Službeni list C 112/10.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 112

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 60. 10. travnja 2017.

Obavijest br.	Sadržaj	Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2017/C 112/01	Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije	1

	V. Objave
	SUDSKI POSTUPCI
	Sud
2017/C 112/02	Predmet C-555/14: Presuda Suda (peto vijeće) od 16. veljače 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de lo Contencioso-Administrativo no 6 de Murcia – Španjolska) – IOS Finance EFC SA protiv Servicio Murciano de Salud (Zahtjev za prethodnu odluku — Borba protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama — Direktiva 2011/7/EU — Poslovne transakcije između privatnih poduzetnika i javnih vlasti — Nacionalni propis koji trenutačnu isplatu glavnice uvjetuje odricanjem od kamata za zakašnjelo plaćanje i od naknade za troškove naplate)	2
2017/C 112/03	Predmet C-577/14 P: Presuda Suda (peto vijeće) od 16. veljače 2017. – Brandconcern BV protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) (Žalba — Žig Europske unije — Uredba (EZ) br. 207/2009 — Članak 51. stavak 2. — Verbalni žig LAMBRETTA — Stvarna uporaba žiga — Zahtjev za opoziv — Djelomično proglašenje opoziva — Informacija za javnost predsjednika EUIPO-a br. 2/12 — Vremensko ograničenje učinaka presude Suda)	3
2017/C 112/04	Mišljenje 3/15: Mišljenje Suda (veliko vijeće) od 14. veljače 2017. – Europska komisija (Mišljenje doneseno na temelju članka 218. stavka 11. UFEU-a — Marakeški ugovor o olakšanju pristupa objavljenim djelima za osobe koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima — Članak 3. UFEU-a — Isključiva vanjska nadležnost Europske unije — Članak 207. UFEU-a — Zajednička trgovinska politika — Komercijalni aspekti intelektualnog vlasništva — Međunarodni sporazum koji bi mogao utjecati na zajednička pravila ili izmijeniti njihov opseg — Direktiva 2001/29/EZ — Članak 5. stavak 3. točka (b) i stavak 4. — Iznimke i ograničenja u korist osoba s invalidnošću)	3
2017/C 112/05	Predmet C-90/15 P: Presuda Suda (peto vijeće) od 16. veljače 2017. – Hansen & Rosenthal KG, H&R Wax Company Vertrieb GmbH protiv Europske komisije (Žalba — Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Europsko tržište parafinskog voska i njemačko tržište prešanog parafina — Utvrđivanje cijena i podjela tržištâ — Dokaz o povredi — Neograničena nadležnost — Iskrivljavanje dokaza — Obveza obrazlaganja — Uredba (EZ) br. 1/2003 — Članak 23. stavak 2. — Izračun visine novčane kazne — Načelo zakonitosti — Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. — Načelo proporcionalnosti)	4
2017/C 112/06	Predmet C-94/15 P: Presuda Suda (peto vijeće) od 16. veljače 2017. – Tudapetrol Mineralölerzeugnisse Nils Hansen KG protiv Europske komisije (Žalba — Zabranjeni sporazumi — Europsko tržište parafinskog voska i njemačko tržište prešanog parafina — Utvrđivanje cijena i podjela tržištâ — Obveza obrazlaganja — Dokaz o povredi — Iskrivljavanje dokaza)	4
2017/C 112/07	Predmet C-95/15 P: Presuda Suda (peto vijeće) od 16. veljače 2017. – H&R ChemPharm GmbH protiv Europske komisije (Žalba — Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Europsko tržište parafinskog voska i njemačko tržište prešanog parafina — Utvrđivanje cijena i podjela tržišta — Obveza obrazlaganja — Dokaz o povredi — Iskrivljavanje dokaznih elemenata — Uredba (EZ) br. 1/2003 — Članak 23. stavak 3. — Izračun visine novčane kazne — Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. — Načelo proporcionalnosti)	5
2017/C 112/08	Predmet C-219/15: Presuda Suda (prvo vijeće) od 16. veljače 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesgerichtshof – Njemačka) – Elisabeth Schmitt protiv TÜV Rheinland LGA Products GmbH (Zahtjev za prethodnu odluku — Usklađivanje zakonodavstava — Industrijska politika — Direktiva 93/42/EEZ — Nadzor sukladnosti medicinskih proizvoda — Prijavljeno tijelo koje je ovlastio proizvođač — Dužnosti tog tijela — Neispravni implantati za dojke — Proizvodnja na osnovi silikona — Odgovornost prijavljenog tijela)	5
2017/C 112/09	Predmet C-317/15: Presuda Suda (deveto vijeće) od 15. veljače 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden – Nizozemska) – X protiv Staatssecretaris van Financiën (Zahtjev za prethodnu odluku — Slobodno kretanje kapitala — Članak 64. UFEU-a — Kretanja kapitala u treće zemlje ili iz njih koja obuhvaćaju pružanje financijskih usluga — Novčana sredstva koja se nalaze na švicarskom bankovnom računu — Rješenje o ponovnom obračunu poreza — Rok za ponovni obračun poreza — Produljenje roka za ponovni obračun poreza u slučaju imovine koja se nalazi izvan države članice boravišta)	6
2017/C 112/10	Predmet C-499/15: Presuda Suda (prvo vijeće) od 15. veljače 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Vilniaus miesto apylinkės teismas – Litva) – W, V protiv X (Zahtjev za prethodnu odluku — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću — Uredba (EZ) br. 2201/2003 — Članci 8. do 15. — Nadležnost u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja — Uredba (EZ) br. 4/2009 — Članak 3. točka (d) — Suprotstavljene odluke koje su donijeli sudovi različitih država članica — Dijete koje uobičajeno boravi u državi članici boravišta svoje majke — Nadležnost sudova države članice boravišta oca za izmjenu pravomoćne odluke koju su prethodno donijeli o boravištu djeteta, obvezi uzdržavanja i izvršavanju prava na kontakt s djetetom — Nepostojanje)	7
2017/C 112/11	Predmet C-503/15: Presuda Suda (peto vijeće) od 16. veljače 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Secretario Judicial del Juzgado de Violencia sobre la Mujer Único de Terrassa – Španjolska) – Ramón Margarit Panicello protiv Pilar Hernández Martínez (Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 267. UFEU-a — Tajnik — Pojam nacionalni sud — Obvezna nadležnost — Izvršavanje sudskih funkcija — Neovisnost — Nenadležnost Suda)	8
2017/C 112/12	Predmet C-507/15: Presuda Suda (prvo vijeće) od 16. veljače 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio rechtbank van Koophandel te Gent – Belgija) – Agro Foreign Trade & Agency Ltd protiv Petersime NV (Zahtjev za prethodnu odluku — Samozaposleni trgovački zastupnici — Direktiva 86/653/EEZ — Usklađivanje prava država — Belgijski zakon o prijenosu — Ugovor o trgovačkom zastupanju — Nalogodavac s poslovnim nastanom u Belgiji i trgovački zastupnik s poslovnim nastanom u Turskoj — Klauzula o izboru belgijskog prava — Neprimjenjivo pravo — Sporazum o pridruživanju EEZ-Turska — Sukladnost)	8
2017/C 112/13	Predmet C-592/15: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 15. veljače 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Court of Appeal (England & Wales) (Civil Division) – Ujedinjena Kraljevina) – Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs protiv British Film Institute (Zahtjev za prethodnu odluku — Porez na dodanu vrijednost — Šesta direktiva 77/388/EEZ — Članak 13. dio A stavak 1. točka (n) — Izuzeće isporuka određenih kulturnih usluga — Nepostojanje izravnog učinka — Određivanje izuzetih isporuka kulturnih usluga — Margina prosudbe država članica)	9
2017/C 112/14	Predmet C-641/15: Presuda Suda (drugo vijeće) od 16. veljače 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Handelsgericht Wien – Austrija) – Verwertungsgesellschaft Rundfunk GmbH protiv Hettegger Hotel Edelweiss GmbH (Zahtjev za prethodnu odluku — Intelektualno vlasništvo — Direktiva 2006/115/EZ — Članak 8. stavak 3. — Isključivo pravo organizacija za radiodifuziju — Priopćavanje javnosti — Mjesta pristupačna javnosti uz plaćanje ulaznice — Priopćavanje emitiranja putem televizijskih uređaja postavljenih u hotelske sobe)	10
2017/C 112/15	Predmet C-145/16: Presuda Suda (šesto vijeće) od 16. veljače 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Gerechtshof Amsterdam – Nizozemska) – Aramex Nederland BV protiv Inspecteur van de Belastingdienst/Douane (Zahtjev za prethodnu odluku — Uredba (EEZ) br. 2658/87 — Carinska unija i zajednička carinska tarifa — Tarifno razvrstavanje — Kombinirana nomenklatura — Valjanost — Uredba (EU) br. 301/2012 — Tarifni brojevi 8703 i 8711 — Vozilo s tri kotača pod nazivom ‚Spyder’)	10
2017/C 112/16	Predmet C-578/16 PPU: Presuda Suda (peto vijeće) od 16. veljače 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputilo Vrhovno sodišče Republike Slovenije – Slovenija) – C. K., H. F., A. S. protiv Republike Slovenije (Zahtjev za prethodnu odluku — Područje slobode, sigurnosti i pravde — Granice, azil i useljavanje — Dublinski sustav — Uredba (EU) br. 604/2013 — Članak 4. Povelje Europske unije o temeljnim pravima — Nečovječna ili ponižavajuća postupanja — Transfer teško bolesnog tražitelja azila u državu odgovornu za razmatranje njegova zahtjeva — Nepostojanje utemeljenih razloga za pretpostavku da postoje utvrđeni sustavni nedostaci u toj državi članici — Obveze koje se nalažu državi članici prije provođenja transfera)	11
2017/C 112/17	Predmet C-28/16: Rješenje Suda (šesto vijeće) od 12. siječnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Kúria – Mađarska) – Magyar Villamos Művek Zrt. protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatóság (Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 99. Poslovnika Suda — Porez na dodanu vrijednost — Direktiva 2006/112/EZ — Članci 2., 9., 26., 167., 168. i 173. — Odbitak pretporeza — Porezni obveznik koji istodobno obavlja i gospodarsku i negospodarsku aktivnost — Holding društvo koje svojim društvima kćerima besplatno pruža usluge)	12
2017/C 112/18	Predmet C-280/16 P: Rješenje Suda (šesto vijeće) od 12. siječnja 2017. – Amrita Soc. coop. arl i dr. Protiv Europske Komisije (Žalba — Članak 181. Poslovnika Suda — Zdravstvena zaštita biljaka — Direktiva 2000/29/EZ — Zaštita protiv unošenja i širenja u Europskoj uniji organizama štetnih za bilje i biljne proizvode — Provedbena odluka (EU) 2015/789 — Mjere za sprečavanje unošenja i širenja u Uniju organizma Xylella fastidiosa (Wells i Raju) — Tužba za poništenje — Članak 263. četvrti stavak UFEU-a — Regulatorni akt — Provedbene mjere — Osoba na koju se akt izravno odnosi)	13
2017/C 112/19	Predmet C-137/16 P: Žalba koju je 7. ožujka 2017. podnio Juozas Edvardas Petraitis protiv rješenja Općeg suda (sedmo vijeće) od 18. prosinca 2015. u predmetu T-460/15, Petraitis protiv Komisije	13
2017/C 112/20	Predmet C-501/16 P: Žalba koju je 22. rujna 2016. podnio Monster Energy Company protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 14. srpnja 2016. u predmetu T-429/15, Monster Energy protiv EUIPO-a – MAD CATZ INTERACTIVE (MAD CATZ)	14
2017/C 112/21	Predmet C-502/16 P: Žalba koju je 22. rujna 2016. podnio Monster Energy Company protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 14. srpnja 2016. u predmetu T-567/15, Monster Energy protiv EUIPO-a – MAD CATZ INTERACTIVE (Prikaz crnog kvadrata s četiri bijele linije)	14
2017/C 112/22	Predmet C-625/16 P: Žalba koju je 1. prosinca 2016. podnijela Anikó Pint protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće ) od 14. studenoga 2016. u predmetu T-660/16, Anikó Pint protiv Europske komisije	14
2017/C 112/23	Predmet C-665/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. prosinca 2016. uputio Naczelny Sąd Administracyjny (Poljska) – Minister Finansów protiv Gmina Wrocław	15
2017/C 112/24	Predmet C-1/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. siječnja 2017. uputio Corte di Appello di Torino (Italija) – Petronas Lubricants Italy SpA protiv Livija Guide	15
2017/C 112/25	Predmet C-3/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. siječnja 2017. uputio Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Mađarska) – Sporting Odds Limited protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Központi Irányítása	16
2017/C 112/26	Predmet C-11/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. siječnja 2017. uputio Amtsgericht Aue, Zweigstelle Stollberg (Njemačka) – Thomas Hübner protiv LVM Lebensversicherungs AG	18
2017/C 112/27	Predmet C-20/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. siječnja 2017. uputio Kammergericht Berlin (Njemačka) – Vincent Pierre Oberle	19
2017/C 112/28	Predmet C-21/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. siječnja 2017. uputio Nejvyšší soud České republiky (Češka Republika) – Catlin Europe SE protiv O.K. Trans Praha spol. s.r.o.	19
2017/C 112/29	Predmet C-24/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. siječnja 2017. uputio Obersten Gerichtshofs (Austrija) – Österreichischer Gewerkschaftsbund, Gewerkschaft öffentlicher Dienst protiv Republike Austrije	20
2017/C 112/30	Predmet C-31/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. siječnja 2017. uputio Conseil d'État (Francuska) – Sucrerie de Toury SA protiv Ministre de l'économie et des finances	21
2017/C 112/31	Predmet C-39/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. siječnja 2017. uputio Cour de cassation (Francuska) – Lubrizol France SAS protiv Caisse nationale du Régime social des indépendants (RSI) participations extérieures	22
2017/C 112/32	Predmet C-40/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. siječnja 2017. uputio Oberlandesgericht Düsseldorf (Njemačka) – Fashion ID GmbH & Co.KG protiv Verbraucherzentrale NRW eV	22
2017/C 112/33	Predmet C-47/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. veljače 2017. uputio Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Haarlem (Nizozemska) – X protiv Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie	23
2017/C 112/34	Predmet C-48/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. veljače 2017. uputio Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Haarlem (Nizozemska) – X protiv Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie	24
2017/C 112/35	Predmet C-49/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. veljače 2017. uputio Østre Landsret (Danska) – Koppers Denmark ApS protiv Skatteministeriet	25
2017/C 112/36	Predmet C-56/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. siječnja 2017. uputio Administrativen sad Sofia-grad (Bugarska) – Bahtiar Fathi protiv Predsedatel na Darzhavna agentsia za bezhantsite	26
2017/C 112/37	Predmet C-59/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. veljače 2017. uputio Conseil d'État (Francuska) – SCI Château du Grand Bois protiv Établissement national des produits de l'agriculture et de la mer (FranceAgriMer)	27
2017/C 112/38	Predmet C-64/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. veljače 2017. uputio Tribunal da Relação do Porto (Portugal) – Saey Home & Garden NV/SA protiv Lusavouga-Máquinas e Acessórios Industriais, S.A.	28
2017/C 112/39	Predmet C-67/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. veljače 2017. uputio Rayonen sad – Varna (Bugarska) – Todor Iliev protiv Blagoveste Ilieve	30
2017/C 112/40	Predmet C-88/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. veljače 2017. uputio Korkein oikeus (Finska) – Zurich Insurance PLC, Metso Minerals Oy protiv Abnormal Load Services (International) Limited	30
2017/C 112/41	Predmet C-349/15: Rješenje predsjednika Suda od 23. siječnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Audiencia Provincial de Castellón – Španjolska) – Banco Popular Español SA protiv Elene Lucaciu, Cristiana Laurentiua Lucaciua	31
2017/C 112/42	Predmet C-381/15: Rješenje predsjednika Suda od 23. siječnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Audiencia Provincial de Zamora – Španjolska) – Javier Ángel Rodríguez Sánchez protiv Caja España de Inversiones, Salamanca y Soria SAU (Banco CEISS)	31
2017/C 112/43	Predmet C-34/16: Rješenje predsjednika Suda od 23. siječnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de Primera Instancia de Alicante – Španjolska) – Manuel González Poyato, Ana Belén Tovar García protiv Banco Popular Español SA	31
2017/C 112/44	Predmet C-352/16: Rješenje predsjednika Suda od 26. siječnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Audiencia Provincial de Navarra – Španjolska) – Instituto de Religiosas Oblatas del Santísimo Redentor protiv Joaquína Taberne Carvajala	32
	Opći sud
2017/C 112/45	Predmet T-40/15: Presuda Općeg suda od 17. veljače 2017. – ASPLA i Armando Álvarez protiv Europske unije (Izvanugovorna odgovornost — Preciznost tužbe — Zastara — Dopuštenost — Članak 47. Povelje o temeljnim pravima — Prekoračenje razumnog roka za suđenje — Imovinska šteta — Kamate na iznos neplaćene kazne — Troškovi bankarske garancije — Uzročna veza)	33
2017/C 112/46	Predmet T-369/15: Presuda Općeg suda od 17. veljače 2017. – Hernández Zamora protiv EUIPO-a – Rosen Tantau (Paloma) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava verbalnog žiga Europske unije Paloma — Raniji figurativni žig Europske unije Paloma — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 207/2009)	34
2017/C 112/47	Predmet T-441/15: Presuda Općeg suda od 17. veljače 2017. – European Dynamics Luxembourg i dr. Protiv EMA-e (Arbitražna klauzula — Višestruki okvirni ugovor kaskadno EMA/2012/10/ICT — Pružanje vanjskih usluga u području softverskih aplikacija — Zahtjev za pružanje usluga upućen tužiteljima — Odbijanje kandidata koje su predložili tužitelji — Proporcionalnost — Djelomična preinaka tužbe — Izvanugovorna odgovornost)	34
2017/C 112/48	Predmet T-596/15: Presuda Općeg suda od 17. veljače 2016. – Batmore Capital protiv EUIPO-a – Univers Poche (POCKETBOOK) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Međunarodna registracija žiga u kojoj je naznačena Europska unija — Figurativni žig POCKETBOOK — Raniji nacionalni figurativni žigovi POCKET — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8., stavak 1., točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)	35
2017/C 112/49	Predmet T-142/16: Rješenje Općeg suda od 9. veljače 2017. – Dröge i dr. protiv Komisije (Postupak za poništenje — Izjava volje i dvije Komisijine odluke o načinima pristupa dokumentima koji se odnose na pregovore o Partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država (TTIP) — Pravo suradnika zastupnika nacionalnih parlamenata da pristupe određenim povjerljivim dokumentima o pregovaranju o TTIP-u — Akti koji se ne mogu pobijati — Nedopuštenost)	36
2017/C 112/50	Predmet T-153/16: Rješenje Općeg suda od 10. veljače 2017. – Acerga protiv Vijeća (Tužba za poništenje — Ribarstvo — Očuvanje ribolovnih resursa — Ribolovne mogućnosti za određene stokove ili skupine stokova u vodama Unije i za ribarska plovila Unije u određenim vodama izvan Unije — Udruženje — Nepostojanje osobnog utjecaja — Akt koji sadrži provedbene mjere — Nedopuštenost)	36
2017/C 112/51	Predmet T-593/16: Rješenje Općeg suda od 7. veljače 2017. – Stips protiv Komisije (Tužba za naknadu štete — Javna služba — Privremeno osoblje — Nepostojanje zahtjeva u smislu članka 90. stavka 1. Pravilnika o osoblju — Očita nedopuštenost)	37
2017/C 112/52	Predmet T-598/16: Rješenje Općeg suda od 13. veljače 2017. – Pipiliagkas protiv Komisije (Tužba za poništenje — Javna služba — Dužnosnici — Raspoređivanje — Premještaj u interesu službe — Preraspoređivanje tužitelja — Provedba presude — Predsudski postupak — Akt koji se ne može pobijati — Nedopuštenost)	38
2017/C 112/53	Predmet T-645/16 R: Rješenje predsjednika Općeg suda od 6. veljače 2017. – Vorarlberger Landes- und Hypothekenbank protiv CRU-a (Privremena pravna zaštita — Jedinstveni sanacijski odbor — Jedinstveni fond za sanaciju — Ex ante doprinosi — Zahtjev za suspenziju primjene — Nepostojanje hitnosti)	38
2017/C 112/54	Predmet T-55/17: Tužba podnesena 30. siječnja 2017. – Healy protiv Komisije	39
2017/C 112/55	Predmet T-56/17: Tužba podnesena 27. siječnja 2017. – PO i dr. protiv EEAS-a	39
2017/C 112/56	Predmet T-71/17: Tužba podnesena 26. siječnja 2017. – France.com protiv EUIPO-a – France (FRANCE.com)	40
2017/C 112/57	Predmet T-73/17: Tužba podnesena 3. veljače 2017. – RS protiv Komisije	41
2017/C 112/58	Predmet T-79/17: Tužba podnesena 6. veljače 2017. – Schoonjans protiv Komisije	42
2017/C 112/59	Predmet T-80/17: Tužba podnesena 6. veljače 2017. – Steiniger protiv EUIPO-a – ista Deutschland (IST)	43
2017/C 112/60	Predmet T-89/17: Tužba podnesena 7. veljače 2017. – Erwin Müller protiv EUIPO-a – Novus Tablet Technology Finland (NOVUS)	43
2017/C 112/61	Predmet T-94/17: Tužba podnesena 13. veljače 2017. – ACTC protiv EUIPO-a – Taiga (tigha)	44
2017/C 112/62	Predmet T-95/17: Tužba podnesena 13. veljače 2017. – King.com protiv EUIPO-a – TeamLava (Zaslon i ikone)	45
2017/C 112/63	Predmet T-96/17: Tužba podnesena 13. veljače 2017. – King.com protiv EUIPO-a – TeamLava (Animirane ikone)	45
2017/C 112/64	Predmet T-97/17: Tužba podnesena 16. veljače 2017. – Franmax protiv EUIPO-a – R. Seelig & Hille (her - bea)	46
2017/C 112/65	Predmet T-105/17: Tužba podnesena 17. veljače 2017. – HSBC Holdings i drugi protiv Komisije	46
2017/C 112/66	Predmet T-106/17: Tužba podnesena 17. veljače 2017. – JPMorgan Chase i drugi protiv Komisije	47
2017/C 112/67	Predmet T-125/17: Tužba podnesena 28. veljače 2017. – BASF Grenzach protiv ECHA-e	48
2017/C 112/68	Predmet T-267/16: Rješenje Općeg suda od 10. veljače 2017. – Tarmac Trading protiv Komisije	50
2017/C 112/69	Predmet T-349/16: Rješenje Općeg suda od 3. veljače 2017. – Bank Saderat Iran protiv Vijeća	50
2017/C 112/70	Predmet T-596/16: Rješenje Općeg suda od 14. veljače 2017. – HP protiv Komisije i eu-LISA	50
2017/C 112/71	Predmet T-635/16: Rješenje Općeg suda od 9. veljače 2017. – IPA protiv Komisije	51
2017/C 112/72	Predmet T-908/16: Rješenje Općeg suda od 7. veljače 2017. – Starbucks (HK) protiv EUIPO-a – Now Wireless (nowwireless)	51

IV. Obavijesti

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Sud Europske unije

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/1

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2017/C 112/01)

Posljednja objava

Prethodne objave

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

V. Objave

SUDSKI POSTUPCI

Sud

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/2

Presuda Suda (peto vijeće) od 16. veljače 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de lo Contencioso-Administrativo no 6 de Murcia – Španjolska) – IOS Finance EFC SA protiv Servicio Murciano de Salud

(Predmet C-555/14) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Borba protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama - Direktiva 2011/7/EU - Poslovne transakcije između privatnih poduzetnika i javnih vlasti - Nacionalni propis koji trenutačnu isplatu glavnice uvjetuje odricanjem od kamata za zakašnjelo plaćanje i od naknade za troškove naplate))

(2017/C 112/02)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de lo Contencioso-Administrativo no6 de Murcia

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: IOS Finance EFC SA

Tuženik: Servicio Murciano de Salud

Izreka

Direktivu 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama, a osobito njezin članak 7. stavke 2. i 3., treba tumačiti na način da joj nije protivan nacionalni propis, kao što je onaj iz glavnog postupka, koji vjerovniku dopušta da se odrekne kamata za zakašnjelo plaćanje i naknade za troškove naplate, u zamjenu za trenutačnu isplatu glavnice dospjelih tražbina, pod uvjetom da je pristanak na takvo odricanje slobodno dan, što je dužan provjeriti nacionalni sud.

(1) SL C 56, 16. 2. 2015.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/3

Presuda Suda (peto vijeće) od 16. veljače 2017. – Brandconcern BV protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(Predmet C-577/14 P) (1)

((Žalba - Žig Europske unije - Uredba (EZ) br. 207/2009 - Članak 51. stavak 2. - Verbalni žig LAMBRETTA - Stvarna uporaba žiga - Zahtjev za opoziv - Djelomično proglašenje opoziva - Informacija za javnost predsjednika EUIPO-a br. 2/12 - Vremensko ograničenje učinaka presude Suda))

(2017/C 112/03)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Brandconcern BV (zastupnici: A. von Mühlendahl i H. Hartwig, Rechtsanwälte, G. Casucci, N. Ferretti i C. Galli, avvocati)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: J. Crespo Carrillo, agent), Scooters India Ltd (zastupnici: C. Wolfe, solicitor, B. Brandreth i A. Edwards-Stuart, barristers)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Društvo Brandconcern BV snosit će troškove.

(1) SL C 89, 16. 3. 2015.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/3

Mišljenje Suda (veliko vijeće) od 14. veljače 2017. – Europska komisija

(Mišljenje 3/15) (1)

((Mišljenje doneseno na temelju članka 218. stavka 11. UFEU-a - Marakeški ugovor o olakšanju pristupa objavljenim djelima za osobe koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima - Članak 3. UFEU-a - Isključiva vanjska nadležnost Europske unije - Članak 207. UFEU-a - Zajednička trgovinska politika - Komercijalni aspekti intelektualnog vlasništva - Međunarodni sporazum koji bi mogao utjecati na zajednička pravila ili izmijeniti njihov opseg - Direktiva 2001/29/EZ - Članak 5. stavak 3. točka (b) i stavak 4. - Iznimke i ograničenja u korist osoba s invalidnošću))

(2017/C 112/04)

Jezik postupka: svi službeni jezici

Podnositelj zahtjeva

Europska komisija (zastupnici: B. Hartmann, F. Castillo de la Torre i J. Samnadda, agenti)

Izreka

Sklapanje Marakeškog ugovora o olakšanju pristupa objavljenim djelima za osobe koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima ulazi u isključivu nadležnost Europske unije.

(1) SL C 311, 21. 9. 2015.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/4

Presuda Suda (peto vijeće) od 16. veljače 2017. – Hansen & Rosenthal KG, H&R Wax Company Vertrieb GmbH protiv Europske komisije

(Predmet C-90/15 P) (1)

((Žalba - Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Europsko tržište parafinskog voska i njemačko tržište prešanog parafina - Utvrđivanje cijena i podjela tržištâ - Dokaz o povredi - Neograničena nadležnost - Iskrivljavanje dokaza - Obveza obrazlaganja - Uredba (EZ) br. 1/2003 - Članak 23. stavak 2. - Izračun visine novčane kazne - Načelo zakonitosti - Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. - Načelo proporcionalnosti))

(2017/C 112/05)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Hansen & Rosenthal KG, H&R Wax Company Vertrieb GmbH (zastupnici: J. Schulte, M. Dallmann i K. Künstner, Rechtsanwälte)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: R. Sauer, C. Vollrath i L. Wildpanner, agenti, uz asistenciju A. Böhlkea, Rechtsanwalt)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Društvima Hansen & Rosenthal KG i H&R Wax Company Vertrieb GmbH nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 146, 4. 5. 2015.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/4

Presuda Suda (peto vijeće) od 16. veljače 2017. – Tudapetrol Mineralölerzeugnisse Nils Hansen KG protiv Europske komisije

(Predmet C-94/15 P) (1)

((Žalba - Zabranjeni sporazumi - Europsko tržište parafinskog voska i njemačko tržište prešanog parafina - Utvrđivanje cijena i podjela tržištâ - Obveza obrazlaganja - Dokaz o povredi - Iskrivljavanje dokaza))

(2017/C 112/06)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Tudapetrol Mineralölerzeugnisse Nils Hansen KG (zastupnici: U. Itzen i J. Ziebarth, Rechtsanwältinen)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: R. Sauer, C. Vollrath i L. Wildpanner, agenti, A. Böhlke, Rechtsanwalt)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Društvu Tudapetrol Mineralölerzeugnisse Nils Hansen KG nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 127, od 20. 04. 2015.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/5

Presuda Suda (peto vijeće) od 16. veljače 2017. – H&R ChemPharm GmbH protiv Europske komisije

(Predmet C-95/15 P) (1)

((Žalba - Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Europsko tržište parafinskog voska i njemačko tržište prešanog parafina - Utvrđivanje cijena i podjela tržišta - Obveza obrazlaganja - Dokaz o povredi - Iskrivljavanje dokaznih elemenata - Uredba (EZ) br. 1/2003 - Članak 23. stavak 3. - Izračun visine novčane kazne - Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. - Načelo proporcionalnosti))

(2017/C 112/07)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: H&R ChemPharm GmbH (zastupnici: M. Klusmann, Rechtsanwalt, S. Thomas, Professor)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: R. Sauer, C. Vollrath i L. Wildpanner, agenti, uz asistenciju A. Böhlkea, Rechtsanwalt)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Društvu H&R ChemPharm GmbH nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 138, 27. 4. 2015.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/5

Presuda Suda (prvo vijeće) od 16. veljače 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesgerichtshof – Njemačka) – Elisabeth Schmitt protiv TÜV Rheinland LGA Products GmbH

(Predmet C-219/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Usklađivanje zakonodavstava - Industrijska politika - Direktiva 93/42/EEZ - Nadzor sukladnosti medicinskih proizvoda - Prijavljeno tijelo koje je ovlastio proizvođač - Dužnosti tog tijela - Neispravni implantati za dojke - Proizvodnja na osnovi silikona - Odgovornost prijavljenog tijela))

(2017/C 112/08)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Elisabeth Schmitt

Tuženik: TÜV Rheinland LGA Products GmbH

Izreka

Odredbe Priloga II. Direktivi Vijeća 93/42/EEZ od 14. lipnja 1993. o medicinskim proizvodima, kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. rujna 2003., u vezi s člankom 11. stavcima 1. i 10. te člankom 16. stavkom 6. te direktive, treba tumačiti na način da prijavljeno tijelo nije općenito dužno provoditi nenajavljene inspekcije, kontrolirati proizvode i/ili pregledavati proizvođačevu poslovnu dokumentaciju. Međutim, ako postoje naznake koje upućuju na mogućnost da medicinski proizvod nije sukladan zahtjevima koji proizlaze iz Direktive 93/42, kako je izmijenjena Uredbom br. 1882/2003, to tijelo mora poduzeti sve mjere koje su nužne za ispunjavanje svojih obveza na temelju članka 16. stavka 6. te direktive i odjeljaka 3.2., 3.3., 4.1. do 4.3. i 5.1. Priloga II. navedenoj direktivi.

Direktivu 93/42, kako je izmijenjena Uredbom br. 1882/2003, treba tumačiti na način da se postupanjem prijavljenog tijela u okviru postupka u vezi s EZ izjavom o sukladnosti nastoji zaštititi krajnje korisnike medicinskih proizvoda. Pretpostavke pod kojima može nastati odgovornost prijavljenog tijela u pogledu tih korisnika zbog povrede obveza, koju je to tijelo skrivilo u okviru tog postupka u odnosu na obveze koje mu se nalažu na temelju te direktive, uređuju se nacionalnim pravom pod uvjetima primjene načela ekvivalentnosti i djelotvornosti.

(1) SL C 279, 24. 8. 2015.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/6

Presuda Suda (deveto vijeće) od 15. veljače 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden – Nizozemska) – X protiv Staatssecretaris van Financiën

(Predmet C-317/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Slobodno kretanje kapitala - Članak 64. UFEU-a - Kretanja kapitala u treće zemlje ili iz njih koja obuhvaćaju pružanje financijskih usluga - Novčana sredstva koja se nalaze na švicarskom bankovnom računu - Rješenje o ponovnom obračunu poreza - Rok za ponovni obračun poreza - Produljenje roka za ponovni obračun poreza u slučaju imovine koja se nalazi izvan države članice boravišta))

(2017/C 112/09)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: X

Tuženik: Staatssecretaris van Financiën

Izreka

Članak 64. stavak 1. UFEU-a treba tumačiti na način da se primjenjuje na nacionalni propis koji uvodi ograničenje kretanja kapitala iz te odredbe, kao što je produljeni rok za ponovni obračun poreza, čak i kad se to ograničenje primjenjuje i na situacije koje nisu povezane s izravnim ulaganjima, poslovnim nastanom, pružanjem financijskih usluga ili s uvrštenjem vrijednosnih papira na tržišta kapitala.

2.	Otvaranje računa za vrijednosne papire u bankarskoj instituciji izvan Europske unije od strane rezidenta države članice, poput onoga u predmetu u glavnom postupku, obuhvaćeno je pojmom kretanja kapitala koji uključuje pružanje financijskih usluga, u smislu članka 64. stavka 1. UFEU-a.

Mogućnost koju priznaje članak 64. stavak 1. UFEU-a državama članicama da primjenjuju ograničenja kretanja kapitala u vezi s pružanjem financijskih usluga vrijedi i za ona ograničenja, poput predmetnog produljenog roka za ponovni obračun poreza u glavnom postupku, a koja se poput njega niti primjenjuju na pružatelja usluga niti uređuju pretpostavke za pružanje usluga ili način pružanja usluga.

(1) SL C 311, 21. 9. 2015.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/7

Presuda Suda (prvo vijeće) od 15. veljače 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Vilniaus miesto apylinkės teismas – Litva) – W, V protiv X

(Predmet C-499/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Nadležnost u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću - Uredba (EZ) br. 2201/2003 - Članci 8. do 15. - Nadležnost u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja - Uredba (EZ) br. 4/2009 - Članak 3. točka (d) - Suprotstavljene odluke koje su donijeli sudovi različitih država članica - Dijete koje uobičajeno boravi u državi članici boravišta svoje majke - Nadležnost sudova države članice boravišta oca za izmjenu pravomoćne odluke koju su prethodno donijeli o boravištu djeteta, obvezi uzdržavanja i izvršavanju prava na kontakt s djetetom - Nepostojanje))

(2017/C 112/10)

Jezik postupka: litavski

Sud koji je uputio zahtjev

Vilniaus miesto apylinkės teismas

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: W, V

Tuženik: X

Izreka

Članak 8. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 i članak 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja treba tumačiti na način da, u predmetu poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, sudovi države članice koji su donijeli pravomoćnu odluku u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću i obvezom uzdržavanja koje se odnose na maloljetno dijete više nisu nadležni za izmjenu odredaba donesenih tom odlukom jer se uobičajeno boravište tog djeteta nalazi na državnom području druge države članice. Za odlučivanje o tom zahtjevu nadležni su sudovi potonje države članice.

(1) SL C 414, 14. 12. 2015.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/8

Presuda Suda (peto vijeće) od 16. veljače 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Secretario Judicial del Juzgado de Violencia sobre la Mujer Único de Terrassa – Španjolska) – Ramón Margarit Panicello protiv Pilar Hernández Martínez

(Predmet C-503/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 267. UFEU-a - Tajnik - Pojam „nacionalni sud” - Obvezna nadležnost - Izvršavanje sudskih funkcija - Neovisnost - Nenadležnost Suda))

(2017/C 112/11)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Secretario Judicial del Juzgado de Violencia sobre la Mujer Único de Terrassa

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ramón Margarit Panicello

Tuženik: Pilar Hernández Martínez

Izreka

Sud Europske unije nije nadležan dati odgovor na pitanja koja je postavio Secretario Judicial del Juzgado de Violencia sobre la Mujer Único de Terrassa (tajnik suda nadležnog za nasilje nad ženama u Terrassi, Španjolska).

(1) SL C 414, 14. 12. 2015.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/8

Presuda Suda (prvo vijeće) od 16. veljače 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio rechtbank van Koophandel te Gent – Belgija) – Agro Foreign Trade & Agency Ltd protiv Petersime NV

(Predmet C-507/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Samozaposleni trgovački zastupnici - Direktiva 86/653/EEZ - Usklađivanje prava država - Belgijski zakon o prijenosu - Ugovor o trgovačkom zastupanju - Nalogodavac s poslovnim nastanom u Belgiji i trgovački zastupnik s poslovnim nastanom u Turskoj - Klauzula o izboru belgijskog prava - Neprimjenjivo pravo - Sporazum o pridruživanju EEZ-Turska - Sukladnost))

(2017/C 112/12)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank van Koophandel te Gent

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Agro Foreign Trade & Agency Ltd

Tuženik: Petersime NV

Izreka

Direktivu Vijeća 86/653/EEZ od 18. prosinca 1986. o usklađivanju prava država članica u vezi samozaposlenih trgovačkih zastupnika i Sporazum o pridruživanju između Europske ekonomske zajednice i Turske, koji su u Ankari 12. rujna 1963. potpisale Republika Turska, s jedne strane, i države članice EEZ a i Zajednica, s druge strane, te koji je sklopljen, odobren i potvrđen u ime Zajednice Odlukom Vijeća 64/732/EEZ od 23. prosinca 1963., treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis kojim se ta direktiva prenosi u pravo predmetne države članice, koji iz svojeg područja primjene isključuje ugovor o trgovačkom zastupanju u okviru kojeg trgovački zastupnik ima poslovni nastan u Turskoj gdje obavlja djelatnosti iz tog ugovora a nalogodavac ima poslovni nastan u navedenoj državi članici tako da se, u takvim okolnostima, trgovački zastupnik ne može pozivati na prava koja se navedenom direktivom jamče trgovačkim zastupnicima nakon prestanka takvog ugovora o trgovačkom zastupanju.

(1) SL C 414, 14. 12. 2015.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/9

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 15. veljače 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Court of Appeal (England & Wales) (Civil Division) – Ujedinjena Kraljevina) – Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs protiv British Film Institute

(Predmet C-592/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Porez na dodanu vrijednost - Šesta direktiva 77/388/EEZ - Članak 13. dio A stavak 1. točka (n) - Izuzeće isporuka određenih kulturnih usluga - Nepostojanje izravnog učinka - Određivanje izuzetih isporuka kulturnih usluga - Margina prosudbe država članica))

(2017/C 112/13)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Court of Appeal (England & Wales) (Civil Division)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs

Tuženik: British Film Institute

Izreka

Odredbu članka 13. dijela A stavka 1. točke (n) Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje, koja predviđa izuzeće za „isporuke određenih kulturnih usluga”, treba tumačiti na način da nema izravan učinak pa se na nju u slučaju njezina neprenošenja ne mogu izravno pozivati javnopravna tijela ili ostala kulturna tijela koja dotična država članica priznaje, a koja obavljaju isporuke kulturnih usluga.

(1) SL C 27, 25. 1. 2016.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/10

Presuda Suda (drugo vijeće) od 16. veljače 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Handelsgericht Wien – Austrija) – Verwertungsgesellschaft Rundfunk GmbH protiv Hettegger Hotel Edelweiss GmbH

(Predmet C-641/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Intelektualno vlasništvo - Direktiva 2006/115/EZ - Članak 8. stavak 3. - Isključivo pravo organizacija za radiodifuziju - Priopćavanje javnosti - Mjesta pristupačna javnosti uz plaćanje ulaznice - Priopćavanje emitiranja putem televizijskih uređaja postavljenih u hotelske sobe))

(2017/C 112/14)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Handelsgericht Wien

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Verwertungsgesellschaft Rundfunk GmbH

Tuženik: Hettegger Hotel Edelweiss GmbH

Izreka

Članak 8. stavak 3. Direktive 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva treba tumačiti na način da priopćavanje televizijskih i radijskih emitiranja putem televizijskih uređaja postavljenih u hotelske sobe ne predstavlja priopćavanje na mjestu pristupačnom javnosti uz plaćanje ulaznice.

(1) SL C 90, 7. 3. 2016.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/10

Presuda Suda (šesto vijeće) od 16. veljače 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Gerechtshof Amsterdam – Nizozemska) – Aramex Nederland BV protiv Inspecteur van de Belastingdienst/Douane

(Predmet C-145/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Uredba (EEZ) br. 2658/87 - Carinska unija i zajednička carinska tarifa - Tarifno razvrstavanje - Kombinirana nomenklatura - Valjanost - Uredba (EU) br. 301/2012 - Tarifni brojevi 8703 i 8711 - Vozilo s tri kotača pod nazivom ‚Spyder’))

(2017/C 112/15)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Gerechtshof Amsterdam

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Aramex Nederland BV

Tuženik: Inspecteur van de Belastingdienst/Douane

Izreka

Kombiniranu nomenklaturu koja je sadržana u Prilogu I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, u verziji koja proizlazi iz Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 927/2012 od 9. listopada 2012., treba tumačiti na način da vozilo s trima kotačima poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, opremljeno gumama proizvedenima za motocikle s trima kotačima, ali koje su slične onima za motorna vozila, kojim se upravlja pomoću upravljača za motocikle i koje ima upravljački sustav koji se temelji na Ackermanovu načelu, spada u tarifni broj 8703 KN-a.

(1) SL C 200, 6. 6. 2016.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/11

Presuda Suda (peto vijeće) od 16. veljače 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputilo Vrhovno sodišče Republike Slovenije – Slovenija) – C. K., H. F., A. S. protiv Republike Slovenije

(Predmet C-578/16 PPU) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Područje slobode, sigurnosti i pravde - Granice, azil i useljavanje - Dublinski sustav - Uredba (EU) br. 604/2013 - Članak 4. Povelje Europske unije o temeljnim pravima - Nečovječna ili ponižavajuća postupanja - Transfer teško bolesnog tražitelja azila u državu odgovornu za razmatranje njegova zahtjeva - Nepostojanje utemeljenih razloga za pretpostavku da postoje utvrđeni sustavni nedostaci u toj državi članici - Obveze koje se nalažu državi članici prije provođenja transfera))

(2017/C 112/16)

Jezik postupka: slovenski

Sud koji je uputio zahtjev

Vrhovno sodišče Republike Slovenije

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: C. K., H. F., A. S.

Tuženik: Republika Slovenija

Izreka

Članak 17. stavak 1. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva treba tumačiti na način da pitanje primjene od strane države članice „diskrecijske klauzule” iz te odredbe nije obuhvaćeno samo nacionalnim pravom i tumačenjem ustavnog suda te države članice, nego predstavlja pitanje tumačenja prava Unije u smislu članka 267. UFEU-a.

Članak 4. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da:

—

se, čak i ako nema utemeljenih razloga za vjerovanje da postoje sustavni nedostaci u državi članici odgovornoj za razmatranje zahtjeva za azil, transfer tražitelja azila u okviru Uredbe br. 604/2013 može provesti samo u uvjetima u kojima je isključeno da taj transfer uzrokuje stvarnu i utvrđenu opasnost da dotična osoba trpi nečovječna ili ponižavajuća postupanja u smislu tog članka;

—	bi u okolnostima u kojima bi transfer tražitelja azila s osobito teškim duševnim ili fizičkim oboljenjem uzrokovao stvarnu i utvrđenu opasnost od znatnog i nepopravljivog pogoršanja zdravstvenog stanja dotične osobe taj transfer bio nečovječno i ponižavajuće postupanje u smislu navedenog članka;

—

su tijela države članice koja mora provesti transfer i, ovisno o slučaju, njezini sudovi dužni ukloniti svaku ozbiljnu sumnju u odnosu na utjecaj transfera na zdravstveno stanje dotične osobe, poduzimajući potrebne predostrožnosti da se njezin transfer provede u uvjetima koji omogućavaju odgovarajuću i dostatnu zaštitu zdravstvenog stanja te osobe. U slučaju da uzimajući u obzir osobitu težinu oboljenja dotičnog tražitelja azila poduzimanje navedenih predostrožnosti ne bi bilo dostatno za osiguranje da njegov transfer neće uzrokovati stvarnu opasnost od znatnog i nepopravljivog pogoršanja njegova zdravstvenog stanja, tada su tijela dotične države članice dužna odgoditi provedbu transfera dotične osobe sve dok to ne bude moguće s obzirom na njezino stanje, i

—

ako se primijeti da se zdravstveno stanje dotičnog tražitelja azila neće kratkoročno poboljšati ili da bi dugotrajna odgoda postupka mogla pogoršati stanje dotične osobe, država članica moliteljica može, ovisno o slučaju, odlučiti da sâma razmotri njegov zahtjev primjenom „diskrecijske klauzule” predviđene u članku 17. stavku 1. Uredbe br. 604/2013.

Članak 17. stavak 1. Uredbe br. 604/2013, u vezi s člankom 4. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, ne može se tumačiti na način da u okolnostima poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku obvezuje tu državu članicu da primijeni navedenu klauzulu.

(1) SL C 22, 23. 1. 2017.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/12

Rješenje Suda (šesto vijeće) od 12. siječnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Kúria – Mađarska) – Magyar Villamos Művek Zrt. protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatóság

(Predmet C-28/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 99. Poslovnika Suda - Porez na dodanu vrijednost - Direktiva 2006/112/EZ - Članci 2., 9., 26., 167., 168. i 173. - Odbitak pretporeza - Porezni obveznik koji istodobno obavlja i gospodarsku i negospodarsku aktivnost - Holding društvo koje svojim društvima kćerima besplatno pruža usluge))

(2017/C 112/17)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Kúria

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Magyar Villamos Művek Zrt.

Tuženik: Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatóság

Izreka

Članci 2., 9., 26., 167., 168. i 173. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost trebaju se tumačiti na način da, budući da se zadiranje holding društva, kao što je slučaj onoga u glavnom postupku, u upravljanje njegovim društvima kćerima, ne može smatrati „gospodarskom aktivnosti” u smislu te direktive jer potonjima nije izdalo račun ni za usluge koje je steklo u korist cjelokupne grupe društava odnosno za određena društva kćeri, ni za pripadajući porez na dodanu vrijednost, takvo holding društvo ne može biti korisnik odbitka ulaznog poreza na dodanu vrijednost za te primljene usluge jer su one u vezi s transakcijama koje nisu obuhvaćene područjem primjene te direktive.

(1) SL C 156, 2. 5. 2016.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/13

Rješenje Suda (šesto vijeće) od 12. siječnja 2017. – Amrita Soc. coop. arl i dr. Protiv Europske Komisije

(Predmet C-280/16 P) (1)

((Žalba - Članak 181. Poslovnika Suda - Zdravstvena zaštita biljaka - Direktiva 2000/29/EZ - Zaštita protiv unošenja i širenja u Europskoj uniji organizama štetnih za bilje i biljne proizvode - Provedbena odluka (EU) 2015/789 - Mjere za sprečavanje unošenja i širenja u Uniju organizma Xylella fastidiosa (Wells i Raju) - Tužba za poništenje - Članak 263. četvrti stavak UFEU-a - Regulatorni akt - Provedbene mjere - Osoba na koju se akt izravno odnosi))

(2017/C 112/18)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelji: Amrita Soc. coop. arl, Cesi Marta, Comune Agricola Lunella Soc. mutua coop. arl, Rollo Olga, Borrello Claudia, Società agricola Merico Maria Rosa di Consiglia, Marta e Vito Lisi, Marzo Luigi, Stasi Anna Maria, Azienda Agricola Crie di Miggiano Gianluigi, Castriota Maria Grazia, Azienda Agricola di Canioni Fiorella, Azienda Agricola Spirdo ss agr., Impresa Agricola Stefania Stamerra, Azienda Agricola Clemente Pezzuto di Pezzuto Francesco, Simone Cosimo Antonio, Masseria Alti Pareti Soc. agr. arl (zastupnici: L. Paccione i V. Stamerra, avvocati)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: F. Moro i I. Galindo Martín, agenti)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

Nalaže se žaliteljima Amrita Soc. coop. arl, Dei Agre di Cesi Marta, Comune agricola Lunella Soc. mutua coop. arl, Azienda agricola Rollo Olga, Azienda agricola Borrello Claudia, Società agricola Merico Maria Rosa SNC, Azienda agricola di Marzo Luigi, Azienda agricola Stasi Anna Maria, Azienda agricola Crie di Miggiano Gianluigi, Azienda agricola di Castriota Maria Grazia, Azienda agricola di Cagnoni Fiorella, Azienda agricola Spirdo ss agr., Impresa Agricola Stamerra Stefania, Azienda agricola Clemente Pezzuto di Pezzuto Francesco, Azienda agricola di Simone Cosimo Antonio i Masseria Alti Pareti Soc. agr. arl snošenje troškova.

(1) SL C 260, 18. 7. 2016.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/13

Žalba koju je 7. ožujka 2017. podnio Juozas Edvardas Petraitis protiv rješenja Općeg suda (sedmo vijeće) od 18. prosinca 2015. u predmetu T-460/15, Petraitis protiv Komisije

(Predmet C-137/16 P)

(2017/C 112/19)

Jezik postupka: litavski

Stranke

Žalitelj: Juozas Edvardas Petraitis, zastupnik: T. Veščiūnas, advocatas

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Rješenjem od 24. studenog 2016., Sud (deseto vijeće) odbio je žalbu i naložio Juozasu Edvardasu Petraitisu snošenje vlastitih troškova.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/14

Žalba koju je 22. rujna 2016. podnio Monster Energy Company protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 14. srpnja 2016. u predmetu T-429/15, Monster Energy protiv EUIPO-a – MAD CATZ INTERACTIVE (MAD CATZ)

(Predmet C-501/16 P)

(2017/C 112/20)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Monster Energy Company (zastupnik: P. Brownlow, Solicitor)

Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Žalba je rješenjem Suda (deveto vijeće) od 16. veljače 2017. proglašena nedopuštenom.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/14

Žalba koju je 22. rujna 2016. podnio Monster Energy Company protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 14. srpnja 2016. u predmetu T-567/15, Monster Energy protiv EUIPO-a – MAD CATZ INTERACTIVE (Prikaz crnog kvadrata s četiri bijele linije)

(Predmet C-502/16 P)

(2017/C 112/21)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Monster Energy Company (zastupnik: P. Brownlow, Solicitor)

Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Žalba je rješenjem Suda (deveto vijeće) od 16. veljače 2017. proglašena nedopuštenom.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/14

Žalba koju je 1. prosinca 2016. podnijela Anikó Pint protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće ) od 14. studenoga 2016. u predmetu T-660/16, Anikó Pint protiv Europske komisije

(Predmet C-625/16 P)

(2017/C 112/22)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žaliteljica: Anikó Pint (zastupnik: D. Lazar, Rechtsanwalt)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Sud Europske unije (osmo vijeće) rješenjem od 2. ožujka 2017. odbio je žalbu i naložio žaliteljici snošenje vlastitih troškova.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/15

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. prosinca 2016. uputio Naczelny Sąd Administracyjny (Poljska) – Minister Finansów protiv Gmina Wrocław

(Predmet C-665/16)

(2017/C 112/23)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Naczelny Sąd Administracyjny

Stranke glavnog postupka

Podnositelj žalbe u kasacijskom postupku: Minister Finansów (ministar financija)

Druga stranka u kasacijskom postupku: Gmina Wrocław (općina Wrocław)

Prethodna pitanja

Predstavlja li prijenos uz naknadu- sukladno zakonu, vlasništva nad nekretninama određene općine državnoj riznici, u slučaju kada iz odredbe nacionalnog propisa proizlazi da tom nekretninom i dalje upravlja načelnik općine koji je istovremeno predstavnik državne riznice i izvršno tijelo općine- oporezivu transakciju u smislu članka 14. stavka 2. točke (a) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1)?

Je li za odgovor na gore navedeno pitanje od značaja to je li isplata naknade općini bilo stvarno plaćanje, ili se radilo samo o internom knjiženju u proračunu općine?

(1) SL 2006., L 347, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/15

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. siječnja 2017. uputio Corte di Appello di Torino (Italija) – Petronas Lubricants Italy SpA protiv Livija Guide

(Predmet C-1/17)

(2017/C 112/24)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte di Appello di Torino

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Petronas Lubricants Italy SpA

Tuženik: Livio Guida

Prethodna pitanja

Uključuje li članak 20. stavak 2. Uredbe br. 44/2001 mogućnost da poslodavac s domicilom na području države članice Europske unije, protiv kojeg je njegov bivši zaposlenik pokrenuo postupak pred sudom države članice u kojoj ima domicil (u smislu članka 19. Uredbe), protiv radnika podnese protutužbu pred istim sudom pred kojim je pokrenut postupak povodom glavne tužbe?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, uključuje li članak 20. stavak 2. Uredbe br. 44/2001 nadležnost suda pred kojim je podnesena tužba i onda kad predmet protutužbe koju je podnio poslodavac nije izvorno poslodavčeva tražbina nego tražbina koja je izvorno pripadala drugom subjektu (koji je istodobno poslodavac tog istog radnika na temelju paralelnog ugovora o radu), a protutužba se temelji na ugovoru u ustupu tražbine sklopljenom između poslodavca i subjekta koji je izvorno bio vlasnik tražbine nakon što je radnik podnio glavnu tužbu?

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/16

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. siječnja 2017. uputio Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Mađarska) – Sporting Odds Limited protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Központi Irányítása

(Predmet C-3/17)

(2017/C 112/25)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Sporting Odds Limited

Tuženik: Nemzeti Adó- és Vámhivatal Központi Irányítása

Prethodna pitanja

Treba li članak 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (u daljnjem tekstu: UFEU), zabranu diskriminacije i zahtjev da ograničenja koja države članice nameću djelatnostima igara na sreću budu provedena ujednačeno i sustavno – zakonski cilj koji država članica ponajprije obrazlaže borbom protiv ovisnosti o igrama na sreću i zaštitom potrošača – tumačiti na način da im se protivi nacionalni monopol koji država ima u području sportskih klađenja i klađenja na utrke konja putem interneta i onih tradicionalnih, ako, usto, od reorganizacije tržišta koju je provela država privatni pružatelji usluga u toj državi članici u fizičkim kasinima u sustavu koncesije mogu priređivati druge igre na sreću (kasino igre, igre s kartama, automati za igre na sreću, kasino igre putem interneta, igre s kartama putem interneta), putem interneta i one tradicionalne, koje sa svoje strane uključuju znatan od ovisnosti?

Treba li članak 56. UFEU-a, zabranu diskriminacije i zahtjev da ograničenja koja države članice nameću djelatnostima igara na sreću budu provedena ujednačeno i sustavno tumačiti na način da je navedeni članak povrijeđen i da navedeni zahtjev nije ispunjen ako se utvrdi da reorganizacija tržišta, obrazložena borbom protiv ovisnosti o igrama na sreću i zakonskim ciljem zaštite potrošača, ima za stvarnu posljedicu stalni porast broja kasina, godišnjeg poreza na igre na sreću u kasinima, projiciranih prihoda iz državnog proračuna koji potječu od naknada za koncesiju za kasina, od žetona koje kupuju igrači i količine novca potrebne za stjecanje prava za igranje na automatima za igre na sreću ili se ogleda u njima?

Treba li članak 56. UFEU-a, zabranu diskriminacije i zahtjev da ograničenja koja države članice nameću djelatnostima igara na sreću budu provedena ujednačeno i sustavno tumačiti na način da je navedeni članak povrijeđen i da navedeni zahtjev nije ispunjen ako se utvrdi da uvođenje nacionalnog državnog monopola i ovlašteno priređivanje igara na sreću od strane privatnih pružatelja usluga, obrazloženi ponajprije borbom protiv ovisnosti o igrama na sreću i zakonskim ciljem zaštite potrošača, imaju i ekonomsko-politički cilj ostvarivanja većih neto prihoda od igara i postizanja iznimno visoke razine prihoda na tržištu kasina u najkraćem mogućem roku radi financiranja ostalih troškova državnog proračuna i javnih usluga?

Treba li članak 56. UFEU-a, zabranu diskriminacije i zahtjev da ograničenja koja države članice nameću djelatnostima igara na sreću budu provedena ujednačeno i sustavno tumačiti na način da je navedeni članak povrijeđen i da navedeni zahtjev nije ispunjen kao i da postoji neopravdana diskriminacija među pružateljima usluga, ako se utvrdi da država članica održava nacionalni državni monopol nad pružanjem određenih usluga igara na sreću putem interneta pozivajući se na isti razlog javnog poretka, dok istodobno dopušta pristup drugim uslugama igara na sreću dodjelom sve većeg broja koncesija?

Treba li članak 56. UFEU-a i zabranu diskriminacije tumačiti na način da im se protivi to da samo pružatelji usluga koji fizički posjeduju kasina (s koncesijom) na području Mađarske mogu dobiti licenciju za priređivanje kasino igara putem interneta, zbog čega pružatelji usluga koji fizički ne posjeduju kasino na području Mađarske (uključujući i pružatelje usluga koji fizički posjeduju kasino u drugoj državi članici) ne mogu dobiti odobrenje za priređivanje kasino igara putem interneta?

Treba li članak 56. UFEU-a i zabranu diskriminacije tumačiti na način da im se protivi to da država članica eventualnim pozivom na nadmetanje radi dodjele koncesija fizičkim kasinima ili omogućavanjem priređivaču igara na sreću dokazane pouzdanosti da podnese ponudu [za ugovor] za dodjelu koncesije za fizički kasino, teoretski osigurava da bilo koji pružatelj usluga koji ispunjava zakonske zahtjeve – uključujući pružatelja usluga s poslovnim nastanom u drugoj državi članici – dobije koncesiju za vođenje fizičkog kasina i zatim, kad stekne to pravo, dobije licenciju za vođenje kasina putem interneta, ali da predmetna država članica zapravo ne objavi javni i transparentni poziv za nadmetanje radi dodjele koncesije niti pružatelj usluga praktično ima mogućnost podnošenja ponude [za ugovor], te tijela države članice utvrde da je pružatelj usluga djelovao nezakonito jer je pružao uslugu bez licencije i izreknu mu upravnu kaznu?

Treba li članak 56. UFEU-a, zabranu diskriminacije i zahtjev da postupak izdavanja odobrenja bude transparentan, objektivan i javan tumačiti na način da im se protivi to da država članica ustanovi sustav poziva na nadmetanje radi dodjele koncesija u odnosu na određene usluge igara na sreću dok istodobno tijelo koje odlučuje o dodjeli koncesija može umjesto objave poziva za nadmetanje sklopiti ugovore o koncesiji s određenim osobama koje su kvalificirane kao priređivači igara na sreću dokazane pouzdanosti, umjesto da objavom jedinstvenog poziva za nadmetanje radi dodjele koncesija svim pružateljima usluga omogući da sudjeluju u pozivu na nadmetanje pod jednakim uvjetima?

Ako je odgovor na sedmo pitanje negativan i ako država članica o kojoj je riječ može ustanoviti više vrsta postupka za dobivanje iste koncesije, treba li država članica, u skladu s člankom 56. UFEU-a, osigurati njihovu istovjetnost radi osiguranja korisnog učinka zakonodavstva Unije u području temeljnih sloboda, vodeći računa o zahtjevu da postupak izdavanja odobrenja bude transparentan, objektivan i javan i o zahtjevu jednakog postupanja?

9.	Utječe li na odgovor koji valja dati na šesto, sedmo i osmo pitanje činjenica da ni u jednom od ta dva slučaja nije osiguran sudski nadzor ili druga djelotvorna pravna zaštita protiv odluke o dodjeli koncesije?

10.

Treba li članak 56 UFEU-a, klauzulu lojalnosti iz članka 4. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji (u daljnjem tekstu: UEU) i institucionalnu i postupovnu samostalnost država članica, u vezi s člancima 47. i 48. Povelje o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), kao i s pravom raspolaganja mehanizmima djelotvorne sudske zaštite i pravima obrane koju navedena pravila utvrđuju, tumačiti na način da nacionalni sud koji odlučuje u glavnom postupku može prilikom ispitivanja zahtjeva prava Unije koji proizlaze iz sudske prakse Suda, osobito prilikom ispitivanja nužnosti i proporcionalnosti ograničenja koje je odredila država članica o kojoj je riječ, naložiti i po službenoj dužnosti provesti ispitivanje i postupak izvođenja dokaza, uključujući i kad nacionalno postupovno zakonodavstvo države članice ne predviđa navedenu ovlast?

11.

Treba li članak 56. UFEU-a, u vezi s člancima 47. i 48. Povelje, kao i u vezi s pravom raspolaganja mehanizmima djelotvorne sudske zaštite i pravima obrane koja iz njih proizlaze, tumačiti na način da nacionalni sud koji odlučuje u glavnom postupku ne može prilikom ispitivanja zahtjeva prava Unije koji proizlaze iz sudske prakse Suda, osobito prilikom ispitivanja nužnosti i proporcionalnosti ograničenja koje je odredila država članica o kojoj je riječ, prebaciti teret dokazivanja na pružatelje usluga na koje se odnosi ograničenje, nego da je zadaća države članice, konkretno državnog tijela koje je donijelo odluku koja se pobija u glavnom postupku, opravdati i dokazati usklađenost s pravom Unije te nužnost i proporcionalnost nacionalnog propisa i da nepostojanje takvog dokaza samo po sebi dovodi do toga da se tim propisom povrjeđuje pravo Unije?

12.

Treba li članak 56. UFEU-a, s obzirom na pravo na pošteno suđenje iz članka 41. stavka 1., pravo na saslušanje iz članka 41. stavka 2. točke (a) i obvezu obrazlaganja iz članka 41. stavka 2. točke (c) Povelje kao i klauzulu lojalnosti iz članka 4. stavka 3. UEU-a i institucionalnu i postupovnu samostalnost država članica, tumačiti na način da ti zahtjevi nisu ispunjeni ako nadležno tijelo države članice ne obavijesti priređivača igara na sreću o pokretanju postupka o upravnoj kazni u skladu s nacionalnim propisom države članice niti kasnije tijekom upravnog postupka zatraži njegovo mišljenje o usklađenosti tog propisa s pravom Unije te bez podrobnijeg objašnjenja te sukladnosti i dokaza o njoj u obrazloženju odluke u jednostupanjskom postupku naloži sankciju koju nacionalno pravo smatra upravnom?

13.

Uzimajući u obzir članak 56. UFEU-a, članak 41. stavak 1., članak 41. stavak 2. točke (a) i (c) Povelje i njezine članke 47. i 48. kao i na pravo raspolaganja mehanizmima djelotvorne sudske zaštite i prava obrane koja iz njih proizlaze, jesu li ispunjeni zahtjevi sadržani u navedenim odredbama ako priređivač igara na sreću može osporavati usklađenost nacionalnog propisa s pravom Unije prvi put isključivo pred nacionalnim sudom?

14.

Mogu li se članak 56. UFEU-a i obveza država članica da opravdaju i obrazlože ograničenje slobode pružanja usluga tumačiti na način da država članica nije ispunila navedenu obvezu ako ni u trenutku određivanja ograničenja ni u trenutku njegova ispitivanja nije postojala niti postoji relevantna procjena utjecaja ograničenja utemeljenog na ciljevima javnog poretka?

15.

Uzimajući u obzir zakonska ograničenja određena za iznos upravne kazne koja se može izreći, prirodu djelatnosti koja se kažnjava sankcijom i osobito mjeru u kojoj djelatnost utječe na javni poredak ili javnu sigurnost, kao i represivni cilj sankcije, može li se na temelju članaka 47. i 48. Povelje smatrati da je predmetna upravna kazna „kaznenopravne naravi”? Utječe li ta okolnost na odgovor koji valja dati na jedanaesto i četrnaesto prethodno pitanje?

16.

Treba li članak 56. UFEU-a tumačiti na način da, ako sud koji odlučuje u glavnom postupku na temelju odgovora danih na gore navedena pitanja utvrdi nezakonitost propisa i njegove primjene, on također treba zaključiti da se pravu Unije protivi sankcija utemeljena na nacionalnom propisu koje nije u skladu s člankom 56. UFEU-a?

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/18

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. siječnja 2017. uputio Amtsgericht Aue, Zweigstelle Stollberg (Njemačka) – Thomas Hübner protiv LVM Lebensversicherungs AG

(Predmet C-11/17)

(2017/C 112/26)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Amtsgericht Aue, Zweigstelle Stollberg

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Thomas Hübner

Tuženik: LVM Lebensversicherungs AG

Prethodna pitanja

Treba li Prilog II. točku A Direktive Vijeća 92/96/EEZ od 10. studenoga 1992. (1) [u vezi s] člankom 15. stavkom 1. trećim podstavkom [Direktive 90/619/EEZ] (2) tumačiti na način da je potrošač ovlašten otkazati ugovor o životnom ili mirovinskom osiguranju tijekom cijelog razdoblja njegova plaćanja, kada je u neznanju o pravu na otkaz ugovora, zbog toga što ga društvo za životno ili mirovinsko osiguranje o tome nije obavijestilo, na temelju tog ugovora uplaćivao više godina?

2.	Je li nacionalna odredba koja propisuje, pozivanjem na načelo dobre vjere, gubitak potrošačeva prava na otkaz ugovora kada osiguranik koji nije znao za svoje pravo na otkaz ugovora nastavlja uplaćivati na temelju tog ugovora sve dok ne sazna za to pravo, u skladu s gornjom direktivom?

(1) Direktiva Vijeća 92/96/EEZ od 10. studenoga 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na izravno životno osiguranje i izmjeni direktiva 79/267/EEZ i 90/619/EEZ (Treća direktiva o životnom osiguranju), SL L 360, str. 1.

(2) Druga direktiva Vijeća 90/619/EEZ od 8. studenoga 1990. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na izravno životno osiguranje i utvrđivanje odredaba za olakšavanje učinkovitog ostvarivanja slobode pružanja usluga te izmjeni Direktive 79/267/EEZ, SL L 330, str. 50.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. siječnja 2017. uputio Kammergericht Berlin (Njemačka) – Vincent Pierre Oberle

(Predmet C-20/17)

(2017/C 112/27)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Kammergericht Berlin

Stranke glavnog postupka

Podnositelj zahtjeva i žalitelj: Vincent Pierre Oberle

Prethodno pitanje

Treba li članak 4. Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju (1) tumačiti na način da je njime također određena isključiva međunarodna nadležnost u području izdavanja nacionalnih potvrda o nasljeđivanju koje nisu zamijenjene Europskom potvrdom o nasljeđivanju u odnosnim državama članicama (vidjeti članak 62. stavak 3. Uredbe br. 650/2012), tako da odstupajuće odredbe nacionalnih zakonodavaca u pogledu međunarodne nadležnosti u području izdavanja nacionalnih potvrda o nasljeđivanju – poput primjerice u Njemačkoj članka 105. Familiengesetzbucha (FamFG) – nemaju učinka zbog povrede nadređenoga europskog prava?

(1) SL L 201, str. 107. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 10., str. 296.)

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. siječnja 2017. uputio Nejvyšší soud České republiky (Češka Republika) – Catlin Europe SE protiv O.K. Trans Praha spol. s.r.o.

(Predmet C-21/17)

(2017/C 112/28)

Jezik postupka: češki

Sud koji je uputio zahtjev

Nejvyšší soud České republiky

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Catlin Europe SE

Druga stranka u postupku: O.K. Trans Praha spol. s.r.o.

Prethodna pitanja

Treba li članak 20. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1896/2006 (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog tumačiti na način da je neobavještavanje adresata o mogućnosti da odbije primitak dokumenata koji mu se trebaju dostaviti, predviđenoj u članku 8. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1393/2007 (2) Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 (3) („Uredba o dostavljanju pismena”) razlog za nastanak prava tuženika (adresata) da zatraži preispitivanje europskog platnog naloga sukladno članku 20. stavku 2. Uredbe (EZ) Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog („Uredba o europskom platnom nalogu”)?

(1) SL 2006 L 399, str. 1. (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 94.)

(2) SL 2007 L 324., str. 79. (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 171.)

(3) SL 2000 L 160, str. 37.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/20

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. siječnja 2017. uputio Obersten Gerichtshofs (Austrija) – Österreichischer Gewerkschaftsbund, Gewerkschaft öffentlicher Dienst protiv Republike Austrije

(Predmet C-24/17)

(2017/C 112/29)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberster Gerichtshof

Stranke glavnog postupka

Podnositelj zahtjeva: Österreichischer Gewerkschaftsbund, Gewerkschaft öffentlicher Dienst

Druga stranka u postupku: Republika Austrija

Prethodna pitanja

1.1.

Treba li pravo Unije, osobito članke 1., 2. i 6. Direktive 2000/78/EZ (1) u vezi s člankom 21. Povelje o temeljnim pravima tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis koji (u vezi s uzimanjem u obzir razdoblja aktivnosti ostvarenih prije 18. godine života) kojim se sustav plaća diskriminatoran s obzirom na dob zamjenjuje novim sustavom plaća, koji međutim predviđa prelazak postojećih službenika u novi sustav plaća, određujući retroaktivno stupanje na snagu novog sustava plaća na datum stupanja na snagu prvotnog zakona, utvrđujući prvu klasifikaciju u novi sustav plaća s obzirom na stvarno isplaćenu plaću prema starom sustavu plaća za određeni mjesec prelaska (veljača 2015.), tako da dosadašnja diskriminacija s obzirom na dob i dalje održava svoje financijske učinke?

1.2.

U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 1.1.

Treba li pravo Unije, osobito članak 17. Direktive 2000/78/EZ, tumačiti na način da postojeći službenici koji su u starom sustavu plaća bili diskriminirani s obzirom na uzimanje u obzir razdoblja aktivnosti ostvarenih prije 18. godine života trebaju dobiti novčanu naknadu ako ta diskriminacija s obzirom na dob i nakon prelaska u novi sustav plaća i dalje održava svoje financijske učinke?

1.3.

U slučaju negativnog odgovora na pitanje 1.1.:

Treba li pravo Unije, osobito članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da se u njoj sadržanom pravu na djelotvoran pravni lijek protivi nacionalni propis prema kojemu se stari diskriminirajući sustav plaća ne može više primijeniti u tekućim i budućim postupcima i prema kojem se prelazak postojećih zaposlenika u novi sustav plaća određuje samo prema dohotku obračunatom i isplaćenom za mjesec prelaska?

Treba li pravo Unije, osobito članak 45. UFEU-a, članak 7. stavak 1. Uredbe (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o slobodi kretanja radnika u Uniji (2), i članke 20. i dalje Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da im se protivi propis prema kojemu se raniji rad službenika temeljem ugovora

—	o radnom odnosu s jedinicom lokalne samouprave ili zajednice općina u državi članici Europskog gospodarskog prostora, Republike Turske ili Švicarske Konfederacije, tijelu Europske unije ili međunarodnoj organizaciji koje je Austrija članica, u cijelosti uzima u obzir,

—	o radnom odnosu s drugim poslodavcem, uzima u obzir samo ako se radi o relevantnom obavljanju profesionalne djelatnosti ili stručne prakse u upravi, i to do ukupno najviše deset godina?

(1) Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja; SL L 303, str. 16. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.)

(2) SL L 141, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 264.)

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/21

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. siječnja 2017. uputio Conseil d'État (Francuska) – Sucrerie de Toury SA protiv Ministre de l'économie et des finances

(Predmet C-31/17)

(2017/C 112/30)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Sucrerie de Toury SA

Tuženik: Ministre de l'économie et des finances

Prethodna pitanja

Jesu li energenti koji se koriste za kombiniranu proizvodnju toplinske i električne energije obuhvaćeni isključivo mogućnošću izuzeća iz članka 15. stavka 1., točke (c) Direktive Vijeća br. 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. (1) ili su u pogledu dijela tih proizvoda čija potrošnja odgovara proizvodnji električne energije također obuhvaćeni područjem obveze izuzeća predviđene njenim člankom 14. stavkom 1. točkom (a)?

(1) Direktiva Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (SL L 283, str. 51.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 75.)

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/22

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. siječnja 2017. uputio Cour de cassation (Francuska) – Lubrizol France SAS protiv Caisse nationale du Régime social des indépendants (RSI) participations extérieures

(Predmet C-39/17)

(2017/C 112/31)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour de cassation

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Lubrizol France SAS

Druga stranka u postupku: Caisse nationale du Régime social des indépendants (RSI) participations extérieures

Prethodna pitanja

Protivi li se člancima 28. i 30. Ugovora o funkcioniranju Europske unije to da se vrijednost imovine koju je iz Francuske u drugu državu članicu Europske unije prenio obveznik solidarnih socijalnih doprinosa društava i dodatnog doprinosa, ili druga osoba za njegov račun za potrebe svog poduzeća treba uzeti u obzir za određivanje ukupnog prometa koji čini osnovicu za te doprinose?

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/22

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. siječnja 2017. uputio Oberlandesgericht Düsseldorf (Njemačka) – Fashion ID GmbH & Co.KG protiv Verbraucherzentrale NRW eV

(Predmet C-40/17)

(2017/C 112/32)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberlandesgericht Düsseldorf

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Fashion ID GmbH & Co.KG

Tuženik: Verbraucherzentrale NRW eV

Druga stranka u postupku: Facebook Ireland Limited, Landesbeauftragte für Datenschutz und Informationsfreiheit Nordrhein-Westfalen

Prethodna pitanja

Protivi li se uređenju u člancima 22., 23. i 24. Direktive 95/46/EZ od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (1) nacionalni propis koji, pored ovlasti intervencije koje imaju tijela za zaštitu osobnih podataka i mogućnosti pravnih lijekova dotičnih osoba, u slučajevima povrede ovlašćuju neprofitna udruženja za zaštitu interesa potrošača da pokrenu postupak protiv osobe koja je počinila povredu?

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje:

Je li u slučaju kao što je ovaj, u kojem je netko uključio programski kod u svoju internetsku stranicu, zbog kojeg korisnikov preglednik zahtijeva sadržaj od treće osobe i u tu svrhu prosljeđuje osobne podatke trećoj osobi, onaj tko je unio podatke „nadzornik” u smislu članka 2. točke (d) Direktive 95/46/EZ od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka, kada on sam ne može utjecati na tu obradu podataka?

U slučaju negativnog odgovora na drugo pitanje: treba li članak 2. točku (d) Direktive 95/46/EZ o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka tumačiti na način da iscrpno uređuje odgovornost na način da se protivi građanskopravnim zahtjevima protiv treće osobe koja, iako nije „nadzornik”, ipak uzrokuje postupak obrade, a da na to nema utjecaja?

4.	Čiji „zakoniti interes” treba uzeti u obzir prilikom odvagivanja prema članku 7. točki (f) Direktive 95/46/EZ u okolnostima kao u predmetnom slučaju? Interes uključivanja sadržaja trećih osoba ili interes trećih osoba?

5.	Kome se mora dati suglasnost iz članka 7. točke (a) i članka 2. točke (h) Direktive 95/46/EZ u okolnostima kao u predmetnom slučaju?

6.	Odnosi li se obveza davanja podataka iz članka 10. Direktive 95/46/EZ u situaciji kao u predmetnom slučaju i na upravitelja internetske stranice, koji je uključio sadržaj treće osobe i tako prouzročio postupak obrade osobnih podataka od strane treće osobe?

(1) SL L 281, str. 31. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 7., str. 88.)

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/23

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. veljače 2017. uputio Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Haarlem (Nizozemska) – X protiv Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie

(Predmet C-47/17)

(2017/C 112/33)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Haarlem

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: X

Tuženik: Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie

Prethodna pitanja

1.	Treba li država članica kojoj se podnosi zahtjev, uzimajući u obzir cilj, sadržaj i doseg Uredbe Dublin (1) i uredbe o postupku (2) u roku od dva tjedna odgovoriti na zahtjev za ponovno razmatranje zahtjeva sukladno članku 5. stavku 2. Provedbene uredbe (3)?

2.	Ako je odgovor na prvo pitanje negativan: treba li u tom slučaju, uzimajući u obzir zadnju rečenicu članka 5. stavka 2. Provedbene uredbe, primijeniti najduži rok od mjesec dana predviđen člankom 20. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 343/2003 (4) (sada članak 25. stavak 1. Uredbe Dublin)?

3.	Ako su odgovori na prvo i drugo pitanje negativni: raspolaže li država članica kojoj se podnosi zahtjev na temelju izraza „nastoji” [u inačici na nizozemskom jeziku] u članku 5. stavku 2. Provedbene uredbe, razumnim rokom za provedbu zahtjeva za ponovnim razmatranjem?

Ako država članica kojoj se podnosi zahtjev mora stvarno odgovoriti u razumnom roku na zahtjev za ponovno razmatranje prema članku 5. stavku 2. Provedbene uredbe, radi li se još uvijek o razumnom roku, kao u ovom slučaju, ako je prošlo više od šest mjeseci? Ako je odgovor na ovo pitanje negativan: koji rok se može smatrati razumnim?

Koje su posljedice ako država članica kojoj se podnosi zahtjev ne odgovori na zahtjev za ponovno razmatranje ni u roku od dva tjedna, niti u razumnom roku? Je li u tom slučaju država članica koja podnosi zahtjev odgovorna za meritorno ispitivanje zahtjeva za azilom koji je podnio stranac, ili je to ipak država kojoj se podnosi zahtjev?

Ako se pretpostavlja da je država članica kojoj se podnosi zahtjev nadležna za meritorno ispitivanje zahtjeva za azilom zbog nedonošenja pravodobnog odgovora na zahtjev za ponovno razmatranje zahtjeva prema članku 5. stavku 2. Provedbene uredbe, u kojem roku država članica, koja je u ovom slučaju tuženik u glavnom postupku, o tome obavijestiti stranca?

(1) Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (SL 2013., L 180, str. 31.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 108.).

(2) Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (SL 2013., L 180, str. 60.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 249.).

(3) Uredba Komisije (EZ) br. 1560/2003 od 2. rujna 2003. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/03 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica (SL 2003., L 222, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 10., str. 17.

(4) Uredba Vijeća (EZ) br. 343/2003 od 18. veljače 2003. o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica (SL 2003., L 50, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 37.).

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/24

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. veljače 2017. uputio Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Haarlem (Nizozemska) – X protiv Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie

(Predmet C-48/17)

(2017/C 112/34)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Haarlem

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: X

Tuženik: Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie

Prethodna pitanja

1.	Treba li država članica kojoj se podnosi zahtjev, uzimajući u obzir cilj, sadržaj i doseg Uredbe Dublin (1) i uredbe o postupku (2) u roku od dva tjedna odgovoriti na zahtjev za ponovno razmatranje zahtjeva sukladno članku 5. stavku 2. Provedbene uredbe (3)?

2.	Ako je odgovor na prvo pitanje negativan: treba li u tom slučaju, uzimajući u obzir zadnju rečenicu članka 5. stavka 2. Provedbene uredbe, primijeniti najduži rok od mjesec dana predviđen člankom 20. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 343/2003 (4) (sada članak 25. stavak 1. Uredbe Dublin)?

3.	Ako su odgovori na prvo i drugo pitanje negativni: raspolaže li država članica kojoj se podnosi zahtjev na temelju izraza „nastoji” [u inačici na nizozemskom jeziku] u članku 5. stavku 2. Provedbene uredbe, razumnim rokom za provedbu zahtjeva za ponovnim razmatranjem?

Ako država članica kojoj se podnosi zahtjev mora stvarno odgovoriti u razumnom roku na zahtjev za ponovno razmatranje prema članku 5. stavku 2. Provedbene uredbe, radi li se još uvijek o razumnom roku, kao u ovom slučaju, i nakon proteka sedam i pol tjedana? Ako je odgovor na ovo pitanje negativan: koji rok se može smatrati razumnim?

Koje su posljedice ako država članica kojoj se podnosi zahtjev ne odgovori na zahtjev za ponovno razmatranje ni u roku od dva tjedna, niti u razumnom roku? Je li u tom slučaju država članica koja podnosi zahtjev nadležna za meritorno ispitivanje zahtjeva za azilom koji je podnio stranac, ili je to ipak država kojoj se podnosi zahtjev?

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/25

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. veljače 2017. uputio Østre Landsret (Danska) – Koppers Denmark ApS protiv Skatteministeriet

(Predmet C-49/17)

(2017/C 112/35)

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Østre Landsret

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Koppers Denmark ApS

Tuženik: Skatteministeriet

Prethodna pitanja

Treba li članak 21. stavak 3. Direktive Vijeća 2003/96/EZ (1) od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije tumačiti na način da je potrošnja samoproizvedenih energenata za proizvodnju drugih energenata izuzeta od poreza u situacijama poput ove iz glavnog postupka u kojim se proizvedeni energenti ne koriste kao motorna goriva odnosno goriva za grijanje?

Treba li članak 21. stavak 3. Direktive Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije tumačiti na način da država članica može ograničiti opseg izuzeća tako da njime obuhvati samo potrošnju energenta koji se koristi za proizvodnju ekvivalentnog energenta (tj. energenta koji se poput potrošenog energenta također oporezuje)?

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/26

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. siječnja 2017. uputio Administrativen sad Sofia-grad (Bugarska) – Bahtiar Fathi protiv Predsedatel na Darzhavna agentsia za bezhantsite

(Predmet C-56/17)

(2017/C 112/36)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Administrativen sad Sofia-grad

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Bahtiar

Tuženik: Predsedatel na Darzhavna agentsia za bezhantsite

Prethodna pitanja

Proizlazi li iz članka 3. stavka 1. Uredbe (EU) br. 604/2013 (1), tumačenog u vezi s uvodnom izjavom 12. i člankom 17. Uredbe da država članica može donijeti odluku u kojoj razmatra u njoj podnesen zahtjev za međunarodnu zaštitu u smislu članka 2. točke (d) Uredbe, ali ne odlučuje izričito o odgovornosti te države članice prema kriterijima Uredbe, ako u konkretnom slučaju nema indikativnih elemenata za iznimku prema članku 17. Uredbe?

Proizlazi li iz članka 3. stavka 1. druge rečenice Uredbe (EU) br. 604/2013, tumačenog u vezi s uvodnom izjavom 54. Direktive 2013/32 (2), da se u okolnostima glavnog postupka, kada nije primjenjiva iznimka u skladu s člankom 17. stavkom 1. Uredbe, mora donijeti odluka o zahtjevu za međunarodnu zaštitu u smislu članka 2. točke (b) Uredbe s kojom se država članica obvezuje da će zahtjev razmotriti prema kriterijima Uredbe i koja se temelji na tome da odredbe Uredbe vrijede za podnositelja zahtjeva?

Treba li članak 46. stavak 3. Direktive 2013/32/EU tumačiti na način da u postupcima protiv odluke kojom se odbija međunarodna zaštita sud mora presuditi u skladu s uvodnom izjavom 54. Direktive o tome primjenjuju li se odredbe Uredbe (EU) br. 604/2013 na podnositelja zahtjeva ako država članica nije izričito odlučila o svojoj odgovornosti za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u skladu s kriterijima Uredbe? Treba li na temelju uvodne izjave 54. Direktive 2013/32 pretpostaviti da kada nema indikativnih elemenata za primjenu članka 17. Uredbe br. 604/2013 i zahtjev za međunarodnu zaštitu je na temelju Direktive 2011/95 (3) razmotrila država članica u kojoj je podnesen, pravni položaj dotične osobe ulazi u područje primjene Uredbe čak i ako država članica nije izričito odlučila o svojoj odgovornosti u skladu s kriterijima Uredbe?

Proizlazi li iz članka 10. stavka 1. točke (b) Direktive 2011/95/EU da razlog proganjanja na temelju „religije” u okolnostima glavnog postupka postoji kada podnositelj zahtjeva nije dao pojašnjenja i podnio dokumente u vezi sa svim elementima obuhvaćenima pojmom religije kako je određen u odredbi koja je od temeljne važnosti za pripadnost dotične osobe određenoj religiji?

Proizlazi li iz članka 10. stavka 2. Direktive 2011/95/EU da razlozi za proganjanje na temelju religije u smislu članka 10. stavka 1. točke (b) Direktive postoje kada podnositelj zahtjeva u okolnostima glavnog postupka tvrdi da je bio proganjan na temelju pripadnosti religiji, ali nije podnio pojašnjenja ili dokaze u vezi s okolnostima koje su karakteristične za pripadnost osobe određenoj religiji i koji bi bili razlog zbog kojeg bi počinitelj proganjanja vjerovao da dotična osoba pripada toj religiji — uključujući okolnostima povezanim sa sudjelovanjem ili uzdržavanjem od religijskih djela ili izražavanja vjere — ili u vezi s oblicima osobnog ili zajedničkog ponašanja koji se temelje na vjerskom uvjerenju ili ih takvo uvjerenje propisuje?

Proizlazi li iz članka 9. stavaka 1. i 2. Direktive 2011/95/EU, tumačenog u vezi s člankom 18. i 10. Povelje EU o temeljnim pravima i pojmom religije u smislu članka 10. stavka 1. točke (b) Direktive da u okolnostima glavnog postupka:

a.	pojam religije kako je određen u pravu Unije ne obuhvaća djela koja se u skladu s nacionalnim pravom država članica smatraju kaznenim djelima? Mogu li takva djela, koja se u zemlji porijekla podnositelja zahtjeva smatraju kaznenim djelima, činiti djela proganjanja?

u vezi sa zabranom prozelitizma i zabranom djela protivnih religiji na kojima se temelje zakonski i podzakonski akti u predmetnoj državi, treba li smatrati da su dopuštene zabrane koje su određene za zaštitu prava i sloboda drugih i javnog poretka u državi porijekla podnositelja zahtjeva? Čine li takve zabrane djela proganjanja u smislu navedenih odredaba Direktive kada je za njihovu povredu predviđena smrtna kazna čak i ako zakoni nisu izričito usmjereni protiv određene religije?

Proizlazi li iz članka 4. stavka 2. Direktive 2011/95/EU, tumačenog u vezi s stavkom 5. točkom (b) odredbe, člankom 10. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i člankom 46. stavkom 3. Direktive 2013/32/EU da se u okolnostima glavnog postupka ocjena činjenica i okolnosti može izvršiti samo na temelju pojašnjenja koja je dao i dokumenata koje je podnio podnositelj zahtjeva ili je dopušteno zahtijevati dokaz nedostajućih elemenata obuhvaćenih pojmom religije u smislu članka 10. stavka 1. točke (b) Direktive kada:

—	bi se bez tih informacija zahtjev za međunarodnu zaštitu smatrao neosnovanim u smislu članka 32. u vezi s člankom 31. stavkom 8. točkom (e) Direktive 2013/32/EU i

—	prema nacionalnom pravu nadležno tijelo mora utvrditi sve relevantne okolnosti za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu i sud u okviru pobijanja odluke o odbijanju mora navesti da osoba nije ponudila i predložila nijedan dokaz?

(3) Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni statusa izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (SL 2011., L 337, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 13., str. 248.).

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/27

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. veljače 2017. uputio Conseil d'État (Francuska) – SCI Château du Grand Bois protiv Établissement national des produits de l'agriculture et de la mer (FranceAgriMer)

(Predmet C-59/17)

(2017/C 112/37)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: SCI Château du Grand Bois

Tuženik: Établissement national des produits de l'agriculture et de la mer (FranceAgriMer)

Prethodna pitanja

1.	Ovlašćuju li odredbe članaka 76., 78. i 81. Provedbene uredbe od 27. lipnja 2008. (1) agente koji provode kontrolu na licu mjesta da pristupe na zemljište poljoprivrednog gospodarstva bez dozvole njegovog vlasnika?

2.	Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan, treba li razlikovati slučajeve prema tome je li zemljište bilo ograđeno ili nije?

3.	Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan, jesu li odredbe članaka 76., 78. i 81. Provedbene uredbe od 27. lipnja 2008. u skladu s načelom nepovredivosti doma kako je zajamčeno člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava?

(1) Uredba Komisije (EZ) br. 555/2008 od 27. lipnja 2008. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 479/2008 o zajedničkoj organizaciji tržišta vina u vezi s programima potpore, trgovinom s trećim zemljama, proizvodnim potencijalom i o nadzoru u sektoru vina (SL L 170, str. 1.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 28., str. 156.)

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/28

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. veljače 2017. uputio Tribunal da Relação do Porto (Portugal) – Saey Home & Garden NV/SA protiv Lusavouga-Máquinas e Acessórios Industriais, S.A.

(Predmet C-64/17)

(2017/C 112/38)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal da Relação do Porto

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Saey Home & Garden NV/SA [tuženik u prvostupanjskom postupku]

Druga stranka u postupku: Lusavouga-Máquinas e Acessórios Industriais, S.A. [tužitelj u prvostupanjskom postupku]

Prethodna pitanja

1.	Treba li, u skladu s osnovnim pravilom iz članka 4. stavka 1. Uredbe br. 1215/2012 (1), tužbu podnijeti belgijskim sudovima jer je Belgija zemlja u kojoj tuženik ima sjedište i stvarni domicil?

2.	Treba li, u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkama (a) i (c) Uredbe br. 1215/2012 (na temelju njezina članka 5. stavka 1.), tužbu podnijeti portugalskim sudovima jer se odnosi na ugovor o distribuciji, a uzajamne ugovorne obveze su trebale biti ispunjene u Portugalu?

3.	Treba li, u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkama (a) i (c) Uredbe br. 1215/2012 (na temelju njezina članka 5. stavka 1.), tužbu podnijeti španjolskim sudovima jer se odnosi na ugovor o distribuciji, a uzajamne ugovorne obveze su trebale biti ispunjene u Španjolskoj?

Treba li, u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) i točkom (b), prvom alinejom Uredbe br. 1215/2012 (na temelju njezina članka 5. stavka 1. uredbe), tužbu podnijeti portugalskim sudovima jer se odnosi na okvirni ugovor o distribuciji koji se, kad je riječ o odnosu između žalitelja i druge stranke u postupku, sastoji od više ugovora o kupoprodaji, a svu prodanu robu je trebalo isporučiti u Portugalu, što je i učinjeno 21. siječnja 2014.?

Treba li, u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) i točkom (b), prvom alinejom Uredbe br. 1215/2012 (na temelju njezina članka 5. stavka 1.), tužbu podnijeti belgijskim sudovima jer se odnosi na okvirni ugovor o distribuciji koji se, kad je riječ o odnosu između žalitelja i druge stranke u postupku, sastoji od više ugovora o kupoprodaji, a svu prodanu robu je druga stranka u postupku isporučila žalitelju u Belgiji?

Treba li, u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) i točkom (b), prvom alinejom Uredbe br. 1215/2012 (na temelju njezina članka 5. stavka 1.), tužbu podnijeti španjolskim sudovima jer se odnosi na okvirni ugovor o distribuciji koji se, kad je riječ o odnosu između žalitelja i druge stranke u postupku, sastoji od više ugovora o kupoprodaji, a svu prodanu robu trebalo je isporučiti u Španjolskoj u okviru poslova obavljenih u toj zemlji?

Treba li, u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) i točkom (b), drugom alinejom Uredbe br. 1215/2012 (na temelju njezina članka 5. stavka 1.), tužbu podnijeti portugalskim sudovima jer se odnosi na okvirni ugovor o distribuciji koji se, kad je riječ o odnosu između žalitelja i druge stranke u postupku, odražava u tome da žalitelj drugoj stranci u postupku pruža usluge i time potiče razvoj određenih poslova koji su neizravno u interesu potonje?

Treba li, u skladu s člankom 7. stavkom 5. Uredbe br. 1215/2012 (na temelju njezina članka 5. stavka 1.), tužbu podnijeti portugalskim sudovima jer se odnosi na okvirni ugovor o distribuciji i jer spor između žalitelja i druge stranke u postupku treba izjednačiti sa sporom između principala (odnosno distributera) i zastupnika koji se nalazi u Portugalu?

10.

Treba li, u skladu s člankom 7. stavkom 5. Uredbe br. 1215/2012 (na temelju njezina članka 5. stavka 1.), tužbu podnijeti portugalskim sudovima jer je povezana s ugovorom o distribuciji, odnosi se na okvirni ugovor o distribuciji i jer je spor između žalitelja i druge stranke u postupku treba izjednačiti sa sporom između principala (odnosno distributera) i zastupnika za kojeg se smatra da se nalazi u Španjolskoj zato što je to zemlja u kojoj mora ispuniti svoje ugovorne obveze?

11.

Treba li tužbu podnijeti belgijskim sudovima, konkretno tribunalu de Kortrijk, u skladu s člankom 25. stavkom 1. Uredbe 1215/2012 (na temelju njezina članka 5. stavka 1.), s obzirom na to da su u točki 20. općih uvjeta koji se primjenjuju na sve prodaje druge stranke u postupku žalitelju obje strane sklopile pisani sporazum o nadležnosti koji je pravovaljan prema belgijskom pravu, u skladu s kojim su „za sve sporove, neovisno o njihovoj prirodi, isključivo nadležni sudovi Kortrijka” („any dispute of any nature wathsoever shall be the exclusive jurisdiction of the courts of Kortrijk”)?

12.

Treba li, u skladu s odredbama odjeljaka 2. do 7. poglavlja II.Uredbe br. 1215/2012 (na temelju njezina članka 5. stavka 1.), tužbu podnijeti portugalskim sudovima jer se glavne poveznice ugovornog odnosa između žalitelja i druge stranke u postupku odnose na područje Portugala i portugalski pravni poredak?

13.

Treba li, u skladu s odredbama odjeljaka 2. do 7. Poglavlja II .Uredbe br. 1215/2012 (na temelju njezina članka 5. stavka 1.), tužbu podnijeti španjolskim sudovima jer se glavne poveznice ugovornog odnosa između žalitelja i druge stranke u postupku odnose na područje Španjolske i španjolski pravni poredak?

(1) Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12 prosinca 2012 o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2012., L 351, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289.)

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/30

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. veljače 2017. uputio Rayonen sad – Varna (Bugarska) – Todor Iliev protiv Blagoveste Ilieve

(Predmet C-67/17)

(2017/C 112/39)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Rayonen sad – Varna

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Todor Iliev

Tuženik: Blagovesta Ilieva

Prethodna pitanja

1.	Predstavlja li tužba za podjelu pokretne imovine stečene tijekom braka kao bračna stečevina između bivših bračnih drugova spor u vezi s vlasničkim pravima koja proizlaze iz bračnih veza u smislu članka 1. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 44/2001 (1)?

2.	Je li spor u vezi s podjelom pokretne imovine stečene tijekom braka, ali registrirane pred nadležnim nacionalnim tijelima samo u ime jednog bračnog druga, isključen iz opsega članka 1. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 44/2001?

Koji sud je nadležan za spor između bivših bračnih drugova o vlasništvu nad pokretninama stečenim tijekom njihova građanskog braka, ako su bračni drugovi državljani države članice EU-a, ali je u postupku utvrđeno da su u trenutku sklapanja braka, stjecanja imovine, prestanka braka i podnošenja zahtjeva za podjelu bračne stečevine nakon prestanka braka, imali domicil u drugoj državi članici?

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001., L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.).

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/30

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. veljače 2017. uputio Korkein oikeus (Finska) – Zurich Insurance PLC, Metso Minerals Oy protiv Abnormal Load Services (International) Limited

(Predmet C-88/17)

(2017/C 112/40)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Korkein oikeus

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Zurich Insurance PLC, Metso Minerals Oy

Tuženik: Abnormal Load Services (International) Limited

Prethodna pitanja

Kako se utvrđuju mjesto ili mjesta pružanja usluga u smislu članka 5. stavka 1. točke (b) druge alineje Uredbe br. 44/2001 (1) kad je riječ o ugovoru o prijevozu robe između država članica, a prijevoz se sastoji od više dijelova u kojima se koriste različita prijevozna sredstva?

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2009., L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.)

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/31

Rješenje predsjednika Suda od 23. siječnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Audiencia Provincial de Castellón – Španjolska) – Banco Popular Español SA protiv Elene Lucaciu, Cristiana Laurentiua Lucaciua

(Predmet C-349/15) (1)

(2017/C 112/41)

Jezik postupka: španjolski

Predsjednik Suda odredio je brisanje predmeta.

(1) SL C 302, 4. 9. 2015.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/31

Rješenje predsjednika Suda od 23. siječnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Audiencia Provincial de Zamora – Španjolska) – Javier Ángel Rodríguez Sánchez protiv Caja España de Inversiones, Salamanca y Soria SAU (Banco CEISS)

(Predmet C-381/15) (1)

(2017/C 112/42)

Jezik postupka: španjolski

Predsjednik Suda odredio je brisanje predmeta.

(1) SL C 302, 14. 9. 2015.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/31

Rješenje predsjednika Suda od 23. siječnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de Primera Instancia de Alicante – Španjolska) – Manuel González Poyato, Ana Belén Tovar García protiv Banco Popular Español SA

(Predmet C-34/16) (1)

(2017/C 112/43)

Jezik postupka: španjolski

Predsjednik Suda odredio je brisanje predmeta.

(1) SL C 136, 18. 4. 2016.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/32

Rješenje predsjednika Suda od 26. siječnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Audiencia Provincial de Navarra – Španjolska) – Instituto de Religiosas Oblatas del Santísimo Redentor protiv Joaquína Taberne Carvajala

(Predmet C-352/16) (1)

(2017/C 112/44)

Jezik postupka: španjolski

Predsjednik Suda odredio je brisanje predmeta.

(1) SL C 326, 5. 9. 2016.

Opći sud

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/33

Presuda Općeg suda od 17. veljače 2017. – ASPLA i Armando Álvarez protiv Europske unije

(Predmet T-40/15) (1)

((„Izvanugovorna odgovornost - Preciznost tužbe - Zastara - Dopuštenost - Članak 47. Povelje o temeljnim pravima - Prekoračenje razumnog roka za suđenje - Imovinska šteta - Kamate na iznos neplaćene kazne - Troškovi bankarske garancije - Uzročna veza”))

(2017/C 112/45)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelji: Plásticos Españoles, SA (ASPLA) (Torrelavega, Španjolska) i Armando Álvarez, SA (Madrid, Španjolska) (zastupnici: M. Troncoso Ferrer, C. Ruixó Claramunt i S. Moya Izquierdo, zatim M. Troncoso Ferrer i S. Moya Izquierdo, odvjetnici)

Tuženik: Europska unija (zastupnici: A. Placco, zatim J. Inghelram, Á. Almendros Manzano i P. Giusta, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Europska komisija (zastupnici: P. van Nuffel, F. Castilla Contreras i C. Urraca Caviedes, agenti)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 268. UFEU-a i kojim se traži naknada štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog trajanja postupka pred Općim sudom u okviru postupaka u kojim su donesene presude od 16. studenoga 2011. ASPLA/Komisija (T-76/06, neobjavljena, EU:T:2011:672), i od 16. studenoga 2011., Álvarez/Komisija (T-78/06, neobjavljena, EU:T:2011:673).

Izreka

Nalaže se Europskoj uniji koju zastupa Sud Europske unije da plati naknadu štete od 44 951,24 eura društvu Plásticos Españoles, SA (ASPLA) te naknadu štete od 111 042,48 eura društvu Armando Álvarez, SA na temelju imovinske štete koju je svako od tih društava pretrpjelo zbog kršenja razumnog roka za suđenje u predmetima u kojima su donesene presude od 16. studenoga 2011. ASPLA/Komisija (T 76/06, neobjavljena, EU:T:2011:672), i od 16. studenoga 2011., Álvarez/Komisija (T 78/06, neobjavljena, EU:T:2011:673). Svaka od tih naknada ponovno će se odrediti uzimajući u obzir kompenzacijske kamate, računajući od 27. siječnja 2015. do proglašenja ove presude, po inflacijskoj stopi koju je za dotično razdoblje odredio Eurostat (Statistički ured Europske unije)u državi članici u kojoj ta društva imaju poslovni nastan.

2.	Svaka od naknada iz gornje točke 1. uvećat će se za zatezne kamate, računajući od proglašenja ove presude do potpune isplate, po stopi koju je odredila Europska središnja banka (ESB) za glavne operacije refinanciranja, povećanoj za dva postotna boda.

3.	Tužba se u preostalom dijelu odbija.

4.	ASPLA i Armando Álvarez, s jedne strane, i Unija koju zastupa Sud Europske unije, s druge strane, snosit će vlastite troškove.

5.	Europska komisija snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 89, 16. 3. 2015.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/34

Presuda Općeg suda od 17. veljače 2017. – Hernández Zamora protiv EUIPO-a – Rosen Tantau (Paloma)

(Predmet T-369/15) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije Paloma - Raniji figurativni žig Europske unije Paloma - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2017/C 112/46)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Hernández Zamora, SA (Murcia, Španjolska) (zastupnici: J. L. Rivas Zurdo i I. Munilla Muñoz, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: E. Zaera Cuadrado, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Rosen Tantau KG (Uetersen, Njemačka) (zastupnici: R. Kunze i G. Würtenberger, odvjetnici)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 21. travnja 2015. (predmet R 1697/2014-2) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Hernández Zamora i Rosen Tantau.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se društvu Hernández Zamora, SA snošenje troškova.

(1) SL C 320, 28. 9. 2015.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/34

Presuda Općeg suda od 17. veljače 2017. – European Dynamics Luxembourg i dr. Protiv EMA-e

(Predmet T-441/15) (1)

((„Arbitražna klauzula - Višestruki okvirni ugovor kaskadno EMA/2012/10/ICT - Pružanje vanjskih usluga u području softverskih aplikacija - Zahtjev za pružanje usluga upućen tužiteljima - Odbijanje kandidata koje su predložili tužitelji - Proporcionalnost - Djelomična preinaka tužbe - Izvanugovorna odgovornost”))

(2017/C 112/47)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelji: European Dynamics Luxembourg SA (Luxembourg, Luksemburg), Evropaïki Dynamiki – Proigmena Systimata Tilepikoinonion Pliroforikis kai Tilematikis AE (Atena, Grčka), European Dynamics Belgium SA (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: I. Ampazis i M. Sfyri, zatim M. Sfyri, D. Papadopoulou i C.-N. Dede, odvjetnici)

Tuženik: Europska agencija za lijekove (EMA) (zastupnici: T. Jabłoński, N. Rampal Olmedo, G. Gavriilidou i P. Eyckmans, agenti)

Predmet

S jedne strane, zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje odluke EMA-e od 4. lipnja 2015. dostavljene elektroničkom porukom direktorice tehnoloških i informacijskih resursa, kojom se odbijaju kandidati koje su tužitelji predložili u vezi sa zahtjevom za pružanje usluga br. SC001, unutar Okvirnog ugovora EMA/2012/10/ICT, i s druge strane, zahtjev na temelju članka 268. UFEU-a za naknadu štete koju su tužitelji navodno pretrpjeli zbog te odluke.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvima European Dynamics Luxembourg SA, Evropaïki Dynamiki – Proigmena Systimata Tilepikoinonion Pliroforikis kai Tilematikis AE i European Dynamics Belgium SA nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 328, 5.10.2105.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/35

Presuda Općeg suda od 17. veljače 2016. – Batmore Capital protiv EUIPO-a – Univers Poche (POCKETBOOK)

(Predmet T-596/15) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Međunarodna registracija žiga u kojoj je naznačena Europska unija - Figurativni žig POCKETBOOK - Raniji nacionalni figurativni žigovi POCKET - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8., stavak 1., točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2017/C 112/48)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Batmore Capital Ltd (Tortola, Britanski Djevičanski Otoci) (zastupnik: D. Masson, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: A. Folliard-Monguiral, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Univers Poche (Pariz, Francuska) (zastupnik: F. Dumont, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 30. srpnja 2015. (predmet R 1952/2014-1), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Univers Poche i Batmore Capital.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Batmore Capital Ltd se nalaže snošenje troškova uključujući nužne troškove društva Univers Poche pred žalbenim vijećem Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

(1) SL C 414, 14. 12. 2015.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/36

Rješenje Općeg suda od 9. veljače 2017. – Dröge i dr. protiv Komisije

(Predmet T-142/16) (1)

((„Postupak za poništenje - Izjava volje i dvije Komisijine odluke o načinima pristupa dokumentima koji se odnose na pregovore o Partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država (TTIP) - Pravo suradnika zastupnika nacionalnih parlamenata da pristupe određenim povjerljivim dokumentima o pregovaranju o TTIP-u - Akti koji se ne mogu pobijati - Nedopuštenost”))

(2017/C 112/49)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Katharina Dröge (Berlin,, Njemačka), Britta Haßelmann (Berlin), Anton Hofreiter (Berlin) (zastupnik: W. Cremer, profesor)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: F. Erlbacher, R. Vidal Puig i B. Hartmann, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 63. UFEU-a kojim se traži poništenje, kao prvo, Komisijine izjave volje o zaključenju sporazuma koji obvezuje ugovorne stranke, Europsku uniju i Sjedinjene Američke Države, o načinima pristupa dokumentima koji se odnose na pregovore o Partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja (TTIP) i, podredno, da ju se proglasi protivnom pravu Unije, kao drugo, Komisijine prethodne odluke o polaganju gore navedene izjave volje o odobravanju sporazuma i, kao treće, Komisijine usmene odluke povezane s sklapanjem neobvezujućeg političkog ugovora ili sporazuma sa Sjedinjenim Američkim Državama o „režimu pristupa TTIP-u” u kojemu je definiran taj režim kao obvezujući u pravu Unije, s obzirom na to da je strogo zabranjeno zastupnicima parlamenata država članica da koriste suradnike, koji su prošli sigurnosne provjere, uključujući suradnike iz njihovih klubova zastupnika, prilikom vršenja uvida u dokumente koji se odnose na TTIP u čitaonicama koje su u tu svrhu predviđene.

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Nalaže se Katharini Dröge, Britti Haßelmann i Antonu Hofreiteru snošenje troškova.

(1) SL C 221, 13. 6. 2016.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/36

Rješenje Općeg suda od 10. veljače 2017. – Acerga protiv Vijeća

(Predmet T-153/16) (1)

((„Tužba za poništenje - Ribarstvo - Očuvanje ribolovnih resursa - Ribolovne mogućnosti za određene stokove ili skupine stokova u vodama Unije i za ribarska plovila Unije u određenim vodama izvan Unije - Udruženje - Nepostojanje osobnog utjecaja - Akt koji sadrži provedbene mjere - Nedopuštenost”))

(2017/C 112/50)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Asociación de armadores de cerco de Galicia (Acerga) (Sada, Španjolska) (zastupnik: B. Huarte Melgar, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: A. Westerhof Löfflerová i F. Florindo Gijón, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži djelomično poništenje Uredbe Vijeća (EU) 2016/72 od 22. siječnja 2016. o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti za 2016. za određene riblje stokove i skupine ribljih stokova koje se primjenjuju u vodama Unije te za ribarska plovila Unije u određenim vodama izvan Unije i o izmjeni Uredbe (EU) 2015/104 (SL 2016., L 22, str. 1.).

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Obustavlja se postupak o zahtjevu za intervenciju Europske komisije.

3.	Nalaže se Asociaciónu de armadores de cerco de Galicia (Acerga) snošenje troškova.

(1) SL C 200, 6. 6. 2016.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/37

Rješenje Općeg suda od 7. veljače 2017. – Stips protiv Komisije

(Predmet T-593/16) (1)

((„Tužba za naknadu štete - Javna služba - Privremeno osoblje - Nepostojanje zahtjeva u smislu članka 90. stavka 1. Pravilnika o osoblju - Očita nedopuštenost”))

(2017/C 112/51)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Adolf Stips (Besozzo, Italija) (zastupnici: S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: G. Berscheid i C. Berardis-Kayser, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 268. UFEU-a kojim se traži naknada štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog kašnjenja s organizacijom postupka razvrstavanja za 2013.

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao očito neosnovana.

2.	Nalaže se Adolfu Stipsu snošenje troškova.

(1) SL C 251, 11. 7. 2016. (predmet prvotno zaprimljen kod Službeničkog suda Europske unije pod brojem F-23/16 te prenesen Općem sudu Europske unije 1. rujna 2016.).

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/38

Rješenje Općeg suda od 13. veljače 2017. – Pipiliagkas protiv Komisije

(Predmet T-598/16) (1)

((„Tužba za poništenje - Javna služba - Dužnosnici - Raspoređivanje - Premještaj u interesu službe - Preraspoređivanje tužitelja - Provedba presude - Predsudski postupak - Akt koji se ne može pobijati - Nedopuštenost”))

(2017/C 112/52)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Nikolaos Pipiliagkas (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: J.-N. Louis i N. de Montigny, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: C. Berardis-Kayser i G. Gattinara, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članaka 266. i 270. UFEU-a radi poništenja, s jedne strane, Komisijine odluke o nedonošenju mjera za provedbu presude od 15. travnja 2015., Pipiliagkas/Komisija (F-96/13, EU:F:2015:29) i, s druge strane, Komisijine odluke od 22. prosinca 2015. o preraspoređivanju tužitelja iz delegacije Europske unije na Zapadnoj obali i u istočnom Jeruzalemu u pojasu Gaze u Glavnu upravu za mobilnost i promet.

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Nalaže se Nikolaosu Pipiliagkasu snošenje troškova.

(1) SL C 296, 16. 8. 2016. (predmet prvotno upisan pri Službeničkim sudom Europske unije pod brojem F-28/16 i prenesen Općem sudu Europske unije 1. 9. 2016.)

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/38

Rješenje predsjednika Općeg suda od 6. veljače 2017. – Vorarlberger Landes- und Hypothekenbank protiv CRU-a

(Predmet T-645/16 R)

((„Privremena pravna zaštita - Jedinstveni sanacijski odbor - Jedinstveni fond za sanaciju - Ex ante doprinosi - Zahtjev za suspenziju primjene - Nepostojanje hitnosti”))

(2017/C 112/53)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Vorarlberger Landes- und Hypothekenbank AG (Bregenz, Austrija) (zastupnik: G. Eisenberger, odvjetnik)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB) (zastupnici: B. Meyring i S. Schelo, odvjetnici)

Predmet

Zahtjev na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a kojim se traži određivanje privremenih mjera i suspenziju primjene odluke izvršne sjednice SRB-a (SRB/ES/SRF/2016/06) od 15. travnja 2016. o ex ante doprinosima Jedinstvenom fondu za sanaciju za 2016. i, s druge strane, nalog SRB-a da se pristupi vraćanju ex ante doprinosa koje je tužitelj platio.

Izreka

1.	Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/39

Tužba podnesena 30. siječnja 2017. – Healy protiv Komisije

(Predmet T-55/17)

(2017/C 112/54)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: John Morrison Healy (Celbridge, Irska) (zastupnici: S. Orlandi i T. Martin, avocats)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

utvrdi i presudi,

—	poništava se odluka od 11. travnja 2016. kojom je povjerenstvo isključilo tužitelja iz natječaja COM/02/AST/16 (AST2);

—	nalaže se Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe jedan tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 27. prvog stavka Pravilnika o osoblju za dužnosnike.

Naime, tužitelj smatra da sporni uvjet za sudjelovanje, i to onaj o radnom stažu u trajanju od 42 mjeseci u Komisiji, nije opravdan u odnosu na zahtjeve oglašenih radnih mjesta.

Nadalje, članak 82. stavak 7. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika nije u skladu s člankom 27. Pravilnika, s obzirom na to da se njime, u svakom slučaju, onemogućuje pristup internim natječajima ugovornom osoblju čiji je radni staž kraći od 36 mjeseci. U konkretnom slučaju, Komisija je procijenila da je radni staž u trajanju od 36 mjeseci najmanja mjera koja može poslužiti kao osnova, i ona je negativno utjecala na ocjenu tijela za imenovanje spornog uvjeta za sudjelovanje.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/39

Tužba podnesena 27. siječnja 2017. – PO i dr. protiv EEAS-a

(Predmet T-56/17)

(2017/C 112/55)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: PO, PP, PQ (zastupnici: N. de Montigny i J.-N. Louis, odvjetnici)

Tuženik: Europska služba za vanjsko djelovanje

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

utvrdi i presudi da se

—	poništava odluka objavljena 15. travnja 2016. o izmjenama prava i obveza dužnosnika, privremenih i ugovornih službenika u pogledu naknada za obrazovanje („education allowances”), to jest „Rights and obligations of officials, temporary and contract agents: Education Allowances”;

—	tuženiku naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji iznose sedam tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog: nezakonitost odluke Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS) od 15. travnja 2016. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) jer je njenim donošenjem prekršen članak 1. Priloga X. Pravilnika o osoblju za dužnosnike te članak 110. tog pravilnika, zbog nepostojanja EEAS-ovih općih provedbenih odredbi.

Tužitelji se također pozivaju na potpuno nepostojanje obrazloženja odluke o odbijanju njihove žalbe koju su bili podnijeli protiv pobijane odluke.

2.	Drugi tužbeni razlog: neprovođenje socijalnog dijaloga prije donošenja pobijane odluke čime je povrijeđen članak 27. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

Treći tužbeni razlog: kršenje stečenih prava dužnosnika i službenika koji su zaposleni već više godina te čija se djeca također školuju već nekoliko godina. Tvrde da ta povreda rezultira iz pobijane odluke jer se njome mijenja ranije uvedeni sustav prema kojem je velika većina dužnosnika i službenika koji su tražili dodatni povrat dobivala ukupni povrat troška koji prelazi maksimalnu granicu predviđenu Pravilnikom.

Četvrti tužbeni razlog: povreda načela predostrožnosti, legitimnih očekivanja i pravne sigurnosti te povreda načela dobre uprave, koje proizlaze iz pobijane odluke posebno zbog toga što se njome predviđa samo jednogodišnja prijelazna mjera, pa bi tako doneseni novi uvjeti za povrat bili nametnuti dužnosnicima i službenicima zaposlenima u trenutku njihova donošenja.

Peti tužbeni razlog: neodvagivanje interesa i nepridržavanje načela proporcionalnosti kojima je zahvaćena pobijana odluka, čiji je jedini cilj bio smanjivanje financijskog učinka koji implicira dodatni povrat troškova obrazovanja, iako je EEAS za postizanje tog cilja mogao dati prednost drugim mjerama bez da pritom krši prava svojih zaposlenika. Tvrde da se tuženik time odlučio za rješenje koje je najštetnije za njegove dužnosnike i službenike.

6.	Šesti tužbeni razlog: povreda načela nediskriminacije jer se pobijanom odlukom stvara diskriminacija uvođenjem načela da se povrat provodi na jednakim osnovama za dužnosnike i službenike koji se nalaze u različitim delegacijama te, dakle, jednako postupanje u različitim situacijama.

7.	Sedmi tužbeni razlog: kršenje prava na obitelj i prava na obrazovanje koje je EEAS počinio jer je donošenje pobijane odluke imalo za posljedicu prisiljavanje tužiteljâ da biraju između poslovnog života i tih temeljnih prava.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/40

Tužba podnesena 26. siječnja 2017. – France.com protiv EUIPO-a – France (FRANCE.com)

(Predmet T-71/17)

(2017/C 112/56)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: France.com, Inc. (Coral gables, Florida, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: A. Bertrand, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Francuska Republika

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave: tužitelj

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije s verbalnim elementima „FRANCE.com” – prijava za registraciju br. 13 158 597

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 20. listopada 2016. u predmetu R 2452/2015-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

Sudu postavi sljedeća prethodna pitanja: (i) s obzirom na članak 8. stavak 2. i članak 41. stavak 1. Uredbe Europske unije o žigu te pravilo 15. stavak 2. točku (b) i pravilo 17. Provedbene uredbe Europske unije o žigu ima li tužitelj, kao tuženik u postupku povodom prigovora, pravo pozvati se kao na prethodno pravo u postupku povodom prigovora na prethodna prava, koja bi mogla činiti prethodna prava na raniji upotrebljavani žig,? (ii) Ima li Francuska Država ikakva prethodna prava intelektualnog vlasništva na riječ „France” koja nije službeni naziv Francuske Države i koja samo označava zemljopisno područje? (iii) Ako je odgovor na pitanje (ii) „Ne”, treba li naziv „France” smatrati kao riječ koja je javno dobro i na koju nitko ne može polagati prava intelektualnog vlasništva? (iv) Ako je odgovor na pitanje (ii) „Da” treba li činjenicu da Francuska Država do ovog dana nije nikad polagala nikakva prava na riječ „France” osim protiv France.com smatrati kao diskriminaciju tužitelja?

—	poništi spornu odluku;

—	odbije prigovor Francuske Države protiv prijave za registraciju polu-figurativnog žiga Europske unije „France.com” koju je podnio France.com Inc.;

—	odbije tužbu u preostalom dijelu;

—	naloži EUIPO-u da snosi vlastite troškove i da snosi troškove koje je pretrpio France.com Inc. zbog postupka pred Sudom;

—	naloži EUIPO-u i Francuskoj Državi da svaki plati polovicu troškova koji su nužno nastali France.com Inc.-u zbog postupka pred žalbenim vijećem EUIPO-a.

Tužbeni razlozi

—	Povreda članka 8. stavka 1., članka 8. stavka 2. i članka 41. stavka 1. Uredbe br. 207/2009;

—	povreda pravila 15. stavka 2. točke (b) i pravila 17. Uredbe br. 2868/95.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/41

Tužba podnesena 3. veljače 2017. – RS protiv Komisije

(Predmet T-73/17)

(2017/C 112/57)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: RS (zastupnici: S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

utvrdi i presudi,

—	poništava se odluka povjerenstva za odabir od 11. travnja 2016. o odbijanju kandidature tužitelja za interni natječaj COM/02/AST/;

—	nalaže se Europskoj komisiji da isplati tužitelju iznos od 5 000 eura s osnova pretrpljene nematerijalne štete;

—	nalaže se Europskoj komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe jedan tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 27. prvog stavka Pravilnika o osoblju za dužnosnike.

Ističe također prigovor nezakonitosti obavijesti o spornom internom natječaju, jer se njime predviđa uvjet za sudjelovanje čiji je učinak isključenje iz natječaja članova privremenog osoblja koje u razdoblju od 12 mjeseci koje je prethodilo završetku podnošenja prijava nije bilo u aktivnoj upravnoj službi, na dopustu zbog vojne službe, na roditeljskom ili obiteljskom dopustu odnosno na upućivanju.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/42

Tužba podnesena 6. veljače 2017. – Schoonjans protiv Komisije

(Predmet T-79/17)

(2017/C 112/58)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Alain Schoonjans (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

utvrdi i presudi,

—	poništava se odluka povjerenstva za odabir od 11. travnja 2016. o odbijanju tužiteljeve kandidature na internom natječaju COM/02/AST/16;

—	nalaže se Europskoj komisiji da isplati tužitelju iznos od 5 000 eura s osnova pretrpljene nematerijalne štete;

—	nalaže se Europskoj komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe prigovor nezakonitosti obavijesti o natječaju koji se temelji na dva tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni zahtjev temelji se na povredi članka 82. stavka 7. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, s obzirom na to da je Komisija ograničila pristup internom natječaju organiziranom za razred AST2 samo za ugovorno osoblje razvrstano u funkcijsku skupinu III.

2.	Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 7. prvog stavka Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije, s obzirom na to da u svakom slučaju taj uvjet za sudjelovanje nije opravdan interesom službe ili prirodom zadataka koje treba obaviti.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/43

Tužba podnesena 6. veljače 2017. – Steiniger protiv EUIPO-a – ista Deutschland (IST)

(Predmet T-80/17)

(2017/C 112/59)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Ingo Steiniger (Nümbrecht, Njemačka) (zastupnik: K. Schulze Horn, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: ista Deutschland GmbH (Essen, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije s verbalnim elementom „IST” – prijava za registraciju br. 10 673 812

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 1. prosinca 2016. u predmetu R 2242/2015-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku i odluku Odjela za prigovore EUIPO-a od 24.09.2015.;

—	izmijeni pobijanu odluku na način da se prigovor odbije u cijelosti;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 8. Uredbe br. 207/2009;

—	povreda pravila 20. stavka 6. Uredbe br. 2868/95.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/43

Tužba podnesena 7. veljače 2017. – Erwin Müller protiv EUIPO-a – Novus Tablet Technology Finland (NOVUS)

(Predmet T-89/17)

(2017/C 112/60)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Erwin Müller GmbH (Lingen, Njemačka) (zastupnik: N. Grüger, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Novus Tablet Technology Finland Oy (Turku, Finska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „NOVUS” – prijava za registraciju br. 13 206 611

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 28. studenoga 2016. u predmetu R 2413/2015-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku i odluku Odjela za prigovore Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo od 2. listopada 2015., prijava br. B 2 456 336 u dijelu u kojem se odnosi na razred 9 – „torbe za računala; držači za mobilne telefone; periferalni uređaji za računala”;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009;

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/44

Tužba podnesena 13. veljače 2017. – ACTC protiv EUIPO-a – Taiga (tigha)

(Predmet T-94/17)

(2017/C 112/61)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: ACTC GmbH (Erkrath, Njemačka) (zastupnici: V. Hoene, D. Eickemeier i S. Gantenbrink, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Taiga AB (Varberg, Švedska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave: tužitelj

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „tigha” – prijava za registraciju br. 11 459 617

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 9. prosinca 2016. u predmetu R 693/2015-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 42. stavka 2. Uredbe br. 207/2009.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/45

Tužba podnesena 13. veljače 2017. – King.com protiv EUIPO-a – TeamLava (Zaslon i ikone)

(Predmet T-95/17)

(2017/C 112/62)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: King.com Ltd (St. Julians, Malta) (zastupnici: M. Hawkins, Solicitor i T. Dolde, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: TeamLava LLC (Redwood Suite, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: tužitelj

Predmetni sporni dizajn: dizajn Zajednice br. 2216416-0054

Pobijana odluka: odluka trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 1/12/2016 u predmetu R 1947/2015-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u i drugoj stranci, u slučaju njezine intervencije, snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	Povreda članka 25. stavka 1. točke (b) u vezi s člancima 5., 6. i 7. Uredbe br. 6/2002.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/45

Tužba podnesena 13. veljače 2017. – King.com protiv EUIPO-a – TeamLava (Animirane ikone)

(Predmet T-96/17)

(2017/C 112/63)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: King.com Ltd (St. Julians, Malta) (zastupnici: M. Hawkins, Solicitor i T. Dolde, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: TeamLava LLC (Redwood Suite, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: tužitelj

Predmetni sporni dizajn: dizajn Zajednice br. 2216416-0049

Pobijana odluka: odluka trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 1/12/2016 u predmetu R 1948/2015-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u i drugoj stranci, u slučaju njezine intervencije, snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	Povreda članka 25. stavka 1. točke (b) u vezi s člancima 5., 6. i 7. Uredbe br. 6/2002.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/46

Tužba podnesena 16. veljače 2017. – Franmax protiv EUIPO-a – R. Seelig & Hille (her - bea)

(Predmet T-97/17)

(2017/C 112/64)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Franmax UAB (Vilnius, Litva) (zastupnik: E. Saukalas, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: R. Seelig & Hille OHG (Düsseldorf, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave: tužitelj

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije s verbalnim elementima „her- bea” – prijava za registraciju br. 12 689 964

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 1. prosinca 2016. u predmetu R 371/2016-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/46

Tužba podnesena 17. veljače 2017. – HSBC Holdings i drugi protiv Komisije

(Predmet T-105/17)

(2017/C 112/65)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: HSBC Holdings plc (London, Ujedinjena Kraljevina), HSBC Bank plc (London), HSBC France (Pariz, Francuska) (zastupnici: K. Bacon, QC, D. Bailey, Barrister, M. Simpson, Solicitor, Y. Anselin i C. Angeli, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi članak 1. Odluke Europske komisije od 7. prosinca 2016., dostavljene 9. prosinca 2016., u predmetu AT.39914 – Euro Interest Rate Derivatives – C(2016) 8530 final (u daljnjem tekstu: pobijana odluka);

—	podredno, poništi članak 1. točku (b) pobijane odluke;

—	također podredno, djelomično poništi članak 1. točku (b) pobijane odluke u dijelu u kojem navodi da su tužitelji počinili jedinstvenu i trajnu povredu;

—	poništi članak 2. točku (b) pobijane odluke;

—	podredno, bitno smanji novčanu kaznu koja je tužiteljima određena člankom 2. točkom (b) sporne odluke na iznos koji Opći sud smatra prikladnim i

—	naloži Komisiji plaćanje troškova ili, podredno, prikladnog dijela troškova tužiteljâ.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog koji se temelji na tome da je tuženik pogrešno zaključio da su tužitelji bili uključeni u aktivnost koja ima za cilj ograničenje i/ili narušavanje tržišnog natjecanja u smislu članka 101. stavka 1. UFEU-a.

Drugi tužbeni razlog koji se temelji na tome da je tuženik počinio pogrešku koja se tiče prava i činjenica i/ili da je nedovoljno obrazložio utvrđenje da je postupanje iz pobijane odluke imalo jedan ekonomski cilj usmjeren na narušavanje tržišnog natjecanja. Slijedom navedenog, tuženikovo utvrđenje postojanja jedinstvene i trajne potvrde u osnovi je pogrešno.

3.	Treći tužbeni razlog koji se temelji na tome da tuženikova utvrđenja o tome da su tužitelji namjerno doprinijeli postojanju jedinstvene i trajne povrede, opisane u pobijanoj odluci, sadržavaju očite pogreške u ocjeni i/ili ne sadržavaju obrazloženja.

4.	Četvrti tužbeni razlog koji se temelji na tome da tuženikova utvrđenja o tome da su tužitelji trebali biti svjesni postupanja drugih navodnih sudionika u jedinstvenoj i trajnoj povredi sadržava očite pogreške u ocjeni i/ili ne sadržavaju obrazloženja.

5.	Peti tužbeni razlog koji se temelji na tome da je tuženik povrijedio bitne procesne pretpostavke u postupku donošenja pobijane odluke. Osobito, tuženik je odabirom višestupanjskog postupka povrijedio tužiteljeva prava obrane, načelo pretpostavke nedužnosti i načelo dobre uprave.

6.	Šesti tužbeni razlog koji se podredno temelji na tome da je tuženik pogrešno izračunao novčanu kaznu određenu tužiteljima i da je takva novčana kazna neopravdana i neproporcionalna.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/47

Tužba podnesena 17. veljače 2017. – JPMorgan Chase i drugi protiv Komisije

(Predmet T-106/17)

(2017/C 112/66)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: JPMorgan Chase & Co. (New York, New York, Sjedinjene Američke Države), JPMorgan Chase Bank, National Association (Columbus, Ohio, Sjedinjene Američke Države), J.P. Morgan Services LLP (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: D. Rose, QC, J. Boyd, M. Lester, D. Piccinin i D. Heaton, Barristers, i B. Tormey, N. French, N. Frey i D. Das, Solicitors)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi Odluku Europske komisije C(2016) 8530 final, u predmetu AT.39914 – Kamatne izvedenice u eurima – (u daljnjem tekstu: odluka), od 7. prosinca 2016., u dijelu u kojem se primjenjuje na tužitelje;

—	podredno, smanji novčanu kaznu izrečenu tužiteljima;

—	naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog temelji se na tome da Komisija nije uspjela dokazati da je cilj ponašanja tužiteljâ bio manipulirati dospijećima EURIBOR-a ili EONIA-om (referentne kamatne stope); dokazi upućuju na to da tužitelji nisu slijedili nikakav protutržišni cilj u smislu članka 101. stavka 1. UFEU-a i članka 53. stavka 1. Sporazuma o EGP-u (u daljnjem tekstu: članak 101.).

2.	Drugim tužbenim razlogom se nadalje ili podredno tvrdi da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava time što je utvrdila da cilj navodnog manipuliranja dospijećima EURIBOR-a ili EONIA-om čini cilj sprečavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja u smislu članka 101.

3.	Trećim tužbenim razlogom navodi se da u pobijanoj odluci nije utvrđen nijedan drugi protutržišni cilj na teret tužiteljima osim manipuliranja dospijećima EURIBORA ili EONIA-om, a Komisija sada ne može tvrditi da takav cilj postoji ni utvrditi njegovo postojanje.

Četvrtim tužbenim razlogom podredno se navodi da Komisija nije uspjela utvrditi da su tužitelji sudjelovali u jedinstvenoj i trajnoj povredi. Posebice, ponašanje za koje je Komisija utvrdila da krši članak 101. nije imalo jedinstven cilj; podredno, tužitelji nisu bili svjesni protupravnog ponašanja drugih stranaka i nisu ga razumno mogli predvidjeti; i podredno, tužitelji svojim ponašanjem nisu namjeravali doprinijeti zajedničkom planu s protutržišnim ciljem.

Petim tužbenim razlogom navodi se da je Komisija postupala protivno temeljnim načelima prava EU-a, dobroj upravi, presumpciji nedužnosti i tužiteljevim pravima obrane, time što je prejudicirala odluku protiv njih zbog načina na koji je primijenila „hibridni” postupak nagodbe i zbog unaprijed osuđujućih izjava Komisijina povjerenika J. Almunie.

Šestim tužbenim razlogom se nadalje ili podredno tvrdi da je Komisija pogriješila u izračunu kazne izrečene tužiteljima na brojne načine i da je Sud treba smanjiti. Komisija je (a) trebala primijeniti viši olakotni, niži otegotni faktor i niži faktor „ulazne naknade” kako bi se odrazila marginalna i različita uloga tužitelja kako ju je utvrdila Komisija; (b) propustila primijeniti istu metodu za izračun vrijednosti prodaja za svaku stranku, tako da se prema tužiteljima nepovoljnije postupilo bez objektivnog opravdanja; (c) trebala primijeniti veće smanjenje u pogledu iznosa gotovinskih prihoda tužitelja kako bi se odrazila njihova relativna ekonomska snaga; (d) pri izračunu vrijednosti prodaje nije trebala uključiti prodaje s kamatnom stopom EONIA.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/48

Tužba podnesena 28. veljače 2017. – BASF Grenzach protiv ECHA-e

(Predmet T-125/17)

(2017/C 112/67)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: BASF Grenzach GmbH (Grenzach-Wyhlen, Njemačka) (zastupnici: K. Nordlander i M. Abenhaïm, odvjetnici)

Tuženik: Europska agencija za kemikalije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	proglasi tužbu za poništenje dopuštenom;

—

poništi odluku žalbene komisije Europske agencije za kemikalije (ECHA) od 19. prosinca 2016. u vezi s evaluacijom tvari triklosan na temelju članka 46. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (1) (predmet br. A-018-2014) (u daljnjem tekstu: odluka o triklosanu), u dijelu u kojem je žalbena komisija odbila tužiteljevu upravnu žalbu, potvrdila testiranje na štakorima, testiranje na ribama i test postojanosti koje je ECHA prethodno zatražila, i odlučila da preostale informacije valja dostaviti do 28. prosinca 2018.;

—	naloži ECHA-i snošenje tužiteljevih troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na bitnoj povredi postupka

—

Tužitelj ističe da je žalbena komisija počinila bitnu povredu postupka time što je provela samo ograničeni nadzor zakonitosti umjesto punog upravnog nadzora nad odlukom o triklosanu. Prema mišljenju tužitelja, žalbena komisija počinila je dvije bitne povrede postupka tako što je odbacila, bez raspravljanja u meritumu, brojne ključne argumente i znanstvene dokaze koje je istaknuo tužitelj. Tužitelj smatra da je time ne samo propustila izvršiti svoju ovlast upravnog nadzora, nego i da je povrijedila tužiteljeva prava obrane.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti u vezi s člankom 13. UFEU-a, člankom 25. stavkom 1. i člankom 47. REACH-a i ustaljenom sudskom praksom Općeg suda o sudskom nadzoru i teretu dokaza

—

Što se tiče testiranja na štakorima, tužitelj ističe da su ECHA i žalbena komisija obje prepoznale razlike između sustava štitnjače štakora odnosno čovjeka, ali da su se u biti oslonile na podatke iz studija na štakorima kako bi zaključile o mogućim učincima na ljudski tiroksin (dok postojeće studije na čovjeku ukazuju na izostanak takvih učinaka). Tužitelj smatra da zbog toga odluka o triklosanu (i) ne vodi računa o svim relevantnim dostupnim podacima, (ii) proturječna je, (iii) oslanja se na nedosljedne dokaze i, iz tih razloga, sadržava očitu pogrešku u ocjeni nužnosti testiranja na štakorima, u dijelu u kojem je izražena opasnost od navodne razvojne neurotoksičnosti kod ljudi. U pogledu zaključaka o reproduktivnoj toksičnosti u studiji na štakorima, tužitelj nastavlja da su i ECHA i žalbena komisija također propustile uzeti u obzir relevantne dostupne podatke i da su se oslonile na nedosljedne dokaze. Prema mišljenju tužitelja, ECHA i žalbena komisija time su počinile očitu pogrešku u ocjeni nužnosti testiranja na štakorima za bilo koji zaključak o reproduktivnoj toksičnosti. Prema mišljenju tužitelja, testiranje na štakorima k tome je očito neprikladno jer rezultati testiranja nikako ne mogu pomoći ECHA-i za razjašnjavanje navodnih rizika endokrinih poremećaja kod ljudi. Konačno, tužitelj ističe da je odluka o triklosanu nezakonita u dijelu u kojem je žalbena komisija potvrdila testiranje na štakorima a da nije provjerila jesu li zadovoljene sve pretpostavke u pogledu načela proporcionalnosti; osobito, žalbena komisija propustila je ispitati jesu li manje ograničavajuća sredstva bila dostupna za razjašnjavanje navodnih rizika endokrinih poremećaja u vezi s triklosanom.

—

U pogledu testiranja na ribama, tužitelj tvrdi: (i) žalbena komisija propustila je izvršiti svoju diskrecijsku ovlast i utvrditi je li na temelju dostupnih znanstvenih dokaza postojao „potencijalni rizik” koji bi mogao opravdati da se zatraže daljnja testiranja; (ii) ECHA i žalbena komisija (obje) su propustile pokazati da je, na temelju dostupnih znanstvenih dokaza, postojao potencijalni rizik od endokrinih poremećaja koji opravdava daljnja testiranja na ribama; i (iii) ECHA i žalbena komisija (obje) su obrnule teret dokazivanja i povrijedile članak 25. stavak 1. REACH-a time što su od tužitelja zahtijevale da dokaže nepostojanje takvog rizika.

—

Što se tiče testa postojanosti, tužitelj ističe da, time što su od tužitelja zahtijevale da provede test postojanosti i u slatkoj vodi i u morskoj vodi kako bi se navodno razjasnio potencijalni rizik postojanosti triklosana u okolišu, ECHA i žalbena komisija propustile su propisno voditi računa i o težini dokaza o postojanosti triklosana i o zahtjevu uzimanja u obzir uvjeta relevantnih za okoliš kako su propisani u Prilogu XIII. Tužitelj nadalje tvrdi da, time što su od tužitelja zahtijevale provođenja testa postojanosti u pelagičnoj vodi (to jest, u bistroj vodi bez sedimenta), ECHA i žalbena komisija nisu poštovale jasnu smjernicu u Prilogu XIII. REACH-u o razmatranju dokaza koji odražavaju uvjete „relevantne” za okoliš. Štoviše, kako tužitelj tvrdi, nakon što su odlučile da simulacijski test odstupanja mora odražavati uvjete relevantne za okoliš, i ECHA i žalbena komisija nisu provele odgovarajuću stručnu prosudbu kako bi utvrdile prikladne uvjete testiranja.

(1) Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL 2006., L 396, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 23., str. 3.)

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/50

Rješenje Općeg suda od 10. veljače 2017. – Tarmac Trading protiv Komisije

(Predmet T-267/16) (1)

(2017/C 112/68)

Jezik postupka: engleski

Predsjednik trećeg vijeća odredio je brisanje predmeta.

(1) SL C 287, 8. 8. 2016.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/50

Rješenje Općeg suda od 3. veljače 2017. – Bank Saderat Iran protiv Vijeća

(Predmet T-349/16) (1)

(2017/C 112/69)

Jezik postupka: engleski

Predsjednik prvog vijeća odredio je brisanje predmeta.

(1) SL C 305, 22. 8. 2016.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/50

Rješenje Općeg suda od 14. veljače 2017. – HP protiv Komisije i eu-LISA

(Predmet T-596/16) (1)

(2017/C 112/70)

Jezik postupka: engleski

Predsjednik petog vijeća odredio je brisanje predmeta.

(1) SL C 296, 16. 8. 2014. (predmet je najprije bio upisan u upisnik Službeničkog suda Europske unije pod brojem F-26/16 i prenesen je Općem sudu Europske unije 1. 9. 2016.)

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/51

Rješenje Općeg suda od 9. veljače 2017. – IPA protiv Komisije

(Predmet T-635/16) (1)

(2017/C 112/71)

Jezik postupka: engleski

Predsjednik sedmog vijeća odredio je brisanje predmeta.

(1) SL C 428, 21. 11. 2016.

10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/51

Rješenje Općeg suda od 7. veljače 2017. – Starbucks (HK) protiv EUIPO-a – Now Wireless (nowwireless)

(Predmet T-908/16) (1)

(2017/C 112/72)

Jezik postupka: engleski

Predsjednik osmog vijeća odredio je brisanje predmeta.

(1) SL C 46, 13. 2. 2017.