ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 38
European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Godište 60.
6. veljače 2017.

Obavijest br.

Sadržaj

Stranica

 

IV.   Obavijesti

 

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

 

Sud Europske unije

2017/C 38/01

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

1

 

V.   Objave

 

SUDSKI POSTUPCI

 

Sud

2017/C 38/02

Predmet C-127/15: Presuda Suda (treće vijeće) od 8. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof – Austrija) – Verein für Konsumenteninformation protiv INKO, Inkasso GmbH (Zahtjev za prethodnu odluku — Direktiva 2008/48/EZ — Zaštita potrošača — Potrošački krediti — Članak 2. stavak 2. točka (j) — Sporazum o reprogramu duga — Besplatna odgoda plaćanja — Članak 3. točka (f) — Kreditni posrednici — Društva za naplatu potraživanja koja djeluju u ime vjerovnika)

2

2017/C 38/03

Predmet C-208/15: Presuda Suda (peto vijeće) od 8. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Kúria – Mađarska) – Stock ’94 Szolgáltató Zrt. protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Dél-dunántúli Regionális Adó Főigazgatósága (Zahtjev za prethodnu odluku — Porez na dodanu vrijednost — Direktiva 2006/112/EZ — Integrirana suradnja — Dodjela financiranja i isporuke obrtnih sredstava potrebnih za poljoprivrednu proizvodnju — Jedinstvena i složena usluga — Zasebne i neovisne usluge — Pomoćna i glavna usluga)

3

2017/C 38/04

Predmet C-453/15: Presuda Suda (drugo vijeće) od 8. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesgerichtshof – Njemačka) – kazneni postupak protiv A, B (Zahtjev za prethodnu odluku — Oporezivanje — PDV — Direktiva 2006/112/EZ — Članak 56. — Mjesto isporuke usluga — Pojam ‚slična prava’ — Prijenos emisijskih jedinica stakleničkih plinova)

3

2017/C 38/05

Predmeti C-532/15 i C-538/15: Presuda Suda (prvo vijeće) od 8. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Audiencia Provincial de Zaragoza, Juzgado de Primera Instancia de Olot – Španjolska) – Eurosaneamientos SL, Entidad Urbanística Conservación Parque Tecnológico de reciclado López Soriano, UTE PTR Acciona Infraestructuras SA protiv ArcelorMittal Zaragoza, SA (C-532/15), Francesc de Bolós Pi protiv Urbaser SA (C-538/15) (Zahtjev za prethodnu odluku — Usluge koje pružaju zastupnici pred sudom — Tarifa — Sudovi — Nemogućnost odstupanja)

4

2017/C 38/06

Predmet C-553/15: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 8. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato – Italija) – Undis Servizi Srl protiv Comune di Sulmona (Zahtjev za prethodnu odluku — Ugovori o javnoj nabavi usluga — Dodjela ugovora bez započinjanja postupka poziva na nadmetanje — Dodjela ‚in house’ — Uvjeti — ‚Sličan nadzor’ — ‚Ostvarivanje bitnog dijela svoje aktivnosti’ — Društvo ponuditelj čiji je kapital u cijelosti u javnom vlasništvu jedinica lokalne samouprave — Aktivnosti koje se izvršavaju u korist jedinica lokalne samouprave koje nisu dioničari — Aktivnost koju je naložilo javno tijelo koje nije dioničar kopirati ključne riječi bez navodnih znakova)

5

2017/C 38/07

Predmet C-600/15: Presuda Suda (deseto vijeće) od 8. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden – Nizozemska) – Staatssecretaris van Financiën protiv Lemnis Lighting BV (Zahtjev za prethodnu odluku — Uredba (EEZ) br. 2658/87 — Carinska unija i zajednička carinska tarifa — Tarifno razvrstavanje — Kombinirana nomenklatura — Tarifni brojevi 8539, 8541, 8543, 8548 i 9405 — Žarulje s diodama koje emitiraju svjetlost (LED))

5

2017/C 38/08

Predmet C-686/15: Presuda Suda (šesto vijeće) od 7. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Općinski sud u Velikoj Gorici – Hrvatska) – Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. protiv Željke Klafurić (Zahtjev za prethodnu odluku — Okoliš — Direktiva 2000/60/EZ — Okvir za djelovanje Europske unije u području vodne politike — Povrat troškova vodnih usluga — Izračun iznosa koji plaća potrošač — Varijabilni dio prema stvarnoj potrošnji i fiksni dio koji ne ovisi o toj potrošnji)

6

2017/C 38/09

Predmet C-535/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. listopada 2016. uputio Tribunalul Specializat Mureș (Rumunjska) – Michael Tibor Bachman protiv FAER IFN SA

7

2017/C 38/10

Predmet C-550/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. listopada 2016. uputio Rechtbank Den Haag (Nizozemska) – A, S protiv Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie

7

2017/C 38/11

Predmet C-556/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. studenoga 2016. uputio Finanzgerichts Hamburg (Njemačka) – Lutz GmbH protiv Hauptzollamt Hannover

8

2017/C 38/12

Predmet C-571/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. studenog 2016. uputio Administrativen sad Varna (Bugarska) – Nikolay Kantarev protiv Balgarske narodne banke

9

2017/C 38/13

Predmet C-583/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. studenoga 2016. uputio cour d'appel de Versailles (Francuska) – Green Yellow Canet en Roussillon SNC protiv Enedis, SA

10

2017/C 38/14

Predmet C-584/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. studenoga 2016. uputio cour d'appel de Versailles (Francuska) – Green Yellow Hyères Sup SNC protiv Enedis, SA

11

2017/C 38/15

Predmet C-589/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. studenoga 2016. uputio Landesverwaltungsgerichts Oberösterreich (Austrija) – Mario Alexander Filippi i dr.

11

2017/C 38/16

Predmet C-592/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. studenoga 2016. uputio cour d'appel de Mons (Belgija) – Cabinet d’Orthopédie Stainier SPRL protiv État belge

12

2017/C 38/17

Predmet C-612/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. studenoga 2016. uputio First-tier Tribunal (Tax Chamber) (Ujedinjena Kraljevina) – C & J Clark International Ltd protiv Commissioners for Her Majesty's Revenue & Customs

13

2017/C 38/18

Predmet C-618/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. studenoga 2016. uputio Upper Tribunal (Ujedinjena Kraljevina) – Rafal Prefeta protiv Secretary of State for Work and Pensions

14

2017/C 38/19

Predmet C-619/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. studenoga 2016. uputio Oberverwaltungsgerichts Berlin-Brandenburg (Njemačka) – Sebastian W. Kreuziger protiv Land Berlin

15

2017/C 38/20

Predmet C-620/16: Tužba podnesena 29. studenoga 2016. – Europska komisija protiv Savezne Republike Njemačke

15

2017/C 38/21

Predmet C-622/16 P: Žalba koju je 25. studenoga 2016. podnijela Scuola Elementare Maria Montessori Srl protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 15. rujna 2016. u predmetu T-220/13, Scuola Elementare Maria Montessori protiv Komisije

16

2017/C 38/22

Predmet C-623/16 P: Žalba koju je 25. studenoga 2016. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 15. rujna 2016. u predmetu T-220/13, Scuola Elementare Maria Montessori protiv Komisije

17

2017/C 38/23

Predmet C-624/16 P: Žalba koju je 25. studenoga 2016. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 15. rujna 2016. u predmetu T-219/13, Ferracci protiv Komisije

17

2017/C 38/24

Predmet C-638/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. prosinca 2016. uputio Conseil du Contentieux des Étrangers (Belgija) – X, X protiv État belge

18

2017/C 38/25

Predmet C-640/16 P: Žalba koju je 9. prosinca 2016. podnio Greenpeace Energy eG protiv odluke Općeg suda (peto vijeće) od 26. rujna 2016. u predmetu T-382/15, Greenpeace Energy eG protiv Europske komisije

19

2017/C 38/26

Predmet C-659/16: Tužba podnesena 20. prosinca 2016. – Europska komisija protiv Vijeća Europske unije

20

 

Opći sud

2017/C 38/27

Predmet T-199/04 RENV: Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Gul Ahmed Textile Mills protiv Vijeća (Damping — Uvoz pamučne posteljine podrijetlom iz Pakistana — Pravni interes — Pokretanje ispitnog postupka — Izračunata uobičajena vrijednost — Očita pogreška u ocjeni — Prava obrane — Obveza obrazlaganja — Pravo na saslušanje sudjelovanjem u usmenoj raspravi — Usporedba između uobičajene vrijednosti i izvozne cijene — Povrat prava na uvoz — Prilagodba — Šteta — Uzročna veza — Prava iz WTO-a)

21

2017/C 38/28

Predmet T-169/08 RENV: Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – DEI protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zloporaba vladajućeg položaja — Grčko tržište opskrbe lignitom i tržište trgovine na veliko električnom energijom — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 86. stavka 1. UEZ-a u vezi s člankom 82. UEZ-a — Dodjeljivanje ili zadržavanje prava na iskorištavanje javnih nalazišta lignita javnom poduzeću — Određivanje predmetnog tržišta — Postojanje nejednakih mogućnosti — Obveza obrazlaganja — Legitimna očekivanja — Zloporaba ovlasti — Proporcionalnost)

21

2017/C 38/29

Predmet T-421/09 RENV: Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – DEI protiv Komisije („(Tržišno natjecanje — Zloporaba vladajućeg položaja — Grčko tržište opskrbe lignitom i tržište trgovine na veliko električnom energijom — Odluka kojom se određuju posebne mjere radi popravljanja protutržišnih učinaka povrede članka 86. stavka 1. EZ-a u vezi s člankom 82. EZ-a — Članak 86. stavak 3. EZ-a — Obveza obrazlaganja — Proporcionalnost — Sloboda ugovaranja)

22

2017/C 38/30

Predmet T-112/13: Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Mondelez UK Holdings & Services protiv EUIPO-a Société des produits Nestlé (Oblik ploče čokolade) (Žig Europske unije — Postupak za proglašenje ništavosti — Trodimenzionalni žig — Oblik ploče čokolade — Apsolutni razlog za odbijanje — Nepostojanje razlikovnog karaktera — Razlikovni karakter stečen uporabom — Članak 7. stavak 1. točka (b) i stavak 3. Uredbe (EZ) br. 207/2009 — Članak 52. stavci 1. i 2. Uredbe br. 207/2009)

23

2017/C 38/31

Predmet T-177/13: Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – TestBioTech i dr. protiv Komisije (Okoliš — Genetski modificirani proizvodi — Genetski modificirana soja MON 87701 x MON 89788 — Odbijanje kao neosnovanog zahtjeva za interno preispitivanje odluke odobrenju za stavljanje proizvoda u promet — Obveza obrazlaganja — Očita pogreška u ocjeni)

24

2017/C 38/32

Predmet T-466/14: Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Španjolska protiv Komisije (Carinska unija — Uvoz proizvoda od tune iz El Salvadora — Naknadna naplata uvoznih carina — Zahtjev za nenaplatu uvoznih carina — Članak 220. stavak 2. točka (b) i članak 236. Uredbe (EEZ) br. 2913/92 — Pravo na dobru upravu u okviru članka 872.a Uredbe (EEZ) br. 2454/93 — Pogreška nadležnih tijela koju nije moguće razumno otkriti)

24

2017/C 38/33

Predmet T-548/14: Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Španjolska protiv Komisije (Carinska unija — Uvoz proizvoda od tune porijeklom iz Ekvadora — Naknadna naplata uvoznih carina — Zahtjev za nenaplatu uvoznih carina — Članak 220. stavak 2. točka (b) i članak 236. Uredbe (EEZ) br. 2913/92 — Obavijest uvoznicima objavljena u Službenom listu — Dobra vjera — Zahtjev za otpust plaćanja uvoznih carina — Članak 239. Uredbe (EEZ) br. 2913/92)

25

2017/C 38/34

Predmet T-758/14: Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Infineon Technologies protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Čipovi za pametne kartice — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a — Razmjena osjetljivih poslovnih informacija — Prava obrane — Povreda u pogledu cilja — Dokaz — Zastara — Jedinstvena i trajna povreda — Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. — Vrijednost prodaje)

26

2017/C 38/35

Predmet T-762/14: Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Philips i Philips France protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Čipovi za kartice — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a — Razmjena osjetljivih poslovnih informacija — Povreda s obzirom na cilj — Jedinstvena i trajna povreda — Načelo dobre uprave — Dužna pažnja — Dokaz — Obavijest o suradnji iz 2006. — Obavijest o nagodbi — Zastara — Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. — Vrijednost prihoda od prodaje)

26

2017/C 38/36

Predmet T-808/14: Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Španjolska protiv Komisije (Državne potpore — Digitalna televizija — Potpora za uvođenje zemaljske digitalne televizije u udaljenim i manje urbaniziranim područjima Castille-La Manche — Odluka kojom se potpore proglašavaju nespojivima s unutarnjim tržištem — Pojam poduzeća — Gospodarska aktivnost — Prednost — Usluga od općeg gospodarskog interesa — Narušavanje tržišnog natjecanja — Članak 107. stavak 3. točka (c) UFEU-a — Dužna pažnja — Razumni rok — Pravna sigurnost — Jednako postupanje — Proporcionalnost — Supsidijarnost — Pravo na informacije)

27

2017/C 38/37

Spojeni predmeti T-37/15 i T-38/15.: Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Abertis Telecom Terrestre i Telecom Castilla-La Mancha protiv Komisije (Državne potpore — Digitalna televizija — Potpora za uvođenje zemaljske digitalne televizije u udaljenim i manje urbaniziranim područjima Castille La Manche — Odluka kojom se potpore proglašavaju nespojivima s unutarnjim tržištem — Pojam poduzeća — Gospodarska aktivnost — Prednost — Usluga od općeg gospodarskog interesa — Narušavanje tržišnog natjecanja — Članak 107. stavak 3. točka (c) UFEU-a — Nove potpore)

28

2017/C 38/38

Predmet T-212/15: Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Aldi protiv EUIPO-a – Miquel Alimentació Grup (Gourmet) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava figurativnog žiga Europske unije Gourmet — Raniji nacionalni verbalni i figurativni žigovi GOURMET i Gourmet — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Sličnost znakova — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

28

2017/C 38/39

Predmet T-227/15: Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2015. – Redpur protiv EUIPO-a – Redwell Manufaktur (Redpur) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava verbalnog žiga Europske unije Redpur — Raniji figurativni žig Europske unije redwell INFRAROT HEIZUNGEN — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

29

2017/C 38/40

Predmet T-330/15: Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Keil protiv EUIPO-a – NaturaFit Diätetische Lebensmittelproduktion (BasenCitrate) (Žig Europske unije — Postupak za proglašavanje žiga ništavim — Verbalni žig Europske unije BasenCitrate — Apsolutni razlog za odbijanje — Opisni karakter — Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

30

2017/C 38/41

Predmet T-366/15 P: Presuda Općeg suda od 14. prosinca 2016. – Todorova Androva protiv Vijeća i dr. (Žalba — Javna služba — Dužnosnici — Promaknuće — Promaknuća za 2011. — Neuvrštavanje na popis dužnosnika koji ispunjavaju uvjete za promaknuće — Odbijanje tužbe u prvom stupnju — Članak 45. Pravilnika o osoblju — Članak 4. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP — Jednako postupanje — Obveza obrazlaganja — Teret dokazivanja — Sučeva obveza meritornog ispitivanja — Prigovor nezakonitosti — Pravilo o usklađenosti između žalbe i tužbe podnesene sudu Unije)

30

2017/C 38/42

Predmet T-391/15: Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Aldi protiv EUIPO-a – Cantina Tollo (ALDIANO) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava verbalnog žiga Europske unije ALDIANO — Raniji verbalni žig Europske unije ALDI — Stvarna uporaba ranijeg žiga — Članak 42. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009 — Pravilo 22. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 2868/95)

31

2017/C 38/43

Predmet T-529/15: Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Intesa Sanpaolo protiv EUIPO-a (START UP INITIATIVE) (Žig Europske unije — Prijava figurativnog žiga Europske unije START UP INITIATIVE — Apsolutni razlog za odbijanje — Nepostojanje razlikovnog karaktera — Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 — Obveza obrazlaganja — Članak 75. Uredbe br. 207/2009)

32

2017/C 38/44

Spojeni predmeti T-678/15 i T-679/15: Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Novartis protiv EUIPO-a (Prikaz sive krivulje i prikaz zelene krivulje) (Žig Europske unije — Prijave figurativnih žigova Europske unije koji prikazuju sivu krivulju i zelenu krivulju — Apsolutni razlog za odbijanje — Razlikovni karakter — Jednostavnost znaka — Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br.o 207/2009)

32

2017/C 38/45

Predmet T-716/15: Presuda Općeg suda od 9. studenoga 2016. – Gallardo Blanco protiv EUIPO-a – Expasa Agricultura y Ganadería (Prikaz konjskih žvala u obliku slova h) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava figurativnog žiga Europske unije koji se sastoji od prikaza konjskih žvala u obliku slova h — Raniji figurativni žigovi Europske unije i Španjolske — Relativni razlog za odbijanje — Stvarna uporaba ranijih žigova — Članak 42. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009 — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

33

2017/C 38/46

Predmet T-826/16 R: Rješenje potpredsjednika Općeg suda od 16. prosinca 2016. – Casasnovas Bernad protiv Komisije (Privremena pravna zaštita — Javna služba — Članovi ugovornog osoblja — Raskid ugovora na neodređeno vrijeme — Zahtjev za suspenziju primjene — Nepostojanje hitnosti)

33

2017/C 38/47

Predmet T-746/16: Tužba podnesena 28. listopada 2016. – Andreassons Åkeri i dr. protiv Komisije

34

2017/C 38/48

Predmet T-778/16: Tužba podnesena 9. studenoga 2016. – Irska protiv Komisije

35

2017/C 38/49

Predmet T-834/16: Tužba podnesena 29. studenoga 2016. – QC protiv Europskog vijeća

36

2017/C 38/50

Predmet T-837/16: Tužba podnesena 28. studenoga 2016. – Švedska protiv Komisije

37

2017/C 38/51

Predmet T-838/16: Tužba podnesena 30. studenoga 2016. – BP protiv FRA

38

2017/C 38/52

Predmet T-842/16: Tužba podnesena 30. studenoga 2016. – Repower protiv EUIPO-a – repowermap (REPOWER)

39

2017/C 38/53

Predmet T-843/16: Tužba podnesena 29. studenoga 2016. – dm-drogerie markt protiv EUIPO-a – Digital Print Group O. Schimek (Foto Paradies)

40

2017/C 38/54

Predmet T-844/16: Tužba podnesena 29. studenoga 2016. – Alpirsbacher Klosterbräu Glauner protiv EUIPO-a (Klosterstoff)

41

2017/C 38/55

Predmet T-848/16: Tužba podnesena 1. prosinca 2016. – Deichmann protiv EUIPO-a – Vans (V)

41

2017/C 38/56

Predmet T-849/16: Tužba podnesena 4. prosinca 2016. – PGNiG Supply & Trading protiv Komisije

42

2017/C 38/57

Predmet T-850/16: Tužba podnesena 30. studenoga 2016. – QE protiv Eurojust

43

2017/C 38/58

Predmet T-854/16: Tužba podnesena 5. prosinca 2016. – Barata. protiv Parlamenta

44

2017/C 38/59

Predmet T-857/16: Tužba podnesena 5. prosinca 2016. – Erdinger Weißbräu Werner Brombach protiv EUIPO-a (Oblik velike čaše)

45

2017/C 38/60

Predmet T-859/16: Tužba podnesena 7. prosinca 2016. – Damm protiv EUIPO-a – Schlossbrauerei Au-Hallertau Willibald Beck Freiherr von Peccoz (EISKELLER)

46

2017/C 38/61

Predmet T-860/16: Tužba podnesena 6. prosinca 2016. – Wirecard protiv EUIPO-a (mycard2go)

46

2017/C 38/62

Predmet T-861/16: Tužba podnesena 7. rujna 2016. – C & J Clark International protiv Komisije

47

2017/C 38/63

Predmet T-862/16: Tužba podnesena 7. prosinca 2016. – fritz-kulturgüter protiv EUIPO-a – Sumol + Compal Marcas (fritz-wasser)

48

2017/C 38/64

Predmet T-863/16: Tužba podnesena 5. prosinca 2016. – Le Pen protiv Parlamenta

48

2017/C 38/65

Predmet T-869/16: Tužba podnesena 7. prosinca 2016. – Wenger protiv EUIPO-a – Swissgear (SWISSGEAR)

50

2017/C 38/66

Predmet T-873/16: Tužba podnesena 8. prosinca 2016. – Groupe Canal + protiv Komisije

50

2017/C 38/67

Predmet T-878/16: Tužba podnesena 9. prosinca 2016. – Karelia protiv EUIPO-a (KARELIA)

52

2017/C 38/68

Predmet T-883/16: Tužba podnesena 16. prosinca 2016. – Republika Poljska protiv Komisije

52

2017/C 38/69

Predmet T-884/16: Tužba podnesena 15. prosinca 2016. – Multiconnect protiv Komisije

53

2017/C 38/70

Predmet T-885/16: Tužba podnesena 15. prosinca 2016. – Mass Response Service protiv Komisije

54

2017/C 38/71

Predmet T-167/16: Rješenje Općeg suda od 26. listopada 2016. – Poljska protiv Komisije

54

2017/C 38/72

Predmet T-535/16: Rješenje Općeg suda od 5. prosinca 2016. – McGillivray protiv Komisije

55

HR

 

IV. Obavijesti

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Sud Europske unije

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/1

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2017/C 038/01)

Posljednja objava

SL C 30, 30.1.2017.

Prethodne objave

SL C 22, 23.1.2017.

SL C 14, 16.1.2017.

SL C 6, 9.1.2017.

SL C 475, 19.12.2016.

SL C 462, 12.12.2016.

SL C 454, 5.12.2016.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

V. Objave

SUDSKI POSTUPCI

Sud

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/2

Presuda Suda (treće vijeće) od 8. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof – Austrija) – Verein für Konsumenteninformation protiv INKO, Inkasso GmbH

(Predmet C-127/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2008/48/EZ - Zaštita potrošača - Potrošački krediti - Članak 2. stavak 2. točka (j) - Sporazum o reprogramu duga - Besplatna odgoda plaćanja - Članak 3. točka (f) - Kreditni posrednici - Društva za naplatu potraživanja koja djeluju u ime vjerovnika))

(2017/C 038/02)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberster Gerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Verein für Konsumenteninformation

Tuženik: INKO, Inkasso GmbH

Izreka

1.

Članak 2. stavak 2. točku (j) Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ treba tumačiti na način da sporazum o reprogramu duga koji je sklopljen, zbog toga što potrošač ne ispunjava svoje obveze, između potrošača i vjerovnika uz posredovanje agencije za naplatu potraživanja nije sporazum „bez plaćanja pristojbi” u smislu te odredbe jer se njime potrošač obvezuje platiti ukupan iznos kredita te kamate i pristojbe koji nisu bili predviđeni prvotnim ugovorom u skladu s kojim je navedeni kredit bio odobren.

2.

Članak 3. točku (f) i članak 7. Direktive 2008/48 treba tumačiti na način da je agencija za naplatu potraživanja koja sklapa, u ime vjerovnika, sporazum o reprogramu neplaćenog kredita, ali koja tek podredno djeluje u svojstvu kreditnog posrednika, što je dužan provjeriti sud koji je uputio zahtjev, „kreditni posrednik” u smislu članka 3. točke (f) i nije podvrgnuta obvezi pružanja informacija potrošaču prije sklapanja ugovora u skladu s člancima 5. i 6. te direktive.

(1)  SL C 205, 22. 6. 2015.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/3

Presuda Suda (peto vijeće) od 8. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Kúria – Mađarska) – Stock ’94 Szolgáltató Zrt. protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Dél-dunántúli Regionális Adó Főigazgatósága

(Predmet C-208/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Porez na dodanu vrijednost - Direktiva 2006/112/EZ - Integrirana suradnja - Dodjela financiranja i isporuke obrtnih sredstava potrebnih za poljoprivrednu proizvodnju - Jedinstvena i složena usluga - Zasebne i neovisne usluge - Pomoćna i glavna usluga))

(2017/C 038/03)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Kúria

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Stock ’94 Szolgáltató Zrt.

Tuženik: Nemzeti Adó- és Vámhivatal Dél-dunántúli Regionális Adó Főigazgatósága

Izreka

Direktivu Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da:

—

transakcija integrirane poljoprivredne suradnje kojom je predviđeno da gospodarski subjekt poljoprivredniku isporučuje robu i dodjeljuje zajam namijenjen kupovini te robe, predstavlja jedinstvenu transakciju u svrhu te direktive, u kojoj isporuka robe predstavlja glavnu uslugu. Oporezivi iznos navedene jedinstvene transakcije čini cijena navedene robe i kamate plaćene na zajmove dodijeljene poljoprivrednicima;

—

činjenica da otkupljivač poljoprivrednicima može pružati nove usluge ili kupiti njihove poljoprivredne proizvode ne utječe na kvalifikaciju transakcije o kojoj je riječ kao jedinstvene transakcije za potrebe Direktive 2006/112.

(1)  SL C 236, 20. 7. 2015.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/3

Presuda Suda (drugo vijeće) od 8. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesgerichtshof – Njemačka) – kazneni postupak protiv A, B

(Predmet C-453/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Oporezivanje - PDV - Direktiva 2006/112/EZ - Članak 56. - Mjesto isporuke usluga - Pojam ‚slična prava’ - Prijenos emisijskih jedinica stakleničkih plinova))

(2017/C 038/04)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke glavnog kaznenog postupka

A, B

uz sudjelovanje: Generalbundesanwalt beim Bundesgerichtshof

Izreka

Članak 56. stavak 1. točku (a) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da „slična prava” iz te odredbe obuhvaćaju emisijske jedinice stakleničkih plinova definirane u članku 3. točki (a) Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ.

(1)  SL C 363, 3. 11. 2015.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/4

Presuda Suda (prvo vijeće) od 8. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Audiencia Provincial de Zaragoza, Juzgado de Primera Instancia de Olot – Španjolska) – Eurosaneamientos SL, Entidad Urbanística Conservación Parque Tecnológico de reciclado López Soriano, UTE PTR Acciona Infraestructuras SA protiv ArcelorMittal Zaragoza, SA (C-532/15), Francesc de Bolós Pi protiv Urbaser SA (C-538/15)

(Predmeti C-532/15 i C-538/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Usluge koje pružaju zastupnici pred sudom - Tarifa - Sudovi - Nemogućnost odstupanja))

(2017/C 038/05)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Audiencia Provincial de Zaragoza, Juzgado de Primera Instancia de Olot

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Eurosaneamientos SL, Entidad Urbanística Conservación Parque Tecnológico de reciclado López Soriano, UTE PTR Acciona Infraestructuras SA C-532/15), Francesc de Bolós Pi (C-538/15)

Tuženici: ArcelorMittal Zaragoza, SA (C-532/15), Urbaser SA (C-538/15)

uz sudjelovanje: Consejo General de Procuradores de España (C-532/15)

Izreka

1.

Članak 101. UFEU-a, u vezi s člankom 4. stavkom 3. UEU-a, treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalno zakonodavstvo poput onoga o kojemu je riječ u glavnim postupcima, prema kojem se na nagradu za rad zastupnika pred sudom primjenjuje tarifa koja se može povećati ili smanjiti isključivo za 12 %, a nacionalni sudovi samo provjeravaju njezinu pravilnu primjenu, pri čemu ne mogu u iznimnim okolnostima odstupiti od graničnih vrijednosti utvrđenih tom tarifom.

2.

Sud Europske unije nije nadležan za davanje odgovora na drugo i treće pitanje u predmetu C-532/15 i na treće, četvrto i peto pitanje u predmetu C-538/15 koja su uputili Audiencia Provincial de Zaragoza (Provincijski sud u Zaragozi, Španjolska) odnosno Juzgado de Primera Instancia de Olot (Prvostupanjski sud u Olotu, Španjolska).

(1)  SL C 429, 21. 12. 2015.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/5

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 8. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato – Italija) – Undis Servizi Srl protiv Comune di Sulmona

(Predmet C-553/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Ugovori o javnoj nabavi usluga - Dodjela ugovora bez započinjanja postupka poziva na nadmetanje - Dodjela ‚in house’ - Uvjeti - ‚Sličan nadzor’ - ‚Ostvarivanje bitnog dijela svoje aktivnosti’ - Društvo ponuditelj čiji je kapital u cijelosti u javnom vlasništvu jedinica lokalne samouprave - Aktivnosti koje se izvršavaju u korist jedinica lokalne samouprave koje nisu dioničari - Aktivnost koju je naložilo javno tijelo koje nije dioničar kopirati ključne riječi bez navodnih znakova))

(2017/C 038/06)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Undis Servizi Srl

Tuženik: Comune di Sulmona

Uz sudjelovanje: Cogesa SpA

Izreka

1.

U okviru primjene sudske prakse Suda koja se odnosi na izravne dodjele ugovora o javnoj nabavi pod nazivom in house, kako bi se utvrdilo izvršava li izabrani ugovaratelj bitan dio svojih aktivnosti za javnog naručitelja, osobito za jedinice lokalne samouprave koje su njegovi dioničari i koje ga nadziru, u te aktivnosti ne treba uključiti one koje tom subjektu nalaže javno tijelo koje nije dioničar toga subjekta, u korist jedinica lokalne samouprave koje nisu dioničari toga subjekta i ne provode nikakav nadzor nad njime, pri čemu za tu aktivnost treba smatrati da se izvršava u korist trećih osoba.

2.

Kako bi se utvrdilo izvršava li izabrani ugovaratelj bitan dio svojih aktivnosti za jedinice lokalne samouprave koje su njegovi dioničari i koji nad njime zajednički provode nadzor sličan onome koji provode nad svojim vlastitim službama, treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja među kojima mogu biti i aktivnosti koje je taj subjekt izvršavao za jedinice lokalne samouprave prije stvarne provedbe toga zajedničkog nadzora.

(1)  SL C 27, 25. 1. 2016.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/5

Presuda Suda (deseto vijeće) od 8. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden – Nizozemska) – Staatssecretaris van Financiën protiv Lemnis Lighting BV

(Predmet C-600/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Uredba (EEZ) br. 2658/87 - Carinska unija i zajednička carinska tarifa - Tarifno razvrstavanje - Kombinirana nomenklatura - Tarifni brojevi 8539, 8541, 8543, 8548 i 9405 - Žarulje s diodama koje emitiraju svjetlost (LED)))

(2017/C 038/07)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Staatssecretaris van Financiën

Tuženik: Lemnis Lighting BV

Izreka

Kombiniranu nomenklaturu koja je sadržana u Prilogu I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, u verziji iz Uredbe Komisije (EZ) br. 1214/2007 od 20. rujna 2007., treba tumačiti na način da robu poput žarulja s diodama koje emitiraju svjetlost o kojima je riječ u glavnom postupku, podložno ocjeni suda koji je uputio zahtjev svih činjenica kojima taj sud raspolaže, treba razvrstati u tarifni broj 8543 KN-a.

(1)  SL C 48, 8. 2. 2016.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/6

Presuda Suda (šesto vijeće) od 7. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Općinski sud u Velikoj Gorici – Hrvatska) – Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. protiv Željke Klafurić

(Predmet C-686/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Okoliš - Direktiva 2000/60/EZ - Okvir za djelovanje Europske unije u području vodne politike - Povrat troškova vodnih usluga - Izračun iznosa koji plaća potrošač - Varijabilni dio prema stvarnoj potrošnji i fiksni dio koji ne ovisi o toj potrošnji))

(2017/C 038/08)

Jezik postupka: hrvatski

Sud koji je uputio zahtjev

Općinski sud u Velikoj Gorici

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Vodoopskrba i odvodnja d.o.o.

Tuženik: Željka Klafurić

Izreka

Direktivu 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike treba tumačiti na način da joj se ne protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, koji predviđa da cijena vodnih usluga isporučenih potrošaču uključuje ne samo varijabilni dio koji se izračunava prema količini vode koju je dotični korisnik stvarno potrošio nego i fiksni dio koji nije vezan uz tu količinu.

(1)  SL C 111, 29. 3. 2016.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/7

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. listopada 2016. uputio Tribunalul Specializat Mureș (Rumunjska) – Michael Tibor Bachman protiv FAER IFN SA

(Predmet C-535/16)

(2017/C 038/09)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunalul Specializat Mureș

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Michael Tibor Bachman

Tuženik: FAER IFN SA

Prethodno pitanje

Treba li članak 2. stavak 2. Direktive br. 93/13/EEZ (1) koji definira pojam „potrošač” tumačiti na način da je njime obuhvaćena i fizička osoba koja se ugovorom o obnovi obvezala prema gospodarskom subjektu – kreditnoj instituciji, ispuniti obveze vraćanja kredita prvotno odobrenih određenom društvu za svrhe usko povezane s njegovom djelatnošću, odnosno za ulaganja u djelatnosti cestovnog prijevoza robe, pri čemu ne postoji jasna povezanost te fizičke osobe s tim društvom već se ta osoba obvezala na temelju povezanosti koje izlaze iz okvira profesionalnih djelatnosti, s osobom koja je nadzirala društvo koje je bilo korisnik prvotnih kredita kao i s osobama koje su potpisale dodatne ugovore uz prvotne ugovore o kreditu (ugovori o jamstvu, o založnom pravu na nekretnini/o hipoteci).

(1)  Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/7

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. listopada 2016. uputio Rechtbank Den Haag (Nizozemska) – A, S protiv Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie

(Predmet C-550/16)

(2017/C 038/10)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank Den Haag, Sitzungsort Amsterdam

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: A, S

Tuženik: Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie

Prethodna pitanja

Treba li u okviru spajanja obitelji izbjeglica „maloljetnikom bez pratnje” u smislu članka 2. točke (f) Direktive 2003/86 (1) smatrati također državljanina treće zemlje ili osobu bez državljanstva mlađu od 18 godina, koji je ušao u državu članicu bez pratnje odrasle osobe koja je za njega odgovorna prema zakonu ili običaju i koji

—

traži azil,

—

tijekom postupka azila na državnom području države članici navrši 18 godina,

—

dobije azil s retroaktivnim učinkom od dana podnošenja zahtjeva i

—

zatim traži spajanje obitelji?

(1)  Direktiva Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji (SL 2003, L 251, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 70.).

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/8

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. studenoga 2016. uputio Finanzgerichts Hamburg (Njemačka) – Lutz GmbH protiv Hauptzollamt Hannover

(Predmet C-556/16)

(2017/C 038/11)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Finanzgericht Hamburg

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Lutz GmbH

Tuženik: Hauptzollamt Hannover

Prethodna pitanja

1.

a)

Treba li napomene s objašnjenjima Europske komisije o Kombiniranoj nomenklaturi Europske unije (1) koje se odnose na podbroj 6212 2000 (SL EU 2015 C 76, str. 1., 255) tumačiti na način da je kod gaćica-steznika elastičnost „ograničena u širinu” kada je elastičnost u širinu manja nego elastičnost u dužinu?

b)

U slučaju pozitivnog odgovora na pitanje 1. a):

Na temelju kojih objektivnih mjerila valja izvršiti usporedbu između elastičnosti u dužinu i elastičnosti u širinu?

2.

U slučaju negativnog odgovora na pitanje 1. a):

a)

Treba li napomene s objašnjenjima Europske komisije o Kombiniranoj nomenklaturi Europske unije koje se odnose na podbroj 6212 2000 (SL EU 2015 C 76, str. 1., 255) tumačiti na način da je kod gaćica-steznika „elastičnost ograničena u širinu” samo ako je elastičnost u širinu znatno manja nego elastičnost u dužinu?

b)

U slučaju pozitivnog odgovora na pitanje 2. a):

Na temelju kojih objektivnih mjerila valja izvršiti usporedbu između elastičnosti u dužinu i elastičnosti u širinu i prema kojem načinu ocjene?

3.

U slučaju negativnog odgovora na pitanje 2. a):

a)

Treba li napomene s objašnjenjima Europske komisije o Kombiniranoj nomenklaturi Europske unije koje se odnose na podbroj 6212 2000 (SL EU 2015 C 76, str. 1., 255) tumačiti na način da se ograničenje elastičnosti u širinu kod gaćica-steznika ne određuje usporedbom između elastičnosti u dužinu i elastičnosti u širinu, nego znači apsolutno ograničenje elastičnosti u širinu?

b)

U slučaju pozitivnog odgovora na pitanje 3. a):

Na temelju kojih objektivnih mjerila valja ispitati je li elastičnost u širinu gaćica-steznika ograničena u smislu navedenom u pitanju 3. a)?

(1)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi; SL L 256, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 12., str. 3.)

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/9

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. studenog 2016. uputio Administrativen sad Varna (Bugarska) – Nikolay Kantarev protiv Balgarske narodne banke

(Predmet C-571/16)

(2017/C 038/12)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Administrativen sad Varna

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Nikolay Kantarev

Tuženik: Balgarska narodna banka

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 4. stavak 3. UEU-a kao i načelo ekvivalentnosti i načelo djelotvornosti tumačiti na način da u nedostatku nacionalnih propisa dopuštaju da se nadležni sudovi i postupak za naknadu štete zbog povrede prava Unije utvrđuju upućivanjem na tijelo koje je počinilo povredu i upućivanjem na narav akta/propusta djelovanja kojim je počinjena povreda ako, kao posljedica primjene tih mjerila, o tužbama odlučuju različiti sudovi, sudovi opće nadležnosti i upravni sudovi na temelju različitih postupovnih propisa – Zakon o građanskom postupku [Grazhdansko-protsesualen kodeks, GPK] i Zakon o upravnom postupku [Administrativnoprotsesualen kodeks, APK], koji zahtijevaju plaćanje različitih pristojbi, konkretno razmjernih i paušalnih, i dokaz ispunjenja različitih pretpostavki, uključujući krivnju?

2.

Treba li članak 4. stavak 3. UEU-a i pretpostavke koje je Sud utvrdio u presudi Frankovich tumačiti na način da im se protivi [mogućnost] podnošenja tužbi za naknadu štete zbog povreda povrede prava Unije o kojima se rješava u postupku poput onog na temelju članka 45. i članka 49. Zakona o obvezama i ugovorima [Zakon za zadalzheniata i dogovorite], koji zahtijeva plaćanje razmjerne pristojbe i dokaz krivnje, i također u postupku poput onog na temelju članka 1. Zakona o odgovornosti države i općina za štetu, [Zakon za otgovornostta na darzhavata i obshtinite za vredi], koji propisuje objektivnu odgovornost i uključuje posebna pravila za olakšavanje pristupa sudovima, ali koji se međutim primjenjuje samo na štete nastale zbog poništenih nezakonitih pravnih akata/propusta djelovanja, a ne obuhvaća povredu prava Unije, koju počine druga državna tijela kroz pravne akte/propuste djelovanja, koji nisu poništeni na temelju postupka o kojem je riječ?

3.

Treba li članak 1. stavak 3. točku (i.) i članak 10. stavak 1. Direktive 94/19 (1) tumačiti na način da dopušta zakonodavni pristup poput onog koji je zauzet u članku 36. stavka 3. Zakona o kreditnim institucijama [Zakon za kreditnite institutsii, u daljnjem tekstu: ZKI] i članku 23. stavku 5. Zakona o osiguranju depozita [Zakon za garantirane na vlogovete v bankite], prema kojem je „pretpostavka da kreditna institucija iz razloga koji su izravno povezani s njezinom financijskom situacijom, nije u mogućnosti vratiti depozite i ne nazire se mogućnost kasnije isplate,” jednaka insolventnosti institucije i oduzimanju njezina odobrenja za rad i da sustav osiguranja djeluje od trenutka oduzimanja odobrenja za rad?

4.

Treba li članak 1. stavak 3. Direktive 94/19 tumačiti na način da kako bi se depozit kvalificiralo „nedostupnim” njegovu nedostupnost moraju izričito utvrditi „relevantna nadležna tijela” nakon izvršenja ocjene u skladu s točkom (i.) te odredbe ili dopušta, kada postoji praznina u nacionalnom pravu, da se o ocjeni i namjeri „relevantnog nadležnog tijela” zaključi iz tumačenja drugih pravnih akata tog tijela – u ovom slučaju, na primjer, iz Odluke br. 73 od 20. lipnja 2014. Upravnog odbora BNB-a, kojim je „KTB” AD stavljen pod poseban nadzor, ili se pretpostavlja s obzirom na okolnosti poput onih u glavnom postupku?

5.

U okolnostima poput onih u glavnom postupku, kada su Odlukom br. 73 Upravnog odbora BNB-a od 20. lipnja 2014. obustavljena sva plaćanja i transakcije i u razdoblju od 20. lipnja 2014. do 6. studenoga 2014. deponenti nisu mogli podnijeti zahtjev za isplatu svojih depozita niti su im mogli pristupiti, treba li sve osigurane depozite (koji mogu biti položeni bez prethodne obavijesti i koji se na zahtjev moraju odmah isplatiti) smatrati nedostupnima u smislu članka 1. stavka 3. točke (i.) Direktive 94/19, ili pretpostavka da je depozit „dospio i koji je naplativ ali koji kreditna institucija nije isplatila”, znači da su deponenti prema kreditnoj instituciji morali imati potraživanje (putem zahtjeva, poziva) koje nije odobreno?

6.

Treba li članak 1. stavak 3. točku (i.), članak 10. stavak 1. Direktive 94/19 i osmu uvodnu izjavu Direktive 2009/14 (2) tumačiti na način da je diskrecija „relevantnih nadležnih tijela” u odnosu na ocjenu na temelju članka 1 stavka 3. točke (i.) u svakom slučaju ograničena rokom određenim u drugoj rečenici točke (i.) ili oni dopuštaju da za potrebe posebnog nadzora, kao na temelju članka 115. ZKI-a, depoziti ostanu nedostupni duže nego je određeno u Direktivi?

7.

Imaju li članak 1. stavak 3. točka (i.) i članak 10. stavak 1. Direktive 94/19 izravan učinak i daju li vlasnicima depozita u banci koja je članica sustava osiguranja, uz njihovo pravo na naknadu štete do iznosa određenog u članku 7. stavku 1. Direktive 94/19, također pravo držati državu odgovornom zbog povrede prava Unije podnošenjem tužbe protiv tijela od kojeg se zahtijevalo da utvrdi nedostupnost depozita, tražeći naknadu štete koja je nastala kao posljedica zakašnjele isplate depozita, ako je odluka na temelju članka 1. stavka 3. točke (i.) donesena nakon isteka roka od pet dana određenog u direktivi i do zakašnjenja je došlo zbog mjera sanacije kojima se banku nastojalo zaštititi od insolventnosti i donijelo ju je to tijelo, ili u okolnostima poput onih u glavnom postupku, dopuštaju li nacionalnu odredbu poput članka 79. stavka 8. ZKI-a, na temelju koje su BNB, njegova tijela i od strane njih ovlaštene osobe odgovorni za štetu koja proizlazi iz provedbe njihove aktivnosti nadzora samo ako je prouzročena namjerno?

8.

Je li povreda prava Unije kada „relevantno nadležno tijelo” nije donijelo odluku na temelju članka 1. stavka 3. točke (i) Direktive 94/19, „dovoljno ozbiljna povreda” koja može prouzročiti odgovornost države članice za štetu putem tužbe protiv tijela koje obavlja nadzor, i u kojim je pretpostavkama to slučaj i s tim u vezi, jesu li važne sljedeće okolnosti: a) da Fond za osiguranje bankarskih depozita [Fond za garantirane na vlogovete v bankite] nije imao dovoljno sredstava za sve osigurane depozite; b) da je u razdoblju u kojemu su plaćanja obustavljena kreditna institucija stavljena pod poseban nadzor kako bi se zaštitila od insolventnosti; c) da je tužiteljev depozit isplaćen nakon što je BNB utvrdio da su mjere sanacije bile neuspješne; [d)] da je depozit tužitelja isplaćen zajedno s prihodom od kamata, izračunanim za razdoblje od 20. lipnja 2014. do uključivši 6. studenoga 2014.?

(1)  Direktiva 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o sustavima osiguranja depozita (SL 1994, L 135, str. 5.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 12., str. 33.)

(2)  Direktiva 2009/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o izmjeni Direktive 94/19/EZ o sustavima osiguranja depozita u odnosu na razine pokrića i odgode isplate (SL 2009, L 68, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 9., str. 244.)

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/10

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. studenoga 2016. uputio cour d'appel de Versailles (Francuska) – Green Yellow Canet en Roussillon SNC protiv Enedis, SA

(Predmet C-583/16)

(2017/C 038/13)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour d'appel de Versailles

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Green Yellow Canet en Roussillon SNC

Druga stranka u žalbenom postupku: Enedis, SA

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 107. stavak 1. UFEU-a tumačiti na način da mehanizam obveze otkupa električne energije, proizvedene u elektranama koje iskorištavaju radioaktivnu solarnu energiju, po višoj cijeni od tržišne i koje financiraju konačni potrošači električne energije, na način kako to proizlazi iz ministarskih odluka od 10. srpnja 2006. (JORF br. 171. od 26. srpnja 2006., str. 11133.) i 12. siječnja 2010. (JORF br. 011. od 14. siječnja 2010., str. 727.) o utvrđivanju uvjeta otkupa te električne energije, u vezi sa Zakonom br. 2000-108 od 10. veljače 2000. o modernizaciji i razvoju javne službe za električnu energiju, dekretom br. 2000-1196 od 6. prosinca 2000. i dekretom br. 2001-410 od 10. svibnja 2001., predstavlja državnu potporu?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora, treba li članak 108. stavak 3. UFEU-a tumačiti na način da nepostojanje prethodne obavijesti Europskoj komisiji o tom mehanizmu utječe na valjanost navedenih odluka kojima se provodi sporna potpora?

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/11

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. studenoga 2016. uputio cour d'appel de Versailles (Francuska) – Green Yellow Hyères Sup SNC protiv Enedis, SA

(Predmet C-584/16)

(2017/C 038/14)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour d'appel de Versailles

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Green Yellow Hyères Sup SNC

Druga stranka u žalbenom postupku: Enedis, SA

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 107. stavak 1. UFEU-a tumačiti na način da mehanizam obveze otkupa električne energije, proizvedene u elektranama koje iskorištavaju radioaktivnu solarnu energiju, po višoj cijeni od tržišne i koje financiraju konačni potrošači električne energije, na način kako to proizlazi iz ministarskih odluka od 10. srpnja 2006. (JORF br. 171. od 26. srpnja 2006., str. 11133.) i 12. siječnja 2010. (JORF br. 011. od 14. siječnja 2010., str. 727.) o utvrđivanju uvjeta otkupa te električne energije, u vezi sa Zakonom br. 2000-108 od 10. veljače 2000. o modernizaciji i razvoju javne službe za električnu energiju, dekretom br. 2000-1196 od 6. prosinca 2000. i dekretom br. 2001-410 od 10. svibnja 2001., predstavlja državnu potporu?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora, treba li članak 108. stavak 3. UFEU-a tumačiti na način da nepostojanje prethodne obavijesti Europskoj komisiji o tom mehanizmu utječe na valjanost navedenih odluka kojima se provodi sporna potpora?

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/11

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. studenoga 2016. uputio Landesverwaltungsgerichts Oberösterreich (Austrija) – Mario Alexander Filippi i dr.

(Predmet C-589/16)

(2017/C 038/15)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesverwaltungsgericht Oberösterreich

Stranke glavnog postupka

Podnositelji zahtjeva: Mario Alexander Filippi, Martin Manigatterer, Play For Me GmbH, ATG GmbH, Christian Vöcklinger, Gmalieva s.r.o., PBW GmbH, Felicitas GmbH, Celik KG, Christian Guzy, Martin Klein, Shopping Center Wels Einkaufszentrum GmbH, Game Zone Entertainment AG, Fortuna Advisory Kft., Finanzamt Linz, Klara Matyiko

Druge stranke u postupku: Landespolizeidirektion Oberösterreich, Bezirkshauptmann von Eferding, Bezirkshauptmann von Ried im Innkreis, Bezirkshauptmann von Linz-Land

Prethodna pitanja

Treba li članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (1) u vezi s člankom 56. i sljedećima UFEU-a tumačiti na način da u okviru nadzora dosljednosti, nisu usklađena s tim odredbama prava Unije nacionalna pravila (poput članka 86.a stavka 4. VfGG-a, članka 38.a stavka 4. VwGG-a, članka 87. stavka 2. VfGG-a ili članka 63. stavka 1. VwGG-a) u skladu s kojima je – u okviru cjelovitog sustava koji je u praksi takav da vrhovni sudovi ne provode vlastito ispitivanje činjenica ni vlastitu ocjenu dokaza te, kada rješavaju brojne predmete u kojima se konkretno ističe jedno analogno pitanje, odlučuju samo u jednom od tih predmeta te a limine odbacuju sve ostale žalbe – dopušteno odnosno nije potpuno isključeno to da se sudske (u smislu članka 6. stavka 1. EKLJP-a odnosno članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima) odluke – osobito, kada se one donose povodom središnjih pitanja prava Unije poput na primjer pristupa tržištu ili otvaranja tržišta – potom odbacuju odlukama nadređenih institucija, koje sa svoje strane ne ispunjavaju pretpostavke koje se zahtijevaju člankom 6. stavkom 1. EKLJP-a ili člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, a da se prethodno ne uputi zahtjev za prethodnu odluku Sudu Europske unije?

(1)  Povelja Europske unije o temeljnim pravima

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/12

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. studenoga 2016. uputio cour d'appel de Mons (Belgija) – Cabinet d’Orthopédie Stainier SPRL protiv État belge

(Predmet C-592/16)

(2017/C 038/16)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour d'appel de Mons

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Cabinet d’Orthopédie Stainier SPRL

Tuženik: État belge

Prethodna pitanja

Je li u skladu s pravilima o izradi bilance iz Četvrte direktive Vijeća od 25. srpnja 1978. o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava (Direktiva 78/660/EEZ, SL L 222od 14. kolovoza 1978., str. 11.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1. , str. 16.) prema kojima:

—

godišnji financijski izvještaji daju istinit i pošten prikaz aktive i pasive društva, njegovo financijsko stanje, te dobit ili gubitak (članak 2. stavak 3. Direktive);

—

namjena rezerviranja za obveze i rashode je da pokrije gubitke ili dugove čija je priroda jasno definirana, a za koje je na datum bilance vjerojatno ili izvjesno da će nastati, ali postoji neizvjesnost u pogledu iznosa ili datuma kada će nastati (članak 20. stavak 1. Direktive);

—

procjena treba biti izvršena na razumnoj osnovi, a posebno:

—

može se uključiti samo dobit koja se ostvari s datumom bilance;

—

treba uzeti u obzir sve predvidive obveze i potencijalne gubitke koji proizlaze tijekom financijske godine o kojoj je riječ ili one prethodne, čak i ako takve obveze ili gubici postanu očiti tek između datuma bilance i datuma kad je bilanca sastavljena (članak 31. stavak 1. točka (c) podtočke aa) i bb) Direktive);

—

mora se voditi računa o prihodima i rashodima koji se odnose na financijsku godinu bez obzira na datum primitka ili plaćanja takvog prihoda ili rashoda (članak 31. stavak 1. točka (d) Direktive);

—

posebno se moraju procijeniti sastavni dijelovi stavki aktive i pasive (članak 31. stavak 1. točka (e) Direktive);

to da društvo koje izdaje dioničku opciju njezinu prodajnu cijenu može uknjižiti kao prihod u računovodstvenom razdoblju u kojoj je ta opcija realizirana ili u kojem je dospjela, kako bi uzelo u obzir rizik koji snosi izdavatelj opcije zbog obveze koju je preuzeo, [a ne] u poreznom razdoblju u kojem je opcija prodana te je za nju konačno dobivena prodajna cijena, pri čemu se rizik koji je preuzeo izdavatelj opcije ocjenjuje zasebno, knjiženjem rezerve?

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. studenoga 2016. uputio First-tier Tribunal (Tax Chamber) (Ujedinjena Kraljevina) – C & J Clark International Ltd protiv Commissioners for Her Majesty's Revenue & Customs

(Predmet C-612/16)

(2017/C 038/17)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

First-tier Tribunal (Tax Chamber)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: C & J Clark International Ltd

Tuženik: Commissioners for Her Majesty's Revenue & Customs

Prethodna pitanja

1.

Primjenjuje li se sustav zastare na naplatu antidampinških pristojbi uvedenih Provedbenom Uredbom Komisije (EU) 2016/1395 (1) od 18. kolovoza 2016. i Provedbenom Uredbom Komisije (EU) 2016/1647 (2) od 13. rujna 2016. (u daljnjem tekstu: sporne uredbe), i ako je to tako, na temelju koje pravne odredbe?

2.

Jesu li sporne uredbe nevaljane jer nemaju valjanu pravnu osnovu, i kao takve povrjeđuju članak 5. stavke 1. i 2. UEU-a?

3.

Jesu li sporne uredbe nevaljane jer povrjeđuju članak 266. UFEU-a zbog toga što njima nisu poduzete potrebne mjere kako bi se postupilo sukladno presudi Suda u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14 C&J Clark International?

4.

Jesu li sporne uredbe nevaljane jer povrjeđuju članak 10. stavak 1. Uredbe (EU) 2016/1036 (3) ili načelo pravne sigurnosti (zabrana retroaktivnosti) uvođenjem antidampinške pristojbe na uvoz određene kožne obuće podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama do kojeg je došlo tijekom razdoblja primjene Uredbe Vijeća (EZ) 1472/2006 (4) i Uredbe Vijeća (EU) 1294/2009 (5)?

5.

Jesu li sporne uredbe nevaljane jer povrjeđuju članak 21. Uredbe (EU) 2016/1036 ponovnim uvođenjem antidampinške pristojbe, a da pritom nije izvršena nova ocjena interesa Unije?

(1)  Provedbena Uredba Komisije (EU) 2016/1395 od 18. travnja 2016. o ponovnom uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine koju proizvode trgovačka društva Buckinghan Shoe Mfg Co., Ltd., Buildyet Shoes Mfg., DongGuan Elegant Top Shoes Co. Ltd, Dongguan Stella Footwear Co Ltd, Dongguan Taiway Sports Goods Limited, Foshan City Nanhai Qun Rui Footwear Co., Jianle Footwear Industrial, Sihui Kingo Rubber Shoes Factory, Synfort Shoes Co. Ltd., Taicang Kotoni Shoes Co. Ltd., Wei Hao Shoe Co. Ltd., Wei Hua Shoe Co. Ltd. i Win Profile Industries Ltd i o provedbi presude Suda u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14 SL L 225, str. 52.

(2)  Provedbena Uredba Komisije (EU) 2016/1647 оd 13. rujna 2016. o ponovnom uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Vijetnama koju proizvode trgovačka društva Best Royal Co. Ltd, Lac Cuong Footwear Co., Ltd, Lac Ty Co., Ltd, Saoviet Joint Stock Company (Megastar Joint Stock Company), VMC Royal Co Ltd, Freetrend Industrial Ltd. i njegovo povezano trgovačko društvo Freetrend Industrial A (Vietnam) Co, Ltd., Fulgent Sun Footwear Co., Ltd, General Shoes Ltd, Golden Star Co, Ltd, Golden Top Company Co., Ltd, Kingmaker Footwear Co. Ltd., Tripos Enterprise Inc., Vietnam Shoe Majesty Co., Ltd, i o provedbi presude Suda u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14 SL L 245, str. 16.

(3)  Uredba (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije SL L 176, str. 21.

(4)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1472/2006 od 5. listopada 2006. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama SL L 275, str. 1. [neslužbeni prijevod]

(5)  Provedbena Uredba Vijeća (EU) br. 1294/2009 od 22. prosinca 2009. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Vijetnama i podrijetlom iz Narodne Republike Kine, kako je proširena na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože koja se otprema iz Posebnog upravnog područja Makaa, bez obzira na to je li prijavljena kao proizvod podrijetlom iz Posebnog upravnog područja Makaa ili nije, nakon revizije zbog predstojećeg isteka mjera prema članku 11. stavku 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 384/96 SL L 352, str. 1. [neslužbeni prijevod]

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. studenoga 2016. uputio Upper Tribunal (Ujedinjena Kraljevina) – Rafal Prefeta protiv Secretary of State for Work and Pensions

(Predmet C-618/16)

(2017/C 038/18)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Upper Tribunal

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Rafal Prefeta

Tuženik: Secretary of State for Work and Pensions

Prethodna pitanja

1.

Je li Prilog XII. Ugovoru o pristupanju državama članicama omogućavao da poljske državljane isključe od prava iz članka 7. stavka 2. Uredbe o radnicima (1) i članka 7. stavka 3. Direktive o građanstvu (2) kada radnik, iako je sa zakašnjenjem ispunio obvezu prijave zapošljavanja predviđenu nacionalnim pravom, još nije radio u neprekinutom registriranom razdoblju od dvanaest mjeseci?

2.

Ako je odgovor na prvo pitanje niječan, može li se radnik koji je poljski državljanin, u okolnostima iz prvog pitanja, pozivati na članak 7. stavak 3. Direktive o građanstvu koji se odnosi na zadržavanje statusa radnika?

(1)  Uredba (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji (Tekst značajan za EGP)

SL 2011., L 141, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 264.)

(2)  Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ

(tekst značajan za EGP)

SL 2004., L 158, str. 77. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 42. i ispravak u SL-u 2016., L 87, str. 36.)

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/15

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. studenoga 2016. uputio Oberverwaltungsgerichts Berlin-Brandenburg (Njemačka) – Sebastian W. Kreuziger protiv Land Berlin

(Predmet C-619/16)

(2017/C 038/19)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberverwaltungsgericht Berlin-Brandenburg

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Sebastian W. Kreuziger

Tuženik: Land Berlin

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 7. stavak 2. Direktive 2003/88/EZ (1) tumačiti na način da mu se protivi nacionalno pravo ili praksa, prema kojima je pravo na novčanu naknadu prilikom prestanka radnog odnosa isključeno, kada radnik nije podnio zahtjev za plaćeni godišnji odmor, iako je to mogao učiniti?

2.

Treba li članak 7. stavak 2. Direktive 2003/88/EZ tumačiti na način da mu se protivi nacionalno pravo ili praksa, prema kojima pravo na novčanu naknadu prilikom prestanka radnog odnosa pretpostavlja da radnik nije mogao, zbog razloga neovisnih o njegovoj volji, ostvariti svoje pravo na plaćeni godišnji odmor prije prestanka radnog odnosa?

(1)  Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena; SL L 299, str. 9. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 31.)

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/15

Tužba podnesena 29. studenoga 2016. – Europska komisija protiv Savezne Republike Njemačke

(Predmet C-620/16)

(2017/C 038/20)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: W. Mölls, L. Havas, J. Hottiaux, Bevollmächtigte)

Tuženik: Savezna Republika Njemačka

Tužbeni zahtjev

Tužitelj zahtijeva da Sud utvrdi da:

—

je Savezna Republika Njemačka povrijedila Odluku Vijeća 2014/699/EU (1) i članak 4. stavak 3. UEU-a, jer je na 25. sjednici Odbora za reviziju OTIF-a glasovala protiv stajališta utvrđenog tom odlukom i izrazila javno protivljenje protiv tog stajališta kao i protiv u njemu predviđene odredbe da glasačka prava izvršava Unija.

—

Savezna Republika Njemačka snosi troškove postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe sljedeće:

Međuvladina organizacija za međunarodni prijevoz željeznicom (OTIF), kojoj uz 26 država članica pripada i Europska unija, upravlja Konvencijom o međunarodnom prijevozu željeznicom (COTIF).

Na 25. sjednici Odbora za reviziju OTIF-a glasovalo se o određenim izmjenama Konvencije i njezinih dodataka. O svakoj od tih točaka Vijeće je u Odluci 2014/699/EU utvrdilo stajalište Unije.

Njemačka je na sjednici u dvjema točkama glasovala protiv stajališta utvrđenog u odluci, izrazila javno protivljenje tom stajalištu i u jednom slučaju također protiv u odluci predviđene odredbe da glasačka prava izvršava Unija.

Takvo postupanje nespojivo je s navedenom Odlukom 2014/699/EU kao i s člankom 4. stavkom 3. UEU-a.

(1)  Odluka Vijeća 2014/699/EU od 24. lipnja 2014. o utvrđivanju stajališta koje treba usvojiti u ime Europske unije na 25. sjednici Odbora za reviziju OTIF-a u pogledu određenih izmjena Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) i njezinih dodataka, SL L 293, str. 26.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/16

Žalba koju je 25. studenoga 2016. podnijela Scuola Elementare Maria Montessori Srl protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 15. rujna 2016. u predmetu T-220/13, Scuola Elementare Maria Montessori protiv Komisije

(Predmet C-622/16 P)

(2017/C 038/21)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Scuola Elementare Maria Montessori Srl (zastupnici: E. Gambaro, F. Mazzocchi, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Talijanska Republika

Zahtjevi

—

poništiti presudu kojom je odbijena tužba koju je podnijela Scuola Elementare Maria Montessori i, slijedom toga, poništiti odluku Komisije 2013/284/EU (1) u dijelu u kojem je njome navedeno da nije trebao biti određen povrat potpore dodijeljene u obliku oslobođenja od plaćanja općinskog poreza na nekretnine (ICI), kao i u dijelu u kojem se njome smatralo da mjere koje se odnose na oslobođenje od plaćanja općinskog poreza na nekretnine (IMU) nisu obuhvaćene područjem primjene članka 107. stavka 1. UFEU-a;

—

u svakom slučaju, poništiti presudu u dijelovima na koje se odnose žalbeni razlozi iz žalbe koje će Sud smatrati osnovanima i uvažiti ih;

—

naloži Komisiji snošenje troškova prvostupanjskog i drugostupanjskog postupaka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

1.

Prvim žalbenim razlogom podijeljenim u četiri dijela, Scuola Elementare Maria Montessori ističe povredu i pogrešnu primjenu članka 108. UFEU-a, članka 14. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 659/1999 (2) i povredu obveze lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. UEU-a, kao i pogrešno tumačenje pojma apsolutne nemogućnosti, pogrešnu pravnu kvalifikaciju činjenica, iskrivljavanje nekih dokaza i proturječnost obrazloženja, jer je Opći sud smatrao da Komisija nije počinila pogrešku kada nije naložila Talijanskoj Republici povrat iznosa koji se odnose na porezna oslobođenja koja su uživali nekomercijalni subjekti osnovani u posebne svrhe u smislu propisa o općinskom porezu na nekretnine, koje je Komisija smatrala nezakonitima i nespojivima s unutarnjim tržištem.

2.

Drugim žalbenim razlogom Scuola Elementare Maria Montessori ističe povredu i pogrešnu primjenu članka 107. stavka 1. UFEU-a jer je Opći sud smatrao da oslobođenje od plaćanja općinskog poreza na nekretnine (IMU), koji je porez od 2012. zamijenio općinski porez na nekretnine (ICI), u ovom slučaju ne predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(1)  Odluka Komisije 2013/284/EU od 19. prosinca 2012. o državnoj potpori SA.20829 [C 26/2010, ex NN 43/2010 (ex CP 71/2006)], Sustav koji se odnosi na oslobođenje od plaćanja općinskog poreza na nekretnine koje koriste nekomercijalni subjekti osnovani u posebne svrhe koji je provela Italija (SL 2013., L 166, str. 24.) [neslužbeni prijevod]

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (SL L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.)

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/17

Žalba koju je 25. studenoga 2016. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 15. rujna 2016. u predmetu T-220/13, Scuola Elementare Maria Montessori protiv Komisije

(Predmet C-623/16 P)

(2017/C 038/22)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: P. Stancanelli, D. Grespan, F. Tomat, agenti)

Druge stranke u postupku: Scuola Elementare Maria Montessori Srl, Talijanska Republika

Zahtjevi

—

poništiti pobijanu presudu u dijelu u kojem se njome tužba proglašava dopuštenom u smislu članka 263. četvrtog stavka posljednjeg dijela rečenice UFEU-a;

—

proglasiti tužbu nedopuštenom u smislu članka 263. četvrtog stavka drugog i posljednjeg dijela rečenice UFEU-a i, posljedično, odbaciti je u cijelosti;

—

naložiti Scuoli Elementare Montessori snošenje troškova Komisije nastalih u postupku pred Općim sudom i u ovom postupku.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Jednim žalbenim razlogom podijeljenim u tri djela, Komisija navodi pogrešno tumačenje i primjenu članka 263. četvrtog stavka posljednjeg dijela rečenice UFEU-a jer je Opći sud na temelju te odredbe proglasio dopuštenom tužbu koju je u prvostupanjskom postupku podnio tužitelj. Posebice, Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava jer je pobijani akt smatrao regulatornim aktom koji se izravno odnosi na tužitelja iz prvostupanjskog postupka i koji u odnosu na njega ne sadržava provedbene mjere.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/17

Žalba koju je 25. studenoga 2016. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 15. rujna 2016. u predmetu T-219/13, Ferracci protiv Komisije

(Predmet C-624/16 P)

(2017/C 038/23)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: P. Stancanelli, D. Grespan, F. Tomat, agenti)

Druge stranke u postupku: Pietro Ferracci, Talijanska Republika

Zahtjevi

—

poništiti pobijanu presudu u dijelu u kojem se njome tužba proglašava dopuštenom u smislu članka 263. četvrtog stavka posljednjeg dijela rečenice UFEU-a;

—

proglasiti tužbu nedopuštenom u smislu članka 263. četvrtog stavka drugog i posljednjeg dijela rečenice UFEU-a i, posljedično, odbaciti je u cijelosti;

—

naložiti P. Ferracciju snošenje troškova Komisije nastalih u postupku pred Općim sudom i u ovom postupku.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Jednim žalbenim razlogom podijeljenim u tri djela, Komisija navodi pogrešno tumačenje i primjenu članka 263. četvrtog stavka posljednjeg dijela rečenice UFEU-a jer je Opći sud na temelju te odredbe proglasio dopuštenom tužbu koju je u prvostupanjskom postupku podnio tužitelj. Posebice, Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava jer je pobijani akt smatrao regulatornim aktom koji se izravno odnosi na tužitelja iz prvostupanjskog postupka i koji u odnosu na njega ne sadržava provedbene mjere.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/18

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. prosinca 2016. uputio Conseil du Contentieux des Étrangers (Belgija) – X, X protiv État belge

(Predmet C-638/16)

(2017/C 038/24)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil du Contentieux des Étrangers

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: X, X

Tuženik: État belge

Prethodna pitanja

1.

Odnose li se „međunarodne obveze” iz članka 25. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 810/2009 od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (1) na sva prava zajamčena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, osobito ona zajamčena člancima 4. i 18., i obuhvaćaju li one također obveze koje države članice imaju na temelju Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 33. Ženevske konvenciju o statusu izbjeglica?

2.

A.

Treba li, uzimajući u obzir odgovor dan na prvo pitanje, članak 25. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 810/2009 od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama tumačiti na način da država članica kojoj je podnesen zahtjev za izdavanje vize s ograničenom područnom valjanošću, ne dovodeći u pitanje marginu prosudbe kojom raspolaže u pogledu okolnosti slučaja, mora izdati zatraženu vizu ako se pokaže da postoji rizik povrede članka 4. i/ili 18. Povelje Europske unije o temeljnim pravima ili druge međunarodne obveze kojom je vezana?

B.

Utječe li na odgovor na to pitanje postojanje veza između podnositelja zahtjeva i države članice kojoj je podnesen zahtjev za izdavanje vize (na primjer obiteljske veze, udomiteljske obitelji, jamci i sponzori, itd.)?

(1)  Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (SL L 243, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 12., str. 8.).

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/19

Žalba koju je 9. prosinca 2016. podnio Greenpeace Energy eG protiv odluke Općeg suda (peto vijeće) od 26. rujna 2016. u predmetu T-382/15, Greenpeace Energy eG protiv Europske komisije

(Predmet C-640/16 P)

(2017/C 038/25)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Greenpeace Energy eG (zastupnici: D. Fouquet, S. Michaels, J. Nysten, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da,

—

ukine odluku Općeg suda od 26. rujna 2016. u predmetu T-382/15, Greenpeace Energy eG, u odnosu na žalitelja,

—

predmet vrati na ponovno odlučivanje Općem sudu,

—

naloži tuženiku snošenje svih troškova postupka, uključujući troškove odvjetnika i putne troškove.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj žalbi, žalitelj ističe pet žalbenih razloga:

1.

Opći sud Europske unije očito smatra da treći dio stavka 4. članka 263. UFEU-a pretpostavlja da regulatorni akti, koji se mogu pobijati na temelju te odredbe, moraju imati opću primjenu. Međutim takvo pravno shvaćanje treba s obzirom na tekst i nastanak odredbe, među ostalim i namjeru zakonodavca Unije, gledati kao pogrešku koja se tiče prava.

2.

Opći sud Europske unije očito smatra da kod izravnog utjecaja regulatornih akta koji ne podrazumijevaju provedbene mjere, postoje dva zasebna mjerila, koja su podložna zasebnoj ocjeni. Međutim, na to treba odgovoriti negativno s obzirom na to da s jedne strane nisu potrebne daljnje provedbene mjere ni od strane Ujedinjene Kraljevine ni Europske komisije, i s druge strane odobrenje potpore će imati neposredni učinak na tržište, to jest osjetiti će se neposredni natjecateljski učinci za žalitelja.

3.

Opći sud Europske unije prigovara da žalitelj nije dovoljno objasnio svoj izravni i osobni utjecaj. Međutim Opći sud nije iznio njihove informacije odnosno nisu pravilno razmotrene.

4.

Opći sud Europske unije očito smatra da mogućnost individualizacije prema trećem dijelu stavka 4. članka 263. UFEU-a u skladu sa sudskom praksom u predmetu Plaumann treba odbiti ako postoje drugi poduzetnici, poput žalitelja, na koje utječu natjecateljski učinci odobrenja potpore. Međutim, s obzirom na sudsku praksu, osobito u predmetu C-309/89 Codorniu to se čini pravno pogrešnim, uskim tumačenjem. Nadalje, žalitelj se poziva na svoja očitovanja o činjenicama u tužbi, koja pokazuju dovoljnu mogućnost individualizacije, ali koje Opći sud očito nije ocijenio ili nije dovoljno ocijenio.

5.

Čini se da Opći sud Europske unije smatra da se učinkovita pravna zaštita protiv Komisijine odluke o odobrenju potpore može pružiti putem nacionalnih sudova. To bi značilo da zakonodavac Unije s obvezom da državama članicama osigura odgovarajuće pravne lijekove (članak 19. stavak 1. i stavak. 2 UEU-a), ostavlja nadzor pojedinačnih akata institucija Unije, poput Europske komisije, nacionalnim sudovima. Međutim to se stajalište ne može prihvatiti s obzirom na sudsku praksu Suda Europske unije o aktima Unije i postojeća pravna sredstva kao i osobito s obzirom na podjelu nadležnosti između nacionalnih sudova i Europske komisije u pravu potpora, te se treba smatrati pogreškom koja se tiče prava.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/20

Tužba podnesena 20. prosinca 2016. – Europska komisija protiv Vijeća Europske unije

(Predmet C-659/16)

(2017/C 038/26)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: A. Bouquet, E. Paasivirta i Ch. Hermes, agenti)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

—

djelomično poništiti Odluke Vijeća od 10. listopada 2016., usvojene putem Napomene o točki I/A koja se odnosi na stajalište Unije na 35. godišnjem sastanku Komisije za očuvanje antarktičkih morskih živih resursa (CCAMLR) (Hobart, Australija, od 17. do 28. listopada 2016.) o stvaranju tri zaštićena morska područja i stvaranja posebnih područja za studije (Dokumenti 12523/16 i 12445/16);

—

naložiti Vijeću Europske unije snošenja troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Komisija zahtijeva od Suda da poništi odluku Vijeća od 10. listopada 2016. zato što je Vijeće odredilo da prijedloge Komisiji za očuvanje antarktičkih morskih živih resursa o stvaranju tri zaštićena morska područja u Weddellovom moru, Rossovom moru i na istočnoj Antarktici i sustava posebnih područja za studije uputi i podrži Unija i njezine države članice, a ne da ih uputi i podrži samo Unija

S obzirom na to da se njome smatra da je nadležnost u tom području podijeljena i da je, slijedom navedenog, o dokumentu za raspravu trebalo odlučiti konsenzusom te da ga je trebala uputiti Unija i njezine države članice, prema mišljenju Komisije pobijana odluka je nezakonita jer sprečava Komisiju da uputi taj dokument samo u ime Unije čime se čini povreda isključive nadležnosti Unije u tom području (i ovlasti Komisije da predstavlja Uniju).

U prilog osnovanosti tužbe za poništenje pobijane odluke Komisija ističe dva tužbena razloga.

Na prvom mjestu, Komisija drži da je usvajanjem pobijane odluke Vijeće povrijedilo isključivu nadležnost Unije u području očuvanja morskih bioloških resursa iz članka 3. stavka 1. točke (d) UFEU-a (prvi tužbeni razlog). Ponajprije, Komisija smatra je Vijeće pogrešno procijenilo pravni kontekst donošenja mjere na koju se odnosi pobijana odluka, kako u pogledu Komisije za očuvanje antarktičkih morskih živih resursa tako u pogledu Unije. Zatim, Komisija drži da je Vijeće pogrešno procijenilo cilj i sadržaj te mjere.

Premda mjera nije mjera očuvanja morskih bioloških resursa u smislu članka 3. stavka 1. točke (d) UFEU-a, na drugom (podrednom) mjestu, Komisija drži da je usvajanjem pobijane odluke, Vijeće svejedno povrijedilo isključivu nadležnost Unije zato što Unija posjeduje isključivu vanjsku nadležnost u tom području budući da predviđena mjera može utjecati na pravila Unije ili izmijeniti njihov opseg u smislu članka 3. stavka 2. UFEU-a (drugi tužbeni razlog). Ponajprije, Komisija smatra da je Vijeće pogrešno zaključilo da predviđena mjera može utjecati na ili izmijeniti dvije odredbe sekundarnog prava (Uredbe (EZ) br. 600/2004 i (EZ) br. 601/2004). Zatim, Komisija smatra da Vijeće nije uzelo u obzir o utjecaj ili izmjeni okvirnog stajališta Unije iz lipnja 2014.

Opći sud

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/21

Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Gul Ahmed Textile Mills protiv Vijeća

(Predmet T-199/04 RENV) (1)

((„Damping - Uvoz pamučne posteljine podrijetlom iz Pakistana - Pravni interes - Pokretanje ispitnog postupka - Izračunata uobičajena vrijednost - Očita pogreška u ocjeni - Prava obrane - Obveza obrazlaganja - Pravo na saslušanje sudjelovanjem u usmenoj raspravi - Usporedba između uobičajene vrijednosti i izvozne cijene - Povrat prava na uvoz - Prilagodba - Šteta - Uzročna veza - Prava iz WTO-a”))

(2017/C 038/27)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Gul Ahmed Textile Mills Ltd (Karachi, Pakistan) (zastupnici: L. Ruessmann, odvjetnik, i J. Beck, solicitor)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: J.-P. Hix, agent, uz asistenciju R. Bierwagena i C. Hippa, odvjetnika)

Intervenijent u potporu tuženiku: Europska komisija (zastupnici: J.-F. Brakeland i A. Stobiecka-Kuik, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje poništio Uredbe (EZ) br. 397/2004 od 2. ožujka 2004. kojom se uvodi konačna protudampinška pristojba na uvoz pamučne posteljine podrijetlom iz Pakistana (SL 2004 L 66, str. 1.) [neslužbeni prijevod], u dijelu koji se odnosi na tužitelja.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Gul Ahmed Textile Mills Ltd nalaže se snošenje troškova Vijeća Europske unije.

3.

Europska komisija snosi vlastite troškove.

(1)  SL C 217, 28. 8. 2004.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/21

Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – DEI protiv Komisije

(Predmet T-169/08 RENV) (1)

((„Tržišno natjecanje - Zloporaba vladajućeg položaja - Grčko tržište opskrbe lignitom i tržište trgovine na veliko električnom energijom - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 86. stavka 1. UEZ-a u vezi s člankom 82. UEZ-a - Dodjeljivanje ili zadržavanje prava na iskorištavanje javnih nalazišta lignita javnom poduzeću - Određivanje predmetnog tržišta - Postojanje nejednakih mogućnosti - Obveza obrazlaganja - Legitimna očekivanja - Zloporaba ovlasti - Proporcionalnost”))

(2017/C 038/28)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Dimosia Epicheirisi Ilektrismou AE (DEI) (Atena, Grčka) (zastupnik: P. Anestis, odvjetnik)

Intervenijent u potporu tužitelju: Helenska Republika (zastupnici: P. Mylonopoulos i K. Boskovits, agenti)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: T. Christoforou, agent, uz asistenciju A. Oikonomoua, odvjetnika)

Intervenijent u potporu tuženiku: Elpedison Paragogi Ilektrikis Energeias AE (Elpedison Energeiaki), prije Energeiaki Thessalonikis AE (Marousi, Grčka) i Elliniki Energeia kai Anaptyxi AE (HE & D SA) (Kifisia, Grčka) (zastupnici: P. Skouris i E. Trova, odvjetnici) i Mytilinaios AE (Atena), Protergia AE (Atena) i Alouminion tis Ellados VEAE, prije Alouminion AE (Atena) (zastupnici: N. Korogiannakis, I. Zarzoura, D. Diakopoulos i E. Chrisafis, odvjetnici)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojom se traži poništenje Odluke C(2008) 824 final Komisije od 5. ožujka 2008. o dodjeljivanju ili zadržavanju DEI-a prava na iskorištavanje lignita od strane Helenske Republike.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Dimosia Epicheirisi Ilektrismou AE (DEI) nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Europske komisije, društva Elpedison Paragogi Ilektrikis Energeias AE (Elpedison Energeiaki), društva Elliniki Energeia kai Anaptyxi AE (HE & D SA), društva Mytilinaios AE, društva Protergia AE i društva Alouminion tis Ellados VEAE.

3.

Helenska republika snosi vlastite troškove.

(1)  SL C 183, 19. 7. 2008.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/22

Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – DEI protiv Komisije

(Predmet T-421/09 RENV) (1)

((„(„Tržišno natjecanje - Zloporaba vladajućeg položaja - Grčko tržište opskrbe lignitom i tržište trgovine na veliko električnom energijom - Odluka kojom se određuju posebne mjere radi popravljanja protutržišnih učinaka povrede članka 86. stavka 1. EZ-a u vezi s člankom 82. EZ-a - Članak 86. stavak 3. EZ-a - Obveza obrazlaganja - Proporcionalnost - Sloboda ugovaranja”))

(2017/C 038/29)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Dimosia Epicheirisi Ilektrismou AE (DEI) (Atena, Grčka) (zastupnik: P. Anestis, odvjetnik)

Intervenijent u potporu tužitelju: Helenska Republika (zastupnici: P. Mylonopoulos i K. Boskovits, agenti)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: T. Christoforou, agent, uz asistenciju A. Oikonomoua, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje odluke C(2009) 6244 final Komisije od 4. kolovoza 2009. kojom se određuju posebne mjere radi popravljanja protutržišnih učinaka povrede pobrojanih u odluci Komisije od 5. ožujka 2008. o dodjeljivanju ili zadržavanju DEI-a prava na iskorištavanje lignita od strane Helenske Republike.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Dimosia Epicheirisi Ilektrismou AE (DEI) nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Europske komisije.

3.

Helenska republika snosi vlastite troškove.

(1)  SL C 11, 16. 1. 2010.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/23

Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Mondelez UK Holdings & Services protiv EUIPO-a Société des produits Nestlé (Oblik ploče čokolade)

(Predmet T-112/13) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak za proglašenje ništavosti - Trodimenzionalni žig - Oblik ploče čokolade - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Razlikovni karakter stečen uporabom - Članak 7. stavak 1. točka (b) i stavak 3. Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Članak 52. stavci 1. i 2. Uredbe br. 207/2009”))

(2017/C 038/30)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Mondelez UK Holdings & Services Ltd, prije Cadbury Holdings Ltd (Uxbridge, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: T. Mitcheson, QC, P. Walsh, J. Blum, S. Dunstan, solicitors i D. Byrne, barrister)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: A. Folliard-Monguiral, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Société des produits Nestlé SA (Vevey, Švicarska) (zastupnici: G. Vos, M. Bakker i J. van den Berg, odvjetnici, zatim G. Vos, S. Malynicz, QC, T. Scourfield i T. Reid, solicitors)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 11. prosinca 2012. (predmet R 513/2011-2) koja se odnosi na postupak za proglašenje ništavosti između društava Cadbury Holdings i Société des produits Nestlé.

Izreka

1.

Odluka drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 11. prosinca 2012. (predmet R 513/2011-2) poništava se.

2.

EUIPO snosi vlastite troškove kao i troškove društva Mondelez UK Holdings & Services Ltd.

3.

Društvo Société des produits Nestlé SA snosi vlastite troškove.

(1)  SL C 123, 27. 4. 2013.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/24

Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – TestBioTech i dr. protiv Komisije

(Predmet T-177/13) (1)

((„Okoliš - Genetski modificirani proizvodi - Genetski modificirana soja MON 87701 x MON 89788 - Odbijanje kao neosnovanog zahtjeva za interno preispitivanje odluke odobrenju za stavljanje proizvoda u promet - Obveza obrazlaganja - Očita pogreška u ocjeni”))

(2017/C 038/31)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: TestBioTech eV (München, Njemačka), European Network of Scientists for Social and Environmental Responsibility eV (Braunschweig, Njemačka), Sambucus eV (Vahlde, Njemačka) (zastupnici: K. Smith, QC i J. Stevenson, barrister)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: u početku C. Cattabriga i P. Oliver, zatim C. Cattabriga i L. Flynn te naposljetku C. Cattabriga, L. Flynn i C. Valero, agenti)

Intervenijenti u potporu tuženiku: Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske (zastupnici: u početku E. Jenkinson i L. Christie, zatim L. Christie, te naposljetku S. Brandon, agenti, uz asistenciju J. Holmesa, barristera), Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) (zastupnici: D. Detken i S. Gabbi, agenti) i Monsanto Europe (Antwerpen, Belgija) i Monsanto Company (Wilmington, SAD) (zastupnik: M. Pittie, odvjetnik)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje odluke Komisije od 8. siječnja 2013. o internom preispitivanju Provedbene odluke Komisije 2012/347/EU od 28. lipnja 2012. o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87701 x MON 89788 (MON-877Ø1-2 x MON-89788-1), sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća (EZ) br. 1829/2003 (SL 2012., L 171, str.. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 30., str. 167.).

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

TestBioTech eV, European Network of Scientists for Social and Environmental Responsibility eV i Sambucus eV snose vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.

3.

Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske, Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) kao i Monsanto Europe i Monsanto Company snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 178, 22. 6. 2013.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/24

Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Španjolska protiv Komisije

(Predmet T-466/14) (1)

((„Carinska unija - Uvoz proizvoda od tune iz El Salvadora - Naknadna naplata uvoznih carina - Zahtjev za nenaplatu uvoznih carina - Članak 220. stavak 2. točka (b) i članak 236. Uredbe (EEZ) br. 2913/92 - Pravo na dobru upravu u okviru članka 872.a Uredbe (EEZ) br. 2454/93 - Pogreška nadležnih tijela koju nije moguće razumno otkriti”))

(2017/C 038/32)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Kraljevina Španjolska (zastupnici: A. Rubio González, zatim V. Ester Casas, abogados del Estado)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: P. Arenas, A. Caeiros i B.-R. Killmann, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje odluke C (2014) 2363 final Komisije od 14. travnja 2014. kojom se utvrđuje da je posebnom slučaju opravdano sniženje uvoznih carina za određeni iznos, ali da nije za drugi iznos (REM 02/2013), u dijelu u kojem se zaključuje da sniženje uvoznih carina za iznos od 14 417 193,41 eura nije opravdano.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Kraljevina Španjolska snosi vlastite troškove i troškove Europske komisije.

(1)  SL C 261, 11. 8. 2014.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/25

Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Španjolska protiv Komisije

(Predmet T-548/14) (1)

((„Carinska unija - Uvoz proizvoda od tune porijeklom iz Ekvadora - Naknadna naplata uvoznih carina - Zahtjev za nenaplatu uvoznih carina - Članak 220. stavak 2. točka (b) i članak 236. Uredbe (EEZ) br. 2913/92 - Obavijest uvoznicima objavljena u Službenom listu - Dobra vjera - Zahtjev za otpust plaćanja uvoznih carina - Članak 239. Uredbe (EEZ) br. 2913/92”))

(2017/C 038/33)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Kraljevina Španjolska (zastupnik: A. Rubio González, abogado del Estado)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: P. Arenas, A. Caeiros, B.-R. Killmann, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje članka 2. Odluke Komisije C(2014) 3007 final od 15. svibnja 2014., kojom se utvrđuje da je u određenom slučaju otpust plaćanja uvoznih carina opravdan za određeni iznos, a za neki drugi iznos nije (REM 03/2013).

Izreka

1.

Poništava se članak 2. Odluke Komisije C(2014) 3007 final od 15. svibnja 2014., kojom se utvrđuje da je u određenom slučaju otpust plaćanja uvoznih carina opravdan za određeni iznos, a za neki drugi iznos nije (REM 03/2013).

2.

Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 315, 15. 9. 2014.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/26

Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Infineon Technologies protiv Komisije

(Predmet T-758/14) (1)

((„Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Čipovi za pametne kartice - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a - Razmjena osjetljivih poslovnih informacija - Prava obrane - Povreda u pogledu cilja - Dokaz - Zastara - Jedinstvena i trajna povreda - Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. - Vrijednost prodaje”))

(2017/C 038/34)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Infineon Technologies AG (Neubiberg, Njemačka) (zastupnici: I. Brinker, U. Soltész i P. Linsmeier, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: A. Biolan, A. Dawes, J. Norris-Usher i P. Van Nuffel, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za, kao prvo, poništenje Odluke Komisije C(2014) 6250 final od 3. rujna 2014. o postupku primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet AT.39574 – Čipovi za pametne kartice) i, podredno, smanjenje iznosa novčane kazne određene tužitelju.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvo Infineon Technologies AG snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.

(1)  SL C 107, 30. 3. 2015.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/26

Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Philips i Philips France protiv Komisije

(Predmet T-762/14) (1)

((„Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Čipovi za kartice - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a - Razmjena osjetljivih poslovnih informacija - Povreda s obzirom na cilj - Jedinstvena i trajna povreda - Načelo dobre uprave - Dužna pažnja - Dokaz - Obavijest o suradnji iz 2006. - Obavijest o nagodbi - Zastara - Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. - Vrijednost prihoda od prodaje”))

(2017/C 038/35)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Koninklijke Philips NV (Eindhoven, Nizozemska), Philips France (Suresnes, Francuska) (zastupnici: J. de Pree, S. Molin, A. ter Haar i T. M. Snoep, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: A. Biolan, A. Dawes, J. Norris-Usher i P. Van Nuffel, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za, u prvom redu, poništenje odluke Komisije C (2014) 6250 final od 3. rujna 2014 o postupku prema članku 101. UFEU-a i članku 53. Sporazuma o EGP-u (predmet AT.39574 – Čipovi za kartice), i, podredno, ukidanje ili smanjenje iznosa novčane kazne izrečene tužiteljima.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Koninklijke Philips NV i Philips France snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.

(1)  SL C 73, 2. 3. 2015.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/27

Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Španjolska protiv Komisije

(Predmet T-808/14) (1)

((„Državne potpore - Digitalna televizija - Potpora za uvođenje zemaljske digitalne televizije u udaljenim i manje urbaniziranim područjima Castille-La Manche - Odluka kojom se potpore proglašavaju nespojivima s unutarnjim tržištem - Pojam poduzeća - Gospodarska aktivnost - Prednost - Usluga od općeg gospodarskog interesa - Narušavanje tržišnog natjecanja - Članak 107. stavak 3. točka (c) UFEU-a - Dužna pažnja - Razumni rok - Pravna sigurnost - Jednako postupanje - Proporcionalnost - Supsidijarnost - Pravo na informacije”))

(2017/C 038/36)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Kraljevina Španjolska (zastupnici: A. Rubio González, zatim A. Gavela Llopis, abogados del Estado)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: É. Gippini Fournier, P. Němečková i B. Stromsky, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje odluke C(2014) 6846 final Komisije od 1. listopada 2014. o državnoj potpori SA.27408 [(C 24/2010) (ex NN 37/2010, ex CP 19/2009)] koju su dodijelile vlasti Castille-La Manche radi uvođenja zemaljske digitalne televizije u udaljenim i manje urbaniziranim područjima Castille-La Manche, koja je izmijenjena odlukom C(2015) 7193 final od 20. listopada 2015. kojom se ispravljaju određene pogreške iz odluke C(2014) 6846 final.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Kraljevini Španjolskoj nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 34, 2. 2. 2015.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/28

Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Abertis Telecom Terrestre i Telecom Castilla-La Mancha protiv Komisije

(Spojeni predmeti T-37/15 i T-38/15.) (1)

((„Državne potpore - Digitalna televizija - Potpora za uvođenje zemaljske digitalne televizije u udaljenim i manje urbaniziranim područjima Castille La Manche - Odluka kojom se potpore proglašavaju nespojivima s unutarnjim tržištem - Pojam poduzeća - Gospodarska aktivnost - Prednost - Usluga od općeg gospodarskog interesa - Narušavanje tržišnog natjecanja - Članak 107. stavak 3. točka (c) UFEU-a - Nove potpore”))

(2017/C 038/37)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelji: Abertis Telecom Terrestre, SA (Barcelona, Španjolska), Telecom Castilla-La Mancha, SA (Toledo, Španjolska) (zastupnici: J. Buendía Sierra, A. Lamadrid de Pablo, A. Balcells Cartagena i M. Bolsa Ferruz, zatim J. Buendía Sierra, A. Lamadrid de Pablo et M. Bolsa Ferruz, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: É. Gippini Fournier, P. Němečková i B. Stromsky, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: SES Astra (Betzdorf, Luksemburg) (zastupnici: F. González Díaz, F. Salerno i V. Romero Algarra, odvjetnici)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje odluke C(2014) 6846 final Komisije od 1. listopada 2014. o državnoj potpori SA.27408 [(C 24/2010) (ex NN 37/2010, ex CP 19/2009)] koju su dodijelile vlasti Castille-La Manche radi uvođenja zemaljske digitalne televizije u udaljenim i manje urbaniziranim područjima Castille-La Manche, koja je izmijenjena odlukom C(2015) 7193 final od 20. listopada 2015. kojom se ispravljaju određene pogreške iz odluke C(2014) 6846 final.

Izreka

1.

Tužbe se odbijaju.

2.

Društva Abertis Telecom Terrestre, SA i Telecom Castilla-La Mancha, SA snose vlastite troškove te troškove Europske komisije i društva SES Astra.

(1)  SL C 89, 16. 3. 2015.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/28

Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Aldi protiv EUIPO-a – Miquel Alimentació Grup (Gourmet)

(Predmet T-212/15) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije Gourmet - Raniji nacionalni verbalni i figurativni žigovi GOURMET i Gourmet - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Sličnost znakova - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2017/C 038/38)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Aldi GmbH & Co. KG (Mülheim an der Ruhr, Njemačka) (zastupnici: C. Fürsen, N. Lützenrath, U. Rademacher i N. Bertram, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: M. Eberl i M. Fischer, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Miquel Alimentació Grup, SA (Vilamalla, Španjolska) (zastupnici: C. Duch Fonoll i R. Niebel, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 24. veljače 2015. (predmet R 0314/2014-4) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Miquel Alimentació Grup i Aldi.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Aldi GmbH & Co. KG nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 198, 15. 6. 2015.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/29

Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2015. – Redpur protiv EUIPO-a – Redwell Manufaktur (Redpur)

(Predmet T-227/15) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije Redpur - Raniji figurativni žig Europske unije redwell INFRAROT HEIZUNGEN - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2017/C 038/39)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Redpur GmbH (Hayingen, Allemagne) (zastupnik: S. Schiller, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnica: D. Walicka, agentica)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Redwell Manufaktur GmbH (Rotenturm an der Pinka, Austrija) (zastupnik: C. Gassauer-Fleissner, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 1. veljače 2015. (predmet R 678/2014-1) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društva Redpur i Redwell Manufaktur.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Redpur GmbH nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 236, 20. 7. 2015.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/30

Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Keil protiv EUIPO-a – NaturaFit Diätetische Lebensmittelproduktion (BasenCitrate)

(Predmet T-330/15) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Verbalni žig Europske unije BasenCitrate - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2017/C 038/40)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Rudolf Keil (Grevenbroich, Njemačka) (zastupnik: J. Sachs, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: S. Hanne, D. Walicka i A. Schifko, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: društvo NaturaFit Diätetische Lebensmittelproduktions GmbH (Röttenbach, Njemačka) (zastupnik: N. Reber, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 15. travnja 2015 (predmet R 1541/2014-1) koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između društva NaturaFit Diätetische Lebensmittelproduktions GmbH i R. Keila.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Rudolfu Keilu nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 279, 24, 8, 2015.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/30

Presuda Općeg suda od 14. prosinca 2016. – Todorova Androva protiv Vijeća i dr.

(Predmet T-366/15 P) (1)

((Žalba - Javna služba - Dužnosnici - Promaknuće - Promaknuća za 2011. - Neuvrštavanje na popis dužnosnika koji ispunjavaju uvjete za promaknuće - Odbijanje tužbe u prvom stupnju - Članak 45. Pravilnika o osoblju - Članak 4. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP - Jednako postupanje - Obveza obrazlaganja - Teret dokazivanja - Sučeva obveza meritornog ispitivanja - Prigovor nezakonitosti - Pravilo o usklađenosti između žalbe i tužbe podnesene sudu Unije))

(2017/C 038/41)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Viara Todorova Androva (Rhode-Saint-Genèse, Belgija) (zastupnik: M. Velardo, odvjetnik)

Druge stranke u postupku: Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Bauer i M. Veiga, agenti); Europska komisija (zastupnici: J. Currall, G. Gattinara i A.-C. Simon, zatim G. Gattinara i A.-C. Simon, agenti); i Revizorski sud (zastupnik: N. Scafarto, agent)

Intervenijent u potporu Vijeću Europske unije: Europski parlament (zastupnici: D. Nessaf i M. Dean, agenti)

Predmet

Žalba protiv presude Službeničkog suda Europske unije (drugo vijeće) od 29. travnja 2015., Todorova Androva/Vijeće (F-78/12, EU:F:2015:37), kojom se traži ukidanje te presude.

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

Viara Todorova Androva snosi vlastite troškove i troškove Vijeća Europske unije i Europske komisije.

3.

Europski parlament snosi vlastite troškove.

(1)  SL C 337, 12. 10. 2015.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/31

Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Aldi protiv EUIPO-a – Cantina Tollo (ALDIANO)

(Predmet T-391/15) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije ALDIANO - Raniji verbalni žig Europske unije ALDI - Stvarna uporaba ranijeg žiga - Članak 42. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Pravilo 22. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 2868/95”))

(2017/C 038/42)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Aldi GmbH & Co. KG (Mülheim an der Ruhr, Njemačka) (zastupnici: N. Lützenrath, U. Rademacher, C. Fürsen i N. Bertram, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: M. Rajh, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Cantina Tollo SCA (Tollo, Italija) (zastupnici: F. Celluprica i F. Fischetti, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 13. svibnja 2015 (predmet R 1612/2014-4) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Aldi i Cantina Tollo.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Aldi GmbH & Co. KG nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 302, 14. 9. 2015.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/32

Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Intesa Sanpaolo protiv EUIPO-a (START UP INITIATIVE)

(Predmet T-529/15) (1)

((„Žig Europske unije - Prijava figurativnog žiga Europske unije START UP INITIATIVE - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Obveza obrazlaganja - Članak 75. Uredbe br. 207/2009”))

(2017/C 038/43)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Intesa Sanpaolo SpA (Torino, Italija) (zastupnici: P. Pozzi i F. Braga, avocats)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: P. Bullock, a zatim L. Rampini, u svojstvu agenata)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 29. lipnja 2015. (predmet R 2777/2014-1), koja se odnosi na prijavu za registraciju figurativnog znaka START UP INITIATIVE kao žiga Europske unije

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Intesi Sanpaolo SpA nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 371, 9. 11. 2015.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/32

Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2016. – Novartis protiv EUIPO-a (Prikaz sive krivulje i prikaz zelene krivulje)

(Spojeni predmeti T-678/15 i T-679/15) (1)

((„Žig Europske unije - Prijave figurativnih žigova Europske unije koji prikazuju sivu krivulju i zelenu krivulju - Apsolutni razlog za odbijanje - Razlikovni karakter - Jednostavnost znaka - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br.o 207/2009”))

(2017/C 038/44)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Novartis AG (Basel, Švicarska) (zastupnik: M. Zintler, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: H. Kunz i S. Hanne, agenti)

Predmet

Dvije tužbe protiv odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 23. rujna 2015. (predmeti R 78/2015-5 i R 89/2015-5), koje se odnose na prijave za registraciju dvaju figurativnih znakova, koji prikazuju sivu krivulju i zelenu krivulju, kao žigova Europske unije.

Izreka

1.

Poništavaju se odluke petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 23. rujna 2015. (predmeti R 78/2015-5 i R 89/2015-5).

2.

Prihvaćaju se žalbe koje je društvo Novartis AG podnijelo navedenom žalbenom vijeću.

3.

EUIPO-u se nalaže snošenje troškova.

(1)  SL C 90, 7. 3. 2016.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/33

Presuda Općeg suda od 9. studenoga 2016. – Gallardo Blanco protiv EUIPO-a – Expasa Agricultura y Ganadería (Prikaz konjskih žvala u obliku slova „h”)

(Predmet T-716/15) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije koji se sastoji od prikaza konjskih žvala u obliku slova „h” - Raniji figurativni žigovi Europske unije i Španjolske - Relativni razlog za odbijanje - Stvarna uporaba ranijih žigova - Članak 42. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2017/C 038/45)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Juan Gallardo Blanco (Los Barrios, Španjolska) (zastupnik: E. Estella Garbayo, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: S. Palmero Cabezas, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Expasa Agricultura y Ganadería, SA (Jerez de la Frontera, Španjolska) (zastupnik: A. Bosch Döffert, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 29. rujna 2015. (predmet R 1502/2014-2) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društva Expasa Agricultura y Ganadería i Juana Gallardoa Blancoa.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Nalaže se Juanu Gallardo Blanco snošenje troškova.

(1)  SL C 59, 15. 2. 2016.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/33

Rješenje potpredsjednika Općeg suda od 16. prosinca 2016. – Casasnovas Bernad protiv Komisije

(Predmet T-826/16 R)

((Privremena pravna zaštita - Javna služba - Članovi ugovornog osoblja - Raskid ugovora na neodređeno vrijeme - Zahtjev za suspenziju primjene - Nepostojanje hitnosti))

(2017/C 038/46)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Luis Javier Casasnovas Bernad (Santo Domingo, Dominikanska Republika) (zastupnici: S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: C. Berardis-Kayser i G. Berscheid, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a kojim se traži suspenzija primjene odluke Komisije od 27. rujna 2016. kojom se tužitelju raskida ugovor.

Izreka

1.

Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.

O troškovima će se odlučiti naknadno.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/34

Tužba podnesena 28. listopada 2016. – Andreassons Åkeri i dr. protiv Komisije

(Predmet T-746/16)

(2017/C 038/47)

Jezik postupka: švedski

Stranke

Tužitelji: Andreassons Åkeri i Veddige AB (Veddige, Švedska), Luke Transport AB (Laholm, Švedska), Zimit Transportförmedling AB i konkurs (Veddige) (zastupnici: A. Broch i C.M. von Quitzow)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

—

Poništiti Komisijinu odluku (Ares (2016) 4309876) od 10. kolovoza o zatvaranju predmeta EU-Pilot 7504/15/EMPL

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog: tužitelji su, na temelju građanskopravnih ugovora, zaposlili samozaposlene osobe iz Poljske s poslovnim nastanom u Poljskoj koji su zatim pružali tužiteljima usluge. Nakon što su ugovorene usluge pružene, te samozaposlene osobe vratile su se u Poljsku gdje imaju boravište za potrebe prava socijalnog osiguranja. Nakon toga, nakon što je izvršio posebnu procjenu (poreznu procjenu), švedski Skatteverket (Porezni odbor) zatražio je od tužitelja plaćanje doprinosa u sustav socijalne sigurnosti koji je propisan za švedske poslodavce u odnosu na poljske samozaposlene radnike i odredio je tužiteljima posebne novčane kazne. To je u suprotnosti s Uredbom Vijeća (EEZ) br. 574/72 koja je zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 987/2009.

2.

Drugi tužbeni razlog: na temelju članka 4. Uredbe br. 574/72, koja se primjenjivala u vrijeme pristupanja Švedske Europskoj uniji, švedska vlada odredila Försäkringskassan (Zavod za socijalno osiguranje) kao švedsko nadležno tijelo za odgovore na pitanja iz područja prava socijalne sigurnosti koja se odnose na provedbu mjerodavnih pravila prava EU-a. Skatteverket (Porezni odbor) je, međutim, na temelju švedskog nacionalnog prava nadležan za prikupljanje doprinosa poslodavca u sustav socijalne sigurnosti.

3.

Treći tužbeni razlog: doprinosi u sustav socijalne sigurnosti naplaćeni su dva puta, a upravo to se namjerava izbjeći predmetnim uredbama.

4.

Četvrti tužbeni razlog: da bi se mogla nametnuti obveza plaćanja doprinosa poslodavca za samozaposlene osobe, zahtjeva se da svaki pojedinac mora biti prijavljen pri švedskom Försäkringskassan (Zavod za socijalno osiguranje). Skatteverket (Porezni odbor) nije ispitao te navode. Treba smatrati protivnom pravu EU-a okolnost da su, u skladu s navedenim, doprinosi u sustav socijalne sigurnosti naplaćivani, a da pritom, kao u brojnim državama članicama, nisu bili uplaćivani s obzirom na određenu osobu.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/35

Tužba podnesena 9. studenoga 2016. – Irska protiv Komisije

(Predmet T-778/16)

(2017/C 038/48)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Irska (zastupnici: E. Creedon, K. Duggan i A. Joyce, agenti, P. Baker, QC, S. Kingston, C. Donnelly, B. Doherty i A. Goodman, barristers, P. Gallagher, D. McDonald i M. Collins, SC)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku Komisije C(2016) 5605 final od 30. kolovoza 2016. upućenu Irskoj, u predmetu državne potpore SA.38373 (2014/C) koju je Irska dodijelila Appleu;

—

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe devet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da je Komisija počinila očite pogreške u ocjeni time što je pogrešno razumjela irsko pravo i relevantne činjenice.

—

Odluka sadržava pogrešnu tvrdnju da su se u svojim dvama mišljenjima iz 1991. odnosno 2007. Revenue Commissioners (irska porezna uprava) „odrekli” prihoda od poreza koji bi Irska u suprotnom imala pravo naplatiti irskim podružnicama društava Apple Sales International (u daljnjem tekstu: ASI) i Apple Operations Europe (u daljnjem tekstu: AOE). Mišljenja nisu odstupala od irskog prava. Redovna porezna pravila koja se primjenjuju na irske podružnice nerezidentnih društava sadržana su u Odjeljku 25. Taxes Consolidation Acta iz 1997. U mišljenjima je samo primijenjen Odjeljak 25., na temelju kojeg se, u skladu s načelom teritorijalnosti, oporezuje samo prihod pripisiv podružnici, a ne prihod društva ostvaren izvan Irske. U odluci su također pogrešno kvalificirane djelatnosti i odgovornosti irskih podružnica ASI-ja i AOE-a. Ove podružnice su obavljale rutinske funkcije, ali su sve važne odluke unutar ASI-ja i AOE-a donesene u SAD-u pa se dobit proizašlu iz tih odluka nije moglo valjano pripisati irskim podružnicama ASI-ja i AOE-a. Komisijino pripisivanje Appleovih licencija za intelektualno vlasništvo irskim podružnicama AOE-a i ASI-ja nije u skladu s irskim pravom, a, osim toga, nije u skladu ni s načelima za koja Komisija tvrdi da primjenjuje, kao što je i izjavljeno odbijanje da uzme u obzir djelatnosti društva Apple Inc.

2.

Drugi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da je Komisija počinila očite pogreške u svojoj ocjeni državne potpore.

—

Komisijina tvrdnja da je ASI-ju i AOE-u dodijeljena „prednost” je netočna. Mišljenja nisu odstupala od „normalnog” oporezivanja jer ASI i AOE nisu platili ništa manje poreza od onoga koji su dugovali u skladu s Odjeljkom 25. Komisija također pogrešno tvrdi da su Mišljenja bila selektivna. Komisijin referentni okvir pogrešno ne uzima u obzir razlikovanje između rezidentnih i nerezidentnih društava. Komisija pokušava iznova napisati pravila irskog poreznog prava društava tako da bi u svojim Mišljenjima Revenue Commissioners trebali primijeniti Komisijinu verziju načela nepristrane transakcije (u daljnjem tekstu: NNT). Ovo načelo nije dio ni prava Unije ni relevantnog irskog prava kad je riječ o pripisivanju prihoda podružnici, a Komisijina tvrdnja nije u skladu sa suverenitetom država članica u području izravnog oporezivanja.

3.

Treći tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da Komisijina primjena načela nepristrane transakcije nedosljedna i očito pogrešna.

—

Čak i da je NNT pravno relevantan (što Irska niječe), Komisija ga nije dosljedno primijenila niti je ispitala cjelokupnu situaciju grupacije Apple.

4.

Četvrti tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da je Komisijina podredna argumentacija pogrešna.

—

Komisija je pogriješila kad je odbila izvješća vještaka koja je podnijela Irska, a koja dokazuju da je, čak i da je primijenjen NNT (sa čime se Irska ne slaže), porezni tretman ASI-a i AOE-a bio u skladu s tim načelom.

5.

Peti tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da je Komisijina alternativna argumentacija pogrešna.

—

Komisija pogrešno tvrdi da je NNT svojstven irskom pravu, da Odjeljak 25. nije dosljedno primijenjen ili da Odjeljak 25. dodjeljuje bilo kakvu nedopuštenu diskrecijsku ovlast. Odjeljak 25. ne dodjeljuje takvu diskrecijsku ovlast poreznoj upravi.

6.

Šesti tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da je Komisija počinila bitnu povredu postupka.

—

Komisija tijekom istrage nikada nije pojasnila svoju teoriju o državnim potporama te njezina odluka sadrži činjenična utvrđenja o kojima se Irska nije nikada imala prilike izjasniti. Komisija je povrijedila dužnost dobre uprave time što se nije ponašala nepristrano i u skladu s dužnom pažnjom.

7.

Sedmi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da je Komisija povrijedila načela pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja.

—

Komisija je povrijedila načela pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja time što se pozvala na navodna pravila prava Unije koja prethodno nikad nisu bila definirana. Ona su nova i njihovo područje primjene i učinak su u cijelosti neizvjesni. Komisija navodi dokumente OECD-a iz 2010., ali se njih, (čak i da su obvezujući), nije moglo predvidjeti u 1991. ili 2007.

8.

Osmi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da Komisija nije bila nadležna za donošenje odluke i da je povrijedila članke 4. i 5. UEU-a i načelo porezne autonomije država članica.

—

Komisija na temelju pravila o državnim potporama nije nadležna pristup koji država članica ima prema zemljopisnom području primjene i dosegu svojih poreznih nadležnosti jednostrano zamijeniti vlastitim. Svrha pravila o državnim potporama je odgovoriti na državne intervencije koje daju selektivnu prednost. Pravila o državnim potporama po samoj svojoj prirodi ne mogu ispraviti nepodudarnosti između poreznih sustava na globalnoj razini.

9.

Deveti tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da je Komisija očito povrijedila članak 296. UFEU-a i članak 41. stavak 2. točku (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

—

Komisija je očito povrijedila dužnost jasnog i nedvojbenog obrazloženja svoje odluke time što se istodobno oslanjala na uvelike različita činjenična stanja, proturječila sama sebi glede izvora pravila koje je Irska navodno povrijedila i sugerirala da je Irska dodijelila potporu u vezi s dobiti koja je oporeziva u drugim državnim porecima.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/36

Tužba podnesena 29. studenoga 2016. – QC protiv Europskog vijeća

(Predmet T-834/16)

(2017/C 038/49)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: QC (Lezbos, Grčka) (zastupnik: Ch. Ladis, odvjetnik)

Tuženik: Europsko vijeće

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

utvrdi ništetnost „Izjave EU-a i Turske” od 18. ožujka 2016., objavljene istoga dana u priopćenju za medije br. 144/16;

—

utvrdi da su svi njezini učinci ništetni;

—

odluči u ubrzanom postupku;

—

odredi trenutačnu odgodu primjene sporazuma.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na tvrdnji da je prilikom sklapanja sporazuma počinjena povreda postupovnog i materijalnog prava te zloupotreba ovlasti.

2.

Drugi tužbeni razlog koji se temelji na relevantnim i pouzdanim izvješćima Amnesty International-a koji potvrđuju navedenu povredu i humanitarnu krizu uzrokovanu Sporazumom.

—

Primjena sporazuma, koji tužitelj smatra pravim međunarodnim ugovorom, dovela je do automatske neprimjene sustava azila i izravne povrede Ženevske konvencije.

3.

Treći tužbeni razlog koji se temelji na obavijesti zastupnika Europskog parlamenta koji čine Konfederalni klub zastupnika Ujedinjene europske ljevice.

—

Sporazumom je počinjena i dalje se čini „teška i trajna povreda” vrijednosti EU-a.

4.

Četvrti tužbeni razlog koji se temelji na sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava.

—

Tužbom se nadalje oslanja na međunarodno priznatu činjenicu da Turska nije „sigurna država”, s obzirom na praksu mučenja i višestruke osude za povredu ljudskih prava.

5.

Peti tužbeni razlog koji se temelji na UFEU-u.

—

U tužbi se navodi da se izjavom, koja se neodgovarajuće tako naziva, očito povrjeđuje Glava V. petog dijela UFEU-a koja se odnosi na „međunarodne sporazume”.

6.

Šesti tužbeni razlog koji se temelji na Povelji Europske unije o temeljnim pravima.

—

Sporazumom se povrjeđuje i međunarodno pravo ljudskih prava, uključujući odredbe Povelje Europske unije o temeljnim pravima: od ljudskog dostojanstva do izričite zabrane „masovnih vraćanja”. U tužbi se osobito navodi da je počinjena nesvjesna povreda ili svjesni propust primjene direktiva, izričito navedenih, koje zahtijevaju odgovarajući odgovor EU-a na masovni priljev ljudi na njegove granice, osobito kad su ti ljudi ranjivi, kao i direktiva kojima se uređuje postupak osiguranja međunarodne zaštite i prava azila.

7.

Sedmi tužbeni razlog koji se temelji na dokumentaciji profesionalnih organizacija i drugih vjerodostojnih tijela.

—

U tužbi se, među ostalim, ističe da je EU spornim sporazumom uzrokovala, kako u Grčkoj, tako i u Turskoj, masovni priljev ljudi koji preživljavaju u ponižavajućim uvjetima te su im uskraćena sva prava, pri čemu su isti možda bili i žrtve zlostavljanja od strane policije.

—

Naposljetku, tužba se temelji na tvrdnji da je EU, suočena s humanitarnom i socijalnom katastrofom, očito povrijedila svoje obveze koje proizlaze iz prava Unije i međunarodnog prava.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/37

Tužba podnesena 28. studenoga 2016. – Švedska protiv Komisije

(Predmet T-837/16)

(2017/C 038/50)

Jezik postupka: švedski

Stranke

Tužitelj: Kraljevina Švedska (zastupnici: A. Falk and F. Bergius, u svojstvu agenata)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

—

poništiti Provedbenu odluku Komisije C(2016) 5644 od 7. rujna 2016. o davanju autorizacije za određene upotrebe olovnog sulfokromata žutog i olovnog kromata molibdata sulfata crvenog prema Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (osporavana odluka), i

—

naložiti Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog se temelji na tvrdnji da je Komisija prekoračila svoje provedbene ovlasti prema članku 291. stavku 2. UFEU-a i Uredbi (EZ) br. 1907/2006.

—

Komisija je prekoračila svoje provedbene ovlasti time što je povrijedila članak 55. i članak 60. stavak 4. Uredbe br. 1907/2006 i dala autorizaciju za koju je podnesena prijava, a da pritom protivno cilju uredbe nisu bili ispunjeni uvjeti propisani uredbom za takvo davanje autorizacije.

—

Komisija je povrijedila članak 60. stavak 4. Uredbe br. 1907/2006 time što je dala autorizaciju, a da pritom nije izvršila vlastitu ocjenu uvjeta za davanje autorizacije u skladu s tim člankom i dostatno istražila jesu li ispunjeni uvjeti za davanje autorizacije prema tom članku.

—

Komisija je također povrijedila članak 55. Uredbe br. 1907/2006 time što je dala autorizaciju protivno cilju sustava autorizacije i to, inter alia, osigurati dobro funkcioniranje unutarnjega tržišta i postupnu zamjenu posebno zabrinjavajućih tvari prikladnim alternativnim tvarima ili tehnikama, kada je to ekonomski i tehnički izvedivo.

2.

Drugi tužbeni razlog se temelji na činjenici da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni i pogrešno primijenila pravo.

—

U prilog ovom tužbenom zahtjevu upućuje se na iste činjenice kao što su one navedene u odnosu na prvi tužbeni razlog. Činjenica da je Komisija zanemarila članak 55. i članak 60. stavak 4. Uredbe br. 1907/2006, kao što je to gore opisano, stoga također znači da je Komisija u osporavanoj odluci počinila očito pogrešnu ocjenu i pogrešno primijenila pravo.

3.

Treći tužbeni razlog se temelji na činjenici da je Komisija povrijedila načelo predostrožnosti i obvezu obrazlaganja.

—

Komisija je povrijedila načelo predostrožnosti time što je dala autorizaciju a da pritom nije izvršila vlastitu ocjenu uvjeta za davanje autorizacije sukladno članku 60. stavku 4. Uredbe br. 1907/2006 i dostatno istražila jesu li ispunjeni uvjeti iz tog članka za davanje autorizacije.

—

U svakom slučaju, Komisija je povrijedila svoju obvezu obrazlaganja koja proizlazi iz članka 296. UFEU-a, članka 130. Uredbe br. 1907/2006 i načela dobre uprave, jer iz osporavane odluke nije moguće razaznati kako je Komisija ocijenila jesu li ispunjeni uvjeti za davanje autorizacije u skladu s člankom 60. stavkom 4. uredbe.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/38

Tužba podnesena 30. studenoga 2016. – BP protiv FRA

(Predmet T-838/16)

(2017/C 038/51)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: BP (Beč, Austrija) (zastupnik: E. Lazar, odvjetnik)

Tuženik: Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

naloži tuženiku da naknadi imovinsku i neimovinsku štetu koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu nepravilnog postupanja i curenja njegovih/njezinih podataka te nekoliko drugih nepravilnosti koje su se dogodile za vrijeme postupka pred tuženikom povodom njegovih/njezinih zahtjevâ za pristup dokumentima na temelju Uredbe br. 1049/2001 i njegovih/njezinih zahtjevâ za pristup informacijama na temelju članka 13. Uredbe 45/2001;

—

naloži tuženiku da naknadi imovinsku i neimovinsku štetu koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu povredâ više pravila kojima se dodjeljuju prava pojedincima;

—

naloži tuženiku da naknadi imovinsku i neimovinsku štetu koju je tužitelj pretrpio zbog tužiteljevih nepravilnih radnji poduzetih u tijeku izvršavanja presude u predmetu T-658/13P;

—

naloži tuženiku da naknadi tužitelju neimovinsku štetu;

—

naloži tuženiku da naknadi imovinsku štetu;

—

naloži tuženiku da naknadi trošak pravne naravi koji je tužitelju nastao zbog korištenja pravnih usluga prije započinjanja sudskog postupka;

—

naloži tuženiku da plati zatezne kamate na eventualno dosuđeni iznos;

—

naloži tuženiku da plati ukupne troškove čak i ako je tužba odbijena.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na navodnoj povredi pravilâ kojima se dodjeljuju prava pojedincima i koja među ostalim uključuju povredu pravila o zaštiti podataka iz članka 4. stavka 1. Uredbe br. 1049/2001 u vezi s člankom 4. stavkom 4. iste uredbe i s provedbenim pravilima Uredbe 1049/2001, povredi članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP), povredi pravilâ o zaštiti podataka iz više članaka Uredbe br. 45/2001 i provedbenih pravila Uredbe 45/2001 te povredi obveze primjene dužne pažnje.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi obveze povjerljivosti koja je dovela do curenja tužiteljevih osobnih podataka trećim osobama i novinarima, te se temelji na zloporabi prava i očitom i ozbiljnom nedostatku dužne pažnje i brige za vrijeme obrade tužiteljevih osobnih podataka.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/39

Tužba podnesena 30. studenoga 2016. – Repower protiv EUIPO-a – repowermap (REPOWER)

(Predmet T-842/16)

(2017/C 038/52)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Repower AG (Brusio, Švicarska) (zastupnici: R. Kunz-Hallstein i H. Kunz-Hallstein, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: repowermap.org (Bern, Švicarska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: međunarodna registracija žiga „REPOWER” u kojoj je naznačena Europska unija – registracija u kojoj je naznačena Europska unija br. 1 020 351

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 26. rujna 2016. u predmetu R 2311/2014-5.

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—

povreda članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe br. 207/2009;

—

povreda članka 75. Uredbe br. 207/2009.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/40

Tužba podnesena 29. studenoga 2016. – dm-drogerie markt protiv EUIPO-a – Digital Print Group O. Schimek (Foto Paradies)

(Predmet T-843/16)

(2017/C 038/53)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: dm-drogerie markt GmbH & Co. KG (Karlsruhe, Njemačka) (zastupnici: T. Strack i O. Bludovsky, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Digital Print Group O. Schimek GmbH (Nürnberg, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „Foto Paradies” – žig Europske unije br. 10 707 933

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 15. rujna 2016. u predmetu R 1194/2015-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—

povreda odredbi članka 52. stavka 1. točke (a) i članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/41

Tužba podnesena 29. studenoga 2016. – Alpirsbacher Klosterbräu Glauner protiv EUIPO-a (Klosterstoff)

(Predmet T-844/16)

(2017/C 038/54)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Alpirsbacher Klosterbräu Glauner GmbH & Co. KG (Alpirsbach, Njemačka) (zastupnici: W. Göpfert i S. Hofmann, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Sporni žig: verbalni žig Europske unije „Klosterstoff” – prijava za registraciju br. 13 945 944

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 6. listopada 2016. u predmetu R 2064/2015-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi

—

povreda članka 7. stavka 1. točaka (b), (c) i (g) Uredbe br. 207/2009;

—

povreda članka 7. stavka 2. Uredbe br. 207/2009.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/41

Tužba podnesena 1. prosinca 2016. – Deichmann protiv EUIPO-a – Vans (V)

(Predmet T-848/16)

(2017/C 038/55)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Deichmann SE (Essen, Njemačka) (zastupnik: C. Onken, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Vans, Inc. (Cypress, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije (prikaz „V”) – prijava za registraciju br. 10 345 403

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 20. rujna 2016. u predmetu R 2129/2015-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—

povreda članka 151. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 u vezi s pravilom 19. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 2868/95;

—

povreda pravila 19. stavka 2. točke (a) ii) i stavka 3., te pravila 20. stavka 1. Uredbe br. 2868/95;

—

povreda načela pravne sigurnosti, dobre uprave, jednakosti postupanja i zabrane retroaktivnosti.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/42

Tužba podnesena 4. prosinca 2016. – PGNiG Supply & Trading protiv Komisije

(Predmet T-849/16)

(2017/C 038/56)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: PGNiG Supply & Trading GmbH (München, Njemačka) (zastupnik: M. Jeżewski, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku Europske komisije od 28. listopada 2016. o izmjeni uvjeta za izuzeće od primjene određenih propisa prava Europske unije na cjevovod OPAL;

—

naloži Europskoj komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe 14 tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog: kršenje temeljnih prava i netočna ocjena pravnog akta kojim se pokreće postupak o izmjeni uvjeta za ranije izuzeće od primjene određenih propisa prava Europske unije na cjevovod OPAL koji je 2009. odobrio njemački energetski regulator Bundesnetzagentur

2.

Drugi tuženi razlog: nenadležnost za donošenje odluke o izmjeni izuzeća cjevovoda OPAL od zahtjeva za primjenom određenih propisa prava Europske unije

3.

Treći tužbeni razlog: pogrešno tumačenje uvjeta prihvatljivosti za izuzeće infrastrukture plinovoda iz članka 36. stavka 1. u vezi s člankom 2. točkom 17 Direktive 2009/73/EZ

—

u skladu s člankom 36. stavkom 1. Direktive 2009/73/EZ mogu se izuzeti samo međudržavni spojni plinovodi, terminali za UPP i sustavi skladištenja plina. Međutim, „međudržavni spojni plinovod” je transportni sustav koji prelazi ili obuhvaća granicu između država članica s ciljem povezivanja nacionalnih transportnih sustava tih država članica.

—

OPAL nije „međudržavni spojni plinovod” jer se spaja s plinovodom Gazelle, koji prolazi kroz češko državno područje i stoga je tranzitni plinovod kojim se provodi plin iz OPAL-a natrag u Njemačku.

4.

Četvrti tužbeni razlog: pogrešno tumačenje uvjeta prihvatljivosti za izuzeće infrastrukture plinovoda iz članka 36. stavka 1. točke (b) u vezi s člankom 2. točkom 33. Direktive 2009/73/EZ

—

uvjet odobrenja izuzeća od odredaba za novu krupnu infrastrukturu za prirodni plin je razina rizika koja je povezana s ulaganjem u tu infrastrukturu koja mora biti takva da do ulaganja ne bi došlo da nije odobreno izuzeće

—

ulaganje u izgradnju plinovoda OPAL potpuno je dovršeno 13. srpnja 2011. te se ne može reći da postoje daljnji rizici.

5.

Peti tužbeni razlog: pogrešno tumačenje uvjeta prihvatljivosti za izuzeće infrastrukture plinovoda iz članka 36. stavka 1. točaka (a) i (e) Direktive 2009/73/EZ i, kao posljedica, tvrdnja da izmjena regulatornog isključenja plinovoda OPAL ne utječe na tržišno natjecanje na tržištu plina

6.

Šesti tužbeni razlog: pogrešno tumačenje uvjeta prihvatljivosti za izuzeće infrastrukture plinovoda iz članka 36. stavka 1. točke (a) i (e) Direktive 2009/73/EZ i, kao posljedica, tvrdnja da izmjena regulatornog isključenja plinovoda OPAL povećava sigurnost opskrbe plinom na unutarnjem tržištu

7.

Sedmi tužbeni razlog: propust Bundesnetzagentur da uzme u obzir odredbe članka 102. UFEU-a u vezi s odlučivanjem o izuzeću u skladu s člankom 36. Direktive 2009/73/EZ

8.

Osmi tužbeni razlog: povreda načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja

9.

Deveti tužbeni razlog: povreda načela proporcionalnosti

10.

Deseti tužbeni razlog: povlašteni tretman infrastrukture koja je predmet izuzeća, čiji status nije u skladu s pravom Europske unije

11.

Jedanaesti i dvanaesti tužbeni razlog: povreda članka 274. i članka 254. Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Ukrajine, s druge strane

12.

Trinaesti tužbeni razlog: povreda članka 7. UFEU-a usvajanjem odluke koja je suprotna drugim politikama Europske unije

13.

Četrnaesti tužbeni razlog: u skladu s člankom 277. UFEU-a, neprimjenjivost članka 2. 33 u vezi s člankom 36. stavkom 1. Direktive 2009/73/EZ jer dovodi do diskriminacije između infrastrukture obuhvaćene regulatornim izuzećem i drugih infrastruktura koje ne ispunjavaju uvjete za takvo izuzeće

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/43

Tužba podnesena 30. studenoga 2016. – QE protiv Eurojust

(Predmet T-850/16)

(2017/C 038/57)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: QE (Gouvy, Belgija) (zastupnici: T. Bontinck i S. Cherif, odvjetnici)

Tuženik: Eurojust

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

preliminarno naloži podnošenje zapisnika sa sastanka od 17. ožujka 2016.;

—

poništi pobijane odluke od 22. travnja 2016. i od 18. svibnja 2016.;

—

naloži Eurojustu da naknadi štetu koju je pretrpio QE procijenjenu, podložno povećanju ili smanjenju tijekom postupka, na 20 000 eura (dvadeset tisuća eura), uvećanu za kamate računajući od podnošenja žalbe 8. srpnja 2016., izračunane na osnovi stope koju je odredila Europska središnja banka za glavne aktivnosti refinanciranja, a koja je primjenjiva na predmetno razdoblje, uvećanu za dva postotna boda;

—

naloži Eurojustu snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove, povredi prava na saslušanje i povredi načela proporcionalnosti koji su vezani za odluku od 22. travnja 2016.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 23. stavka 2. Priloga IX. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije, na očitoj pogrešci u ocjeni, povredi načela proporcionalnosti i obveze brižnog postupanja koje su vezane za odluku od 18. svibnja 2016.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na zloporabi ovlasti i sukobu interesa koji su vezani za obje pobijane odluke.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/44

Tužba podnesena 5. prosinca 2016. – Barata. protiv Parlamenta

(Predmet T-854/16)

(2017/C 038/58)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Joao Miguel Barata (Evere, Belgija) (zastupnici: G. Pandey, D. Rovetta, odvjetnici, i J. Grayston, solicitor)

Tuženik: Europski Parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

ponajprije, na odgovarajućem mjestu, oglasi članak 90. Pravilnika o osoblju ništavim i neprimjenjivim u predmetnom postupku na temelju članka 277. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

—

poništi grupno osporavanu odluku, odnosno, odluku Uprave za razvoj ljudskih resursa od 29. siječnja 2016. o neuvrštavanju tuženika na popis odabranih kandidata, i odluku od 25. kolovoza 2016. o odbijanju žalbe na temelju članka 90. Pravilnika o osoblju;

—

poništi obavijest o unutarnjem natječaju 2015/023 koja je upućena zaposlenicima 18. rujna 2015.;

—

poništi o potpunosti nacrt popisa dužnosnika koji su izabrani za sudjelovanje u navedenom programu osposobljavanja;

—

naloži tuženiku snošenje tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga koji se tiču povrede Pravilnika o osoblju, bitnih povreda postupka i povrede Ugovora EU-a te općih načela prava EU-a:

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na na očitoj pogrešci u ocjeni.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi načela djelotvorne sudske zaštite, povredi članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i razlog koji se temelji na nezakonitosti i neprimjenjivosti na temelju članka 277. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, a odnosi se na nezakonitost i neprimjenjivost članka 90. Pravilnika o osoblju.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na povredi prava na dobru upravu.

4.

Četvrti tužbeni razlog temelji se na na povredi načela proporcionalnosti i zabrane diskriminacije.

5.

Peti tužbeni razlog temelji se na povredi tužiteljevih legitimnih očekivanja i načela jednakosti.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/45

Tužba podnesena 5. prosinca 2016. – Erdinger Weißbräu Werner Brombach protiv EUIPO-a (Oblik velike čaše)

(Predmet T-857/16)

(2017/C 038/59)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Erdinger Weißbräu Werner Brombach GmbH & Co. KG (Erding, Njemačka) (zastupnik: A. Hayn, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: međunarodna registracija trodimenzionalnog žiga „Oblik velike čaše” u kojoj je naznačena Europska unija – prijava za registraciju br. 1 242 704

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 20. rujna 2016. u predmetu R 659/2016-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova, uključujući troškove nastale u žalbenom postupku;

—

održi usmenu raspravu.

Tužbeni razlog

—

povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/46

Tužba podnesena 7. prosinca 2016. – Damm protiv EUIPO-a – Schlossbrauerei Au-Hallertau Willibald Beck Freiherr von Peccoz (EISKELLER)

(Predmet T-859/16)

(2017/C 038/60)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Sociedad Anónima Damm (Barcelona, Španjolska) (zastupnik: P. González Bueno Catalán de Ocón, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Schlossbrauerei Au Hallertau Willibald Beck Freiherr von Peccoz GmbH & Co. KG (Au Hallertau, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave: druga strana u postupku pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: figurativni žig s verbalnim elementom „EISKELLER” – prijava žiga EU-a br. 12 204 426

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 5. rujna 2016. u predmetu R 2428/2015-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u i društvu Schlossbrauerei Au Hallertau Willibald Beck Freiherr von Peccoz Gmbh & Co. KG snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/46

Tužba podnesena 6. prosinca 2016. – Wirecard protiv EUIPO-a (mycard2go)

(Predmet T-860/16)

(2017/C 038/61)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Wirecard AG (Aschheim, Njemačka) (zastupnik: A. Bayer, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije s verbalnim elementom „mycard2go” – prijava za registraciju br. 14 303 465

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 3. listopada 2016. u predmetu R 281/2016-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku i vrati predmet tuženiku da nastavi postupak registracije žiga Europske unije 014303465;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka, uključujući onih nastalih u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a.

Tužbeni razlog

—

povreda članka 7. stavka 1. točke (b) i (c) Uredbe br. 207/2009 i članka 7. stavka 2. Uredbe br. 207/2009.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/47

Tužba podnesena 7. rujna 2016. – C & J Clark International protiv Komisije

(Predmet T-861/16)

(2017/C 038/62)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: C & J Clark International Ltd (Somerset, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: A. Willems i S. De Knop, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

proglasi tužbu dopuštenom;

—

poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2016/1647 od 13. rujna 2016. o ponovnom uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Vijetnama koju proizvode trgovačka društva Best Royal Co. Ltd, Lac Cuong Footwear Co., Ltd, Lac Ty Co., Ltd, Saoviet Joint Stock Company (Megastar Joint Stock Company), VMC Royal Co Ltd, Freetrend Industrial Ltd. i njegovo povezano trgovačko društvo Freetrend Industrial A (Vietnam) Co, Ltd., Fulgent Sun Footwear Co., Ltd, General Shoes Ltd, Golden Star Co, Ltd, Golden Top Company Co., Ltd, Kingmaker Footwear Co. Ltd., Tripos Enterprise Inc., Vietnam Shoe Majesty Co., Ltd, i o provedbi presude Suda u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14 (SL L 245, str. 16.);

—

naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da je Komisija, time što je postupala bez valjane pravne osnove, povrijedila načelo dodijeljenih ovlasti iz članka 5. stavaka 1. i 2. UEU-a;

2.

Drugi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da je Komisija, time što nije poduzela potrebne mjere kako bi postupila sukladno presudi Suda od 4. veljače 2016., C & J Clark International (C-659/13 i C-34/14, EU:C:2016:74), povrijedila članak 266. UFEU-a;

3.

Treći tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da je Komisija, time što je uvela antidampinšku pristojbu na uvoz obuće „koji je ostvaren tijekom razdoblja primjene [poništenih uredbi]”, povrijedila članak 1. stavak 1. i članak 10. stavak 1. Osnovne uredbe (1) i načelo pravne sigurnosti (neretroaktivnosti);

4.

Četvrti tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da je Komisija, time što je uvela antidampinšku pristojbu bez provođenja nove procjene interesa Unije, povrijedila članka 21. Osnovne uredbe i da bi u svakom slučaju bilo očito pogrešno zaključiti da je uvođenje antidampinške pristojbe bilo u interesu Unije.

5.

Peti tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da je Komisija, time što je donijela akt koji prekoračuje ono što je nužno za ostvarivanje njegova cilja, povrijedila članak 5. stavke 1. i 4. UEU-a.

(1)  Uredba (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (SL L 176, str. 21.)

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/48

Tužba podnesena 7. prosinca 2016. – fritz-kulturgüter protiv EUIPO-a – Sumol + Compal Marcas (fritz-wasser)

(Predmet T-862/16)

(2017/C 038/63)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: fritz-kulturgüter GmbH (Hamburg, Njemačka) (zastupnik: G Schindler, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Sumol + Compal Marcas, SA (Oeiras Carnaxide, Portugal)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „fritz-wasser” – prijava za registraciju br. 12 314 753

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 7. listopada 2016. u predmetu R 1510/2015-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

izmijeni pobijanu odluku na način da u cijelosti odbije žalbu;

—

odobri prijavu registracije br. 012 314 753;

—

naloži podnositelju prigovora snošenje troškova žalbenog postupka; naloži tuženiku snošenje ostalih troškova.

Tužbeni razlog

—

povreda čl. 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/48

Tužba podnesena 5. prosinca 2016. – Le Pen protiv Parlamenta

(Predmet T-863/16)

(2017/C 038/64)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Jean-Marie Le Pen (Saint-Cloud, Francuska) (zastupnici: M. Ceccaldi i J.-P. Le Moigne, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku kvestorâ Europskog parlamenta od 4. listopada 2016. jer ona sadržava samo odluku o naplati iznosa od 320 026,23 eura od Jean-Marie Le Pena;

—

poništi odluku glavnog tajnika Europskog parlamenta od 29. siječnja 2016.;

—

poništi obavijest o dugovanju br.o 2016-195 od 4. veljače 2016.;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka u cijelosti;

—

naloži Europskom parlamentu da Jean-Marie Le Penu, na ime povrata troškova čiju je naknadu moguće tražiti, isplati iznos od 50 000,00 eura.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nedostacima koji utječu na formalnu zakonitost pobijanih akata. Taj se razlog dijeli na tri dijela.

—

Prvi dio, prema kojem je nadležnost u području financijskih odluka koje se odnose na političke stranke, pa prema tome i na zastupnike, povjerena uredu Europskog parlamenta, a ne glavnom tajniku ni kvestorima.

—

Drugi dio, prema kojem ured Europskog parlamenta ne može izmijeniti narav i opseg svoje nadležnosti. Naime, glavni tajnik nije podnio dokaz redovne delegacije predsjednika ureda Parlamenta koja mu daje ovlast za donošenje i dostavu odluke od 29. siječnja 2016. kad je riječ o rješavanju financijskih pitanja koja se odnose na nekog zastupnika. Isto tako ni kvestori ne mogu biti nadležni za donošenje odluke od 4. listopada 2016., kada im je podnesena „odluka” koju je donijelo upravno tijelo koje je samo nenadležno, to jest, glavni tajnik Europskog parlamenta.

—

Treći dio, koji se odnosi na nepostojanje obrazloženja odluke kvestorâ Europskog parlamenta.

2.

Drugi žalbeni razlog, koji se temelji na nedostacima koji utječu na materijalnu zakonitost pobijanih akata. Taj se tužbeni razlog dijeli na osam dijelova.

—

Prvi dio, prema kojem odluka kvestorâ ne obuhvaća utvrđenje navodne nezakonitosti isplaćenih iznosa. Iz toga slijedi da je ta odluka djelomična jer se odnosi samo na naplatu. U toj fazi, ne postoji odluka koja se odnosi na utvrđenje da su iznosi u stvarnosti tužitelju bili nezakonito isplaćeni te se akt glavnog tajnika stoga treba povući, isto kao i odluka kojom se propisuje naplata spornih iznosa.

—

Drugi dio, prema kojem pobijani akti sadržavaju očitu pogrešku u ocjeni.

—

Treći dio, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti.

—

Četvrti dio, koji se temelji na teretu dokazivanja, jer nije na tužitelju da dokaže da je asistent o kojem je riječ stvarno radio za njega i da je posao koji je obavljao bio nužan i izravno povezan s izvršavanjem tužiteljeva parlamentarnog mandata.

—

Peti dio, prema kojem se pobijanim aktima ugrožavaju politička prava lokalnih asistenata.

—

Šesti dio, prema kojem pobijani akti sadržavaju zloporabu ovlasti i postupka.

—

Sedmi dio, prema kojem su pobijani akti diskriminirajući. Osim toga, jedina namjena pobijanih odluka je naštetiti tužiteljevoj političkoj aktivnosti.

—

Osmi dio, koji se temelji na ugrožavanju tužiteljeve neovisnosti kao europskog zastupnika.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/50

Tužba podnesena 7. prosinca 2016. – Wenger protiv EUIPO-a – Swissgear (SWISSGEAR)

(Predmet T-869/16)

(2017/C 038/65)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Wenger SA (Delémont, Švicarska) (zastupnici: K. Ikas i A. Sulovsky, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Swissgear Sàrl (Baar, Švicarska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „SWISSGEAR” – prijava za registraciju br. 7 197 783

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 20. rujna 2016. u predmetu R 2098/2015-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—

povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/50

Tužba podnesena 8. prosinca 2016. – Groupe Canal + protiv Komisije

(Predmet T-873/16)

(2017/C 038/66)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Groupe Canal + (Issy-les-Moulineaux, Francuska) (zastupnici: P. Wilhelm, P. Gassenbach i O. de Juvigny, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

prije svega,

—

Odluku br. AT.40023 od 26. srpnja 2016. (članak 264. UFEU-a) proglasi ništavom;

—

podredno,

—

poništi spornu Odluku br. AT.40023 od 26. srpnja 2016. u dijelu u kojem se odnosi na francusko tržište i postojeće ili buduće ugovore GROUPE CANAL +;

—

donese bilo koje rješenje koje Opći sud smatra prikladnim;

—

naloži Komisiji snošenje svih troškova nastalih društvu GROUPE CANAL +.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj očitoj pogrešci u ocjeni kad je ugovor sklopljen između GROUPE CANAL + i Pictures International Limited (u daljnjem tekstu: Paramount) smatrala suprotnim, s obzirom na njegov predmet, članku 101. stavku 1. UFEU-a i kad je smatrala da obveze koje je predložio Paramount ne utječu na kulturnu raznolikost i, općenito, financiranje i iskorištavanje filmova u EGP-u. Taj je tužbeni razlog podijeljen na dva dijela.

—

Prvi dio, koji se temelji na sukladnosti zabranjenih klauzula s pravom zabranjenih sporazuma. Kao prvo, pobijana odluka donesena je samo s obzirom na široko i pravno pogrešno shvaćanje pojma protutržišnog cilja, koje je Europsku komisiju navelo da ne provede analizu ili barem dokaže učinke teritorijalnih klauzula. Kao drugo, ocjena navodno protutržišnog karaktera teritorijalnih klauzula proizlazi isključivo iz pogrešnog tumačenja funkcioniranja tržišta naplatne televizije. Kao treće, klauzule o teritorijalnoj isključivosti koje Komisija ocjenjuje protutržišnima, naprotiv, nužne su za učinkovito tržišno natjecanje na temelju zasluga na tržištu naplatne televizije.

—

Drugi dio, koji se temelji na ugrožavanju kulturne raznolikosti, financiranja i iskorištavanja filmova zbog pobijane odluke. Kao prvo, pobijana odluka ima učinak ograničavanja financiranja audiovizualne ponude na izvornom francuskom jeziku, narušavajući tržišno natjecanje na tržištu naplatne televizije. Kao drugo, ograničavajući financiranje audiovizualne ponude pobijana odluka ima za učinak ograničavanje kvalitete i raznolikosti ponude potrošačima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinu očitom prekoračenju granica svojih ovlasti kad je prihvatila obveze koje odgovaraju na razmatranja o tržišnom natjecanju koja nije izrazila u svojoj preliminarnoj ocjeni. Taj je tužbeni razlog podijeljen na dva dijela.

—

Prvi dio, prema kojem se pobijana odluka primjenjuje na obveze koje se odnose na sve njegove ugovore sklopljene s televizijskih kućama u EGP-u, iako se preliminarna ocjena odnosila samo na ugovore koji se odnose na isključiva prava u Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj.

—

Drugi dio, prema kojem tekst obveza dovodi do isključenja njihove primjene u Ujedinjenoj Kraljevini jednom kad ona napusti Europsku uniju, iako će se one nastaviti primjenjivati na drugim tržištima na koje se ne odnosi Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku i koje Komisija nije analizirala.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj očitoj povredi načela proporcionalnosti. Taj je tužbeni razlog podijeljen na tri dijela.

—

Kao prvo, obveze koje je uspostavila pobijana odluka nisu u skladu s razmatranjima o tržišnom natjecanju koje je prethodno iznijela Komisija.

—

Kao drugo, obveze koje je uspostavila pobijana odluka ne poštuju interese trećih osoba, što povređuje proporcionalnost tih mjera i opravdava njihovo poništenje.

—

Kao treće, Opći sud mora priznati nužnost da Komisija osigura proporcionalnost obveza u odnosu na zainteresirane treće osobe.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj zlouporabi ovlasti jer obveze koje je uspostavila zadiru u zakonodavni postupak u tijeku pred Europskim parlamentom, koji je izrazio rezerve i zabrinutost o uklanjanju teritorijalnosti licencija u audiovizualnom sektoru i njegov učinak na financiranje kinematografije, koncentraciju sektora i kulturnu raznolikost. Komisija o tome nije vodila računa jer je pregovaranjem s jednim jedinim neeuropskim poduzetnikom, tj. Paramountom, prejudicirala ishod bitnih zakonodavnih rasprava. Taj je tužbeni razlog podijeljen na dva dijela.

—

Prvi dio, prema kojem pobijana odluka ostvaruje cilj koji ulazi u nadležnosti i ciljeve zakonodavca, a ne Komisije, koja je tako nadomjestila europskog zakonodavca.

—

Drugi dio, prema kojem skup pokazatelja koje ističe GROUPE CANAL + predstavljaju dokaz prima facie koji je dovoljan za ozbiljnu sumnju u Komisijinu odgovornost u pobijanoj odluci.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/52

Tužba podnesena 9. prosinca 2016. – Karelia protiv EUIPO-a (KARELIA)

(Predmet T-878/16)

(2017/C 038/67)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Ino Karelia (Kalamata, Grčka) (zastupnik: M. Karpathakis, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „KARELIA” – prijava za registraciju br. 964 502

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 19. rujna 2016. u predmetu R 1562/2015-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—

povreda članka 7. stavka 1. točaka (c) i (b) Uredbe br. br. 207/2009.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/52

Tužba podnesena 16. prosinca 2016. – Republika Poljska protiv Komisije

(Predmet T-883/16)

(2017/C 038/68)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Republika Poljska (zastupnik: B. Majczyna)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku Europske komisije od 28. listopada 2016. o izmjenama uvjeta za izuzeće plinovoda Opal od obveze za primjenu pravila o pristupu trećih osoba i tarifnih pravila odobrenih na temelju Direktive 2003/55/EZ;

—

naložiti Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Povreda članka 36. stavka 1. točke (a) Direktive 2009/73/EZ u vezi s člankom 194. stavkom 1. točkom (b) UFEU-a i načela solidarnosti primjenom nove regulatorne iznimke za plinovod Opal, iako ta iznimka ugrožava sigurnost opskrbe plinom.

2.

Nenadležnost Komisije i povreda članka 36. st.1. u vezi s člankom 2. točkom 17. Direktive 2009/73/EZ priznanjem nove regulatorne iznimke za plinovod Opal, iako taj plinovod nije „međudržavni spojni plinovod”.

3.

Povreda članka 36. stavka 1. točke (b) Direktive 2009/73/EZ priznanjem nove regulatorne iznimke za plinovod Opal unatoč nepostojanju rizika da do te investicije ne bi došlo da nije odobreno to izuzeće.

4.

Povreda članka 36. stavka 1. točaka (a) i (e) Direktive 2009/73/EZ priznanjem nove regulatorne iznimke za plinovod Opal unatoč negativnom utjecaju te iznimke na tržišno natjecanje.

5.

Povreda međunarodnih ugovora koji obvezuju Europsku uniju, osobito Ugovora o energetskoj povelji, Ugovora o osnivanju energetske zajednice i Sporazuma o pridruživanju s Ukrajinom.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/53

Tužba podnesena 15. prosinca 2016. – Multiconnect protiv Komisije

(Predmet T-884/16)

(2017/C 038/69)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Multiconnect GmbH (München, Njemačka) (zastupnici: J.-M. Schultze, S. Pautke i C. Ehlenz, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da,

—

poništi akte Komisije donesene putem odjela za kontrolu koncentracija pri Glavnoj upravi za tržišno natjecanje, u okviru provođenja trećeg uvjeta (non-MNO-Remedy) Odluke M.7018, osobito njezino stajalište izneseno u porukama elektroničke pošte od 11. listopada 2016. i od 29. listopada 2016. prema kojima isključujući operatore pokretnih virtualnih mreža (mobile virtual network operators) kao što je to tužitelj, ograničava korektivnu mjeru na obične pružatelje usluga,

—

podredno, poništi Odluku C(2014) 4443 final u predmetu M.7018;

—

naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj tužbi, tužitelj ističe dva tužbena zahtjeva.

1.

Prvi tužbeni zahtjev: povreda Ugovorâ ili pravnog pravila koje treba primijeniti prilikom njihove provedbe

Tužitelj ističe da je tuženik počinio pogrešku koja se tiče prava u svojem tumačenju i primjeni Odluke C(2014) 4443 final u predmetu M.7018 kao i odgovarajućih obveza, jer je u predmetnom slučaju takozvani „non-MNO-Remedy”, s kojim se Telefónica obvezala dati trećima pristup uslugama 4G na veleprodajnom tržištu mobilne telefonije, ograničio na treće koji slijede model poduzetnika pružanja usluga, i nije dozvolio Telefónici da trećima omogući pristup, u skladu s „non-MNO-Remedy”, uslugama 4G u okviru modela poduzetnika operatora pokretnih virtualnih mreža.

2.

Drugi, podredno istaknuti tužbeni razlog: povreda Ugovorâ ili pravnog pravila koje treba primijeniti prilikom njihove provedbe kao i očita pogreška u ocjeni i nedostatak u obrazloženju zbog toga što Odluka C(2014) 4443 final dovodi do pogrešne pretpostavke da obveze koje je preuzela Telefónica mogu riješiti sve probleme tržišnog natjecanja.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/54

Tužba podnesena 15. prosinca 2016. – Mass Response Service protiv Komisije

(Predmet T-885/16)

(2017/C 038/70)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Mass Response Service GmbH (Beč, Austrija) (zastupnici: J.-M. Schultze, S. Pautke i C. Ehlenz, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi akte Komisije donesene putem odjela za kontrolu koncentracija pri Glavnoj upravi za tržišno natjecanje u okviru provođenja trećeg uvjeta („non-MNO-Remedy”) odluke M.7018, osobito njezino stajalište izneseno u porukama elektroničke pošte od 24. listopada 2016. i 29. listopada 2016. prema kojima isključujući operatore pokretnih virtualnih mreža (mobile virtual network operators) kao što je to tužitelj, ograničava korektivnu mjeru na obične pružatelje usluga;

—

podredno, poništi Odluku C(2014) 4443 final u predmetu M.7018;

—

naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi, tužitelj navodi dva tužbena razloga koji su u bitnome istovjetni ili slični onima navedenim u predmetu T-884/16, Multiconnect/Komisija.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/54

Rješenje Općeg suda od 26. listopada 2016. – Poljska protiv Komisije

(Predmet T-167/16) (1)

(2017/C 038/71)

Jezik postupka: poljski

Predsjednik četvrtog vijeća odredio je brisanje predmeta.

(1)  SL C 243, 4. 7. 2016.

6.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/55

Rješenje Općeg suda od 5. prosinca 2016. – McGillivray protiv Komisije

(Predmet T-535/16) (1)

(2017/C 038/72)

Jezik postupka: francuski

Predsjednik osmog vijeća odredio je brisanje predmeta.

(1)  SL C 89, 16. 3. 2015. (predmet je najprije bio upisan u upisnik Službeničkog suda Europske unije pod brojem F-12/15 i prenesen je Općem sudu Europske unije 1.9.2016).