Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2022/C 398/01)

Posljednja objava

SL C 389, 10.10.2022.

Prethodne objave

SL C 380, 3.10.2022.

SL C 368, 26.9.2022.

SL C 359, 19.9.2022.

SL C 340, 5.9.2022.

SL C 326, 29.8.2022.

SL C 318, 22.8.2022.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

Polaganje prisege novih članova Općeg suda

(2022/C 398/02)

Slijedom svojeg imenovanja za suca Općeg suda Europske unije odlukom predstavnikâ vlada država članica Europske unije od 27. travnja 2022. (1), za razdoblje od 1. rujna 2022. do 31. kolovoza 2028., Goulielmos Valasidis položio je prisegu pred Sudom 15. rujna 2022.

Slijedom svojeg imenovanja za suca Općeg suda Europske unije odlukom predstavnikâ vlada država članica Europske unije od 29. lipnja 2022. (2), za razdoblje od 1. rujna 2022. do 31. kolovoza 2028., Steven Verschuur položio je prisegu pred Sudom 15. rujna 2022.

Slijedom svojeg imenovanja za sutkinju Općeg suda Europske unije odlukom predstavnikâ vlada država članica Europske unije od 20. srpnja 2022. (3), za razdoblje od 1. rujna 2022. do 31. kolovoza 2028., Elisabeth Tichy-Fisslberger položila je prisegu pred Sudom 15. rujna 2022.

---

(1)  SL L 126, 29.4.2022., str. 23.

(2)  SL L 173, 30.6.2022., str. 77.

(3)  SL L 198, 27.7.2022., str. 16.

Izbor predsjednika Općeg suda

(2022/C 398/03)

Suci Općeg suda izabrali su 16. rujna 2022., u skladu s člankom 9. stavkom 1. Poslovnika, suca Marca van der Woudea za predsjednika Općeg suda, na razdoblje od 16. rujna 2022. do 31. kolovoza 2025.

Izbor potpredsjednika Općeg suda

(2022/C 398/04)

Suci Općeg suda izabrali su 16. rujna 2022., u skladu s člankom 9. stavkom 4. Poslovnika, suca Savvasa Papasavvasa za potpredsjednika Općeg suda, na razdoblje od 16. rujna 2022. do 31. kolovoza 2025.

Izbor predsjednikâ vijećâ

(2022/C 398/05)

Opći sud izabrao je 19. rujna 2022., u skladu s člankom 9. stavkom 3. i člankom 18. stavkom 1. Poslovnika, predsjednike vijećâ od tri i pet sudaca, na razdoblje od 19. rujna 2022. do 31. kolovoza 2025.:

—	D. Spielmann;

—	A. Marcoulli;

—	F. Schalin;

—	R. da Silva Passos;

—	J. Svenningsen;

—	M. J. Costeira;

—	K. Kowalik-Bańczyk;

—	A. Kornezov;

—	L. Truchot;

—	O. Porchia.

Osnivanje vijeća i raspored sudaca u vijećima

(2022/C 398/06)

Na plenarnoj konferenciji 19. rujna 2022. Opći sud, koji čine 54 suca, odlučio je za razdoblje od 19. rujna 2022. do 31. kolovoza 2025. osnovati osam vijeća od pet sudaca, koja mogu zasjedati u sastavu od pet sudaca ili od tri suca, a koji su raspoređeni u šest sastava, te dva vijeća od šest sudaca, koja mogu zasjedati u sastavu od pet sudaca ili od tri suca, a koji su raspoređeni u deset sastava. Svakim od sastava deset vijeća Općeg suda predsjeda predsjednik vijeća, koji je istodobno izabran za predsjednika vijeća koje zasjeda u sastavu od tri suca i vijeća koje zasjeda u sastavu od pet sudaca.

Na plenarnoj konferenciji 23. rujna 2022. Opći sud je odlučio, na prijedlog predsjednika podnesen u skladu s člankom 13. stavkom 2. Poslovnika, rasporediti suce u vijeća za razdoblje od 23. rujna 2022. do 31. kolovoza 2025. na sljedeći način:

Prvo prošireno vijeće koje zasjeda u sastavu od pet sudaca:

U prošireni sastav vijeća koje zasjeda u sastavu od pet sudaca ulaze tri suca sastava kojemu je predmet bio izvorno dodijeljen te dva suca koja se naizmjence imenuju od triju preostalih sudaca prvog vijeća.

Prvo vijeće koje zasjeda u sastavu od tri suca:

D. Spielmann, predsjednik vijeća;

Sastav A: V. Valančius i R. Mastroianni, suci;

Sastav B: V. Valančius i M. Brkan, suci;

Sastav C: V. Valančius i I. Gâlea, suci;

Sastav D: V. Valančius i T. Tóth, suci;

Sastav E: R. Mastroianni i M. Brkan, suci;

Sastav F: R. Mastroianni i I. Gâlea, suci;

Sastav G: E. Mastroianni i T. Tóth, suci;

Sastav H: M. Brkan i I. Gâlea, suci;

Sastav I: M. Brkan i T. Tóth, suci;

Sastav J: I. Gâlea i T. Tóth, suci.

Drugo prošireno vijeće koje zasjeda u sastavu od pet sudaca:

U prošireni sastav vijeća koje zasjeda u sastavu od pet sudaca ulaze tri suca sastava kojemu je predmet bio izvorno dodijeljen te dva suca koja se naizmjence imenuju od triju preostalih sudaca drugog vijeća.

Drugo vijeće koje zasjeda u sastavu od tri suca:

A. Marcoulli, predsjednica vijeća;

Sastav A: S. Frimodt Nielsen i J. Schwarcz, suci;

Sastav B: S. Frimodt Nielsen i V. Tomljenović, suci;

Sastav C: S. Frimodt Nielsen i R. Norkus, suci;

Sastav D: S. Frimodt Nielsen i W. Valasidis, suci;

Sastav E: J. Schwarcz i V. Tomljenović, suci;

Sastav F: J. Schwarcz i R. Norkus, suci;

Sastav G: J. Schwarcz i W. Valasidis, suci;

Sastav H: V. Tomljenović i R. Norkus, suci;

Sastav I: V. Tomljenović i W. Valasidis, suci;

Sastav J: R. Norkus i W. Valasidis, suci.

Treće prošireno vijeće koje zasjeda u sastavu od pet sudaca:

F. Schalin, predsjednik vijeća, P. Škvařilová-Pelzl, I. Nõmm, G. Steinfatt i D. Kukovec, suci.

Treće vijeće koje zasjeda u sastavu od tri suca:

F. Schalin, predsjednik vijeća;

Sastav A: P. Škvařilová-Pelzl i I. Nõmm, suci;

Sastav B: P. Škvařilová-Pelzl i G. Steinfatt, sutkinje;

Sastav C: P. Škvařilová-Pelzl i D. Kukovec, suci;

Sastav D: I. Nõmm i G. Steinfatt, suci;

Sastav E: I. Nõmm i D. Kukovec, suci;

Sastav F: G. Steinfatt i D. Kukovec, suci.

Četvrto prošireno vijeće koje zasjeda u sastavu od pet sudaca:

R. da Silva Passos, predsjednik vijeća, S. Gervasoni, N. Półtorak, I. Reine i T. R. Pynnä, suci.

Četvrto vijeće koje zasjeda u sastavu od tri suca:

R. da Silva Passos, predsjednik vijeća;

Sastav A: S. Gervasoni i N. Półtorak, suci;

Sastav B: S. Gervasoni i I. Reine, suci;

Sastav C: S. Gervasoni i T. R. Pynnä, suci;

Sastav D: N. Półtorak i I. Reine, sutkinje;

Sastav E: N. Półtorak i T. R. Pynnä, sutkinje;

Sastav F: I. Reine i T. R. Pynnä, sutkinje.

Peto prošireno vijeće koje zasjeda u sastavu od pet sudaca:

J. Svenningsen, predsjednik vijeća, C. Mac Eochaidh, J. C. Laitenberger, J. Martín y Pérez de Nanclares i M. Stancu, suci.

Peto vijeće koje zasjeda u sastavu od tri suca:

J. Svenningsen, predsjednik vijeća;

Sastav A: C. Mac Eochaidh i J. C. Laitenberger, suci;

Sastav B: C. Mac Eochaidh i J. Martín y Pérez de Nanclares, suci;

Sastav C: C. Mac Eochaidh i M. Stancu, suci;

Sastav D: J. C. Laitenberger i J. Martín y Pérez de Nanclares, suci;

Sastav E: J. C. Laitenberger i M. Stancu, suci;

Sastav F: J. Martín y Pérez de Nanclares i M. Stancu, suci.

Šesto prošireno vijeće koje zasjeda u sastavu od pet sudaca:

M. J. Costeira, predsjednica vijeća, M. Kancheva, U. Öberg, P. Zilgalvis i E. Tichy-Fisslberger, suci.

Šesto vijeće koje zasjeda u sastavu od tri suca:

M. J. Costeira, predsjednica vijeća;

Sastav A: M. Kancheva i U. Öberg, suci;

Sastav B: M. Kancheva i P. Zilgalvis, suci;

Sastav C: M. Kancheva i E. Tichy-Fisslberger, sutkinje;

Sastav D: U. Öberg i P. Zilgalvis, suci;

Sastav E: U. Öberg i E. Tichy-Fisslberger, suci;

Sastav F: P. Zilgalvis i E. Tichy-Fisslberger, suci.

Sedmo prošireno vijeće koje zasjeda u sastavu od pet sudaca:

K. Kowalik-Bańczyk, predsjednica vijeća, E. Buttigieg, G. Hesse, I. Dimitrakopoulos i B. Ricziová, suci.

Sedmo vijeće koje zasjeda u sastavu od tri suca:

K. Kowalik-Bańczyk, predsjednica vijeća;

Sastav A: E. Buttigieg i G. Hesse, suci;

Sastav B: E. Buttigieg i I. Dimitrakopoulos, suci;

Sastav C: E. Buttigieg i B. Ricziová, suci;

Sastav D: G. Hesse i I. Dimitrakopoulos, suci;

Sastav E: G. Hesse i B. Ricziová, suci;

Sastav F: I. Dimitrakopoulos i B. Ricziová, suci.

Osmo prošireno vijeće koje zasjeda u sastavu od pet sudaca:

A. Kornezov, predsjednik vijeća, G. De Baere, D. Petrlík, K. Kecsmár i S. Kingston, suci.

Osmo vijeće koje zasjeda u sastavu od tri suca:

A. Kornezov, predsjednik vijeća;

Sastav A: G. De Baere i D. Petrlík, suci;

Sastav B: G. De Baere i K. Kecsmár, suci;

Sastav C: G. De Baere i S. Kingston, suci;

Sastav D: D. Petrlík i K. Kecsmár, suci;

Sastav E: D. Petrlík i S. Kingston, suci;

Sastav F: K. Kecsmár i S. Kingston, suci.

Deveto prošireno vijeće koje zasjeda u sastavu od pet sudaca:

L. Truchot, predsjednik vijeća, H. Kanninen, R. Frendo, M. Sampol Pucurull i T. Perišin, suci.

Deveto vijeće koje zasjeda u sastavu od tri suca:

L. Truchot, predsjednik vijeća;

Sastav A: H. Kanninen i R. Frendo, suci;

Sastav B: H. Kanninen i M. Sampol Pucurull, suci;

Sastav C: H. Kanninen i T. Perišin, suci;

Sastav D: R. Frendo i M. Sampol Pucurull, suci;

Sastav E: R. Frendo i T. Perišin, sutkinje;

Sastav F: M. Sampol Pucurull i T. Perišin, suci.

Deseto prošireno vijeće koje zasjeda u sastavu od pet sudaca:

O. Porchia, predsjednica vijeća, M. Jaeger, L. Madise, P. Nihoul i S. Verschuur, suci.

Deseto vijeće koje zasjeda u sastavu od tri suca:

O. Porchia, predsjednica vijeća;

Sastav A: M. Jaeger i L. Madise, suci;

Sastav B: M. Jaeger i P. Nihoul, suci;

Sastav C: M. Jaeger i S. Verschuur, suci;

Sastav D: L. Madise i P. Nihoul, suci;

Sastav E: L. Madise i S. Verschuur, suci;

Sastav F: P. Nihoul i S. Verschuur, suci.

Četvrto, peto, deveto i deseto vijeće zadužena su za predmete koji potječu iz radnog odnosa između Europske unije i njezina osoblja, a prvo, drugo, treće šesto, sedmo i osmo vijeće zadužena su za predmete o pravu intelektualnog vlasništva iz glave IV. Poslovnika.

Opći sud također je odlučio:

—	predsjednik i potpredsjednik nisu trajno raspoređeni u vijeće;

—

tijekom svake sudske godine potpredsjednik zasjeda u svakom od vijeća koja zasjedaju u sastavu od pet sudaca u jednom predmetu po vijeću prema sljedećem redoslijedu: — u prvom predmetu koji je odlukom Općeg suda upućen proširenom sastavu koji čini pet sudaca prvog, drugog, trećeg, četvrtog i petog vijeća; — u trećem predmetu koji je odlukom Općeg suda upućen proširenom sastavu koji čini pet sudaca šestog, sedmog, osmog, devetog i desetog vijeća.

Kada je vijeće u kojem zasjeda potpredsjednik u sastavu od pet sudaca, prošireni sastav čine potpredsjednik, suci sastava od tri suca kojemu je predmet izvorno dodijeljen i jedan od preostalih sudaca vijeća o kojem je riječ, koji se određuje na temelju obrnutog redoslijeda od onog utvrđenog člankom 8. Poslovnika.

Sastav velikog vijeća

(2022/C 398/07)

Opći sud odlučio je na plenarnoj konferenciji 23. rujna 2022. da u razdoblju od 23. rujna 2022. do 31. kolovoza 2025., u skladu s člankom 15. stavkom 2. Poslovnika, petnaestero sudaca od kojih je sastavljeno veliko vijeće čine predsjednik Općeg suda, potpredsjednik, dva predsjednika vijeća određena rotacijom, suci vijeća sastavljenog od triju sudaca pred kojim je prvotno pokrenut postupak i dvoje sudaca koji bi popunili taj sastav da je predmet dodijeljen vijeću sastavljenom od petero sudaca te šestero sudaca određenih rotacijom, iz redova svih sudaca Općeg suda, isključujući predsjednike vijeća, prateći, naizmjence, redoslijed uspostavljen člankom 8. Poslovnika i od njega obrnuti redoslijed.

Način određivanja suca koji zamjenjuje spriječenog suca

(2022/C 398/08)

Kriteriji za dodjelu predmeta sudskim vijećima

(2022/C 398/09)

Na plenarnoj konferenciji 23. rujna 2022. Opći sud utvrdio je, u skladu s člankom 25. Poslovnika, kriterije za dodjelu predmeta sudskim vijećima.

Ti su kriteriji sljedeći:

1.	Predmeti se dodjeljuju u što kraćem roku nakon podnošenja tužbe, vijećima od tri suca, ne dovodeći u pitanje eventualnu kasniju primjenu članka 28. Poslovnika.

2.	Predmeti o javnoj službi, odnosno predmeti koji potječu iz radnog odnosa između Europske unije i njezina osoblja, raspoređuju se između četiriju vijeća posebno određenih u tu svrhu odlukom o raspoređivanju sudaca u vijeća, slijedeći redoslijed upisa predmeta u tajništvu.

3.	Predmeti o pravu intelektualnog vlasništva iz glave IV. Poslovnika raspoređuju se između šest vijeća posebno određenih u tu svrhu odlukom o raspoređivanju sudaca u vijeća, slijedeći redoslijed upisa predmeta u tajništvu.

4.

Predmeti koji nisu oni iz točaka 2. i 3. raspoređuju se između vijeća prema dvama različitim redoslijedima, ovisno o redoslijedu upisa predmeta u tajništvu: — predmeti o provedbi pravila tržišnog natjecanja koja se primjenjuju na poduzetnike, pravila o državnim potporama i pravila o mjerama trgovinske zaštite, — svi ostali predmeti.

5.	Predsjednik Općeg suda može odstupiti od redoslijeda navedenih u točkama 2., 3. i 4. ako je potrebno uzeti u obzir povezanost određenih predmeta ili radi osiguranja ravnomjerne raspodjele posla.

6.	Navedeni kriteriji za dodjelu predmeta vijećima primjenjivat će se u razdoblju od 23. rujna 2022. do 31. kolovoza 2025.

Presuda Suda (veliko vijeće) od 28. lipnja 2022. – Europska komisija/Kraljevina Španjolska

(Predmet C-278/20) (1)

(„Povreda obveze države članice - Odgovornost država članica za štetu uzrokovanu pojedincima povredama prava Unije - Povreda prava Unije pripisiva nacionalnom zakonodavcu - Povreda ustava države članice pripisiva nacionalnom zakonodavcu - Načela ekvivalentnosti i djelotvornosti”)

(2022/C 398/10)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: J. Baquero Cruz, I. Martínez del Peral i P. Van Nuffel, agenti)

Tuženik: Kraljevina Španjolska (zastupnici: L. Aguilera Ruiz, S. Centeno Huerta, A. Gavela Llopis i J. Rodríguez de la Rúa Puig, agenti)

Izreka

1.

Kraljevina Španjolska povrijedila je obveze koje ima na temelju načela djelotvornosti time što je donijela i održala na snazi članak 32. stavke 3. do 6. i članak 34. stavak 1. drugi podstavak Leya 40/2015 de Régimen Jurídico del Sector Público (Zakon 40/2015 o pravnom uređenju javnog sektora) od 1. listopada 2015. te članak 67. stavak 1. treći podstavak Leya 39/2015 del Procedimiento Administrativo Común de las Administraciones Públicas (Zakon 39/2015 o općem upravnom postupku tijela javne uprave) od 1. listopada 2015., u mjeri u kojoj te odredbe naknadu štete koju je pojedincima uzrokovao španjolski zakonodavac povredom prava Unije uvjetuju: — time da postoji odluka Suda kojom se utvrđuje da je primijenjeno pravno pravilo sa zakonskom snagom neusklađeno s pravom Unije; — time da je oštećenik pred bilo kojim sudom ishodio konačnu odluku kojom se odbija tužba podnesena protiv upravnog akta kojim je uzrokovana šteta, a nije predviđena iznimka za slučajeve u kojima šteta izravno proizlazi iz zakonodavčeve radnje ili propusta koji su protivni pravu Unije, pri čemu ne postoji upravni akt koji se može pobijati; — zastarnim rokom od jedne godine od objave u Službenom listu Europske unije odluke Suda kojom se utvrđuje da je primijenjeno pravno pravilo sa zakonskom snagom neusklađeno s pravom Unije, a pritom nisu obuhvaćeni slučajevi u kojima takva odluka ne postoji, i — time da predmet naknade mogu biti samo štete nastale tijekom pet godina koje su prethodile datumu te objave, osim ako u toj odluci nije drukčije određeno.

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	Europska komisija i Kraljevina Španjolska snose vlastite troškove.

---

(1)  SL C 271, 17. 8. 2020.

Rješenje Suda (šesto vijeće) od 1. rujna 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Supremo Tribunal Administrativo – Portugal) – Pharol, SGPS, SA/Autoridade Tributária e Aduaneira

(Predmet C-67/22) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 99. Poslovnika Suda - Članci 63. i 65. UFEU-a - Slobodno kretanje kapitala - Porez na dobit pravnih osoba - Dividende primljene od društva sa sjedištem u državi članici društva primatelja - Dividende primljene od društva sa sjedištem u trećoj zemlji - Nacionalni propis kojim se želi ukinuti dvostruko oporezivanje - Različito postupanje - Ograničenje - Opravdanje - Učinkovitost poreznog nadzora - Nepostojanje ugovorne obveze pružanja poreznih informacija)

(2022/C 398/11)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Supremo Tribunal Administrativo

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Pharol, SGPS, SA

Tuženik: Autoridade Tributária e Aduaneira

Izreka

Članke 63. i 65. UFEU-a treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis kojim se želi ukinuti dvostruko gospodarsko oporezivanje dividendi na temelju kojeg rezidentno društvo iz dotične države članice može od svoje oporezive dobiti odbiti dividende koje joj raspodjeljuje drugo rezidentno društvo, ali ne može odbiti dividende koje joj raspodjeljuje društvo sa sjedištem u trećoj zemlji zbog toga što potonju s državom članicom oporezivanja ne veže nikakva ugovorna obveza pružanja poreznih informacija, kad se na taj odbitak primjenjuje uvjet o obvezi oporezivanja društva koje raspodjeljuje dividende u toj trećoj državi i kad, zbog toga što ta treća država nema ugovornu obvezu pružiti informacije, nije moguće dobiti te podatke od te iste zemlje. Država članica nije dužna omogućiti poreznom obvezniku da sam dostavi dokaze da su ispunjeni potrebni uvjeti za ostvarenje tog odbitka kada, zbog tog nepostojanja ugovorne obveze, navedena država članica ne može provjeriti istinitost tih dokaza.

---

(1)  Datum podnošenja: 2. 2. 2022.

Žalba koju je 19. prosinca 2021. podnijela Ioana-Felicia Rosca protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 20. listopada 2021. u predmetu T-434/19, Rosca/Komisija

(Predmet C-802/21 P)

(2022/C 398/12)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Ioana-Felicia Rosca (zastupnik: L.-O. Tufler, avocat)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Sud (sedmo vijeće) je rješenjem od 7. rujna 2022. odbacio žalbu kao djelomično očito nedopuštenu i odbio je kao djelomično očito neosnovanu te naložio da Ioana-Felicia Rosca snosi vlastite troškove.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. svibnja 2022. uputio Bundesfinanzhof (Njemačka) – Gemeinde A/Finanzamt

(Predmet C-344/22)

(2022/C 398/13)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzhof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Gemeinde A

Tuženik: Finanzamt

Prethodna pitanja

1.

Obavlja li, pod okolnostima kao što su one iz glavnog postupka, općina koja na temelju općinskog statuta posjetiteljima koji borave u općini (pacijenti lječilišta) za stavljanje na raspolaganje lječilišne infrastrukture (primjerice, lječilišnog parka, lječilišne zgrade, stazâ) naplaćuje „boravišnu pristojbu” (u određenom iznosu po danu boravka) stavljanjem na raspolaganje lječilišne infrastrukture pacijentima lječilišta uz boravišnu pristojbu gospodarsku djelatnost u smislu članka 2. stavka 1. točke (c) Direktive 2006/112/EZ (1) ako je lječilišna infrastruktura već slobodno dostupna svima (te stoga, primjerice, i stanovnicima ili drugim osobama koje nemaju obvezu plaćanja boravišne pristojbe)?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: je li pod prethodno navedenim okolnostima iz glavnog postupka prilikom provjere bi li postupanje s općinom kao s osobom koja nije porezni obveznik dovelo do „značajnog narušavanja tržišnog natjecanja” u smislu članka 13. stavka 1. drugog podstavka Direktive 2006/112 mjerodavno zemljopisno tržište samo područje općine?

---

(1)  Direktiva Vijeća od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. srpnja 2022. uputio Landgericht Hannover (Njemačka) – MK/WB

(Predmet C-461/22)

(2022/C 398/14)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landgericht Hannover

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: MK

Druga stranka u žalbenom postupku: WB

Prethodna pitanja

Je li zakonski imenovani posebni skrbnik za punoljetne osobe, koji profesionalno obavlja tu djelatnost, voditelj obrade u smislu članka 4. točke 7. Uredbe (EU) 2016/679 (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)?

Je li on dužan omogućiti pristup u skladu s člankom 15. Opće uredbe o zaštiti podataka?

---

(1)  SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. srpnja 2022. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) – Laudamotion GmbH/flightright GmbH

(Predmet C-474/22)

(2022/C 398/15)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Laudamotion GmbH

Tuženik: flightright GmbH

Prethodna pitanja

1.

Zahtijeva li pravo na odštetu zbog kašnjenja leta od više od tri sata nakon planiranog vremena dolaska u skladu s člancima 5., 6. i 7. Uredbe (EZ) br. 261/2004 (1) da se putnik u skladu s člankom 3. stavkom 2. točkom (a) Uredbe prijavi za let u vrijeme koje je naveo zračni prijevoznik, tour operator ili ovlašteni putni agent, ali ne kasnije od 45 minuta prije objavljenog vremena polaska ili se slučaj dužeg kašnjenja u navedenom smislu, po analogiji sa slučajem otkazivanja leta, izuzima iz tog zahtjeva?

2.

U slučaju da se pravo na odštetu ne izuzima iz zahtjeva koji se odnosi na prijavu leta samo zato što je došlo do dužeg kašnjenja u navedenom smislu, primjenjuje li se takvo izuzimanje ako je putnik raspolagao dovoljno čvrstim elementima koji su ukazivali na to da će let stići tek s dužim kašnjenjem u navedenom smislu?

---

(1)  Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL 2004., L 46, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21. i ispravak SL 2019., L 119, str. 202.)

Tužba podnesena 18. srpnja 2022. – Europska komisija/Irska

(Predmet C-481/22)

(2022/C 398/16)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: L. Armati i E. Sanfrutos Cano, u svojstvu agenata)

Tuženik: Irska

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

—

utvrdi da Irska – time što nije poduzela potrebne mjere kako bi osigurala da voda namijenjena za ljudsku potrošnju ispunjava minimalni zahtjev vrijednosti parametara za Trihalometan – ukupno određen u dijelu B Priloga I. Direktivi Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (1) (u daljnjem tekstu: Direktiva) u 21 javnoj vodoopskrbnoj zoni i u 9 privatnih programa zajedničkog korištenja vode, te da se što ranije poduzmu potrebne korektivne aktivnosti kako bi se ponovno uspostavila kvaliteta vode namijenjene za ljudsku potrošnju u prethodno navedenim javnim vodoopskrbnim zonama i privatnim programima zajedničkog korištenja vode, kao i time što nije dala prioritet njihovim provedbenim aktivnostima, uzimajući u obzir, između ostalog, opseg u kojem su relevantne vrijednosti parametara prekoračene i potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi – nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 4. stavka 1., u vezi s dijelom B Priloga I., i članka 8. stavka 2. Direktive; i

—	naloži Irskoj snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Rok za prenošenje direktive istekao je 26. prosinca 2003., a stroži zahtjevi primjenjuju se od 26. prosinca 2008.

---

(1)  SL 1998., L 330, str. 32. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 6. str. 51.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. srpnja 2022. uputila Curtea de Apel Bucureşti (Rumunjska) – EI/SC Brink’s Cash Solutions SRL

(Predmet C-496/22)

(2022/C 398/17)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel București

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: EI

Druga stranka u postupku: SC Brink’s Cash Solutions SRL

Prethodna pitanja

1.

Protive li se članak 1. [stavak 1. točka (b) prva rečenica] i članak 6. Direktive 98/59/EZ (1), u vezi s uvodnim izjavama 2. i 6. te direktive, nacionalnom propisu koji omogućava poslodavcu da se ne savjetuje s radnicima na koje se odnosi postupak kolektivnog otkazivanja, s obzirom na to da oni nemaju imenovanih predstavnika ni zakonsku obvezu da ih imenuju?

2.

Treba li članak 1. [stavak 1. točku (b) prvu rečenicu] i članak 6. Direktive 98/59/EZ, u vezi s uvodnim izjavama 2. i 6. te direktive, tumačiti na način da je poslodavac, u slučaju poput onog opisanog u prethodnoj točki, dužan obavijestiti i savjetovati se sa svim zaposlenicima na koje se odnosi postupak kolektivnog otkazivanja?

---

(1)  Direktiva Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kolektivno otkazivanje (SL 1998., L 225, str 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 8., str. 86.)

Tužba podnesena 29. srpnja 2022. – Europska komisija/Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske

(Predmet C-516/22)

(2022/C 398/18)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: L. Armati, P.-J. Loewenthal, T. Maxian Rusche, u svojstvu agenata)

Tuženik: Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

—

utvrdi da Ujedinjena Kraljevina, time što je odobrila izvršenje arbitražne odluke donesene u ICSID predmetu br. ARB/05/20, nije ispunila svoje obveze: — na temelju članka 4. stavka 3. UEU-a, u vezi s člankom 127. stavkom 1. Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (1) (u daljnjem tekstu: Sporazum o povlačenju), time što je odlučila o tumačenju članka 351. stavka 1. UFEU-a i njegovoj primjeni na provedbu arbitražne odluke, iako je o istom pitanju odlučeno postojećim Komisijinim odlukama te se, u odnosu na to pitanje, čekalo na odluku pred sudovima Unije; — na temelju članka 351. stavka 1. UFEU-a, u vezi s člankom 127. stavkom 1. Sporazuma o povlačenju, time što je pogrešno protumačila i primijenila pojmove „prava […] jedna ili više trećih zemalja” i „[…] Ugovorâ […] utječu na […]”; — na temelju točaka (a) i (b) prvog stavka te na temelju trećeg stavka članka 267. UFEU-a, u vezi s člankom 127. stavkom 1. Sporazuma o povlačenju, time što nije uputila pitanje o valjanosti Komisijine odluke od 26. svibnja 2014. kojom se Rumunjskoj zabranjuje provedba arbitražne odluke (u daljnjem tekstu: nalog za obustavu iz 2014.) i Komisijine odluke od 1. listopada 2014. kojom se pokreće službeni istražni postupak u pogledu provedbe arbitražne odluke (2) (u daljnjem tekstu: odluka o pokretanju iz 2014.) od strane Rumunjske, i time što nije uputila pitanje o tumačenju prava Unije koje nije bilo ni acte clair ni acte éclairé; — na temelju članka 108. stavka 3. UFEU-a, u vezi s člankom 127. stavkom 1. Sporazuma o povlačenju, time što je naložila Rumunjskoj da povrijedi svoje obveze na temelju prava Unije koje proizlaze iz naloga za obustavu iz 2014. i odluke o pokretanju iz 2014.; — naloži Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Presudom od 19. veljače 2020. u predmetu Micula protiv Rumunjske, Vrhovni sud Ujedinjene Kraljevine naložio je izvršenje arbitražne odluke iz 2013. donesene protiv Rumunjske u korist određenih švedskih ulagača zbog povrede bilateralnog investicijskog ugovora sklopljenog 2003. između Švedske i Rumunjske, koju je počinila Rumunjska.

Komisija je prethodno bila utvrdila da provedba arbitražne odluke čini dodjelu nezakonite i nespojive državne potpore koju Rumunjska provodi u korist tih ulagača. Od tada je Sud utvrdio da se odlukom povređuju temeljna pravila i načela prava Unije, osobito članci 267. i 344. UFEU-a, opća načela autonomije i uzajamnog povjerenja te djelovanje institucija Unije u skladu s ustavnim okvirom Unije.

Vrhovni je sud, pozivajući se na članak 351. stavak 1. UFEU-a, zaključio da bi se arbitražna odluka trebala izvršiti u Ujedinjenoj Kraljevini, unatoč činjenici da je njezino izvršenje u suprotnosti s pravom Unije. Na taj je način Ujedinjena Kraljevina povrijedila članak 4. stavak 3. UEU-a i članak 108. stavak 3., članak 267. stavak 1. točke (a) i (b) i stavak 3. te članak 351. stavak 1. UFEU-a, u vezi s člankom 127. stavkom 1. Sporazuma o povlačenju.

---

(1)  SL 2020., L 29, str. 7.

(2)  Državna potpora – Rumunjska — Državna potpora SA.38517 (2014/C) (ex 2014/NN) Provedba arbitražne odluke Micula protiv Rumunjske od 11. prosinca 2013. — Poziv na podnošenje primjedaba u skladu s člankom 108. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL 2014., C 393, str. 27.).

Žalba koju su 2. kolovoza 2022. podnijeli Eurobolt BV, Fabory Nederland BV, ASF Fischer BV protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 18. svibnja 2022. u predmetu T-479/20, Eurobolt i dr./Komisija

(Predmet C-517/22 P)

(2022/C 398/19)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Eurobolt BV, Fabory Nederland BV, ASF Fischer BV (zastupnici: B. Natens i A. Willems, advocaten)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Stafa Group BV

Zahtjevi

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

—	ukine pobijanu presudu;

—

prihvati zahtjev podnesen u prvostupanjskom postupku i poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2020/611 оd 30. travnja 2020. o ponovnom uvođenju konačne antidampinške pristojbe uvedene Uredbom Vijeća (EZ) br. 91/2009 o uvozu određenih željeznih ili čeličnih elemenata za pričvršćivanje podrijetlom iz Narodne Republike Kine na uvoz određenih željeznih ili čeličnih elemenata za pričvršćivanje poslanih iz Malezije, bez obzira na to imaju li deklarirano podrijetlo iz Malezije ili ne (1) (u daljnjem tekstu: pobijana uredba), u dijelu u kojem se odnosi na žalitelje; i

—	naloži Komisiji snošenje troškova žaliteljâ i vlastitih troškova postupka pred Općim sudom i Sudom, kao i da svakoj drugoj stranci u žalbenom postupku naloži snošenje vlastitih troškova; ili, podredno

—	vrati predmet na ponovno odlučivanje Općem sudu; i

—	odredi da će se o troškovima postupka pred Općim sudom i Sudom odlučiti u konačnoj presudi Općeg suda, kao i da svakoj drugoj stranci u postupku naloži snošenje vlastitih troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelji u prilog žalbi ističu sedam žalbenih razloga:

Prvo, Opći je sud pogrešno protumačio i primijenio članak 266. UFEU-a i načelo zabrane retroaktivnosti time što je utvrdio da bi pobijana uredba mogla ponovno uvesti pristojbe za sprečavanje izbjegavanja mjera i spriječiti njihov povrat.

Drugo, Opći je sud pogrešno protumačio i primijenio članak 266. UFEU-a time što je utvrdio da bi pobijana uredba mogla „sanirati” povredu bitnog postupovnog zahtjeva u antidampinškom postupku.

Treće, Opći je sud pogrešno protumačio i primijenio članak 266. UFEU-a i načelo zabrane retroaktivnosti time što je utvrdio da bi pobijana uredba mogla „sanirati” povredu utvrđenu u presudi od 3. srpnja 2019., Eurobolt (C-644/17, EU:C:2019:555).

Četvrto, Opći je sud pogrešno protumačio i primijenio članke 264. i 266. UFEU-a time što je utvrdio da Komisija može prisvojiti nadležnost Suda te je, na taj način, povrijedio članak 296. UFEU-a.

Peto, Opći je sud pogrešno protumačio i primijenio načelo djelotvorne sudske zaštite time što je utvrdio da to načelo ne zahtijeva puni povrat pristojbi u ovom predmetu.

Šesto, Opći je sud pogrešno protumačio i primijenio članak 13. stavak 1. Uredbe (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (2), članak 5. stavak 1. i članak 5. stavak 2. UEU-a te načelo dobre uprave time što je utvrdio da pobijana uredba ima odgovarajuću pravnu osnovu.

Sedmo, Opći je sud pogrešno protumačio i primijenio članak 5. stavak 1. i članak 5. stavak 2. UEU-a time što je utvrdio da bi pobijana uredba mogla konačno zabraniti povrat pristojbi koje su proglašene nevaljanima u presudi Eurobolt.

---

(1)  SL 2020., L 141, str. 1.

(2)  SL 2016., L 176, str. 21.

Žalba koju je 4. kolovoza 2022. podnio Amer Foz protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 18. svibnja 2022. u predmetu T-296/20, Foz/Vijeće

(Predmet C-524/22 P)

(2022/C 398/20)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Amer Foz (zastupnik: L. Cloquet, avocat)

Druga stranka u postupku: Vijeće Europske unije

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	djelomično ukine pobijanu presudu u dijelu u kojem je njome odbijena žaliteljeva tužba za poništenje u pogledu akata o zadržavanju iz 2021., kako su oni u njoj definirani;

—	posljedično, poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2021/855 od 27. svibnja 2021. o izmjeni Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije (1), u dijelu u kojem se odnosi na žalitelja;

—	posljedično, poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2021/848 od 27. svibnja 2021. o provedbi Uredbe (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji (2), u dijelu u kojem se odnosi na žalitelja;

—	posljedično, naloži Vijeću da ukloni žaliteljevo ime iz prilogâ Odluci Vijeća 2013/255/ZVSP od 31. svibnja 2013. o mjerama ograničavanja protiv Sirije (3) i Uredbi Vijeća (EU) br. 36/2012 od 18. siječnja 2012. o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji (4); i

—	stoga, naloži Vijeću snošenje svih troškova postupka, uključujući onih koje navodi žalitelj.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj u prilog žalbi ističe osam žalbenih razloga:

Prvo, iskrivljavanje dokaza i činjeničnih okolnosti u vezi s dokazima s bloga Pro-Justice.

Drugo, iskrivljavanje dokaza i činjeničnih okolnosti u vezi s dokazima koji potječu od The Syria Report.

Treće, iskrivljavanje dokaza i činjeničnih okolnosti u vezi s dokazima iz Reutersova novinskog članka.

Četvrto, iskrivljavanje dokaza i činjeničnih okolnosti u vezi s dokazima društva ASM International General Trading LLC (internetske stranice Arab News i Al Arabiya).

Peto, pogreška koja se tiče prava, u obliku toga što je Opći sud pogrešno primijenio sudsku praksu iz predmeta Anbouba (presude od 21. travnja 2015., Anbouba/Vijeće, C-630/13 P, EU:C:2015:247, i od 21. travnja 2015., Anbouba/Vijeće, C-605/13 P, EU:C:2015:248), osobito kriterij o skupu dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija.

Šesto, pogreška koja se tiče prava, u obliku toga što je Opći sud pogrešno primijenio članke 27. i 28. Odluke 2013/255/ZVSP, kako je konačno izmijenjena Odlukom (ZVSP) 2015/1836 (5) i članak 15. Uredbe br. 36/2012, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2015/1828 (6).

Sedmo, iskrivljavanje činjeničnih okolnosti u vezi s nepostojanjem poveznice između žalitelja i Samera Foza.

Osmo, pogreška koja se tiče prava, u obliku toga što je Opći sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja.

---

(1)  SL 2021., L 188, str. 90.

(2)  SL 2021., L 188, str. 18.

(3)  SL 2013., L 147, str. 14. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 15., str. 277. i ispravak SL 2018., L 190, str. 20.)

(4)  SL 2012., L 16, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 10., str. 205. i ispravak SL 2018., L 190, str. 20.)

(5)  Odluka Vijeća (ZVSP) 2015/1836 od 12. listopada 2015. o izmjeni Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije (SL 2015., L 266, str. 75. i ispravak SL 2016., L 336, str. 42.).

(6)  Uredba Vijeća (EU) 2015/1828 od 12. listopada 2015. o izmjeni Uredbe (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji (SL 2015., L 266, str. 1.).

Žalba koju su 10. kolovoza 2022. podnijeli Antonio Del Valle Ruíz, Alejandra Pérez Mina, Alejandro Finkler Kudler, Alonso de Garay Gutiérrez, Arantzazu Del Valle Diharce, Arturo Grinberg Kreimerman, Carlos Ruíz Sacristán, Edmundo Del Valle Diharce, Elias Abadi Cherem, Enrique Rojas Blásquez, Eugenio Santiago Clariond Reyes, Fernando Ramos González de Castilla, Gerardo Madrazo Gómez, Germán Larrea Mota Velasco, Jacobo Troice Jalife, Jaime Abadi Cherem, Jorge Esteve Recolons, José Eduardo Del Valle Diharce, José Manuel Fierro Von Mohr, José María Casanueva Y Llaguno, Juan Pablo Del Valle Perochena, Julio Andrés Maza Casas, Luís de Garay Russ, Luis Francisco Suinaga Aguilár, María de Guadalupe Del Valle Perochena, Rogelio Barrenechea Cuenca, Xochitl Montero De Garay, Inmobiliaria Asturval, SA de CV, Bauhaus Partners Ltd, DGFam Fund, LP, Eureka Global Pte Ltd, Fideicomiso 70385-0 Bancomer (Antonio Cosío y Familia), Tanoak Ltd, GBM Capital Bursátil, SA de CV, Fondo de Inversión de Renta Variable, GBM Fondo de Inversión Total, SA de CV, Fondo de Inversión de Renta Variable, GBM Global, SA de CV, Fondo de Inversión de Renta Variable, Grow Investments LP, Grupo Bursátil Mexicano, SA de CV, Casa de Bolsa, Hechos con Amor, SA de CV, Miura LP, Simple Investments LP, Terra Gamma Partners CV protiv presude Općeg suda (treće prošireno vijeće) od 1. lipnja 2022. u predmetu T-510/17, Del Valle Ruíz i dr./Komisija i SRB

(Predmet C-539/22 P)

(2022/C 398/21)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Antonio Del Valle Ruíz, Alejandra Pérez Mina, Alejandro Finkler Kudler, Alonso de Garay Gutiérrez, Arantzazu Del Valle Diharce, Arturo Grinberg Kreimerman, Carlos Ruíz Sacristán, Edmundo Del Valle Diharce, Elias Abadi Cherem, Enrique Rojas Blásquez, Eugenio Santiago Clariond Reyes, Fernando Ramos González de Castilla, Gerardo Madrazo Gómez, Germán Larrea Mota Velasco, Jacobo Troice Jalife, Jaime Abadi Cherem, Jorge Esteve Recolons, José Eduardo Del Valle Diharce, José Manuel Fierro Von Mohr, José María Casanueva Y Llaguno, Juan Pablo Del Valle Perochena, Julio Andrés Maza Casas, Luís de Garay Russ, Luis Francisco Suinaga Aguilár, María de Guadalupe Del Valle Perochena, Rogelio Barrenechea Cuenca, Xochitl Montero De Garay, Inmobiliaria Asturval, SA de CV, Bauhaus Partners Ltd, DGFam Fund, LP, Eureka Global Pte Ltd, Fideicomiso 70385-0 Bancomer (Antonio Cosío y Familia), Tanoak Ltd, GBM Capital Bursátil, SA de CV, Fondo de Inversión de Renta Variable, GBM Fondo de Inversión Total, SA de CV, Fondo de Inversión de Renta Variable, GBM Global, SA de CV, Fondo de Inversión de Renta Variable, Grow Investments LP, Grupo Bursátil Mexicano, SA de CV, Casa de Bolsa, Hechos con Amor, SA de CV, Miura LP, Simple Investments LP, Terra Gamma Partners CV (zastupnik: J. Pobjoy, Barrister-at-Law)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Jedinstveni sanacijski odbor (SRB), Kraljevina Španjolska, Europski parlament, Vijeće Europske unije, Banco Santander, SA

Zahtjevi

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

—	ukine pobijanu presudu;

—	vrati predmet na ponovno suđenje Općem sudu koji je vezan pravnom ocjenom Suda; i

—	naloži Vijeću snošenje troškova žaliteljâ u postupku pred Sudom i Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelji u prilog žalbi ističu dva žalbena razloga:

Prvo, Opći je sud počinio pogrešku time što je (a) utvrdio da su žalitelji mogli ostvariti pravo na djelotvorni pravni lijek na temelju članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) u okolnostima u kojima druge stranke u žalbenom postupku nisu dostavile ključne dokumente na koje su se te stranke pozivale i/ili koji su bili materijalno relevantni za odluke koje su predmet zahtjeva za poništenje (Odluka SRB/EES/2017/08 donesena na SRB-ovoj izvršnoj sjednici od 7. lipnja 2017. o sanacijskom programu za društvo Banco Popular Español SA i Odluka Komisije (EU) 2017/1246 оd 7. lipnja 2017. o potvrđivanju sanacijskog programa za društvo Banco Popular Español S.A. (1)), uključujući neredigiranu verziju SRB-ove odluke, čije poništenje žalitelji traže; i time što (b) nije uzeo u obzir i/ili postupio u skladu sa zahtjevima povezanima s pravom na pošteno suđenje i jednakošću oružja, koji su zajamčeni člankom 47. Povelje.

Drugo, Opći je sud počinio pogrešku time što je utvrdio da žalitelji, da bi dokazali su druge stranke u žalbenom postupku počinile očitu pogrešku u ocjeni, moraju pružiti dokaze koji su dovoljni da činjenične ocjene tih stranaka učine „nevjerodostojnima”.

---

(1)  SL 2017., L 178, str. 15.

Žalba koju je 1. rujna 2022. podnijelo društvo Anglo Austrian AAB AG u likvidaciji protiv presude Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 22. lipnja 2022. u predmetu T-797/19, Anglo Austrian AAB AG u likvidaciji/Europska središnja banka

(Predmet C-579/22 P)

(2022/C 398/22)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Anglo Austrian AAB AG u likvidaciji (zastupnik: O. Behrends, odvjetnik)

Druge stranke u postupku: Europska središnja banka, Belegging-Maatschappij „Far-East” BV

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda Europske unije od 22. lipnja 2022. u predmetu T-797/19, Anglo Austrian ABB i Belegging-Maatschappij „Far-East”/ESB,

—	poništi odluku od 14. studenoga 2019. kojom je ESB žalitelju oduzeo odobrenje za rad kao kreditnoj instituciji,

—	podredno, vrati predmet Općem sudu Europske unije na ponovno suđenje, ako Sud smatra da ne može donijeti odluku o predmetu,

—	naloži ESB-u snošenje žaliteljevih troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj u prilog žalbi ističe sedam žalbenih razloga.

Prvo, Opći je sud prekoračio granice svoje nadležnosti i povrijedio pravo Unije u obliku članka 263. UFEU-a time što je izričito odlučivao o spornim pitanjima tumačenja i primjene nacionalnog austrijskog prava.

Drugo, Opći je sud morao proglasiti ESB nenadležnim,

a)	jer ESB nije nadležan za odluke u području zakonodavstva o pranju novca,

b)	jer ESB ne raspolaže ovlastima za provedbu nacionalnog prava,

c)	jer je ESB ovlašten samo za izricanje sankcija u svrhu provedbe izravno primjenjivog prava Unije, i

d)	jer je nadzor koji provodi ESB ograničen na kombinaciju depozitnog i kreditnog poslovanja.

Treće, zaključak Općeg suda da su ispunjene pretpostavke iz članka 31. stavka 3. drugog podstavka FM-GWG-a (1) i članka 67. stavka 1. točke (o) CRD-a IV (2) temelji se na pogrešnom razumijevanju uvjetâ iz tih normi, kao i na pogrešnom razumijevanju upravnih i sudskih odluka na nacionalnoj razini koje je Opći sud uzeo u obzir.

Četvrto, odbijanje tužbenih razloga koji se temelje na prihvaćanju razloga za oduzimanje odobrenja za rad na temelju članka 67. stavka 1. točke (d) CRD-a IV i koji se, prema pobijanoj presudi, odnose na razmatranja koja nisu ključna u pogledu oduzimanja odobrenja za rad, sadržava pogreške koje odgovaraju onima navedenima u okviru trećeg žalbenog razloga.

Peto, pri postupanju Općeg suda u pogledu drugog tužbenog razloga, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti, nedostaje konkretno razmatranje tog tužbenog razloga.

Šesto, odbijanje četvrtog tužbenog razloga, koji se odnosi na povredu žaliteljevih pravâ obrane, temelji se na pravno pogrešnoj pretpostavci da su relevantne samo navodne povrede u prošlosti, a ne stanje u trenutku oduzimanja odobrenja za rad.

Sedmo, pobijana presuda sadržava postupovne pogreške koje negativno utječu na žaliteljeve interese. Opći je sud osobito propustio žalitelju skrenuti pozornost na temeljnu promjenu vlastitog pravnog shvaćanja te mu zatim dati priliku da zauzme stajalište o relevantnim činjeničnim i pravnim aspektima koji proizlaze iz te promjene shvaćanja.

---

(1)  Österreichisches Bundesgesetz zur Verhinderung der Geldwäsche und Terrorismusfinanzierung im Finanzmarkt (Austrijski savezni zakon o suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma na financijskim tržištima)

(2)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL 2013., L 176, str. 338.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 14., str. 105. i ispravak SL 2017., L 20, str. 1.)

Žalba koju je 1. rujna 2022. podnio thyssenkrupp AG protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 22. lipnja 2022. u predmetu T-584/19, thyssenkrupp/Komisija

(Predmet C-581/22 P)

(2022/C 398/23)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: thyssenkrupp AG (zastupnici: M. Klusmann, J. Ziebarth, O. Schley, Rechtsanwälte)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine pobijanu presudu;

—	poništi Komisijinu odluku C (2019) 4228 final (1) od 11. lipnja 2019. u predmetu M.8713 – Tata Steel/thyssenkrupp/JV;

—	podredno, vrati predmet Općem sudu na odlučivanje u skladu s presudom Suda; i

—	naloži Komisiji snošenje troškova pred Općim sudom i Sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj tvrdi da Opći sud nije proveo dostatno sudsko preispitivanje njegove tužbe za poništenje time što je proveo samo pregled („light review”) istaknutih tužbenih razloga. Nadalje, Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što nije primijenio pravilne materijalne standarde za definiranje relevantnih tržišta u predmetima o koncentracijama i za utvrđivanje znatne prepreke učinkovitom tržišnom natjecanju (u daljnjem tekstu: ZPUTN) kako bi utemeljio odluku o zabrani koncentracije, što nije primijenio prikladne standarde dokazivanja, što je neopravdano preokrenuo teret dokazivanja, što je iskrivio ili propustio razmotriti dostupne dokaze i što nije odlučio o svim tužbenim razlozima, odnosno, podredno, time što nije pružio dostatno obrazloženje za odbijanje prvotne tužbe za poništenje u cijelosti.

Žalitelj, u biti, tvrdi da je pri odlučivanju u ovom predmetu Opći sud trebao uzeti u obzir vlastitu prethodnu presudu u predmetu od 28. svibnja 2020., CK Telecoms UK Investments/Komisija (T-399/16, EU:T:2020:217), u kojoj je postavio mnogo strože standarde sudskog nadzora u predmetima o koncentracijama nego što je to u ovom slučaju primijenjeno:

1.

Svojim prvim žalbenim razlogom – koji se dijeli na dva dijela – žalitelj tvrdi da Opći sud nije proveo dostatno vlastito materijalno ispitivanje razloga istaknutih u tužbi za poništenje time što se ograničio samo na to da provjeri je li se Komisija uopće bavila određenim točkama i što nije proveo vlastito ispitivanje u pogledu pitanja jesu li korišteni dokazi pouzdani i jesu li pravilno protumačeni te jesu li zaključci koje je Komisija izvela pravilni i dostatno razvidni iz dokaza i iz perspektive samog Općeg suda. Žalitelj tvrdi da Opći sud, u suprotnosti s primjenjivim prethodnim presudama od 10. srpnja 2018., Bertelsmann i Sony Corporation of America/Impala (C-413/06 P, EU:C:2008:392) i od 28. svibnja 2020., CK Telecoms UK Investments/Komisija (T-399/16, EU:T:2020:217), nije primijenio pravilni materijalni test za utvrđivanje dostatne vjerojatnosti pojave ZPUTN-a nakon koncentracije na tržištima proizvoda koja ispituje Komisija.

2.

Svojim drugim žalbenim razlogom – koji se dijeli na četiri dijela – žalitelj tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava i iskrivio dokaze time što je pogrešno prihvatio preuske definicije nekoliko relevantnih tržišta plosnatih proizvoda od čelika (osobito za vruće galvanizirane proizvode za automobilsku industriju i laminirani čelik za ambalažu), za koja je Komisija utvrdila vjerojatnost pojave ZPUTN-a nakon prijavljene koncentracije.

3.

Svojim trećim žalbenim razlogom – koji se dijeli na šest dijelova – žalitelj tvrdi da ocjene tržišnog natjecanja, koje je Opći sud potvrdio u pogledu pretpostavljenih relevantnih tržišta za vruće galvanizirane proizvode za automobilsku industriju i za čelik za ambalažu, sadržavaju pogrešku zato što je Opći sud pogrešno usporedno primijenio dvije teorije štete koje se međusobno isključuju (jedinstveni vladajući položaj i nekoordinirani učinci na oligopolističkim tržištima), time što nije definirao prikladan kriterij za pretpostavku da je društvo Tata Steel „važna konkurentska sila” i u pogledu pretpostavljenog „intenziteta tržišnog natjecanja”, time što je iskrivio dokaze u pogledu ograničenja nametnutih uvozom, time što nije utvrdio da su pogrešni izračuni HHI-ja bili relevantni u Komisijinu procesu odlučivanju i time što nije u cijelosti odlučio o tužbenim razlozima istaknutima u tužbi za poništenje u pogledu tih točaka.

4.

Svojim četvrtim žalbenim razlogom žalitelj tvrdi da je Opći sud iskrivio dokaze i da nije poštovao njegova prava obrane time što je pogrešno protumačio tužbeni razlog koji se odnosi na novu teoriju štete koju je Komisija iznijela u točki 1095. pobijane odluke, pri čemu žalitelju nije pružio prethodnu mogućnost da bude saslušan u pogledu tog pitanja, te uz primjenu pogrešnog materijalnog testa u pogledu hipotetskog tržišnog ponašanja društva ArcelorMittal kao glavnog konkurenta, kojega je Opći sud na presudan način uzeo u obzir bilo pri odbijanju prvotnog tužbenog razloga.

5.

Svojim petim žalbenim razlogom žalitelj tvrdi da Opći sud nije odlučio o sedmom tužbenom razlogu tužbe za poništenje zbog pogrešnog tumačenja temeljnog razloga kojim se tvrdilo da je Komisija iskrivila dokaze time što je statističke argumente temeljila na nasumičnim i nepotpunim odgovorima trećih strana na zahtjeve za informacijama, a da pritom nije osigurala nepristranost pri odabiru.

---

(1)  Sažetak Odluke Komisije od 11. lipnja 2019. o proglašenju koncentracije nespojivom s unutarnjim tržištem i funkcioniranjem Sporazuma o EGP-u (Predmet M.8713 – Tata Steel/ThyssenKrupp/JV) (priopćeno pod brojem dokumenta C(2019) 4228) (SL 2021., C 24, str. 23.)

Tužba podnesena 8. rujna 2022. – Europska komisija/Mađarska

(Predmet C-587/22)

(2022/C 398/24)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: A. Sipos i E. Sanfrutos Cano, agenti)

Tuženik: Mađarska

Tužbeni zahtjev

Tužitelj zahtijeva da se:

1.

utvrdi da Mađarska nije ispunila obveze koje ima na temelju članaka 3. i 4., u vezi s člankom 10. Direktive Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (1), jer nije osigurala da aglomeracije Kéthely, Marcali, Zalaegerszeg, Keszthely, Zalakaros, Soltvadkert, Pilisvörösvár, Szécsény, Tolna, Köröm, Nagykőrös, Veresegyház, Kiskunhalas, Tököl, Szigetszentmiklós, Hódmezővásárhely, Szentendre, Mezőtúr, Békés, Dabas, Dunavarsány i Szentes dobiju sabirne sustave komunalnih otpadnih voda te da ih se na njih priključi ili da se pojedinačnim sustavima ili drugim odgovarajućim sustavima pruži ista razina zaštite okoliša kao i sabirnim sustavima i sustavima pročišćavanja te da se komunalne otpadne vode koje ulaze u sabirne sustave prije ispuštanja podvrgnu sekundarnom pročišćavanju ili ekvivalentnom pročišćavanju.

2.

utvrdi da Mađarska nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 5., u vezi s člankom 10. Direktive Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda, jer u odnosu na aglomeracije Kéthely, Marcali, Zalaegerszeg, Keszthely i Zalakaros nije osigurala podvrgavanje komunalnih otpadnih voda strožem pročišćavanju od sekundarnog pročišćavanja.

3.

utvrdi da Mađarska nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 15. Direktive Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda jer nije osigurala praćenje ispuštanja iz stanica za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda u aglomeracijama Kéthely, Marcali, Zalaegerszeg, Keszthely, Zalakaros, Soltvadkert, Pilisvörösvár, Szécsény, Tolna, Köröm, Nagykőrös, Veresegyház, Kiskunhalas, Tököl, Szigetszentmiklós, Hódmezővásárhely, Szentendre, Mezőtúr, Békés, Dabas, Dunavarsány i Szentes.

4.	naloži Mađarskoj snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmet spora je to što Mađarska nije odgovarajuće primijenila Direktivu Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda. Cilj je te direktive prikupljanje, pročišćavanje i ispuštanje komunalnih otpadnih voda te pročišćavanje i ispuštanje otpadnih voda iz određenih industrijskih sektora. Njezin cilj je i zaštita okoliša od štetnih utjecaja ispuštanja gore navedenih otpadnih voda u vezi s određenim industrijskim sektorima i aglomeracijama s više od 2 000 populacijskog ekvivalenta.

Prema Komisijinu mišljenju, Mađarska nije ispunila obveze koje ima na temelju Direktive u vezi s ukupno 22 aglomeracije (Kéthely, Marcali, Zalaegerszeg, Keszthely, Zalakaros, Soltvadkert, Pilisvörösvár, Szécsény, Tolna, Köröm, Nagykőrös, Veresegyház, Kiskunhalas, Tököl, Szigetszentmiklós, Szentendre Hódmezővásárhely, Mezőtúr, Békés, Dabas, Dunavarsány i Szentes), a na koje se primjenjuju dva prijelazna roka utvrđena u Ugovoru o pristupanju (31. prosinca 2008. i 31. prosinca 2010.).

Glavni uzrok protupravne situacije je činjenica da je u tim aglomeracijama postotak postojećih priključaka na sabirne sustave nizak. Kao drugo, problem je i činjenica da se u tim aglomeracijama neopravdano i u prevelikom omjeru koriste pojedinačni sustavi ili drugi odgovarajući sustavi kojima se ne postiže razina zaštite okoliša koja se zahtijeva direktivom.

---

(1)  SL 1991., L 135, str. 40. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 5. i ispravak SL 2020., L 84, str. 32.)

Presuda Općeg suda od 7. rujna 2022. – JCDecaux Street Furniture Belgium/Komisija

(Predmet T-642/19) (1)

(„Državna potpora - Potpora koju je provela Belgija u korist društva JCDecaux Street Furniture Belgium - Odluka kojom je potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem te je naložen njezin povrat - Prednost - Obveza obrazlaganja”)

(2022/C 398/25)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: JCDecaux Street Furniture Belgium (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: A. Winckler, G. Babin i B. Cambier, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: G. Braga da Cruz, C. Georgieva i D. Recchia, u svojstvu agenata)

Intervenijent u potporu tuženiku: Clear Channel Belgium (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: P. de Bandt, M. Gherghinaru i L. Panepinto, odvjetnici)

Predmet

Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje Odluke Komisije C(2019) 4466 final оd 24. lipnja 2019. o državnoj potpori SA.33078 (2015/C) (ex 2015/NN) koju je provela Belgija u korist društva JCDecaux Belgium Publicité.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu JCDecaux Street Furniture Belgium nalaže se snošenje vlastitih troškova kao i troškova Europske komisije.

3.	Društvo Clear Channel Belgium snosit će vlastite troškove.

---

(1)  SL C 383, 11. 11. 2019.

Rješenje Općeg suda od 17. kolovoza 2022. – Batchelor/Komisija

(Predmet T-85/18) (1)

(„Tužba za poništenje - Zastupanje od strane odvjetnika koji nema svojstvo treće strane koja je neovisna o tužitelju - Nedopuštenost”)

(2022/C 398/26)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Edward William Batchelor (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: B. Hoorelbeke, odvjetnik, i M. Healy, solicitor)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: M. Konstantinidis i C. Ehrbar, agenti)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje Odluke Europske komisije C(2017) 8430 final od 5. prosinca 2017. u dijelu u kojem mu je njome uskraćen pristup etičkoj izjavi administratora u instituciji te mu je navedeno da Komisija nema nijedan drugi dokument koji je obuhvaćen njegovim zahtjevom za pristup dokumentima.

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Edwardu Williamu Batcheloru nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 152, 30. 4. 2018.

Rješenje Općeg suda od 2. kolovoza 2022. – Kakuzo/EUIPO – Rauch Fruchtsäfte (Kakuzo)

(Predmet T-592/21) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Povlačenje prigovora - Obustava postupka”)

(2022/C 398/27)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Kakuzo GmbH (Berlin, Njemačka) (zastupnici: O. Spieker, A. Schönfleisch i D. Mienert, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: I. Harrington i D. Gája, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Rauch Fruchtsäfte GmbH (Rankweil, Austrija)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje odluke petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 8. srpnja 2021. (predmet R 356/2021-5).

Izreka

1.	Postupak po tužbi se obustavlja.

2.	Društvu Kakuzo GmbH nalaže se snošenje vlastitih troškova, kao i troškova Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

---

(1)  SL C 502, 13. 12. 2021.

Rješenje Općeg suda od 2. kolovoza 2022. – Puma/EUIPO – SMB Swisspour (PUMA)

(Predmet T-622/21) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Povlačenje prijave za registraciju - Obustava postupka”)

(2022/C 398/28)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Puma SE (Herzogenaurach, Njemačka) (zastupnici: M. Schunke i P. Trieb, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: J. Schäfer i E. Markakis, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: SMB Swisspour GmbH (Wildau, Njemačka)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje odluke prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 8. srpnja 2021. (predmet R 2493/2019-1).

Izreka

1.	Postupak po tužbi se obustavlja.

2.	Društvu Puma SE nalaže se snošenje vlastitih troškova, kao i troškova Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

---

(1)  SL C 471, 22. 11. 2021.

Rješenje Općeg suda od 1. kolovoza 2022. – Preventicus/EUIPO (NIGHTWATCH)

(Predmet T-742/21) (1)

(„Žig Europske unije - Opoziv pobijane odluke - Prestanak postojanja predmeta spora - Obustava postupka”)

(2022/C 398/29)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Preventicus GmbH (Jena, Njemačka) (zastupnik: J. Zecher, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: E. Markakis, agent)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje odluke četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 9. rujna 2021. (predmet R 1241/2020-4).

Izreka

1.	Postupak po tužbi se obustavlja.

2.	Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) nalaže se snošenje vlastitih troškova, kao i troškova društva Preventicus GmbH.

---

(1)  SL C 37, 24. 1. 2022.

Rješenje Općeg suda od 29. srpnja 2022. – Santos/EUIPO (Oblik preše za agrume)

(Predmet T-51/22) (1)

(„Tužba za poništenje - Žig Europske unije - Prijava trodimenzionalnog žiga Europske unije - Oblik preše za agrume - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001 - Odluka donesena nakon opoziva prethodne odluke - Očito potpuno pravno neosnovana tužba”)

(2022/C 398/30)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Santos (Vaulx-en-Velin, Francuska) (zastupnik: C. Bey, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: D. Hanf, agent)

Predmet

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a tužitelj zahtijeva poništenje odluke prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 29. studenoga 2021. (predmet R 281/2020-1).

Izreka

1.	Tužba se odbija kao očito potpuno pravno neosnovana.

2.	Društvu Santos nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 119, 14. 3. 2022.

Rješenje predsjednika Općeg suda od 4. kolovoza 2022. – Biogen Netherlands/Komisija

(Predmet T-269/22 R)

(„Privremena pravna zaštita - Lijekovi za humanu primjenu - Uredba (EZ) br. 726/2004 - Odobrenje za stavljanje u promet Dimethyl fumarate Polpharma - dimetilfumarata - Zahtjev za suspenziju primjene - Nepostojanje hitnosti”)

(2022/C 398/31)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Biogen Netherlands BV (Badhoevedorp, Nizozemska) (zastupnik: C. Schoonderbeek, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Haasbeek i A. Sipos, agenti)

Predmet

Svojim zahtjevom na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a tužitelj traži suspenziju primjene Provedbene odluke Komisije C(2022)3253 final od 13. svibnja 2022. o izdavanju odobrenja za stavljanje u promet lijeka za humanu uporabu imethyl fumarate Polpharma – dimetilfumarata na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004.

Izreka

1.	Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

Rješenje predsjednika Općeg suda od 4. kolovoza 2022. – Biogen Netherlands/Komisija

(Predmet T-278/22 R)

(„Privremena pravna zaštita - Lijekovi za humanu primjenu - Uredba (EZ) br. 726/2004 - Odobrenje za stavljanje u promet Dimethyl fumarate Neuraxpharm - dimetilfumarata - Zahtjev za suspenziju primjene - Nepostojanje hitnosti”)

(2022/C 398/32)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Biogen Netherlands BV (Badhoevedorp, Nizozemska) (zastupnik: C. Schoonderbeek, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Haasbeek i A. Sipos, agenti)

Predmet

Svojim zahtjevom na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a tužitelj traži suspenziju primjene Provedbene odluke Komisije C(2022) 3254 final od 13. svibnja 2022. o izdavanju odobrenja za stavljanje u promet lijeka za humanu uporabu Dimethyl fumarate Neuraxpharm – dimetilfumarata na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004.

Izreka

1.	Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

Rješenje predsjednika Općeg suda od 4. kolovoza 2022. – Biogen Netherlands/Komisija

(Predmet T-279/22 R)

(„Privremena pravna zaštita - Lijekovi za humanu primjenu - Uredba (EZ) br. 726/2004 - Odobrenje za stavljanje u promet Dimethyl fumarate Mylan - dimetilfumarata - Zahtjev za suspenziju primjene - Nepostojanje hitnosti”)

(2022/C 398/33)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Biogen Netherlands BV (Badhoevedorp, Nizozemska) (zastupnik: C. Schoonderbeek, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Haasbeek i A. Sipos, agenti)

Predmet

Svojim zahtjevom na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a tužitelj traži suspenziju primjene Provedbene odluke Komisije C(2022) 3252 final od 13. svibnja 2022. o izdavanju odobrenja za stavljanje u promet lijeka za humanu uporabu Dimethyl fumarate Mylan – dimetilfumarata na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004.

Izreka

1.	Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

Tužba podnesena 21. srpnja 2022. – Ryanair/Komisija

(Predmet T-458/22)

(2022/C 398/34)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Ryanair DAC (Swords, Irska) (zastupnici: E. Vahida, F.-C. Laprévote, V. Blanc, D. Pérez de Lamo i S. Rating, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Komisije (EU) оd 21. prosinca 2021. C(2021) 9941 final o državnoj potpori SA.60165 – 2021/C (ex 2021/N) koju Portugal planira provesti u korist društva TAP SGPS; (1) i

—	naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe devet tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da nije utvrđena prihvatljivost društva TAP.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Europska komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni u pogledu dokazivanja rizika od prekida pružanja važne usluge i sustavne uloge društva TAP.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da u odluci nije utvrđeno da je plan restrukturiranja realističan, koherentan i dalekosežan i da može vratiti dugoročnu održivost društva TAP bez posezanja za daljnjom državnom potporom u razumnom vremenskom roku.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da u odluci nije utvrđena potreba za državnom intervencijom i njezin poticajni učinak (tj. nedostavljanje usporedbe s vjerodostojnim alternativnim scenarijem koji ne uključuje državnu potporu i neutvrđivanje da je društvo TAP iscrpilo sve tržišne mogućnosti).

5.	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da u odluci nije utvrđena primjerenost potpore.

6.	Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da u odluci nije utvrđena proporcionalnost potpore.

7.	Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se u odluci na odgovarajući način ne razmatraju negativni učinci potpore.

8.	Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se odlukom povređuju posebne odredbe UFEU-a i opća načela nediskriminacije, slobodnog pružanja usluga i slobode poslovnog nastana.

9.	Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Europska komisija povrijedila svoju obvezu obrazlaganja.

---

(1)  SL 2022., L 139, str. 19.

Tužba podnesena 1. kolovoza 2022. – Imasa, Ingeniería y Proyectos/Komisija i dr.

(Predmet T-474/22)

(2022/C 398/35)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Imasa, Ingeniería y Proyectos, SA (Oviedo, Španjolska) (zastupnik: J. Álvarez González, odvjetnik)

Tuženici: Europska komisija, Europska središnja banka, Jedinstveni sanacijski odbor

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	donese presudu u kojoj će utvrditi izvanugovornu odgovornost Europske unije zbog nezakonitog i nemarnog postupanja Europske komisije, Jedinstvenog sanacijskog odbora i Europske središnje banke u vezi s činjenicama opisanima u tužbi;

—	naloži Europskoj uniji da tužitelju nadoknadi iznos od 186 195,66 eura, u skladu s izračunima i iznosom sadržanim u stručnom izvješću priloženom tužbi, uvećan za odgovarajuće zakonske kamate, te tuženicima naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Jedinstveni sanacijski odbor postupao nezakonito kada je davao alarmantne javne izjave te kada je neodgovornim djelovanjem (osobito curenjem) prouzrokovao neposredni kolaps cijene dionica društva Banco Popular Español, S.A., ubrzavajući njegovu sanaciju.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji tome da su Jedinstveni sanacijski odbor i Europska komisija postupali nemarno time što su donijeli i odobrili sanaciju društva Banco Popular Español, S.A., a da nisu ni provjerili ni potvrdili, u skladu s Unijinim zakonodavstvom, jesu li ispunjeni potrebni uvjeti i zahtjevi za primjenu navedenog sanacijskog mehanizma i, nakon što su odobrili taj mehanizam, nisu poštovali europsko zakonodavstvo kojim je uređen postupak sanacije ni prava dioničara i/ili imatelja udjela u društvu Banco.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Europska središnja banka nije primijenila dužnu pažnju pri nadzoru, kontroli, predviđanju, uređivanju i utvrđivanju potrebnih mehanizama za osiguranje likvidnosti društva Banco Popular Español, S.A. i izbjegavanje njegove sanacije.

Tužba podnesena 1. kolovoza 2022. – Fundación Pedro Barrié de la Maza, Conde de Fenosa/Komisija i dr.

(Predmet T-475/22)

(2022/C 398/36)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Fundación Pedro Barrié de la Maza, Conde de Fenosa (La Coruña, Španjolska) (zastupnik: B. Fernández García, odvjetnica)

Tuženici: Europska komisija, Europska središnja banka, Jedinstveni sanacijski odbor

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	donese presudu u kojoj će utvrditi izvanugovornu odgovornost Europske unije zbog nezakonitog i nemarnog postupanja Europske komisije, Jedinstvenog sanacijskog odbora i Europske središnje banke u vezi s činjenicama opisanima u tužbi;

—	naloži Europskoj uniji da tužitelju nadoknadi iznos od 47 513 972,73 eura, u skladu s izračunima i iznosom sadržanim u stručnom izvješću priloženom tužbi, uvećan za odgovarajuće zakonske kamate, te tuženicima naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Jedinstveni sanacijski odbor postupao nezakonito kada je davao alarmantne javne izjave te kada je neodgovornim djelovanjem (osobito curenjem) prouzrokovao neposredni kolaps cijene dionica društva Banco Popular Español, S.A., ubrzavajući njegovu sanaciju.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji tome da su Jedinstveni sanacijski odbor i Europska komisija postupali nemarno jer su donijeli i odobrili sanaciju društva Banco Popular Español, S.A., a da nisu ni provjerili ni potvrdili, u skladu s Unijinim zakonodavstvom, jesu li ispunjeni potrebni uvjeti i zahtjevi za primjenu navedenog sanacijskog mehanizma i, nakon što su odobrili taj mehanizam, nisu poštovali europsko zakonodavstvo kojim je uređen postupak sanacije ni prava dioničara i/ili imatelja udjela u društvu Banco.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Europska središnja banka nije primijenila dužnu pažnju pri nadzoru, kontroli, predviđanju, uređivanju i utvrđivanju potrebnih mehanizama za osiguranje likvidnosti društva Banco Popular Español, S.A. i izbjegavanju njegove sanacije.

Tužba podnesena 1. kolovoza 2022. – Calatrava Real State 2015/Komisija i dr.

(Predmet T-477/22)

(2022/C 398/37)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Calatrava Real State 2015, SL (Madrid, Španjolska) (zastupnica: B. Fernández García, odvjetnica)

Tuženici: Europska komisija, Europska središnja banka, Jedinstveni sanacijski odbor

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	donese presudu u kojoj će utvrditi izvanugovornu odgovornost Europske unije zbog nezakonitog i nemarnog postupanja Europske komisije, Jedinstvenog sanacijskog odbora i Europske središnje banke u vezi s činjenicama opisanima u tužbi;

—	naloži Europskoj uniji da tužitelju nadoknadi iznos od 713 320,65 eura, u skladu s izračunima i iznosom sadržanim u stručnom izvješću priloženom tužbi, uvećan za odgovarajuće zakonske kamate, te tuženicima naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Jedinstveni sanacijski odbor postupao nezakonito kada je davao alarmantne javne izjave te kada je neodgovornim djelovanjem (osobito curenjem) prouzrokovao neposredni kolaps cijene dionica društva Banco Popular Español, S.A., ubrzavajući njegovu sanaciju.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji tome da su Jedinstveni sanacijski odbor i Europska komisija postupali nemarno jer su donijeli i odobrili sanaciju društva Banco Popular Español, S.A., a da nisu ni provjerili ni potvrdili, u skladu s Unijinim zakonodavstvom, jesu li ispunjeni potrebni uvjeti i zahtjevi za primjenu navedenog sanacijskog mehanizma i, nakon što su odobrili taj mehanizam, nisu poštovali europsko zakonodavstvo kojim je uređen postupak sanacije ni prava dioničara i/ili imatelja udjela u društvu Banco.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Europska središnja banka nije primijenila dužnu pažnju pri nadzoru, kontroli, predviđanju, uređivanju i utvrđivanju potrebnih mehanizama za osiguranje likvidnosti društva Banco Popular Español, S.A. i izbjegavanju njegove sanacije.

Tužba podnesena 16. kolovoza 2022. – Portugal/Komisija

(Predmet T-512/22)

(2022/C 398/38)

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Tužitelj: Republika Portugal (zastupnici: P. Barros da Costa, H. Almeida, N. Domingues i G. Gomes, agenti)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Provedbenu odluku Komisije (EU) 2022/908 оd 8. lipnja 2022. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka država članica u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) u dijelu u kojem se iz financiranja isključuje iznos od 117 066 097,40 eura koji se odnosi na troškove koje je prijavila Republika Portugal na ime potpora za površine tijekom fiskalnih godina 2016., 2017., 2018. i 2019.

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče činjenica i prava jer je Komisija zaključila da je portugalska vlada trebala primijeniti sustav zahtjeva za geoprostornu potporu prije fiskalne godine 2015. — povreda članka 17. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 809/2014 (1) i članka 72. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (2), s obzirom na to da je Komisija temeljila svoj zaključak na pogrešnoj pretpostavci i da je počinila pogrešku koja se tiče činjenica i prava kada je zaključila da portugalska tijela nisu pravilno ocijenila iznose plaćene za fiskalne godine 2016. do 2019. što je dovelo do stvaranja rizika za Fond.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti, u smislu načela primjerenosti i načela potrebe i obveze obračuna prilikom „izračuna financijskog ispravka” i povredi načela lojalne suradnje — povreda članka 5. i članka 4. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) jer je Komisija primijenila paušalni ispravak koji prekoračuje ciljeve koji se nastoje postići zakonodavstvom te zbog toga što nije uzela u obzir obrazloženi izračun koji su podnijela nacionalna tijela koji je bio izvršen i provjeren u skladu sa smjernicama Komisije.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava, na proturječnom obrazloženju i na povredi načela proporcionalnosti — povreda članka 52. Uredbe br. 1306/2013 i članka 5. UEU-a jer su nacionalna tijela utvrdila da su plaćanja koja su zahvaćena navodnim nepravilnostima izvršena za fiskalne godine 2016. i 2017., dok je Skupna uredba stupila na snagu 1. siječnja 2018. i jer je, stoga, ukupan iznos od 31 843 249,44 eura koji su predložila nacionalna tijela jer se uvelike razlikovao od vrijednosti financijskog ispravka koji je primijenila Komisija.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju obrazloženja — povreda ratio legis i cilja Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 907/2014 (3) jer obavijest koju je donijela Komisija sadržava netočno obrazloženje u dijelu u kojem se odnosi na populaciju od 12 % i od 66 % prihvatljive površine za klasične provjere na terenu i provjere putem daljinskog istraživanja, a pomoću kojih su dobiveni podaci relevantni za izračun rizika za Fond i naknadni primjenjiv financijski ispravak.

5.	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti — povreda članka 5. UEU-a jer je iznos koji se odnosi na rizik za Fondove za fiskalne godine 2016. do 2019. koji je utvrdila Komisija prekomjeran tako da su iznosi koji se isključuju iz financiranja disproporcionalni.

---

(1)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 809/2014 оd 17. srpnja 2014. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu integriranog administrativnog i kontrolnog sustava, mjera ruralnog razvoja i višestruke sukladnosti (SL 2014., L 227, str. 69. i ispravak SL 2019., L 68, str. 16).

(2)  Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008 (SL 2013., L 347, str. 549. i ispravci SL 2016., L 130, str. 6., SL 2017., L 327, str. 83. i SL 2018., L 233, str. 3.).

(3)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 907/2014 оd 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu agencija za plaćanja i ostalih tijela, financijskog upravljanja, poravnanja računa, jamstava i upotrebe eura (SL 2014., L 255, str. 18.).

Tužba podnesena 25. kolovoza 2022. – Deutsche Glasfaser Wholesale/EUIPO – O2 Worldwide (brightblue)

(Predmet T-516/22)

(2022/C 398/39)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Deutsche Glasfaser Wholesale GmbH (Borken, Njemačka) (zastupnici: A. Doepner-Thiele i U. Kelp, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: O2 Worldwide Ltd (Cambridge, Ujedinjena Kraljevina)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije brightblue – prijava za registraciju br. 17 913 265

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 21. lipnja 2022. u predmetu R 0024/2022-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje vlastitih i tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 95. stavka 1. i članka 95. stavka 2. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 26. kolovoza 2022. – GKP/EUIPO – Cristalfarma (TIARA RUBIS)

(Predmet T-518/22)

(2022/C 398/40)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: GKP GmbH (Ehrenhausen an der Weinstraße, Austrija) (zastupnik: I. Hödl, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Cristalfarma Srl (Milano, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije TIARA RUBIS – prijava za registraciju br. 18 205 571

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 2. lipnja 2022. u predmetu R 1878/2021-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi točku 2. izreke pobijane odluke;

—	u cijelosti potvrdi točku 1. izreke pobijane odluke; i

—	naloži EUIPO-u i intervenijentu snošenje troškova, uključujući troškove ranijih faza postupka.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na određene usluge iz razreda 35.;

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na neke proizvode iz razreda 5. i određene usluge.

Tužba podnesena 29. kolovoza 2022. – Société des produits Nestlé/EUIPO – European Food (FITNESS)

(Predmet T-519/22)

(2022/C 398/41)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Société des produits Nestlé SA (Vevey, Švicarska) (zastupnici: A. Jaeger-Lenz, A. Lambrecht i A.-C. Salger, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: European Food SA (Drăgăneşti, Rumunjska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije FITNESS – žig Europske unije br. 2 470 326

Postupak pred EUIPO-om: postupak za brisanje

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 27. lipnja 2022. u predmetu R 894/2020-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 103. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s člankom 70. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2018/625;

—	povreda članka 72. stavka 6. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 94. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s člankom 70. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2018/625.

Tužba podnesena 1. rujna 2022. – NZ/Komisija

(Predmet T-535/22)

(2022/C 398/42)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: NZ (zastupnik: H. Tagaras, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	provede mjere upravljanja postupkom koje su zatražene u točki 30. [tužbe] i mjeru s ciljem pojašnjenja pitanja postavljenih u točkama 42., 43. i 59. [tužbe]; i, po završetku postupka,

—	poništi pobijane odluke; kao i, u svakom slučaju,

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi protiv odluke Europske komisije od 10. veljače 2022., donesene u skladu s presudom od 6. listopada 2021., NZ/Komisija (T-668/20, neobjavljena, EU:T:2021:667), kojom se potvrđuje odluka o tome da se njegovo ime ne uvrsti na popis uspješnih kandidata na internom natječaju COM/1/AD 10/18, tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja, na zlouporabi ovlasti, na povredi članka 266. UFEU-a, osobito zbog tuženikova odbijanja da poduzme mjere koje bi omogućile stvarnu provedbu presude o poništenju koju je prethodno donio Opći sud.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obavijesti o natječaju, osobito zato što je povjerenstvo za odabir dodijelilo vrlo različite koeficijente dvama testovima koji čine usmeni dio ispita.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi jednakog postupanja zbog fluktuacije u sastavu povjerenstva za odabir.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi pravila kojima se određuje način rada povjerenstva i odbora za odabir, odnosno: — povjerenstvo za odabir sastoji se samo od zamjenskih članova velike većine sastava koji su ispitivali kandidate, uključujući i tužitelja; — istovjetnost pitanja postavljenih kandidatima tijekom provjera; — nepostojanje transparentnosti i dosljednosti pravila koja se odnose na ocjenjivanje kandidata; — fluktuacija u sastavu povjerenstva za odabir.

5.	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni.

6.	Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 27. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije, zbog povrede navedene u drugom tužbenom razlogu.

7.	Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze dužne pažnje.

Tužba podnesena 2. rujna 2022. – Francuska/SRB

(Predmet T-540/22)

(2022/C 398/43)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Francuska Republika (zastupnici: T. Stehelin, J.-L. Carré i E. Timmermans, agenti)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku br. 3/2021 žalbenog vijeća Jedinstvenog sanacijskog odbora od 8. lipnja 2022.;

—	naloži Jedinstvenom sanacijskom odboru snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi protiv Odluke br. 3/2021 žalbenog vijeća Jedinstvenog sanacijskog odbora (SRB) od 8. lipnja 2022, kojom je ono potvrdilo odluku SRB-a da se predmetnoj bankarskoj grupi ne odobri izuzeće od minimalnih zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze koje se primjenjuju na pojedinačnoj osnovi, tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je žalbeno vijeće u pobijanoj odluci pogrešno smatralo da je SRB ispravno tumačio i primijenio članak 12.h. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 255, str. 1. i ispravak SL 2015., L 101, str. 62.) i da nije prekoračio granice svoje diskrecijske ovlasti.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je žalbeno vijeće u pobijanoj odluci pogrešno smatralo da SRB nije povrijedio načelo pravne sigurnosti.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je žalbeno vijeće u pobijanoj odluci pogrešno smatralo da je SRB ispunio obvezu obrazlaganja koju ima na temelju članka 296. UFEU-a.

Rješenje Općeg suda od 31. kolovoza 2022. – Virbac/Komisija

(Predmet T-138/21) (1)

(2022/C 398/44)

Jezik postupka: francuski

Predsjednik petog vijeća odredio je brisanje predmeta.

---

(1)  SL C 206, 31. 5. 2021.

Rješenje Općeg suda od 29. kolovoza 2022. – Mellish/Komisija

(Predmet T-176/22) (1)

(2022/C 398/45)

Jezik postupka: francuski

Predsjednik osmog vijeća odredio je brisanje predmeta.

---

(1)  SL C 222, 7. 6. 2022.