Službeni list C 95/23.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/2

ODLUKA SUDA

od 11. veljače 2020.

o službenim blagdanima i sudskim praznicima

(2020/C 95/02)

SUD,

uzimajući u obzir članak 24. stavke 2., 4. i 6. Poslovnika,

budući da u skladu s tom odredbom treba utvrditi popis službenih blagdana i datume sudskih praznika,

DONOSI SLJEDEĆU ODLUKU:

Članak 1.

Popis službenih blagdana u smislu članka 24. stavaka 4. i 6. Poslovnika utvrđuje se kako slijedi:

—	Nova godina,

—	Uskrsni ponedjeljak,

—	1. svibnja,

—	9. svibnja,

—

Uzašašće,

—	Duhovski ponedjeljak,

—	23. lipnja,

—	15. kolovoza,

—	1. studenoga,

—	25. prosinca,

—	26. prosinca.

Članak 2.

Za razdoblje od 1. studenoga 2020. do 31. listopada 2021. datumi sudskih praznika u smislu članka 24. stavaka 2. i 6. Poslovnika određuju se kako slijedi:

—	Božić 2020.: od ponedjeljka, 21. prosinca 2020. do, uključujući, nedjelje, 10. siječnja 2021.,

—	Uskrs 2021.: od ponedjeljka, 29. ožujka 2021. do, uključujući, nedjelje, 11. travnja 2021.,

—	Ljeto 2021.: od petka, 16. srpnja 2021. do, uključujući, utorka, 31. kolovoza 2021.

Članak 3.

Ova odluka stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

U Luxembourgu 11. veljače 2020.

Tajnik

A. CALOT ESCOBAR

Predsjednik

K. LENAERTS

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/4

ODLUKA OPĆEG SUDA

od 12. veljače 2020.

o sudskim praznicima

(2020/C 95/03)

OPĆI SUD,

Uzimajući u obzir članak 41. stavak 2. Poslovnika,

DONOSI SLJEDEĆU ODLUKU:

Članak 1.

Za sudsku godinu koja počinje 1. rujna 2020. datumi sudskih praznika u smislu članka 41. stavaka 2. i 6. Poslovnika određuju se kako slijedi:

—	Božić 2020.: od ponedjeljka, 21. prosinca 2020. do, uključujući, nedjelje, 10. siječnja 2021.;

—	Uskrs 2021.: od ponedjeljka, 29. ožujka 2021. do, uključujući, nedjelje, 11. travnja 2021.;

—	Ljeto 2021.: od petka, 16. srpnja 2021. do, uključujući, utorka, 31. kolovoza 2021.

Članak 2.

Ova odluka stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

U Luxembourgu 12. veljače 2020.

Tajnik

E. COULON

Predsjednik

M. VAN DER WOUDE

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/5

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 4. lipnja 2019. uputio Gyulai Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Mađarska) – OL i drugi protiv Rapidsped Fuvarozási és Szállítmányozási Zrt.

(Predmet C-428/19)

(2020/C 95/04)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Gyulai Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: OL, PM i RO

Tuženik: Rapidsped Fuvarozási és Szállítmányozási Zrt.

Prethodna pitanja

Treba li odredbe iz članka 1. stavka 1. Direktive 96/71/EZ (1), u vezi s njezinim člancima 3. i 5. te člancima 285. i 299. Zakonika o radu, tumačiti na način da se mađarski radnici mogu pozvati na povredu obveze iz navedene direktive i francuskog zakonodavstva u području minimalne plaće protiv mađarskih poslodavaca u postupku pokrenutom pred mađarskim sudovima?

2.	Treba li naknade za pokrivanje troškova nastalih tijekom upućivanja radnika u inozemstvo smatrati dijelom plaće?

Protivi li se članku 10. Uredbe 561/2006/EZ (2) praksa prema kojoj, u slučaju uštede određene razmjerno prijeđenom putu i potrošnji goriva, poslodavac, na temelju formule, plaća vozaču vozila za prijevoz dodatak koji nije dio plaće utvrđene njegovim ugovorom o radu i u vezi s kojim se ne plaćaju porezi niti doprinosi za socijalno osiguranje?

Valja imati na umu da ušteda goriva potiče vozače vozila za prijevoz da voze na način koji bi mogao ugroziti sigurnost prometa (npr. korištenjem, pri vožnji nizbrdo, sustava slobodnog hoda tijekom što duljeg razdoblja).

4.	Treba li Direktivu 96/71/EZ primijeniti na međunarodni prijevoz robe, osobito s obzirom na to da je Europska komisija pokrenula postupak zbog povrede protiv Njemačke i Francuske jer su primijenile zakonodavstvo o minimalnoj plaći u sektoru cestovnog prijevoza?

5.	Ako nije prenesena u nacionalno pravo, može li direktiva sama po sebi stvarati obveze za pojedinca i, stoga, sama po sebi biti temelj nekog zahtjeva protiv pojedinca u postupku pred nacionalnim sudom?

(1) Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (SL 1997., L 18, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 127.)

(2) Uredba (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet i o izmjeni uredbi Vijeća (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 (SL 2006., L 102, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 6., str. 167. i ispravci SL 2015., L 272, str. 15. i SL 2016., L 195., str. 83.)

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/6

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. srpnja 2019. uputio Pesti Központi Kerületi Bíróság (Mađarska) – kazneni postupak protiv IS-a

(Predmet C-564/19)

(2020/C 95/05)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Pesti Központi Kerületi Bíróság

Stranke glavnog postupka

Optuženik: IS

Prethodna pitanja

1/A.

Treba li članak 6. stavak 1. UEU-a i članak 5. stavak 2. Direktive 2010/64/EU (1) tumačiti na način da država članica mora ustrojiti registar odgovarajuće osposobljenih neovisnih prevoditelja i tumača ili, u suprotnom, drukčije zajamčiti nadzor kakvoće usmenog prevođenja u sudskom postupku kako bi se optuženicima koji ne govore jezik postupka zajamčilo pravo na pošteno suđenje?

1/B.

U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje i ako se u predmetu o kojem je riječ zbog nedostatka adekvatne kakvoće usmenog prevođenja ne može utvrditi je li optuženik informiran o djelu za koje ga se okrivljuje ili optužuje, treba li članak 6. stavak 1. UEU-a te članak 4. stavak 5. i članak 6. stavak 1. Direktive 2012/13/EU (2) tumačiti na način da se u tim okolnostima ne može nastaviti postupak u odsutnosti?

2/A.

Treba li načelo neovisnosti sudaca iz članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a i članka 47. Povelje o temeljnim pravima te iz sudske prakse Suda Europske unije tumačiti na način da je povrijeđeno ako predsjednik Državnog sudbenog ureda – koji je nadležan za poslove središnje pravosudne uprave i kojeg imenuje parlament, kojemu jedino odgovara i koji ga može razriješiti – obavlja dužnost predsjednika suda, odnosno predsjednika koji je, među ostalim, ovlašten organizirati raspoređivanje predmeta, pokretati stegovne postupke protiv sudaca te ih ocjenjivati, a koji je na tu dužnost stupio privremenim izravnim imenovanjem, zaobilaženjem postupka poziva na podnošenje prijava i trajnim zanemarivanjem mišljenja nadležnih tijela sudske samouprave?

2/B.	U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje i ako sud pred kojim se vodi postupak opravdano strahuje od toga da će mu njegovo sudbeno i upravno djelovanje neopravdano naštetiti, treba li navedeno načelo tumačiti na način da u ovom predmetu nije zajamčeno pošteno suđenje?

3/A.

Treba li načelo neovisnosti sudaca iz članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a i članka 47. Povelje o temeljnim pravima te iz sudske prakse Suda Europske unije tumačiti na način da s tim načelom nije usklađena situacija u kojoj od 1. rujna 2018., za razliku od prakse u prethodnim desetljećima, mađarski suci, u skladu sa zakonom, primaju nižu plaću od državnih odvjetnika odgovarajuće kategorije koji su u istom platnom razredu i imaju isti radni staž, te u kojoj, s obzirom na gospodarsku situaciju u zemlji, njihove plaće općenito nisu u skladu s važnošću funkcija koje obavljaju, osobito uzimajući u obzir praksu diskrecijskih bonusa koju provode viši službenici?

3/B.	U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje, treba li navedeno načelo neovisnosti sudaca tumačiti na način da se u takvim okolnostima ne može zajamčiti pravo na pošteno suđenje?

4/A.

Treba li članak 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) tumačiti na način da se toj odredbi protivi odluka nacionalnog suda na temelju koje sud u posljednjem stupnju, u okviru postupka koji ima za cilj ujednačavanje sudske prakse države članice, a da se pritom ne utječe na pravne učinke predmetnog rješenja, kvalificira kao nezakonito rješenje nižeg suda kojim je pokrenut prethodni postupak?

4/B.	U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 4/A, treba li članak 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (u daljnjem tekstu: UFEU) tumačiti na način da sud koji je uputio zahtjev treba odbaciti odluke višeg suda u suprotnom smislu i temeljna stajališta zauzeta u interesu jedinstva prava?

4/C.	U slučaju negativnog odgovara na pitanje 4/A, može li se obustavljeni kazneni postupak nastaviti dok je prethodni postupak u tijeku?

Treba li načelo neovisnosti sudaca iz članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a i članka 47. Povelje o temeljnim pravima te iz sudske prakse Suda tumačiti na način da se, s obzirom na članak 267. UFEU-a, to načelo povređuje kada se protiv suca pokrene stegovni postupak jer je pokrenuo prethodni postupak?

(1) Direktiva 2010/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima (SL 2010., L 280, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 10., str. 213.)

(2) Direktiva 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informiranje u kaznenom postupku (SL 2012., L 142, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 48.)

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/7

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. kolovoza 2019. uputio Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Mađarska) – Vikingo Fővállalkozó Kft. protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

(Predmet C-610/19)

(2020/C 95/06)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Vikingo Fővállalkozó Kft.

Tuženik: Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

Prethodna pitanja

Jesu li u skladu s člankom 168. točkom (a) i člankom 178. točkom (a) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1), u vezi s člankom 220. točkom (a) i člankom 226. iste direktive, te s načelom djelotvornosti, nacionalno pravno tumačenje i nacionalna praksa u skladu s kojima, kad su ispunjeni materijalni zahtjevi prava na odbitak poreza, nije dovoljna sama činjenica da porezni obveznik raspolaže računom čiji je sadržaj u skladu s člankom 226. navedene direktive, nego taj obveznik, kako bi zakonito ostvario pravo na odbitak poreza na temelju predmetnog računa, mora raspolagati i dodatnim dokazima u pisanom obliku koji moraju biti u skladu ne samo s Direktivom 2006/112 nego i s načelima nacionalnih propisa koji se odnose na računovodstvo te s posebnim odredbama u području dokaznih isprava, na temelju kojih se od svih sudionika u lancu zahtijeva da se sjećaju i na isti način prijave svaki detalj gospodarske transakcije koja je potkrijepljena tim dokaznim ispravama?

Jesu li u skladu s odredbama Direktive 2006/112 o [odbitku PDV-a] i načelima porezne neutralnosti i djelotvornosti, nacionalno pravno tumačenje i nacionalna praksa u skladu s kojima se, u slučaju lančane transakcije, neovisno o bilo kakvim drugim okolnostima, a samo zato što je transakcija takva, svim sudionicima u lancu nalaže obveza nadzora elementa gospodarske transakcije koju izvršavaju te zadaća da na temelju tog nadzora potaknu posljedice za poreznog obveznika koji se nalazi drugdje u lancu, te se poreznom obvezniku uskraćuje pravo na [odbitak PDV-a] jer, iako nije zabranjeno nacionalnim propisom, stvaranje lanca nije [razumno] opravdano s gospodarskog stajališta? U tom kontekstu, u slučaju lančane transakcije, u okviru ispitivanja objektivnih okolnosti kojima se može opravdati uskraćivanje prava na [odbitak PDV-a], pri utvrđivanju i ocjenjivanju relevantnosti i dokazne snage dokaza na kojima se temelji uskraćivanje prava na odbitak PDV-a, mogu li se samo odredbe Direktive 2006/112 i nacionalnog prava koje se odnose na odbitak poreza primjenjivati kao materijalna pravila kojima se pojašnjavaju relevantne činjenice koje se odnose na utvrđivanje činjeničnog okvira, ili se kao posebna pravila također moraju primjenjivati odredbe u području računovodstva države članice o kojoj je riječ?

Jesu li u skladu s odredbama Direktive 2006/112 o [odbitku PDV-a] i načelima porezne neutralnosti i djelotvornosti, nacionalno pravno tumačenje i nacionalna praksa u skladu s kojima se poreznom obvezniku koji upotrebljava robu za potrebe svojih djelatnosti koje se oporezuju u državi članici gdje ih i obavlja i koji raspolaže računom u skladu s Direktivom 2006/112, uskraćuje pravo na [odbitak PDV-a] jer nije upoznat sa svim elementima [transakcije] koju su izvršili sudionici u lancu ili se poziva na okolnosti povezane sa sudionicima u lancu koji prethode izdavatelju računa i na koje porezni obveznik nije mogao imati nikakav utjecaj zbog razloga koji nisu s njime povezani, te se na pravo na [odbitak PDV-a] primjenjuje zahtjev prema kojem porezni obveznik u okviru razumnih mjera koje se odnose na njega mora ispuniti opću obvezu nadzora koji mora izvršiti ne samo prije sklapanja ugovora i tijekom njegova izvršavanja nego čak i nakon njegova izvršenja? U tom kontekstu, je li porezni obveznik obvezan odustati od ostvarenja prava na [odbitak PDV-a] ako, u odnosu na neki element gospodarske transakcije navedene na računu, u trenutku nakon sklapanja ugovora, tijekom njegova izvršavanja ili nakon njegova izvršenja, upozori na nepravilnost ili sazna za okolnost čija je posljedica uskraćivanje prava na [odbitak PDV-a] u skladu s praksom poreznog tijela?

Uzimajući u obzir odredbe Direktive 2006/112 o [odbitku PDV-a] i načelu djelotvornosti, je li porezno tijelo obvezno navesti od čega se sastoji utaja poreza? Je li primjerena praksa poreznog tijela u skladu s kojom se nedostaci i nepravilnosti koji nemaju razumnu uzročnu vezu s pravom na [odbitak PDV-a] i koje su počinili sudionici u lancu, smatraju dokazom utaje poreza, pri čemu se u tu svrhu ističe činjenica da je porezni obveznik, s obzirom na to da sadržaj računa zbog tih nedostataka i nepravilnosti nije vjerodostojan, znao ili trebao znati za utaju poreza? U slučaju da postoji utaja poreza, opravdava li ta okolnost to da se od poreznog obveznika zahtijeva da provede nadzor s ranije navedenim dosegom, temeljitošću i opsegom ili da prekorači tu dužnost u odnosu na ono što se zahtijeva načelom djelotvornosti?

Je li proporcionalna sankcija koja podrazumijeva uskraćivanje prava na [odbitak PDV-a] i koja se sastoji od obveze plaćanja porezne sankcije u visini od 200 % porezne razlike ako nije nastao nikakav gubitak za državnu blagajnu koji je izravno povezan s pravom na [odbitak PDV-a] poreznog obveznika? Valja li ocijeniti postoji li neka od okolnosti na koje se upućuje u trećoj rečenici članka 170. stavka 1. Az adózás rendjéről szóló 2003. évi XCII. törvényja (Zakon br. XCII iz 2003. o općem poreznom postupku; u daljnjem tekstu: Zakon o općem poreznom postupku) ako je porezni obveznik poreznom tijelu stavio na raspolaganje sve dokumente koje posjeduje i ako je u svoju poreznu prijavu uključio račune koje je izdao?

U slučaju da se na temelju odgovora na postavljena prethodna pitanja može ocijeniti da tumačenje nacionalnog pravnog pravila koje je uslijedilo nakon predmeta u kojem je doneseno rješenje od 10. studenoga 2016., Signum Alfa Sped (C-446/15, EU:C:2016:869) i praksa uvedena na temelju tog pravila nisu u skladu s odredbama Direktive 2006/112 o [odbitku PDV-a], i uzimajući u obzir da prvostupanjski sud ne može Sudu Europske unije u svim predmetima uputiti zahtjev za prethodnu odluku, može li se na temelju članka 47. Povelje o temeljnim pravima smatrati da se pravo na pokretanje sudskog postupka za naknadu štete poreznim obveznicima jamči pravom na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje koje im se priznaje tim člankom? Valja li u tom kontekstu tumačiti da odabir oblika rješenja koje je doneseno u predmetu Signum Alfa Sped podrazumijeva da je pitanje već uređeno pravom Zajednice i razjašnjeno sudskom praksom Suda Europske unije te da je ono stoga očito, ili pak znači da, s obzirom na to da je pokrenut novi postupak, to pitanje nije u potpunosti razjašnjeno i da je stoga i dalje nužno zatražiti od Suda da na to pitanje odgovori u prethodnom postupku?

(1) Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006, L 347, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/9

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. kolovoza 2019. uputio Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Mađarska) – Crewprint Kft. protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

(Predmet C-611/19)

(2020/C 95/07)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Crewprint Kft.

Tuženik: Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

Prethodna pitanja

Jesu li s relevantnim odredbama [u području odbitka PDV-a] Direktive 2006/112 (1) i načelom porezne neutralnosti usklađeni nacionalno tumačenje i praksa u skladu s kojima porezno tijelo uskraćuje pravo [na odbitak PDV-a] u odnosu na gospodarsku transakciju izvršenu između stranaka jer njihov oblik pravnog odnosa (ugovor o radu) smatra prijevarnim s obzirom na to da on podrazumijeva pravo na odbitak te stoga taj odnos kvalificira, u skladu s člankom 1. stavkom 7. [Zakona o općem poreznom postupku] kao djelatnost (djelatnost posrednika) na temelju koje ne nastaje pravo na odbitak jer smatra da postupanje stranaka ima za cilj izbjegavanje poreza, s obzirom na to da djelatnost koju je obavio primatelj računa nije nužno morala imati [taj oblik gospodarske djelatnosti] jer ju je on također mogao obaviti u svojstvu posrednika? U tom kontekstu, kao uvjet za primjenu [odbitka PDV-a], imaju li porezni obveznici poreznu obvezu da kao oblik gospodarske djelatnosti odaberu onaj oblik koji za njih znači veće porezno opterećenje, ili predstavlja li zlouporabu činjenica da su u okviru slobode sklapanja ugovora, koju imaju i u druge svrhe osim u svrhu poreznog prava, odabrali ugovorni oblik gospodarske djelatnosti koju obavljaju među sobom koji također proizvodi učinak koji oni nisu nastojali postići i koji podrazumijeva pravo na odbitak poreza?

Jesu li s relevantnim odredbama [u području odbitka PDV-a] Direktive 2006/112 i načelom porezne neutralnosti usklađeni nacionalno tumačenje i praksa u skladu s kojima, u slučaju da porezni obveznik koji želi ostvariti pravo [na odbitak PDV-a] ispunjava materijalne i formalne zahtjeve [za navedeni odbitak] te je poduzeo mjere koje se zahtijevaju prije sklapanja ugovora, porezno tijelo uskraćuje pravo na odbitak PDV-a jer smatra da uspostava lanca nije nužna s gospodarskog stajališta i da stoga čini zlouporabu, s obzirom na to da podugovaratelj, iako može izvršiti pružanje usluga, za to pružanje usluga angažira druge podugovaratelje iz razloga koji nisu povezani s oporezivim događajem, i s obzirom na to da je porezni obveznik koji želi ostvariti pravo [na odbitak PDV-a], u trenutku u kojem je prihvatio zaduženje, znao da će njegov podugovaratelj, s obzirom na to da nema osobna i materijalna sredstva, izvršiti pružanje usluga tako da angažira vlastite podugovaratelje? Utječe li na odgovor činjenica da su porezni obveznik ili njegov podugovaratelj u lanac uključili podugovaratelja s kojim su izravno povezani ili s kojim imaju osobnu ili organizacijsku vezu (osobno se poznaju, u srodstvu su ili dijele istog vlasnika)?

U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje, je li ispunjen zahtjev utvrđenja činjeničnog stanja na temelju objektivnih činjenica u slučaju da se, u postupku u kojem porezno tijelo smatra da je gospodarski odnos između poreznog obveznika koji želi ostvariti pravo [na odbitak PDV-a] i njegova podugovaratelja nerazuman i neopravdan, ta činjenica isključivo temelji na svjedočenju jednog dijela podugovarateljevih zaposlenika, a da u skladu s objektivnim činjenicama nisu utvrđene značajke gospodarske djelatnosti koja je predmet ugovora, njezine posebne okolnosti i gospodarski kontekst o kojem je riječ, te da nisu saslušani direktori poreznog obveznika i društava koji su podugovaratelji i koji su dio lanca, a koji imaju ovlasti za odlučivanje, i je li u ovom slučaju relevantno mogu li porezni obveznik ili sudionici u lancu izvršiti pružanje usluga i je li nužno da vještak intervenira u tom pogledu?

Jesu li s odredbama Direktive 2006/112 i načelom djelotvornosti usklađeni nacionalno tumačenje i praksa u skladu s kojima, u slučaju da su ispunjeni materijalni i formalni zahtjevi [za odbitak PDV-a] i da su donesene mjere koje se [razumno] zahtijevaju, porezno tijelo, na temelju okolnosti kojima se, u skladu s presudama Suda, ne opravdava [odbijanje odbitka PDV-a] i koje nisu objektivne, smatra da je utaja poreza dokazana i uskraćuje pravo [na odbitak PDV-a], isključivo zato što su te okolnosti ispunjene u cijelosti i kod dovoljnog broja ispitanih sudionika u utvrđenom lancu?

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/10

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 4. rujna 2019. uputio Szegedi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Mađarska) – BAKATI PLUS Kereskedelmi és Szolgáltató Kft. protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

(Predmet C-656/19)

(2020/C 95/09)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Szegedi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: BAKATI PLUS Kereskedelmi és Szolgáltató Kft.

Tuženik: Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

Prethodna pitanja

Je li s člankom 147. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1) (u daljnjem tekstu: Direktiva o PDV-u) usklađena praksa države članice prema kojoj se pojam „osobna prtljaga”, utvrđen kao pojmovni element isporuke robe u korist inozemnih putnika koja je izuzeta od poreza na dodanu vrijednost, izjednačava s pojmom osobnih predmeta upotrijebljenom u Konvenciji o carinskim pogodnostima pri kružnim putovanjima, potpisanoj u New Yorku 4. lipnja 1954., i njezinom Dodatnom protokolu, i s pojmom „prtljaga” definiranim u članku 1. točki 5. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2446 o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije?

Ako je odgovor na prvo prethodno pitanje niječan, kako treba definirati pojam „osobna prtljaga” iz članka 147. Direktive o PDV-u, uzimajući u obzir da on nije definiran u navedenoj direktivi? Je li s odredbama prava Zajednice usklađena nacionalna praksa prema kojoj porezna tijela države članice isključivo uzimaju u obzir „uobičajen smisao izrazâ”?

Treba li članke 146. i 147. Direktive o PDV-u tumačiti na način da, ako porezni obveznik nema pravo na izuzeće koje se odnosi na isporuku robe u korist inozemnih putnika u skladu s člankom 147. navedene direktive, treba ispitati, po potrebi, je li primjenjivo izuzeće koje se odnosi na isporuku robe za izvoz u skladu s člankom 146. iste direktive, čak i ako nisu provedene carinske formalnosti utvrđene u Carinskom zakoniku Unije i u delegiranim propisima?

Ako se na treće prethodno pitanje odgovori na način da se, ako izuzeće u korist inozemnih putnika nije primjenjivo, na transakciju može primijeniti izuzeće od PDV-a na ime izvoza, može li se pravni posao kvalificirati kao isporuka robe za izvoz izuzeta od PDV-a suprotno namjeri klijenta koju je potonji iznio u trenutku naručivanja?

U slučaju potvrdnog odgovora na treće i četvrto prethodno pitanje, u predmetu poput ovog, u kojem je izdavatelj računa u trenutku isporuke robe znao da je ta roba stečena u svrhu preprodaje, ali da ju je inozemni kupac ipak htio iznijeti s državnog područja u okviru sustava inozemnih putnika, zbog čega je izdavatelj računa postupio u zloj vjeri time što je izdao obrazac zahtjeva za povrat poreza predviđen za potrebe navedenog sustava i time što je na ime izuzeća u korist inozemnih putnika vratio obračunani porez na dodanu vrijednost, je li s člancima 146. i 147. Direktive o PDV-u i načelima porezne neutralnosti i proporcionalnosti prava Unije usklađena praksa države članice prema kojoj porezno tijelo odbija vratiti nepravilno prijavljeni i plaćeni porez na ime isporuke robe u korist inozemnih putnika, a da pritom te transakcije nije kvalificiralo kao isporuke robe za izvoz i da nije unijelo odgovarajući ispravak, unatoč tomu što je nesporno da je roba napustila Mađarsku kao putnička prtljaga?

(1) SL 2006., L 347, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/11

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. rujna 2019. uputio Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Mađarska) – Boehringer Ingelheim RCV GmbH & Co. KG Magyarországi Fióktelepe protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

(Predmet C-717/19)

(2020/C 95/10)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Boehringer Ingelheim RCV GmbH & Co. KG Magyarországi Fióktelepe

Tuženik: Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

Prethodna pitanja

Treba li članak 90. stavak 1. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1) tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku na temelju kojeg, u skladu s ugovorom čije sklapanje nije obvezno, farmaceutsko društvo – koje vrši isplate državnom tijelu za zdravstveno osiguranje ovisno o iznosu prometa ostvarenog u vezi s farmaceutskim proizvodima i koje stoga ne zadržava punu naknadu za navedene proizvode – nema pravo naknadno smanjiti poreznu osnovicu samo zato što se prema njegovoj poslovnoj politici isplate ne izvršavaju na unaprijed određen način niti prije svega u promidžbene svrhe?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, treba li članak 273. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku na temelju kojeg je za naknadno smanjenje porezne osnovice potreban račun na ime nositelja prava na povrat kojim se potvrđuje da je izvršena transakcija na temelju koje nastaje pravo na navedeni povrat, ako je u preostalome transakcija koja dopušta naknadno smanjenje porezne osnovice uredno dokumentirana i može se naknadno provjeriti te se dijelom temelji na javnim i vjerodostojnim podacima i omogućava pravilnu naplatu poreza?

(1) (SL 2006., L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/12

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. studenoga 2019. uputio Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Mađarska) – NJ protiv Országos Idegenrendészeti Főigazgatóság

(Predmet C-740/19)

(2020/C 95/11)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: NJ

Tuženik: Országos Idegenrendészeti Főigazgatóság

Prethodna pitanja

Treba li članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članak 31. Direktive 2013/32/EU (1) Europskog parlamenta i Vijeća (takozvana „Postupovna direktiva), s obzirom na članke 6. i 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, tumačiti na način da država članica može jamčiti pravo na djelotvoran pravni lijek i u slučaju u kojem njezini sudovi ne mogu izmijeniti odluke donesene u postupcima azila nego ih samo mogu poništiti i naložiti provedbu novog postupka?

Treba li članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članak 31. Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća (takozvana „Postupovna direktiva), ponovno s obzirom na članke 6. i 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, tumačiti na način da je s navedenim odredbama usklađeno zakonodavstvo države članice kojim se određuje jedinstveni prekluzivni rok od ukupno šezdeset dana za sudske postupke u području azila, neovisno o svim pojedinačnim okolnostima i bez uzimanja u obzir posebnosti predmeta i mogućih poteškoća u pogledu dokazivanja?

(1) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013 o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (SL 2013., L 180, str. 60.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 249.)

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. studenoga 2019. uputio Rechtbank Amsterdam (Nizozemska) – Stichting Cartel Compensation, Equilib Netherlands BV, Equilib Netherlands BV protiv Koninklijke Luchtvaart Maatschappij NV i drugih

(Predmet C-819/19)

(2020/C 95/12)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank Amsterdam

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Stichting Cartel Compensation, Equilib Netherlands BV, Equilib Netherlands B. V.

Tuženici: Koninklijke Luchtvaart Maatschappij NV, Martinair Holland NV, Deutsche Lufthansa AG, Lufthansa Cargo AG, British Airways plc, Société Air France SA, Singapore Airlines Ltd, Singapore Airlines Cargo Pte Ltd, Koninklijke Luchtvaart Maatschappij NV, Martinair Holland NV, Société Air France SA, Singapore Airlines Cargo Pte Ltd, Singapore Airlines Ltd, Lufthansa Cargo AG, Deutsche Lufthansa AG, Swiss International Air Lines AG, British Airways plc, Air Canada, Cathay Pacific Airways Ltd, SAS AB, Scandinavian Airlines System Denmark-Norway-Sweden, SAS Cargo Group A/S, Koninklijke Luchtvaart Maatschappij NV, Martinair Holland NV, Société Air France SA, Lufthansa Cargo AG, Deutsche Lufthansa AG, British Airways plc

Prethodno pitanje

Jesu li nacionalni sudovi u pogledu spora između oštećenih strana (u ovom slučaju otpremnika, korisnika usluga u zračnom prijevozu tereta) i zračnih prijevoznika, bilo na temelju izravnog učinka članka 101. UFEU-a ili, u svakom slučaju, članka 53. Sporazuma o EGP-u bilo na temelju (izravnog učinka) članka 6. Uredbe br. 1/2003 (1), nadležni bez ograničenja primijeniti članak 101. UFEU-a ili, u svakom slučaju, članak 53. Sporazuma o EGP-u na sporazume, odnosno na usklađena djelovanja prijevoznika koja se odnose na usluge zračnog prijevoza tereta na letovima koji su se izvodili prije 1. svibnja 2004. između zračnih luka unutar Unije i zračnih luka izvan EGP-a, odnosno letovima koji su se izvodili prije 19. svibnja 2005. između Islanda, Lihtenštajna i Norveške i zračnih luka izvan EGP-a, odnosno letovima koji su se izvodili prije 1. lipnja 2002. između zračnih luka unutar Unije i Švicarske, čak i ako je pritom riječ o razdoblju u kojem se primjenjivala prijelazna odredba članaka 104. i 105. UFEU-a ili je navedeno u suprotnosti s tom prijelaznom odredbom?

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165. i ispravak SL 2016., L 173, str. 108.)

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. prosinca 2019. uputio Tribunal Supremo (Španjolska) – Bankia S.A. protiv Unión Mutua Asistencial de Seguros (UMAS)

(Predmet C-910/19)

(2020/C 95/15)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Supremo

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Bankia S.A.

Druga stranka u postupku: Unión Mutua Asistencial de Seguros (UMAS)

Prethodna pitanja

U pogledu tumačenja članka 3. stavka 2. i članka 6. Direktive 2003/71/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja u trgovanje te o izmjeni Direktive 2001/34/EZ:

1.	U slučaju da je javna ponuda za upis dionica upućena i malim ulagateljima i kvalificiranim ulagateljima i da se izda prospekt upućen malim ulagateljima, jesu li zahtjevom za utvrđivanje odgovornosti na temelju prospekta obuhvaćene obje vrste ulagatelja ili samo mali ulagatelji?

U slučaju da je odgovor na prethodno pitanje da su obuhvaćeni i kvalificirani ulagatelji, je li moguće ocijeniti njihov stupanj poznavanja financijske situacije izdavatelja JPU-a izvan okvira prospekta, ovisno o njihovim pravnim ili trgovačkim odnosima s tim izdavateljem (sudjelovanje u njegovu kapitalu, upravnim tijelima itd.)?

(1) SL 2003., L 345, str. 64.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/15

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. prosinca 2019. uputio Oberlandesgericht Düsseldorf (Njemačka) – Agrimotion S.A. protiv ADAMA Deutschland GmbH

(Predmet C-912/19)

(2020/C 95/16)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberlandesgericht Düsseldorf

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Agrimotion S.A.

Tuženik: ADAMA Deutschland GmbH

Prethodna pitanja

Može li se poduzeće koje u državi članici uvoza stavlja na tržište sredstvo za zaštitu bilja koje je odobreno u državi članici podrijetla pozivati na odobrenje za paralelnu trgovinu koje je nadležno tijelo države članice uvoza izdalo trećem poduzeću ako je na spremnicima u koje se puni sredstvo za zaštitu bilja i u kojima se stavlja na tržište u državi članici uvoza navedena oznaka nositelja odobrenja kao i uvoznika? Ako postoje dodatni zahtjevi, koji su to? (1)

(1) U skladu s člankom 52. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL 2009., L 309, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 61., str. 52.)

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/15

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. prosinca 2019. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Eco Fox Srl protiv Fallimento Mythen Spa i dr.

(Predmet C-915/19)

(2020/C 95/17)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Eco Fox Srl

Protustranke: Fallimento Mythen Spa, Ministero dell’Economia e delle Finanze, Ministero dell’Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare, Ministero delle Politiche agricole, alimentari e forestali, Ministero dello Sviluppo Economico, Agenzia delle Dogane e dei Monopoli

Prethodno pitanje

Predstavlja li – u vezi s člancima 107. i 108. UFEU-a, Uredbom Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. (1) i njezinim naknadnim izmjenama, Uredbom Komisije (EZ) br. 794/2004 od 21. travnja 2004. (2) i eventualno drugim relevantnim odredbama prava [Europske unije] – državnu potporu, na koju se primjenjuje obveza prethodne prijave Europskoj komisiji, sekundarni normativni akt kao što je pravilnik donesen Ministarskom odlukom br. 37/2015, osporavan u ovom postupku, kojim se u okviru izravnog izvršenja presuda Državnog vijeća o djelomičnom poništenju prethodnih pravilnika, već dostavljenih Komisiji, „povratno” utjecalo na način primjene povlaštene trošarine na biodizel na način da su se retroaktivno izmijenili kriteriji raspodjele povlastice među poduzećima podnositeljima zahtjeva, pri čemu se nije produljilo trajanje programa poreznih olakšica?

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (SL 1999., L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.)

(2) Uredba Komisije (EZ) br. 794/2004 od 21. travnja 2004. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 93. Ugovora o EZ[-u] (SL 2004., L 140, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 2., str. 9.)

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/16

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. prosinca 2019. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Alpha Trading SpA unipersonale protiv Ministero dell’Economia e delle Finanze i dr.

(Predmet C-916/19)

(2020/C 95/18)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Alpha Trading SpA unipersonale

Protustranke: Ministero dell’Economia e delle Finanze, Ministero dell’Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare, Ministero delle Politiche agricole, alimentari e forestali, Ministero dello Sviluppo Economico

Prethodno pitanje

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/17

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. prosinca 2019. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Novaol Srl protiv Ministero dell’Economia e delle Finanze i dr.

(Predmet C-917/19)

(2020/C 95/19)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Novaol Srl

Protustranke: Ministero dell’Economia e delle Finanze, Ministero dell’Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare, Ministero delle Politiche Agricole, Alimentari e Forestali e del Turismo, Ministero dello Sviluppo Economico

Prethodno pitanje

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/17

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. prosinca 2019. uputio Landgericht Hamburg (Njemačka)– GDVI Verbraucherhilfe GmbH protiv Swiss International Air Lines AG

(Predmet C-918/19)

(2020/C 95/20)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landgericht Hamburg

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: GDVI Verbraucherhilfe GmbH

Tuženik: Swiss International Air Lines AG

Prethodna pitanja

Treba li Sporazum između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o zračnom prometu od 21. lipnja 1999. (1), kako je izmijenjen Odlukom br. 2/2010 Odbora za zračni promet Zajednica/Švicarska od 26. studenoga 2010. (2), tumačiti na način da se Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (3) u skladu sa svojim člankom 3. stavkom 1. točkom [(b)] primjenjuje i na putnike koji letom iz treće zemlje slete u zračnu luku u Švicarskoj kako bi potom pristupili letu u državu članicu?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: obuhvaća li se tom primjenom koja se odnosi na sudove države članice i sudska praksa Suda na temelju koje se putnike čiji letovi kasne, u pogledu primjene prava na odštetu može izjednačiti s putnicima čiji su letovi otkazani (presuda Suda od 19. studenoga 2009., C-402/07 i C-432/07, Sturgeon i dr. (4))?

Postoji li pravo na odštetu na temelju članka 7. Uredbe i u slučaju kada putnik zbog relativno malog kašnjenja u dolasku propusti izravno povezani let, što ima za posljedicu kašnjenje od tri ili više sati na konačno odredište, pri čemu su ta dva leta izveli različiti zračni prijevoznici, a rezervaciju je izvršio organizator putovanja koji je isplanirao letove za svoje klijente?

(1) SL 2002., L 114, str. 73.

(2) SL 2010., L 347, str. 54.

(3) SL 2004., L 46, str. 1.

(4) EU:C:2009:716

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/18

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. prosinca 2019. uputio Amtsgericht Köln (Njemačka) – KA

(Predmet C-937/19)

(2020/C 95/21)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Amtsgericht Köln

Stranke glavnog postupka

Predmetna stranka: KA

Sudionici: Staatsanwaltschaft Köln, Bundesamt für Güterverkehr

Prethodna pitanja

Treba li članak 8. stavak 2. prvu rečenicu Uredbe (EZ) br. 1072/2009 (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. tumačiti na način da je riječ o međunarodnom prijevozu u smislu navedene odredbe i u slučaju kada se taj prijevoz obavlja u okviru prijevoza u skladu s člankom 1. stavkom 5. točkom (d) Uredbe (EZ) br. 1072/2009?

(1) Uredba (EZ) br. 1072/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza tereta (SL 2009., L 300, str. 72.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 5., str. 235.)

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. siječnja 2020. uputio Conseil d'État (Belgija) – E. M. T. protiv Commissaire général aux réfugiés et aux apatrides

(Predmet C-20/20)

(2020/C 95/22)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: E. M. T.

Druga stranka u postupku: Commissaire général aux réfugiés et aux apatrides

Prethodno pitanje

Treba li članak 46. Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (1), prema kojem podnositelji zahtjeva moraju imati pravo na učinkoviti pravni lijek protiv odluka ‚donesen[ih] u vezi s njihovim zahtjevom za međunarodnu zaštitu’, i članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, u vezi s člancima 20. i 26. Direktive 2013/32/EU, tumačiti na način da im se protivi nacionalno postupovno pravilo, poput članka 39/57 Zakona od 15. prosinca 1980. o pristupu državnom području, boravku, nastanjenju i udaljavanju stranaca, u kojem je rok za podnošenje pravnog lijeka protiv odluke o odbijanju naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu utvrđen na deset ‚kalendarskih’ dana od dostave upravne odluke, ‚ako je postupak pokrenuo stranac koji se u trenutku dostave odluke nalazi na određenom mjestu iz članaka 74/8 i 74/9 [tog zakona] ili je stavljen na raspolaganje vladi’, osobito ako žalitelj, nakon dostave prethodno navedene upravne odluke, mora pronaći novog pravnog savjetnika u okviru besplatne pravne pomoći kako bi pokrenuo žalbeni postupak?

(1) SL 2013., L 180, str. 60. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 249.)

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. siječnja 2020. uputio Administrativen sad Sofia-grad (Bugarska) – Balgarska nacionalna televizia protiv Direktor na Direkcia „Obzhalvane i danachno-osiguritelna praktika” – Sofia pri Zentralno upravlenie na Nacionalnata Agencia za Prihodite

(Predmet C-21/20)

(2020/C 95/23)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Administrativen sad Sofia-grad

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Balgarska nacionalna televizia

Tuženik: Direktor na Direkcia „Obzhalvane i danachno-osiguritelna praktika” – Sofia pri Zentralno upravlenie na Nacionalnata Agencia za Prihodite

Prethodna pitanja

Može li se pružanje audiovizualnih medijskih usluga gledateljima putem javne televizije smatrati uslugom obavljenom uz naknadu u smislu članka 2. stavka 1. točke (c) Direktive 2006/112/ЕZ ako javnu televiziju financira država u obliku subvencija, pri čemu gledatelji ne plaćaju pristojbe za emitiranje, ili to nije usluga koja se pruža uz naknadu u smislu te odredbe i stoga nije obuhvaćena područjem primjene te direktive?

Ako odgovor glasi da su audiovizualne medijske usluge za gledatelje javne televizije obuhvaćene područjem primjene članka 2. stavka 1. točke (c) Direktive 2006/112/Е[Z], treba li tada smatrati da je riječ o isporukama izuzetima od poreza u smislu članka 132. stavka 1. točke (q) Direktive i je li dopušteno nacionalno pravilo koje tu djelatnost izuzima od poreza samo zbog uplata primljenih iz državnog proračuna koje javna televizija prima bez obzira na to ima li ta djelatnost i komercijalni karakter?

Je li u skladu s člankom 168. Direktive 2006/112/Е[Z] (1) dopuštena praksa koja pravo na odbitak pretporeza za kupnje čini ovisnim ne samo o korištenju tih kupnji (za oporezivu ili neoporezivu djelatnost), nego i o načinu financiranja tih kupnji, odnosno, s jedne strane financiranjem iz vlastitih prihoda (usluge oglašavanja i dr.), a s druge strane iz državnih subvencija, i koja praksa priznaje pravo na odbitak pretporeza u cijelosti samo za kupnje financirane iz vlastitih prihoda, a ne i za kupnje financirane iz državnih subvencija, pri čemu se zahtijeva njihovo razgraničenje?

4.	Ako se bude smatralo da se djelatnost javne televizije sastoji od oporezivih isporuka i isporuka koje su izuzete od poreza te uzimajući u obzir njihovo mješovito financiranje: kojeg je opsega pravo na odbitak pretporeza za te kupnje i koji se kriteriji trebaju primijeniti za njegovo određivanje?

(1) Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/20

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. siječnja 2020. uputio Klagenævnet for Udbud (Danska) – Simonsen & Weel A/S protiv Region Nordjylland i Region Syddanmark

(Predmet C-23/20)

(2020/C 95/24)

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Klagenævnet for Udbud

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Simonsen & Weel A/S

Tuženici: Region Nordjylland i Region Syddanmark

Prethodna pitanja

Treba li načela jednakog postupanja i transparentnosti utvrđena u članku 18. stavku 1. [Direktive 2014/24] (1) i članku 49. [Direktive 2014/24], u vezi s točkom 7. i točkom 10. podtočkom (a) dijela C Priloga V. Direktivi 2014/24, tumačiti na način da poziv na nadmetanje u slučaju poput predmetnog mora sadržavati informacije o procijenjenoj količini i/ili procijenjenoj vrijednosti isporuka prema okvirnom ugovoru na koji se nabava odnosi?

Ako je odgovor na to pitanje potvrdan, Sudu se postavlja i pitanje treba li navedene odredbe tumačiti na način da se moraju navesti informacije u pogledu okvirnog ugovora (a) kao cjeline i/ili (b) u pogledu izvornog javnog naručitelja koji je izrazio svoju namjeru sklapanja sporazuma na temelju poziva na dostavu ponuda (u predmetnom slučaju: Region Nordjylland) i/ili (c) u pogledu izvornog javnog naručitelja koji je samo naveo da sudjeluje u jednoj opciji (u predmetnom slučaju: Region Syddanmark).

Treba li načela jednakog postupanja i transparentnosti utvrđena u članku 18. stavku 1. [Direktive 2014/24] i člancima 33. i 49. [Direktive 2014/14], u vezi s točkom 7. i točkom 10. podtočkom (a) dijela C Priloga V. Direktivi 2014/24, tumačiti na način da se u pozivu na nadmetanje ili u dokumentaciji za nadmetanje mora navesti najveća količina i/ili najveća vrijednost isporuka prema okvirnom ugovoru na koji se nabava odnosi, u slučaju čijeg prekoračivanja okvirni ugovor u pitanju iscrpljuje svoje učinke?

Ako je odgovor na to pitanje potvrdan, Sudu se postavlja i pitanje treba li navedene odredbe tumačiti na način da se spomenuta gornja granica mora odrediti u pogledu okvirnog ugovora (a) kao cjeline i/ili (b) u pogledu izvornog javnog naručitelja koji je izrazio svoju namjeru sklapanja sporazuma na temelju poziva na dostavu ponuda (u predmetnom slučaju: Region Nordjylland) i/ili (c) u pogledu izvornog javnog naručitelja koji je samo naveo da sudjeluje u jednoj opciji (u predmetnom slučaju: Region Syddanmark).

Ako je odgovor na prvo i/ili drugo pitanje potvrdan, Sudu se dalje postavlja sljedeće pitanje, u mjeri u kojoj je relevantno za sadržaj tih odgovora:

Treba li članak 2.d stavak 1. točku (a) [Direktive 92/13], tumačen u vezi s člancima 33. i 49. [Direktive 2014/24], u vezi s točkom 7. i točkom 10. podtočkom (a) dijela C Priloga V. Direktivi 2014/24, tumačiti na način da uvjet da je „javni naručitelj sklopio ugovor bez prethodne objave poziva na nadmetanje u Službenom listu Europske unije” obuhvaća slučaj poput predmetnog u kojem javni naručitelj jest objavio poziv na nadmetanje u Službenom listu Europske unije u pogledu predviđenog okvirnog ugovora, ali

(a)	u kojem poziv na nadmetanje ne zadovoljava obvezu navođenja procijenjene količine i/ili procijenjene vrijednosti isporuka prema okvirnom ugovoru na koji se nabava odnosi jer su odnosne procjene izložene u dokumentaciji za nadmetanje, te

(b)	u kojem je javni naručitelj povrijedio obvezu da u pozivu na nadmetanje ili u dokumentaciji za nadmetanje odredi najveću količinu i/ili najveću vrijednost isporuka prema okvirnom ugovoru na koji se nabava odnosi?

(1) Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL 2014., L 94, str. 65.)

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/21

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. siječnja 2020. uputio Tribunal de grande instance de Rennes (Francuska) – PF, QG protiv Caisse d’allocations familiales d’Ille et Vilaine (CAF)

(Predmet C-27/20)

(2020/C 95/25)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal de grande instance de Rennes

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: PF, QG

Tuženik: Caisse d’allocations familiales d’Ille et Vilaine (CAF)

Prethodno pitanje

Treba li pravo Unije, posebno članke 20. i 45. Ugovora o funkcioniranju Europske unije te članak 4. Uredbe br. 883/2004 (1) i članak 7. Uredbe br. 492/2011 (2), tumačiti na način da mu se protivi nacionalna odredba kao što je članak R 532-3. Zakonika o socijalnoj sigurnosti, kojim se kao referentna kalendarska godina za izračun obiteljskih davanja utvrđuje pretposljednja godina koja je prethodila razdoblju plaćanja, čija primjena, u situaciji kad se korisnikov dohodak nakon znatnog povećanja u drugoj državi članici smanji prilikom njegova povratka u državu članicu podrijetla, dovodi do toga da se tom korisniku, za razliku od stanovnika koji nisu iskoristili svoje pravo slobodnog kretanja, djelomično uskrate prava na obiteljske doplatke?

(1) Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL 2004., L 166, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 160.)

(2) Uredba (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji (SL 2011., L 141, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 264.)

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/22

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. siječnja 2020. uputio Attunda Tingsrätt (Švedska) – Airhelp Ltd protiv Scandinavian Airlines System SAS

(Predmet C-28/20)

(2020/C 95/26)

Jezik postupka: švedski

Sud koji je uputio zahtjev

Attunda Tingsrätt

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Airhelp Limited

Tuženik: Scandinavian Airlines System SAS

Prethodna pitanja

Predstavlja li „izvanrednu okolnost” u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe br. 261/2004 (1), štrajk pilota zračnog prijevoznika koji su njegovi zaposlenici i potrebni su za izvođenje leta ako se navedeni štrajk ne provodi vezano za mjeru o kojoj je odlučio ili koju je najavio zračni prijevoznik, nego su ga najavile i zakonski započele radničke organizacije kao kolektivno djelovanje čija je svrha navesti zračnog prijevoznika da poveća plaće, osigura naknade ili izmijeni uvjete rada kako bi se ispunili zahtjevi tih organizacija?

2.	Koliku važnost (ako postoji) treba pridati pravičnosti zahtjevâ radničkih organizacija te, osobito, činjenici da je traženo povećanje plaća znatno veće od povećanja plaća koja se općenito primjenjuju na predmetnim nacionalnim tržištima rada?

3.	Koliku važnost treba (ako postoji) pridati činjenici da zračni prijevoznik, kako bi izbjegao štrajk, prihvaća ponudu nagodbe nacionalnog tijela nadležnog za mirenje u radnim sporovima, a radničke organizacije je ne prihvaćaju?

(1) Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta […] te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL 2004., L 46, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21. i ispravak, SL 2019., L 119, str. 202.)

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/23

Presuda Općeg suda od 12. veljače 2020. – WD protiv EFSA-e

(Predmet T-320/18) (1)

(„Javna služba - Privremeno osoblje - Ugovor na određeno vrijeme - Odluka o nerazvrstavanju - Nepostojanje izvješćâ o ocjeni - Dodjela bodova za razvrstavanje izvješćem - Očita pogreška u ocjeni - Odluka o neproduljenju - Dužnost brižnog postupanja - Očita pogreška u ocjeni - Zlouporaba ovlasti - Legitimna očekivanja - Obveza obrazlaganja - Pravo na saslušanje - Odgovornost”)

(2020/C 95/27)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: WD (zastupnici: L. Levi i A. Blot, odvjetnice)

Tuženik: Europska agencija za sigurnost hrane (zastupnici: D. Detken i F. Volpi, agenti, uz asistenciju D. Waelbroecka, A. Durona i C. Dekemexhe, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se, s jedne strane, traži poništenje EFSA-ine odluke od 14. srpnja 2017. o nerazvrstavanju tužitelja u razred AST 6 u okviru postupka ponovnog razvrstavanja za 2017., EFSA-ine odluke od 9. kolovoza 2017. o neproduljenju njegova ugovora i odluka od 9. veljače i 12. ožujka 2018. o odbijanju prigovora protiv tih dviju odluka te kojim se, s druge strane, traži naknada imovinske i neimovinske štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog navedenih odluka.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	WD-u se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 259, 23. 7. 2018.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/23

Presuda Općeg suda od 6. veljače 2020. – Compañia de Tranvías de la Coruña protiv Komisije

(Predmet T-485/18) (1)

(„Pristup dokumentima - Uredba (EZ) br. 1049/2001 - Dokumenti Komisije koji se odnose na tumačenje odredbe prava Unije - Dokumenti koji potječu od treće strane - Dokumenti koji potječu od države članice - Uredba (EZ) br. 1370/2007 - Djelomično odbijanje pristupa - Potpuno odbijanje pristupa - Obveza obrazlaganja - Izuzeće koje se odnosi na zaštitu sudskih postupaka - Prevladavajući javni interes”)

(2020/C 95/28)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Compañía de Tranvías de la Coruña, SA (La Coruña, Španjolska) (zastupnik: J. Monrabà Bagan, odvjetnik)

Tuženik: Europska Komisija (zastupnici: W. Mölls i C. Ehrbar, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje odluke Komisije od 7. lipnja 2018. kojom se, djelomično ili u potpunosti, odbija tužitelju odobriti pristup dokumentima u vezi s Komisijinim mišljenjem poslanim Francuskoj Republici o valjanosti ugovora o linijama podzemne željeznice do 2039.

Izreka

Poništava se odluka Europske komisije od 7. lipnja 2018. kojom se, djelomično ili u potpunosti, odbija društvu Compañía de Tranvías de la Coruña, SA odobriti pristup dokumentima u vezi s Komisijinim mišljenjem poslanim Francuskoj Republici o valjanosti ugovora o linijama podzemne željeznice do 2039., u dijelu u kojem se njome djelomično odbija pristup podacima koji se ne odnose na osobne podatke iz Komisijina dopisa od 25. listopada 2010. upućenog francuskim tijelima i dopisa potpredsjednika Komisije M. Kallasa od 27. srpnja 2012. i 5. lipnja 2013. upućenih RATP-u.

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	Komisiji se nalaže snošenje vlastitih troškova i petine troškova društva Compañía de Tranvías de la Coruña.

4.	Društvu Compañía de Tranvías de la Coruña nalaže se snošenje četiri petine vlastitih troškova.

(1) SL C 381, 22. 10. 2018.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/24

Presuda Općeg suda od 11. veljače 2020. – Stada Arzneimittel protiv EUIPO-a (ViruProtect)

(Predmet T-487/18) (1)

(„Žig Europske Unije - Prijava verbalnog žiga Europske unije ViruProtect - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001) - Obveza obrazlaganja”)

(2020/C 95/29)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Stada Arzneimittel AG (Bad Vilbel, Njemačka) (zastupnici: J.-C. Plate i R. Kaase, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: S. Hanne, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 4. lipnja 2018. (predmet R 1886/2017-5), koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka ViruProtect kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Stada Arzneimittel AG nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 352, 1. 10. 2018.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/25

Presuda Općeg suda od 12. veljače 2020. – Mađarska protiv Komisije

(Predmet T-505/18) (1)

(„EFJP i EPFRR - Izdaci isključeni iz financiranja - Potpora ruralnom razvoju - Potpora koja je dodijeljena skupinama proizvođača - Izdaci nastali za Mađarsku - Članak 35. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 - Kvalificirano priznanje - Prihvatljivost korisnika potpore - Izračunan financijski ispravak - Članak 52. stavak 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013 - Lojalna suradnja - Zaštita legitimnih očekivanja - Proporcionalnost - Pravna sigurnost - Neprihvatljivi iznosi”)

(2020/C 95/30)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Tužitelj: Mađarska (zastupnici: M. Fehér, M. Tátrai, A. Pokoraczki i G. Koós, agenti)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: V. Bottka i J. Aquilina, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a, kojim se traži djelomično poništenje Provedbene odluke Komisije (EU) 2018/873 od 13. lipnja 2018. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL 2018., L 152, str. 29.).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Mađarskoj se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 399, 5. 11. 2018.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/25

Presuda Općeg suda od 5. veljače 2020. – Hickies protiv EUIPO-a (Oblik vezice za obuću)

(Predmet T-573/18) (1)

(„Žig Europske unije - Prijava trodimenzionalnog žiga Europske unije - Oblik vezice za obuću - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001 - Zaštita prava koje se odnosi na raniji dizajn - Dokazi podneseni prvi put pred Općim sudom”)

(2020/C 95/31)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Hickies, Inc. (New York, New York, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: I. Fowler, solicitor, i S. Petivlasova, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: H. O’Neill, agent)

Predmet

Tužba protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 28. lipnja 2018. (predmet R 2693/2017-5), koja se odnosi na prijavu za registraciju trodimenzionalnog znaka koji čini oblik vezice za obuću kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Hickies, Inc. nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 408, 12. 11. 2018.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/26

Presuda Općeg suda od 11. veljače 2020. – Dalasa protiv EUIPO-a – Charité – Universitätsmedizin Berlin (charantea)

(Predmet T-732/18) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije charantea - Raniji figurativni žig Europske unije CHARITÉ - Relativni razlog za odbijanje - Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2020/C 95/32)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Dalasa Handelsgesellschaft mbH (Beč, Austrija) (zastupnik: I. Hödl, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: A. Söder, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Charité – Universitätsmedizin Berlin, Gliedkörperschaft Öffentlichen Rechts (Berlin, Njemačka) (zastupnici: A. Wulff i K. Schmidt-Hern, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 15. listopada 2018. (predmet R 539/2018-4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Charité i Dalasa.

Izreka

1.	Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 15. listopada 2018. (predmet R 539/2018-4).

2.	EUIPO će snositi vlastite troškove kao i troškove koji su društvu Dalasa Handelsgesellschaft mbH nastali u postupku pred Općim sudom.

3.	Charité – Universitätsmedizin Berlin, Gliedkörperschaft Öffentlichen Rechts snosit će vlastite troškove nastale u postupku pred Općim sudom.

4.	Tužba se u preostalom dijelu odbija.

(1) SL C 54, 11. 2. 2019.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/27

Presuda Općeg suda od 11. veljače 2020. – Dalasa protiv EUIPO-a – Charité – Universitätsmedizin Berlin (charantea)

(Predmet T-733/18) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije charantea - Raniji figurativni žig Europske unije CHARITÉ - Relativni razlog za odbijanje - Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2020/C 95/33)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Dalasa Handelsgesellschaft mbH (Beč, Austrija) (zastupnik: I. Hödl, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: A. Söder, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 15. listopada 2018. (predmet R 540/2018-4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Charité i Dalasa.

Izreka

1.	Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 15. listopada 2018. (predmet R 540/2018-4).

2.	EUIPO će snositi vlastite troškove kao i troškove koji su društvu Dalasa Handelsgesellschaft mbH nastali u postupku pred Općim sudom.

3.	Charité – Universitätsmedizin Berlin, Gliedkörperschaft Öffentlichen Rechts snosit će vlastite troškove nastale u postupku pred Općim sudom.

4.	Tužba se u preostalom dijelu odbija.

(1) SL C 54, 11. 2. 2019.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/28

Presuda Općeg suda od 5. veljače 2020. – Globalia Corporación Empresarial protiv EUIPO-a – Touring Club Italiano (TC Touring Club)

(Predmet T-44/19) (1)

(„Žig Europske Unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije TC Touring Club - Raniji verbalni žig Europske unije TOURING CLUB ITALIANO - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001 - Stvarna uporaba ranijeg žiga - Članak 47. stavak 2. Uredbe 2017/1001 - Dodatni dokazi podneseni prvi put pred žalbenim vijećem - Članak 95. stavak 2. Uredbe 2017/1001 - Protutužba”)

(2020/C 95/34)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Globalia Corporación Empresarial, SA (Llucmajor, Španjolska) (zastupnik: A. Gómez López, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Kusturovic, J. F. Crespo Carrillo i H. O’Neill, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Touring Club Italiano (Milano, Italija) (zastupnik: G. Guglielmetti, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 9. studenoga 2018. (predmet R 448/2018-4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Touring Club Italiano i Globalia Corporación Empresarial.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Protutužba se odbacuje kao nedopuštena.

3.	S osnova tužbe, društvu Globalia Corporación Empresarial, SA nalaže se snošenje troškova, uključujući troškove društva Touring Club Italiano u postupku pred žalbenim vijećem.

4.	S osnova protutužbe, društvo Touring Club Italiano snosit će vlastite troškove kao i troškove društva Globalia Corporación Empresarial i EUIPO-a.

(1) SL C 93, 11. 3. 2019.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/28

Presuda Općeg suda od 6. veljače 2020. – Corporació Catalana de Mitjans Audiovisuals protiv EUIPO-a – Dalmat (LaTV3D)

(Predmet T-135/19) (1)

(„Žig Europske Unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije LaTV3D - Raniji nacionalni verbalni žig TV3 - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Sličnost usluga - Sličnost znakova - Razlikovni karakter - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2020/C 95/35)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Corporació Catalana de Mitjans Audiovisuals, SA (Barcelona, Španjolska) (zastupnik: J. Erdozain López, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: H. O’Neill, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Stéphane Dalmat (Pariz, Francuska)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 13. prosinca 2018. (predmet R 874/2018-2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društva Corporació Catalana de Mitjans Audiovisuals i S. Dalmata.

Izreka

Poništava se odluka drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 13. prosinca 2018. (predmet R 874/2018-2) u dijelu u kojem se njome isključuje postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu u pogledu usluga koje nisu usluge „prevođenja i tumačenja”iz razreda 41. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen.

2.	Tužba se u preostalom dijelu odbija.

3.	Svaka stranka snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 148, 29. 4. 2019.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/29

Presuda Općeg suda od 12. veljače 2020. – Bilde protiv Parlamenta

(Predmet T-248/19) (1)

(„Povlastice i imuniteti - Zastupnik u Parlamentu - Odluka o ukidanju zastupničkog imuniteta - Očita pogreška u ocjeni - Electa una via - Načelo non bis in idem - Zlouporaba ovlasti”)

(2020/C 95/36)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Dominique Bilde (Lagarde, Francuska) (zastupnik: F. Wagner, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: N. Görlitz i C. Burgos, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Odluke Parlamenta P8_TA(2019)0137 od 12. ožujka 2019. o ukidanju tužiteljeva zastupničkog imuniteta.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Dominique Bilde će, osim vlastitih, snositi i troškove Europskog parlamenta.

(1) SL C 213, 24. 6. 2019.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/30

Presuda Općeg suda od 11. veljače 2020. – Jakober protiv EUIPO-a (oblik šalice)

(Predmet T-262/19) (1)

(„Žig Europske unije - Prijava trodimenzionalnog žiga Europske unije - Oblik šalice - Nedopuštenost žalbe pred žalbenim vijećem”)

(2020/C 95/37)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Philip Jakober (Stuttgart, Njemačka) (zastupnik: J. Klink, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: M. Fischer, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 11. veljače 2019. (predmet R 1153/2018-4), koja se odnosi na prijavu za registraciju trodimenzionalnog znaka u obliku šalice kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 11. veljače 2019. (predmet R 1153/2018-4).

2.	EUIPO-u se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 206, 17. 6. 2019.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/30

Presuda Općeg suda od 5. veljače 2020. – Pierre Balmain protiv EUIPO-a (prikaz lavlje glave okružene prstenjem koje čini lanac)

(Predmet T-331/19) (1)

(„Žig Europske unije - Prijava figurativnog žiga Europske unije koji prikazuje lavlju glavu okruženu prstenjem koje čini lanac - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2020/C 95/38)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Pierre Balmain (Pariz, Francuska) (zastupnici: J. M. Iglesias Monravá i S. Mainar Roger, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: V. Ruzek, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 21. ožujka 2019. (predmet R 1223/2018-5), koja se odnosi na prijavu za registraciju figurativnog znaka koji prikazuje lavlju glavu okruženu prstenima koji oblikuju lanac kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Pierru Balmainu nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 246, 22. 7. 2019.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/31

Presuda Općeg suda od 5. veljače 2020. – Pierre Balmain protiv EUIPO-a (prikaz lavlje glave okružene prstenjem koje čini lanac)

(Predmet T-332/19) (1)

(2020/C 95/39)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Pierre Balmain (Pariz, Francuska) (zastupnici: J. M. Iglesias Monravá i S. Mainar Roger, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: V. Ruzek, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 21. ožujka 2019. (predmet R 1224/2018-5), koja se odnosi na prijavu za registraciju figurativnog znaka koji prikazuje lavlju glavu okruženu prstenjem koje čini lanac kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Pierru Balmainu nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 246, 22. 7. 2019.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/31

Rješenje Općeg suda od 30. siječnja 2020. – Latvija protiv Komisije

(Predmet T-293/18) (1)

(„Tužba za poništenje - Zajednička ribarstvena politika - Ugovor iz Pariza o otočju Spitzberg (Norveška) - Ribolovne mogućnosti za snježnu rakovicu oko otočja Svalbard (Norveška) - Uredba (EU) 2017/127 - Plovila registrirana u Uniji koja su ovlaštena za ribolov - Zadržavanje latvijskog broda - Članak 265. UFEU-a - Poziv na djelovanje - Komisijino zauzimanje stajališta - Akt koji ne proizvodi obvezujuće pravne učinke - Nedopuštenost”)

(2020/C 95/40)

Jezik postupka: latvijski

Stranke

Tužitelj: Republika Latvija (zastupnik: V. Soņeca, agent)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: A. Bouquet, E. Paasivirta, I. Naglis i A. Sauka, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži, s jedne strane, poništenje Komisijina dopisa od 12. ožujka 2018. u kojem je ta institucija zauzela stajalište o pozivu na djelovanje koji joj je uputila Republika Latvija, na temelju članka 265. UFEU-a dopisom od 22. prosinca 2017. kojim se, u biti, zahtijevalo da Komisija poduzme mjere u vezi sa zaštitom ribolovnih prava i interesa Europske unije na ribolovnom području oko otočja Svalbard (Norveška) i, s druge strane, nalaganje Komisiji da po tom pitanju zauzme stajalište koje neće biti izvor štetnih pravnih učinaka za Republiku Latviju.

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Obustavlja se postupak po zahtjevu za intervenciju Kraljevine Španjolske.

3.	Republici Latviji nalaže se, uz vlastite troškove, snošenje i troškova Europske komisije, osim onih povezanih sa zahtjevom za intervenciju.

4.	Kraljevina Španjolska, Republika Latvija i Komisija snose svaka vlastite troškove povezane sa zahtjevom za intervenciju.

(1) SL C 240, 9. 7. 2018.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/32

Rješenje Općeg suda od 29. siječnja 2020. – Shindler i drugi protiv Vijeća

(Predmet T-541/19) (1)

(„Tužba zbog propusta - Institucionalno pravo - Povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije - Građani Ujedinjene Kraljevine koji borave u drugoj državi članici Unije - Europski izbori 2019. - Zahtjev za odgodu europskih izbora - Nepostojanje aktivne procesne legitimacije - Nedopuštenost”)

(2020/C 95/41)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Harry Shindler (Porto d’Ascoli, Italija) i pet ostalih tužitelja čija su imena navedena u prilogu rješenju (zastupnik: J. Fouchet, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Bauer i R. Meyer, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 265. UFEU-a kojim se traži utvrđenje da je Vijeće nezakonito propustilo donijeti odluku o odgodi europskih izbora 2019. kako bi tužiteljima omogućilo sudjelovanje u izborima.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Harryju Shindleru i ostalim tužiteljima čija su imena navedena u prilogu nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 337, 7. 10. 2019.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/33

Rješenje predsjednika Općeg suda od 31. siječnja 2020. – Shindler i drugi protiv Komisije

(Predmet T-627/19 R)

(„Privremena pravna zaštita - Područje slobode, sigurnosti i pravde - Povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije - Građani Ujedinjene Kraljevine koji borave u drugoj državi članici Unije - Gubitak građanstva Unije - Tužba zbog propusta - Nedopuštenost zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu”)

(2020/C 95/42)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Harry Shindler (Porto d’Ascoli, Italija) pet ostalih tužitelja čija su imena navedena u prilogu rješenju (zastupnik: J. Fouchet, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: F. Erlbacher, C. Giolito i E. Montaguti, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 279. UFEU-a i članka 156. Poslovnika Općeg suda kojim se traži, s jedne strane, suspenzija izričitog odbijanja Komisije od 13. rujna 2019. da prizna svoj propust i, s druge strane, nalaganje Komisiji da poduzme određene privremene mjere kako bi se očuvalo građanstvo Unije tužiteljâ nakon datuma povlačenja Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Unije i donošenje privremene odluke o alternativnom statusu navedenog građanstva koja sadržava različite mjere koje se odnose na ulazak, boravak, socijalna prava i profesionalnu djelatnost koje se primjenjuju u slučaju nepostojanja sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Unije.

Izreka

1.	Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/33

Rješenje predsjednika Općeg suda od 29. siječnja 2020. – Silgan International i Silgan Closures protiv Komisije

(Predmet T-808/19 R)

(„Privremena pravna zaštita - Tržišno natjecanje - Zahtjev za pružanje informacija - Članak 18. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 1/2003 - Zahtjev za suspenziju primjene - Nepostojanje hitnosti”)

(2020/C 95/43)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelji: Silgan International Holdings BV (Amsterdam, Nizozemska), Silgan Closures GmbH (München, Njemačka) (zastupnici: D. Seeliger, H. Wollmann, R. Grafunder, B. Meyring i E. Venot, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: B. Ernst, L. Wildpanner, A. Keidel i G. Meessen, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a radi suspenzije primjene Odluke Komisije C(2019) 8501 final od 20. studenoga 2019 u vezi s postupkom na temelju članka 18. stavka 3. i članka 24. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 (predmet AT.40522 – Metalne ambalaže).

Izreka

1.	Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/34

Tužba podnesena 8. siječnja 2020. – Valiante protiv Komisije

(Predmet T-13/20)

(2020/C 95/44)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Diego Valiante (Antwerpen-Berchem, Belgija) (zastupnik: R. Wardyn, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Komisijinu odluku od 14. ožujka 2019. o odbijanju tužiteljeva zahtjeva za sudjelovanje na internom natječaju COM/1/AD10/18 (AD10);

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 27. Pravilnika o osoblju odlukom o nedopuštanju tužiteljeva sudjelovanja na internom natječaju zbog toga što ne pripada najnižem razredu.

—	Tužitelj navodi da najniži razred nije stvarni pokazatelj sposobnosti. Stoga propisivanje najnižeg razreda sprječava zapošljavanje iskusnih i kvalificiranih kandidata.

2.	Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi načela jednakog postupanja i članka 27. Pravilnika o osoblju propisivanjem najnižeg razreda što ne utječe na isti način na privremene djelatnike i dužnosnike.

3.	Treći tužbeni razlog temelji se na povredi članka 27. Pravilnika o osoblju propisivanjem da se prijavljuje samo za jedno područje što sprječava zapošljavanje na temelju najviših standarda sposobnosti, učinkovitosti i časti na najširoj mogućoj osnovi.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/35

Tužba podnesena 8. siječnja 2020. – Tratkowski protiv Komisije

(Predmet T-14/20)

(2020/C 95/45)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Michal Tratkowski (Bruxelles, Belgija) (zastupnik: R. Wardyn, odvjetnik)

Tuženik: Europska Komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Komisijinu odluku od 14. ožujka 2019. o odbijanju tužiteljeva zahtjeva za sudjelovanje na internom natječaju COM/2/AD12/18;

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 27. Pravilnika o osoblju odlukom o nedopuštanju tužiteljeva sudjelovanja na internom natječaju zbog toga što ne pripada najnižem razredu. Tužitelj navodi da najniži razred nije stvarni pokazatelj sposobnosti. Stoga propisivanje najnižeg razreda sprječava zapošljavanje iskusnih i kvalificiranih kandidata.

2.	Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi načela jednakog postupanja i članka 27. Pravilnika o osoblju propisivanjem najnižeg razreda što ne utječe na isti način na privremene djelatnike i dužnosnike.

3.	Treći tužbeni razlog temelji se na povredi članka 27. Pravilnika o osoblju propisivanjem da se prijavljuje samo za jedno područje što sprječava zapošljavanje na temelju najviših standarda sposobnosti, učinkovitosti i časti na najširoj mogućoj osnovi.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/35

Tužba podnesena 14. siječnja 2020. – Intertranslations (Intertransleïsions) Metafraseis protiv Parlamenta

(Predmet T-20/20)

(2020/C 95/46)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Intertranslations (Intertransleïsions) Metafraseis AE (Kallithea Attikis, Grčka) (zastupnik: N. Korogiannakis, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku Europskog parlamenta od 5. prosinca 2019. kojom mu je dodijeljeno drugo mjesto na javnom natječaju TRA/EU19/2019: Prevoditeljske usluge serija 5. (prevođenje na engleski);

—	naloži Europskom parlamentu da tužitelju isplati naknadu štete zbog gubitka ugovora;

—	podredno, naloži Europskom parlamentu da tužitelju isplati naknadu štete zbog gubitka prilike;

—	naloži Europskom parlamentu snošenje tužiteljevih pravnih troškova i drugih troškova nastalih u vezi s ovom tužbom, čak i ako bi ona bila odbijena.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se poziva na nedostatno obrazloženje – Povreda obveze obrazlaganja, povreda članka 296. UFEU-a, Priloga I. Poglavlje 1. Zajedničke odredbe, odjeljak 1. točka 31. Financijskoj uredbi (EU) 2018/146 (1) i članka 89. Delegirane uredbe (EU) 2019/715 (2) – Bitna povreda postupka i povreda prava na djelotvoran pravni lijek

—

Tužitelj navodi da je priopćeno obrazloženje nedostatno in concreto, s obzirom na to da ne pojašnjava koji nedostatak svakog od potkriterija odgovara točkama izvedenim iz navodnih pojedinačnih pogrešaka u prijevodu. Tužitelj stoga ne može shvatiti na što se pogreška točno odnosi niti može analizirati i ponuditi odgovarajuće protuargumente.

Drugi tužbeni razlog, koji se poziva na očite pogreške u ocjeni.

—	Evaluacija sadržava niz očitih pogrešaka u ocjeni u odnosu na potkriterije „Stil – jasnoća”, „Čitljivost – Interpunkcija” kao i „opis i točnost” i „pogreška u prijevodu”.

Treći tužbeni razlog, koji se poziva na nejasne evaluacijske kriterije – Dvostruka upotreba istog kriterija – Dodjela bodova za isto obilježje natječaja po dvama različitim evaluacijskim kriterijima.

—

Jedna vrsta greške je nejasna, s obzirom na to da detaljna analiza nije uključena u pojmovnik specifikacija natječaja i ne čini tehnički pojam u prevoditeljskoj profesiji. Specifikacije natječaja također omogućavaju ispitivanje istih pitanja po dvama različitim kriterijima, zadirući tako u ishod evaluacije.

Četvrti tužbeni razlog, koji se poziva na povredu članka 21 stavka 2. Priloga I. Financijskoj uredbi (EU) 2018/1046 – Neprikladno ponderiranje kriterija dodjele.

—	Budući da je cijena odlučujuća u 33 %, a kvaliteta u 66 %, cijeni se pridaje vrlo mala važnost, neutralizirajući pritom učinak cijene u postupku dodjele, pri čemu se potiče nabava nerazumno skupih usluga, što rezultira lošim financijskim upravljanjem.

Peti tužbeni zahtjev, koji se poziva na povredu specifikacija natječaja i članka 175. Financijske uredbe (EU) 2018/1046 koji se odnosi na rok mirovanja.

—

Unatoč najavi Europskog parlamenta o suspenziji potpisivanja ugovora o kojem je riječ, Službeni list Europske unije sadržavao je obavijest da je ugovor već bio potpisan 4. prosinca 2019. i nije bio objavljen nikakav ispravak, te su na taj način povrijeđene specifikacije natječaja i članak 175. Financijske uredbe br. 2018/1046 koji se odnosi na rok mirovanja.

(1) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014, i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euroatom) br. 966/2012 (SL 2018., L 193, str. 1. i ispravak SL 2018., L 294, str. 45.).

(2) Delegirana Uredba Komisije (EU) 2019/715 оd 18. prosinca 2018. o okvirnoj financijskoj uredbi za tijela osnovana na temelju UFEU-a i Ugovora o Euratomu na koja se upućuje u članku 70. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2019., L 122, str. 1).

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/37

Tužba podnesena 16. siječnja 2020. – ID protiv ESVD-a

(Predmet T-28/20)

(2020/C 95/47)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužiteljica: ID (zastupnik: C. Bernard-Glanz, odvjetnik)

Tuženik: Europska služba za vanjsko djelovanje

Tužbeni zahtjev

Tužiteljica od Općeg suda zahtijeva da:

—	proglasi njezinu tužbu dopuštenom;

—	poništi pobijanu odluku i, po potrebi, odluku o odbijanju žalbe;

—	naloži tuženiku plaćanje iznosa od 449 397,05 eura kao naknadu pretrpljene imovinske štete, zajedno sa zakonskim kamatama do dana uplate;

—	naloži tuženiku plaćanje iznosa od 20 000 eura kao naknadu pretrpljene neimovinske štete, zajedno sa zakonskim kamatama do dana uplate; i,

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužiteljica ističe tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 84. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije (CEOS):

—	prvi dio prvog tužbenog razloga odnosi se na elemente u odnosu na koje se mora utvrditi nedostatnost da bi otkaz prije završetka razdoblja probnog rada bio opravdan;

—	drugi dio tog razloga odnosi se na razinu nedostatnosti koja mora postojati da bi otkaz prije završetka razdoblja probnog rada bio opravdan.

Drugi tužbeni razlog temelji se na nedostatnosti obrazloženja i očitoj pogrešci u ocjeni:

—	prvi dio drugog tužbenog razloga odnosi se na nedostatno obrazloženje i očitu pogrešku u ocjeni;

—	drugi dio tog razloga odnosi se na ocjenu činjenica kojima se može potkrijepiti utvrđenje očite nedostatnosti.

3.	Treći tužbeni razlog temelji se na zlouporabi ovlasti.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/38

Tužba podnesena 22. siječnja 2020. – Ujedinjena Kraljevina protiv Komisije

(Predmet T-37/20)

(2020/C 95/48)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske (zastupnici: Z. Lavery, agent i T. Buley, Barrister)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Provedbenu odluku Komisije (EU) 2019/1835 (1) u dijelu u kojem su njome iz financiranja Europske unije isključeni određeni izdaci koji su nastali za akreditirane agencije za plaćanja Ujedinjene Kraljevine u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) zbog navedenog razloga nedostatka u definiranju aktivnih poljoprivrednika – povezanih društava; i

—	Komisiji naloži snošenje troškova Ujedinjene Kraljevine.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe jedan tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci u tumačenju članka 9. stavka 2. točke (a) Uredbe 1307/2013 (2).

Ujedinjena Kraljevina iznosi sedam argumenata u prilog tom tužbenom razlogu:

—	Najprije, Komisija je počinila pogrešku prilikom tumačenja teksta članka 9. stavka 2. točke (a). Njime se ne sprječava isplata podnositelju zahtjeva samo zbog toga što je podnositelj zahtjeva dio veće skupine društava iz koje neki drugi član obavlja djelatnosti s negativnog popisa.

—

Drugo, tužitelj tvrdi da tekst te odredbe ne može imati značenje koje mu pridaje Komisija. Sintaktički gledano, jasno je da je zabranjeno da sama skupina obavlja djelatnost o kojoj je riječ. Ovaj uvjet nije ispunjen kada je podnositelj zahtjeva za izravno plaćanje društvo koje (po sebi i za sebe) udovoljava definiciji poljoprivrednika iz članka 4. stavka 1. točke (a), ali koje (po sebi i za sebe) ne obavlja relevantnu djelatnost.

—

Treće, tumačenje Ujedinjene Kraljevine potkrepljuje činjenica da formulacija iz članka 9. stavka 2. točke (a) vjerno odražava onu iz članka 4. stavka 1. točke (a) kojom se definira pojam „poljoprivrednik”. „Poljoprivrednik” može uključivati ili (a) pojedinačnu (fizičku ili pravnu) osobu koja obavlja poljoprivrednu djelatnost, ili (b) skupinu takvih osoba. U potonjem slučaju, pojedinačni je „poljoprivrednik” u okviru značenja iz članka 4. st. 1. uključen u kolektiv fizičkih ili pravnih osoba. Izraz ne treba iščitavati kao uvođenje „povezanih subjekata” u članak 4. stavak 1. točku (a), stoga ne treba članku 9. stavku 2. točki (a) pridavati takvo značenje.

—

Četvrto, izraz „skupina fizičkih ili pravnih osoba” pojavljuje se drugdje u Uredbi, no ne čini se da ga Komisija dosljedno tumači u skladu sa svojim tumačenjem članka 9. stavka 2. točke (a). Ujedinjena Kraljevina smatra da se ključni izraz jednostavno mora ujednačeno tumačiti u cijeloj Uredbi 1307/13.

—

Peto, Ujedinjena Kraljevina također tvrdi da postoji dodatni jezični problem s Komisijinim tumačenjem. Upućivanje na „fizičku” osobu u ključnom izrazu je suvišno. Naime, dovoljno je samo uputiti na „skupine pravnih osoba”. Fizička osoba nikad ne može biti u vlasništvu druge fizičke ili pravne osobe, niti se može udruživati s nekom drugom takvom osobom na način na koji se društvo može povezivati s drugim društvom.

—

Šesto, šira svrhovita ili teleološka razmatranja podupiru stajalište Ujedinjene Kraljevine i podrivaju Komisijino. Naime, uvodna izjava 10. glasi da ne bi trebalo izvršavati izravna plaćanja „fizičkim i pravnim osobama osim ako te osobe mogu pokazati da njihova poljoprivredna djelatnost nije marginalna”. Taj je pristup u potpunosti u skladu s tumačenjem članka 9. stavka 2. točke (a) koje je pružila Ujedinjena Kraljevina, a u suprotnosti s Komisijinim.

—

Konačno, članak 9. stavak 2. točka (c) dopušta iznimku od zabrane iz članka 9. stavka 2. točke (a) u slučaju kada podnositelj zahtjeva (pojedinac ili skupina) potpada pod točke (a) do (c). Ako podnositelji zahtjeva mogu dokazati da njihova poljoprivredna aktivnost „nije beznačajna”, potpadaju pod točku (b). Stoga je jasno da ne postoji zakonodavna namjera da se isključe plaćanja osobama koje obavljaju djelatnosti s negativnog popisa kao takva.

(1) Provedbena odluka Komisije (EU) 2019/1835 оd 30. listopada 2019. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL 2019., L 279, str. 98.)

(2) Uredba (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (SL 2013., L 347, str. 608. i ispravak SL 2016., L 130, str. 7.)

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/39

Tužba podnesena 30. siječnja 2020. – CX protiv Komisije

(Predmet T-52/20)

(2020/C 95/49)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: CX (zastupnik: É. Boigelot, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	proglasi tužbu dopuštenom i osnovanom;

i da posljedično,

—	poništi odluku od 21. ožujka 2019., pod referentnim brojem Ares(2019)1889562 o vraćanju tužitelja u razred AD 8/5;

—	poništi odluku od 21. listopada 2019., pod referentnim brojem Ares(2019)6485832, koja je dostavljena istog dana, kojom tijelo za imenovanje odbija pritužbu tužitelja koju je on podnio protiv pobijane odluke 21. lipnja 2019. pod brojem R/348/19;

—	prizna štetu koja je nastala zbog gubitka mogućnosti promaknuća i uskrate prava ostanka na dužnosti; da u to ime naloži Komisiji plaćanje naknade štete privremeno procijenjene na 300 000 (tristo tisuća) eura, podložno uvećanju ili smanjenju tijekom postupka;

—	naloži tuženiku snošenje svih troškova postupka u skladu s Poslovnikom Općeg suda Europske unije.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze izvršenja presuda Općeg suda prema članku 266. UFEU-a kao i povredama načela legitimnog povjerenja, legitimnih očekivanja i dobre vjere. Tužitelj ističe, kao što sama Komisija potvrđuje, da Komisija nije obnovila njegovu karijeru kao što je to trebala na temelju presude od 13. prosinca 2018., CX/Komisija (T-743/16 RENV, neobjavljeno, EU:T:2018:937). Dodaje da Komisija nije ni na koji način preispitala njegov položaj niti je provela bilo kakvo usporedno ispitivanje zasluga ostalih dužnosnika koji su mogli biti promaknuti. Tužitelj naposljetku smatra da je navedena presuda Općeg suda, koja je poništila odluku o opozivu, predstavljala jamstvo koje je u tom pogledu moglo stvoriti opravdana očekivanja da će tijelo za imenovanje u dobroj vjeri i na temelju lojalnosti i iskrenosti i uz poštovanje primjenjivih odredaba i načela obnoviti njegovu karijeru.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja i nedostatka obrazloženja. Tužitelj u tom pogledu ističe da pobijana obavijest ne sadržava nikakvo obrazloženje u pogledu odluke da ga se razvrsta u razred AD 8, stupanj 5. Prema njegovu mišljenju, radi se o „aktu kojim se nanosi šteta”, a ne „isključivo potvrđujućem aktu” s obzirom na to da se s tom obavijesti provodi i dakle priopćava Komisijina odluka kojom se nanosi šteta, iako je ona bila prešutna i tužitelj o njoj nije ranije bio obaviješten.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na bitnoj pogrešci, očitoj pogrešci u ocjeni, povredi općih provedbenih odredaba članka 45. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije („Pravilnik o osoblju”) i povredama postupka. Tužitelj smatra da nigdje u Pravilniku o osoblju nije predviđeno da disciplinska odluka o vraćanju u niži razred automatski ima prednost pred kasnijom odlukom o promaknuću kada je adresat obaju odluka isti dužnosnik, i da je promaknuće, po naravi, pravni akt koji ne može sadržavati odgodni ili raskidni uvjet ni vremensko ograničenje. Komisija je dakle trebala u trenutku obnove tužiteljeve karijere uzeti u obzir da je on od 1. siječnja 2010. bio razvrstan u razred AD 10. Osim toga, tužitelj ističe da je nastavno na to što je Opći sud poništio odluku o opozivu, u cilju reintegracije i obnove njegove karijere, Komisija također imala obvezu nastaviti postupak promaknuća u fazi u kojoj je on bio prekinut primjenom općih provedbenih odredaba članka 45. Pravilnika o osoblju. Naposljetku, prema mišljenju tužitelja, u cilju obnove njegove karijere na lojalan, ozbiljan način i u dobroj vjeri, Komisija je trebala, u skladu s načelom dobre uprave, detaljno analizirati sve elemente kako bi donijela obrazloženu odluku u pogledu razreda u koji tužitelj treba biti vraćen. Međutim, ne samo da ona to nije učinila, već nije ni saslušala tužitelja prije donošenja svoje odluke.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja među dužnosnicima i načela opravdanih očekivanja u pogledu razvoja karijere. Tužitelj ističe da je načelo opravdanih očekivanja u pogledu razvoja karijere, koje predstavlja poseban oblik načela jednakog postupanja koje se primjenjuje na dužnosnike povrijeđeno time što je uprava u razdoblju od 1. siječnja 2010. do 1. svibnja 2019. previdjela, kako načelo opravdanih očekivanja u pogledu razvoja karijere, tako i članak 5. stavak 5. Pravilnika o osoblju u vezi s odredbama Priloga 1. točke B Pravilnika o osoblju i zakonskih odredaba u području promaknuća dužnosnika, na temelju kojih je tužitelj mogao biti promaknut u razred AD 11 od 1. siječnja 2014., a potom, od 1. siječnja 2018., u razred AD 12. Ova ista razmatranja, između ostalog, dovode do zaključka da se radi o povredi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja među dužnosnicima s obzirom na to da s tužiteljem nije postupano na isti način kao s ostalim dužnosnicima.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/41

Tužba podnesena 3. veljače 2020. – NetCologne protiv Komisije

(Predmet T-58/20)

(2020/C 95/50)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: NetCologne Gesellschaft für Telekommunikation mbH (Köln, Njemačka) (zastupnici: M. Geppert, P. Schmitz i J. Schulze zur Wiesche, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku C(2019) 5187 final od 18. srpnja 2019., kojom je Komisija koncentraciju u predmetu M.8864 – Vodafone/Certain Liberty Global Assets ocijenila spojivom s unutarnjim tržištem i funkcioniranjem Sporazuma o EGP-u;

—	naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sljedeće tužbene razloge.

Prvi tužbeni razlog: Komisija je počinila očitu pogrešku u ocjeni, povrijedila svoju obvezu obrazlaganja i svoju obvezu dužne pažnje time što je zanijekala postojanje znatnijeg ograničenja djelotvornog tržišnog natjecanja na „maloprodajnom tržištu prijenosa televizijskog signala korisnicima u zgradama s više stanova” u pogledu:

—	pretpostavke da sudionici koncentracije nisu izravni konkurenti,

—	pretpostavke da sudionici koncentracije nisu potencijalni konkurenti i

—	negativnih učinaka koje će koncentracija imati na konkurente.

Drugi tužbeni razlog: Komisija je počinila očitu pogrešku u ocjeni, povrijedila svoju obvezu obrazlaganja i svoju obvezu dužne pažnje time što je zanijekala postojanje znatnijeg ograničenja djelotvornog tržišnog natjecanja na „maloprodajnom tržištu prijenosa televizijskog signala korisnicima u zgradama s više stanova” u pogledu pretpostavke da sudionici koncentracije nisu ni potencijalni ni izravni konkurenti.

Treći tužbeni razlog: Komisija je počinila očitu pogrešku u ocjeni i povrijedila članke 2. i 8. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (1) pri definiciji tržišta i ocjeni tržišnih učinaka na „multiple-play” ponude, osobito ponude fiksnih mrežnih usluga u kombinaciji s uslugama mobilnih telekomunikacija („FMC usluge”).

4.	Četvrti tužbeni razlog: Komisija je počinila očitu pogrešku u ocjeni, povrijedila članke 2. i 8. Uredbe br. 139/2004, povrijedila svoju obvezu obrazlaganja i svoju obvezu dužne pažnje pri ocjeni i pretpostavci postojanja kabelskog širokopojasnog pristupa na razini veleprodaje u vezi s obvezama.

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ o koncentracijama) (SL 2004., L 24, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 73.)

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/42

Tužba podnesena 3. veljače 2020. – Deutsche Telekom protiv Komisije

(Predmet T-64/20)

(2020/C 95/51)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Deutsche Telekom AG (Bonn, Njemačka) (zastupnici: C. von Köckritz, U. Soltész i M. Wirtz, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Komisije C (2019) 5187 final od 18. srpnja 2019. u predmetu M.8864 – Vodafone/Certain Liberty Global Assets;

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija prekršila članak 2. stavke 2. i 3. Uredbe EZ o koncentracijama (1) poravnavanjem transakcije čija je posljedica vladajući položaj spojenog subjekta i znatno ograničavanje učinkovitog tržišnog natjecanja (u daljnjem tekstu: ZOUTN) na njemačkom tržištu maloprodaje prijenosa televizijskog signala korisnicima u zgradama s više stanova (u daljnjem tekstu: ZVS). Komisijin zaključak da stranke nisu bile ni stvarni (izravni ili neizravni) ni potencijalni konkurenti prije transakcije i da transakcija neće dovesti do znatnog pogoršanja uvjeta tržišnog natjecanja sadržava očite pogreške u ocjeni. Konkretno, Komisija nije uzela u obzir negativne učinke koje veća tržišna moć spojenog subjekta na tržištima veleprodaje i otkupa televizijskih programa i veleprodaje prijenosa televizijskog signala (u daljnjem tekstu: veleprodajna televizijska tržišta) ima na tržište ZVS-a.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da Komisijino utvrđenje o nepostojanju ZOUTN-a na tržištu privatnih kuća (u daljnjem tekstu: PK) također sadržava očite pogreške u ocjeni, osobito s obzirom na to da se ono također temelji na navodnom nepostojanju značajne konkurentske veze između stranaka prije transakcije. Transakcija dovodi do vladajućeg položaja s posljedicom ZOUTN-a na tržištu PK-a koji obuhvaća samo kabelsku televiziju i IPTV.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da Komisijin zaključak o sposobnosti i motiviranosti spojenog subjekta da našteti društvu Tele Columbus i drugim maloprodajnim pružateljima usluga televizijskog signala koji ovise o tome da im spojeni subjekt posrednički pruža televizijski signal sadržava pogreške koje se tiču prava i očite pogreške u ocjeni.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisijina ocjena negativnih učinaka transakcije na veleprodajna televizijska tržišta nepotpuna i očito pogrešna. Konkretno, Komisija je pogrešno smatrala da spojeni subjekt neće biti motiviran da svojim konkurentima uskrati pristup sadržaju i da takvo uskraćivanje neće imati znatne negativne učinke na silazna tržišta maloprodaje TV signala korisnicima u ZVS-u i PK-u. Komisija je također propustila ocijeniti sposobnost spojenog subjekta i njegovu motiviranost da našteti silaznim konkurentima tako da na drugi način pogorša njihove uvjete pristupa televizijskom sadržaju uključujući digitalne funkcionalnosti (tj. trenutačno ponovno pokretanje, stanka itd.), a ne samo potpunim uskraćivanjem (u daljnjem tekstu: djelomično uskraćivanje), na štetu potrošačâ.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni time što je smatrala da transakcija, kako je izmijenjena obvezama koje je ponudilo društvo Vodafone, ne dovodi do ZOUTN-a na veleprodajnim televizijskim tržištima. Budući da obveze ne zadovoljavaju standarde navedene u Komisijinoj prijavi o pravnom lijeku i da su bila nedovoljna da isprave ZOUTN transakcije na ovom i drugim tržištima, Komisijinom odlukom o poravnanju kojom se prihvaćaju ti pravni lijekovi krši se članak 2. stavak 3. Uredbe o koncentracijama.

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL 2004., L 24, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 73.)

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/43

Tužba podnesena 4. veljače 2020. – Hauz 1929 protiv EUIPO-a – Houzz (HAUZ LONDON)

(Predmet T-66/20)

(2020/C 95/52)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Hauz 1929 Ltd (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnik: N. Lyberis, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Houzz, Inc. (Palo Alto, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: registracija figurativnog žiga Europske unije HAUZ LONDON – prijava za registraciju br. 17 593 823

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 19. studenoga 2019. u predmetu R 884/2019-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	djelomično poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u i drugoj stranci u postupku pred žalbenim vijećem snošenje troškova tužitelja u ovom postupku uključujući troškove nastale pred EUIPO-om.

Tužbeni razlog

—	Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/44

Tužba podnesena 3. veljače 2020. – Hauz 1929 protiv EUIPO-a – Houzz (HAUZ NEW YORK)

(Predmet T-67/20)

(2020/C 95/53)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Hauz 1929 Ltd (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnik: N. Lyberis, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Houzz, Inc. (Palo Alto, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: registracija figurativnog žiga Europske unije HAUZ NEW YORK – prijava za registraciju br. 17 593 807

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 19. studenoga 2019. u predmetu R 886/2019-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	djelomično poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u i drugoj stranci u postupku pred žalbenim vijećem snošenje troškova tužitelja u ovom postupku uključujući troškove nastale pred EUIPO-om.

Tužbeni razlog

—	Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/44

Tužba podnesena 4. veljače 2020. – Hauz 1929 protiv EUIPO-a – Houzz (HAUZ EST 1929)

(Predmet T-68/20)

(2020/C 95/54)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Hauz 1929 Ltd (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnik: N. Lyberis, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Houzz, Inc. (Palo Alto, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: registracija figurativnog žiga Europske unije HAUZ EST 1929 – prijava za registraciju br. 17 636 119

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 19. studenoga 2019. u predmetu R 885/2019-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	djelomično poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u i drugoj stranci u postupku pred žalbenim vijećem snošenje troškova tužitelja u ovom postupku uključujući troškove nastale pred EUIPO-om.

Tužbeni razlog

—	Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

23.3.2020

Službeni list Europske unije

C 95/45

Tužba podnesena 4. veljače 2020. – Tele Columbus protiv Komisije

(Predmet T-69/20)

(2020/C 95/55)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Tele Columbus AG (Berlin, Njemačka) (zastupnici: C. Wagner i J. Hackl, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Komisije C(2019) 5187 od 18. srpnja 2019. (M.8864 – VODAFONE/CERTAIN LIBERTY GLOBAL ASSETS),

—	naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sljedeće tužbene razloge.

Prvi tužbeni razlog: očita pogreška u ocjeni i postupovna pogreška pri ispitivanju znatnog ograničenja stvarnog tržišnog natjecanja horizontalnim nekoordiniranim učincima na njemačko „maloprodajno tržište prijenosa kabelskog televizijskog signala kućanstvima u zgradama s više stanova (korisnicima u stanovima)” (u daljnjem tekstu: MDU tržište).

2.	Drugi tužbeni razlog: očita pogreška u ocjeni pri ispitivanju znatnog ograničenja stvarnog tržišnog natjecanja horizontalnim nekoordiniranim učincima na njemačko „maloprodajno tržište prijenosa televizijskog signala kućanstvima u privatnim kućama (korisnicima u kućama)”.

3.	Treći tužbeni razlog: očita pogreška u ocjeni i postupovna pogreška pri ispitivanju znatnog ograničenja stvarnog tržišnog natjecanja vertikalnim nekoordiniranim učincima na tržištu prijenosa signala i s njim povezanim MDU tržištem u Njemačkoj.

4.	Četvrti tužbeni razlog: očita pogreška u ocjeni pri ispitivanju znatnog ograničenja stvarnog tržišnog natjecanja horizontalnim nekoordiniranim učincima na takozvanom otkupnom tržištu sadržaja u Njemačkoj.

5.	Peti tužbeni razlog: očita pogreška u ocjeni i postupovna pogreška pri ispitivanju obveza jer je Komisija prihvatila paket obveza koji a priori nije – strukturno – primjeren ublažiti znatna ograničenja tržišnog natjecanja koja su posljedica spajanja.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 95

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 63. 23. ožujka 2020.

Sadržaj		Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2020/C 95/01	Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije	1
	Sud
2020/C 95/02	Odluka Suda od 11. veljače 2020. o službenim blagdanima i sudskim praznicima	2
	Opći sud
2020/C 95/03	Odluka Općeg suda od 12. veljače 2020. o sudskim praznicima	4

	V. Objave
	SUDSKI POSTUPCI
	Sud
2020/C 95/04	Predmet C-428/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 4. lipnja 2019. uputio Gyulai Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Mađarska) – OL i drugi protiv Rapidsped Fuvarozási és Szállítmányozási Zrt.	5
2020/C 95/05	Predmet C-564/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. srpnja 2019. uputio Pesti Központi Kerületi Bíróság (Mađarska) – kazneni postupak protiv IS-a	6
2020/C 95/06	Predmet C-610/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. kolovoza 2019. uputio Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Mađarska) – Vikingo Fővállalkozó Kft. protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága	7
2020/C 95/07	Predmet C-611/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. kolovoza 2019. uputio Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Mađarska) – Crewprint Kft. protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága	9
2020/C 95/08	Predmet C-631/19 P: Žalba koju je 23. kolovoza 2019. podnijela Sigrid Dickmanns protiv rješenja Općeg suda (šesto vijeće) od 11. lipnja 2019. u predmetu T-538/18, Sigrid Dickmanns protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)	10
2020/C 95/09	Predmet C-656/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 4. rujna 2019. uputio Szegedi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Mađarska) – BAKATI PLUS Kereskedelmi és Szolgáltató Kft. protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága	10
2020/C 95/10	Predmet C-717/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. rujna 2019. uputio Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Mađarska) – Boehringer Ingelheim RCV GmbH & Co. KG Magyarországi Fióktelepe protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága	11
2020/C 95/11	Predmet C-740/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. studenoga 2019. uputio Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Mađarska) – NJ protiv Országos Idegenrendészeti Főigazgatóság	12
2020/C 95/12	Predmet C-819/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. studenoga 2019. uputio Rechtbank Amsterdam (Nizozemska) – Stichting Cartel Compensation, Equilib Netherlands BV, Equilib Netherlands BV protiv Koninklijke Luchtvaart Maatschappij NV i drugih	13
2020/C 95/13	Predmet C-867/19 P: Žalba koju je 25. studenoga 2019. uputio Confédération nationale du Crédit Mutuel protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 24. rujna 2019. u predmetu T-13/18, Crédit mutuel Arkéa protiv EUIPO-a – Confédération nationale du Crédit mutuel (Crédit Mutuel)	13
2020/C 95/14	Predmet C-887/19 P: Žalba koju je 4. prosinca 2019. podnijela Susanne Rutzinger-Kurpas protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 3. listopada 2019. u predmetu T-491/18, Vafo Praha protiv EUIPO-a – Rutzinger-Kurpas	14
2020/C 95/15	Predmet C-910/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. prosinca 2019. uputio Tribunal Supremo (Španjolska) – Bankia S.A. protiv Unión Mutua Asistencial de Seguros (UMAS)	14
2020/C 95/16	Predmet C-912/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. prosinca 2019. uputio Oberlandesgericht Düsseldorf (Njemačka) – Agrimotion S.A. protiv ADAMA Deutschland GmbH	15
2020/C 95/17	Predmet C-915/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. prosinca 2019. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Eco Fox Srl protiv Fallimento Mythen Spa i dr.	15
2020/C 95/18	Predmet C-916/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. prosinca 2019. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Alpha Trading SpA unipersonale protiv Ministero dell’Economia e delle Finanze i dr.	16
2020/C 95/19	Predmet C-917/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. prosinca 2019. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Novaol Srl protiv Ministero dell’Economia e delle Finanze i dr.	17
2020/C 95/20	Predmet C-918/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. prosinca 2019. uputio Landgericht Hamburg (Njemačka)– GDVI Verbraucherhilfe GmbH protiv Swiss International Air Lines AG	17
2020/C 95/21	Predmet C-937/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. prosinca 2019. uputio Amtsgericht Köln (Njemačka) – KA	18
2020/C 95/22	Predmet C-20/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. siječnja 2020. uputio Conseil d'État (Belgija) – E. M. T. protiv Commissaire général aux réfugiés et aux apatrides	19
2020/C 95/23	Predmet C-21/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. siječnja 2020. uputio Administrativen sad Sofia-grad (Bugarska) – Balgarska nacionalna televizia protiv Direktor na Direkcia Obzhalvane i danachno-osiguritelna praktika – Sofia pri Zentralno upravlenie na Nacionalnata Agencia za Prihodite	19
2020/C 95/24	Predmet C-23/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. siječnja 2020. uputio Klagenævnet for Udbud (Danska) – Simonsen & Weel A/S protiv Region Nordjylland i Region Syddanmark	20
2020/C 95/25	Predmet C-27/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. siječnja 2020. uputio Tribunal de grande instance de Rennes (Francuska) – PF, QG protiv Caisse d’allocations familiales d’Ille et Vilaine (CAF)	21
2020/C 95/26	Predmet C-28/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. siječnja 2020. uputio Attunda Tingsrätt (Švedska) – Airhelp Ltd protiv Scandinavian Airlines System SAS	22
	Opći sud
2020/C 95/27	Predmet T-320/18: Presuda Općeg suda od 12. veljače 2020. – WD protiv EFSA-e (Javna služba – Privremeno osoblje – Ugovor na određeno vrijeme – Odluka o nerazvrstavanju – Nepostojanje izvješćâ o ocjeni – Dodjela bodova za razvrstavanje izvješćem – Očita pogreška u ocjeni – Odluka o neproduljenju – Dužnost brižnog postupanja – Očita pogreška u ocjeni – Zlouporaba ovlasti – Legitimna očekivanja – Obveza obrazlaganja – Pravo na saslušanje – Odgovornost)	23
2020/C 95/28	Predmet T-485/18: Presuda Općeg suda od 6. veljače 2020. – Compañia de Tranvías de la Coruña protiv Komisije (Pristup dokumentima – Uredba (EZ) br. 1049/2001 – Dokumenti Komisije koji se odnose na tumačenje odredbe prava Unije – Dokumenti koji potječu od treće strane – Dokumenti koji potječu od države članice – Uredba (EZ) br. 1370/2007 – Djelomično odbijanje pristupa – Potpuno odbijanje pristupa – Obveza obrazlaganja – Izuzeće koje se odnosi na zaštitu sudskih postupaka – Prevladavajući javni interes)	23
2020/C 95/29	Predmet T-487/18: Presuda Općeg suda od 11. veljače 2020. – Stada Arzneimittel protiv EUIPO-a (ViruProtect) (Žig Europske Unije – Prijava verbalnog žiga Europske unije ViruProtect – Apsolutni razlog za odbijanje – Opisni karakter – Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001) – Obveza obrazlaganja)	24
2020/C 95/30	Predmet T-505/18: Presuda Općeg suda od 12. veljače 2020. – Mađarska protiv Komisije (EFJP i EPFRR – Izdaci isključeni iz financiranja – Potpora ruralnom razvoju – Potpora koja je dodijeljena skupinama proizvođača – Izdaci nastali za Mađarsku – Članak 35. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 – Kvalificirano priznanje – Prihvatljivost korisnika potpore – Izračunan financijski ispravak – Članak 52. stavak 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013 – Lojalna suradnja – Zaštita legitimnih očekivanja – Proporcionalnost – Pravna sigurnost – Neprihvatljivi iznosi)	25
2020/C 95/31	Predmet T-573/18: Presuda Općeg suda od 5. veljače 2020. – Hickies protiv EUIPO-a (Oblik vezice za obuću) (Žig Europske unije – Prijava trodimenzionalnog žiga Europske unije – Oblik vezice za obuću – Apsolutni razlog za odbijanje – Nepostojanje razlikovnog karaktera – Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001 – Zaštita prava koje se odnosi na raniji dizajn – Dokazi podneseni prvi put pred Općim sudom)	25
2020/C 95/32	Predmet T-732/18: Presuda Općeg suda od 11. veljače 2020. – Dalasa protiv EUIPO-a – Charité – Universitätsmedizin Berlin (charantea) (Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijava verbalnog žiga Europske unije charantea – Raniji figurativni žig Europske unije CHARITÉ – Relativni razlog za odbijanje – Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)	26
2020/C 95/33	Predmet T-733/18: Presuda Općeg suda od 11. veljače 2020. – Dalasa protiv EUIPO-a – Charité – Universitätsmedizin Berlin (charantea) (Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijava figurativnog žiga Europske unije charantea – Raniji figurativni žig Europske unije CHARITÉ – Relativni razlog za odbijanje – Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)	27
2020/C 95/34	Predmet T-44/19: Presuda Općeg suda od 5. veljače 2020. – Globalia Corporación Empresarial protiv EUIPO-a – Touring Club Italiano (TC Touring Club) (Žig Europske Unije – Postupak povodom prigovora – Prijava figurativnog žiga Europske unije TC Touring Club – Raniji verbalni žig Europske unije TOURING CLUB ITALIANO – Relativni razlog za odbijanje – Vjerojatnost dovođenja u zabludu – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001 – Stvarna uporaba ranijeg žiga – Članak 47. stavak 2. Uredbe 2017/1001 – Dodatni dokazi podneseni prvi put pred žalbenim vijećem – Članak 95. stavak 2. Uredbe 2017/1001 – Protutužba)	28
2020/C 95/35	Predmet T-135/19: Presuda Općeg suda od 6. veljače 2020. – Corporació Catalana de Mitjans Audiovisuals protiv EUIPO-a – Dalmat (LaTV3D) (Žig Europske Unije – Postupak povodom prigovora – Prijava verbalnog žiga Europske unije LaTV3D – Raniji nacionalni verbalni žig TV3 – Relativni razlog za odbijanje – Vjerojatnost dovođenja u zabludu – Sličnost usluga – Sličnost znakova – Razlikovni karakter – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)	28
2020/C 95/36	Predmet T-248/19: Presuda Općeg suda od 12. veljače 2020. – Bilde protiv Parlamenta (Povlastice i imuniteti – Zastupnik u Parlamentu – Odluka o ukidanju zastupničkog imuniteta – Očita pogreška u ocjeni – Electa una via – Načelo non bis in idem – Zlouporaba ovlasti)	29
2020/C 95/37	Predmet T-262/19: Presuda Općeg suda od 11. veljače 2020. – Jakober protiv EUIPO-a (oblik šalice) (Žig Europske unije – Prijava trodimenzionalnog žiga Europske unije – Oblik šalice – Nedopuštenost žalbe pred žalbenim vijećem)	30
2020/C 95/38	Predmet T-331/19: Presuda Općeg suda od 5. veljače 2020. – Pierre Balmain protiv EUIPO-a (prikaz lavlje glave okružene prstenjem koje čini lanac) (Žig Europske unije – Prijava figurativnog žiga Europske unije koji prikazuje lavlju glavu okruženu prstenjem koje čini lanac – Apsolutni razlog za odbijanje – Nepostojanje razlikovnog karaktera – Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)	30
2020/C 95/39	Predmet T-332/19: Presuda Općeg suda od 5. veljače 2020. – Pierre Balmain protiv EUIPO-a (prikaz lavlje glave okružene prstenjem koje čini lanac) (Žig Europske unije – Prijava figurativnog žiga Europske unije koji prikazuje lavlju glavu okruženu prstenjem koje čini lanac – Apsolutni razlog za odbijanje – Nepostojanje razlikovnog karaktera – Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)	31
2020/C 95/40	Predmet T-293/18: Rješenje Općeg suda od 30. siječnja 2020. – Latvija protiv Komisije (Tužba za poništenje – Zajednička ribarstvena politika – Ugovor iz Pariza o otočju Spitzberg (Norveška) – Ribolovne mogućnosti za snježnu rakovicu oko otočja Svalbard (Norveška) – Uredba (EU) 2017/127 – Plovila registrirana u Uniji koja su ovlaštena za ribolov – Zadržavanje latvijskog broda – Članak 265. UFEU-a – Poziv na djelovanje – Komisijino zauzimanje stajališta – Akt koji ne proizvodi obvezujuće pravne učinke – Nedopuštenost)	31
2020/C 95/41	Predmet T-541/19: Rješenje Općeg suda od 29. siječnja 2020. – Shindler i drugi protiv Vijeća (Tužba zbog propusta – Institucionalno pravo – Povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije – Građani Ujedinjene Kraljevine koji borave u drugoj državi članici Unije – Europski izbori 2019. – Zahtjev za odgodu europskih izbora – Nepostojanje aktivne procesne legitimacije – Nedopuštenost)	32
2020/C 95/42	Predmet T-627/19 R: Rješenje predsjednika Općeg suda od 31. siječnja 2020. – Shindler i drugi protiv Komisije (Privremena pravna zaštita – Područje slobode, sigurnosti i pravde – Povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije – Građani Ujedinjene Kraljevine koji borave u drugoj državi članici Unije – Gubitak građanstva Unije – Tužba zbog propusta – Nedopuštenost zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu)	33
2020/C 95/43	Predmet T-808/19 R: Rješenje predsjednika Općeg suda od 29. siječnja 2020. – Silgan International i Silgan Closures protiv Komisije (Privremena pravna zaštita – Tržišno natjecanje – Zahtjev za pružanje informacija – Članak 18. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 1/2003 – Zahtjev za suspenziju primjene – Nepostojanje hitnosti)	33
2020/C 95/44	Predmet T-13/20: Tužba podnesena 8. siječnja 2020. – Valiante protiv Komisije	34
2020/C 95/45	Predmet T-14/20: Tužba podnesena 8. siječnja 2020. – Tratkowski protiv Komisije	35
2020/C 95/46	Predmet T-20/20: Tužba podnesena 14. siječnja 2020. – Intertranslations (Intertransleïsions) Metafraseis protiv Parlamenta	35
2020/C 95/47	Predmet T-28/20: Tužba podnesena 16. siječnja 2020. – ID protiv ESVD-a	37
2020/C 95/48	Predmet T-37/20: Tužba podnesena 22. siječnja 2020. – Ujedinjena Kraljevina protiv Komisije	38
2020/C 95/49	Predmet T-52/20: Tužba podnesena 30. siječnja 2020. – CX protiv Komisije	39
2020/C 95/50	Predmet T-58/20: Tužba podnesena 3. veljače 2020. – NetCologne protiv Komisije	41
2020/C 95/51	Predmet T-64/20: Tužba podnesena 3. veljače 2020. – Deutsche Telekom protiv Komisije	42
2020/C 95/52	Predmet T-66/20: Tužba podnesena 4. veljače 2020. – Hauz 1929 protiv EUIPO-a – Houzz (HAUZ LONDON)	43
2020/C 95/53	Predmet T-67/20: Tužba podnesena 3. veljače 2020. – Hauz 1929 protiv EUIPO-a – Houzz (HAUZ NEW YORK)	44
2020/C 95/54	Predmet T-68/20: Tužba podnesena 4. veljače 2020. – Hauz 1929 protiv EUIPO-a – Houzz (HAUZ EST 1929)	44
2020/C 95/55	Predmet T-69/20: Tužba podnesena 4. veljače 2020. – Tele Columbus protiv Komisije	45