L_1994336HR.01004001.xml

11/Sv. 74

Službeni list Europske unije

21994A1223(05)

L 336/40

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

SPORAZUM O PRIMJENI SANITARNIH I FITOSANITARNIH MJERA

ČLANICE,

Potvrđujući da se nijednu članicu ne bi trebalo spriječiti u donošenju ili provedbi mjerapotrebnih za zaštitu života ljudi, životinja i biljaka ili njihovog zdravlja, poduvjetom da se te mjere ne primjenjuju na način koji bi predstavljao sredstvo samovoljneili neopravdane diskriminacije između članica u kojem prevladavaju isti uvjeti iliprikriveno ograničavanje međunarodne trgovine;

Želeći poboljšati zdravlje ljudi, životinja i fitosanitarne uvjete svih članica;

Primjećujući da se sanitarne i fitosanitarne mjere često primjenjuju na osnovibilateralnih sporazuma ili protokola;

Želeći uspostaviti multilateralni okvir pravila i disciplina kojim bi se rukovodiorazvitak, donošenje i provedba sanitarnih i fitosanitarnih mjera uz njihov minimalninegativni učinak na trgovinu;

Prepoznajući da međunarodne norme, upute i preporuke mogu dati važan doprinos u tomsmislu;

Želeći potaknuti primjenu usklađenih sanitarnih i fitosanitarnih mjera među članicama naosnovi međunarodnih normi, uputa i preporuka što su ih razradile odgovarajućemeđunarodne organizacije, uključujući Povjerenstvo Codex Alimentarius, Međunarodni uredza epizootije i odgovarajuće međunarodne i regionalne organizacije koje djeluju u okviruMeđunarodne konvencije o zaštiti bilja, ne zahtijevajući pri tom od članica da promijenesvoju razinu zaštite života i zdravlja ljudi, životinja i bilja;

Prepoznajući da članice zemlje u razvoju mogu naići na posebne teškoće pri provođenjusanitarnih i fitosanitarnih mjera članica uvoznica, i kao posljedica toga na otežanpristup tržištu, kao i u izradi i primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera na svomvlastitom državno područje, a želeći im u tom smislu pomoći u njihovim nastojanjima;

Želeći stoga razraditi pravila za primjenu odredaba GATT-a iz 1994. godine koje se odnosena uporabu sanitarnih i fitosanitarnih mjera, posebice odredbe članka XX. točke (b) (1);

SPORAZUMNE SU:

Članak 1.

Opće odredbe

1. Ovaj se Sporazum odnosi na sanitarne i fitosanitarne mjere koje mogu,izravno ili neizravno, utjecati na međunarodnu trgovinu. Te mjere se razvijaju iprimjenjuju u skladu s odredbama ovog Sporazuma.

2. U smislu ovog Sporazuma primjenjuju se definicije iz Priloga A.

3. Prilozi čine sastavni dio ovog Sporazuma.

4. Ništa u ovom Sporazumu ne utječe na prava članica u okviru Sporazuma otehničkim preprekama trgovini s obzirom da te mjere nisu predmet ovogSporazuma.

Članak 2.

Osnovna prava i obveze

1. Članice imaju pravo poduzimati sanitarne i fitosanitarne mjere potrebne zazaštitu života i zdravlja ljudi, životinja i bilja, pod uvjetom da su te mjere uskladu s odredbama ovog Sporazuma.

2. Članice osiguravaju da se bilo koja sanitarna ili fitosanitarna mjeraprimjenjuje samo u onom obimu koji je potreban radi zaštite života ili zdravljaljudi, životinja ili bilja, da se temelji na znanstvenim načelima i da se neprovodi ako ne postoji dostatan znanstveni dokaz, osim u slučaju predviđenomčlankom 5. stavkom 7.

3. Članice osiguravaju da njihove sanitarne i fitosanitarne mjere ne dovode dosamovoljne i neopravdane diskriminacije među članicama kod kojih prevladavajuisti ili slični uvjeti, uključujući i između vlastitog državnog područja i onogdrugih članica. Sanitarne i fitosanitarne mjere ne primjenjuju se na način kojibi bio predstavljao prikriveno ograničenje međunarodne trgovine.

4. Sanitarne i fitosanitarne mjere koje su u skladu s odgovarajućim odredbamaovog Sporazuma smatraju se sukladnim s obvezama članica u okviru odredaba GATT-aiz 1994. godine koje se odnose na primjenu sanitarnih ili fitosanitarnih mjera,naročito odredaba članka XX. točke (b).

Članak 3.

Usklađivanje

1. Kako bi uskladile svoje sanitarne i fitosanitarne mjere na što široj osnovi,članice temelje svoje sanitarne ili fitosanitarne mjere na međunarodnim normama,uputama ili preporukama, kada one postoje, osim ako nije drukčije određeno ovimSporazumom, a posebno stavkom 3.

2. Sanitarne i fitosanitarne mjere koje su u skladu s međunarodnim normama,uputama ili preporukama smatraju se nužnim za zaštitu životinja i zdravljaljudi, životinja ili bilja, i smatra se da su u skladu s odgovarajućim odredbamaovog Sporazuma i GATT-a iz 1994. godine.

3. Članice mogu uvesti ili provoditi sanitarne ili fitosanitarne mjere kojevode višoj razini sanitarne ili fitosanitarne zaštite nego što bi se postiglomjerama temeljenim na odgovarajućim međunarodnim normama, uputama ilipreporukama, ako postoji znanstveno opravdanje, ili kao posljedica razinesanitarne ili fitosanitarne zaštite koju članica smatra prikladnom premaodgovarajućim odredbama članka 5. stavak 1. do 8. (2) Bez obzira na gore navedeno, sve mjere koje imaju za posljedicu drukčijurazinu sanitarne ili fitosanitarne zaštite od one koja bi se postigla mjeramatemeljenim na međunarodnim normama, uputama ili preporukama ne smatraju seneusklađenima s bilo kojom drugom odredbom ovog Sporazuma.

4. Članice djeluju aktivno, u granicama svojih mogućnosti, u odgovarajućimmeđunarodnim organizacijama i njihovim pomoćnim tijelima, naročito uPovjerenstvu Codex Alimentarius, u Međunarodnom uredu za epizootije, i umeđunarodnim i regionalnim organizacijama koje djeluju u okviru Međunarodnekonvencije o zaštiti bilja, kako bi unaprijedile u okviru tih organizacijarazvitak i periodičnu kontrolu normi, uputa i preporuka s obzirom na sve aspektesanitarnih i fitosanitarnih mjera.

5. Odbor za sanitarne i fitosanitarne mjere predviđen člankom 12. stavcima 1. i4. (u daljnjem tekstu ovog Sporazuma: „Odbor”), razrađuje postupak praćenja procesa međunarodnog usklađivanja i u tomsmislu koordinira nastojanja s tim u vezi s odgovarajućim međunarodnimorganizacijama.

Članak 4.

Ekvivalentnost

1. Članice prihvaćaju sanitarne ili fitosanitarne mjere drugih članica kaoekvivalentne, čak i ako se te mjere razlikuju od njihovih vlastitih ili od onihkoje primjenjuju ostale članice koje trguju istim proizvodom, ako članicaizvoznica objektivno dokaže članici uvoznici da njene mjere postižu odgovarajućurazinu sanitarne ili fitosanitarne zaštite članice uvoznice. U tu svrhu članiciuvoznici, na zahtjev, omogućuje se pristup radi inspekcije, testiranja i ostalihmjerodavnih postupaka.

2. Članice, na zahtjev, započinju konzultacije s ciljem postizanja bilateralnihi multilateralnih sporazuma o priznavanju ekvivalentnosti određenih sanitarnihili fitosanitarnih mjera.

Članak 5.

Procjena opasnosti i određivanje odgovarajuće razine sanitarne ilifitosanitarne zaštite

1. Članice osiguravaju da se njihove sanitarne ili fitosanitarne mjere temeljena procjeni, prema okolnostima, opasnosti za život i zdravlje ljudi, životinja ibilja, uzimajući u obzir metode procjene opasnosti koje su razradileodgovarajuće međunarodne organizacije.

2. Pri procjeni opasnosti, članice uzimaju obzir dostupne znanstvene dokaze;odgovarajuće metode obrade i proizvodnje; odgovarajuće inspekcije, uzorkovanja itestiranja; pretežnost određenih bolesti ili štetočina; postojanje područja bezštetočina ili bolesti, odgovarajuće ekološke uvjete i uvjete okoliša; karantenui druge postupke.

3. Pri procjeni opasnosti za život i zdravlje životinja i bilja i priodređivanju mjera koje treba primijeniti da bi se postigla odgovarajuća razinasanitarne ili fitosanitarne zaštite od takve opasnosti, članice uzimaju u obzirkao važne ekonomske čimbenike sljedeće: potencijalnu štetu u smislu gubitkaproizvodnje ili prodaje u slučaju ulaska, udomljenja ili širenja štetočine ilibolesti; troškove kontrole ili uništavanja na državnom području članiceuvoznice; i isplativost alternativnih pristupa ograničavanju opasnosti.

4. Članice bi trebale, pri odlučivanju o prikladnoj razini sanitarne ilifitosanitarne zaštite, voditi računa o cilju minimalnog negativnog učinka natrgovinu.

5. S ciljem postizanja dosljednosti u primjeni koncepcije odgovarajuće razinesanitarne i fitosanitarne zaštite ljudskog života i zdravlja ili života izdravlja životinja i bilja, svaka članica izbjegava samovoljne ili neopravdanerazlike u razinama koje smatra prikladnim u različitim situacijama, ako takverazlike vode diskriminaciji ili prikrivenom ograničavanju međunarodne trgovine.Članice surađuju u okviru Odbora, u skladu s člankom 12. stavcima 1., 2. i 3.,kako bi izradile upute za unapređenje praktične primjene ove odredbe. Pri izradiuputa, Odbor uzima u obzir sve važne čimbenike, uključujući izuzetno značenjeopasnosti po ljudsko zdravlje kojoj se ljudi svojevoljno izlažu.

6. Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 3. stavka 2., pri uvođenju ili provedbisanitarnih ili fitosanitarnih mjera u svrhu postizanja odgovarajuće razinesanitarne ili fitosanitarne zaštite, članice vode računa da te mjere ne budu utrgovinskom smislu restriktivnije nego što je potrebno da bi postigleodgovarajuću razinu sanitarne ili fitosanitarne zaštite, uzimajući u obzirtehničku i ekonomsku izvedivost (3).

7. U slučajevima kada su odgovarajući znanstveni dokazi nedovoljni, članicamože privremeno uvesti sanitarne ili fitosanitarne mjere na osnovu odgovarajućihdovoljnih informacija, uključujući one kojima raspolažu odgovarajuće međunarodneorganizacije, kao i na osnovu sanitarnih ili fitosanitarnih mjera kojeprimjenjuju ostale članice. U takvim okolnostima, članice traže dodatneinformacije kako bi objektivnije procijenile opasnosti, kao i kontrolusanitarnih ili fitosanitarnih mjera u razumnom roku.

8. Kad članica s razlogom vjeruje da je određena sanitarna ili fitosanitarnamjera koju je uvela ili provodi druga članica ograničavajuća, ili potencijalnoograničavajuća, po njezin izvoz i da se ta mjera ne temelji na odgovarajućimmeđunarodnim normama, uputama ili preporukama, ili takve norme, upute ilipreporuke ne postoje, od članice koja provodi tu mjeru može se zahtijevati daobjasni razloge za takvu sanitarnu ili fitosanitarnu mjeru i ona tom zahtjevumora udovoljiti.

Članak 6.

Prilagodba regionalnim uvjetima, uključujući područja bez štetočina ili bolestii područja s niskom razinom štetočina i bolesti

1. Članice osiguravaju da njihove sanitarne ili fitosanitarne mjere buduprilagođene sanitarnim ili fitosanitarnim svojstvima tog područja - bilo da seradi o zemlji, dijelu zemlje, ili o svim ili nekim dijelovima nekoliko zemalja -iz kojih proizvod potječe i kojima je proizvod namijenjen. Pri procjenisanitarnih ili fitosanitarnih svojstava regije, članice uzimaju u obzir, izmeđuostalog, stupanj prisutnosti određenih bolesti ili štetočina, postojanjeprograma za praćenje i uništavanje, i prikladnije kriterije ili upute koje mogurazraditi odgovarajuće međunarodne organizacije.

2. Članice posebno priznaju koncepciju područja bez štetočina i bolesti tepodručja s niskom razinom štetočina i bolesti. Takva područja određuju se natemelju elemenata kao što su zemljopisni položaj, ekosustav, epidemiološkinadzor te učinkovitost sanitarne i fitosanitarne kontrole.

3. Članice izvoznice koje tvrde da su područja u okviru njihovog teritorija bezštetočina ili bolesti ili područja s niskom razinom štetočina i bolesti morajupružiti nužni dokaz o tome kako bi na objektivan način dokazale članicamauvoznicama da takva područja jesu i da će vjerojatno ostati bez štetočina ibolesti, odnosno s niskom razinom štetočina i bolesti. U tu svrhu, omogućuje se,u razumnoj mjeri i na zahtjev, pristup članici uvoznici kako bi obavilainspekciju, testiranje i druge odgovarajuće postupke.

Članak 7.

Transparentnost

Članice notificiraju sve izmjene sanitarnih ili fitosanitarnih mjera i dajuinformacije o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama u skladu s odredbama PrilogaB.

Članak 8.

Postupci kontrole, inspekcije i odobrenja

Članice poštuju odredbe Priloga C pri obavljanju kontrole, inspekcije,uključujući nacionalne sustave za odobrenje uporabe aditiva ili za utvrđivanjegranica tolerancije kontaminirajućih tvari u hrani, piću ili životinjskoj hrani, ina svaki drugi način osiguravaju da njihovi postupci ne budu u suprotnosti sodredbama ovog Sporazuma.

Članak 9.

Tehnička pomoć

1. Članice su suglasne da olakšavaju pružanje tehničke pomoći drugim članicama,naročito članicama zemljama u razvoju, bilateralno ili putem odgovarajućihmeđunarodnih organizacija. Takva pomoć može biti, između ostalog, na područjutehnologije, prerade, istraživanja i infrastrukture, kao i pri osnivanjunacionalnih regulatornih tijela, ili to može biti u obliku savjeta, kredita,donacija, bespovratne pomoći, kojima bi se, između ostalog, osigurala stručnost,obrazovanje, oprema, kako bi se te zemlje mogle prilagoditi i poštovatisanitarne ili fitosanitarne mjere koje su neophodne za postizanje odgovarajućerazine sanitarne ili fitosanitarne zaštite na svojim izvoznimtržištima.

2. Kad su potrebna znatna ulaganja kako bi članica izvoznica zemlja u razvojumogla udovoljiti sanitarnim i fitosanitarnim zahtjevima članice uvoznice, ovaposljednja razmatra mogućnost pružanja tehničke pomoći koja bi omogućila članicizemlji u razvoju da održi i proširi mogućnosti pristupa tržištu za proizvod okojem se radi.

Članak 10.

Posebni i različit tretman

1. Prilikom pripreme i primjene sanitarnih ili fitosanitarnih mjera, zemlječlanice uzimaju u obzir posebne potrebe članica zemalja u razvoju, a naročitočlanica najnerazvijenijih zemalja.

2. Kad odgovarajuća razina sanitarne ili fitosanitarne zaštite ostavlja prostorza uvođenje novih sanitarnih ili fitosanitarnih mjera po fazama, trebalo biodrediti duži rok usklađivanja za proizvode koji su važni članicama zemljama urazvoju kako bi očuvale mogućnosti njihova izvoza.

3. U namjeri da članicama zemljama u razvoju omogući prilagodbu odredbama ovogSporazuma, Odbor im može, na zahtjev, odobriti, u potpunosti ili djelomično,vremenski ograničene iznimke od obveza iz ovog Sporazuma, uzimajući u obzirnjihove financijske, trgovinske i razvojne potrebe.

4. Zemlje članice bi trebale poticati i olakšavati aktivno sudjelovanje članicazemalja u razvoju u odgovarajućim međunarodnim organizacijama.

Članak 11.

Savjetovanje i rješavanje sporova

1. Odredbe članaka XXII. i XXIII. GATT-a 1994. razrađene i primijenjene uDogovoru o rješavanju sporova primjenjuju se na savjetovanja i rješavanjesporova u okviru ovog Sporazuma, osim ako njime nije predviđenodrukčije.

2. U slučaju spora prema ovom Sporazumu koji se odnosi na znanstvena ilitehnička pitanja, odbor bi trebao tražiti savjet stručnjaka po izboru panela udogovoru sa strankama u sporu. U tu svrhu panel može, kad to smatra prikladnim,osnovati savjetodavnu tehničku stručnu skupinu ili se može savjetovati sodgovarajućim međunarodnim organizacijama, na zahtjev jedne od strana u sporuili na vlastitu inicijativu.

3. Ovaj Sporazum ne utječe na prava članice koja ima prema drugim međunarodnimsporazumima, uključujući pravo da zatraže posredovanje ili korištenje mehanizamaza rješavanje sporova drugih međunarodnih organizacija ili međunarodnihorganizacija osnovanih u okviru međunarodnih sporazuma.

Članak 12.

Upravljanje

1. Odbor za sanitarne i fitosanitarne mjere osniva se kao mjesto redovitihkonzultacija. On obavlja funkcije potrebne za provedbu odredaba ovog Sporazuma iza promicanje njegovih ciljeva, naročito u vezi s usklađivanjem. Odbor donosiodluke konsenzusom.

2. Odbor potiče i olakšava ad hoc konzultacije ili pregovore među zemljamačlanicama o posebnim sanitarnim ili fitosanitarnim pitanjima. Odbor potiče svezemlje članice na korištenje međunarodnih normi, uputa ili preporuka i u tomsmislu sponzorira tehničke konzultacije i obrazovanje kako bi pospješio suradnjui integraciju međunarodnih i nacionalnih sustava i pristupa u vezi sodobravanjem uporabe aditiva u hrani ili utvrđivanja granica tolerancije zakontaminirajuće tvari u hrani, piću ili životinjskoj hrani.

3. Odbor surađuje s odgovarajućim međunarodnim organizacijama na područjusanitarne i fitosanitarne zaštite, naročito s Povjerenstvom Codex Alimentarius,Međunarodnim uredom za epizootije i Tajništvom Međunarodne konvencije za zaštitubilja kako bi osigurao najbolju dostupnu znanstvenu i tehničku savjetodavnupomoć za primjenu ovog Sporazuma i kako bi se izbjeglo nepotrebnoudvostručavanje posla.

4. Odbor razrađuje postupak za praćenje postupka međunarodnog usklađivanja iuporabe međunarodnih norma, uputa ili preporuka. U tu svrhu, Odbor bi trebao,zajedno s odgovarajućim organizacijama, ustanoviti popis međunarodnih norma,uputa ili preporuka vezanih uz sanitarne ili fitosanitarne mjere koje, pomišljenju Odbora, imaju bitan utjecaj na trgovinu. U popisu bi zemlje članicetrebale naznačiti one međunarodne norme, upute ili preporuke koje primjenjujukao uvjete za uvoz ili na temelju kojih uvezeni proizvodi usklađeni s timnormama imaju pristup njihovim tržištima. U slučaju kad ne primjenjujemeđunarodnu normu, uputu ili preporuku kao uvjet za uvoz, zemlja članica trebalabi navesti razlog takvog postupanja, naročito ako smatra da norme nisu dovoljnostroge da bi pružile prikladnu razinu sanitarne ili fitosanitarne zaštite. Akozemlja članica revidira svoje postupanje, nakon što je naznačila koje norme,upute ili preporuke primjenjuje kao uvjete za uvoz, trebala bi dati objašnjenjeza tu promjenu i o tome obavijestiti Tajništvo kao i odgovarajuće međunarodneorganizacije, osim ako takva obavijest i objašnjenje nisu dana u skladu spostupkom navedenim u Dodatku B.

5. Kako bi izbjegao nepotrebno udvostručavanje posla, Odbor može odlučiti,ukoliko je to svrsishodno, poslužiti se informacijama prikupljenim postupcima,naročito za obavijesti, koji su u tijeku u drugim odgovarajućim međunarodnimorganizacijama.

6. Odbor može, na inicijativu jedne od zemalja članica, kroz odgovarajućekanale pozvati nadležne međunarodne organizacije ili njihova pomoćna tijela daispitaju određeni predmet u vezi s određenom normom, uputom ili preporukom,uključujući i osnovu na kojoj se temelji objašnjenje o neprimjenjivanju sukladnosa stavkom 4.

7. Odbor revidira funkcioniranje i provedbu ovog Sporazuma tri godine nakonstupanja na snagu sporazuma o WTO-u, a nakon toga ako se ukaže potreba. Kada jeprikladno, Odbor može Vijeću za trgovinu robama podnijeti prijedloge za izmjenuteksta ovog Sporazuma s obzirom, između ostalog, na iskustvo stečeno njegovomprimjenom.

Članak 13.

Provedba

Zemlje članice snose punu odgovornost u okviru ovog Sporazuma za ispunjenje svihnavedenih obveza. Zemlje članice izrađuju i provode pozitivne mjere i mehanizme usmislu pomoći u poštovanju odredaba ovog Sporazuma od strane onih tijela koja nisudio središnje vlasti. Zemlje članice poduzimaju one odgovarajuće mjere koje su imdostupne kako bi osigurale da nevladini subjekti unutar njihovih državnih područja,kao i regionalna tijela čije su članice odgovarajući subjekti unutar njihovogdržavnog područja, poštuju mjerodavne odredbe ovog Sporazuma. Osim toga, zemlječlanice ne poduzimaju mjere koje izravno ili neizravno djeluju na način da traže ilipotiču takve regionalne ili nevladine subjekte ili tijela lokalne vlasti dapostupaju suprotno odredbama ovog Sporazuma. Zemlje članice vode računa o tome da seoslanjaju na usluge nevladinih subjekata kod primjene sanitarnih ili fitosanitarnihmjera samo ako se ti subjekti pridržavaju odredaba ovog Sporazuma.

Članak 14.

Završne odredbe

Najmanje razvijene zemlje članice mogu odgoditi primjenu odredaba ovog Sporazumana rok od pet godina od dana stupanja na snagu sporazuma o WTO-u, s obzirom na svojesanitarne ili fitosanitarne mjere koje utječu na uvoz ili uvezene proizvode. Ostalečlanice zemlje u razvoju mogu odgoditi primjenu odredaba ovog Sporazuma, osim članka5. stavka 8. i članka 7., na dvije godine od dana stupanja na snagu Sporazuma oWTO-u s obzirom na svoje postojeće sanitarne ili fitosanitarne mjere koje utječu nauvoz ili uvezene proizvode, tamo gdje je takva primjena spriječena pomanjkanjemstručnog znanja, tehničke infrastrukture ili sredstava.

(1) U ovom Sporazumu, upućivanje na članak XX. točku (b) uključuje također zaglavljetog članka.

(2) Za potrebe članka 3. stavka 3. postoji znanstveno opravdanje ako naosnovi ispitivanja i ocjene dostupnih znanstvenih informacija u skladu sodgovarajućim odredbama ovog Sporazuma, članica odluči da suodgovarajuće međunarodne norme, upute ili preporuke nedovoljne da bi sepostigla odgovarajuća razina sanitarne ili fitosanitarne zaštite.

(3) Za potrebe članka 5. stavka 6., mjera se u trgovinskom smislu ne smatrarestriktivnijom nego što je potrebno, ako ne postoji druga mjera koja jeu razumnoj mjeri dostupna i uzima u obzir tehničku i ekonomskuizvedivost i kojom se postiže prikladna razina sanitarne ilifitosanitarne zaštite uz znatno manju restrikciju u trgovinskomsmislu.

DODATAK A

DEFINICIJE (1)

Sanitarna i fitosanitarna mjera - Svaka mjera koja se primjenjuje:

(a)	u svrhu zaštite životinjskog ili biljnog svijeta ilizdravlja na državnom području zemlje članice od rizikanastalih pojavom ili širenjem štetočina, bolesti, organizamakoji prenose bolesti ili koji ih izazivaju;

(b)	u svrhu zaštite života ili zdravlja ljudi i životinja nadržavnom području zemlje članice od rizika uzrokovanihaditivima, zagađivačima, toksinima ili organizmima kojiizazivaju bolesti u hrani, piću ili životinjskojhrani;

(c)	u svrhu zaštite zdravlja ili života ljudi na državnompodručju zemlje članice, od rizika uzrokovanih bolestimakoje prenose životinje, biljke ili proizvodi od njih, ilipojavom ili širenjem štetočina, ili

(d)	u svrhu sprečavanja i ograničavanja ostalih šteta nadržavnom području članice nastalih pojavom ili širenjemštetočina.

Sanitarne i fitosanitarne mjere uključuju sve relevantne zakone, odredbe,propise, uvjete i postupke, a tu spadaju, između ostalog, i kriteriji zafinalne proizvode; procesi i metode proizvodnje; testiranje, inspekcija,izdavanja potvrda i postupci odobrenja; postupci karantene s relevantnimzahtjevima koji se odnose na prijevoz životinja ili biljaka, ili namaterijale koji su potrebni za njihovo preživljavanje tijekom transporta;odredbe o relevantnim statističkim metodama, postupcima odabira uzoraka imetodama procjene rizika; te odredbe vezane uz pakiranja i označavanja kojese direktno odnose na sigurnost hrane.

2.	Usklađivanje - Uspostava, priznanje i primjena istih sanitarnih ifitosanitarnih mjera od strane svake od zemalja članica.

Međunarodne norme, upute i preporuke

(a)	u vezi sa sigurnosti hrane: norme, upute i preporuke kojepropisuje Povjerenstvo Codex Alimentarius za aditive uhrani, rezidue veterinarskih lijekova i pesticida,zagađivače, analitičke metode i uzimanja uzoraka, te propisei naputke za higijenu;

(b)	u vezi sa zdravljem životinja i zoonoza: norme, upute ipreporuke razrađeni pod pokroviteljstvom Međunarodnog uredaza epizootije;

(c)	u vezi sa zdravljem biljaka: međunarodne norme, upute ipreporuke razrađeni pod pokroviteljstvom TajništvaMeđunarodne konvencije o zaštiti biljaka, u suradnji sregionalnim organizacijama koje djeluju u okviru Međunarodnekonvencije o zaštiti biljaka;

(d)	u vezi s pitanjima koja gore navedene organizacije nepokrivaju: odgovarajuće norme, upute i preporuke koje izdajudruge relevantne međunarodne organizacije kojima mogupristupiti sve zemlje članice, a koje odredi Odbor.

Procjena rizika - Ocjena vjerojatnosti pojave ili širenja štetočina ilibolesti na državnom području članice uvoznice, prema sanitarnim ilifitosanitarnim mjerama koje se mogu primijeniti, te potencijalnim biološkimi gospodarskim posljedicama; ili procjena mogućih negativnih posljedica pozdravlje ljudi ili životinja zbog prisutstva aditiva, zagađivača, toksinaili organizama koji izazivaju bolesti u hrani, piću ili životinjskojhrani.

Odgovarajuća razina sanitarne ili fitosanitarne zaštite - Ona razinazaštite koja je po procjeni članice koja uvodi sanitarne ili fitosanitarnemjere dovoljna za zaštitu života i zdravlja ljudi, biljaka i životinja nanjenom državnom području.

NAPOMENA: Neke zemlje članice ovaj pojam nazivaju „prihvatljivarazina rizika”.

Područje bez štetočina ili bolesti - Područje, bilo da je to cijela zemlja,dio zemlje ili više zemalja ili njihovi dijelovi, gdje se po procjeninadležnih tijela ne pojavljuje određena štetočina ili bolest.

NAPOMENA: Područje bez štetočina ili bolesti može okruživati,biti okruženo, ili graničiti s područjem - bilo unutar dijelajedne zemlje, ili u zemljopisnoj regiji koja obuhvaća dijeloveviše zemalja ili pak cijele zemlje - u kojima se određenaštetočina ili bolest pojavljuje, no gdje se provode regionalnemjere nadzora, kako što su uspostava zaštitnih zona, zonanadzora i tampon-zona gdje će se štetočina ili bolest zaustavitiili iskorijeniti.

Područje niske koncentracije štetočina ili bolesti - Područje, bilo da jeto cijela zemlja, dio zemlje ili više zemalja ili njihovi dijelovi, gdje sepo procjeni nadležnih tijela, određena štetočina ili bolest pojavljuje uniskoj koncentraciji i gdje se provode učinkovite mjere nadzora, suzbijanjaili iskorjenjivanja.

(1) Za potrebe ovih definicija, termin „životinja” uključuje ribe i divlje životinje; termin„biljka” uključuje šume i divljuvegetaciju; termin „štetočine”uključuje korov; a termin „zagađivači” uključuje pesticide i taloge veterinarskihlijekova, te strane tvari.

DODATAK B

TRANSPARENTNOST SANITARNIH I FITOSANITARNIH PROPISA

Objava propisa

1.	Zemlje članice osiguravaju da se svi usvojeni sanitarni i fitosanitarnipropisi (1) odmah objave na način koji zainteresiranim članicama omogućujeda se s njima upoznaju.

Osim u hitnim okolnostima, članice daju prihvatljiv rok od objavesanitarnih ili fitosanitarnih propisa do njihovog stupanja na snagu,kako bi proizvođačima u članicama izvoznicama, a posebno u članicamazemljama u razvoju, dali dovoljno vremena da svoje proizvode iproizvodne metode usklade sa zahtjevima članica uvoznica.

Informacijske središnjice

Svaka zemlja članica osigurava jednu informacijsku središnjicu koja jeodgovorna za davanje odgovora na sva razumna pitanja zainteresiranihčlanica, kao i izdavanje relevantnih dokumenata u vezi s:

(a)	svim sanitarnim i fitosanitarnim propisima donesenimili predloženim na državnom području članice,

(b)	svih postupaka nadzora i inspekcije, proizvodnje,karantene, postupaka za ustanovljenje dopuštene razinepesticida i odobrenja uporabe aditiva u hrani, koji seprovode na državnom području članice,

(c)	postupaka procjene rizika, čimbenika koji se uzimaju uobzir, kao i određivanja odgovarajuće razine sanitarne ifitosanitarne zaštite,

(d)	članstva i sudjelovanja članice, ili relevantnih tijelana njenom državnom području, u međunarodnim iregionalnim sanitarnim i fitosanitarnim organizacijama isustavima, kao i u bilateralnim i multilateralnimsporazumima i dogovorima u okviru ovog Sporazuma, tetekstova takvih sporazuma i dogovora.

4.	Članice osiguravaju da zainteresiranim zemljama članicama koje tražekopije dokumenata, te dokumente osiguraju po istoj cijeni (ako senaplaćuju), uz dodatak troškova isporuke, koje plaćaju građani (2) te zemlje članice.

Postupci notifikacije

Ako međunarodne norme, upute ili preporuke ne postoje ili ako sadržajpredloženog sanitarnog ili fitosanitarnog propisa bitno ne odgovarasadržaju međunarodne norme, upute ili preporuke, i ako takav propis možeimati znatan učinak na trgovinu drugih zemalja članica, članice:

(a)	objavljuju obavijest u početnim fazama, na takav načinda se zainteresirane zemlje članice mogu upoznati sprijedlogom za uvođenje određenog propisa;

(b)	notificiraju drugim zemljama članicama, putem Tajništvaproizvode na koje se taj propis odnosi, uz kratkunaznaku cilja i obrazloženja uvođenja predloženogpropisa. Takve notifikacije šalju se u početnim fazama,kada se mogu unijeti izmjene i uzeti u obzirprimjedbe;

(c)	na zahtjev drugih zemalja članica daju primjerkepredloženog propisa i, gdje god je to moguće, naznačujudijelove koji se bitno razlikuju od međunarodnih normi,uputa ili preporuka,

(d)	bez ikakve diskriminacije daju drugim zemljamačlanicama dovoljno vremena da iznesu svoje primjedbe upisanom obliku, razmotre te primjedbe na zahtjev, iuzimaju u obzir primjedbe i rezultate razmatranja.

Ali, u slučaju nastanka problema hitne prirode u vezi sa zaštitomzdravlja ili mogućnošću da oni izbiju kod jedne od članica, ta članicamože preskočiti neke od koraka navedenih u članku 5. ovog Priloga, akoto smatra potrebnim, pod uvjetom da:

(a)	odmah notificira ostalim članicama, putem Tajništva,propise i proizvode na koje se odnosi s kratkom naznakomcilja i obrazloženja tog propisa, uključujući i prirodutog hitnog problema ili hitnih problema;

(b)	na zahtjev dade primjerke propisa drugim zemljamačlanicama,

(c)	drugim članicama omogući da daju svoje primjedbe upisanom obliku, razmotri te primjedbe na zahtjev, i uzmeu obzir te primjedbe i rezultate razmatranja.

7.	Notifikacije Tajništvu šalju se na engleskom, francuskom ilišpanjolskom jeziku.

8.	Članice razvijene zemlje na zahtjev ostalih članica daju primjerkedokumenata ili ako se radi o dokumentima velikog obujma, sažetkedokumenata na koje se odnosi određena notifikacija na engleskom,francuskom ili španjolskom.

9.	Tajništvo pravovremeno šalje primjerke notifikacija svim zemljamačlanicama i zainteresiranim međunarodnim organizacijama i upozoravazemlje članice u razvoju na sve obavijesti koje se odnose na proizvodekoji su za njih od posebnog interesa.

10.	Zemlje članice imenuju jedno središnje vladino tijelo koje je odgovornoza provedbu na nacionalnoj razini, odredbi koje se odnose na postupaknotifikacije u skladu sa stavcima 5., 6., 7. i 8. ovog Priloga.

Opće rezerve

11.

Ništa u ovom Sporazumu ne tumači se na način da zahtijeva:

(a)	da se daju detalji ili kopije nacrta ili da seobjavljuju tekstovi koji nisu na jeziku zemlje članice,osim kako je predviđeno u stavku 8. ovog Priloga.

(b)	da članice otkrivaju povjerljive informacije koje biometale provedbu sanitarnih i fitosanitarnih propisa,ili koje bi dovele u pitanje pravne komercijalneinterese određenih proizvođača.

(1) Sanitarni i fitosanitarni propisi kao što su zakoni, odredbe iodluke koji su u općoj primjeni.

(2) Kad se u ovom Sporazumu koristi riječ „građani” smatra se da se ona odnosiu slučaju zasebnog carinskog područja članice WTO-a, na pravne ifizičke osobe koje imaju boravište ili sjedište na tom carinskompodručju ili pak stvarno industrijsko ili komercijalno poduzećekoje ondje posluje.

DODATAK C

POSTUPCI NADZORA, INSPEKCIJE I ODOBRAVANJA (1)

Zemlje članice, vezano uz svaki postupak kojim se provjerava i jamči provedba sanitarnih i fitosanitarnih mjera, osiguravanju sljedeće:

(a)	da se takve mjere provode u potpunosti bez nepotrebnog odlaganja i uz isti tretman uvoznih i domaćih proizvoda;

(b)

da se objavi uobičajeno vrijeme potrebno za svaki postupak ili da se o predviđenom vremenu izvijesti podnositelj zahtjeva ako to on zatraži; pri primanju zahtjeva ovlašteno tijelo odmah utvrđuje da li je dokumentacija kompletna i obavještava podnositelja jasno i u potpunosti o svim nedostacima; nadležno tijelo čim prije prenosi rezultate postupka, jasno i u potpunosti, podnositelju zahtjeva, tako da on može poduzeti mjere da ispravi nedostatke, po potrebi; čak i ako zahtjev ima nedostataka, nadležno tijelo nastavlja s provedbom postupaka koliko god je to moguće, ako podnositelj to zatraži; i da se na njegov zahtjev podnositelja izvještava u kojem je stadiju postupak, uz obrazloženje eventualnih zakašnjenja;

(c)	da se zahtjevi za informacijama ograniče na informacije nužne za provođenje odgovarajućih postupaka nadzora, inspekcije i odobravanja, uključujući i odobrenje za korištenje aditiva ili za ustanovljavanje najviše dopuštenih količina zagađivača u hrani, piću i životinjskoj hrani;

(d)	da se poštuje povjerljivost informacija o uvezenim proizvodima koja proizlazi iz ili da se daje u vezi s nadzorom, inspekcijom i odobravanjem, u istoj mjeri kako se to radi i s domaćim proizvodima, i na način koji štiti legitimne komercijalne interese;

(e)	da se svi zahtjevi za provedbu nadzora, inspekcije i davanja odobrenja za pojedine primjerke nekog proizvoda ograniče na razumnu i potrebnu mjeru;

(f)	da sve pristojbe koje se plaćaju na postupke koji se provode nad uvoznim proizvodima budu izjednačene s onima koje se plaćaju na odgovarajuće domaće proizvode ili na proizvode podrijetlom iz bilo koje druge zemlje članice, a koje ne bi trebale biti više od stvarne cijene usluge;

(g)	da se primjenjuju isti kriteriji pri smještanju objekata koji se koriste za postupke i odabir uzoraka za uvozne, kao i za domaće proizvode, kako bi se što više olakšao posao podnositeljima zahtjeva, uvoznicima, izvoznicima ili njihovim predstavnicima;

(h)	da se u slučajevima kad se specifikacije proizvoda izmjene nakon izvršenog nadzora i inspekcije u svjetlu odgovarajućih propisa, postupak za modificirani proizvod ograniči samo na ono što je potrebno kako bi se utvrdilo može li se vjerovati da proizvod i dalje udovoljava odgovarajućim propisima;

(i)	da postoji postupak razmatranja pritužbi vezano uz provođenja takvih postupaka i kojim se poduzimaju radnje kako bi se ispravio propust, u slučaju da je pritužba opravdana.

Kada zemlja članica uvoznica koristi sustav za odobravanje korištenja aditiva u hrani ili za ustanovljavanje najviših dopuštenih količina zagađivača u hrani, piću ili životinjskoj hrani koji zabranjuje ili ograničava pristup njegovim domaćim tržištima proizvoda na temelju nepostojanja odobrenja, zemlja članica uvoznica razmatra korištenje odgovarajuće međunarodne norme koja je temelj za dopuštanje uvoza, dok se ne postigne konačna odluka.

2.	Kada neka sanitarna ili fitosanitarna mjera zahtjeva da se nadzor provodi u stadiju proizvodnje, zemlja članica na čijem se državnom području proizvodnja odvija pruža potrebnu pomoć kako bi se olakšalo provođenje tog nadzora i rad nadzornih tijela.

3.	Ništa u ovom Sporazumu ne sprečava članice da provode razumne mjere inspekcije na svojem državnom području.

(1) Postupci nadzora, inspekcije ili odobravanja uključuju, između ostalog, postupke uzorkovanja, ispitivanja ili certificiranja.