Službeni list C 328/2019

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/2

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. svibnja 2019. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio (Italija) — WWF Italia o.n.l.u.s. i dr. protiv Presidenza del Consiglio dei Ministri, Azienda Nazionale Autonoma Strade SpA (ANAS)

(predmet C-411/19)

(2019/C 328/02)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: WWF Italia o.n.l.u.s., Lega Italiana Protezione Uccelli o.n.l.u.s., Gruppo di Intervento Giuridico o.n.l.u.s., Italia Nostra o.n.l.u.s., Forum Ambientalista, FC i dr.

Tuženici: Presidenza del Consiglio dei Ministri, Azienda Nazionale Autonoma Strade SpA (ANAS)

Prethodna pitanja

Protivi li se članku 6. Direktive 1992/43/EEZ (1), u vezi s Direktivom [2009/147/EZ] (2) u dijelu u kojem je primjenjiva na ovaj predmet, nacionalno primarno zakonodavstvo i s njime povezano sekundarno provedbeno zakonodavstvo […] kojim je tijelu koje je „u posljednjem stupnju” nadležno za donošenje odluke o usklađenosti idejnog projekta radova s propisima u području okoliša, omogućeno da u slučaju obrazloženog neslaganja ministra okoliša i teritorijalne i pomorske zaštite, izda suglasnost i time da pristanak za nastavak postupka, pozivajući se na postojanje prevladavajućeg javnog interesa, unatoč tomu što je državno tijelo nadležno za zaštitu okoliša tvrdilo da ne postoji mogućnost izrade eventualnih zahtjeva i mjera za ublažavanje štete za verziju projekta za koju se izdaje odobrenje, za čiju je procjenu učinaka na okoliš već dano negativno mišljenje?

Protivi li se navedenim direktivama rješenje poput onog koje je prihvaćeno, u kojem se u svrhu odobrenja idejnog projekta radova koji podliježu postupku procjene učinaka na okoliš, zaključuje da spomenuti „prevladavajući javni interes” — koji se isključivo temelji na većoj ekonomičnosti radova, njihovoj usklađenosti s krajobraznom, povijesnom, kulturnom i društveno-gospodarskom zaštitom, te na potrebi dovršetka transeuropske cestovne mreže, u konkretnom slučaju mreže TEN-[T], koja je u Uredbi (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. (3) definirana kao „sveobuhvatna” — ima prednost pred ekološkim interesom, čak i kada već postoji alternativno rješenje koje je u ekološkom pogledu već odobreno?

Je li u skladu sa spomenutim zakonodavstvom Zajednice rješenje poput onog koje je prihvaćeno, u kojem se smatra da se dodatna pojašnjenja i studije o utjecaju cestovne trase na okoliš, koja nije odobrena u okviru procjene učinaka na okoliš, uključujući procjenu utjecaja na područje, mogu odgoditi za konačni projekt, umjesto da se od predlagatelja traže daljnja pojašnjenja i studije za ublažavanje gospodarskih učinaka i učinaka na krajobraz alternativne trase koja je u ekološkom pogledu već odobrena?

U tim okolnostima i u slučaju potvrdnog odgovora u pogledu usklađenosti [s pravom Unije] na prvo, drugo i treće pitanje, protivi li se navedenim direktivama rješenje poput onog koje je prihvaćeno, u kojem se smatra da nije obvezujuće, u negativnom smislu, mišljenje o neusklađenosti s propisima području zaštite okoliša koje je donijelo nadležno tijelo tijekom postupka izdavanja odobrenja za idejni projekt radova, kojim se detaljnija procjena učinaka na sastavnice krajobraza i okoliša tog područja, osobito u vezi s procjenom utjecaja na okoliš i posljedično predviđanje odgovarajućih mjera kompenzacije i ublažavanja štete, odgađa za konačni projekt?

Protivi li se navedenim direktivama rješenje poput onog koje je prihvaćeno, kojim je predlagatelju prepušteno da prilikom izrade konačnog projekta radova prihvati zahtjeve, primjedbe i preporuke u vezi s krajobrazom i okolišem, koji su utvrđeni tijekom sastanka službi koji je sazvan radi idejnog projekta, iako je, u pogledu navedenog, tijelo nadležno za zaštitu okoliša utvrdilo da ne postoji mogućnost izrade eventualnih zahtjeva i mjera ublažavanja štete za varijantu nacrta za koju se izdaje odobrenje?

Protivi li se navedenim direktivama rješenje poput onog koje je prihvaćeno, kojim je predlagatelju prepuštena i izrada studije o utjecaju radova na okoliš, uključujući takozvanu „ocjenu prihvatljivosti”, koja je u potpunosti izrađena u skladu sa zakonskim zahtjevima koji su na snazi, na temelju koje će se provesti predmetna procjena utjecaja?

Protivi li se navedenim direktivama rješenje poput onog koje je prihvaćeno, kojim je za provjeru studije o utjecaju na okoliš, koja se prilaže uz konačni projekt radova — među ostalim s ciljem utvrđivanja eventualnih dodatnih mjera ublažavanja štete i kompenzacije nužnih za očuvanje i zaštitu sastavnica krajobraza i okoliša predmetnog područja — određena treća osoba (Regione Lazio (Regija Lacij, Italija)), koja je različita od subjekta koji je inače nadležan (Commissione VIA-VAS del Ministero dell’ambiente e della tutela del territorio e del mare (Komisija za procjenu učinaka na okoliš i stratešku procjenu učinaka na okoliš Ministarstva okoliša i teritorijalne i pomorske zaštite, Italija)), zbog čega Komisiji za procjenu učinaka na okoliš i stratešku procjenu učinaka na okoliš Ministarstva okoliša i teritorijalne i pomorske zaštite, u skladu i za potrebe članka 185. stavaka 4. i 5. Zakonodavne uredbe br. 163/06 preostaje samo da nakon provedbe navedene provjere iznese naknadno mišljenje o usklađenosti konačnog projekta cestovnih radova sa zahtjevima u pogledu krajobraza i okoliša?

(1) Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih [i poluprirodnih] staništa i divlje faune i flore (SL 1992., L 206, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 2., str. 14.)

(2) Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL 2010., L 20, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 32., str. 128.)

(3) Uredba (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže i stavljanju izvan snage Odluke br. 661/2010/EU (SL 2013., L 348, str. 1.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/5

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. svibnja 2019. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio (Italija) — Irideos SpA protiv Poste Italiane SpA

(predmet C-419/19)

(2019/C 328/06)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Irideos SpA

Tuženik: Poste Italiane SpA

Prethodna pitanja

1.	Treba li društvo Poste Italiane s.p.a., na temelju prethodno navedenih obilježja, kvalificirati kao „javnopravno tijelo” u smislu članka 3. stavka 1. točke (d) Zakonodavne uredbe br. 50 iz 2016. i referentnih direktiva Unije (2014/23/EU (1), 2014/24/EU (2) i 2014/25/EU (3))?

Je li navedeno društvo obvezno provoditi postupke javne nabave samo za dodjelu ugovora koji su izravno povezani s djelatnostima koje se obavljaju u posebnim sektorima na temelju Direktive 2014/25/EU — pri čemu u odnosu na te naručitelje treba smatrati da je njihova priroda javnopravnih tijela obuhvaćena dijelom II. Zakonika o javnoj nabavi — a, s druge strane, imaju potpunu pregovaračku autonomiju i na njih se primjenjuju isključivo privatnopravna pravila za ugovorne djelatnosti koje u užem smislu nisu vezane za te sektore, uzimajući u obzir načela u uvodnoj izjavi 21. i članku 16. Direktive 2014/23/EU (opća sjednica Corte di cassazzione (Vrhovni kasacijski sud), gore navedeno rješenje br. 4899 iz 2018 i za posljednji dio opća sjednica Consiglio di Stato (Državno vijeće), gore navedena presuda br. 16. iz 2011.)?

Što se tiče ugovora za koje se smatra da su nepovezani s područjem svojstvenim posebnim sektorima, primjenjuje li se na to društvo i dalje — kada su ispunjenje pretpostavke za javnopravno tijelo — opća Direktiva 2014/24/EU (i posljedično pravila koja uređuju postupke javne nabave), čak i ako obavlja — zbog njegova razvoja od osnutka— djelatnosti koje su poglavito poduzetničke i u sustavu tržišnog natjecanja, kako proizlazi iz [presude Suda od 10. travnja 2008., C-393/06, Ing. Aigner], pri čemu je drugačije tumačenje u suprotnosti s Direktivom 2014/24/EU za ugovore koje sklapaju javni naručitelji; s druge strane, uvodna izjava 21. i članak 16. navedene Direktive 2014/23/EU samo ustanovljuju pretpostavku za isključenje naravi javnopravnog tijela onih poduzeća koja posluju pod uobičajenim tržišnim uvjetima, pri čemu je u svakom slučaju na temelju obiju odredbi, tumačenih zajedno, jasno prvenstveno upućivanje na fazu osnutka subjekta, ako je potonji namijenjen zadovoljavanju „potreba u općem interesu” (koje u predmetnom slučaju postoje i još nisu prestale)?

U svakom slučaju, ako postoje uredi u kojima se zajedno obavljaju djelatnosti svojstvene posebnom sektoru i različite djelatnosti, treba li pojam „povezanosti” — u odnosu na uslugu u posebnom javnom interesu — razumjeti nerestriktivno (kako to do danas čini nacionalna sudska praksa u skladu s […] presudom br. 16 iz 2011. opće sjednice Consiglio di Stato (Državno vijeće)), čemu se protive načela sadržana u uvodnoj izjavi 16. i člancima 6. i 13. Direktive 2014/25/EU, koji upućuju — radi utvrđivanja mjerodavnog zakonodavstva — na pojam „namjene” za jednu od djelatnosti uređenih Zakonikom o javnoj nabavi? Stoga, je li moguće „namijeniti” posebnom referentnom sektoru — uključujući djelomično obvezujuće uvjete, što je svojstveno isključenim sektorima — sve operativne djelatnosti navedenog sektora, u skladu s namjerama javnog naručitelja (uključujući stoga ugovore o redovnom i izvanrednom održavanju, čišćenju i opremanju, kao i o portirskim uslugama i uslugama nadzora navedenih ureda ili drugim oblicima njihove upotrebe, pri čemu se one smatraju uslugama za stranke), tako da ostaju stvarno privatizirane samo „nepovezane” djelatnosti koje javni ili privatni subjekt može slobodno obavljati u vrlo različitim područjima koja su isključivo uređena Građanskim zakonikom i za koje je nadležan redovni sud (na primjer, te vrste je, za potrebe ovog predmeta bankarska usluga koju obavlja društvo Poste Italiane, iako se isto ne može tvrditi za opskrbu i upotrebu sredstava elektroničke komunikacije ako služe čitavom području djelatnosti Grupe, pri čemu su osobito potrebne upravo za bankarsku djelatnost)? Stoga nije nepotrebno naglasiti „neravnotežu” koja proizlazi iz trenutno prevladavajućeg uskog tumačenja ako za slične ili povezane sektore vrijede potpuno drugačija pravila za dodjelu radova ili usluga: s jedne strane, iscrpna jamstva ustanovljena Zakonikom o javnoj nabavi za određivanje druge ugovorne strane; s druge strane, potpuna samostalnost u pregovaranju poduzetnika koji je može sklapati ugovore isključivo s obzirom na svoje ekonomske interese bez obveza jamstva transparentnosti koje se zahtijevaju za posebne sektore i za isključene sektore?

Naposljetku, može li objava — na način određen na nacionalnoj razini ili razini Unije — postupka javne nabave u skladu sa Zakonikom o javnoj nabavi biti relevantna za potrebe određivanja područja primjene ugovora ili njegove veze s posebnim referentnim sektorom u smislu koji je usklađen s proširenim pojmom „povezanosti”, navedenim u [četvrtom] prethodnom pitanju, odnosno — podredno — može li se prigovor nenadležnosti upravnog suda, koji je podnio isti subjekt koji je objavio navedeni postupak javne nabave ili subjekti koji su uspješno sudjelovali u navedenom postupku, smatrati zlouporabom prava u smislu članka 54. [Povelje Europske unije o temeljnim pravima] kao ponašanje koje je — iako samo po sebi ne može utjecati na raspodjelu nadležnosti (s tim u vezi vidjeti i gore navedenu presudu br. 16 iz 2011. opće sjednice Consiglio di Stato (Državno vijeće)) — relevantno barem radi naknade štete i troškova s obzirom na to da može povrijediti legitimna očekivanja sudionika samog postupka javne nabave ako nisu bili odabrani te podnesu tužbu u sudskom postupku?

(1) Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji (SL 2014., L 94, str. 1.)

(2) Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL 2014., L 94, str. 65.)

(3) Direktiva 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (SL 2014., L 94, str. 243.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/6

Žalba koju je 5. lipnja 2019. podnio Inpost Paczkomaty sp. z o.o. protiv presude Općeg suda od 19. ožujka 2019. u spojenim predmetima T-282/16 i T-283/16, Inpost Paczkomaty i Inpost protiv Komisije

(predmet C-431/19 P)

(2019/C 328/07)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Žalitelj: Inpost Paczkomaty sp. z o.o. (zastupnik: D. Doktór, radca prawny)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Republika Poljska

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtjeva da:

—	ukine presudu Općeg suda;

—	poništi odluku;

—	naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka i postupka pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Prvi žalbeni razlog: povreda članka 106. stavka 2. Ugovora — pogrešno utvrđenje ispunjenja zahtjeva iz točke 19. (Odjeljak 2.6) Okvira [Europske unije za državne potpore u obliku naknade za javne usluge (2011)], povreda načela Ugovora u području javne nabave (zabrana diskriminacije, jednako postupanje- i obveza transparentnosti) te pogrešno tumačenje članka 7. stavka 2. Direktive 97/67/EZ (Direktiva o pošti). Metode koje države članice primjenjuju za financiranje pružanja univerzalnih usluga moraju biti u skladu s načelima nediskriminacije, transparentnosti i jednakog postupanja koja proizlaze iz odredaba UFEU-a o slobodama unutarnjeg tržišta (uključujući izbor pružatelja univerzalne poštanske usluge putem natječaja) i člankom 106. stavkom 2. UFEU-a, što u predmetnom slučaju nije bio slučaj.

Drugi žalbeni razlog: povreda članka 106. stavka 2. Ugovora — pogrešno utvrđenje ispunjenja zahtjeva iz točke 14. (Odjeljak 2.2) i 60. (Odjeljak 2.10) Okvira [Europske unije za državne potpore u obliku naknade za javne usluge (2011)]. Iako obveza pružanja javnih usluga koja je povjerena poljskoj pošti (Poczta Polska) ispunjava zahtjeve sadržane u Direktivi o pošti, to ne isključuje obvezu provođenja javnog savjetovanja ili primjene drugog primjerenog sredstva kako bi se u obzir uzeli interesi korisnika i pružatelja usluga kao dokaza točnog određivanja potrebe za univerzalnom uslugom.

Treći žalbeni razlog: povreda članka 106. stavka 2. Ugovora — pogrešno utvrđenje ispunjenja zahtjeva iz točke 52. (Odjeljak 2.9) Okvira [Europske unije za državne potpore u obliku naknade za javne usluge (2011)] i povreda članka 7. stavka 1., 3. i 5. Direktive 97/67/EZ. Opći sud je pogrešno zaključio da kompenzacijski fond ispunjava zahtjev nediskriminacije u vezi s jedinstvenim najvišim doprinosom u visini od 2 % prihoda pružatelja univerzalnih usluga ili zamjenjivih usluga; taj postotak obveznog uloga koji je trebao dati pružatelj vrijedio je jedinstveno za sve sudionike na tržištu, što je diskriminirajuće, jer se položaj pružatelja univerzalnih usluga i položaj pružatelja zamjenjivih usluga razlikuju. Štoviše, Opći sud je pogrešno zaključio da kompenzacijski fond ispunjava zahtjev proporcionalnosti.

Tijekom rasprave o okolnostima na kojima se temeljila promjena zakona uvjeti u vezi kompenzacijskog fonda bitno su se razlikovali od uvjeta konačno utvrđenih Zakonom o pošti, tako da se ne može smatrati da je uspostavljanje fondova bilo predmet raspravljanja.

Uvjetima za financiranje univerzalne usluge se ne zahtijeva ispitivanje jesu li nastali neto troškovi nerazmjerno opterećenje za pružatelja univerzalne usluge. Automatsko povezivanje financiranja usluge s pojavom računovodstvenih gubitaka kod univerzalnih usluga ne može se smatrati ispunjenjem zahtjevâ iz Direktive o pošti.

Četvrti žalbeni razlog: povreda članka 7. stavka 1. Direktive o pošti — budući da se smatra da se troškovi univerzalne usluge financiraju mnoštvom isključivih i posebnih prava dodijeljenih poljskoj pošti. U skladu s člankom 7. stavkom 1. Direktive o pošti države članice za uspostavljanje i pružanje poštanskih usluga više ne dodjeljuju niti održavaju na snazi posebna prava. Međutim, poljska pošta je, suprotno stajalištu Općeg suda, dobila posebna i isključiva prava koja očito ne spadaju u područje izuzeća predviđenih Direktivom o pošti.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/7

Žalba koju je 5. lipnja 2019. podnio Inpost S.A. protiv presude Općeg suda od 19. ožujka 2019. u spojenim predmetima T-282/16 i T-283/16, Inpost Paczkomaty i Inpost protiv Komisije

(predmet C-432/19 P)

(2019/C 328/08)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Žalitelj: Inpost S.A. (zastupnik: W. Knopkiewicz, radca prawny)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Republika Poljska

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtjeva da:

—	ukine presudu Općeg suda;

—	poništi odluku;

—	naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka i postupka pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Metode koje države članice primjenjuju za financiranje pružanja univerzalnih usluga moraju biti u skladu s načelima nediskriminacije, transparentnosti i jednakog postupanja koja proizlaze iz odredaba UFEU-a o slobodama unutarnjeg tržišta (uključujući izbor pružatelja univerzalne poštanske usluge putem natječaja) i člankom 106. stavkom 2. UFEU-a, što u predmetnom slučaju nije bio slučaj.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/8

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. lipnja 2019. uputio Corte suprema di cassazione (Italija) — Poste Italiane SpA protiv Riscossione Sicilia SpA agente riscossione per la provincia di Palermo e delle altre provincie siciliane

(predmet C-434/19)

(2019/C 328/09)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte suprema di cassazione

Stranke glavnog postupka

Žalitelj i protustranka u postupku povodom protužalbe: Poste Italiane SpA

Protustranka i podnositelj protužalbe: Riscossione Sicilia SpA agente riscossione per la provincia di Palermo e delle altre provincie siciliane

Prethodna pitanja

Protivi li se članku 14. UFEU-a (prije članak 7.D [UEEZ-a], koji je kasnije postao članak 16. UEZ-a), članku 106. stavku 2. UFEU-a (prije članak 90. [UEEZ-a] koji je kasnije postao članak 86. stavak 2. UEZ-a) i uvrštenju u sustav usluga od općeg gospodarskog interesa (UOGI), pravilo poput onoga predviđenog člankom 10. stavkom 3. Zakonodavne uredbe br. 504/1992 u vezi s člankom 2. stavcima 18. do 20. Zakona br. 662/1996, na temelju kojeg je uvedena i nastavlja se primjenjivati — i nakon privatizacije usluga „bancoposta” koje pruža društvo Poste Italiane s.p.a. — rezervirana djelatnost (sustav zakonskog monopola) u korist društva Poste Italiane s.p.a., predmet koje je usluga vođenja poštanskog tekućeg računa namijenjenog prikupljanju lokalnog poreza ICI-a, uzimajući u obzir promjene državnih propisa u području naplate poreza koji poreznim obveznicima i lokalnim poreznim tijelima barem od 1997. omogućuju da slobodno biraju način plaćanja i naplate poreza (uključujući lokalne) putem bankovnog sustava?

Ako se u odgovoru na prvo pitanje zaključi da uvođenje zakonskog monopola ima značajke UOGI-ja, protivi li se članku 106. stavku 2. UFEU-a (prije članak 90. [UEEZ-a] koji je kasnije postao članka 86. stavak 2. UEZ-a) i članku 107. stavku 1. UFEU-a (prije članak 92. [UEEZ-a] koji je kasnije postao članak 87. UEZ-a), u skladu s tumačenjem tih pravila koje je Sud dao u pogledu uvjeta za razlikovanje zakonite mjere — kojom se kompenziraju obveze obavljanja javne usluge — od nezakonite državne potpore (presuda Suda od 24. srpnja 2003., C-280/00, Altmark Trans GmbH i Regierungsprăsidium Magdeburg/Nahverkehrsgesellschaft Altmark GmbH), pravilo poput onog iz članka 10. stavka 3. Zakonodavne uredbe br. 504/1992 u vezi s člankom 2. stavcima 18. do 20. Zakona br. 662/1996 i člankom 3. stavkom 1. Uredbe Predsjednika Republike br. 144/2001, koje društvu Poste Italiane s.p.a. daje pravo da jednostrano odredi iznos „provizije” koju plaća koncesionar (zastupnik) za naplatu poreza ICI-a, a koja se primjenjuje na svaku transakciju vođenja računa izvršenu na poštanskom tekućem računu na ime koncesionara/zastupnika, uzimajući u obzir da je društvo Poste Italiane s.p.a. odlukom Upravnog vijeća br. 57/1996 odredilo da ta provizija iznosi 100 lira u razdoblju od 1. travnja 1997. do 31. svibnja 2001. odnosno 0,23 eura u razdoblju nakon 1. lipnja 2001.?

Protivi li se članku 102. stavku 1. UFEU-a (prije članak 86. [UEEZ-a] koji je kasnije postao članak 82. stavak 1. UEZ-a), kako ga tumači Sud (vidjeti presude Suda od 13. prosinca 1991., C-18/88, GB Inno BM; od 25. lipnja 1998., C-203/96, Chemische Afvaistoffen Dussseldorp BV; od 17. svibnja 2001., C-340/99, TNT TRACO s.p.a.), regulatorni okvir poput onoga koji čine članak 2. stavci 18. do 20. Zakona br. 662/1996, članak 3. stavak 1. Uredbe Predsjednika Republike br. 144/2001 i članak 10. stavak 3. Zakonodavne uredbe br. 504/1992, s obzirom na to da koncesionar (zastupnik) neizbježno podliježe obvezi plaćanja „provizije” koju jednostrano određuje i/ili mijenja društvo Poste Italiane s.p.a., tako da se ugovor o poštanskom tekućem računu ne može raskinuti a da se pritom ne povredi obveza iz članka 10. stavka 3. Zakonodavne uredbe 504/1992 i da slijedom toga ne dođe do neispunjavanja obveze naplate ICI-ja koju ima prema lokalnom poreznom tijelu?

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/9

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. lipnja 2019. uputio Corte suprema di cassazione (Italija) — Agenzia delle entrate — Riscossione protiv Poste Italiane SpA

(predmet C-435/19)

(2019/C 328/10)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte suprema di cassazione

Stranke glavnog postupka

Žalitelj i protustranka u postupku povodom protužalbe: Agenzia delle entrate — Riscossione

Protustranka i podnositelj protužalbe: Poste Italiane SpA

Prethodna pitanja

Protivi li se članku 14. UFEU-a (prije članak 7.D [UEEZ-a] koji je kasnije postao članak 16. UEZ-a), članku 106. stavku 2. UFEU-a (prije članak 90. [UEEZ-a] koji je kasnije postao članak 86. stavak 2. UEZ-a) i uvrštenju u sustav usluga od općeg gospodarskog interesa (UOGI), pravilo poput onoga predviđenog člankom 10. stavkom 3. Zakonodavne uredbe br. 504/1992 u vezi s člankom 2. stavcima 18. do 20. Zakona br. 662/1996, na temelju kojeg je uvedena i nastavlja se primjenjivati — i nakon privatizacije usluga „bancoposta” koje pruža društvo Poste Italiane s.p.a. — rezervirana djelatnost (sustav zakonskog monopola) u korist društva Poste Italiane s.p.a., predmet koje je usluga vođenja poštanskog tekućeg računa namijenjenog prikupljanju lokalnog poreza ICI-a, uzimajući u obzir promjene državnih propisa u području naplate poreza koji poreznim obveznicima i lokalnim poreznim tijelima barem od 1997. omogućuju da slobodno biraju način plaćanja i naplate poreza (uključujući lokalne) putem bankovnog sustava?

Ako se u odgovoru na prvo pitanje zaključi da uvođenje zakonskog monopola ima značajke UOGI-ja, protivi li se članku 106. stavku 2. UFEU-a (prije članak 90. [UEEZ-a] koji je kasnije postao članka 86. stavak 2. UEZ-a) i članku 107. stavku 1. UFEU-a (prije članak 92. [UEEZ-a] koji je kasnije postao članak 87. UEZ-a), u skladu s tumačenjem tih pravila koje je Sud dao u pogledu uvjeta za razlikovanje zakonite mjere — kojom se kompenziraju obveze obavljanja javne usluge — od nezakonite državne potpore (presuda Suda od 24. srpnja 2003., C-280/00, Altmark Trans GmbH i Regierungspräsidium Magdeburg/Nahverkehrsgesellschaft Altmark GmbH), pravilo poput onog iz članka 10. stavka 3. Zakonodavne uredbe br. 504/1992 u vezi s člankom 2. stavcima 18. do 20. Zakona br. 662/1996 i člankom 3. stavkom 1. Uredbe Predsjednika Republike br. 144/2001, koje društvu Poste Italiane s.p.a. daje pravo da jednostrano odredi iznos „provizije” koju plaća koncesionar (zastupnik) za naplatu poreza ICI-ja, a koja se primjenjuje na svaku transakciju vođenja računa izvršenu na poštanskom tekućem računu na ime koncesionara/zastupnika, uzimajući u obzir da je društvo Poste Italiane s.p.a. odlukom Upravnog vijeća br. 57/1996 odredilo da ta provizija iznosi 100 lira u razdoblju od 1. travnja 1997. do 31. svibnja 2001. odnosno 0,23 eura u razdoblju nakon 1. lipnja 2001.?

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/10

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. lipnja 2019. uputio Oberlandesgericht Düsseldorf (Njemačka) — Bundesverband der Verbraucherzentralen und Verbraucherverbände — Verbraucherzentrale Bundesverband e.V. protiv Frontline Digital GmbH

(predmet C-438/19)

(2019/C 328/11)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberlandesgericht Düsseldorf

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Bundesverband der Verbraucherzentralen und Verbraucherverbände — Verbraucherzentrale Bundesverband e.V.

Tuženik: Frontline Digital GmbH

Prethodna pitanja

1.	Isporučuju li se potrošaču u slučaju ugovora na daljinu digitalni sadržaji u smislu članka 16. točke (m) Direktive 2011/83/EU (1) ako s trgovcem sklopi ugovor o uključivanju na internetsku „platformu za upoznavanje”?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje:

uzrokuje li početak isporuke digitalnih sadržaja od trgovca potrošaču prestanak potrošačeva prava odustajanja u skladu s člankom 16. točkom (m) Direktive ako trgovac protivno članku 8. stavku 7. Direktive nije potrošaču dostavio potvrdu o sklopljenom ugovoru koja sadržava sve tamo navedene podatke?

Ako potrošačevo pravo odustajanja u tom slučaju ne prestaje:

treba li potrošača o tome unaprijed informirati u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (k) Direktive?

(1) Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2011., L 304, str. 64.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 260.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/11

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. lipnja 2019. uputio Tribunal Superior de Justicia del País Vasco (Španjolska) — Vodafone España S.A.U. protiv Diputación Foral de Guipúzcoa

(predmet C-443/19)

(2019/C 328/12)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Superior de Justicia del País Vasco

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Vodafone España S.A.U.

Tuženik: Diputación Foral de Guipúzcoa

Prethodno pitanje

Treba li članak 13. Direktive 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o ovlaštenju u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (1) te s njime eventualno povezane odredbe u pravu Unije tumačiti na način da im se protivi to da Kraljevina Španjolska, konkretnije fiskalno samostalna pokrajina Gipuzkoa, oporezuje pravo na korištenje radijskih frekvencija koje ima telekomunikacijski operator, koje već podliježe plaćanju takozvane naknade za korištenje radiofrekvencijskog spektra, primjenom općeg poreza kojim se terete prijenos imovine i ovjereni pravni akti, općenito primjenjivog na upravne koncesije javnih dobara, i u skladu s foralnim propisom kojim se uređuje navedeni porez?

(1) (SL 2002., L 108, str. 21.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 53., str. 62.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/12

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. lipnja 2019. uputio Tribunal Superior de Justicia de Castilla-La Mancha (Španjolska) — WT protiv Subdelegación del Gobierno en Guadalajara

(predmet C-448/19)

(2019/C 328/13)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Superior de Justicia de Castilla-La Mancha

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: WT

Druga stranka u žalbenom postupku: Subdelegación del Gobierno en Guadalajara

Prethodno pitanje

Sud koji upućuje zahtjev poziva Sud da se očituje o tome protivi li se članku 12. Direktive Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim [boravkom] (1) i, među ostalim, presudama Suda od 7. prosinca 2017., López Pastuzano (C-636/16, EU:C:2017:949) i od 8. prosinca 2011., Ziebell (C-371/08, EU:C:2011:809)], tumačenje koje je Tribunal Supremo [(Vrhovni sud, Španjolska)] zauzeo u svojim presudama br. 191/2019 od 19. veljače 2019. povodom žalbe u kasacijskom postupku 5607/2017 (ES:TS:2019:580) i br. 257/2019 od 27. veljače 2019. povodom žalbe u kasacijskom postupku 5809/2017 (ES:TS:2019:663), u skladu s kojim je na temelju tumačenja Direktive 2001/40/EZ (2) moguće utvrditi da se svakog državljanina treće zemlje, koji je nositelj dozvole dugotrajnog boravka, a koji je počinio kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje jedne godine, može i mora „automatski” protjerati, odnosno bez potrebe provođenja bilo kakvog ispitivanja njegovih osobnih, obiteljskih, socijalnih ili profesionalnih okolnosti.

(1) SL 2004., L 16, str. 44. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 41.)

(2) Direktiva Vijeća 2001/40/EZ od 28. svibnja 2001. o uzajamnom priznavanju odluka o izgonu državljana trećih zemalja (SL 2001., L 149, str. 34.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 16.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. lipnja 2019. uputio Juzgado de Primera Instancia e Instrucción no 6 de Ceuta (Španjolska) — YV protiv Banco Bilbao Vizcaya Argentaria S.A.

(predmet C-452/19)

(2019/C 328/14)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de Primera Instancia e Instrucción no 6 de Ceuta

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: YV

Tuženik: Banco Bilbao Vizcaya Argentaria S.A.

Prethodna pitanja

Je li, radi očuvanja zaštite potrošača i korisnika i poštovanja sudske prakse koja je razvija, u skladu s pravom Unije, Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (1), a osobito njezinim člankom 6. stavkom 1. i člankom 7. stavkom 1., to što Tribunal Supremo (Vrhovni sud, Španjolska) u svojim presudama 44 do 49 od 23. siječnja 2019. kao nedvosmislen kriterij određuje da je u potrošačkim ugovorima o hipotekarnom kreditu nepoštena ona odredba o kojoj se nije pregovaralo i kojom se određuje da sve troškove ugovaranja hipotekarnog kredita treba snositi korisnik kredita, uz raspodjelu različitih iznosa uključenih u navedenu nepoštenu odredbu koja je proglašena ništavom, između banke kao pružatelja usluge i potrošača kao korisnika kredita, kako bi se ograničio povrat neopravdano plaćenih iznosa primjenom nacionalnog zakonodavstva?

Nadalje, a u vezi s člankom 394. LEC-a kojim se utvrđuje objektivni kriterij uspjeha u pogledu postupovnih troškova, treba li smatrati da, ako se poništi nepoštena odredba o troškovima, ali su učinci navedene ništavosti ograničeni samo na gore navedenu raspodjelu troškova, to povrjeđuje načela djelotvornosti i načela neobvezatnosti prava Europske unije ako su djelomično prihvaćeni tužbeni zahtjevi i može li se tumačiti da time dolazi do obrnutog odvraćajućeg učinka te posljedičnog nepostojanja zaštite legitimnih interesa potrošačâ i korisnika?

(1) SL 1993., L 95, str. 29. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. lipnja 2019. uputio Juzgado de Primera Instancia e Instrucción no 6 de Ceuta (Španjolska) — BX protiv Banco Bilbao Vizcaya Argentaria S.A.

(predmet C-455/19)

(2019/C 328/15)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de Primera Instancia e Instrucción no 6 de Ceuta

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: BX

Tuženik: Banco Bilbao Vizcaya Argentaria S.A.

Prethodna pitanja

(1) SL 1993., L 95, str. 29. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/15

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. lipnja 2019. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) — All in One Star Ltd

(predmet C-469/19)

(2019/C 328/16)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Podnositelj zahtjeva i žalitelj: All in One Star Ltd

Prethodna pitanja

1.	Protivi li se članku 30. Direktive (EU) 2017/1132 (1) nacionalni propis u skladu s kojim je za upis u trgovački registar podružnice društva s ograničenom odgovornošću koje ima sjedište u drugoj državi članici potrebno navesti iznos temeljnog kapitala ili usporedive neto sadašnje vrijednosti?

Protivi li se članku 30. Direktive (EU) 2017/1132 nacionalni propis u skladu s kojim direktor društva prilikom podnošenja prijave za upis u trgovački registar podružnice društva s ograničenom odgovornošću koje ima sjedište u drugoj državi članici treba podnijeti izjavu da u nacionalnom pravu ne postoji nikakva prepreka za njegovo imenovanje, u obliku sudske ili administrativne zabrane obavljanja zanimanja ili gospodarske djelatnosti koja potpuno ili djelomično odgovara djelatnosti trgovačkog društva, ili u obliku pravomoćne osuđujuće presude za određena kaznena djela te ga je u tom pogledu javni bilježnik, osoba sličnog zanimanja u području pravnog savjetovanja ili konzularni službenik obavijestio da ima neograničenu obvezu dostavljanja informacija sudu?

U slučaju negativnog odgovora na pitanje 2.a:

Protivi li se člancima 49. i 54. UFEU-a nacionalni propis u skladu s kojim direktor društva prilikom podnošenja prijave za upis u trgovački registar podružnice društva s ograničenom odgovornošću koje ima sjedište u drugoj državi članici treba podnijeti takvu izjavu?

(1) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o određenim aspektima prava društava (SL 2017., L 169, str. 46.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/15

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. lipnja 2019. uputio Verwaltungsgericht Wien (Austrija) — IE protiv Magistrat der Stadt Wien

(predmet C-477/19)

(2019/C 328/17)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Wien

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: IE

Druga stranka u žalbenom postupku: Magistrat der Stadt Wien

Prethodna pitanja

Treba li pojam „lokalitet za odmor” u smislu članka 12. stavka 1. točke (d) Direktive o staništima (1) tumačiti na način da obuhvaća i u međuvremenu napuštene bivše lokalitete za odmor?

Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan:

treba li svaki u međuvremenu napušten bivši lokalitet za odmor klasificirati kao „lokalitet za odmor” u smislu članka 12. stavka 1. točke (d) Direktive o staništima?

Ako je odgovor na to pitanje niječan:

prema kojim kriterijima valja utvrditi treba li u međuvremenu napušten bivši lokalitet za odmor klasificirati kao „lokalitet za odmor” u smislu članka 12. stavka 1. točke (d) Direktive o staništima?

2)	Prema kojim kriterijima valja utvrditi utječe li određena radnja ili propuštanje na „lokalitet za odmor” u smislu članka 12. stavka 1. točke (d) Direktive o staništima?

Prema kojim kriterijima valja utvrditi je li određena radnja ili propuštanje takav ozbiljan utjecaj na „lokalitet za odmor” u smislu članka 12. stavka 1. točke (d) Direktive o staništima da treba pretpostaviti „oštećivanje” tih „lokaliteta za odmor” u smislu članka 12. stavka 1. točke (d) Direktive o staništima?

Prema kojim kriterijima valja utvrditi je li određena radnja ili propuštanje takav ozbiljan utjecaj na „lokalitet za odmor” u smislu članka 12. stavka 1. točke (d) Direktive o staništima da treba pretpostaviti „uništavanje” tih „lokaliteta za odmor” u smislu članka 12. stavka 1. točke (d) Direktive o staništima?

Treba li pojam „lokalitet za razmnožavanje” u smislu članka 12. stavka 1. točke (d) Direktive o staništima tumačiti na način da prvenstveno obuhvaća samo točno odredivo mjesto na kojem se redovito odvijaju radnje parenja u užem smislu ili radnje koje se odvijaju na užem području i koje su izravno povezane s razmnožavanjem (kao što je mriješćenje), kao i da dodatno, na drugom mjestu, „lokalitet za razmnožavanje” obuhvaća sva točno odrediva mjesta koja su nužno potrebna za razvoj mlade životinje, kao primjerice mjesta ikrenja ili dijelovi biljaka koji su potrebni u stadiju ličinke ili gusjenice?

Ako je odgovor na to pitanje niječan:

što obuhvaća pojam „lokalitet za razmnožavanje” u smislu članka 12. stavka 1. točke (d) Direktive o staništima i kako treba prostorno razgraničiti „lokalitet za razmnožavanje” od ostalih mjesta?

6)	Prema kojim kriterijima valja utvrditi utječe li određena radnja ili propuštanje na „lokalitet za razmnožavanje” u smislu članka 12. stavka 1. točke (d) Direktive o staništima?

Prema kojim kriterijima valja utvrditi je li određena radnja ili propuštanje takav ozbiljan utjecaj na „lokalitet za razmnožavanje” u smislu članka 12. stavka 1. točke (d) Direktive o staništima da treba pretpostaviti „oštećivanje” tih „lokaliteta za razmnožavanje” u smislu članka 12. stavka 1. točke (d) Direktive o staništima?

Prema kojim kriterijima valja utvrditi je li određena radnja ili propuštanje takav ozbiljan utjecaj na „lokalitet za razmnožavanje” u smislu članka 12. stavka 1. točke (d) Direktive o staništima da treba pretpostaviti „uništavanje” tih „lokaliteta za razmnožavanje” u smislu članka 12. stavka 1. točke (d) Direktive o staništima?

(1) Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL 1992., L 206, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 2., str. 14.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/17

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. lipnja 2019. uputio Juzgado de Primera Instancia e Instrucción no 6 de Ceuta (Španjolska) — JF i KG protiv Bankia S.A.

(predmet C-482/19)

(2019/C 328/18)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de Primera Instancia e Instrucción no 6 de Ceuta

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: JF i KG

Tuženik: Bankia S.A.

Prethodna pitanja

(1) SL 1993., L 95, str. 29. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/18

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. lipnja 2019. uputio Landesverwaltungsgericht Steiermark (Austrija) — OK

(predmet C-492/19)

(2019/C 328/19)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesverwaltungsgericht Steiermark

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: OK

Tuženik: Bezirkshauptmannschaft Hartberg-Fürstenfeld

Intervenijent: Finanzpolizei

Prethodna pitanja

Treba li članak 56. UFEU-a i Direktivu 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (1) te Direktivu 2014/67/EU (2) tumačiti na način da im se protivi nacionalna norma kojom su za povredu formalnih obveza u slučaju korištenja prekogranične radne snage, kao što je propust da se stave na raspolaganje isprave o plaći ili neobavješćivanje Središnjeg ureda za koordinaciju (ZKO-obavijesti), predviđene izrazito visoke novčane kazne, a osobito visoki najniži iznosi novčanih kazni, koje za svakog dotičnog radnika mogu biti izrečene kumulativno?

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje:

Treba li članak 56. UFEU-a i Direktivu 96/71 te Direktivu 2014/67 tumačiti na način da im se protivi izricanje kumulativnih novčanih kazni bez apsolutnog najvišeg iznosa za povrede formalnih obveza u slučaju korištenja prekogranične radne snage?

3.	Treba li članak 56. UFEU-a tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se u slučaju prijevremenog raskida i/ili prekida privremene djelatnosti u državi primateljici predviđa obveza obavješćivanja Središnjeg ureda za koordinaciju o promjeni?

4.	Treba li članak 56. UFEU-a tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se za obavijest o promjeni ne predviđa rok?

5.	Treba li članak 56. UFEU-a i članak 9. Direktive 2014/67 tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis kojim se predviđa da naknadnom dostavom odgovarajućih i relevantnih dokumenata u razumnom roku zahtjev stavljanja na raspolaganje dokumenata nije ispunjen?

Treba li članak 56. UFEU-a i članak 9. Direktive 2014/67 tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis kojim se zahtijeva da strani pružatelji usluga dostave dokumente koji nadilaze one navedene u članku 9. Direktive 2014/67, koji nisu relevantni ni primjereni niti su u nacionalnom pravu pobliže određeni, poput primjerice evidencija plaće, izvadaka plaće, obračuna plaće, poreznih kartica, prijava i odjava, zdravstvenog osiguranja, popisa obavijesti i dodjela doplataka, dokumenata koji se odnose na klasifikaciju plaća ili potvrda?

(1) SL 1997., L 18, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 127.)

(2) Direktiva 2014/67/EU Europskog Parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (SL 2014., L 159, str. 11.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. lipnja 2019. uputio Landesverwaltungsgericht Steiermark (Austrija) — PL

(predmet C-493/19)

(2019/C 328/20)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesverwaltungsgericht Steiermark

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: PL

Tuženik: Bezirkshauptmannschaft Hartberg-Fürstenfeld

Intervenijent: Finanzpolizei

Prethodna pitanja

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje:

3.	Treba li članak 56. UFEU-a tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se u slučaju prijevremenog raskida i/ili prekida privremene djelatnosti u državi primateljici predviđa obveza obavješćivanja Središnjeg ureda za koordinaciju o promjeni?

4.	Treba li članak 56. UFEU-a tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se za obavijest o promjeni ne predviđa rok?

5.	Treba li članak 56. UFEU-a i članak 9. Direktive 2014/67 tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis kojim se predviđa da naknadnom dostavom odgovarajućih i relevantnih dokumenata u razumnom roku zahtjev stavljanja na raspolaganje dokumenata nije ispunjen?

(1) SL 1997., L 18, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 127.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/20

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. lipnja 2019. uputio Landesverwaltungsgericht Steiermark (Austrija) — QM

(predmet C-494/19)

(2019/C 328/21)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesverwaltungsgericht Steiermark

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: QM

Tuženik: Bezirkshauptmannschaft Hartberg-Fürstenfeld

Intervenijent: Finanzpolizei

Prethodna pitanja

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje:

3.	Treba li članak 56. UFEU-a tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se u slučaju prijevremenog raskida i/ili prekida privremene djelatnosti u državi primateljici predviđa obveza obavješćivanja Središnjeg ureda za koordinaciju o promjeni?

4.	Treba li članak 56. UFEU-a tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se za obavijest o promjeni ne predviđa rok?

5.	Treba li članak 56. UFEU-a i članak 9. Direktive 2014/67 tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis kojim se predviđa da naknadnom dostavom odgovarajućih i relevantnih dokumenata u razumnom roku zahtjev stavljanja na raspolaganje dokumenata nije ispunjen?

(1) SL 1997., L 18, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 127.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/21

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. srpnja 2019. uputio Tribunal Supremo (Španjolska) — kazneni postupak protiv Oriola Junquerasa Viesa

(predmet C-502/19)

(2019/C 328/22)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Supremo

Stranke glavnog postupka

Oriol Junqueras Vies

Druge stranke:

Ministerio Fiscal

Abogacía del Estado

Acusación popular ejercida por el partido político VOX

Prethodna pitanja

Primjenjuje li se prije početka „zasjedanja” članak 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije (1) na osobu koja je optužena za teška kaznena djela koja se nalazi u istražnom zatvoru, koji je odredio sud zbog činjenica koje su prethodile pokretanju izbornog postupka nakon kojeg je navedena osoba proglašena izabranom u Europski parlament, i kojoj je pravosudnom odlukom odbijeno odobrenje za izvanredni izlazak iz zatvora, a kojim bi joj se omogućilo ispunjavanje uvjeta predviđenih nacionalnim izbornim zakonodavstvom na koje upućuje članak 8. Akta o izborima za zastupnike u Europskom parlamentu na neposrednim općim izborima?

U slučaju potvrdnog odgovora, ako je tijelo određeno nacionalnim izbornim propisima obavijestilo Europski parlament da izabrana osoba zbog nepoštovanja utvrđenih izbornih uvjeta (nemogućnost koja proizlazi iz ograničenja njezine slobode kretanja zbog njezina istražnog zatvora u okviru postupka zbog teških kaznenih djela) neće steći svojstvo zastupnika sve dok se ti uvjeti ne ispune, ostaje li se pri širokom tumačenju pojma „zasjedanje”, unatoč privremenom prekidu očekivanja izabrane osobe da joj započne mandat?

Ako se odgovorom potvrdi široko tumačenje te u slučaju da se izabrana osoba znatno prije pokretanja izbornog postupka nalazi u istražnom zatvoru u okviru postupka zbog teških kaznenih djela, je li pravosudno tijelo koje je odredilo istražni zatvor dužno, s obzirom na izričaj „tijekom putovanja do mjesta ili iz mjesta sastajanja Europskog parlamenta” iz članka 9. Protokola br. 7, beziznimno ukinuti mjeru istražnog zatvora, gotovo automatski, radi omogućavanja ispunjenja formalnosti i putovanja u Europski parlament, ili valja primijeniti kriterij prema kojem se u svakom pojedinačnom slučaju odvaguju, s jedne strane, prava i interesi koji proizlaze iz interesa pravde i pravilnosti postupka te, s druge strane, oni koji se odnose na institut imuniteta, kako u pogledu djelovanja i neovisnosti Parlamenta tako i prava izabrane osobe da obavlja javnu dužnost?

(1) SL 2012., C 326., str. 266.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/22

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. srpnja 2019. uputio Verwaltungsgericht Berlin (Njemačka) — NMI Technologietransfer GmbH protiv EuroNorm GmbH

(predmet C-516/19)

(2019/C 328/24)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Berlin

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: NMI Technologietransfer GmbH

Tuženik: EuroNorm GmbH

Prethodna pitanja

Može li se smatrati da društvo s ograničenom odgovornosti, koje se bavi ekonomskom djelatnosti, u skladu s člankom 3. stavkom 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014 (1) nije malo ili srednje poduzeće (u daljnjem tekstu: MSP) već zato što 90 % njegova kapitala drži zaklada građanskog prava u čijem su starateljskom odboru od 17 članova, koji nije ovlašten za vođenje poslova, dva zastupnika ministarstava, jedan gradonačelnik grada, jedan rektor sveučilišta, tri profesora tog sveučilišta, jedan predsjednik još jedne ustanove za visoko obrazovanje i jedan direktor industrijske i trgovačke komore?

2.	Jesu li državna sveučilišta i ustanove za visoko obrazovanje te njemačke industrijske i trgovačke komore tijela javne vlasti u smislu članka 3. stavka 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014?

3.	Jesu li osobe koje u starateljskom odboru djeluju volonterski tijela javne vlasti u smislu članka 3. stavka 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014 samo zato što glavnu profesionalnu djelatnost obavljaju u tijelu javne vlasti?

4.	Pretpostavlja li upravljanje od strane tijela javnih vlasti u smislu članka 3. stavka 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014 da organi tijela javne vlasti mogu volonterskim članovima starateljskog odbora davati upute o određenom načinu glasovanja u starateljskom odboru?

5.	Pretpostavlja li neizravno upravljanje glasačkim pravima od strane tijela javne vlasti da je nedvojbeno da tijela javne vlasti utječu na članove starateljskog odbora kako bi oni glasačka prava ostvarivali na način koji odrede tijela javne vlasti?

6.	Je li riječ o neizravnom upravljanju glasačkim pravima od strane tijela javne vlasti već u slučaju kada postoji mogućnost da članovi starateljskog odbora u svojim aktivnostima u starateljskom odboru uzimaju u obzir interese svojih javnih organizacija iz kojih dolaze?

7.	Pretpostavlja li izraz „zajedno upravljaju” u smislu članka 3. stavka 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014 da se može utvrditi zajedničko donošenje odluka tijela javne vlasti u vezi s glasačkim pravima?

8.	Je li za „upravljanje” u smislu članka 3. stavka 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014 relevantno kako zaklada stvarno primjenjuje Statut ili je relevantno moguće shvaćanje teksta Statuta?

(1) Uredba Komisije (EU) br. 651/2014 оd 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora (SL 2014., L 187, str. 1.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/25

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. srpnja 2019. uputio Bundesfinanzhof (Njemačka) — F-AG protiv Finanzamt Y

(predmet C-528/19)

(2019/C 328/27)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzhof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: F-AG

Tuženik: Finanzamt Y

Prethodna pitanja

Ima li u okolnostima poput onih u glavnom postupku, u kojem porezni obveznik u ime grada izvršava građevinske radove na općinskoj cesti, taj porezni obveznik, koji je od drugih poreznih obveznika primio usluge za izgradnju ceste prenesene na općinu, pravo na odbitak pretporeza u skladu s člankom 17. stavkom 2. točkom (a) Šeste direktive o porezu na dodanu vrijednost (1)?

2.	U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: je li u okolnostima poput onih u glavnom postupku, u kojem porezni obveznik u ime grada izvršava građevinske radove na općinskoj cesti, riječ o isporuci robe uz naknadu u pogledu koje je dozvola za upravljanje kamenolomom protučinidba za isporuku ceste?

U slučaju niječnog odgovora na drugo pitanje: je li u okolnostima poput onih u glavnom postupku, u kojem porezni obveznik u ime grada izvršava građevinske radove na općinskoj cesti, prijenos vlasništva nad cestom namijenjenoj javnosti na općinu, koji je izvršen bez naknade, u skladu s člankom 5. stavkom 6. Direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet, izjednačen s isporukom robe bez naknade iako prijenos služi u poduzetničke svrhe, kako bi se spriječilo neoporezivanje krajnje potrošnje općine?

(1) Šesta direktiva Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet — zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje, (SL 1977., L 145, str. 1.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/25

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. srpnja 2019. uputio Oberster Gerichtshof (Austrija) — NM kao stečajna upraviteljica u stečajnom postupku nad imovinom društva NIKI Luftfahrt GmbH protiv ON

(predmet C-530/19)

(2019/C 328/28)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberster Gerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tuženica, druga stranka u žalbenom postupku i podnositeljica revizije: NM kao stečajna upraviteljica u stečajnom postupku nad imovinom društva NIKI Luftfahrt GmbH

Tužiteljica, žaliteljica i druga stranka u revizijskom postupku: ON

Prethodna pitanja

Snosi li zračni prijevoznik, koji u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 261/2004 (1) (Uredba o pravima putnika) treba pružiti pomoć predviđenu člankom 9. stavkom 1. točkom (b) te uredbe, na temelju iste uredbe odgovornost za štete koje proizlaze iz povrede nanesene putniku koje je potonji putnik pretrpio zbog nemarnog postupanja djelatnika hotela u kojem mu je zračni prijevoznik osigurao smještaj?

U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje:

Ograničava li se obveza zračnog prijevoznika predviđena člankom 9. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 261/2004 samo na osiguravanje hotela za putnika i preuzimanje troškova smještaja ili zračni prijevoznik ima obvezu smještaja kao takvog?

(1) Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 SL 2004., L 46, str. 1 (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/26

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. srpnja 2019. uputio Augstākā tiesa (Latvija) — A protiv Latvijas Republikas Veselības ministrija

(predmet C-535/19)

(2019/C 328/29)

Jezik postupka: latvijski

Sud koji je uputio zahtjev

Augstākā tiesa (Senāts)

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: A

Druga strana u kasacijskom postupku: Latvijas Republikas Veselības ministrija

Prethodna pitanja

1.	Treba li smatrati da je javna zdravstvena zaštita uključena u „davanja za slučaj bolesti” u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 883/2004 (1)

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, smiju li države članice na temelju članka 4. Uredbe br. 883/2004 i članka 24. Direktive 2004/38 (2) — radi izbjegavanja nerazmjernih zahtjeva za socijalna davanja predviđena u svrhu osiguravanja zdravstvene zaštite — građanima Unije koji u tom trenutku nemaju status radnika uskratiti ta davanja koja dodjeljuju svojim državljanima i članovima obitelji građana Unije koji imaju status radnika i nalaze se u istoj situaciji?

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje, smiju li države članice na temelju članaka 18. i 21. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članka 24. Direktive 2004/38 — radi izbjegavanja nerazmjernih zahtjeva za socijalnih davanja predviđena u svrhu osiguravanja zdravstvene zaštite — građanima Unije koji u tom trenutku nemaju status radnika uskratiti ta davanja koja dodjeljuju svojim državljanima i članovima obitelji građana Unije koji imaju status radnika i nalaze se u istoj situaciji?

4.	Je li u skladu s člankom 11. stavkom 3. točkom (e) Uredbe (EZ) br. 883/2004 situacija u kojoj se građaninu Europske unije koji ostvaruje pravo na slobodu kretanja uskraćuje pravo na usluge javne zdravstvene zaštite na trošak države u svim predmetnim državama članicama?

Je li u skladu člankom 18. člankom 20. stavkom 1. i člankom 21. Ugovora o funkcioniranju Europske unije situacija u kojoj se građaninu Europske unije koji ostvaruje svoje pravo na slobodu kretanja uskraćuje pravo na usluge javne zdravstvene zaštite na trošak države u svim predmetnim državama članicama?

Treba li zakonitost boravka u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Direktive 2004/38 tumačiti na način da osobi daje pravo pristupa sustavu socijalne sigurnosti i da također može biti razlog njezina isključenja iz tog sustava? Konkretno u ovom predmetu, treba li smatrati da se činjenicom da je podnositelj zahtjeva sveobuhvatno zdravstveno osiguran — što je jedan od uvjeta za zakonitost boravka u skladu s Direktivom 2004/38 — može opravdati neuključivanje podnositelja zahtjeva u sustav zdravstvene zaštite na trošak države?

(1) Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL 2004., L 166, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 160.)

(2) Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavljanju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL 2004., L 158, str. 77.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 42. i ispravak SL 2016., L 87, str. 36.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/27

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. srpnja 2019. uputio Landgericht München I (Njemačka) — Bundesverband der Verbraucherzentralen und Verbraucherverbände — Verbraucherzentrale Bundesverband e.V. protiv Telefonica Germany GmbH & Co.OHG

(predmet C-539/19)

(2019/C 328/30)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landgericht München I

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Bundesverband der Verbraucherzentralen und Verbraucherverbände — Verbraucherzentrale Bundesverband e.V.

Tuženik: Telefonica Germany GmbH & Co.OHG

Prethodno pitanje

Treba li članak 6.a i članak 6.e stavak 3. Uredbe (EU) br. 531/2012 (1) tumačiti na način da su davatelji usluga pokretnih komunikacija morali do 15. lipnja 2017. prebaciti sve korisnike na reguliranu tarifu u skladu s člankom 6.a Uredbe (EU) br. 531/2012, neovisno o tomu jesu li do tada ti korisnici imali reguliranu tarifu ili posebnu, takozvanu alternativnu, tarifu za roaming?

(1) Uredba (EU) br. 531/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2012. o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji (SL 2012., L 172, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 53., str. 249.), kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2015/2120 (SL 2015., L 310, str. 1.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/28

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. srpnja 2019. uputio Finanzgericht Hamburg (Njemačka) — Jebsen & Jessen (GmbH & Co.) KG protiv Hauptzollamt Hamburg

(predmet C-543/19)

(2019/C 328/31)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Finanzgericht Hamburg

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Jebsen & Jessen (GmbH & Co.) KG

Tuženik: Hauptzollamt Hamburg

Prethodna pitanja

Je li u okolnostima glavnog postupka izuzeću od antidampinške pristojbe uvedene člankom 1. Provedbene uredbe (EU) 2015/82 (1) u skladu s člankom 2. stavkom 1. te uredbe protivno to što se u računu na temelju obveze predviđenom člankom 2. stavkom 1. točkom (b) te uredbe ne upućuje na Provedbenu odluku (EU) 2015/87 (2) navedenu u točki 9. Priloga toj uredbi, nego na Odluku 2008/899/EZ (3)?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: može li se račun na temelju obveze koji ispunjava uvjete iz Priloga Provedbenoj uredbi (EU) 2015/82 predočiti u okviru postupka za povrat antidampinških pristojbi, kako bi se postiglo izuzeće od antidampinške pristojbe uvedene člankom 1. te uredbe, u skladu s njezinim člankom 2. stavkom 1.?

(1) Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/82 оd 21. siječnja 2015. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz limunske kiseline podrijetlom iz Narodne Republike Kine nakon revizije zbog predstojećeg isteka mjera u skladu s člankom 11. stavkom 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 i parcijalnim privremenim revizijama u skladu s člankom 11. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 SL 2015., L 15, str. 8.

(2) Provedbena odluka Komisije (EU) 2015/87 оd 21. siječnja 2015. o prihvaćanju ponuđenog preuzimanja obveza u vezi s antidampinškim postupkom koji se odnosi na uvoz limunske kiseline podrijetlom iz Narodne Republike Kine SL 2015., L 15, str. 75.

(3) 2008/899/EZ: Odluka Komisije od 2. prosinca 2008. o prihvaćanju preuzimanja obveza u vezi s antidampinškim postupkom koji se odnosi na uvoz limunske kiseline podrijetlom iz Narodne Republike Kine SL 2008., L 323, str. 62. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 113., str. 263.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/29

Žalba koju je 2. srpnja 2019. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 16. svibnja 2019. u spojenim predmetima T-836/16 i T-624/17, Republika Poljska protiv Europske komisije

(predmet C-562/19 P)

(2019/C 328/33)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: K. Herrmann, P.-J. Loewenthal)

Druge stranke u postupku: Republika Poljska, Mađarska

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	u cijelosti ukine presudu Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 16. svibnja 2019. u spojenim predmetima T-836/16 i T-624/17, Republika Poljska/Europska Komisija;

—

odbije tužbu Republike Poljske protiv Komisije u predmetu T-836/16 za poništenje Odluke Komisije C(2016) 5596 final od 19. rujna 2016. o državnoj potpori SA.44351 (2016/C) (ex 2016/NN), kojom je otvoren službeni istražni postupak u vezi s poljskim porezom u trgovini na malo i kojom je naložena njegova obustava, te tužbu u predmetu T-624/17 za poništenje Odluke Komisije (EU) 2018/160 od 30. lipnja 2017. o državnoj potpori SA.44351 (2016/C) (ex 2016/NN) koju je Poljska dodijelila u vezi s porezom u trgovini na malo, te da Republici Poljskoj naloži snošenje troškova prvostupanjskog i ovog postupka;

—

podredno, u slučaju da obje tužbe ne budu u cijelosti odbijene, vrati predmete Općem sudu na ponovno odlučivanje o tužbenim razlozima koji nisu ispitani u prvostupanjskom postupku i odluči da će se o troškovima prvostupanjskog i ovog žalbenog postupka odlučiti naknadno odlukom o zaključenju postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Komisija ističe dva žalbena razloga.

U okviru prvog žalbenog razloga Komisija navodi da je Opći sud povrijedio članak 107. stavak 1. UFEU-a time što je zaključio da poljski porez u trgovini na malo nije selektivan. Pogreška koja se tiče prava koju je počinio Opći sud temelji se na sljedećim razlozima:

—

kao prvo, Opći sud je u točkama 63. do 68. obrazloženja pobijane presude pogrešno zaključio da je Komisija pogriješila time što je iz definicije referentnog okvira isključila progresivne porezne stope poljskog poreza u trgovini na malo. Suprotno tvrdnjama Općeg suda Komisijino stajalište u konačnoj odluci u skladu je sa sudskom praksom Suda. Stoga je Opći sud pri određivanju referentnog okvira počinio pogrešku koja se tiče prava.

—

kao drugo, Opći sud je u točkama 69. do 78. pobijane presude pogrešno zaključio da je Komisija pogrešno odredila svrhu poreza u trgovini na malo, a na temelju koje se trebala procjenjivati usporedivost poduzetnika. Ustaljena sudska praksa Suda je da je za procjenu usporedivosti među poduzetnicima relevantan samo porezni cilj mjere, definiran kao predmet oporezivanja i/ili oporezivi događaj. Ostali nerazdvojivo povezani ciljevi poput platežne sposobnosti bitni su samo za procjenu objektivnog opravdanja različitog postupanja prema usporedivim poduzetnicima. Stoga činjenica da je Opći sud tijekom ocjene usporedivosti poduzetnika utvrdio navodnu svrhu preraspodjele poljskog poreza u trgovini na malo predstavlja pogrešku koja se tiče prava.

—

kao treće, Opći sud je u točkama 79. do 93. obrazloženja pobijane presude pogrešno smatrao da je Komisija počinila pogrešku time što je utvrdila da progresivne stope poreza u trgovini na malo nisu bile opravdane u svrhu preraspodjele. Tvrdnja Općeg suda prema kojoj poljski porez u trgovini na malo nije diskriminirajući i služi u svrhu preraspodjele temelji se na pogrešnoj pretpostavci da su poduzetnici koji ostvaruju viši prihod (promet) profitabilniji od poduzetnika s nižim prihodom (promet). Opći sud je stoga počinio grešku koja se tiče prava time što je smatrao da se ciljem preraspodjele, koji nije nerazdvojivo povezan s porezom u trgovini na malo, može opravdati nejednako postupanje s poduzetnicima. Nadalje, na temelju te pogrešne pretpostavke, Opći sud pogrešno je s države članice na Komisiju prenio teret dokazivanja da su progresivne porezne stope opravdane navodnim ciljem preraspodjele, pri čemu Komisija mora utvrditi da takvo opravdanje ne postoji.

U okviru drugog žalbenog razloga Komisija ističe da je Opći sud u točkama 104. do 109. obrazloženja pobijane presude povrijedio članak 108. stavak 2. UFEU-a i članka 13. stavak 1. Uredbe Vijeća br. 2015/1589. U tim je točkama Opći sud naveo da je Komisija počinila očitu pogrešku time što je odlučila otvoriti službeni istražni postupak i time što je naredila obustavu primjene poljskog poreza u trgovini na malo. Ovo utvrđenje temelji se na analizi odluke o zaključenju službenog istražnog postupka. Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava jer je na odluku o otvaranju službenog istražnog postupka primijenio isti kriterij sudskog nadzora kao kod ocjene valjanosti konačne odluke. U pogledu prve odluke, Opći sud je naime primijenio stroži kriterij nadzora, umjesto da ispita je li Komisija očito mogla sumnjati u nedostatak selektivnosti spornog poreza.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/30

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. srpnja 2019. uputio High Court (Irska) — Irish Ferries Ltd protiv National Transport Authority

(predmet C-570/19)

(2019/C 328/34)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

High Court (Irska)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Irish Ferries Ltd

Tuženik: National Transport Authority

Prethodna pitanja

Primjenjivost Uredbe (1)

Primjenjuje li se Uredba (posebno članci 18. i/ili 19.) u okolnostima u kojima su putnici unaprijed izvršili rezervacije i sklopili ugovore o prijevozu, a usluge putničkog prijevoza otkazane su uz otkazni rok od najmanje sedam tjedana prije predviđenog polaska zbog kašnjenja u isporuci novog plovila trajektnom prijevozniku? U vezi s tim, je li nešto od navedenog (ili sve) relevantno za primjenjivost Uredbe:

a)	isporuka je naposljetku kasnila 200 dana;

b)	trajektni prijevoznik morao je otkazati cijelu sezonu plovidbe;

c)	nije bilo moguće nabaviti nijedno prikladno alternativno plovilo;

d)	trajektni prijevoznik promijenio je rezervacije za više od 20 000 putnika na različitim plovidbama ili im je nadoknadio njihovu cijenu prijevoza;

e)	plovidbe su bile na novoj liniji koju je otvorio trajektni prijevoznik bez slične alternativne usluge na toj liniji?

Tumačenje članka 18. Uredbe

Na ovo je pitanje potrebno odgovoriti samo ako se članak 18. može primijeniti.

2.	Ako je putnik preusmjeren u skladu s člankom 18., postoji li novi ugovor o prijevozu tako da se pravo na odštetu na temelju članka 19. treba utvrditi u skladu s tim novim ugovorom, a ne s izvornim ugovorom o prijevozu?

Ako se primjenjuje članak 18., smatra li se „preusmjeravanjem do konačnog odredišta” u smislu članka 18. pružanje alternativne plovidbe na bilo kojoj drugoj liniji ili linijama koje su dostupne i koje je izabrao putnik, uključujući kopneni put (primjerice, putovanje iz Irske u Ujedinjenu Kraljevinu trajektom, a zatim vožnja, za koju trajektni prijevoznik putniku nadoknađuje troškove goriva, do luke u Ujedinjenoj Kraljevini s vezom prema Francuskoj i putovanje odande do Francuske, pri čemu putnik bira svaku plovidbu), ako je plovidba otkazana i ne postoji alternativna usluga na toj liniji (to jest, nema izravne usluge između tih dviju luka)? U slučaju niječnog odgovora, koje kriterije treba primijeniti pri određivanju je li riječ o preusmjeravanju u „usporedivim uvjetima”?

Ako ne postoji alternativna plovidba na otkazanoj liniji, tako da se oštećeni putnik ne može smjestiti na izravnu plovidbu iz izvorne luke ukrcaja do konačnog odredišta kako je navedeno u ugovoru o prijevozu, je li prijevoznik dužan platiti sve dodatne troškove koji su nastali preusmjerenom putniku na putovanju do i iz nove luke ukrcaja i/ili do i iz nove luke odredišta?

Tumačenje članka 19. Uredbe

Može li se članak 19. primjenjivati kada je putovanje u stvari već otkazano najmanje sedam tjedana prije predviđenog polaska? Ako se primjenjuje članak 19., primjenjuje li se u slučaju kada je primijenjen članak 18., a putnik je bio preusmjeren bez dodatnih troškova i/ili je ostvario povrat i/ili je odabrao kasniju plovidbu?

b)	Ako se primjenjuje članak 19., što je „krajnje [konačno] odredište” u smislu članka 19.?

Ako se članak 19. može primjenjivati:

a)	Kako se u takvim okolnostima treba mjeriti razdoblje kašnjenja?

b)	Kako se cijena u smislu članka 19. izračunava prilikom određivanja visine naknade koju treba platiti, a posebno uključuje li troškove koji se odnose na dodatke (npr. kabine, kućice za pse i saloni prvog razreda)?

Tumačenje članka 20. stavka 4.

6.	Ako se Uredba primjenjuje, jesu li okolnosti i razmatranja iz prvog pitanja „izvanredne okolnosti koje se ne bi mogle izbjeći čak ni da su poduzete sve razumne mjere” u smislu članka 20. stavka 4. Uredbe?

Tumačenje članka 24.

7.	Nameće li se člankom 24. [Uredbe] obveza svakom putniku koji traži naknadu na temelju članka 19. Uredbe da podnese pritužbu u roku od dva mjeseca od dana kad je usluga izvršena ili je trebala biti izvršena?

Tumačenje članka 25.

8.	Je li nadležnost nacionalnog nadležnog tijela odgovornog za provedbu Uredbe ograničena na plovidbe koje uključuju luke navedene u članku 25. Uredbe ili se može proširiti i na povratnu plovidbu iz luke druge države članice u državu nacionalnog nadležnog tijela?

Valjanost odluke i obavijestî

a)	Koja načela i pravila prava Unije treba primijeniti sud koji je uputio zahtjev pri ocjeni valjanosti odluke i/ili obavijestî nacionalnog provedbenog tijela na temelju članka 16., 17., 20. i/ili 47. Povelje (2) i/ili načela proporcionalnosti, pravne sigurnosti i jednakog postupanja?

b)	Je li test nerazumnosti, koji bi trebao primijeniti domaći sud, test postojanja očitih pogrešaka?

Valjanost Uredbe 1177/2010

Ovo će pitanje biti postavljeno ovisno o odgovorima na prethodna pitanja.

10.

Je li Uredba 1177/2010 valjana u pogledu prava Unije, uzimajući u obzir posebno:

a)	članke 16., 17. i 20. Povelje,

b)	činjenicu da zračni prijevoznici nemaju obvezu platiti odštetu ako putnika o otkazivanju obavijeste najmanje dva tjedna prije vremena polaska predviđenog redom letenja (članak 5. stavak 1. točka (c) podtočka (i) Uredbe 261/2004 (3)),

c)	načela proporcionalnosti, pravne sigurnosti i jednakog postupanja?

(1) Uredba (EU) br. 1177/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o pravima putnika kada putuju morem ili unutarnjim plovnim putovima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (SL 2010., L 334, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 142.)

(2) Povelja Europske unije o temeljnim pravima (SL 2012., C 326, str. 391.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 104.)

(3) Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL 2004., L 46, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21. i ispravak SL 2019., L 119, str. 202.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/32

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. srpnja 2019. uputio Court of the United Kingdom (Ujedinjena Kraljevina) — X protiv Kuoni Travel Ltd

(predmet C-578/19)

(2019/C 328/35)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Supreme Court of the United Kingdom (Ujedinjena Kraljevina)

Stranke glavnog postupka

Žaliteljica: X

Druga stranka u žalbenom postupku: Kuoni Travel Ltd

Prethodna pitanja

U slučaju neizvršenja ili nepravilnog izvršenja obveza koje proizlaze iz ugovora koji su organizator ili prodavatelj sklopili s potrošačem o paket-aranžmanu na koji se primjenjuje Direktiva Vijeća 90/314/EEZ (1) od 13. lipnja 1990. o putovanjima, odmorima i kružnim putovanjima u paket aranžmanima, te u slučaju kada je to neizvršenje ili nepravilno izvršenje posljedica djelovanja zaposlenika hotelskog društva koje je pružatelj usluga na koje se taj ugovor odnosi:

a)	ima li prostora za primjenu razloga za isključenje odgovornosti iz članka 5. stavka 2. drugog dijela treće alineje; i u slučaju potvrdnog odgovora,

b)	primjenom kojih kriterija nacionalni sud treba ocijeniti primjenjuje li se taj razlog za isključenje odgovornosti?

Ako organizator ili prodavatelj sklopi ugovor s potrošačem o paket aranžmanu na koji se primjenjuje Direktiva Vijeća 90/314/EEZ, i ako hotelsko društvo pruža usluge na koje se taj ugovor odnosi, treba li zaposlenika tog hotelskog društva smatrati „pružateljem usluga” za potrebe primjene razloga za isključenje odgovornosti u skladu s člankom 5. stavkom 2. trećom alinejom Direktive?

(1) SL 1990., L 158, str. 59. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 60., str. 27.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/33

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. srpnja 2019. uputio Supreme Court of the United Kingdom (Ujedinjena Kraljevina) — R (povodom zahtjeva Association of Independent Meat Suppliers i drugih) protiv The Food Standards Agency

(predmet C-579/19)

(2019/C 328/36)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Supreme Court of the United Kingdom (Ujedinjena Kraljevina)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: R (povodom zahtjeva Association of Independent Meat Suppliers i drugih)

Tuženik: The Food Standards Agency

Prethodna pitanja

Protivi li se Uredbi (EZ) br. 854/2004 (1) i Uredbi br. 882/2004 (2) postupak prema kojem, u skladu s člankom 9. Zakona o sigurnosti hrane iz 1990., mirovni sudac odlučuje o meritumu predmeta i na temelju dokaza vještaka, koje predlažu obje stranke, o tome je li trup u skladu sa zahtjevima u pogledu sigurnosti hrane?

Nalaže li Uredba (EZ) br. 882/2004 pravo na žalbu u vezi s odlukom službenog veterinara na temelju članka 5. stavka 2. Uredbe br. 854/2004 da je meso trupa neprikladno za prehranu ljudi i, u slučaju potvrdnog odgovora, koji bi se pristup trebao primijeniti na preispitivanje osnovanosti odluke koju je donio službeni veterinar u slučaju žalbe u takvom slučaju?

(1) Uredba (EZ) br. 854/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju posebnih pravila organizacije službenih kontrola proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi (SL 2004., L 139, str. 206.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 10., str. 33.)

(2) Uredba (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja (SL 2004., L 165, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3. svezak 51., str. 5.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/34

Žalba koju je 16. kolovoza 2019. podnio John Dalli protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 6. lipnja 2019. u predmetu T-399/17, Dalli protiv Komisije

(predmet C-615/19 P)

(2019/C 328/37)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: John Dalli (zastupnici: L. Levi, odvjetnik, S. Rodrigues, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

ukine pobijanu presudu i proglasi žaliteljeve zahtjeve u predmetu T-399/17 dopuštenima i utemeljenima, te stoga naloži

—	naknadu štete, osobito neimovinske, koja se privremeno može procijeniti na iznos od 1 000 000 eura;

—	drugoj stranci u postupku snošenje svih troškova.

—	naloži Europskoj komisiji snošenje troškova žalbenog i prvostupanjskog postupka u cijelosti.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Svojim prvim žalbenim razlogom žalitelj navodi nekoliko pogrešaka koje se tiču prava, osobito povredu dužnosti obrazlaganja i iskrivljavanje činjenica iz spisa odbijanjem prvog prigovora koji se odnosi na nezakonitost odluke o pokretanju istrage.

Kao drugo, žalitelj navodi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava odbivši drugi prigovor koji se odnosi na propuste u kvalificiranju istrage i njezinu nezakonitom proširenju.

Kao treće, žalitelj navodi iskrivljavanje dokaza i povredu prava obrane u presudi Općeg suda u kojoj se odbio treći prigovor koji se odnosio na povredu načela o prikupljanju dokaza te iskrivljavanju i krivotvorenju dokaza.

Kao četvrto, žalitelj navodi iskrivljavanje činjenica i dokaza te pogreške koje se tiču prava koje je Opći sud počinio odbivši četvrti prigovor koji se odnosi na povredu prava obrane, članka 4. Odluke Komisije 1999/396 (1) i članka 18. OLAF-ovih uputa.

Kao peto, žalitelj navodi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava povredom dužnosti obrazlaganja i iskrivljavanjem dokaza, odbivši peti prigovor koji se odnosi na povredu članka 11. stavka 7. Uredbe (EZ) br. 1073/1999 (2) i članka 13. stavka 5. Pravila Nadzornog odbora.

Kao šesto, žalitelj navodi nekoliko pogrešaka koje se tiču prava i iskrivljavanje dokaza u presudi Općeg suda u kojoj se odbio šesti prigovor koji se odnosi na povredu načela pretpostavke nedužnosti, povredu članka 8. Uredbe br. 1073/1999 i članka 339. UFEU-a te povredu prava na zaštitu osobnih podataka.

Sedmim i posljednjim žalbenim razlogom žalitelj navodi iskrivljavanje tužbe i dokaza te pogrešku koja se tiče prava koju je Opći sud počinio zaključivanjem da žalitelj nije ustanovio postojanje neimovinske štete.

(1) 1999/396/EZ, EZUČ, Euratom: Odluka Komisije od 2. lipnja 1999. o uvjetima za provođenje internih istraga u vezi sa sprečavanjem prijevara, korupcije i svih nezakonitih aktivnosti koje štete interesima Zajednice (SL 1999., L 149, str. 57.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 2., str. 122.)

(2) Uredba (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) (SL 1999., L 136, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 2., str. 100.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/36

Presuda Općeg suda od 2. srpnja 2019. — Mahmoudian protiv Vijeća

(predmet T-406/15) (1)

(„Izvanugovorna odgovornost - Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja poduzete protiv Islamske Republike Irana - Zamrzavanje financijskih sredstava - Ograničavanje ulaska na državna područja država članica - Naknada štete navodno pretrpljene slijedom uvrštenja i zadržavanja tužiteljeva imena na popisima osoba i subjekata na koje se primjenjuju mjere ograničavanja - Imovinska šteta - Neimovinska šteta”)

(2019/C 328/38)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Fereydoun Mahmoudian (Teheran, Iran) (zastupnici: A. Bahrami i N. Korogiannakis, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: R. Liudvinaviciute-Cordeiro i M. Bishop, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Europska komisija (zastupnici: A. Aresu i D. Gauci, a zatim A. Aresu i R. Tricot, agenti)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 268. UFEU-a za naknadu štete koju je tužitelj navodno pretrpio slijedom donošenja Odluke Vijeća 2010/413/ZVSP od 26. srpnja 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2007/140/ZVSP (SL 2010., L 195, str. 39.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 3., str. 220.), Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 668/2010 od 26. srpnja 2010 o provedbi članka 7. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 423/2007 o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2010., L 195, str. 25.), Odluke Vijeća 2010/644/ZVSP od 25. listopada 2010 o izmjeni Odluke 2010/413 (SL 2010., L 281, str. 81.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 3., str. 255.), i Uredbe Vijeća (EU) br. 961/2010 od 25. listopada 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 423/2007 (SL 2010., L 281, str. 1.), kojima je tužiteljevo ime uvršteno i zadržano na popisima osoba i subjekata na koje se primjenjuju mjere ograničavanja.

Izreka

1.	Vijeću Europske unije nalaže se da Fereydounu Mahmoudianu isplati naknadu od 71 000 eura na temelju pretrpljene neimovinske štete.

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	Fereydoun Mahmoudian, Vijeće i Komisija snosit će svaki svoje troškove.

(1) SL C 337, 12. 10. 2015.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/37

Presuda Općeg suda od 11. srpnja 2019. — CCPL i dr. protiv Komisije

(predmet T-522/15) (1)

(„Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište maloprodajnog pakiranja za hranu - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a - Pripisivanje protupravnog ponašanja - Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. - Vrijednost prodaje - Gornja granica novčane kazne - Proporcionalnost - Jednako postupanje - Sposobnost plaćanja”)

(2019/C 328/39)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelji: CCPL — Consorzio Cooperative di Produzione e Lavoro SC (Reggio Emilia, Italija), Coopbox group SpA (Reggio Emilia), Poliemme Srl (Reggio Emilia), Coopbox Hispania, SL (Lorca, Španjolska), Coopbox Eastern s. r. o. (Nové Mesto nad Váhom, Slovačka) (zastupnici: S. Bariatti i E. Cucchiara, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: F. Jimeno Fernández, A. Biolan i P. Rossi, a zatim F. Jimeno Fernandez, P. Rossi i L. Malferrari, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se, kao glavnim zahtjevom, traži djelomično poništenje Odluke Europske komisije br. C(2015) 4336 final od 24. lipnja 2015. u vezi s postupkom na temelju članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet AT.39563 — Maloprodajna pakiranja za hranu), i podredno, smanjenje iznosa novčanih kazni izrečenih tužiteljima.

Izreka

Poništava se članak 2. stavak 1. točke (f) i (g), članak 2. stavak 2. točke (d) i (e) te članak 2. stavak 4. točke (c) i (d) Odluke Europske komisije br. C(2015) 4336 final od 24. lipnja 2015. u vezi s postupkom na temelju članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet AT.39563 — Maloprodajna pakiranja za hranu).

2.	Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova uključujući troškove postupka privremene pravne zaštite.

(1) SL C 354, 26. 10. 2015.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/38

Presuda Općeg suda od 12. srpnja 2019. — Toshiba Samsung Storage Technology i Toshiba Samsung Storage Technology Korea protiv Komisije

(predmet T-8/16) (1)

(„Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište čitača optičkih diskova - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u - Koluzivni sporazumi koji se odnose na nadmetanje koje su organizirala dva proizvođača računala - Bitne povrede postupka i prava obrane - Nadležnost Komisije - Zemljopisni opseg povrede - Jedinstvena i trajna povreda - Načelo dobre uprave - Smjernice iz 2006. za izračun iznosa kazni”)

(2019/C 328/40)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Toshiba Samsung Storage Technology Corp. (Tokio, Japan) i Toshiba Samsung Storage Technology Korea Corp. (Suwon-si, Južna Koreja) (zastupnici: u početku M. Bay, J. Ruiz Calzado, A. Aresu i A. Scordamaglia-Tousis, zatim M. Bay, J. Ruiz Calzado i A. Aresu, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: u početku N. Khan, A. Biolan i M. Farley, zatim A. Biolan, M. Farley i A. Cleenewerck de Crayencour, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za, kao prvo, potpuno ili djelomično poništenje odluke Komisije C(2015) 7135 final od 21. listopada 2015. koja se odnosi na postupak primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet AT.39639 — Optical Disk Drives) i, podredno, smanjenje iznosa novčane kazne izrečene tužiteljima.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Toshiba Samsung Storage Technology Corp. i Toshiba Samsung Storage Technology Korea Corp. snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.

(1) SL C 98, 14. 3. 2016.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/38

Presuda Općeg suda od 11. srpnja 2019. — Janukovič protiv Vijeća

(spojeni predmeti T-244/16 i T-285/17) (1)

(„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja poduzete s obzirom na stanje u Ukrajini - Zamrzavanje financijskih sredstava - Popis osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora - Zadržavanje tužiteljeva imena na popisu - Obveza Vijeća da provjeri da su prilikom donošenja odluke tijela treće države poštovana prava obrane i pravo na djelotvornu sudsku zaštitu”)

(2019/C 328/41)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Viktor Fedorovič Janukovič (Kijev, Ukrajina), (zastupnici: T. Beazley, QC, E. Dean i M. J. Marjason-Stamp, barristers)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: P. Mahnič i J.-P. Hix, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje, s jedne strane, Odluke Vijeća (ZVSP) 2016/318 od 4. ožujka 2016. o izmjeni Odluke 2014/119/ZVSP o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2016., L 60, str. 76.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2016/311 od 4. ožujka 2016. o provedbi Uredbe (EU) br. 208/2014 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2016., L 60, str. 1.) i, s druge strane, Odluke Vijeća (ZVSP) 2017/381 od 3. ožujka 2017. o izmjeni Odluke 2014/119/ZVSP o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2017., L 58, str. 34.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2017/374 od 3. ožujka 2017. o provedbi Uredbe (EU) br. 208/2014 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2017., L 58, str. 1.), u dijelu u kojem je tužiteljevo ime zadržano na popisu osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuju te mjere ograničavanja.

Izreka

Poništava se Odluka Vijeća (ZVSP) 2016/318 od 4. ožujka 2016. o izmjeni Odluke 2014/119/ZVSP o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini i Provedbena uredba Vijeća (EU) 2016/311 od 4. ožujka 2016. o provedbi Uredbe (EU) br. 208/2014 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini kao i Odluka Vijeća (ZVSP) 2017/381 od 3. ožujka 2017. o izmjeni Odluke 2014/119/ZVSP o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini i Provedbena uredba Vijeća (EU) 2017/374 od 3. ožujka 2017. o provedbi Uredbe (EU) br. 208/2014 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini u dijelu u kojem je ime Viktora Fedoroviča Janukoviča zadržano na popisu osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuju te mjere ograničavanja.

2.	Vijeće Europske unije snosit će, uz vlastite troškove, i troškove V. Janukoviča.

(1) SL C 243, 4. 7. 2016.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/39

Presuda Općeg suda od 11. srpnja 2019. — IPPT PAN protiv Komisije i REA-e

(predmet T-805/16) (1)

(„Arbitražna klauzula - Šesti i sedmi okvirni program za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti - Odluka o naplati prijebojem tražbina Unije na temelju provedbe ugovorâ - Djelotvorna sudska zaštita - Pravo na obraćanje Europskom ombudsmanu - Financijska uredba - Nespornost tražbine - Legitimna očekivanja - Načelo nediskriminacije - Načelo dobre uprave - Zlouporaba ovlasti - Ugovorna odgovornost - Izvješće o reviziji - Prihvatljivi troškovi”)

(2019/C 328/42)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Instytut Podstawowych Problemów Techniki Polskiej Akademii Nauk (IPPT PAN) (Varšava, Poljska) (zastupnik: M. Le Berre, odvjetnik)

Tuženici: Europska komisija (zastupnici: M. Siekierzyńska i P. Rosa Plaza, a zatim M. Siekierzyńska i F. van den Berghe, agenti), Izvršna agencija za istraživanje (zastupnici: S. Payan-Lagrou i V. Canetti, agenti, uz asistenciju D. Waelbroeck i A. Duron, odvjetnika)

Intervenijent u potporu tužitelju: Republika Poljska (zastupnik: B. Majczyna, agent)

Predmet

S jedne strane, zahtjev koji se temelji na članku 263. UFEU-a i kojim se traži poništenje Komisijine Odluke od 6. rujna 2016. da naplati svoje navodne tražbine prema tužitelju, na temelju dvaju ugovora sklopljenih u okviru šestog okvirnog programa Europske zajednice za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti, prijebojem s iznosima koje REA duguje tužitelju na temelju ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava sklopljenog u okviru sedmog okvirnog programa Europske zajednice za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti, i, s druge strane, zahtjev koji se temelji na članku 272. UFEU-a i kojim se traži utvrđenje nepostojanja navodnih Komisijinih tražbina na temelju dvaju ugovora sklopljenih u okviru prethodno navedenog šestog okvirnog programa i nalaganje Komisiji i REA-i da mu isplate iznos od 69 623,94 eura na temelju ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava sklopljenog u okviru prethodno navedenog sedmog okvirnog programa, te zatezne kamate.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Instytut Podstawowych Problemów Techniki Polskiej Akademii Nauk (IPPT PAN) snosit će dvije trećine vlastitih troškova, kao i troškova Izvršne agencije za istraživanje (REA).

3.	Europska komisija snosit će vlastite troškove kao i trećinu troškova IPPT PAN.

4.	Republika Poljska snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 22, 23. 1. 2017.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/40

Presuda Općeg suda od 11. srpnja 2019. — Air France protiv Komisije

(predmet T-894/16) (1)

(„Tužba za poništenje - Državne potpore - Mjere koje je Francuska poduzela u korist Zračne luke Marseille Provence i zračnih prijevoznika korisnika zračne luke - Odluka kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem - Subvencije za ulaganje - Različite naknade zračnih luka koje se primjenjuju na domaće i međunarodne letove - Smanjene naknade zračnih luka s ciljem poticanja uvođenja letova s novog terminala Marseille-Provence 2 - Nepostojanje osobnog utjecaja - Nepostojanje bitnog utjecaja na konkurentnost - Nedopuštenost”)

(2019/C 328/43)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Société Air France (Tremblay-en-France, Francuska) (zastupnik: R. Sermier, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: S. Noë, C. Giolito i C. Georgieva-Kecsmar, agenti)

Intervenijenti u potporu tuženiku: Aéroport Marseille Provence SA (Marignane, Francuska) (zastupnik: A. Lepièce, odvjetnik), Ryanair DAC, ranije RyanairLtd (Dublin, Irska) i Airport Marketing Services Ltd (Dublin) (zastupnici: E. Vahida i I.-G. Metaxas-Maranghidis, odvjetnici)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 263. UFEU-a i kojim se zahtijeva poništenje Odluke Komisije (EU) 2016/1698 od 20. veljače 2014. o mjerama SA.22932 (11/C) (ex NN 37/07) koje je Francuska poduzela u korist Zračne luke Marseille Provence i zračnih prijevoznika korisnika Zračne luke (SL 2016., L 260. str. 1.).

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Društvo Air France snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.

3.	Ryanair DAC, Airport Marketing Services Ltd i Zračna luka Marseille Provence SA snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 46, 13. 2. 2017.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/41

Presuda Općeg suda od 12. srpnja 2019. — Transdev i dr. protiv Komisije

(predmet T-291/17) (1)

(„Državne potpore - Program potpora koje je Francuska provela između 1994. i 2008. - Subvencije za ulaganje koje je dodijelila regija Île-de-France - Odluka o proglašavanju programa potpora spojivim s unutarnjim tržištem — Pojmovi ‚postojeće potpore’ i ‚nove potpore’ - Članak 107. UFEU-a - Članak 1. točka (b) podtočke i. i v. Uredbe (EU) 2015/1589 - Rok zastare - Članak 17. Uredbe 2015/1589 - Obveza obrazlaganja”)

(2019/C 328/44)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Transdev (Issy-les-Moulineaux, Francuska), Transdev Île de France (Issy-les-Moulineaux), Transports rapides automobiles (TRA) (Villepinte, Francuska) (zastupnik: F. Salat-Baroux, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Armati, C. Georgieva-Kecsmar i T. Maxian Rusche, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za djelomično poništenje Odluke Komisije (EU) 2017/1470 оd 2. veljače 2017. o programima potpore SA.26763 2014/C (ex 2012/NN) koje je Francuska provela u korist poduzeća autobusnog prijevoza u regiji Île-de-France (SL 2017., L 209, str. 24.).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društva Transdev, Transdev Île de France i Transports rapides automobiles (TRA) snosit će, osim vlastitih troškova, i troškove Europske komisije.

(1) SL C 231, 17. 7. 2017.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/42

Presuda Općeg suda od 12. srpnja 2019. — Région Île-de-France protiv Komisije

(predmet T-292/17) (1)

(„Državne potpore - Program potpora koje je Francuska provela između 1994. i 2008. - Subvencije za ulaganje koje je dodijelila regija Île-de-France - Odluka o proglašavanju programa potpora spojivim s unutarnjim tržištem - Prednost - Selektivnost - Članak 107. stavak 1. UFEU-a - Obveza obrazlaganja - Pojam ‚postojeće potpore’ i ‚nove potpore’ - Članak 108. UFEU-a - Članak 1. točka (b) podtočke i. i v. Uredbe (EU) 2015/1589”)

(2019/C 328/45)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Région Île-de-France (Francuska) (zastupnik: J.-P. Hordies, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Armati, C. Georgieva-Kecsmar i T. Maxian Rusche, agenti)

Predmet

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Regija Île-de-France snosit će vlastite troškove, kao i troškove Europske komisije.

(1) SL C 231, 17. 7. 2017.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/43

Presuda Općeg suda od 12. srpnja 2019. — Optile protiv Komisije

(predmet T-309/17) (1)

(2019/C 328/46)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Organisation professionnelle des transports d’Île de France (Optile) (Pariz, Francuska) (zastupnici: F. Thiriez i M. Dangibeaud, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Armati, C. Georgieva-Kecsmar i T. Maxian Rusche, agenti)

Predmet

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Organisation professionnelle des transports d’Île de France (Optile) snosit će vlastite troškove, kao i troškove Europske komisije.

(1) SL C 249, 31. 7. 2017.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/43

Presuda Općeg suda od 12. srpnja 2019. — Ceobus i dr. protiv Komisije

(predmet T-330/17) (1)

(2019/C 328/47)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Ceobus (Génicourt, Francuska) i ostali tužitelji čija se imena nalaze u prilogu presudi (zastupnici: D. de Combles de Nayves, a zatim F. Segalen, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Armati, C. Georgieva-Kecsmar i T. Maxian Rusche, agenti)

Predmet

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Ceobus i drugi tužitelji čija se imena nalaze u prilogu snosit će, osim vlastitih troškova, i troškove Europske komisije.

(1) SL C 231, 17. 7. 2017.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/44

Presuda Općeg suda od 12. srpnja 2019. — Steifer protiv EGSO-a

(predmet T-331/17) (1)

(„Javna služba - Dužnosnici - Mirovine - Mirovinska prava stečena prije stupanja u službu Unije - Prijenos u sustav Unije - Dodavanje radnog staža - Povrat iznosa mirovinskih prava koja nisu uzeta u obzir u sustavu izračuna godina mirovinskog staža Unije - Nepostojanje novih i bitnih činjenica - Nepostojanje ispričive zablude - Odgovornost - Nedopuštenost”)

(2019/C 328/48)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Guy Steifer (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: M.-A. Lucas i M. Bertha, odvjetnici)

Tuženik: Europski gospodarski i socijalni odbor (zastupnici: M. Pascua Mateo, K. Gambino i L. Camarena Januzec, agenti, uz asistenciju M. Troncoso Ferrer i F.-M. Hislaire, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 270. UFEU-a i kojim se traži, kao prvo, poništenje odluke Direktora ljudskih i financijskih resursa EGSO-a od 21. listopada 2002. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev od 2. listopada 2002. za naknadu nepriznatog dijela njegovih prava na belgijsku mirovinu prenesenih u sustav mirovinskog osiguranja Europske unije, uvećanog za zatezne kamate, i Odluke navedenog direktora br. 360/03 A od 15. prosinca 2003. kojom se utvrđuju njegova mirovinska prava; kao drugo, da se CESE-u naloži da mu vrati iznos zaostalih iznosa koje Office national des pensions isplaćuje CESE-u od 1. siječnja 2004. na temelju prijenosa njegovih mirovinskih prava i, mjesečno, navedene zaostale iznose koji će se isplaćivati u budućnosti i, kao treće, naknada štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog jednog od razloga te odluke kojom ga je taj direktor pogrešno obavijestio da nema pravo na belgijsku mirovinu.

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Guyu Steiferu nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 231, 17. 7. 2017.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/45

Presuda Općeg suda od 12. srpnja 2019. — STIF-IDF protiv Komisije

(predmet T-738/17) (1)

(„Državne potpore - Program potpora koje je Francuska nezakonito provela između 1994. i 2008. - Subvencije za ulaganje koje je dodijelio STIF-IDF - Odluka o proglašavanju programa potpora spojivim s unutarnjim tržištem - Prednost - Naknada troškova koji su svojstveni izvršavanju obveze javne službe - Članak 107. stavak 1. UFEU-a - Obveza obrazlaganja”)

(2019/C 328/49)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Syndicat Transport Île de France (STIF-IDF) (Pariz, Francuska) (zastupnici: B. Le Bret i C. Rydzynski, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Armati, C. Georgieva-Kecsmar i T. Maxian Rusche, agenti)

Predmet

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Syndicat Transport Île de France (STIF-IDF) snosit će vlastite troškove, kao i troškove Europske komisije.

(1) SL C 22, 22. 1. 2018.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/46

Presuda Općeg suda od 9. srpnja 2019. — Njemačka protiv Komisije

(predmet T-53/18) (1)

(„Usklađivanje zakonodavstava - Uredba (EU) br. 305/2011 - Uredba (EU) br. 1025/2012 - Građevni proizvodi - Usklađene norme EN 13341:2005 + A1:2011 i EN 12285-2:2005 - Obveza obrazlaganja”)

(2019/C 328/50)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Savezna Republika Njemačka (zastupnici: T. Henze i J. Möller, a zatim J. Möller, agenti, uz asistenciju M. Winkelmüllera, F. van Schewicka i M. Kottmanna, odvjetnika)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: C. Hermes i A. Sipos, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži, kao prvo, poništenje Odluke Komisije (EU) 2017/1995 od 6. studenoga 2017. o zadržavanju u Službenom listu Europske unije upućivanja na usklađenu normu EN 13341:2005 + A1:2011 o nepomičnim termoplastičnim spremnicima za nadzemno skladištenje lož ulja za domaćinstvo, kerozinskog i dizelskog goriva u skladu s Uredbom (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2017., L 288, str. 36.), i, kao drugo, Odluke Komisije (EU) 2017/1996 od 6. studenoga 2017. o zadržavanju u Službenom listu Europske unije upućivanja na usklađenu normu EN 12285:-2:2005 o čeličnim spremnicima izrađenima u radionici u skladu s Uredbom (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2017., L 288, str. 39.).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Savezna Republika Njemačka snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.

(1) SL C 112, 26. 3. 2018.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/46

Presuda Općeg suda od 11. srpnja 2019. — Gollnisch protiv Parlamenta

(predmet T-95/18) (1)

(„Pravilnik o isplati troškova i naknada zastupnicima Europskog parlamenta - Naknada za parlamentarnu pomoć - Povrat nepravilno isplaćenih iznosa - Žalba - Tužba za poništenje - Dopuštenost - Prava obrane - Obveza obrazlaganja - Pogreška koja se tiče činjenica”)

(2019/C 328/51)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Bruno Gollnisch (Villiers-le-Mahieu, Francuska) (zastupnik: B. Bonnefoy-Claudet, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: S. Seyr i M. Ecker, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Bauer, R. Meyer i A. Jensen, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Odluke glavnog tajnika Parlamenta od 1. srpnja 2016. o tužiteljevu povratu nepravilno isplaćenog iznosa od 275 984,23 eura na ime parlamentarne pomoći i pripadajuće obavijesti o dugovanju od 5. srpnja 2016. i Odluke Ureda Europskog parlamenta od 23. listopada 2017. kojom se potvrđuje odluka kvestora od 14. ožujka 2017. o odbijanju žalbe protiv odluke od 1. srpnja 2016.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Bruno Gollnisch će, osim vlastitih, snositi i troškove Europskog parlamenta

3.	Vijeće Europske unije snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 142, 23. 4. 2018.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/47

Presuda Općeg suda od 11. srpnja 2019. — Klimenko protiv Vijeća

(predmet T-274/18) (1)

(„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja poduzete s obzirom na stanje u Ukrajini - Zamrzavanje financijskih sredstava - Popis osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora - Zadržavanje tužiteljeva imena na popisu - Obveza Vijeća da provjeri je li odluka tijela treće države donesena uz poštovanje pravâ obrane i prava na djelotvornu sudsku zaštitu”)

(2019/C 328/52)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Oleksandr Viktorovič Klimenko (Moskva, Rusija) (zastupnik: M. Phelippeau, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: A. Vitro i P. Mahnič, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje Odluke Vijeća (ZVSP) 2018/333 od 5. ožujka 2018. o izmjeni Odluke 2014/119/ZVSP o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2018., L 63, str. 48.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2018/326 od 5. ožujka 2018. o provedbi Uredbe (EU) br. 208/2014 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2018., L 63., str. 5.) u dijelu u kojem je tužiteljevo ime zadržano na popisu osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuju te mjere ograničavanja.

Izreka

Poništavaju se Odluka Vijeća (ZVSP) 2018/333 od 5. ožujka 2018. o izmjeni Odluke 2014/119/ZVSP o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini i Provedbena uredba Vijeća (EU) 2018/326 od 5. ožujka 2018. o provedbi Uredbe (EU) br. 208/2014 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini u dijelu u kojem je ime Oleksandra Viktoroviča Klimenka zadržano na popisu osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuju te mjere ograničavanja.

2.	Vijeće Europske unije snosit će troškove.

(1) SL C 249, 16. 7. 2018.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/48

Presuda Općeg suda od 11. srpnja 2019. — Pšonka protiv Vijeća

(predmet T-285/18) (1)

(„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja poduzete s obzirom na stanje u Ukrajini - Zamrzavanje financijskih sredstava - Popis osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora - Zadržavanje tužiteljeva imena na popisu - Obveza Vijeća da provjeri je li odluka tijela treće države donesena uz poštovanje pravâ obrane i prava na djelotvornu sudsku zaštitu”)

(2019/C 328/53)

Jezik postupka: češki

Stranke

Tužitelj: Viktor Pavlovič Pšonka (Kijev, Ukrajina) (zastupnik: M. Mleziva, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: V. Piessevaux i R. Pekař, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje Odluke Vijeća (ZVSP) 2018/333 od 5. ožujka 2018. o izmjeni Odluke 2014/119/ZVSP o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2018., L 63, str. 48.), i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2018/326 od 5. ožujka 2018. o provedbi Uredbe (EU) br. 208/2014 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2018., L 63, str. 5.), u dijelu u kojem je tužiteljevo ime zadržano na popisu osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuju te mjere ograničavanja.

Izreka

Poništavaju se Odluka Vijeća (ZVSP) 2018/333 od 5. ožujka 2018. o izmjeni Odluke 2014/119/ZVSP o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini, i Provedbena uredbe Vijeća (EU) 2018/326 od 5. ožujka 2018. o provedbi Uredbe (EU) br. 208/2014 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini, u dijelu u kojem je ime Viktora Pavloviča Pšonke zadržano na popisu osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuju te mjere ograničavanja.

2.	Vijeću Europske unije nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 249, 16. 7. 2018.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/49

Presuda Općeg suda od 11. srpnja 2019. — Pšonka protiv Vijeća

(predmet T-289/18) (1)

(„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja poduzete s obzirom na stanje u Ukrajini - Zamrzavanje financijskih sredstava - Popis osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora - Zadržavanje tužiteljeva imena na popisu - Obveza Vijeća da provjeri je li odluka tijela treće države donesena uz poštovanje pravâ obrane i prava na djelotvornu sudsku zaštitu”)

(2019/C 328/54)

Jezik postupka: češki

Stranke

Tužitelj: Artem Viktorovič Pšonka (Kramatorsk, Ukrajina) (zastupnik: M. Mleziva, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: V. Piessevaux i R. Pekař, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje Odluke Vijeća (ZVSP) 2018/333 od 5. ožujka 2018. o izmjeni Odluke 2014/119/ZVSP o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2018., L 63, str. 48.), i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2018/326 od 5. ožujka 2018. o provedbi Uredbe (EU) br. 208/2014 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2018., L 63, str. 5.), u dijelu u kojem je tužiteljevo ime zadržano na popisu osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuju te mjere ograničavanja.

Izreka

Poništavaju se Odluka Vijeća (ZVSP) 2018/333 od 5. ožujka 2018. o izmjeni Odluke 2014/119/ZVSP o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini, i Provedbena uredbe Vijeća (EU) 2018/326 od 5. ožujka 2018. o provedbi Uredbe (EU) br. 208/2014 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini, u dijelu u kojem je ime Artema Viktoroviča Pšonke zadržano na popisu osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuju te mjere ograničavanja.

2.	Vijeću Europske unije nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 249, 16. 7. 2018.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/50

Presuda Općeg suda od 9. srpnja 2019. — Hugo's Hotel protiv EUIPO-a — H'ugo's (HUGO’S BURGER Bar)

(predmet T-397/18) (1)

(Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije HUGO’S BURGER Bar - Raniji verbalni žig Europske unije H’ugo’s - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)

(2019/C 328/56)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Hugo's Hotel Ltd (St. Julians, Malta) (zastupnik: R. Sladden, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: E. Śliwińska i J. Ivanauska, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: H'ugo's GmbH (München, Njemačka)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 2. svibnja 2018. (predmet R 1879/2017-4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između H’ugo’s i Hugo’s Hotel.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Hugo’s Hotel Ltd nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 301, 27. 8. 2018.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/52

Rješenje Općeg suda od 8. srpnja 2019. — Lidl Stiftung protiv EUIPO-a — Amedei (For you)

(predmet T-480/16) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije For you - Odluka o odbijanju zahtjeva za registraciju zbog apsolutnih razloga za odbijanje - Gubitak pravnog interesa - Obustava postupka”)

(2019/C 328/58)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Lidl Stiftung & Co. KG (Neckarsulm, Njemačka) (zastupnici: A. Berger i M. Wolter, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: L. Rampini, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Amedei Srl (Pontedera, Italija)

Predmet

Tužba protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 28. travnja 2016. (predmet R 851/2015-5), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Amedei i Lidl Stiftung.

Izreka

1.	Obustavlja se postupak povodom tužbe.

2.	Svaka stranka snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 402, 31. 10. 2016.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/52

Rješenje Općeg suda od 9. srpnja 2019. — Scaloni i Figini protiv Komisije

(predmet T-158/18) (1)

(„Tužba za naknadu štete - Sanacija kreditnih institucija i investicijskih društava - Direktiva 2014/59/EU i Uredba (EU)br. 806/2014 - Državne potpore - Povreda formalnih zahtjeva - Članak 76. točka (d) Poslovnika - Očita nedopuštenost”)

(2019/C 328/59)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelji: Mario Scaloni (Ancona, Italija) i Ennio Figini (Chiaravalle, Italija) (zastupnik: P. Putti, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: D. Recchia, A. Steiblytė i K.-P. Wojcik, agenti)

Intervenijenti u potporu tuženiku: Europski parlament (zastupnici: L. Visaggio i M. Sammut, agenti), Vijeće Europske unije (zastupnici: E. Rebasti i J. Bauerschmidt, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 268. UFEU-a kojim se traži naknada imovinske štete koju su tužitelji navodno pretrpjeli zbog toga što je Komisija odbila odobriti Talijanskoj Republici uspostavu državne potpore u korist Bance delle Marche.

Izreka

1.	Tužba se odbacuje.

2.	Mariju Scaloniju i Enniju Figiniju nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Europske komisije.

3.	Europski parlament i Vijeće Europske unije snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 152, 30. 4. 2018.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/53

Rješenje Općeg suda od 5. srpnja 2019. — ArcelorMittal Bremen protiv Komisije

(predmet T-544/18) (1)

(Okoliš - Direktiva 2003/87/EZ - Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova - Uredba (EU) br. 389/2013 - Prijelazna pravila za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica - Obavijest o izmjeni nacionalne tablice dodjele koja se tiče Njemačke u razdoblju od 2013. do 2020. - Zahtjev za izmjenu nacionalne tablice dodjele evidentirane u Dnevniku transakcija Europske unije - Tužba zbog propuštanja - Uputa Komisije dana tijekom postupka središnjem administratoru - Prestanak postojanja predmeta spora - Obustava postupka)

(2019/C 328/60)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: ArcelorMittal Bremen GmbH (Bremen, Njemačka) (zastupnici: S. Altenschmidt i D. Jacob, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J.-F. Brakeland i A. Becker, agenti)

Predmet

Primarno, zahtjev na temelju članka 265. UFEU-a kojim se traži utvrđivanje da je Komisija nezakonito propustila dati uputu središnjem administratoru da unese u nacionalnu tablicu dodjele, evidentiranu u Dnevniku transakcija Europske unije (EUTL), izmjenu koju je 8. veljače 2018. priopćila Savezna Republika Njemačka i koja se tiče tužiteljevih postrojenja i, podredno, zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a, kojim se traži poništenje navodne odluke, koju je Komisija donijela 31. kolovoza 2018., koja se odnosi na tužiteljevu opomenu od 14. svibnja 2018.

Izreka

1.	Obustavlja se postupak po tužbi.

2.	Odbija se zahtjev za „opomenu” predstavnika Europske komisije zbog toga što su podnijeli netočne podatke pred Općim sudom i povrijedili svoju procesnu obvezu podnošenja podneska koji je u skladu sa stvarnim stanjem.

3.	Obustavlja se postupak po zahtjevu za intervenciju Savezne Republike Njemačke.

4.	Komisiji se nalaže snošenje vlastitih troškova, kao i troškova društva ArcelorMittal Bremen GmbH.

5.	Savezna Republika Njemačka snosit će vlastite troškove vezane za zahtjev za intervenciju.

(1) SL C 399, 5. 11. 2018.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/54

Rješenje Općeg suda od 9. srpnja 2019. — Vodafone Ziggo Group protiv Komisije

(predmet T-660/18) (1)

(„Tužba za poništenje - Elektroničke komunikacije - Članak 7. Direktive 2002/21/EZ - Veleprodajna usluga pružanja pristupa na fiksnoj lokaciji - Zajednička značajna tržišna snaga - Posebne regulatorne obveze određene operatorima - Prijedlog mjera koji je stavilo na raspolaganje državno regulatorno tijelo - Komisijine primjedbe - Neotvaranje druge faze postupka - Akt koji se ne može pobijati - Članak 130. Poslovnika - Nedopuštenost”)

(2019/C 328/61)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: VodafoneZiggo Group BV (Utrecht, Nizozemska) (zastupnici: W. Knibbeler i A. Pliego Selie, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: G. Braun i L. Nicolae, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje odluke navodno sadržane u dopisu od 30. kolovoza 2018. koji je Komisija uputila Autoriteitu Consument en Markt (Tijelo za potrošače i tržište, Nizozemska), nizozemskom regulatornom tijelu, i koji sadržava njezine primjedbe iznesene u skladu s člankom 7. stavkom 3. Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (SL 2002., L 108, str. 33.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 49., str. 25.) na prijedlog mjera koji joj je stavilo na raspolaganje navedeno tijelo (predmeti NL/2018/2099 i NL/2018/2100)

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Obustavlja se postupak po zahtjevima za intervenciju Kraljevine Nizozemske te društava T-Mobile Netherlands Holding BV, T-Mobile Netherlands BV, T-Mobile Thuis BV i Tele2 Nederland BV.

3.	VodafoneZiggo Group BV snosit će vlastite troškove i troškove Europske komisije, osim troškova povezanih sa zahtjevima za intervenciju.

4.	VodafoneZiggo Group, Komisija, Kraljevina Nizozemska te T-Mobile Netherlands Holding, T-Mobile Netherlands, T-Mobile Thuis i Tele2 Nederland snosit će vlastite troškove povezane sa zahtjevima za intervenciju.

(1) SL C 4, 7. 1. 2019.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/55

Rješenje Općeg suda od 11. srpnja 2019. — Vattenfall Europe Nuclear Energy protiv Komisije

(predmet T-674/18) (1)

(„Tužba za poništenje - Državne potpore - Zakon o 16. izmjeni Zakona o nuklearnoj energiji (Atomgesetz) - Provedba presude Bundesverfassungsgerichta (njemački Savezni ustavni sud) - Društva koja upravljaju nuklearnim elektranama - Prestanak upravljanja - Novčana naknada za neproizvedene količine električne energije - Komisijin dopis - Nepostojanje potrebe službenog obavješćivanja na temelju članka 108. stavka 3. UFEU-a - Akt koji se ne može pobijati - Nedopuštenost”)

(2019/C 328/63)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Vattenfall Europe Nuclear Energy GmbH (Hamburg, Njemačka) (zastupnici: U. Karpenstein i R. Sangi, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: B. Stromsky i K. Herrmann, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje odluke koja je navodno sadržana u Komisijinu dopisu od 4. srpnja 2018., koju je potpisao zamjenik glavnog direktora Glavne uprave za tržišno natjecanje Komisije, a koja je upućena Saveznoj Republici Njemačkoj.

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Obustavlja se postupak po zahtjevu za intervenciju Savezne Republike Njemačke.

3.	Društvu Vattenfall Europe Nuclear Energy GmbH nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Europske komisije.

4.	Savezna Republika Njemačka, društvo Vattenfall Europe Nuclear Energy i Komisija snosit će vlastite troškove povezane sa zahtjevom za intervenciju.

(1) SL C 25, 21. 1. 2019.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/56

Rješenje Općeg suda od 10. srpnja 2019. — Pilatus Bank protiv ESB-a

(predmet T-687/18) (1)

(„Tužba za poništenje - Ekonomska i monetarna politika - Bonitetni nadzor nad kreditnim institucijama - Mjere za suspenziju koje je donijelo nacionalno nadzorno tijelo - Imenovanje osobe za kontakt - Ograničena komunikacija s ESB-om - Nepravilnosti u postupku - Međuakti ili pripremni akti - Prava obrane - Nedopuštenost”)

(2019/C 328/64)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Pilatus Bank plc (Ta’Xbiex, Malta) (zastupnici: O. Behrends, M. Kirchner i L. Feddern, odvjetnici)

Tuženik: Europska središnja banka (zastupnici: E. Yoo, M. Puidokas i A. Karpf, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje poruke elektroničke pošte ESB-a od 10. rujna 2018., u dijelu u kojem je ESB njome od tužitelja zahtijevao da svoje komunikacije prenosi posredstvom nadležne osobe imenovane na temelju malteškog prava ili uz njezino odobrenje.

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Pilatus Banku plc nalaže se snošenje troškova, uključujući troškove povezane s postupkom privremene pravne zaštite.

(1) SL C 25, 21. 1. 2019.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/57

Rješenje predsjednika Općeg suda od 15. srpnja 2019. — 3V Sigma protiv ECHA-e

(predmet T-176/19 R)

(„Privremena pravna zaštita - REACH - Tvar uvasorb HEB - Postupak evaluacije - Odluka žalbenog vijeća ECHA-e - Zahtjev za određivanje privremenih mjera - Nepostojanje hitnosti”)

(2019/C 328/65)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: 3V Sigma SpA (Milano, Italija) (zastupnici: u početku C. Bryant, S. Hainsworth, solicitors, uz sudjelovanje C. Krampitza, odvjetnika, zatim C. Bryant, S. Hainsworth i D. Anderson, solicitors)

Tuženik: Europska agencija za kemikalije (zastupnici: u početku M. Heikkilä i W. Broere, zatim W. Broere, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a radi suspenzije izvršenja odluke A-004-2017 žalbenog vijeća ECHA-e od 15. siječnja 2019. u vezi s evaluacijom kemijske tvari uvasorb HEB i, posljedično, produljenja roka propisanog za dostavu rezultata testiranja za vrijeme trajanja suspenzije ili određivanja bilo koje druge ili dodatne mjere koju bi predsjednik Općeg suda smatrao nužnom ili prikladnom.

Izreka

1.	Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.	O troškovima će se odlučiti naknadno

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/59

Tužba podnesena 8. srpnja 2019. — Landesbank Baden-Württemberg protiv SRB-a

(predmet T-480/19)

(2019/C 328/69)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Landesbank Baden-Württemberg (Stuttgart, Njemačka) (zastupnici: H. Berger i K. Rübsamen, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 16. travnja 2019. o izračunu ex ante doprinosa jedinstvenom fondu za sanaciju 2019. (SRB/ES/SRF/2019/10), uključujući i njezin prilog, u dijelu u kojem se odnose na tužiteljev doprinos;

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog: povreda članka 296. stavka 2. UFEU-a i članka 41. stavka 1. i članka 41. stavka 2. točke (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) zbog nedostatnog obrazloženja pobijane odluke

—

Tužitelj ističe da je tuženi odbor povrijedio obvezu obrazlaganja jer pobijana odluka nije dostatno obrazložena, a prilog se sastoji od pukog niza brojki iz kojih nije moguće razabrati kako i na temelju kojih razmatranja je tuženik izračunao tužiteljev doprinos. Povećani zahtjevi za obrazloženjem ni na koji način nisu ispunjeni pobijanom odlukom. Povreda obveze obrazlaganja također je bitna zbog toga što utječe na sadržaj pobijane odluke.

Drugi tužbeni razlog: povreda prava na saslušanje u skladu s člankom 41. stavkom 1. i člankom 41. stavkom 2. točkom (a) Povelje zbog toga što tužitelj nije bio saslušan

—

Nadalje, tuženi odbor povrijedio je tužiteljevo temeljno postupovno pravo na saslušanje zbog toga što je donio pravni akt koji je za tužitelja imao nepovoljne pravne učinke, a da ga prije toga nije saslušao. Povreda prava na saslušanje bitna je zbog toga što je tužiteljevo očitovanje prije donošenja pobijane odluke moglo dovesti do sadržajno različite odluke o izračunu.

Treći tužbeni razlog: povreda temeljnog prava na djelotvoran pravni lijek u skladu s člankom 47. stavkom 1. Povelje zbog nemogućnosti ispitivanja pobijane odluke

—

Tužitelj ističe da je tuženi odbor povrijedio temeljno tužiteljevo pravo na djelotvorni pravni lijek jer je sudsko ispitivanje pobijane odluke gotovo nemoguće. Osim toga, tuženik nije u najvećoj mogućoj mjeri osigurao poštovanje načela kontradiktornosti postupka kako bi se tužitelju omogućilo da ospori razloge na kojima se pobijana odluka temelji i tako učinkovito iznese svoju obranu.

Četvrti tužbeni razlog: povreda članka 103. stavka 7. točke (h) Direktive 2014/59/EU (1), članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 (2), članka 6. stavka 5. prve rečenice Delegirane uredbe (EU) 2015/63 (3), članaka 16. i 20. Povelje i načela proporcionalnosti zbog primjene multiplikatora za IPS (Institutional Protection Scheme)-indikator

—

Tužitelj ističe da je tuženi odbor povrijedio članak 103. stavak 7. točku (h) Direktive 2014/59/EU, članak 113. stavak 7. Uredbe (EU) br. 575/2013, članak 6. stavak 5. prvu rečenicu Delegirane uredbe (EU) 2015/63, članke 16. i 20. Povelje i načelo proporcionalnosti jer na tužitelja nije u potpunosti primijenio IPS-indikator. Zaštitni učinak institucionalnog sustava zaštite sveobuhvatno i na jednak način postoji za sve institucije članice. Razlikovanje između institucija na razini IPS-indikatora protivno je sustavu te proizvoljno. Isto tako, razvrstavanje tužitelja u skupinu institucija s najvišim profilom rizičnosti očito je neopravdano i proizvoljno.

Peti tužbeni razlog: povreda članka 16. Povelje i načela proporcionalnosti zbog primjene multiplikatora za prilagodbu rizika

—

Tužitelj nadalje tvrdi da je tuženi odbor povrijedio njegovu slobodu poduzetništva i načelo proporcionalnosti izračunavši multiplikatore za prilagodbu rizika koji nisu odgovarali tužiteljevu profilu rizičnosti koji je u odnosu na druge institucije koje plaćaju doprinos viši od prosjeka. U tužiteljevu slučaju, rizik da postane sanacijski slučaj i da koristi sredstva Jedinstvenog fonda za sanaciju (JFS) je vrlo nizak. Upravo je uzimanje u obzir ove vjerojatnosti zadatak multiplikatora za prilagodbu rizika koji mora na odgovarajući način odražavati pojedinačan rizik.

Šesti tužbeni razlog: nezakonitost članaka 4. do 7. i 9. Delegirane uredbe (EU) 2015/63 i Priloga I. navedenoj delegiranoj uredbi

—

Konačno, pobijanu odluku stoga valja poništiti i zbog toga što se člancima 4. do 7. i 9. Delegirane uredbe (EU) 2015/63 i Prilogom I. navedenoj delegiranoj uredbi povređuju načela djelotvornog pravnog lijeka i pravne sigurnosti. Tužitelj u skladu s člankom 277. UFEU-a može uzgredno tvrditi da se pravnom osnovom pobijane odluke povređuje pravo Unije višeg ranga. Članak 277. UFEU-a izraz je općeg načela prema kojem nezakonitost pravnog temelja utječe na pojedinačnu odluku donesenu u skladu s tim temeljem.

(1) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2014., L 173, str. 190.)

(2) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. (EU) br. 648/2012 Tekst značajan za EGP (SL 2013., L 176, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 13., str. 3.)

(3) Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/63 od 21. listopada 2014. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima aranžmanima financiranja sanacije (SL 2015., L 11, str. 44.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/61

Tužba podnesena 17. srpnja 2019. — Puma protiv EUIPO-a — Gemma Group (prikaz životinje u skoku)

(predmet T-510/19)

(2019/C 328/70)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Puma SE (Herzogenaurach, Njemačka) (zastupnik: P. González-Bueno Catalán de Ocón, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Gemma Group Srl (Cerasolo Ausa, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije koji prikazuje životinju u skoku — prijava za registraciju br. 11 573 474

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 30. travnja 2019. u predmetu R 2057/2018-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u i društvu GEMMA GROUP S.r.l snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlog

—	Povreda članka 8. stavka 5. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/62

Tužba podnesena 19. srpnja 2019. — Homoki protiv Komisije

(predmet T-517/19)

(2019/C 328/71)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Tužitelj: Andrea Homoki (Gyál, Mađarska) (zastupnik: T. Hüttl, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužiteljica od Općeg suda zahtijeva da:

—

u skladu s člankom 264. pročišćenih verzija Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije (1), poništi Odluku br. OCM(2019) 7991-04/04/2019 (olaf.c.4[2019] 8720) koju je Europski ured za borbu protiv prijevara (u daljnjem tekstu: OLAF) donio 4. travnja 2019. u predmetu OF/2015/0034/B4, kao i Odluku br. OCM(2019) 11506-22/05/2019 (olaf.c.4[2019] 12610) donesenu 22. svibnja 2019. u istom predmetu i da pritom, na temelju članka 264. drugog stavka UFEU-a, navede dijelove pobijanih odluka čiji je predmet zaštita identiteta doušnikâ i povjerljivost OLAF-ova internog dopisa i postupovnih dokumenata.

—	naloži tuženiku snošenje tužiteljičinih troškova u skladu s člankom 134. Poslovnika Općeg suda.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Prvom pobijanom odlukom OLAF je tužiteljici uskratio pristup OLAF-ovu izvješću o ulaganjima društva Elios Innovatív Zrt. u javnu rasvjetu (OLAF-ov spis br. OF/2015/0034/B4), dok je u drugoj pobijanoj odluci odbio ponovni zahtjev koji je podnijela tužiteljica.

U prilog osnovanosti tužbe tužiteljica ističe osam tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na zaštiti temeljnih prava

—

Pristup traženom dokumentu dio je prava na slobodu izražavanja i informiranja koje tužiteljici pripada na temelju članka 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Prema tužiteljičinu mišljenju, time što je odbio objaviti traženi dokument, tuženik nije poštovao kriterij temeljnih prava uspostavljen Poveljom Europske unije o temeljnim pravima niti je vodio računa o temeljnim pravima, nego je na neproporcionalan način ograničio tužiteljičino pravo na slobodu izražavanja i informiranja.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na osporavanju opće pretpostavke o zabrani pristupa

—

Tužiteljica smatra da je opća pretpostavka o zabrani pristupa OLAF-ovim dokumentima protivna pravu Unije. Prema tužiteljičinu mišljenju, temeljno pravo na pristup dokumentima ne može biti lišeno smisla tako da tijelo koje primjenjuje pravo Unije iz općeg pravila o objavljivanju isključi sve dokumente koje sastavlja jedna od institucija (u ovom slučaju OLAF), a da pritom na provede analizu sadržaja traženih podataka.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na osporavanju obveze povjerljivosti

—

Tužiteljica prigovara OLAF-u da je uskratio cjelovit pristup dokumentu pozivajući se na obvezu povjerljivosti. Čini se neproporcionalnim ograničenje koje na temelju navedene obveze omogućuje da se od objave izuzme cjelokupna dokumentacija o OLAF-ovoj istrazi, čime se u potpunosti lišava smisla pravo građana Unije na pristup dokumentima institucija Europske unije.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na pravu na pristup

—

Tužiteljica tvrdi da nije u skladu s općim pravilom o objavljivanju da tijelo koje primjenjuje pravo Unije dopusti pristup određenim dokumentima samo ako podnositelj zahtjeva navede važan razlog u općem interesu koji opravdava odstupanje od pretpostavke o zabrani pristupa. Prema tužiteljičinu mišljenju, tijelo koje provodi obradu podataka mora opravdati postojanje iznimke koja dopušta ograničenje objave.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na nedostatnom obrazloženju u vezi s vanjskim pritiskom i zaštitom postupka odlučivanja

—	Tužiteljica tvrdi da, kad je riječ o ostvarenju prava na pristup, tuženik nije proveo pojedinačnu ocjenu i nije točno obrazložio koji je traženi podatak nužan za donošenje odluke koje je u tijeku.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na nedostatnom obrazloženju u vezi sa zaštitom poslovnih interesa

—

Tužiteljica tvrdi da tuženik nije opravdao tvrdnju da će odobrenje pristupa dovesti u opasnost poslovne interese fizičkih ili pravnih osoba. Hipotetska neopravdana opasnost ne može lišiti smisla temeljno pravo na pristup i objavu podataka u općem interesu koje pripada podnositelju zahtjeva za pristup podacima.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na opravdanju prijenosa osobnih podataka zbog razloga u javnom interesu

—

Tužiteljica tvrdi da je tuženikov argument koji se odnosi na zaštitu osobnih podataka protivan pravu Unije, jer se kod pružanja javne usluge i korištenja javnog novca zaštita osobnih podataka primjenjuje uz ograničenja. Usto, tužiteljica prigovara da je tuženik nije obavijestio o tome da je trebao opravdati pristup osobnim podacima razlozima u općem interesu.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na prevladavajućem javnom interesu za objavljivanje traženih dokumenata

—

Tužiteljica tvrdi da postoji prevladavajući javni interes za objavljivanje traženog dokumenta. Tužiteljica temelji prevladavajući javni interes na tome da se ne može očekivati da će mađarske vlasti do kraja provesti istragu o teškim povredama koje je utvrdio OLAF. Prema tužiteljičinu mišljenju, samo objava može biti učinkovito sredstvo u tom pogledu.

(1) SL 2010., C 83, str. 1.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/64

Tužba podnesena 25. srpnja 2019. — Intering i dr. protiv Komisije

(predmet T-525/19)

(2019/C 328/72)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelji: Intering SH.P.K. (Obilić, Kosovo), Steinmüller Engineering GmbH (Gummersbach, Njemačka), Deling d.o.o. za proizvodnju, promet i usluge (Šići bb, Tuzla, Bosna i Hercegovina), ZM-Vikom d.o.o. za proizvodnju, konstrukcije i montažu (Šibenik, Hrvatska) (zastupnik: R. Spielhofen, odvjetnik), koji zajedno čine konzorcij

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi odluku tuženika, kojeg zastupa Europska komisija u ime i za račun Kosova, od lipnja 2019. (po nedatiranom dokumentu dostupnom tužiteljima 7. lipnja 2019.) — Ref.: Ares(2019)3677456-07/06/2019 — o isključenju tužiteljâ iz daljnjeg postupka nadmetanja i neuvrštavanju u uži izbor („Short List”) u okviru postupka javne nabave u sklopu programa pod nazivom „Potpora EU-a za čisti zrak za Kosovo” u cilju smanjenja prašine i NOx-a u termoelektrani Kosovo B, jedinicama BÍ i B2 — referentni broj objave: EuropeAid/140043/DH/WKS/XK.

Podneskom od 2. kolovoza 2019. zahtjevi su izmijenjeni kako slijedi:

—

zahtijeva se poništenje odluke tuženika, kojeg zastupa Europska komisija u ime i za račun Kosova, od 29. srpnja 2019. (priopćena tužiteljima dopisom od 30. srpnja 2019.) — Ref.: Ares(2019)4979920-30/07/2019 i Ares D(2019) NA/vk — o isključenju tužiteljâ iz daljnjeg postupka nadmetanja i neuvrštavanju u uži izbor („Short List”) u okviru postupka javne nabave u sklopu programa pod nazivom „Potpora EU-a za čisti zrak za Kosovo” u cilju smanjenja prašine i NOx-a u termoelektrani Kosovo B, jedinicama BÍ i B2 — referentni broj objave: EuropeAid/140043/DH/WKS/XK.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu osam tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog: povreda načela transparentnosti i proporcionalnosti te jednakog postupanja prema kandidatima zbog toga što tuženik nije pojasnio svoju sumnju u vezi dokumenata koje su tužitelji podnijeli, iako ju je u pogledu njih očigledno imao, te je tužitelje isključio iz daljnjeg postupka nadmetanja a da im nije dao mogućnost da navedenu sumnju razjasne.

Drugi tužbeni razlog: povreda načela transparentnosti i proporcionalnosti zbog toga što tuženik svoju odluku o isključenju tužiteljâ iz daljnjeg postupka nadmetanja nije obrazložio te istodobno tužiteljima nije odobrio pristup detaljnom izvješću o ocjeni i informacijama o prednostima i značajkama kandidata koji su ušli u uži izbor na kojima se pobijana odluka temelji.

Treći tužbeni razlog: povreda općeg načela u skladu s kojim se natječajna dokumentacija tijekom postupka javne nabave mora zaštititi od bilo kakvih izmjena zbog toga što je u skladu s tuženikovim priopćenjem prijava tužiteljâ ocijenjena na temelju podkriterija i tumačenja za koja u dokumentima tog postupka nije postojala niti jedna odredba.

Četvrti tužbeni razlog: povreda članka 5. stavka 1. („Financijska pomoć u okviru ove Uredbe u skladu je s politikama Unije”) i članka 5. stavka 2. („Komisija, u suradnji s državama članicama, doprinosi provedbi obveza Unije usmjerenih prema većoj transparentnosti i odgovornosti u pružanju pomoći, uključujući i javno iznošenje informacija o opsegu pomoći i dodjeli sredstava, osiguravajući da su podaci međunarodno usporedivi i da im se može jednostavno pristupiti te da ih se može razmjenjivati i objavljivati”) Uredbe (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) (1) s obzirom na činjenicu da je to u suprotnosti s općim načelima o javnoj nabavi.

Peti tužbeni razlog: povreda članka 1. stavka 3. („Komisija osigurava da se djelovanja provode u skladu s ciljevima primjenjivog Instrumenta te u skladu s učinkovitom zaštitom financijskih interesa Unije”) i članka 1. stavka 6. („Unija nastoji promicati, razvijati i učvrstiti načela demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda na kojima je ustanovljena, na temelju, prema potrebi, dijaloga i suradnje sa zemljama partnerima i regijama”) Uredbe (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o utvrđivanju zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja (2) s obzirom na činjenicu da je to u suprotnosti s općim načelima o javnoj nabavi.

Šesti tužbeni razlog: povreda odredbi „Smjernica za nabavu i dodjelu bespovratnih sredstava za vanjsko djelovanje Europske unije — Praktične smjernice” (na snazi od 2. kolovoza 2018.) („PRAG”) u vezi s opsegom ovog postupka i odredbama obavijesti (prema gornjoj definiciji), koje je utvrdio javni naručitelj, a osobito točkom 17. obavijesti.

Sedmi tužbeni razlog: povreda odredbi Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (3) zbog toga što tuženik svoju odluku o isključenju tužiteljâ iz daljnjeg postupka nadmetanja nije obrazložio i jer tužiteljima istodobno nije odobrio pristup detaljnom izvješću o ocjeni i informacijama o prednostima i značajkama kandidata koji su ušli u uži izbor na kojima se pobijana odluka temelji.

Osmi tužbeni razlog: povreda odredbi Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euroatom) br. 1605/2002 (4) („Financijska uredba”) u vezi s nedostatnim obrazloženjem razloga odbijanja zahtjeva tužiteljâ za sudjelovanje u postupku koji je obuhvaćen pozivom na nadmetanje („Contract Notice”).

(1) Uredba (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) (SL 2014., L 77, str. 11.)

(2) Uredba (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o utvrđivanju zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja (SL 2014., L 77, str. 95.)

(3) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.-48.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 70., svezak 16, str 1.)

(4) Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euroatom) br. 1605/2002 (SL 2012., L 298, str. 1.-96.). Nije više na snazi, stavljena izvan snage Uredbom (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL 2018., L 193, str. 1.-222.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/65

Tužba podnesena 30. srpnja 2019. — DK protiv GSA

(predmet T-537/19)

(2019/C 328/73)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: DK (zastupnici: T. Bontinck i A. Guillerme, odvjetnici)

Tuženik: Agencija za europski GNSS

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku agencije GSA od 20. svibnja 2019. o odbijanju cjelovitog pristupa dokumentu „summary of 26 June 2017 by Mr [X]”;

—	naloži agenciji GSA snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava prilikom primjene članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.). S tim u vezi tužitelj smatra da je odluka Agencije za europski GNSS (GSA) od 20. svibnja 2019. — kojom mu je odbijen cjelovit pristup dokumentu „summary of 26 June 2017 by Mr [X]” — nezakonita jer se to odbijanje temeljilo na izuzeću povezanom sa zaštitom javne sigurnosti, navedenom u članku 4. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 1049/2001 unatoč tomu što se predmetni dokument:

—	ne može povezati s aspektima javne sigurnosti jer se tiče problematike povezane s osobljem Agencije i

—	ne može kvalificirati kao [RESTREINT/RESTRICTED EU].

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava prilikom primjene članka 4. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 1049/2001. S tim u vezi tužitelj smatra da je pobijana odluka nezakonita jer se odbijanje temelji na izuzeću povezanom sa zaštitom osobnih podataka fizičkih osoba navedenih u dokumentu, predviđenom u članku 4. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 1049/2001, iako je u ovom slučaju pozivanje na to izuzeće neopravdano i neproporcionalno.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/66

Tužba podnesena 30. srpnja 2019. — Casino, Guichard-Perrachon protiv Komisije

(predmet T-538/19)

(2019/C 328/74)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Casino, Guichard-Perrachon (Saint-Étienne, Francuska) (zastupnici: I. Simic, G. Aubron, O. de Juvigny i T. Reymond, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	na temelju članka 277. UFEU-a, proglasi neprimjenjivim na konkretni slučaj članak 20. Uredbe br. 1/2003 i, posljedično, poništi Odluku Europske komisije C(2019) 3761 od 13. svibnja 2019.;

—	na temelju članka 263. UFEU-a, poništi Odluku Europske komisije C(2019) 3761 od 13. svibnja 2019.;

—	naloži Komisiji snošenje cjelokupnih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je pobijana odluka nezakonita jer je donesena isključivo na osnovi dokumenata koji su zaplijenjeni tijekom prethodno provedene pretrage, vođene na temelju odluke koja je i sama nezakonita.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je pobijana odluka nezakonita jer se zasniva na članku 20. Uredbe Vijeća br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (Tekst značajan za EGP) (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.), odredbi koja je i sama nezakonita i stoga neprimjenjiva na konkretni slučaj, u skladu s člankom 277. UFEU-a. Naime, spomenuta odredba, prema tužiteljevu mišljenju, povređuje temeljno pravo na djelotvoran pravni lijek jer ne dopušta poduzetnicima na koje se odnosi Komisijina odluka o pretrazi podnošenje djelotvornog pravnog lijeka protiv te odluke.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi temeljnog prava na nepovredivost doma s obzirom na to da pobijana odluka, prema tvrdnjama tužitelja, vremenski neograničena i ima područje primjene koje je istodobno neprecizno i neproporcionalno.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/67

Tužba podnesena 30. srpnja 2019. — Les Mousquetaires i ITM Entreprises protiv Komisije

(predmet T-539/19)

(2019/C 328/75)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Les Mousquetaires (Pariz, Francuska), ITM Entreprises (Pariz) (zastupnici: N. Jalabert-Doury, K. Mebarek i B. Chemama, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	naloži spajanje ovog predmeta i predmeta T-255/17;

—

prihvati prigovor nezakonitosti članka 20. stavka 4. Uredbe br. 1/2003 jer on ne omogućava djelotvornu pravnu zaštitu kada je riječ o uvjetima provedbe odluka o pretrazi u skladu s člankom 6. stavkom 1., člankom 8. i člankom 13. [Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda] i člancima 7. i 47. [Povelje Europske unije o temeljnim pravima];

—	poništi Odluku AT.40466 — Tute 1 od 13. svibnja 2019. kojom se društvu Les Mousquetaires S.A.S. i svim njegovim društvima kćerima nalaže da dopuste provođenje pretrage, u skladu s člankom 20. stavkom 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002.;

—	poništi odluke kojima se tužiteljima uskraćuje zaštita zajamčena pravom Unije;

—	poništi Komisijinu odluku koja je tužiteljima dostavljena 18. lipnja 2019. i kojom im se neopravdano uskraćuje pravo na djelotvoran pravni lijek kada je riječ o podacima ispitivanima u okviru kontinuirane pretrage;

—	naloži Europskoj komisiji snošenje cjelokupnih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe osam tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi temeljnih prava, prava na nepovredivost doma i prava na djelotvornu sudsku zaštitu zbog nepostojanja djelotvornog pravnog lijeka u vezi s uvjetima provedbe odluka o pretrazi.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 20. stavka 4. Uredbe Vijeća br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (Tekst značajan za EGP) (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165. i ispravak SL 2016., L 173, str. 108.) i temeljnih prava zato što je odluka o pretrazi nedovoljno obrazložena i zato što su time tužitelji lišeni temeljnih jamstava koja su u tom okviru predviđena.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 20. stavka 4. Uredbe br. 1/2003 i temeljnih prava s obzirom na to da Komisija nije raspolagala nijednom indicijom koja opravdava pobijanu odluku.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na zlouporabi ovlasti, povredi članka 20. stavka 4. Uredbe br. 1/2003 i temeljnih prava jer do odluke o pretrazi nije došlo na temelju nepristranog ispitivanja nego, naprotiv, sve upućuje na to da je riječ o aktu donesenom u svrhe drukčije od proklamiranih.

5.	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 20. stavaka 3. i 4. te članka 21. Uredbe br. 1/2003 kao i temeljnih prava zato što su tužitelji lišeni drugih temeljnih jamstava, koja su i sama propisana pod prijetnjom ništavosti.

6.	Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni i povredi načela proporcionalnosti u vezi s načinom na koji je Komisija odlučila o svrsishodnosti, trajanju i opsegu pretrage i kontinuirane pretrage.

7.	Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi temeljnih prava počinjenoj donošenjem odluke o odbijanju osiguravanja zaštite u pogledu određenih dokumenata za koje su tužitelji zatražili zaštitu na temelju prava Unije.

8.	Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi temeljnih prava zbog činjenice da je neopravdano uskraćeno pravo da se od suda Unije zatraži suspenzija ispitivanja podataka zapečaćenih do donošenja odluke po ovoj tužbi.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/68

Tužba podnesena 7. kolovoza 2019. — Malacalza Investimenti protiv ESB-a

(predmet T-552/19)

(2019/C 328/76)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Malacalza Investimenti Srl (Genova, Italija) (zastupnici: P. Ghiglione, E. De Giorgi i L. Amicarelli, odvjetnici)

Tuženik: Europska Središnja Banka

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	kao mjeru izvođenja dokaza, u skladu s člankom 91. stavkom 1. točkom (c) Poslovnika Općeg suda, zatraži odluku koju je donio ESB 2. siječnja 2019. protiv Banca Carige S.p.A., kao i druge dokumente koji su objekt ponovnog zahtjeva;

—	poništi pobijanu odluku, kako je navedeno u uvodnom dijelu tužbe; i

—	naloži ESB-u snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Ova je tužba usmjerena protiv odluke ESB-a od 12. srpnja 2019. br. LS/LdG/19/185, koju je ESB dostavio elektroničkom poštom istoga dana u skladu s člankom 8. Odluke ESB/2004/3, čiji je cilj odbijanje u potpunosti ponovnog zahtjeva koji je podnio Malacalza Investimenti S.r.l. kako bi ostvario pristup Odluci od 2. siječnja 2019. kojom je ESB imenovao izvanredne upravitelje Banca Carige S.p.A., kao i nizu povezanih dokumenata.

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nezakonitosti odluke o uskraćivanju pristupa Odluci ESB-a od 2. siječnja 2019., osobito:

—	pogrešna primjena članka 4. stavka 1. točke (c) Odluke ESB/2004/3; nepostojanje opće presumpcije zabrane pristupa odlukama ESB-a kad je riječ o aktima koji imaju obvezujući učinak te nisu isključivo postupovne naravi;

—	nepostojanje pretpostavki za primjenu članka 4. stavka 1. točke (c) Odluke ESB/2004/3; informacije vezane za Banca Carige S.p.A. su već dostavljene javnosti i u okviru poštovanja obveza informiranja koje nameću pravila tog sektora;

—	povreda načela proporcionalnosti i nepristranosti koja proizlazi iz nedostavljanja nepovjerljive verzije Odluke ESB-a od 2. siječnja 2019.;

—	povreda članka 296. drugog stavka UFEU-a zbog nedostatka u obrazloženju odluke o uskraćivanju pristupa; i

—	povreda tužiteljeva prava na obranu i na sudski nadzor.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nezakonitosti uskraćivanja pristupa dokumentima koji su predmet ponovnog zahtjeva, osim Odluke ESB-a od 2. siječnja 2019., osobito;

—	povreda i pogrešna primjena članka 4. stavka 1. točke (c), u vezi s člankom 4. stavkom 2. prvom alinejom Odluke ESB/2004/3 zbog nepostojanja pretpostavki za primjenu, nedostatka u obrazloženju i povrede prava na obranu;

—

pogrešna primjena članka 27. Uredbe (EU) br. 1024/2013 (1), članka 53.i pratećih članaka Direktive 2013/36/EU (2), kao i članka 32. Uredbe ESB-a br. 468/2014 (3) i, posljedično, činjenica da se protiv društva Malacalza Investimenti S.r.l. ne može pozivati na iznimku povjerljivosti informacija koja je eventualno sadržana u drugim dokumentima osim u odluci ESB-a od 2. siječnja 2019.

(1) Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL 2013., L 287, str. 63.)

(2) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL 2013., L 176, str. 338.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 14., str. 105. te ispravci SL 2013., L 208, str. 73. i SL 2017., L 20, str. 1.)

(3) Uredba (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke od 16. travnja 2014. o uspostavljanju okvira za suradnju unutar Jedinstvenog nadzornog mehanizma između Europske središnje banke i nacionalnih nadležnih tijela te s nacionalnim imenovanim tijelima (SL 2014., L 141, str. 1.)

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/70

Tužba podnesena 9. kolovoza 2019. — Foundation for the Protection of the Traditional Cheese of Cyprus named Halloumi protiv EUIPO-a — Fontana Food (GRILLOUMI)

(predmet T-555/19)

(2019/C 328/77)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Foundation for the Protection of the Traditional Cheese of Cyprus named Halloumi (Nikozija, Cipar) (zastupnici: S. Malynicz QC, S. Baran, barrister i V. Marsland, solicitor)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Fontana Food AB (Tyresö, Švedska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije GRILLOUMI — prijava za registraciju br. 15 963 291

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 29. svibnja 2019. u predmetu R 1355/2018-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje vlastitih troškova i troškova tužitelja.

Tužbeni razlozi

—	Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	Povreda članka 8. stavka 5. Uredbe 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/71

Tužba podnesena 9. kolovoza 2019. — Republika Cipar protiv EUIPO-a — Fontana Food (GRILLOUMI)

(predmet T-556/19)

(2019/C 328/78)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Republika Cipar (zastupnici: S. Malynicz QC, S. Baran, barrister, i V. Marsland, solicitor)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Fontana Food AB (Tyresö, Švedska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije GRILLOUMI — prijava za registraciju br. 15 963 291

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 29. svibnja 2019. u predmetu R 1284/2018-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje vlastitih troškova i troškova tužitelja.

Tužbeni razlozi

—	Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	Povreda članka 8. stavka 5. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/72

Tužba podnesena 9. kolovoza 2019. — Seven protiv EUIPO-a (7Seven)

(predmet T-557/19)

(2019/C 328/79)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Seven SpA (Leinì, Italija) (zastupnik: L. Trevisan, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije 7Seven — žig Europske unije br. 8 252 223

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 4. lipnja 2019. u predmetu R 2076/2018-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	odobri zahtjev društva Seven SpA za restitutio in integrum i prijavu za upis u registar br. 14 602 687 u odnosu na žig Unije br. 8 252 223.

Tužbeni razlozi

—	Povreda članka 53. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	Povreda članka 104. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/72

Tužba podnesena 12. kolovoza 2019. — Julius Sämann protiv EUIPO-a — Maharishi Vedic University (prikaz stabla)

(predmet T-559/19)

(2019/C 328/80)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Julius Sämann Ltd (Thayngen, Švicarska) (zastupnik: D. Parrish, solicitor)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Maharishi Vedic University Ltd (Mgarr, Malta)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije u bijeloj, smeđoj, žutoj i nijansama plave boje (prikaz stabla) — prijava za registraciju br. 15 666 639

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 16. svibnja 2019. u predmetu R 1743/2018-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	usvoji tužiteljevu prijavu za registraciju;

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje tužiteljevih troškova koji su nastali povodom ove tužbe i u postupku pred Uredom.

Tužbeni razlozi

—	Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	Povreda članka 8. stavka 5. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/73

Tužba podnesena 13. kolovoza 2019. — Lípidos Santiga protiv Komisije

(predmet T-561/19)

(2019/C 328/81)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Lípidos Santiga, SA (Santa Perpètua de Mogoda, Španjolska) (zastupnik: P. Muñiz Fernández, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi članak 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/807 od 13. ožujka 2019. o dopuni Direktive (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na određivanja sirovina s visokim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta za koje je zabilježeno znatno širenje proizvodnog područja na zemljište s velikim zalihama ugljika i u pogledu certificiranja biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta i njezin Prilog;

—	naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je sveukupni tuženikov pristup, zbog kojeg se palmino ulje smatra sirovinom s visokim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta, neproporcionalan.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik počinio očitu pogrešku u ocjeni odlučivši da je palmino ulje, neovisno o svojem podrijetlu, sirovina s visokim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da su kriteriji za klasifikaciju palminog ulja kao sirovine s visokim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta diskriminirajući.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija nije provela nužnu procjenu utjecaja prije donošenja pobijane Uredbe.

5.	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija nije navela obrazloženje izrade formule koja se koristila pri odlučivanju da je palmino ulje sirovina s visokim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta.

30.9.2019

Službeni list Europske unije

C 328/76

Tužba podnesena 19. kolovoza 2019. — Leinfelder Uhren München protiv EUIPO-a — Schafft (Leinfelder)

(predmet T-577/19)

(2019/C 328/85)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Leinfelder Uhren München GmbH & Co. KG (München, Njemačka) (zastupnik: S. Lüft, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Thomas Schafft (München, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije Leinfelder — žig Europske unije br. 13 975 461

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 14. svibnja 2019. u spojenim predmetima R 1930/2018-2 i R 1937/2018-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem je pobijani žig Europske unije za robu iz razreda 14 (ručni satovi) i 18 (narukvice za satove) također opozvan;

—	odbije žalbu podnositelja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim R 1930/2018-2;

—	EUIPO-u naloži snošenje troškova;

—	u slučaju da druga stranka u postupku sudjeluje kao intervenijent, joj naloži snošenje vlastitih troškova.

Tužbeni razlog

—	Povreda članka 58. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 328

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 62. 30 rujna 2019.

Sadržaj		Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2019/C 328/01	Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije	1