Službeni list C 240/9. s

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/2

Presuda Suda (peto vijeće) od 17. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Vredegerecht te Antwerpen – Belgija) – Karel de Grote – Hogeschool Katholieke Hogeschool Antwerpen VZW protiv Susan Romy Jozef Kuijpers

(Predmet C-147/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 93/13/EEZ - Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima - Ispitivanje je li ugovor obuhvaćen područjem primjene te direktive koje provodi nacionalni sud po službenoj dužnosti - Članak 2. točka (c) - Pojam „prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge)” - Ustanova visokog obrazovanja koja se uglavnom financira iz javnih sredstava - Ugovor o planu beskamatne otplate u ratama upisnine i dijela troškova studijskog putovanja))

(2018/C 240/02)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Vredegerecht te Antwerpen

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Karel de Grote – Hogeschool Katholieke Hogeschool Antwerpen VZW

Tuženik: Susan Romy Jozef Kuijpers

Izreka

Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da nacionalni sud, koji donosi odluku zbog izostanka i koji je u skladu s nacionalnim postupovnim pravilima ovlašten ispitati po službenoj dužnosti neusklađenost između odredbe na kojoj se temelji zahtjev i nacionalnih pravila javnog poretka, mora ispitati po službenoj dužnosti ulazi li ugovor koji sadržava tu odredbu u područje primjene te direktive i, ovisno o slučaju, moguću nepoštenost navedene odredbe.

Podložno provjerama koje mora izvršiti sud koji je uputio zahtjev, članak 2. točku (c) Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se slobodna obrazovna ustanova, poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja je s jednom od svojih studentica ugovorila pomoć u plaćanju iznosa koje je ona dugovala za upisninu i troškove povezane sa studijskim putovanjem, treba u okviru tog ugovora smatrati „prodavateljem (robe) ili pružateljem (usluge)” u smislu te odredbe, pa je stoga navedeni ugovor obuhvaćen područjem primjene te direktive.

(1) SL C 211, 13. 6. 2016.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/3

Presuda Suda (deveto vijeće) od 17. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Supremo – Španjolska) – Industrias Químicas del Vallés, SA protiv Administración General del Estado, Sapec Agro, SA

(Predmet C-325/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Poljoprivreda - Direktiva 91/414/EEZ - Direktiva 2010/28/EU - Članak 3. stavak 1. - Postupak ponovne ocjene država članica odobrenih sredstava za zaštitu bilja - Rok - Produljenje))

(2018/C 240/03)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Supremo

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Industrias Químicas del Vallés, SA

Tuženici: Administración General del Estado, Sapec Agro, SA

Izreka

Članak 3. stavak 1. Direktive Komisije 2010/28/EU od 23. travnja 2010. o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ radi uvrštavanja metalaksila kao aktivne tvari treba tumačiti na način da je rok koji predviđa kako bi se državama članicama omogućilo da u skladu s Direktivom Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991. o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište izmijene ili povuku postojeća odobrenja za sredstva za zaštitu bilja koja sadržavaju metalaksil kao aktivnu tvar, a koji istječe 31. prosinca 2010., prekluzivan rok koji države članice ne mogu produljiti.

(1) SL C 305, 22. 8. 2016.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/3

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 17. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas – Litva) – Šiaulių regiono atliekų tvarkymo centras, „Ecoservice projektai” UAB, prethodno „Specializuotas transportas” UAB

(Predmet C-531/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2004/18/EZ - Provedba postupaka za sklapanje ugovora o javnoj nabavi radova, robe i usluga - Postojanje veza među ponuditeljima koji su podnijeli odvojene ponude u istom postupku - Obveze ponuditelja, javnog naručitelja i nacionalnog suda))

(2018/C 240/04)

Jezik postupka: litavski

Sud koji je uputio zahtjev

Lietuvos Aukščiausiasis Teismas

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Šiaulių regiono atliekų tvarkymo centras, „Ecoservice projektai” UAB, prethodno „Specializuotas transportas” UAB

Uz sudjelovanje: „VSA Vilnius” UAB, „Švarinta” UAB, „Specialus autotransportas” UAB, „Ecoservice” UAB

Izreka

Članak 2. Direktive 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima [javnoj nabavi radova], ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama [javnoj nabavi usluga] (SL 2004., L 134, str. 114.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 156.) treba tumačiti na način da:

—	u nedostatku izričitog pravila ili posebne odredbe u pozivu ili dokumentaciji za nadmetanje kojima se uređuju uvjeti provedbe postupka javne nabave, povezani ponuditelji koji podnose odvojene ponude u istom postupku nisu dužni na vlastitu inicijativu obavijestiti javnog naručitelja o svojim vezama;

—

kad javni naručitelj raspolaže elementima kojima se dovodi u pitanje samostalnost ponuda koje su podnijeli određeni ponuditelji, on mora provjeriti, ako je potrebno zahtijevajući dodatne informacije od tih ponuditelja, jesu li njihove ponude doista samostalne. Ako se pokaže da te ponude nisu samostalne, članku 2. Direktive 2004/18 protivi se sklapanje ugovora s ponuditeljima koji su podnijeli takvu ponudu.

(1) SL C 6, 9. 1. 2017.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/4

Presuda Suda (peto vijeće) od 17. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Nyíregyházi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság – Mađarska) – Dávid Vámos protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

(Predmet C-566/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost - Direktiva 2006/112/EZ - Članci 282. do 292. - Posebno uređenje za mala poduzeća - Sustav izuzeća - Obveza odabira primjene posebnih odredaba u referentnoj kalendarskoj godini))

(2018/C 240/05)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Nyíregyházi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Dávid Vámos

Tuženik: Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

Izreka

Pravo Europske unije treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis koji isključuje primjenu posebnih odredaba o oporezivanju PDV-om kojima se predviđa izuzeće za mala poduzeća – donesenih u skladu s odredbama odjeljka 2. poglavlja 1. glave XII. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost – na poreznog obveznika koji ispunjava sve materijalne pretpostavke, ali koji nije iskoristio mogućnost odabira primjene tih odredaba istodobno s prijavom početka obavljanja svoje gospodarske djelatnosti poreznoj upravi.

(1) SL C 104, 3. 4. 2017.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/5

Presuda Suda (peto vijeće) od 17. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesgerichtshof – Njemačka) – Junek Europ-Vertrieb GmbH protiv Lohmann & Rauscher International GmbH & Co. KG

(Predmet C-642/16) (1)

((Prethodni postupak - Intelektualno vlasništvo - Žigovno pravo - Uredba (EZ) br. 207/2009 - Članak 13. - Iscrpljenje prava koja proistječu iz žiga - Paralelni uvoz - Prepakiravanje proizvoda zaštićenog žigom - Novo označavanje - Uvjeti koji se primjenjuju na medicinske proizvode))

(2018/C 240/06)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Junek Europ-Vertrieb GmbH

Tuženik: Lohmann & Rauscher International GmbH & Co. KG

Izreka

Članak 13. stavak 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu [Europske unije] treba tumačiti na način da se nositelj žiga ne može protiviti daljnjoj komercijalizaciji, od strane paralelnog uvoznika, medicinskog proizvoda, u njegovu izvornom unutarnjem i vanjskom pakiranju, ako je uvoznik dodao dodatnu etiketu, poput one iz glavnog postupka, koja svojim sadržajem, svojom veličinom, izgledom i smještajem ne predstavlja opasnost za jamstvo podrijetla medicinskog proizvoda zaštićenog žigom.

(1) SL C 104, 3. 4. 2017.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/5

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 17. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Naczelny Sąd Administracyjny – Poljska) – Dyrektor Izby Celnej w Poznaniu protiv Kompania Piwowarska S.A. w Poznaniu

(Predmet C-30/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Porezne odredbe - Trošarine - Direktiva 92/83/EEZ - Članak 3. stavak 1. - Alkoholi i alkoholna pića - Pivo - Pivo s okusom - Stupanj Platoa - Način izračuna))

(2018/C 240/07)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Naczelny Sąd Administracyjny

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Dyrektor Izby Celnej w Poznaniu

Tuženik: Kompania Piwowarska S.A. w Poznaniu

Izreka

Članak 3. stavak 1. Direktive Vijeća 92/83/EEZ od 19. listopada 1992. o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića treba tumačiti na način da za utvrđenje porezne osnovice za piva s okusom prema ljestvici Platoa treba uzeti u obzir suhi ekstrakt originalne sladovine, ne uzimajući pritom u obzir arome i šećerni sirup koji su dodani nakon završetka vrenja.

(1) SL C 161, 22. 5. 2017.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/6

Presuda Suda (šesto vijeće) od 17. svibnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Berlin – Njemačka) – Evonik Degussa GmbH protiv Savezne Republike Njemačke

(Predmet C-229/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Okoliš - Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije - Besplatna dodjela - Direktiva 2003/87/EZ - Članak 10.a - Prilog I. - Odluka 2011/278/EU - Prilog I. točka 2. - Određivanje referentnih vrijednosti za proizvode - Proizvodnja vodika - Granice sustava referentne vrijednosti za proizvod za vodik - Proces odjeljivanja vodika od mlaza obogaćenog plina koji već sadržava vodik))

(2018/C 240/08)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Berlin

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Evonik Degussa GmbH

Tuženik: Savezna Republika Njemačka

Izreka

Dio 2. Priloga I. Odluci Komisije 2011/278/EU od 27. travnja 2011. o utvrđivanju prijelaznih propisa na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća treba tumačiti na način da proces poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, koji ne omogućava da se kemijskom sintezom proizvede vodik, nego samo da se ta tvar koja je već sadržana u smjesi plinova izolira, ne ulazi u granice sustava referentne vrijednosti za proizvod za vodik. Drukčije bi bilo samo ako bi taj proces, s jedne strane, bio pridružen „proizvodnji vodika” u smislu Priloga I. Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travanja 2009, i, s druge strane, bio s njome tehnički povezan.

(1) SL C 256, 7. 8. 2017.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/7

Rješenje Suda (osmo vijeće) od 25. travnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal de Contas – Portugal) – Secretaria Regional de Saúde dos Açores protiv Ministério Público

(Predmet C-102/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 53. stavak 2. i članak 94. Poslovnika Suda - Članak 267. UFEU-a - Pojam „sud države članice” - Postupak s ciljem donošenja odluke sudske naravi - Nacionalni revizorski sud - Prethodna provjera zakonitosti i proračunske opravdanosti javnih rashoda - Očita nedopuštenost))

(2018/C 240/09)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal de Contas

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Secretaria Regional de Saúde dos Açores

uz sudjelovanje: Ministério Público

Izreka

Zahtjev za prethodnu odluku koji je odlukom od 17. siječnja 2017. uputio Tribunal de Contas (Revizorski sud, Portugal) očito je nedopušten.

(1) SL C 151, 15. 5. 2017.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/7

Rješenje Suda (sedmo vijeće) od 12. travnja 2018. – Cryo-Save AG protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), MedSkin Solutions Dr. Suwelack AG

(Predmet C-327/17 P) (1)

((Žalba - Žig Europske unije - Postupak povodom opoziva - Povlačenje zahtjeva za opoziv - Žalba koja je postala bespredmetna - Obustava postupka))

(2018/C 240/10)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Cryo-Save AG (zastupnik: C. Onken, Rechtsanwältin)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) (zastupnik: D. Hanf, agent), MedSkin Solutions Dr. Suwelack AG (zastupnik: A. Thünken, Rechtsanwalt)

Izreka

1.	Obustavlja se žalbeni postupak.

2.	Nalaže se društvu Cryo-Save AG snošenje troškova Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) iz ovog postupka.

3.	Cryo-Save AG i MedSkin Solutions Dr. Suwelack AG snose vlastite troškove.

(1) SL C 330, 2. 10. 2017.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/8

Rješenje Suda (osmo vijeće) od 17. travnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Administrativo e Fiscal de Coimbra – Portugal) – Luís Manuel dos Santos protiv Fazenda Pública

(Predmet C-640/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 99. Poslovnika Suda - Nacionalni porezi - Zabrana diskriminatornih poreza - Članak 110. UFEU-a - Jedinstveni porez na stavljanje motornih vozila u promet - Određivanje porezne stope s obzirom na datum prve registracije vozila u državi članici oporezivanja - Rabljena motorna vozila uvezena iz drugih država članica - Neuzimanje u obzir datuma prve registracije u drugoj državi članici))

(2018/C 240/11)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Administrativo e Fiscal de Coimbra

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Luís Manuel dos Santos

Tuženik: Fazenda Pública

Izreka

Članak 110. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis države članice na temelju kojeg se jedinstveni porez na stavljanje vozila u promet koji utvrđuje ubire za laka motorna vozila za prijevoz putnika koja su registrirana ili upisana u navedenoj državi članici a da se ne uzima u obzir datum prve registracije vozila ako je do nje došlo u drugoj državi članici, s posljedicom da je oporezivanje vozila uvezenih iz druge države članice veće od oporezivanja sličnih vozila koja nisu uvezena.

(1) SL C 42, 5. 2. 2018.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/8

Rješenje Suda (prvo vijeće) od 10. travnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Judecătoria Oradea – Rumunjska) – CV protiv DU

(Predmet C-85/18 PPU) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Hitni prethodni postupak - Članak 99. Poslovnika Suda - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Nadležnost u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću - Čuvanje i odgoj djeteta - Uredba (EZ) br. 2201/2003 - Članci 8., 10. i 13. - Pojam ‚uobičajeno boravište’ djeteta - Odluka suda druge države članice o boravištu djeteta - Nezakonito odvođenje ili zadržavanje - Nadležnost u slučajevima otmice djeteta))

(2018/C 240/12)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Judecătoria Oradea

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: CV

Tuženik: DU

Izreka

Članak 10. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000, i članak 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja valja tumačiti na način da u predmetu poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, u kojem je dijete koje je imalo uobičajeno boravište u jednoj državi članici jedan od njegovih roditelja nezakonito odveo u drugu državu članicu, sudovi te druge države članice nisu nadležni za odlučivanje o zahtjevu koji se odnosi na pravo na čuvanje i odgoj ili na određivanje naknade za uzdržavanje u pogledu tog djeteta, ako ne postoji nikakva naznaka da je drugi roditelj pristao na njegovo odvođenje ili da nije podnio zahtjev za njegovu predaju.

(1) SL C 152, 30. 4. 2018.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/9

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. siječnja 2018. uputio Fővárosi Ítélőtábla (Mađarska) – Ottília Lovasné Tóth protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.

(Predmet C-34/18)

(2018/C 240/13)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Ítélőtábla

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ottília Lovasné Tóth

Tuženik: ERSTE Bank Hungary Zrt.

Prethodna pitanja

Treba li stavak 1. točku (q) Priloga Direktivi 93/13/EEZ (1) tumačiti na način da se njime, kao pravilom Unije koje ima značaj pravila javnog poretka, općenito zabranjuje, čineći naknadno ispitivanje nepotrebnim, da davatelj kredita dužniku koji ima status potrošača nametne ugovornu odredbu u obliku tipske odredbe ili odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a čija je svrha ili učinak prebacivanje tereta dokazivanja?

U slučaju da je, na temelju stavka 1. točke (q) Priloga Direktivi 93/13/EEZ, nužno ocijeniti svrhu ili učinak ugovorne odredbe, treba li smatrati da se potrošače sprječava da ostvaruju svoja prava ugovornom odredbom

—

na temelju koje dužnik koji ima status potrošača iz opravdanih razloga smatra da treba u cijelosti ispuniti ugovorne obveze, uključujući sve odredbe, na način i u mjeri koje je propisao davatelj kredita, čak i kad je dužnik uvjeren da činidba koju zahtijeva davatelj kredita nije u potpunosti ni djelomično dugovana, ili

—	čiji je učinak ograničenje ili isključenje pristupa potrošača rješavanju sporova na temelju pravičnog pregovaranja, s obzirom na to da je davatelju kredita dovoljno da se pozove na tu ugovornu odredbu da bi se spor smatrao riješenim?

U slučaju da o nepoštenosti ugovornih odredbi navedenih u Prilogu Direktivi 93/13/EEZ treba odlučiti s obzirom na kriterije utvrđene u članku 3. stavku 1. te direktive, je li sročena na jasan i razumljiv način utvrđen u članku 5. iste direktive ugovorna odredba koja utječe na potrošačeve odluke u pogledu ispunjavanja ugovornih obveza, sudskog ili izvansudskog rješavanja sporova s davateljem kredita ili ostvarivanja prava i koja, iako je jezično razumljiva, proizvodi pravne učinke koji se mogu utvrditi isključivo tumačenjem odredbi nacionalnog prava u pogledu kojih u trenutku sklapanja ugovora nije postojala ujednačena sudska praksa, a koja se nije u potpunosti oblikovala ni tijekom narednih godina?

Treba li stavak 1. točku (m) Priloga Direktivi 93/13/EEZ tumačiti na način da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo može biti nepoštena i u slučaju u kojem ona prodavatelju robe ili pružatelju usluge omogućuje da jednostrano odredi je li potrošačeva činidba izvršena u skladu s ugovornim odredbama i u kojem potrošač prihvati tu odredbu kao obvezujuću čak i prije nego što su ugovorne strane izvršile bilo kakvu činidbu?

(1) Direktiva 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.; ispravak SL 2015., L 137, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/10

Žalba koju je 22. veljače 2018. podnio Tulliallan Burlington Ltd protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 6. prosinca 2017. u predmetu T-120/16, Tulliallan Burlington Ltd protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo

(Predmet C-155/18 P)

(2018/C 240/14)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Tulliallan Burlington Ltd (zastupnik: A. Norris, barrister)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo, Burlington Fashion GmbH

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda kojom je odbijena tužba društva Tulliallan Burlington Ltd’s (TBL) protiv odluke žalbenog vijeća;

—	poništi odluku žalbenog vijeća (ili podredno vrati predmet Općem sudu na odlučivanje u skladu s odlukom Suda);

—	naloži Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i društvu Burlington Fashion GmbH (BFG) snošenje troškova nastalih društvu TBL u vezi s ovom žalbom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj („TBL”) se žali na presudu Općeg suda tvrdeći da je Opći sud počinio sljedeće pogreške koje se tiču prava:

Žalbeni razlozi koji se temelje na povredi članka 8. stavka 5. Uredbe o žigu (1)

a)	Opći sud je počinio pogrešku propustivši učiniti utvrđenja u vezi s „poveznicom”.

b)	Nadalje, Opći sud je pogrešno utvrdio da TBL nije predočio potreban dokaz za utvrđenje štete nanesene razlikovnom karakteru ili nepoštenog iskorištavanja.

c)	Zaključivši da potreban dokaz nije predočen, Opći sud je počinio pogrešku (i) postavivši pravni standard previsoko i (ii) ne uzevši u obzir relevantne dokaze.

d)	U stvari, jedini zaključak Općeg suda bio je da je šteta nanesena razlikovnom karakteru te da je postojalo daljnje ili podredno nepošteno iskorištavanje.

e)	Opći sud je pogrešno odbacio očitovanje društva TBL prema kojem je odluka žalbenog vijeća zahvaćena nedostacima zato što je vijeće očito propustilo uzeti u obzir očitovanja koja su mu bila podnesena.

Žalbeni razlozi koji se temelje na povredi članka 8. stavka 4. Uredbe o žigu

Opći sud je odbio utvrditi da je žalbeno vijeće trebalo zatražiti dodatna očitovanja o članku 8. stavku 4. u okolnostima u kojima bi jedini način za osiguranje postupovne pravde bio da žalbeno vijeće pozove na ta očitovanja ili odluči o predmetu samo na temelju članka 8. stavka 5. i vrati predmet u odnosu na članak 8. stavak 4. Odjelu za prigovore. Opći sud je trebao poništiti odluku žalbenog vijeća.

Opći sud je pogriješio podržavši zaključak žalbenog vijeća da društvo TBL nije dokazalo ispunjenje uvjeta iz članka 8. stavka 4. Opći sud je trebao utvrditi da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku, poništiti utvrđenja žalbenog vijeća u vezi s člankom 8. stavkom 4. i zamijeniti ih vlastitim utvrđenjem povrede članka 8. stavka 4.

Žalbeni razlozi koji se temelje na povredi članka 8. stavka 1. Uredbe o žigu

a)	Opći sud je pogriješio primijenivši presudu Praktiker zato što se ona, u skladu s odlukom Suda u predmetu EUIPO/Cactus (C-501/15 P; EU:C:2017:750), ne primjenjuje na ranije žigove u pitanju.

b)	Nadalje ili podredno, Opći sud je pogriješio primijenivši presudu Praktiker s obzirom na to da se ona ne primjenjuje na usluge trgovačkih galerija.

c)	Čak i ako je raniji žig društva TBL bio obuhvaćen područjem primjene pojma „maloprodaja” i stoga bio unutar dosega presude Praktiker, Opći sud je pogrešno protumačio da presuda Praktiker nužno isključuje utvrđenje sličnosti žigova koja je zbunjujuća.

d)	Budući da je pogriješio u pogledu utvrđenja o primjeni presude Paraktiker, Opći sud je propustio (i) provesti procjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu ili (ii) proslijediti tu zadaću žalbenom vijeću. U tim okolnostima, Opći sud je bio dužan poduzeti jedan od tih koraka.

(1) Uredba (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1).

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/12

Žalba koju je 22. veljače 2018. podnio Tulliallan Burlington Ltd protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 6. prosinca 2017. u predmetu T-121/16, Tulliallan Burlington Ltd protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo

(Predmet C-156/18 P)

(2018/C 240/15)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Tulliallan Burlington Ltd (zastupnik: A. Norris, barrister)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo, Burlington Fashion GmbH

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda kojom je odbijena tužba društva Tulliallan Burlington Ltd’s (TBL) protiv odluke žalbenog vijeća;

—	poništi odluku žalbenog vijeća (ili podredno vrati predmet Općem sudu na odlučivanje u skladu s odlukom Suda);

—	naloži Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i društvu Burlington Fashion GmbH (BFG) snošenje troškova nastalih društvu TBL u vezi s ovom žalbom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj („TBL”) se žali na presudu Općeg suda tvrdeći da je Opći sud počinio sljedeće pogreške koje se tiču prava:

Žalbeni razlozi koji se temelje na povredi članka 8. stavka 5. Uredbe o žigu (1)

a)	Opći sud je počinio pogrešku propustivši učiniti utvrđenja u vezi s „poveznicom”.

b)	Nadalje, Opći sud je pogrešno utvrdio da TBL nije predočio potreban dokaz za utvrđenje štete nanesene razlikovnom karakteru ili nepoštenog iskorištavanja.

c)	Zaključivši da potreban dokaz nije predočen, Opći sud je počinio pogrešku (i) postavivši pravni standard previsoko i (ii) ne uzevši u obzir relevantne dokaze.

d)	U stvari, jedini zaključak Općeg suda bio je da je šteta nanesena razlikovnom karakteru te da je postojalo daljnje ili podredno nepošteno iskorištavanje.

e)	Opći sud je pogrešno odbacio očitovanje društva TBL prema kojem je odluka žalbenog vijeća zahvaćena nedostacima zato što je vijeće očito propustilo uzeti u obzir očitovanja koja su mu bila podnesena.

Žalbeni razlozi koji se temelje na povredi članka 8. stavka 4. Uredbe o žigu

Žalbeni razlozi koji se temelje na povredi članka 8. stavka 1. Uredbe o žigu

a)	Opći sud je pogriješio primijenivši presudu Praktiker zato što se ona, u skladu s odlukom Suda u predmetu EUIPO/Cactus (C-501/15 P; EU:C:2017:750), ne primjenjuje na ranije žigove u pitanju.

b)	Nadalje ili podredno, Opći sud je pogriješio primijenivši presudu Praktiker s obzirom na to da se ona ne primjenjuje na usluge trgovačkih galerija.

c)	Čak i ako je raniji žig društva TBL bio obuhvaćen područjem primjene pojma „maloprodaja” i stoga bio unutar dosega presude Praktiker, Opći sud je pogrešno protumačio da presuda Praktiker nužno isključuje utvrđenje sličnosti žigova koja je zbunjujuća.

d)	Budući da je pogriješio u pogledu utvrđenja o primjeni presude Paraktiker, Opći sud je propustio (i) provesti procjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu ili (ii) proslijediti tu zadaću žalbenom vijeću. U tim okolnostima, Opći sud je bio dužan poduzeti jedan od tih koraka.

(1) Uredba (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1).

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/13

Žalba koju je 22. veljače 2018. podnio Tulliallan Burlington Ltd protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 6. prosinca 2017. u predmetu T-122/16, Tulliallan Burlington Ltd protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo

(Predmet C-157/18 P)

(2018/C 240/16)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Tulliallan Burlington Ltd (zastupnik: A. Norris, barrister)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo, Burlington Fashion GmbH

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda kojom je odbijena tužba društva Tulliallan Burlington Ltd’s (TBL) protiv odluke žalbenog vijeća;

—	poništi odluku žalbenog vijeća (ili podredno vrati predmet Općem sudu na odlučivanje u skladu s odlukom Suda);

—	naloži Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i društvu Burlington Fashion GmbH (BFG) snošenje troškova nastalih društvu TBL u vezi s ovom žalbom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj („TBL”) se žali na presudu Općeg suda tvrdeći da je Opći sud počinio sljedeće pogreške koje se tiču prava:

Žalbeni razlozi koji se temelje na povredi članka 8. stavka 5. Uredbe o žigu (1)

a)	Opći sud je počinio pogrešku propustivši učiniti utvrđenja u vezi s „poveznicom”.

b)	Nadalje, Opći sud je pogrešno utvrdio da TBL nije predočio potreban dokaz za utvrđenje štete nanesene razlikovnom karakteru ili nepoštenog iskorištavanja.

c)	Zaključivši da potreban dokaz nije predočen, Opći sud je počinio pogrešku (i) postavivši pravni standard previsoko i (ii) ne uzevši u obzir relevantne dokaze.

d)	U stvari, jedini zaključak Općeg suda bio je da je šteta nanesena razlikovnom karakteru te da je postojalo daljnje ili podredno nepošteno iskorištavanje.

e)	Opći sud je pogrešno odbacio očitovanje društva TBL prema kojem je odluka žalbenog vijeća zahvaćena nedostacima, zato što je vijeće očito propustilo uzeti u obzir očitovanja koja su mu bila podnesena.

Žalbeni razlozi koji se temelje na povredi članka 8. stavka 4. Uredbe o žigu

Žalbeni razlozi koji se temelje na povredi članka 8. stavka 1. Uredbe o žigu

a)	Opći sud je pogriješio primijenivši presudu Praktiker zato što se ona, u skladu s odlukom Suda u predmetu EUIPO/Cactus (C-501/15 P; EU:C:2017:750), ne primjenjuje na ranije žigove u pitanju.

b)	Nadalje ili podredno, Opći sud je pogriješio primijenivši presudu Praktiker s obzirom na to da se ona ne primjenjuje na usluge trgovačkih galerija.

c)	Čak i ako je raniji žig društva TBL bio obuhvaćen područjem primjene pojma „maloprodaja” i stoga bio unutar dosega presude Praktiker, Opći sud je pogrešno protumačio da presuda Praktiker nužno isključuje utvrđenje sličnosti žigova koja je zbunjujuća.

d)	Budući da je pogriješio u pogledu utvrđenja o primjeni presude Paraktiker, Opći sud je propustio (i) provesti procjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu ili (ii) proslijediti tu zadaću žalbenom vijeću. U tim okolnostima, Opći sud je bio dužan poduzeti jedan od tih koraka.

(1) Uredba (EU) 2017/1001Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1).

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/15

Žalba koju je 22. veljače 2018. podnio Tulliallan Burlington Ltd protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 6. prosinca 2017. u predmetu T-123/16, Tulliallan Burlington Ltd protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo

(Predmet C-158/18 P)

(2018/C 240/17)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Tulliallan Burlington Ltd (zastupnik: A. Norris, barrister)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo, Burlington Fashion GmbH

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda kojom je odbijena tužba društva Tulliallan Burlington Ltd’s (TBL) protiv odluke žalbenog vijeća;

—	poništi odluku žalbenog vijeća (ili podredno vrati predmet Općem sudu na odlučivanje u skladu s odlukom Suda);

—	naloži Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i društvu Burlington Fashion GmbH (BFG) snošenje troškova nastalih društvu TBL u vezi s ovom žalbom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj („TBL”) se žali na presudu Općeg suda tvrdeći da je Opći sud počinio sljedeće pogreške koje se tiču prava:

Žalbeni razlozi koji se temelje na povredi članka 8. stavka 5. Uredbe o žigu (1)

a)	Opći sud je počinio pogrešku propustivši učiniti utvrđenja u vezi s „poveznicom”.

b)	Nadalje, Opći sud je pogrešno utvrdio da TBL nije predočio potreban dokaz za utvrđenje štete nanesene razlikovnom karakteru ili nepoštenog iskorištavanja.

c)	Zaključivši da potreban dokaz nije predočen, Opći sud je počinio pogrešku (i) postavivši pravni standard previsoko i (ii) ne uzevši u obzir relevantne dokaze.

d)	U stvari, jedini zaključak Općeg suda bio je da je šteta nanesena razlikovnom karakteru te da je postojalo daljnje ili podredno nepošteno iskorištavanje.

e)	Opći sud je pogrešno odbacio tvrdnju društva TBL prema kojem je odluka žalbenog vijeća zahvaćena nedostacima zato što je vijeće očito propustilo uzeti u obzir očitovanja koja su mu bila podnesena.

Žalbeni razlozi koji se temelje na povredi članka 8. stavka 4. Uredbe o žigu

Žalbeni razlozi koji se temelje na povredi članka 8. stavka 1. Uredbe o žigu

a)	Opći sud je pogriješio primijenivši presudu Praktiker zato što se ona, u skladu s odlukom Suda u predmetu EUIPO/Cactus (C-501/15 P; EU:C:2017:750) ne primjenjuje na ranije žigove u pitanju.

b)	Nadalje ili podredno, Opći sud je pogriješio primijenivši presudu Praktiker s obzirom na to da se ona ne primjenjuje na usluge trgovačkih galerija.

c)	Čak i ako je raniji žig društva TBL bio obuhvaćen područjem primjene pojma „maloprodaja” i stoga bio unutar dosega presude Praktiker, Opći sud je pogrešno protumačio da presuda Praktiker nužno isključuje utvrđenje sličnosti žigova koja je zbunjujuća.

d)	Budući da je pogriješio u pogledu utvrđenja o primjeni presude Paraktiker, Opći sud je propustio (i) provesti procjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu ili (ii) proslijediti tu zadaću žalbenom vijeću. U tim okolnostima, Opći sud je bio dužan poduzeti jedan od tih koraka.

(1) Uredba (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1).

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/16

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. ožujka 2018. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Pollo del Campo S.c.a., Avi Coop Società Cooperativa Agricola protiv Regione Emilia-Romagna i dr.

(Predmet C-199/18)

(2018/C 240/18)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Pollo del Campo S.c.a., Avi Coop Società Cooperativa Agricola

Tuženici: Regione Emilia-Romagna, Azienda Unità Sanitaria Locale 104 di Modena, A.U.S.L. Romagna

Prethodna pitanja

Treba li članak 27. Uredbe (EZ) [br. 882/2004], kojim se predviđa da za djelatnosti iz odjeljka A Priloga IV. i odjeljka A Priloga V. države članice moraju osigurati naplatu pristojbe, tumačiti na način da se njime nameće obveza plaćanja svim poljoprivrednicima čak i ako „djelatnosti klanja i rasijecanja mesa obavljaju kao sporedne djelatnosti, povezane sa djelatnošću uzgoja životinja”?

Može li država od plaćanja sanitarnih naknada izuzeti određene kategorije poduzetnika iako je uspostavila sustav naplate pristojbi koji je kao cjelina prikladan za osiguranje pokrića troškova nastalih pri provođenju službenih kontrola ili može primijeniti niže pristojbe od onih predviđenih Uredbom (EZ) br. 8[8]2/2004 (1)?

(1) Uredba (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja (SL L 165, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 51., str. 5.)

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/17

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. ožujka 2018. uputio Consiglio di Stato (Italija) – C.A.F.A.R. – Società Agricola Cooperativa, Società Agricola Guidi di Roncofreddo di Guidi Giancarlo i Nicolini Fausta protiv Regione Emilia-Romagna i dr.

(Predmet C-200/18)

(2018/C 240/19)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: C.A.F.A.R. – Società Agricola Cooperativa, Società Agricola Guidi di Roncofreddo di Guidi Giancarlo i Nicolini Fausta

Tuženici: Regione Emilia-Romagna, Azienda Unità Sanitaria Locale 104 di Modena, A.U.S.L. Romagna

Prethodna pitanja

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/17

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. ožujka 2018. uputio Tribunal Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa – CAAD) (Portugal) – Idealmed III – Serviços de Saúde SA protiv Autoridade Tributária e Aduaneira

(Predmet C-211/18)

(2018/C 240/20)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa – CAAD)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Idealmed III – Serviços de Saúde SA

Tuženik: Autoridade Tributária e Aduaneira

Prethodna pitanja

Protivi li se članku 132. stavku 1. točki (b) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (Direktiva o PDV-u) (1) zaključak da bolnica u vlasništvu trgovačkog društva privatnog prava, koja je s državom i s pravnim osobama javnog prava sklopila sporazume za pružanje usluga zdravstvene zaštite, počinje poslovati u socijalnim uvjetima koji su slični onima koji se primjenjuju na subjekte javnog prava, a navedeni su u toj odredbi, ako se ispune sljedeći uvjeti:

—	više od 54,5 % poslovnog prihoda, uključujući iznose naplaćene korisnicima koji su osiguranici, ostvaruje se u prometu s državnim tijelima i administrativnim uzajamnim fondovima, po cijenama koje su s njima utvrđene u ugovorima i sporazumima;

—	više od 69 % korisnika osiguranici su administrativnih uzajamnih fondova ili su korisnici usluga koje se pružaju u okviru sporazuma sklopljenih s državnim tijelima;

—	više od 71 % zdravstvenih postupaka provodi se u okviru sporazuma sklopljenih s administrativnim uzajamnim fondovima i državnim tijelima, i

—	djelatnost koja se obavlja u važnom je općem javnom interesu?

Budući da je Portugal, u skladu s člankom 377. Direktive o PDV-u, odlučio nastaviti izuzimati od PDV-a transakcije koje su izvršile bolnice koje nisu navedene u članku 132. stavku 1. točki (b) navedene direktive, da je tim poreznim obveznicima pružio mogućnost da se odluče za oporezivanje navedenih transakcija u skladu s člankom 391. Direktive, pod uvjetom da sustav oporezivanja zadrže u razdoblju od najmanje pet godina i da je predvidio da se sustav izuzeća na njih može ponovno primjenjivati samo ako to izričito zatraže, protivi li se članku 391. i/ili načelima zaštite stečenih prava i legitimnih očekivanja, jednakog postupanja i nediskriminacije, neutralnosti i nenarušavanja tržišnog natjecanja u pogledu korisnika i poreznih obveznika koji su subjekti javnog prava, to da porezno i carinsko tijelo naloži primjenu sustava izuzeća prije proteka navedenog roka, od trenutka za koji smatra da je porezni obveznik prestao pružati usluge u socijalnim uvjetima koji su slični onima koji se primjenjuju na subjekte javnog prava?

3.	Protivi li se navedenom članku 391. Direktive i/ili gore spomenutim načelima to da se novim zakonom naloži primjena sustava izuzeća na porezne obveznike koji su se prethodno odlučili za sustav oporezivanja, prije proteka navedenog roka od pet godina?

Protivi li se navedenom članku 391. Direktive i gore spomenutim načelima propis prema kojem porezni obveznik koji se odlučio za primjenu sustava oporezivanja jer u trenutku u kojem je prihvatio tu mogućnost nije pružao zdravstvene usluge u socijalnim uvjetima koji su slični onima koji se primjenjuju na subjekte javnog prava, može ostati u tom sustavu ako počne pružati te usluge u socijalnim uvjetima koji su slični onima koji se primjenjuju na subjekte javnog prava?

(1) SL 2006., L 347, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. ožujka 2018. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Piemonte (Italija) – Prato Nevoso Termo Energy Srl protiv Provincia di Cuneo, ARPA Piemonte

(Predmet C-212/18)

(2018/C 240/21)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Piemonte

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Prato Nevoso Termo Energy Srl

Tuženici: Provincia di Cuneo, ARPA Piemonte

Prethodna pitanja

Protivi li se članku 6. Direktive 2008/98/EZ (1) i u svakom slučaju načelu proporcionalnosti nacionalno zakonodavstvo iz članka 293. i članka 268. točke (eee-bis) Zakonodavne uredbe br. 152/2006, kojima se propisuje da se, čak i u okviru postupka za izdavanje odobrenja za elektranu koja kao gorivo upotrebljava biomasu, tekuće biogorivo, koje ispunjava odgovarajuće tehničke zahtjeve i čija je uporaba kao goriva zatražena za potrebe proizvodnje, smatra otpadom, ako i dokle god to tekuće biogorivo nije uključeno u Prilog X. dio II. odjeljak 4. članak 1. u dijelu V. Zakonodavne uredbe od 3. travnja 2006. br. 152, i to neovisno o negativnoj procjeni utjecaja na okoliš i bilo kojem prigovoru koji se odnosi na tehničke značajke proizvoda podnesenom u okviru postupka izdavanja odobrenja?

Protivi li se članku 13. Direktive 2009/28/EZ (2) i u svakom slučaju načelima proporcionalnosti, transparentnosti i pojednostavnjenja nacionalno zakonodavstvo iz članka 5. Zakonodavne uredbe br. 28/2011, u dijelu u kojem za slučajeve u kojima podnositelj zahtjeva traži odobrenje za upotrebu biomase kao goriva u postrojenju koje ispušta emisije u zrak nije propisana nikakva usklađenost s postupkom koji se odnosi na odobravanje takve uporabe goriva iz Priloga X. u dijelu V. Zakonodavne uredbe br. 152/2006 kao ni mogućnost konkretnog ocjenjivanja rješenja koje je predloženo u okviru jedinstvenog postupka izdavanja odobrenja i s obzirom na prethodno utvrđene tehničke specifikacije?

(1) Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 34., str. 99.)

(2) Direktiva 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ (SL L 140, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 11., str. 39.)

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. ožujka 2018. uputio Tribunale ordinario di Roma (Italija) – Adriano Guaitoli i dr. protiv easyJet Airline Co. Ltd

(Predmet C-213/18)

(2018/C 240/22)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale ordinario di Roma

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Adriano Guaitoli, Concepción Casan Rodriguez, Alessandro Celano Tomassoni, Antonia Cirilli, Lucia Cortini, Mario Giuli, Patrizia Padroni

Tuženik: easyJet Airline Co. Ltd

Prethodna pitanja

Treba li, ako stranka koja je pretrpjela kašnjenje ili otkazivanje leta, osim paušalne i unificirane naknade štete iz članaka 5., 7. i 9. Uredbe 261/04 (1), zatraži i odštetu u smislu članka 12. iste uredbe, primijeniti članak 33. Montrealske konvencije ili je „sudska nadležnost” (međunarodna ili nacionalna) u svakom slučaju uređena člankom 5. Uredbe 44/01 (2)?

2.	Treba li u prvom slučaju iz prvog pitanja članak 33. Montrealske konvencije tumačiti u smislu da uređuje samo raspodjelu nadležnosti između država ili u smislu da uređuje i nacionalnu mjesnu nadležnost u pojedinoj državi?

3.	Je li u prvom slučaju iz drugog pitanja primjena članka 33. Montrealske konvencije „isključiva” i onemogućuje li primjenu članka 5. Uredbe 44/01 ili je obje odredbe moguće zajednički primijeniti kako bi se izravno odredila i nadležnost države i nacionalna mjesna nadležnost njezinih sudova?

(1) Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta [u polasku] […] te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL L 46, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21.)

(2) Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.)

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/20

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. ožujka 2018. uputio Consiglio di Stato (Italija) – La Gazza s.c.r.l. i dr. protiv Agenzia per le Erogazioni in Agricoltura (AGEA), Regione Veneto

(Predmet C-217/18)

(2018/C 240/23)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: La Gazza s.c.r.l., Umberto Bernardi, Giovanni Bressan, Bruno Ceccato, Alessandro Cerbaro, Virgilio Cerbaro, Alessandro Conte, Antonio Costa, Maurizio Dalla Pria, Daniele Donà, Fausto Guidolin, Gianni Mancon, Claudio Meneghini, Antonio Pesce, Dario Poli, Rino Salvalaggio, Luciano Simioni, Tiziano Sperotto, Armando Tollio, Marco Toson, Silvano Marcon, Lorella Cusinato, Federica Marcon, Eleonora Marcon, Caterina Marcon, Azienda agricola Bacchin Fratelli, Baldisseri Giancarlo e Mario s.s., Azienda agricola Ballardin Bortolino e Giuseppe, Facchinello Egidio e Giuseppe s.s., Azienda agricola Marchioron Fratelli di Marchioron Maurizio e Giuliano, Marchioron Ruggero e Massimo s.s., Azienda agricola Milan di Milan Mauro e Maurizio s.s., Azienda agricola Pettenuzzo Luciano e Aurelio s.s., Azienda agricola Stragliotto di Stragliotto Giovanni & c. s.s., Azienda agricola Todescato Giuseppe e Maurizio s.s., Azienda agricola Toffan Piermaria e Antonio s.s.

Tuženici: Agenzia per le Erogazioni in Agricoltura (AGEA), Regione Veneto

Prethodna pitanja

Treba li, u situaciji poput one opisane, o kojoj se raspravlja u glavnom postupku, pravo Europske unije tumačiti na način da neusklađenost zakonodavne odredbe države članice s člankom 2. stavkom 2. trećim podstavkom Uredbe (EEZ) br. 3950/92 (1) ima za posljedicu nepostojanje obveze proizvođača da plate dodatnu pristojbu kada su ispunjeni uvjeti propisani u istoj uredbi?

Treba li, u situaciji poput one opisane, o kojoj se raspravlja u glavnom postupku, pravo Europske unije i, posebno, načelo zaštite legitimnih očekivanja, tumačiti na način da se ne može zaštititi očekivanje subjekata koji su poštovali obvezu koju je propisala država članica i koji su imali koristi od učinaka vezanih uz poštovanje te obveze, kada proizlazi da je ta obveza protivna pravu Europske unije?

U situaciji poput one opisane, o kojoj se raspravlja u glavnom postupku, protivi li se članku 9. Uredbe (EZ) br. 1392/2001 od 9. srpnja 2001 (2) i pojmu prava Unije „prioritetna kategorija” odredba države članice, kao što je članak 2. stavak 3. Decreta-legge n. 157/2004 (Uredba sa zakonskom snagom br. 157/2004) kojeg je odobrila Talijanska Republika, kojom se propisuju različiti načini povrata prekomjerno obračunate dodatne pristojbe i kojom se, za potrebe vremenskog okvira i načina povrata, pravi razliku između proizvođača koji su postupali u skladu s obvezom poštovanja nacionalne odredbe za koju je utvrđeno da je protivna pravu Unije i proizvođača koji tu odredbu nisu poštovali?

(1) Uredba Vijeća (EEZ) br. 3950/92 od 28. prosinca 1992. o uvođenju dodatne pristojbe u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda (SL L 405, str. 1.)

(2) Uredba Komisije (EZ) br. 1392/2001 od 9. srpnja 2001. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3950/92 o uvođenju dodatne pristojbe u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda (SL L 187, str. 19.)

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/21

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. ožujka 2018. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Latte Più Srl i dr. protiv Agenzia per le Erogazioni in Agricoltura (AGEA), Regione Veneto

(Predmet C-218/18)

(2018/C 240/24)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Latte Più Srl, Azienda agricola Benedetti Pietro e Angelo s.s., Azienda agricola Bertoldo Leandro e Ferruccio s.s., Sila di Bettinardi Virgilio e Adriano s.s., Bonora Delis, Capparotto Giampaolo e Lorenzino s.s., Cristofori Alessandra, Cunico Antonio, Dal Degan Santo e Giovanni, Dalle Palle Silvano e Munari Teresa, Dalle Palle Tiziano, Fontana Luca, Gonzo Dino e Stefano s.s., Guarato Giuseppe, Guerra Giuseppe, Magrin Stefano e Renato s.s., Marcolin Graziano, Marin Daniele, Gabriele e Graziano s.s., Azienda agricola Mascot di Pilotto Bortolo e figli s.s., Azienda agricola 2000 di Mastrotto Giuseppe, Matteazzi Mario, Mazzaron Roberto, Pozzan Michele e Luca, Radin Alessandro, Raffaello Carlo e fratelli s.s., Azienda agricola Rodighiero Elena di Bartolomei Roberto e Michele s.s., Sambugaro Andrea, Scuccato Gervasio, Serafini Candida, Toffanin Giovanni e Mauro s.s., Trevisan Francesco, Zanettin Gianfranco e Giampietro s.s.

Tuženici: Agenzia per le Erogazioni in Agricoltura (AGEA), Regione Veneto

Prethodna pitanja

(1) Uredba Vijeća (EEZ) br. 3950/92 od 28. prosinca 1992. o uvođenju dodatne pristojbe u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda (SL L 405, str. 1.)

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/22

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. ožujka 2018. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Brenta Scrl i dr. protiv Agenzia per le Erogazioni in Agricoltura (AGEA), Regione Veneto

(Predmet C-219/18)

(2018/C 240/25)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Brenta Scrl, Michele Bianchin, Antonio Bortignon, Doriano Bortignon, Bruno Caron, Francesca Carraro, Antonio Didonè, Loris Donazzan, Rino Guidolin, Silvano Orsato, Valentino Rigo, Roberto Sacchetto, Emiliano Sonda, Azienda agricola Rebesco Antonio e Guerrino s.s.

Tuženici: Agenzia per le Erogazioni in Agricoltura (AGEA), Regione Veneto

Prethodna pitanja

U situaciji poput one opisane, o kojoj se raspravlja u glavnom postupku, protivi li se članku 9. Uredbe (EZ) br. 1392/2001 od 9. srpnja 2001 (2) pojmu prava Unije „prioritetna kategorija” odredba države članice, kao što je članak 2. stavak 3. Decreta-legge n. 157/2004 (Uredba sa zakonskom snagom br. 157/2004) kojeg je odobrila Talijanska Republika, kojom se propisuju različiti načini povrata prekomjerno obračunate dodatne pristojbe i kojom se, za potrebe vremenskog okvira i načina povrata, pravi razliku između proizvođača koji su postupali u skladu s obvezom poštovanja nacionalne odredbe za koju je utvrđeno da je protivna pravu Unije i proizvođača koji tu odredbu nisu poštovali?

(1) Uredba Vijeća (EEZ) br. 3950/92 od 28. prosinca 1992. o uvođenju dodatne pristojbe u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda (SL L 405, str. 1.)

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/23

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. ožujka 2018. uputio Audiencia Provincial de Almería (Španjolska) – Banco Popular Español, S.A. protiv Maríje Ángeles Díaz Sorije, Miguela Ángela Góngore Gómeza, Joséa Antonija Sáncheza Gonzáleza i Dolores Maríje del Águile Andújar

(Predmet C-232/18)

(2018/C 240/26)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Audiencia Provincial de Almería

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Banco Popular Español S.A.

Druge stranke u postupku: María Ángeles Díaz Soria, Miguel Ángel Góngora Gómez, José Antonio Sánchez González i Dolores María del Águila Andújar

Prethodna pitanja

Je li pravilo poput onog iz članka 465. stavka 5. španjolskog Zakona 1/2000 o građanskom postupku – na temelju kojeg se žalbenom sudu ograničava mogućnost ocjene po službenoj dužnosti svih posljedica proglašavanja ništavosti – u skladu s načelom predviđenim u članku 6. stavku 1. Direktive 93/13 (1), kada su navedeni učinci u prvom stupnju ograničeni a potrošač protiv prvostupanjske presude kojom je odredba proglašena ništavom nije podnio žalbu?

Je li prethodno navedeno u skladu s načelima iz članka 6. stavka 1. i članka 7. stavka 1. spomenute direktive ako se time podrazumijeva da će se na pojedince koji su podnijeli žalbu – u skladu sa sudskom praksom Tribunala Supremo (Vrhovni sud), uspostavljenom na temelju njegove presude od 9. svibnja 2013., koja je presudom Suda od 21. prosinca 2016. (2) proglašena nevaljanom – primjenjivati ograničeni učinci presude kojom se odredba poput sporne proglašava nepoštenom?

Utječe li pravomoćno donesena odluka u skladu s nacionalnim zakonodavstvom (ili s analizom odredbe koju bi mogao provesti žalbeni sud u slučaju kad je samo stranka koja brani njezinu valjanost podnijela žalbu) samo na mogućnost proglašenja neke odredbe ništavom ili i na pune učinke te ništavosti ako su ti učinci u sudskoj odluci ograničeni, a nijedna stranka nije se tome usprotivila?

(1) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

(2) Presuda od 21. prosinca 2016., Gutiérrez Naranjo i dr. (C-154/15, C-307/15 i C-308/15, EU:C:2016:980)

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/24

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. travnja 2018. uputio Sofiyski gradski sad (Bugarska) – Komisia za protivodeystvie na koruptsiata i otnemane na nezakonno pridobito imushtestvo protiv BP, AB, PB, Agro In 2001 EOOD, Acount Service 2009 EOOD, Invest Management OOD, Estate OOD, Trast B OOD, Bromak OOD, Bromak Finance EAD, Viva Telekom Bulgaria EOOD, Balgarska Telekomunikatsionna Kompania AD, Hedge Investment Bulgaria AD, Kemira OOD, Dunarit AD, Technologichen Zentar-Institut Po Mikroelektronika AD, Evrobild 2003 EOOD, Technotel Invest AD, Ken Trade EAD, Konsult Av EOOD, Louvrier Investments Company 33 S.A, EFV International Financial Ventures Ltd, LIC Telecommunications S.A.R.L., V Telecom Investment S.C.A, V2 Investment S.A.R.L., Interv Investment S.A.R.L., Empreno Ventures Ltd.

(Predmet C-234/18)

(2018/C 240/27)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Sofiyski gradski sad

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Komisia za protivodeystvie na koruptsiata i otnemane na nezakonno pridobito imushtestvo

Tuženici: BP, AB, PB, Agro In 2001 EOOD, Acount Service 2009 EOOD, Invest Management OOD, Estate OOD, Trast B OOD, Bromak OOD, Bromak Finance EAD, Viva Telekom Bulgaria EOOD, Balgarska Telekomunikatsionna Kompania AD, Hedge Investment Bulgaria AD, Kemira OOD, Dunarit AD, Technologichen Zentar-Institut Po Mikroelektronika AD, Evrobild 2003 EOOD, Technotel Invest AD, Ken Trade EAD, Konsult Av EOOD, Louvrier Investments Company 33 S.A, EFV International Financial Ventures Ltd, LIC Telecommunications S.A.R.L., V Telecom Investment S.C.A, V2 Investment S.A.R.L., Interv Investment S.A.R.L., Empreno Ventures Ltd.

Prethodna pitanja

Treba li članak 1. stavak 1. Direktive 2014/42/ЕU (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji, koji utvrđuje „minimalna pravila […] o zamrzavanju imovine s ciljem mogućeg naknadnog oduzimanja”, tumačiti na način da državama članicama dozvoljava donošenje propisa o građanskopravnom oduzimanju koje nije utemeljeno na presudi?

Proizlazi li iz članka 1. stavka 1. uzimajući u obzir članak 4. stavak 1. Direktive 2014/42/ЕU Europskog Parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji, da je samo pokretanje kaznenog postupka protiv osobe čija je imovina predmet oduzimanja dovoljno za pokretanje i provođenje građanskopravnog postupka oduzimanja?

Je li dopušteno šire tumačenje razloga iz članka 4. stavka 2. Direktive 2014/42/ЕU Europskog Parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji, kojima se dopušta građanskopravno oduzimanje koje nije utemeljeno na presudi?

Treba li članak 5. stavak 1. Direktive 2014/42/ЕU Europskog Parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji tumačiti na način da se samo na temelju nesrazmjera između vrijednosti imovine i zakonitih prihoda osobi može oduzeti imovina kao izravno ili neizravno stečena kaznenim djelom a da ne postoji pravomoćna kaznena presuda, kojom je utvrđeno da je osoba počinila kazneno djelo?

Treba li odredbu članka 6. stavka 1. Direktive 2014/42/ЕU Europskog Parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji tumačiti na način da oduzimanje trećim osobama uređuje kao dodatnu ili alternativnu mjeru neposrednom oduzimanju ili kao dodatnu mjeru proširenom oduzimanju?

Treba li odredbu članka 8. stavka 1. Direktive 2014/42/ЕU Europskog Parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji razumjeti na način da osigurava primjenu pretpostavke nedužnosti i zabranjuje oduzimanje koje nije utemeljeno na presudi?

(1) SL 2014., L 127, str. 39.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/25

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. travnja 2018. uputila Commissione tributaria provinciale di Napoli (Italija) – easyJet Airline Co. Ltd protiv Regione Campania

(Predmet C-241/18)

(2018/C 240/28)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Commissione tributaria provinciale di Napoli

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: easyJet Airline Co. Ltd

Tuženik: Regione Campania

Prethodno pitanje

Treba li članke 4. i 5. Direktive 30/2002/EZ (1) i njezin Prilog II. tumačiti na način da im se protivi odredba poput one sadržane u članku 1. stavcima 169. do 174. Zakona regije Campanija br. 5/2013 jer prije određivanja poreza nije izrađen cjelovit plan koji se odnosi na mjeru koji je potrebno donijeti radi ograničenja buke u zračnim lukama i njima susjednim područjima, u smislu članka 5. direktive i njezina Priloga II.?

(1) Direktiva 2002/30/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. ožujka 2002. o utvrđivanju pravila i postupaka u vezi s uvođenjem operativnih ograničenja vezanih uz buku u zračnim lukama Zajednice (SL 2002., L 85, str. 40) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 13.)

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/25

Tužba podnesena 13. travnja 2018. – Europska komisija protiv Irske

(Predmet C-261/18)

(2018/C 240/29)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: M. Noll-Ehlers, J. Tomkin, agenti)

Tuženik: Irska

Tužbeni zahtjev

—	proglasiti da je, propustivši poduzeti potrebne mjere za usklađivanje s točkom 1. drugom alinejom izreke presude ovoga Suda u predmetu C-215/06 (1), Komisija/Irska, Irska povrijedila obveze koje ima na temelju članka 260. UFEU-a;

—	naložiti Irskoj da plati Komisiji paušalni iznos od 1 343,20 eura pomnožen s brojem dana između dana donošenja odluke u predmetu C-215/06 i dana usklađivanja Irske s tom odlukom ili dana donošenja presude u ovom postupku, ovisno o tome što je prije, s minimalnim paušalnim iznosom od 1 685 000 eura;

—	naložiti Irskoj da plati Komisiji novčanu kaznu od 12 264 eura po danu od dana donošenja presude u ovom postupku do dana usklađivanja Irske s odlukom u predmetu C-215/06; i

—	naložiti Irskoj snošenje troškova ove tužbe.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Irska je dužna, na temelju članka 260. stavka 1. UFEU-a, poduzeti potrebne mjere radi usklađivanja s presudom Suda u predmetu C-215/06. Budući da Irska nije poduzela potrebne mjere radi usklađivanja s točkom 1. drugom alinejom izreke te presude, Komisija je odlučila uputiti predmet Sudu.

U svojoj tužbi, Komisija predlaže da Sud naloži Irskoj plaćanje paušalnog iznosa od 1 343,20 eura po danu i novčane kazne od 12 264 eura po danu. Iznos paušala i novčane kazne izračunat je s obzirom na težinu i trajanje povrede i odvraćajući učinak koji se temelji na sposobnosti plaćanja te države članice.

(1) Presuda od 3. srpnja 2008., Komisija/Irska, C-215/16, EU:C:2008:380

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/26

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. travnja 2018. uputio Markkinaoikeus (Finska) – Oulun Sähkönmyynti Oy

(Predmet C-294/18)

(2018/C 240/30)

Jezik postupka: finski

Sud koji je uputio zahtjev

Markkinaoikeus

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Oulun Sähkönmyynti Oy

Druga stranka u postupku: Energiavirasto

Prethodna pitanja

Treba li članak 11. stavak 1. Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ (1) i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ tumačiti na način da odobravanje popusta na osnovnu naknadu za električnu energiju na temelju određenog načina izdavanja računa koji je odabrao krajnji kupac znači da račun i informacije o obračunu nisu besplatno izdani krajnjim kupcima koji nisu dobili taj popust?

U slučaju negativnog odgovora na prvo prethodno pitanje i ako je odobravanje gore navedenog popusta dopušteno: proizlaze li iz Direktive 2012/27/EU posebni dodatni uvjeti koji se uzimaju u obzir pri ocjeni dopuštenosti popusta, poput onih u pogledu toga odgovara li popust uštedi troškova koja je ostvarena odabranim načinom izdavanja računa, zatim odnosi li se popust na broj izdanih računa ili u pogledu toga dodjeljuje li se popust grupi krajnjih kupaca koji svojim odabirom načina izdavanja računa utječu na uštedu troškova?

U slučaju da odobravanje popusta navedenog u prvom prethodnom pitanju znači da su naknade drugim krajnjim kupcima koji nisu odabrali poseban način izdavanja računa naplaćene suprotno članku 11. stavku 1. Direktive 2012/27/EU: proizlaze li iz prava Unije posebni zahtjevi koji se moraju uzeti u obzir pri odlučivanju o povratu tih naknada?

(1) SL 2012, L 315, str. 1.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/27

Žalba koju je 3. svibnja 2018. podnio Jean-Marie Le Pen protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 7. ožujka 2018. u predmetu T-140/16, Le Pen protiv Parlamenta

(Predmet C-303/18 P)

(2018/C 240/31)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Jean-Marie Le Pen (zastupnik: F. Wagner, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europski parlament

Žalbeni zahtjev

—	ukinuti presudu Općeg suda od 7. ožujka 2018., T-140/16.

Slijedom toga:

—

poništiti odluku Glavnog tajnika Europskog parlamenta od 29. siječnja 2016., dostavljenu dopisom br. D 302191 od 5. veljače 2016., donesenu u skladu s člankom 68. Odluke 2009/C 159/01 Predsjedništva Europskog parlamenta od 19. svibnja i 9. srpnja 2008.„o provedbenim mjerama Statuta zastupnika Europskog parlamenta”, kako je izmijenjena, kojom se utvrđuje tražbina prema žalitelju u iznosu od 320 026,23 eura na ime nepravilno isplaćenih iznosa u okviru parlamentarne pomoći i kojom se obrazlaže njihov povrat;

—	poništiti obavijest o terećenju br. 2016-195 od 4. veljače 2016. kojom se žalitelj obavještava da je slijedom odluke Glavnog tajnika od 29. siječnja 2016. prema njemu utvrđena tražbina i kojom se nalaže povrat nepravilno isplaćenih iznosa na ime parlamentarne pomoći;

—	odlučiti o iznosu koji će biti dodijeljen žalitelju na ime naknade neimovinske štete;

—	odlučiti o iznosu koji će biti dodijeljen žalitelju na ime troškova postupka;

—	naložiti Europskom parlamentu snošenje svih troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalbeni razlog koji se odnosi na javni poredak: Povreda žaliteljevih prava obrane od strane Općeg suda – Bitna povreda postupka

Opći sud nije omogućio provođenje pravične i kontradiktorne rasprave jer od Parlamenta nije zahtijevao poštovanje članaka 41. i 42. Povelje o temeljnim pravima. Parlamentu su dostupni upravni spis i OLAF-ov spis od čega može imati koristi. Dokazi o radu se mogu nalaziti u tim spisima, ali ostati sakriveni od žalitelja.

Povreda prava Unije od strane Općeg suda – Pogreške koje se tiču prava i pogreška u pravnoj kvalifikaciji činjenica i dokaza koje je počinio Opći sud – Diskriminatorni karakter a, samim time, i fumus persecutionis – Povreda načela legitimnih očekivanja i zakonitosti

Izostanak inicijative u odnosu na druge stranke

Opći je sud odbio priznati postojanje diskriminatornog ponašanja u inicijativi M. Shulza iako je bila usmjerena samo protiv stranke Front National, a ne i protiv drugih stranaka. Istovjetni su postupci morali biti pokrenuti protiv svih francuskih stranaka, protiv drugih stranaka drugih država članica i protiv mnogih zastupnika.

Diskriminacija putem osobne situacije M. Schulza i njegove uporabe osoblja Parlamenta

Opći je sud odbio saslušati M. Schulza i K. Wellea iako je žalitelj podnio dokaze o nezakonitom postupanju bivšeg predsjednika Parlamenta a da protiv njega nije pokrenut postupak. Opći sud nije se osvrnuo na podnesene dokaze čime je počinio pogrešku koja se tiče činjenica, a koja ima pravne posljedice.

c.	Povreda legitimnih očekivanja i zakonitosti Suprotno onomu što tvrdi Opći sud, postoje brojni slučajevi povrede provedbenih mjera u kojima Parlament nije tražio povrat.

Materijalna nezakonitost pobijanih akata

Očita pogreška u ocjeni Općeg suda

Suprotno onomu što tvrdi Opći sud, ako je dodatak ugovoru toliko bitan dokaz rada, bila je dužnost Parlamenta da dokaže da ga žalitelj nakon opetovanih poziva nije dostavio. Opći sud na taj način prebacuje teret dokazivanja čime čini pogrešku koja se tiče činjenica, a koja ima pravne posljedice.

Radno vrijeme koje je potrebno opravdati i dokazno sredstvo

Opći je sud iskrivio rečenicu Glavnog tajnika kojom zahtijeva da se opravda cjelokupno radno vrijeme, a ne „dokaže usklađenost rada s provedbenim mjerama”.

Opći sud ne se može pozivati na obvezu u slučaju kada Parlament priznaje da ona ne postoji, što je navedeno u zapisniku s rasprave na Općem sudu, i kada to ni jedan članak provedbenih mjera ne predviđa. Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava.

c.	Obavljeni rad Pozivajući se na članak 127. Poslovnika, žalitelj podnosi Sudu dva nova dokaza.

d.	Povreda načela proporcionalnosti Suprotno onomu što tvrdi Opći sud, Parlament nije imao bezuvjetnu obvezu tražiti povrat za svih pet godina ako se samo tri godine smatraju spornima. Ta povreda načela proporcionalnosti opravdava ukidanje presude.

e.	Vanjski ugovori Parlament, i nakon njega Opći sud, nisu dokazali da je J.-F. Jalkh održavao poslovne veze s trećim osobama koje su mogle naštetiti bilo osobi žalitelja bilo dostojanstvu Parlamenta ili predstavljati sukob interesa.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/29

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. svibnja 2018. uputio Krajský soud v Ostravě – pobočka v Olomouci (Češka Republika) – KORADO, a.s. protiv Generální ředitelství cel

(Predmet C-306/18)

(2018/C 240/32)

Jezik postupka: češki

Sud koji je uputio zahtjev

Krajský soud v Ostravě – pobočka v Olomouci

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: KORADO, a.s.

Tuženik: Generální ředitelství cel

Prethodna pitanja

1.	Je li valjana Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/23 (1) od 5. siječnja 2015. u kojoj se roba opisana u stupcu 1. tablice u prilogu razvrstava u podbroj 7 307 93 19 kombinirane nomenklature?

2.	Ako ta uredba nije valjana, mogu li se predmetni proizvodi razvrstati u podbroj 7 322 19 00 kombinirane nomenklature?

3.	Ako je ta uredba valjana, moraju li se predmetni proizvodi razvrstati u podbroj 7 307 93 19 kombinirane nomenklature?

(1) Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/23 od 5. siječnja 2015. o razvrstavanju određene robe u kombiniranu nomenklaturu (SL 2015., L 4, str. 15.)

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/29

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. svibnja 2018. uputio Competition Appeal Tribunal, London (Ujedinjena Kraljevina) – Generics (UK) Ltd, GlaxoSmithKline plc, Xellia Pharmaceuticals ApS, Alpharma, LLC, prije Zoetis Products LLC, Actavis UK Ltd i Merck KGaA protiv Competition and Markets Authority

(Predmet C-307/18)

(2018/C 240/33)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Competition Appeal Tribunal, London

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: Generics (Ujedinjena Kraljevina) Ltd, GlaxoSmithKline plc, Xellia Pharmaceuticals ApS, Alpharma, LLC, prije Zoetis Products LLC, Actavis UK Ltd i Merck KGaA

Tuženik: Competition and Markets Authority

Prethodna pitanja

Potencijalno tržišno natjecanje

Za potrebe primjene članka 101. stavka 1. UFEU-a, treba li nositelja patenta za lijek i dobavljača koji želi ući na tržište sa svojom generičkom verzijom tog lijeka smatrati potencijalnim međusobnim konkurentima ako vode spor bona fide oko toga je li patent valjan i/ili povrjeđuje li generički lijek taj patent?

Mijenja li se odgovor na prvo pitanje ako:

(a)	je između stranaka tog spora u tijeku sudski postupak; i/ili

(b)	je u korist nositelja patenta izdana privremena sudska zabrana koja dobavljača generičkog lijeka sprečava da taj lijek stavi na tržište do okončanja odnosnog postupka; i/ili

(c)	nositelj patenta smatra da mu je dobavljač generičkog lijeka potencijalni konkurent?

Ograničenje s obzirom na cilj

Kada je u tijeku sudski postupak koji se odnosi na valjanost patenta za lijek i na pitanje povrjeđuje li generički lijek taj patent, a nije moguće odrediti vjerojatnost uspjeha nijedne stranke u postupku, ima li ugovor između stranaka o sporazumnom rješavanju spora, na temelju kojeg se:

(a)	dobavljač generičkog lijeka obvezuje da neće s tim lijekom ući na tržište i da neće osporavati odnosni patent tijekom razdoblja primjene ugovora (koje nije dulje od razdoblja patentne zaštite koje još nije isteklo), te se

(b)

nositelj patenta obvezuje dobavljaču generičkog lijeka prenijeti vrijednost u iznosu koji je znatno veći od izbjegnutih troškova postupka (uključujući troškove ljudskih resursa i one nastale zbog ometanja poslovanja), pri čemu se ne radi o naknadi za ikakve proizvode ili usluge pružene nositelju patenta, narav ograničenja tržišnog natjecanja „s obzirom na cilj” u smislu članka 101. stavka 1. UFEU-a?

Mijenja li se odgovor na treće pitanje ako:

(a)	opseg u kojem se ograničava dobavljača generičkog lijeka ne nadilazi opseg spornog patenta; i/ili

(b)	je iznos vrijednosti prenesene dobavljaču neovisnog generičkog lijeka možebitno manji od dobiti koju bi taj dobavljač ostvario da je uspio u patentnom sporu i ušao na tržište s tim lijekom?

Mijenjaju li se odgovori na treće i četvrto pitanje ako ugovor predviđa da nositelj patenta dobavljaču generičkog lijeka isporuči velike, ali ograničene količine odobrenog generičkog lijeka te ako taj ugovor ne stvara:

(a)	nikakav osjetan konkurentski pritisak na cijene koje naplaćuje nositelj patenta; ali

(b)

potrošačima donosi određene koristi koje ne bi ostvarili da je nositelj patenta uspio u sporu, ali koje su znatno manje od koristi koje bi imali da je došlo do punog tržišnog natjecanja kao posljedice ulaska neovisnog generičkog lijeka na tržište koji bi uslijedio da je dobavljač generičkog lijeka uspio u sporu, ili je to relevantno samo za ocjenu na temelju članka 101. stavka 3. UFEU-a?

Ograničenje s obzirom na posljedicu

Postoji li, u okolnostima opisanima u trećem, četvrtom i petom pitanju, ograničenje tržišnog natjecanja „s obzirom na posljedicu” u smislu članka 101. stavka 1. UFEU-a ili to ovisi o utvrđenju suda da bi bez tog ugovora:

(a)	dobavljač generičkog lijeka vjerojatno uspio u patentnom postupku (to jest da je vjerojatnost da bi se patent proglasio valjanim i povrijeđenim bila manja od 50 %); ili

(b)	stranke vjerojatno sklopile ugovor koji nije toliko ograničavajući (to jest da je vjerojatnost sklapanja manje ograničavajućeg ugovora bila veća od 50 %)?

Određivanje tržišta

Kada je patentirani lijek u smislu terapeutskih učinaka moguće zamijeniti s nekoliko drugih lijekova iste klase, a navodna zloporaba u smislu članka 102. sastoji se u ponašanju nositelja patenta koje u biti istiskuje generičke verzije tog lijeka s tržišta, treba li te generičke lijekove uzeti u obzir pri određivanju relevantnog tržišta proizvoda iako oni ne mogu zakonito ući na tržište prije isteka patenta ako je taj patent (što nije sigurno) valjan te ga generički lijekovi povrjeđuju?

Zloporaba

8.	U okolnostima opisanima u trećem, četvrtom i petom pitanju, čini li nositelj patenta koji je u vladajućem položaju zloporabu u smislu članka 102. UFEU-a ako sklopi takav ugovor?

9.	Mijenja li se odgovor na osmo pitanje ako nositelj patenta takav ugovor ne sklopi radi sporazumnog rješavanja tekućeg spora, nego da bi spriječio njegovo pokretanje?

10.

Mijenja li se odgovor na osmo ili deveto pitanje ako:

(a)	nositelj patenta primjenjuje strategiju sklapanja nekoliko takvih ugovora kako bi spriječio rizik od neograničenog ulaska generičkih lijekova na tržište; i

(b)

prvi takav ugovor zbog strukture nacionalnog sustava prema kojem javna zdravstvena tijela ljekarnama nadoknađuju troškove kupnje lijekova ima za posljedicu smanjenje iznosa povrata troškova za lijek u pitanju, što javnim zdravstvenim tijelima omogućuje veliku uštedu (koja je, doduše, znatno manja od one koju bi ostvarila u slučaju neovisnog ulaska generičkog lijeka na tržište nakon uspjeha dobavljača tog generičkog lijeka u patentnom sporu); i

(c)	ostvarenje te uštede nije bila namjera stranaka prilikom sklapanja tih ugovora?

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/31

Žalba koju je 7. svibnja 2018. podnio Bruno Gollnisch protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 7. ožujka 2018. u predmetu T-624/16, Gollnisch protiv Parlamenta

(Predmet C-330/18 P)

(2018/C 240/34)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Bruno Gollnisch (zastupnik: B. Bonnefoy-Claudet, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europski parlament

Zahtjevi

Zahtjevi protiv pobijane presude:

—	ukinuti presudu Općeg suda od 7. ožujka 2018., T-624/16;

—	pravno se odrediti o postavljenim pitanjima za potrebe sudske prakse;

—	vratiti predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;

—	dodijeliti žalitelju iznos od 12 500 eura na ime troškova postupka nastalih u žalbenom postupku;

—	naložiti Parlamentu snošenje troškova.

Zahtjevi u slučaju prihvaćanja žalbe:

—	ako Sud smatra da je dovoljno obaviješten, odlučiti o meritumu spora;

—	poništiti odluku glavnog tajnika Europskog parlamenta od 1. srpnja 2016.; obavijest i provedbene mjere sadržane u dopisu glavnog direktora za financije od 6. srpnja 2016. i knjižno zaduženje br. 2016-914 od 5. srpnja 2016.;

—	prihvatiti žaliteljeve prvostupanjske tužbene zahtjeve;

—	dodijeliti žalitelju iznos od 20 000 eura za naknadu pretrpljene neimovinske štete;

—	naložiti Parlamentu snošenje svih troškova.

Podredni zahtjevi:

—	odrediti prekid postupka do okončanja kaznenih postupaka pokrenutih u Francuskoj;

—	odlučiti da će izvršenje odluke glavnog tajnika u međuvremenu biti obustavljeno i da će se iznosi naplaćeni s tog naslova vratiti u cijelosti žalitelju.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti glavnog tajnika i povredi članka 25. stavka 3. Poslovnika Parlamenta

Pobijanom presudom dodjeljuje se glavnom tajniku nadležnost za odlučivanje kojom ga se ovlašćuje da samostalno određuje postojanje neosnovano naplaćenog iznosa dok prema tekstovima i ranijoj sudskoj praksi ima samo istražnu nadležnost, nadležnost u pogledu predlaganja i izvršenja.

Drugi žalbeni razlog, koji se temelji na nepoštivanju načela „una via electa” i „prednost kaznenog pred građanskim sudom”

Pobijanom presudom se pogrešno smatra da je navedeno načelo pitanje nacionalnog, a ne europskog prava i da predmet o kojemu je riječ nije doveo ni do kakvog kaznenopravnog aspekta.

Treći žalbeni razlog, koji se temelji na povredi prava na obranu

Pobijanom presudom 1) žalitelju nije vraćeno temeljno pravo na saslušanje, a kojega je tijekom cijelog postupka bio lišen; 2) potvrđena je kvalifikacija obične sumnje koju je dala uprava Parlamenta iako se radilo o prigovorima, štoviše neosnovanim, izjavljenim protiv žalitelja tijekom navedenog postupka i iako je promjenjivi i neprecizni karakter tih prigovora predstavljao prepreku iznošenju učinkovite obrane; 3) nisu uzete u obzir posljedice šutnje uprave na žaliteljeve dopise u kojima joj je postavio pitanje o točnoj naravi dokaza o radu njegova pomoćnika koji se od njega očekivao.

Četvrti žalbeni razlog, koji se temelji na diskriminatornom postupanju i fumus persecutionis te nepravilnoj izmjeni pravila o teretu dokazivanja.

Pobijanom presudom nisu kao takve kvalificirane naznake diskriminatornog postupanja ili fumus persecutionis i isključeno je da bi se sudska praksa na koju se pozvao žalitelj mogla primijeniti analogijom na slučajeve političke diskriminacije.

Peti žalbeni razlog, koji se temelji na nedostatnosti obrazloženja i povredi članka 41. Povelje o temeljnim pravima

Pobijanom presudom se pogrešno smatralo da su prijelazni dokumenti postupka vraćanja neosnovano naplaćenog iznosa bez pravne snage u odnosu na valjanost tog postupka i, stoga, na valjanost konačnog akta. Pobijanom presudom stoga nije izveden zaključak o činjenici da nedosljednost obrazloženja kao i šutnja uprave u pogledu žaliteljevih zahtjeva za objašnjenje nisu omogućili žalitelju da sazna kako treba dokazati nepostojanje kažnjivog djela.

6.	Šesti žalbeni razlog, koji se temelji na povredi načela pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja Pobijanom presudom se smatralo da potreba da zastupnik čuva dokaze o radu svojih pomoćnika nije ni retroaktivna ni obvezujuća.

Sedmi žalbeni razlog, koji se temelji na netočnoj kvalifikaciji dokaza, iskrivljavanju činjenica i proturječnostima obrazloženja

Pobijanom presudom utvrđena je jednostrano, a posteriori, bez pravne osnove i dosljednosti, teorija priznatih i prihvatljivih načina dokazivanja pomoćnikova rada i samovoljno su odbačene one koje je iznio žalitelj te mu je prigovoreno da nije podnio nove dokaze u okviru postupka.

Osmi žalbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti

Pobijanom presudom se smatralo da, s jedne strane, provedbene mjere ne ostavljaju glavnom tajniku nikakvu marginu prosudbe pri donošenju odluke i da, s druge strane, žalitelj nije razvio dovoljnu argumentaciju protiv provedbenih mjera ili tekstova na kojima se one temelje.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/34

Presuda Općeg suda od 29. svibnja 2018. – Uribe-Etxebarría Jiménez protiv EUIPO-a – Núcleo de comunicaciones y control (SHERPA)

(Predmet T-577/15) (1)

((Žig Europske unije - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Verbalni žig Europske unije SHERPA - Raniji nacionalni verbalni žig SHERPA - Proglašenje djelomične ništavosti - Predmet spora pred žalbenim vijećem - Stvarna uporaba žiga - Članak 42. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 47. stavak 2. Uredbe (EU) 2017/1001) - Članak 53. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009 (koja je postala članak 60. stavak 2. točka (a) Uredbe 2017/1001) - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točke (a) i (b) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točke (a) i (b) Uredbe 2017/1001)))

(2018/C 240/35)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Xabier Uribe-Etxebarría Jiménez (Erandio, Španjolska) (zastupnik: M. Esteve Sanz, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: J. Crespo Carrillo, u svojstvu agenta)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Núcleo de comunicaciones y control, SL (Madrid, Španjolska) (zastupnici: P. López Ronda, G. Macías Bonilla, G. Marín Raigal i E. Armero Lavie, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 17. srpnja 2015. (predmet R 1135/2014-2), koja se odnosi na postupak za proglašenje žiga ništavim između društva Núcleo de comunicaciones y control i X. Uribe-Etxebarríje Jiméneza.

Izreka

1.	Poništava se odluka drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 17. srpnja 2015. (predmet R 1135/2014-2) u dijelu u kojem se odnosi na proizvode označene spornim žigom iz razreda 9.

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	EUIPO će snositi vlastite troškove kao i trećinu troškova Xabiera Uribe-Etxebarríje Jiméneza.

4.	X. Uribe-Etxebarría Jiménez snosit će dvije trećine vlastitih troškova.

5.	Núcleo de comunicaciones y control, SL snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 406, 7. 12. 2015.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/35

Presuda Općeg suda od 17. svibnja 2018. – Josefsson protiv Parlamenta

(Predmet T-566/16) (1)

((„Javna služba - Privremeno osoblje - Ugovor o radu na neodređeno vrijeme - Otkaz - Članak 47. točke (c) i (i) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika - Očita pogreška u ocjeni - Pravo na saslušanje - Načelo dobre uprave - Dužnost brižnog postupanja”))

(2018/C 240/36)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Erik Josefsson (Malmö, Švedska) (zastupnici: T. Bontinck, A. Guillerme i M. Forgeois, odvjetnici)

Tuženik): Europski parlament (zastupnici: u početku M. Dean i L. Deneys, zatim M. Dean i Í. Ní Riagáin Düro, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se, s jedne strane, traži poništenje odluke tijela ovlaštenog za sklapanje ugovora o radu Parlamenta od 19. prosinca 2014. o raskidu tužiteljeva ugovora kao člana privremenog osoblja i kojim se, s druge strane, traži naknada neimovinske štete koju je tužitelj navodno pretrpio.

Izreka

1.	Poništava se odluka tijela ovlaštenog za sklapanje ugovora o radu Europskog parlamenta od 19. prosinca 2014. o raskidu ugovora o radu članu privremenog osoblja Eriku Josefssonu.

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	Parlamentu se nalaže snošenje troškova.

(1) SL L 27 od 25.1.2016 (predmet prvotno upisan pred Službeničkim sudom Europske unije pod brojem F-138/15) i prenesen na Opći sud Europske unije 1.9.2016)

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/35

Presuda Općeg suda od 17. svibnja 2018. – Komisija protiv AV-a

(Predmet T-701/16 P) (1)

((„Žalba - Javna služba - Privremeno osoblje - Postupak zapošljavanja - Liječnički pregled - Nepotpune izjave prilikom liječničkog pregleda - Retroaktivna primjena odgode zdravstvenog osiguranja - Odbijanje naknade za invalidnost - Izvršenje presude Službeničkog suda kojom je poništena prvotna odluka”))

(2018/C 240/37)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: C. Berardis-Kayser, C. Ehrbar i T. Bohr, a zatim C. Ehrbar i T. Bohr, agenti)

Druga stranka u postupku: AV (zastupnici: J.-N. Louis i N. de Montigny, agenti)

Predmet

Žalba protiv presude Službeničkog suda Europske unije (drugo vijeće) od 21. srpnja 2016., AV/Komisija (F-91/15, EU:F:2016:170), radi ukidanja te presude.

Izreka

1.	Ukida se presuda Službeničkog suda Europske unije (drugo vijeće) od 21. srpnja 2016., AV/Komisija (F-91/15).

2.	Predmet se vraća na ponovno suđenje vijeću Općeg suda različitom od onoga koje je odlučilo o ovoj žalbi.

3.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

(1) SL C 14, 16. 1. 2017.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/36

Presuda Općeg suda od 17. svibnja 2018. – Basil protiv EUIPO-a – Artex (Košare prilagođene za bicikle)

(Predmet T-760/16) (1)

((„Dizajn Zajednice - Postupak za proglašavanje dizajna ništavim - Registrirani dizajn Zajednice koji prikazuje košare prilagođene za bicikle - Razlog ništavosti - Nedopuštenost zahtjeva za proglašavanje dizajna ništavim - Članak 52. stavak 3. i članak 86. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 6/2002 - Otkrivanje ranijeg dizajna - Individualni karakter - Drukčiji ukupni dojam - Članak 6. i članak 25. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 6/2002”))

(2018/C 240/38)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Basil BV (Silvolde, Nizozemska) (zastupnici: N. Weber i J. von der Thüsen, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: S. Hanne i D. Walicka, u svojstvu agenata)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Artex SpA (San Zeno di Cassola, Italija) (zastupnik: J. Vogtmeier, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 7. srpnja 2016. (predmet R 535/2015-3) koja se odnosi na postupak za proglašavanje dizajna ništavim između društava Artex i Basil.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se društvu Basil BV snošenje troškova.

(1) SL C 6, 9. 1. 2017.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/37

Presuda Općeg suda od 29. svibnja 2018. – Fedtke protiv EGSO-a

(Predmet T-801/16 RENV) (1)

((„Javna služba - Dužnosnici - Umirovljenje - Dob za umirovljenje - Zahtjev za produljenje službe - Članak 52. prvi i drugi stavak Pravilnika - Interes službe - Akt kojim se samo potvrđuje - Nove i bitne činjenice - Dopuštenost”))

(2018/C 240/39)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Ingrid Fedtke (Wezembeek-Oppem, Belgija) (zastupnik: M.-A. Lucas, odvjetnik)

Tuženik: Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) (zastupnici: M. Pascua Mateo, K. Gambino, X. Chamodraka, A. Carvajal i L. Camarena Januzec, agenti, uz asistenciju B. Wägenbaura, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se traži poništenje odluke EGSO-a kojom je odbijen tužiteljičin zahtjev za ostankom u radnom odnosu do dobi od 66 godina.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Ingrid Fedtke nalaže se snošenje troškova nastalih u prvostupanjskom postupku, kako pred Općim sudom Europske unije, tako i pred Službeničkim sudom Europske unije.

(1) SL L 320 od 28.9.2015 (predmet prvotno upisan pred Službeničkim sudom Europske unije pod brojem F-107/15 i prenesen na Opći sud Europske unije 1.9.2016)

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/37

Presuda Općeg suda od 18. svibnja 2018. – Italytrade protiv EUIPO-a – Tpresso (tèespresso)

(Predmet T-67/17) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije tèespresso - Raniji međunarodni figurativni žig TPresso i verbalni žig TPRESSO - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (sada članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2018/C 240/40)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Italytrade Srl (Bari, Italija) (zastupnik: N. Clemente, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: L. Rampini, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Tpresso SA (Zürich, Švicarska) (zastupnik: L. Biglia i R. Spagnolli, odvjetnici)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 29. studenoga 2016. (predmet R 959/2016-4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Tpresso i Italytrade.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Italytrade Srl nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 104 od 3. 4. 2017.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/38

Presuda Općeg suda od 18. svibnja 2018. – Italytrade protiv EUIPO-a – Tpresso (teaespresso)

(Predmet T-68/17) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije teaespresso - Raniji međunarodni figurativni žig TPresso i verbalni žig TPRESSO - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (sada članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2018/C 240/41)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Italytrade Srl (Bari, Italija) (zastupnik: N. Clemente, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: L. Rampini, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Tpresso SA (Zürich, Švicarska) (zastupnici: L. Biglia i R. Spagnolli, odvjetnici)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 29. studenoga 2016. (predmet R 1099/2016-4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Tpresso i Italytrade.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Italytrade Srl nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 104 od 3. 4. 2017.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/39

Presuda Općeg suda od 29. svibnja 2018. – Sata protiv EUIPO-a – Zhejiang Rongpeng Air Tools (1000)

(Predmet T-299/17) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Verbalni žig Europske unije 1000 - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 52. stavak 1. točke (a) i (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (kasnije članak 59. stavak 1. točke (a) i (b) Uredbe (EU) 2017/1001) - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 207/2009 (kasnije članak 7. stavak 1. točka (c)Uredbe 2017/1001) - Jednako postupanje - Načelo dobre uprave - Obveza obrazlaganja”))

(2018/C 240/42)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Sata GmbH & Co. KG (Kornwestheim, Njemačka) (zastupnik: M.-C. Simon, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: D. Hanf, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Zhejiang Rongpeng Air Tools Co. Ltd (Pengjie Town, Kina) (zastupnici: S. Fröhlich i M. Hartmann, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 6. ožujka 2017. (predmet R 650/2016-4), koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između društava Zhejiang Rongpeng Air Tools i Sata.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se društvu Sata GmbH & Co. KG snošenje troškova.

(1) SL C 231, 17. 7. 2017.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/39

Presuda Općeg suda od 29. svibnja 2018. – Sata protiv EUIPO-a – Zhejiang Rongpeng Air Tools (3000)

(Predmet T-300/17) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Verbalni žig Europske unije 3000 - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 52. stavak 1. točke (a) i (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (kasnije članak 59. stavak 1. točke (a) i (b) Uredbe (EU) 2017/1001) - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 207/2009 (kasnije članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe 2017/1001) - Jednako postupanje - Načelo dobre uprave - Obveza obrazlaganja”))

(2018/C 240/43)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Sata GmbH & Co. KG (Kornwestheim, Njemačka) (zastupnik: M.-C. Simon, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: D. Hanf, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 8. ožujka 2017. (predmet R 653/2016-4), koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između društava Zhejiang Rongpeng Air Tools i Sata.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se društvu Sata GmbH & Co. KG snošenje troškova.

(1) SL C 231, 17. 7. 2017.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/40

Presuda Općeg suda od 29. svibnja 2018. – Sata protiv EUIPO-a – Zhejiang Rongpeng Air Tools (2000)

(Predmet T-301/17) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Verbalni žig Europske unije 2000 - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 52. stavak 1. točke (a) i (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (kasnije članak 59. stavak 1. točke (a) i (b) Uredbe (EU) 2017/1001) - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 207/2009 (kasnije članak 7. stavak 1. točka (c)Uredbe 2017/1001) - Jednako postupanje - Načelo dobre uprave - Obveza obrazlaganja”))

(2018/C 240/44)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Sata GmbH & Co. KG (Kornwestheim, Njemačka) (zastupnik: M.-C. Simon, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: D. Hanf, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 8. ožujka 2017. (predmet R 651/2016-4), koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između društava Zhejiang Rongpeng Air Tools i Sata.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se društvu Sata GmbH & Co. KG snošenje troškova.

(1) SL C 231, 17. 7. 2017.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/41

Presuda Općeg suda od 18. svibnja 2018. – Mendes protiv EUIPO-a– Actial Farmaceutica (VSL#3)

(Predmet T-419/17) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak opoziva - Verbalni žig Europske unije VSL#3 - Žig koji je postao uobičajeni naziv u trgovini za proizvod ili uslugu za koje je registriran - Žig koji je takve naravi da javnost dovodi u zabludu - Članak 51. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 58. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EU) 2017/1001)”))

(2018/C 240/45)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Mendes SA (Lugano, Švicarska) (zastupnik: G. Carpineti, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: J. Crespo Carrillo, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Actial Farmaceutica Srl (Rim, Italija) (zastupnik: S. Giudici, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 3. svibnja 2017. (predmet R 1306/2016-2), koja se odnosi na postupak opoziva između društava Mendes i Actial Farmaceutica.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Mendes SA nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 277, 21. 8. 2017.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/41

Presuda Općeg suda od 28. svibnja 2018. – Item Industrietechnik protiv EUIPO-a (EFUSE)

(Predmet T-426/17) (1)

((„Žig Europske unije - Prijava figurativnog žiga Europske unije EFUSE - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001”))

(2018/C 240/46)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Item Industrietechnik GmbH (Solingen, Njemačka) (zastupnici: G. Hasselblatt, V. Töbelmann i M. Vitt, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: A. Schifko, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 18. travnja 2017. (predmet R 1881/2016-4), koja se odnosi na prijavu za registraciju figurativnog znaka EFUSE kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Item Industrietechnik GmbH nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 277, 21. 8. 2017.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/42

Presuda Općeg suda od 28. svibnja 2018. – Item Industrietechnik protiv EUIPO-a (EFUSE)

(Predmet T-427/17) (1)

((„Žig Europske unije - Prijava verbalnog žiga Europske unije EFUSE - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001)”))

(2018/C 240/47)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Item Industrietechnik GmbH (Solingen, Njemačka) (zastupnici: G. Hasselblatt, V. Töbelmann i M. Vitt, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: A. Schifko, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 18. travnja 2017. (predmet R 1882/2016-4), koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka EFUSE kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Item Industrietechnik GmbH nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 277, 21. 8. 2017.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/43

Rješenje predsjednika Općeg suda od 15. svibnja 2018. – Elche Club de Fútbol protiv Komisije

(Predmet T-901/16 R)

((„Privremena pravna zaštita - Državne potpore - Potpore koje je Španjolska dodijelila u korist nekih profesionalnih nogometnih klubova - Državno jamstvo koje je dodijelio javni subjekt - Odluka kojom se potpore proglašavaju nespojivima s unutarnjim tržištem - Zahtjev za suspenziju primjene - Fumus boni juris - Hitnost - Odvagivanje interesa”))

(2018/C 240/48)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Elche Club de Fútbol, SAD (Elche, Španjolska) (zastupnici: M. Segura Catalán i M. Clayton, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: B. Stromsky, G. Luengo i P. Němečková, agenti)

Intervenijent u potporu tužitelju: Kraljevina Španjolska (zastupnik: A. Gavela Llopis, agent)

Predmet

Zahtjev na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a kojim se traži suspenzija primjene odluke Komisije (EU) 2017/365 od 4. srpnja 2016. o državnoj potpori SA.36387 (2013/C) (ex 2013/NN) (ex 2013/CP) koju je provela Španjolska u korist Valencia Club de Fútbol, SAD, Hércules Club de Fútbol, SAD i Elche Club de Fútbol (SL 2017., L 55, str. 12.).

Izreka

Suspendira se primjena odluke Komisije (EU) 2017/365 od 4. srpnja 2016. o državnoj potpori SA.36387 (2013/C) (ex 2013/NN) (ex 2013/CP) koju je provela Španjolska u korist Valencia Club de Fútbol, SAD, Hércules Club de Fútbol, SAD, i Elche Club de Fútbol, SAD (SL 2017., L 55, str. 12.) u dijelu koji se odnosi na povrat potpore od Elche Club de Fútbol, koja je određena kao 3. mjera u članku 1. te odluke.

2.	Zahtjev za privremenu pravnu zaštitu odbija se u preostalom dijelu.

3.	Ukida se rješenje od 6. ožujka 2017. Elche Club de Fútbol/Komisija (T-901/16 R).

4.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/44

Rješenje Općeg suda od 4. svibnja 2018. – Abel i dr. protiv Komisije

(Predmet T-197/17) (1)

((„Izvanugovorna odgovornost - Okoliš - Komisijino donošenje uredbe koja se odnosi na onečišćujuće emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila - Zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete koju su pretrpjeli tužitelji - Nepostojanje stvarnog i određenog karaktera štete - Situacija koja je takva da može neimovinski utjecati na svaku osobu - Nepostojanje nadoknadive štete - Zahtjev za izdavanje sudskog naloga”))

(2018/C 240/49)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Marc Abel (Montreuil, Francuska) i 1428 ostalih tužitelja čija se imena nalaze u prilogu rješenju (zastupnik: J. Assous, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J.-F. Brakeland, M. Huttunen i A. Becker, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 268. UFEU-a kojim se traži naknada štete koju su tužitelji pretrpjeli nakon donošenja Uredbe Komisije (EU) 2016/646 od 20. travnja 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 692/2008 u pogledu emisija iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 6) (SL 2016., L 109, str. 1.).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Marcu Abelu i ostalim tužiteljima čija se imena nalaze u prilogu nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 151, 15. 5. 2017.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/44

Rješenje Općeg suda od 16. svibnja 2018. – Argus Security Projects protiv Komisije i EUBAM-a Libya

(Predmet T-206/17) (1)

((„Tužba za poništenje - Ugovori o javnoj nabavi usluga - Natjecateljski pregovarački postupak - Pružanje usluga sigurnosti u okviru misije Europske unije za pomoć u integriranom upravljanju granicama u Libiji - Odbijanje ponuditeljeve ponude i dodjela ugovora drugom ponuditelju - Elementi nastali nakon dodjele ugovora - Bitna izmjena početnih ugovornih uvjeta - Očito pravno neosnovana tužba”))

(2018/C 240/50)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Argus Security Projects Ltd (Limassol, Cipar) (zastupnici: T. Bontinck i A. Guillerme, odvjetnici)

Tuženici: Europska komisija (zastupnici: F. Castillo de la Torre, P. Aalto i L. Baumgart, agenti), misija Europske unije za pomoć u integriranom upravljanju granicama u Libiji (EUBAM Libya) (zastupnik: E. Raoult, odvjetnik)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje odluke EUBAM-a Libya od 24. siječnja 2017. o neprihvaćanju tužiteljeve ponude za dodjelu, u natjecateljskom pregovaračkom postupku, ugovora koji se odnosi na usluge sigurnosti u okviru EUBAM-a Libya za integrirano upravljanje granicama u Libiji (ugovor EUBAM-13-020) i o dodjeli ugovora društvu Garda World Ltd.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Argus Security Projects Ltd nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 195, 19. 6. 2017.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/45

Rješenje Općeg suda od 15. svibnja 2018. – Sensotek protiv EUIPO-a – Senso Tecnologie (senso tek)

(Predmet T-470/17) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije senso tek - Raniji figurativni žig Europske unije SENSOTEC - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (sada članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) - Očito pravno neosnovana tužba”)

(2018/C 240/51)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Sensotek GmbH (Reichenbach an der Fils, Njemačka) (zastupnik: J. Klink, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: S. Hanne, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Senso Tecnologie Srl (Rim, Italija)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 16. svibnja 2017. (predmet R 1953/2016-2) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Senso Tecnologie i Sensotek.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Sensotek GmbH nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 309 od 18. 9. 2017.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/46

Rješenje Općeg suda od 17. travnja 2018. – NeoCell protiv EUIPO-a (BIOACTIVE NEOCELL COLLAGEN)

(Predmet T-666/17) (1)

(„Žig Europske unije - Pravna osoba privatnog prava - Nepostojanje dokaza pravne osobnosti - Članak 177. stavak 4. Poslovnika - Očita nedopuštenost”)

(2018/C 240/52)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: NeoCell Corporation (zastupnik: M. Edenborough, QC)

Tuženik: Europski ured za intelektualno vlasništvo (zastupnik: A. Lukošiūtė, agent)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 18. srpnja 2017. (predmet R 147/2017-2) koja se odnosi na međunarodnu registraciju verbalnog žiga u kojoj je naznačena Europska unija BIOACTIVE NEOCELL COLLAGEN.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu NeoCell Corporation nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 5 od 8. 1. 2018.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/46

Rješenje Općeg suda od 15. svibnja 2018. – Commune de Fessenheim i dr. protiv Komisije

(Predmet T-726/17) (1)

((„Tužba za poništenje - Pristup dokumentima - Dopis o protokolu za naknadu štete grupi EDF u okviru ukidanja dozvole za rad nuklearne elektrane Fessenheim koji je Komisija uputila francuskim vlastima - Prešutno uskraćivanje pristupa - Rok za podnošenje tužbe - Nepravodobnost - Nedopuštenost”))

(2018/C 240/53)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Commune de Fessenheim (Francuska), Communauté de communes Pays Rhin-Brisach (Volgelsheim, Francuska), Conseil départemental du Haut-Rhin (Colmar, Francuska), Conseil régional Grand Est Alsace Champagne-Ardenne Lorraine (Strasbourg, Francuska) (zastupnik: G. de Rubercy, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnik: A. Buchet, agent)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje prešutne odluke od 10. kolovoza 2017. kojom je Komisija tužiteljima odbila odobriti pristup dopisu što ga je 22. ožujka 2017. uputila francuskim vlastima o protokolu za naknadu štete grupi Électricité de France (EDF) koji se odnosi na ukidanje dozvole za rad nuklearne elektrane Fessenheim.

Izreka

1.	Tužba se odbija kao nedopuštena.

2.	Obustavlja se postupak povodom zahtjeva za intervenciju Francuske Republike.

3.	Commune de Fessenheim, communauté de communes Pays Rhin-Brisach, conseil départemental du Haut-Rhin i conseil régional Grand Est Alsace Champagne-Ardenne Lorraine nalaže se snošenje vlastitih troškova, kao i troškova Europske komisije.

4.	Francuska Republika snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 13, 15. 1. 2018.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/47

Rješenje Općeg suda od 15. svibnja 2018. – Seco Belgium i Vinçotte protiv Parlamenta

(Predmet T-812/17) (1)

((„Tužba za poništenje - Ugovori o javnim radovima - Postupak javne nabave - Zadaci nadzora i tehničkih savjeta u vezi sa stjecanjem, projektiranjem i građevinskim radovima u Europskom parlamentu u Bruxellesu - Odbijanje ponude tužiteljâ i dodjela ugovora o javnoj nabavi drugom ponuditelju - Povlačenje pobijanog akta - Prestanak postojanja predmeta spora - Obustava postupka”))

(2018/C 240/54)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Seco Belgium (Bruxelles, Belgija) i Vinçotte (Vilvoorde, Belgija) (zastupnici: A. Delvaux i R. Simar, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: u početku P. López-Carceller i Z. Nagy, zatim Z. Nagy i B. Simon, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje odluke Parlamenta od 1. prosinca 2017. o odbijanju ponude koju su tužitelji podnijeli u okviru postupka javne nabave 06D 20/2017/M005, naslovljenog „Zadaci nadzora i tehničkih savjeta u vezi sa stjecanjem, projektiranjem i građevinskim radovima u Europskom parlamentu u Bruxellesu” i o dodjeli tog ugovora drugom ponuditelju.

Izreka

1.	Obustavlja se postupak povodom tužbe.

2.	Europskom parlamentu nalaže se snošenje troškova, uključujući troškove nastale u postupku privremene pravne zaštite.

(1) SL C 52, 12. 2. 2018.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/48

Tužba podnesena 22. travnja 2018. – European Anglers Alliance protiv Vijeća

(Predmet T-252/18)

(2018/C 240/55)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: European Anglers Alliance (Offenbach am Main, Njemačka) (zastupnik: L.-B. Buchman, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	prizna pravni interes društva European Anglers Alliance;

—

poništi odredbe članka 9. stavaka 4. i 5. Uredbe Vijeća (EU) 2018/120 od 23. siječnja 2018. o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti za 2018. za određene riblje stokove i skupine ribljih stokova koje se primjenjuju u vodama Unije te, za ribarska plovila Unije, u određenim vodama izvan Unije i o izmjeni Uredbe (EU) 2017/127 (SL 2018., L 27, str. 1. i ispravak SL 2018., L 90, str. 112.), s obzirom na to da:

—	dovode do neopravdane diskriminacije među građanima Europske unije s obzirom na cilj tih odredbi i povrjeđuju načelo jednakosti;

—	je Vijeće Europske unije prekoračilo svoju diskrecijsku ovlast time što nije uzelo u obzir ni jedan objektivni podatak koji se odnosi na ulove stokova lubina ostvarene rekreacijskim ribolovom u moru;

—	povrjeđuju načelo proporcionalnosti i nisu u skladu s člankom 17. Zajedničke ribarstvene politike s obzirom na to da gospodarski i sociološki značaj rekreacijskog ribolova u moru očito nije uzet u obzir.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja jer pobijane odredbe Uredbe (EU) 2018/120 dovode do neopravdane diskriminacije među europskim građanima s obzirom na njihov cilj, kao i između rekreativnih ribolovaca i industrijskog ribolova.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na prekoračenju diskrecijske ovlasti Vijeća.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/48

Tužba podnesena 23. travnja 2018. – VY protiv Komisije

(Predmet T-253/18)

(2018/C 240/56)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: VY (zastupnik: J.-N. Louis, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

utvrdi i presudi,

—	da se odluka o imenovanju [povjerljivo] (1) na mjesto šefa odjela u odjelu [povjerljivo] Delegacije Europske unije u Japanu i odluka o odbijanju tužiteljeve prijave poništavaju;

—	da se Komisiji nalaže snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obavijesti o slobodnom radnom mjestu.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 21. Povelje o temeljnim pravima i članka 1.d Pravilnika o osoblju.

(1) Povjerljivi podaci su izostavljeni.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/49

Tužba podnesena 25. travnja 2018. – Makhlouf protiv Komisije i ESB-a

(Predmet T-260/18)

(2018/C 240/57)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Rami Makhlouf (Damask, Sirija) (zastupnik: E. Ruchat, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija i Europska središnja banka

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	tužiteljevu tužbu proglasi dopuštenom i osnovanom;

—	slijedom toga, naloži Europskoj uniji, tuženicima, da tužitelju naknadi cjelokupnu štetu koju je pretrpio u iznosu od 6 900 000 eura uvećanom za kamate;

—	naloži tuženicima snošenje svih troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj povredi članka 17. stavka 1. UEU-a i članka 13. stavaka 3. i 4. ugovora o ESM-u s obzirom na to da nije nadzirala usklađenost Memoranduma o razumijevanju od 26. travnja 2013. s pravom Unije.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na zlouporabi ovlasti i povredi članka 17. Povelje o temeljnim pravima od strane ESB-a s obzirom na to da je upotrijebio svoje ovlasti u području monetarne politike kako bi Euroskupini i ciparskoj vladi nametnuo uvjete za restrukturiranje banaka.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na izvlaštenju tužiteljeve imovine bez pravične naknade.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/50

Tužba podnesena 26. travnja 2018. – O'Flynn i dr. protiv Komisije

(Predmet T-270/18)

(2018/C 240/58)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Michael O'Flynn (Cork, Irska), Paddy McKillen (Dublin, Irska) i David Daly (Malahide, Irska) (zastupnici: M. Cush, SC, D. Hardiman, barrister, P. O’Brien i D. O'Keeffe, solicitors)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi Odluku Europske komisije C(2018) 464 final od 25. siječnja 2018. (SA.43791(2017/NN)) (1) u dijelu u kojem Komisija nije imala primjedbi na navodnu potporu National Asset Management Agency (NAMA) ili preko nje ili podredno nije smatrala da takva mjera predstavlja potporu,

—	dosudi tužiteljima troškove, uključujući troškove ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik trebao pokrenuti formalni istražni postupak u skladu s člankom 108. stavkom 2. UFEU-a.

—	Tužitelji navode, među ostalim, da je nepokretanjem takvog postupka tuženik povrijedio postupovna prava tužiteljâ na temelju članka 108. stavka 2. UFEU-a kao i načelo dobre uprave jer nije ispunio svoje obveze pažljivog i nepristranog ispitivanja navodne potpore.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji o postojanju očitih pogrešaka u ocjeni.

—

Tužitelji navode da je tuženik donošenjem pobijane odluke počinio očite pogreške u ocjeni, uključujući njegovo utvrđenje da tužitelji nisu iznijeli navode o zloupotrebi potpora, a takav navod je, suprotno tomu, izričito iznesen u stavku 5.25. pritužbe. Tužitelji također navode da je tuženikova ocjena NAMA-inih djelatnosti u mnogim pogledima nedostatna.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik povrijedio obvezu obrazlaganja.

—

U tom pogledu, tužitelji tvrde da tuženik nije obrazložio niti dao odgovarajuće obrazloženje pobijane odluke, među ostalim, ne objasnivši na odgovarajući način, uopće ne objasnivši ili objasnivši na način koji se ne može provjeriti, osnovu svojega prihvaćanja NAMA-ine metodologije utvrđivanja održivosti razvojnih projekata.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji o postojanju povrede članka 106. UFEU-a.

—	Uz navodnu povredu odredaba UFEU-a o državnoj potpori, tužitelji navode da je povrijeđen članak 106. UFEU-a, kako je navedeno u njihovoj pritužbi, a o čemu nisu dobili tuženikov odgovor.

(1) SL 2018., C 60, str. 4.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/51

Tužba podnesena 30. travnja 2018. – Bernaldo de Quirós protiv Komisije

(Predmet T-273/18)

(2018/C 240/59)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Belén Bernaldo de Quirós (Bruxelles, Belgija) (zastupnik: M. Casado García-Hirschfeld, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	proglasi ovu tužbu dopuštenom i osnovanom;

i da slijedom toga,

—	poništi odluku od 6. srpnja 2017.;

—	proglasi poništenje, po potrebi, odluke od 31. siječnja 2018. o odbijanju žalbe;

—	naloži naknadu neimovinske štete tužiteljice koja proizlazi iz tih odluka, a koja je procijenjena na simboličan iznos od jednog eura;

—	naloži tuženiku snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi mandata povjerenog Uredu za istražne radnje i stegovne postupke u pogledu upravne istrage protiv tužitelja kao i na povredi načela nepristranosti i dobre uprave.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji, s jedne strane, na povredi načela poštovanja prava obrane i povredi članka 3. Priloga IX. Pravilniku te, s druge strane, na povredi načela jednakosti oružja prilikom saslušanja tužitelja na temelju članka 22. Priloga IX. Pravilniku.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti i očitoj pogrešci u ocjeni.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/52

Tužba podnesena 7. svibnja 2018. – Azarov protiv Vijeća

(Predmet T-286/18)

(2018/C 240/60)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Mikola Janovič Azarov (Kijev, Ukrajina) (zastupnici: A. Egger i G. Lansky, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

u skladu s člankom 263. UFEU-a, poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2018/333 od 5. ožujka 2018. o izmjeni Odluke 2014/119/ZVSP o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2018., L 63, str. 48.) i Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2018/326 o provedbi Uredbe (EU) br. 208/2014 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2018., L 63, str. 5.), u dijelu u kojem se odnose na tužitelja,

—	u skladu s člankom 64. Poslovnika Općeg suda, poduzme određene mjere upravljanja postupkom;

—	u skladu s člankom 87. stavkom 2. Poslovnika Općeg suda, naloži Vijeću snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog: povreda načela proporcionalnosti Tužitelj ističe da su već peti put izrečene restriktivne mjere očito neproporcionalne.

2.	Drugi tužbeni razlog: očita pogreška u ocjeni Tužitelj tvrdi da Vijeće za odluku o produženju restriktivnih mjera nije raspolagalo dovoljno čvrstom činjeničnom osnovom koja se zahtijeva sudskom praksom.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/52

Tužba podnesena 10. svibnja 2018. – Republika Latvija protiv Europske komisije

(Predmet T-293/18)

(2018/C 240/61)

Jezik postupka: latvijski

Stranke

Tužitelj: Republika Latvija (zastupnici: I. Kucina i V. Soņeca)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Komisijin dopis C(2018) 1418 final od 12. ožujka 2018. kojim je ona zauzela svoje stajalište i naloži toj instituciji zauzimanje stajališta koje ne dovodi do štetnih pravnih učinaka za Latviju;

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi Republika Latvija ističe da je Komisija zauzimanjem svojeg stajališta povrijedila ne samo članak 263. UFEU-a, stvarajući na taj način štetne pravne učinke za Latviju, nego i članak 17. stavak 1. UEU-a, u vezi s člankom 3. stavkom 1. točkom (d), člankom 38. i člankom 335. UFEU-a, koji toj instituciji nalažu da osigura to da Norveška pravilno ispunjava obveze koje je preuzela Pariškim ugovorom (1) u pogledu prava država članica Europske unije na nediskriminirajući pristup ribolovu u ribolovnoj zoni Svalbard.

(1) Ugovor koji se odnosi na Spitsbergen sklopljen između Norveške, Sjedinjenih Američkih Država, Danske, Francuske, Italije, Japana, Nizozemske, Velike Britanije, Irske, britanskih prekomorskih područja i Švedske potpisan je u Parizu 9. veljače 1920. Dostupan je na: https://likumi.lv/ta/id/282051-par-ligumu-starp-norvegiju-amerikas-savienotajam-valstim-daniju-franciju-italiju-japanu-niderlandi-lielbritaniju-un

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/53

Tužba podnesena 8. svibnja 2018. – Wirecard Technologies protiv EUIPO-a – Striatum Ventures (supr)

(Predmet T-297/18)

(2018/C 240/62)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Wirecard Technologies GmbH (Aschheim, Njemačka) (zastupnik: A. Bayer, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Striatum Ventures BV (Rosmalen, Nizozemska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije supr – žig Europske unije br. 13 163 746

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 20. veljače 2018. u predmetu R 2028/2017-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u i drugoj stranci u postupku pred žalbenim vijećem, ako se uključi kao intervenijent, snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 2017/1001.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/54

Tužba podnesena 16. svibnja 2018. – Kljujev protiv Vijeća

(Predmet T-305/18)

(2018/C 240/63)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Andrij Kljujev (Donjeck, Ukrajina) (zastupnici: B. Kennelly, QC, J. Pobjoy, barrister, R Gherson i T. Garner, solicitors)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da poništi:

—	Odluku Vijeća (ZVSP) 2018/333 od 5. ožujka 2018. o izmjeni Odluke 2014/119/ZVSP o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2018., L 63, str. 48.), i

—	Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2018/326 od 5. ožujka 2018. o provedbi Uredbe (EU) br. 208/2014 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2018., L 63, str. 5.),

u dijelu u kojem se te mjere odnose na tužitelja.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Vijeće počinilo pogreške u ocjeni smatrajući da je kriterij za uvrštavanje tužitelja u članak 1. stavak 1. pobijane odluke i članak 3. stavak 1. pobijane uredbe ispunjen.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je povreda tužiteljevih prava iz članka 6., u vezi s člancima 2. i 3. UEU-a i člancima 47. i 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, posljedica pretpostavke Vijeća da je postupanje s tužiteljem u Ukrajini bilo u skladu s temeljnim ljudskim pravima.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Vijeće povrijedilo tužiteljeva prava na obranu i pravo na dobru upravu i djelotvornu sudsku zaštitu.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Vijeće povrijedilo, neopravdano i neproporcionalno, tužiteljeva prava na vlasništvo i ugled.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/55

Tužba podnesena 16. svibnja 2018. – Zhejiang Jiuli Hi-Tech Metals protiv Komisije

(Predmet T-307/18)

(2018/C 240/64)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Zhejiang Jiuli Hi-Tech Metals Co. Ltd (Huzhou, Kina) (zastupnici: K. Adamantopoulos i P. Billiet, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2018/330 od 5. ožujka 2018. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz određenih bešavnih cijevi od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Narodne Republike Kine nakon revizije zbog predstojećeg isteka mjera u skladu s člankom 11. stavkom 2. Uredbe (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća, u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja; i

—	naloži Europskoj komisiji snošenje tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija donijela Uredbu 2018/330 na način koji bitno povređuje tužiteljeva prava obrane protivno članku 3. stavku 2., članku 16. stavku 1., članku 19. stavcima 2. i 4., članku 20. stavcima 2. i 4., članku 21. stavcima 5. i 7. Uredbe (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije i članku 3. stavku 3.1., članku 5. stavku 5.3., članku 6. stavku 6.1., članku 6. stavku 6.1. podstavku 6.1.2., članku 6. stavcima 6.2. i 6.4., članku 6. stavku 6.5. podstavku 6.5.1. i članku 6. stavcima 6.6. i 6.9. Antidampinškog sporazuma Svjetske trgovinske organizacije.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija donošenjem Uredbe 2018/330 počinila očite pogreške u ocjeni prava i činjenica primjenom metodologije analogne zemlje za izračun uobičajene vrijednosti za tužitelja protivno članku 1. stavcima 2. i 3., članku 2. stavku 1. i članku 2. stavku 7. točki (a) i članku 11. stavku 9. Uredbe 2016/1036 i članku 2. stavku 2.2. i članku 6., stavku 6.10., podstavku 6.10.1. Antidampinškog sporazuma Svjetske trgovinske organizacije. Komisija nije pružila nikakve razloge za primjenu, u slučaju tužitelja, članka 2. stavka 7. Uredbe 2016/1036.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija donošenjem Uredbe 2018/330 počinila očite pogreške u ocjeni prava i činjenica usvojivši pogrešan PCN broj vrste predmetnog proizvoda protivno članku 2. stavcima 2., 5. i 6., članku 6. stavcima 7. i 8. i članku 16. stavku 1. Uredbe 2016/1036 i članku 2. stavku 2.2. podstavku 2.2.1. alineji 2.2.1.1., članku 2. stavku 2.2. podstavku 2.2.2., članku 2. stavcima 2.4. i 2.6. Antidampinškog sporazuma Svjetske trgovinske organizacije.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija donošenjem Uredbe 2018/330 počinila očite pogreške u ocjeni prava i činjenica jer je primijenjena metodologija bitno iskrivila tužiteljevu dampišku maržu protivno članku 1. stavku 4., članku 2. stavcima 6., 10. i 11., članku 17. stavcima 1. i 2. i članku 18. stavku 3. Uredbe 2016/1036 i članku 2. stavku 2.2., članku 2. stavku 2.2. podstavku 2.2.2., članku 2. stavku 2.4., članku 2. stavku 2.4. podstavku 2.4.2., članku 2. stavku 2.6., članku 3. stavku 3.6. i članku 9. stavku 9.2. Antidampinškog sporazuma Svjetske trgovinske organizacije.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija donošenjem Uredbe 2018/330 počinila očite pogreške u ocjeni prava i činjenica utvrdivši štetu i vjerojatnost ponavljanja štete te propustivši provjeriti postojanja uzročno-posljedične veze protivno članku 1. stavcima 1., 2. i 3., članku 2. Stavcima 9. i 12., članku 3. stavcima 2., 3., 6., 7. i 9. i članku 11. stavku 1. Uredbe 2016/1036 i članku 1., članku 2. stavku 2.1., članku 2. stavku 2.4. podstavku 2.4.2., članku 3. stavcima 3.1., 3.5. i 3.7. i članku 9. stavku 9.3. Antidampinškog sporazuma Svjetske trgovinske organizacije.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/56

Tužba podnesena 17. svibnja 2018. – Buck protiv EUIPO-a – Unger Holding (BUCK)

(Predmet T-311/18)

(2018/C 240/65)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Društvo za proizvodnju inženjering i usluge Buck d.o.o. (Beograd, Srbija) (zastupnik: I. Lázaro Betancor, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Unger Holding GmbH (Herne, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: međunarodna registracija žiga u kojoj je naznačena Europska unija za figurativni žig BUCK u bijeloj i crvenoj boji – međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija br. 1 218 386

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom opoziva

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 7. ožujka 2018. u predmetu R 1024/2017-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 47. stavka 2. Uredbe br. 2017/1001;

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 2017/1001.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/56

Tužba podnesena 14. svibnja 2018. – Dentsply De Trey protiv EUIPO-a – IDS (AQUAPRINT)

(Predmet T-312/18)

(2018/C 240/66)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Dentsply De Trey GmbH (Konstanz, Njemačka) (zastupnik: S. Clark, solicitor)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: IDS SpA (Savona, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije AQUAPRINT – prijava za registraciju br. 12 272 407

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 26. veljače 2018. u predmetu R 1438/2017-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku, osim u dijelu u kojemu je žalbeno vijeće utvrdilo da je roba istovjetna/slična i da je relevantna javnost specijalizirana u stomatološkom području;

—	naloži u skladu s člankom 134. Poslovnika Općeg suda, EUIPO-u i intervenijentu, ako postoji, snošenje troškova koji su nastali društvu Dentsply u ovom postupku;

—	preinači odluku i u odnosu na nalog za troškove te naloži EUIPO-u, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, da naloži intervenijentu koji nije uspio u sporu snošenje troškova nastalih pred žalbenim vijećem i Odjelom za prigovore.

Tužbeni razlozi

—	Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 2017/1001;

—	Povreda članka 8. stavka 4. Uredbe br. 2017/1001.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/57

Tužba podnesena 15. svibnja 2018. – Hashem i Assi protiv SRB-a

(Predmet T-314/18)

(2018/C 240/67)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelji: Hashem Asad Mohammad Hashem (Aman, Jordan), Souhair H. B. Assi (Aman) (zastupnici: R. Vallina Hoset, A. Sellés Marco, C. Iglesias Megías i A. Lois Perreau de Pinninck, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	utvrdi izvanugovornu odgovornost Jedinstvenog sanacijskog odbora (SRB) i naloži mu naknadu štete koju su pretrpjeli zbog svih radnji i propusta tog odbora zbog kojih su u cijelosti izgubili ulaganja u podređene obveznice društva BANCO POPULAR ESPAÑOL, S.A.;

—	naloži SRB-u da im na ime naknade pretrpljene štete plati, ponajprije, iznos koji odgovara povratu izvršenih ulaganja u visini od 5 571 434,73 eura u dionicama društva Banco Popular ili, podredno prethodnom, iznos od 2 341 142,51 eura;

—	odobri povećanje potraživanog iznosa za kompenzacijske kamate od 7. lipnja 2017. do izricanja presude kojom se odlučuje o ovoj tužbi;

—	odobri povećanje potraživanog iznosa za odgovarajuće zatezne kamate od dana izricanja te presude do cjelokupnog plaćanja potraživanog iznosa, po stopi koju određuje Europska središnja banka (ESB) za glavne operacije refinanciranja, uvećanoj za dva postotna boda;

—	naloži SRB-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužbeni razlozi i glavni argumenti slični su onima istaknutima u predmetu T-659/17, Vallina Fonseca/Jedinstveni sanacijski odbor (SL 2017., C 424, str. 42.).

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/58

Tužba podnesena 16. svibnja 2018. – Calvo Gutierrez i drugi protiv SRB-a

(Predmet T-315/18)

(2018/C 240/68)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelji: Maria Graciela Calvo Gutierrez (Alcobendas, Španjolska) i ostali 21 tužitelj (zastupnici: R. Vallina Hoset, A. Sellés Marco, C. Iglesias Megías i A. Lois Perreau de Pinninck, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	utvrdi izvanugovornu odgovornost Jedinstvenog sanacijskog odbora (SRB) i naloži mu naknadu štete koju su pretrpjeli zbog svih radnji i propusta tog odbora zbog kojih su u cijelosti izgubili ulaganja u podređene obveznice društva BANCO POPULAR ESPAÑOL, S.A.;

—

naloži SRB-u da im na ime naknade pretrpljene imovinske i neimovinske štete plati sljedeće iznose:

na ime imovinske štete, ukupni iznos od 7 570 098,78 eura zbog smanjenja vrijednosti dionica društva Banco Popular, koji se na tužitelje dijeli razmjerno njihovim dioničarskim udjelima na sljedeći način:

—	María Graciela Calvo Gutiérrez: 8 836,67 eura

—	Eric Gancedo Holmer: 35 257,42 eura

—	María Graciela Calvo Gutiérrez i Eric Gancedo Holmer: 39 358,01 euro

—	Carlos Eric Gancedo Calvo: 7 374,19 eura

—	Gabriel Gancedo Calvo: 7 062,93 eura

—	Jorge Gancedo Calvo: 8 545,24 eura

—	Lucía Gancedo Calvo: 7 388,69 eura

—	Manuel Gancedo Calvo: 9 472,17 eura

—	José Gancedo Calvo: 7 389,45 eura

—	Claudia Sáez de Montagut Gancedo: 763,66 eura

—	Bosco Sáez de Montagut Gancedo: 2 879,18 eura

—	Yago Sáez de Montagut Gancedo: 379,16 eura

—	VICA58, S.L.: 265 763,84 eura

—	Diana Luisa Gancedo Holmer: 175 499,04 eura

—	Guillermo de Zavala Gancedo: 722,47 eura

—	Alfredo de Zavala Gancedo: 718,65 eura

—	Cosme de Zavala Gancedo: 1 006,27 eura

—	Bruno de Zavala Gancedo: 689,66 eura

—	María Astrid Gancedo Holmer: 442 136,41 euro

—	Marco Gancedo Holmer: 442 135,64 eura

—	LOS PRUNOS DEL SETO, S.L.: 6 898,14 eura

—	MANUEL GANCEDO, S.A.: 5 340 911,85 eura

—	EVEDAM INMUEBLES, S.L.: 620 238,46 eura

—	GANCEDO Y GONZÁLEZ, S.L.: 138 671,57 eura i

na ime neimovinske štete, iznos do najviše 7 570 098,78 eura odnosno drugi iznos koji Opći sud ocijeni prikladnim, a koji se na tužitelje dijeli u istom omjeru kao iznos dodijeljen na ime imovinske štete;

—	odobri povećanje potraživanog iznosa za odgovarajuće zatezne kamate od dana izricanja te presude do cjelokupnog plaćanja potraživanog iznosa, po stopi koju određuje Europska središnja banka (ESB) za glavne operacije refinanciranja, uvećanoj za dva postotna boda;

—	naloži SRB-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužbeni razlozi i glavni argumenti slični su onima istaknutima u predmetu T-659/17, Vallina Fonseca/Jedinstveni sanacijski odbor (SL 2017., C 424, str. 42.).

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/59

Tužba podnesena 18. svibnja 2018. – Fugro protiv Komisije

(Predmet T-317/18)

(2018/C 240/69)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Fugro NV (Leidschendam, Nizozemska) (zastupnici: T. Snoep i V. van Weperen, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	podredno, djelomično poništi pobijanu odluku, osobito njezin članak 1. stavak 2.;

—	naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se Odlukom povrjeđuje načelo proporcionalnosti.

—

Komisija nije uživala široku diskrecijsku ovlast u donošenju Odluke i preispitivanje povrjeđuje li se Odlukom načelo proporcionalnosti ne bi smjelo biti ograničeno na preispitivanje je li Odluka jasno ili očito neprimjerena s obzirom na zadane ciljeve. Odlukom se povrjeđuje načelo proporcionalnosti jer:

—	se njome prekoračuju granice onoga što je nužno za ostvarenje legitimno zadanih ciljeva;

—	Komisija nije odabrala najmanje ograničavajuću mjeru od odgovarajućih mjera na raspolaganju; i

—	jer su prouzročeni nepovoljni učinci nerazmjerni zadanim ciljevima.

—	Čak i da je Komisija uživala široku diskrecijsku ovlast, odluka je ipak očito neprimjereno sredstvo za postizanje zadanih ciljeva.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se Odlukom povrjeđuju pravo na vlasništvo društva Fugro iz članka 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i njegova sloboda poduzetništva iz članka 16. navedene povelje.

—	Odlukom se povrjeđuje pravo na vlasništvo društva Fugro jer se njome uništava njegov posao. Gubitak vlasništva je značajan i nadilazi razumni gospodarski rizik; i

—	Odlukom se utječe na samo postojanje slobode poduzetništva društva Fugro.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se Odlukom povrjeđuje načelo nenarušavanja tržišnog natjecanja.

—

Odlukom se Europsku uniju sprječava u ispunjenju osnovne zadaće uspostave unutarnjeg tržišta bez narušavanja tržišnog natjecanja jer:

—	ona dovodi do intervencije javnog sektora na offshore tržištu GNSS usluga nespojive s načelima nenarušenog tržišnog natjecanja; i

—	suprotno članku 3. stavku 3. UEU-a i Protokolu br. 27., odlukom se zadire u offshore tržište GNSS usluga na kojem nema nefunkcioniranja tržišta.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/61

Tužba podnesena 18. svibnja 2018. – Serenity Pharmaceuticals protiv EUIPO-a – Gebro Holding (NOCUVANT)

(Predmet T-321/18)

(2018/C 240/70)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Serenity Pharmaceuticals LLC (Milford, Pennsylvania, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: J. Day, solicitor)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Gebro Holding GmbH (Fieberbrunn, Austrija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave: tužitelj

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije NOCUVANT – prijava za registraciju br. 13 053 434

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 8. ožujka 2018. u predmetu R 584/2017-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	poništi odluku Odjela za prigovore od 27. siječnja 2018. o prigovoru br. B 002437922;

—	naloži EUIPO-u i društvu Gebro Holdings GmbH snošenje vlastitih i tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi

—	Povreda članka 47. stavka 2. Uredbe br. 2017/1001;

—	Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 2017/1001.

9.7.2018

Službeni list Europske unije

C 240/61

Tužba podnesena 22. svibnja 2018. – Fomanu protiv EUIPO-a – Fujifilm Imaging Germany (prikaz leptira)

(Predmet T-323/18)

(2018/C 240/71)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Fomanu AG (Neustadt a.d. Waldnaab, Njemačka) (zastupnik: S. Reichart, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Fujifilm Imaging Germany GmbH & Co. KG (Willich, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije br. 5 481 403

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 16. ožujka 2018. u predmetu R 2241/2016-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem je njome pobijani žig Europske unije opoziva u odnosu na sljedeću robu i usluge:

razred 9. – Kompaktni diskovi; DVD-ovi; računalni programi i softver, osobito softveri za razmjenu, pohranu, reprodukciju i sustavno prikupljanje podataka;

razred 16. – tiskovni materijal, ako je obuhvaćen razredom 16., osim pojedinačnih fotografija izrađenih tiskanjem (osobito knjige, foto kalendari, foto platna, foto puzzle, foto bilježnice, foto registrator);

razred 38. –pružanje pristupa bazi podataka za preuzimanje informacija pomoću elektroničkih medija (internet); prijenos poruka i slika računalom;

razred 40. – knjigoveški radovi;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	Povreda članka 58. stavka 1. točke (a) i stavka 2. u vezi s člankom 18. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	Povreda članka 19. stavka 1. u vezi s člankom 10. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 2017/1430.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 240

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 61. 9. srpnja 2018.

Sadržaj		Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2018/C 240/01	Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije	1