30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/1

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/2

1.

Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od 8. listopada 2013., Stichting Greenpeace Nederland i PAN Europe/Komisija (T-545/11, EU:T:2013:523).

2.

Predmet T-545/11 vraća se Općem sudu Europske unije na ponovno odlučivanje.

3.

O troškovima će se odlučiti naknadno.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/3

1.

Članak 4. stavak 2. Direktive 2003/4 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ treba tumačiti na način da okolnost da podnositelj zahtjeva za odobrenje za stavljanje sredstva za zaštitu bilja ili biocidnog pripravka na tržište u okviru postupka predviđenog za ishođenje tog odobrenja nije zatražio povjerljivo postupanje s podacima podnesenima u okviru tog postupka na temelju članka 14. Direktive Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991. o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište, članka 19. Direktive 98/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o stavljanju biocidnih pripravaka na tržište ili članka 33. stavka 4. i članka 63. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ ne predstavlja prepreku tome da nadležno tijelo, kojem je nakon zatvaranja navedenog postupka podnesen zahtjev za pristup tim podacima koji je podnijela treća osoba na temelju Direktive 2003/4, ispita prigovor koji je navedeni podnositelj zahtjeva za odobrenje istaknuo protiv tog zahtjeva za pristup i po potrebi odbije zahtjev za pristup primjenom članka 4. stavka 2. prvog podstavka točke (d) te direktive iz razloga što bi otkrivanje navedenih podataka negativno utjecalo na povjerljivost trgovačkih ili industrijskih podataka.

2.

Članak 4. stavak 2. drugi podstavak Direktive 2003/4 treba tumačiti na način:

3.

Članak 4. stavak 2. drugi podstavak Direktive 2003/4 treba tumačiti na način da, u slučaju zahtjeva za pristup podacima o emisijama u okoliš čije bi otkrivanje negativno utjecalo na jedan od interesa navedenih u članku 4. stavku 2. prvom podstavku točkama (a), (d), (f) do (h) te direktive, treba otkriti samo relevantne podatke koji se mogu izvesti iz izvora informacija, a koji se odnose na emisije u okoliš, ako je moguće razdvojiti te podatke od ostalih informacija koje navedeni izvor sadržava, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/4

1.

Time što nije poduzela odgovarajuće mjere kako bi se u posebno zaštićenom području „Campiñas de Sevilla” izbjeglo pogoršanje prirodnih staništa i staništa vrsta, kao i uznemiravanje vrsta za koje je to područje određeno, Kraljevina Španjolska povrijedila je, što se razdoblja prije 29. srpnja 2008. tiče, obveze koje ima na temelju članka 4. stavka 4. Direktive 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica i, što se tiče razdoblja nakon toga datuma, obveze koje ima na temelju članka 6. stavka 2. Direktive Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje flore i faune.

2.

U preostalom dijelu tužba se odbija

3.

Europskoj komisiji i Kraljevini Španjolskoj nalaže se snošenje vlastitih troškova.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/5

1.

Članke 63. i 65. UFEU-a treba tumačiti na način da:

2.

Članak 64. stavak 1. UFEU-a treba tumačiti na način da:

3.

Članak 34. stavak 1. Euro-mediteranskog sporazuma o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Tunisa, s druge strane, potpisan u Bruxellesu 17. srpnja 1995. i odobren u ime Europske zajednice i Europske zajednice za ugljen i čelik Odlukom Vijeća i Komisije 98/238/EZ, EZUČ od 26. siječnja 1998. mora se tumačiti na način da:

4.

Članak 31. Euro-mediteranskog sporazuma o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Libanonske Republike, s druge strane, potpisan u Luxembourgu 17. lipnja 2002. i odobren u ime Europske zajednice Odlukom Vijeća 2006/356/EZ od 14. veljače 2006. mora se tumačiti na način da:

5.

Što se tiče posljedica tumačenja članaka 63. do 65. UFEU-a, kao i Euro-mediteranskog sporazuma o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Tunis, s druge strane, te Euro-mediteranskog sporazuma o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Libanonske Republike, s druge strane, na predmet u glavnom postupku:

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/7

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/8

1.

Propustivši osigurati sekundarno ili ekvivalentno pročišćavanje komunalnih otpadnih voda iz aglomeracija Goyave, Bastelica, Morne-à-l’Eau, Aiguilles-Château-Ville Vieille, Borgo-Nord, Isola, Plombières-les-Bains, Saint-Céré, Vincey, Etueffont kao i Volx i Villeneuve, bilo svih ispuštanja što se tiče aglomeracija koje imaju između 10 000 i 15 000 stanovnika, bilo za ispuštanja u slatke vode i estuarije što se tiče aglomeracija koje imaju između 2 000 i 10 000 stanovnika, Francuska je Republika povrijedila obveze koje ima na temelju odredaba članka 4. stavaka 1. i 3. Direktive Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda, kako je izmijenjena Uredbom (CE) br. 1137/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008.

2.

U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.

Francuskoj Republici se nalaže snošenje troškova.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/9

—

činjenica da je dotična osoba privremeno nesposobna za rad u smislu nacionalnog prava, na neodređeno vrijeme, zbog nesreće na radu, ne znači sama po sebi da se ograničenje sposobnosti te osobe može kvalificirati kao „trajno” u smislu definicije „invaliditeta” iz te direktive, tumačene u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom koja je odobrena u ime Europske zajednice Odlukom Vijeća 2010/48/EZ od 26. studenoga 2009.;

—

među indicijama koje omogućavaju smatrati da je takvo ograničenje „trajno” nalazi se osobito činjenica da na datum navodno diskriminatorne činjenice, nije jasno određen kratkoročni završetak nesposobnosti dotične osobe, ili činjenica da se ta nesposobnost može značajno produžiti prije oporavka navedene osobe, i

—

u okviru provjere te „trajne” naravi, sud koji je uputio zahtjev treba temeljiti svoju odluku na ukupnosti objektivnih elemenata kojima raspolaže, osobito na dokumentima i potvrdama koje se odnose na stanje te osobe, sastavljenih na temelju aktualnih medicinskih i znanstvenih saznanja i podataka.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/10

1.

Žalbe se odbijaju.

2.

Društvima Ackermann Saatzucht GmbH & Co. KG, Böhm-Nordkartoffel Agrarproduktion GmbH & Co. OHG, Deutsche Saatveredelung AG, Ernst Benary, Samenzucht GmbH, Freiherr Von Moreau Saatzucht GmbH, Hybro Saatzucht GmbH & Co. KG, Klemm + Sohn GmbH & Co. KG, KWS Saat AG, Norddeutsche Pflanzenzucht Hans-Georg Lembke KG, Nordsaat Saatzuchts GmbH, M. Peter Franck-Oberaspach, P. H. Petersen Saatzucht Lundsgaard GmbH, Saatzucht Streng – Engelen GmbH & Co. KG, Saka Pflanzenzucht GmbH & Co. KG, Strube Research GmbH & Co. KG, Gartenbau und Spezialkulturen Westhoff GbR, W. von Borries-Eckendorf GmbH & Co. KG, ABZ Aardbeien Uit Zaad Holding BV, Agriom BV, Agrisemen BV, Anthura BV, Barenbrug Holding BV, De Bolster BV, Evanthia BV, Gebr. Vletter & Den Haan VOF, Hilverda Kooij BV, Holland-Select BV, Könst Breeding BV, Koninklijke Van Zanten BV, Kweek- en Researchbedrijf Agirco BV, Kwekerij de Wester-Bouwing BV, Limgroup BV i Ontwikkelingsmaatschappij Het Idee BV nalaže se snošenje troškova.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/11

1.

Članak 2. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja treba tumačiti na način da nacionalni propis koji, u okviru sustava naknada za zaposlenike, podvrgava pravo nadživjelih registriranih partnera osiguranika na davanje za nadživjele članove obitelji uvjetu da je registrirano partnerstvo sklopljeno prije nego što je osiguranik navršio šezdeset godina, iako nacionalno pravo ne omogućuje predmetnom osiguraniku da sklopi registrirano partnerstvo prije navršavanja te dobi, ne predstavlja diskriminaciju na temelju spolnog opredjeljenja.

2.

Članak 2. i članak 6. stavak 2. Direktive 2000/78 treba tumačiti na način da nacionalni propis poput onog u glavnom postupku koji, u okviru sustava naknada za zaposlenike, podvrgava pravo nadživjelih registriranih partnera osiguranika na davanje za nadživjele članove obitelji uvjetu da je registrirano partnerstvo sklopljeno prije nego što je osiguranik navršio šezdeset godina, iako nacionalno pravo ne omogućuje predmetnom osiguraniku da sklopi registrirano partnerstvo prije nego je navršio tu dob, ne predstavlja diskriminaciju na temelju dobi.

3.

Članak 2. i članak 6. stavak 2. Direktive 2000/78 treba tumačiti na način da se nacionalnim propisom poput onoga u glavnom postupku ne može uspostaviti diskriminacija na temelju zajedničkog učinka spolnog opredjeljenja i dobi kada navedenim propisom nije uspostavljena diskriminacija ni na temelju spolnog opredjeljenja ni na temelju dobi.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/12

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/12

1.

Žalba se odbija.

2.

Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/13

1.

Poništava se presuda Općeg suda Europske unije od 24. rujna 2015., Klement/OHIM – Bullerjan (Oblik pećnice) (T-211/14, neobjavljena, EU:T:2015:688).

2.

Predmet se vraća Općem sudu Europske unije.

3.

O troškovima će se odlučiti naknadno.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/13

1.

Prilog I. točku 7. podtočku (c) Direktivi 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš ne može se tumačiti na način da ta odredba obuhvaća projekt uređenja ceste koji se sastoji od proširenja ili uređenja postojeće ceste s četiri ili više prometnih traka, iako se, kao u glavnom postupku, odnosi na dionicu kraću od 10 km.

2.

Prilog I. točku 7. podtočku (b) Direktivi 2011/92 treba tumačiti na način da su „brze ceste” u smislu te odredbe ceste koje imaju tehničke karakteristike navedene u definiciji sadržanoj u Prilogu II. točki II. 3. Europskom sporazumu o glavnim međunarodnim prometnim pravcima (AGR), potpisanom u Ženevi 15. studenoga 1975., čak i ako te ceste nisu dio mreže glavnih međunarodnih prometnih pravaca koja je uređena tim sporazumom niti se nalaze u gradskom području.

3.

Pojam „izgradnja” u smislu Priloga I. točke 7. podtočke (b) Direktivi 2011/92 treba tumačiti na način da se odnosi na izvedbu prethodno nepostojećih objekata ili fizičku izmjenu prethodno postojećih objekata. Kako bi ocijenio može li se takva izmjena s obzirom na svoj opseg i način izvedbe smatrati ekvivalentnom takvoj izgradnji, sud koji je uputio zahtjev mora uzeti u obzir sve karakteristike predmetnog objekta, a ne samo njegovu dužinu ili zadržavanje njegove početne trase.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/14

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/15

1.

Ne uspostavivši nacionalni elektronički registar poduzeća cestovnog prijevoza koji je u potpunosti usklađen i povezan s nacionalnim elektroničkim registrima drugih država članica, Veliko Vojvodstvo Luksemburg povrijedilo je obveze koje ima na temelju članka 16. stavaka 1. i 5. Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ.

2.

Velikom Vojvodstvu Luksemburg se nalaže snošenje troškova.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/15

1.

Treba li članak 5. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 (1) tumačiti na način da se pojam neizbježnosti odnosi isključivo na nastanak izvanrednih okolnosti ili obuhvaća i njihove posljedice, to jest otkazivanje ili duže kašnjenje?

2.

Ako Sud na prvo pitanje odgovori tako da se pojam neizbježnosti odnosi na kašnjenje: mora li se stvarni zračni prijevoznik u situaciji u kojoj izvanredne okolnosti utječu na zrakoplov koji izvodi prethodni let potruditi da, čim one nastanu, osigura zamjenski zrakoplov ili može sačekati dok ne bude siguran da će te okolnosti dovesti do dužeg kašnjenja sljedećeg leta?

3.

Ako Sud na prvo pitanje odgovori tako da se pojam neizbježnosti odnosi na kašnjenje: predstavlja li podzakup zrakoplova nerazumnu mjeru kada su njegovi troškovi otprilike tri puta veći od troškova predviđenog leta?

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/16

1.

Treba li članak 5. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 (1) tumačiti na način da se pojam neizbježnosti odnosi isključivo na nastanak izvanrednih okolnosti ili obuhvaća i njihove posljedice, to jest otkazivanje ili duže kašnjenje?

2.

Ako Sud na prvo pitanje odgovori tako da se pojam neizbježnosti odnosi na kašnjenje: mora li se stvarni zračni prijevoznik u situaciji u kojoj izvanredne okolnosti utječu na zrakoplov koji izvodi prethodni let potruditi da, čim one nastanu, osigura zamjenski zrakoplov ili može sačekati dok ne bude siguran da će te okolnosti dovesti do dužeg kašnjenja sljedećeg leta?

3.

Ako Sud na prvo pitanje odgovori tako da se pojam neizbježnosti odnosi na kašnjenje: predstavlja li podzakup zrakoplova nerazumnu mjeru kada su njegovi troškovi otprilike tri puta veći od troškova predviđenog leta?

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/17

1.

Je li u skladu s odredbama članka 28. i dalje Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (1), kako je izmijenjena i dopunjena Uredbom (EZ) br. 2700/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2000. (2) određivanje carinske vrijednosti na temelju dogovorene transakcijske cijene koja se sastoji iz prvotno izračunatog i prijavljenog iznosa i paušalnog usklađenja po isteku obračunskog razdoblja pri čemu se koristi ključ za raspodjelu, neovisno o tome mora li deklarant na kraju obračunskog razdoblja dodatno platiti matičnom društvu ili od njega primiti određeni iznos?

2.

Ako da:

Može li se carinska vrijednost provjeriti odnosno utvrditi na temelju pojednostavljenih pristupa ako treba priznati učinke naknadnih usklađivanja transakcijskih cijena (ulazno i silazno)?

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/17

1.

Treba li članak 7. stavak 1. točku (a) Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (1) tumačiti na način da izraz „stvari povezane s ugovorom” obuhvaća i zahtjev za odštetu temeljem članka 7. Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 296/91 (2) podnesen protiv stvarnog zračnog prijevoznika koji nije stranka ugovora sklopljenog s dotičnim putnikom?

2.

Ako se primjenjuje članak 7. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012:

Treba li u slučaju prijevoza osoba na dva leta bez bitnog zadržavanja u zračnoj luci prelaska na drugi let krajnje odredište putnika smatrati mjestom ispunjenja obveze u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (b) drugom alinejom Uredbe (EU) br. 1215/2012, ako se zahtjev za odštetu u skladu s člankom 7. Uredbe (EZ) br. 261/2004 koji se ostvaruje tužbom zasniva na smetnji koja je nastupila na prvom od tih letova, te je tužba usmjerena protiv stvarnog zračnog prijevoznika na prvom letu, koji nije ugovorna strana ugovora o prijevozu?

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/18

1.

Treba li članak 5. točku 1. podtočku (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (1) tumačiti na način da izraz „[može biti tužena] u stvarima koji se odnose na ugovore” također obuhvaća pravo na odštetu na temelju članka 7. Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 296/91 (2), istaknuto protiv stvarnog zračnog prijevoznika s kojim dotični putnik nije u ugovornom odnosu?

2.

U slučaju da se članak 5. točka 1. Uredbe (EZ) br. 44/2001 primjenjuje:

Treba li smatrati da je, kada je riječ o prijevozu osoba koji se izvršava u dva leta, bez značajnijeg boravka u zračnoj luci u kojoj se zrakoplov zaustavlja, krajnje odredište putnika mjesto izvršenja u smislu članka 5. točke 1. podtočke (b), druge alineje Uredbe (EZ) br. 44/2001, čak i onda kad se pravo na odštetu, predviđeno u članku 7. Uredbe (EZ) br. 261/2004 i istaknuto u tužbi, temelji na događaju koji se zbio tijekom prvog leta te je tužba podnesena protiv stvarnog zračnog prijevoznika koji je izvodio prvi let i koji nije stranka ugovora o prijevozu?

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/18

—

godišnji financijski izvještaji daju istinit i pošten prikaz aktive i pasive društva, njegovo financijsko stanje te dobit ili gubitak. (članak 2. stavak 3. Direktive);

—

namjena rezerviranja za obveze i rashode je da pokrije gubitke ili dugove čija je priroda jasno definirana, a za koje je na datum bilance vjerojatno ili izvjesno da će nastati, ali postoji neizvjesnost u pogledu iznosa ili datuma kada će nastati (članak 20. stavak 1. Direktive);

—

procjena treba biti izvršena na razumnoj osnovi, a posebno:

—

mora se voditi računa o prihodima i rashodima koji se odnose na financijsku godinu bez obzira na datum primitka ili plaćanja takvog prihoda ili rashoda (članak 31. stavak 1. točka (d) Direktive);

—

posebno se moraju procijeniti sastavni dijelovi stavki aktive i pasive (članak 31. stavak 1. točka (e) Direktive);

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/19

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/20

1.

Može li se mogućnost iz članka 64. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 883/2004 (1) ostvariti, u pogledu članaka 63. i 7. te uredbe, u skladu s ciljem i svrhom te uredbe kao i slobodnim kretanjem osoba i radnika, načelnim odbijanjem svakog zahtjeva za produljenje trajanja izvoza davanja za nezaposlenost, osim ako Uitvoeringsinstituut werknemersverzekeringen ocijeni da mu posebne okolnosti slučaja, na primjer postojanje konkretnih i očitih mogućnosti zapošljavanja, ne dopuštaju da odbije produljenje trajanja izvoza?

2.

U slučaju niječnog odgovora: na koji način države članice mogu ostvariti mogućnost iz članka 64. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 883/2004?

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/20

1.

Treba li članak 1. stavak 1. Uredbe br. 650/2012 (1) tumačiti na način da se njezino područje primjene („Nasljeđivanje”) odnosi i na odredbe nacionalnog prava koje – kao što je to slučaj s paragrafom 1371. stavkom 1. njemačkog Građanskog zakonika (BGB) – uređuju imovinska pitanja nakon smrti jednog bračnog druga putem uvećanja zakonskog nasljednog dijela drugog bračnog druga?

2.

Ako je odgovor na prvo pitanje niječan, treba li ipak članak 68. točku (l) i članak 67. stavak 1. Uredbe br. 650/2012 tumačiti na način da se nasljedni dio nadživjelog bračnog druga – čak i ako djelomično proizlazi iz uvećanja na temelju imovinskopravnog uređenja kakvo je ono iz § 1371. stavka 1. BGB-a – u cijelosti može biti unijeti u Europsku potvrdu o nasljeđivanju?

Ako, u načelu, treba dati niječan odgovor, može li se iznimno dati potvrdan odgovor u situacijama u kojima

3.

Ako se na pitanja 1. i 2. odgovori niječno, treba li članak 68. točku (l) Uredbe br. 650/2012 tumačiti na način da se nasljedni dio nadživjelog bračnog druga koji je uvećan temeljem imovinskopravnog uređenja, može u cijelosti – iako zbog tog uvećanja samo informativno – unijeti u Europsku potvrdu o nasljeđivanju?

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/21

1.

Treba li smatrati, u svrhu načela jednakosti između radnika na određeno vrijeme i radnika na neodređeno vrijeme, da raskid ugovora o radu zbog „objektivnih okolnosti” sukladno članku 49. stavku 1. točki (c) Zakona o radu i raskid ugovora o radu zbog „objektivnih razloga” predviđen člankom 52. navedenog zakona predstavljaju „usporedive situacije” i da stoga različite naknade isplaćene u jednom i drugom slučaju predstavljaju nejednakost u postupanju između radnika na određeno vrijeme i radnika ne neodređeno vrijeme koja je zabranjena Direktivom 1999/70/EZ Vijeća (1) od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora, treba li smatrati da ciljevi socijalne politike koji su opravdali uvođenje oblika ugovora o zamjeni osoblja, opravdavaju također, sukladno članku 4. stavku 1. ranije navedenog okvirnog sporazuma, razliku u postupanju koja se sastoji u isplati nepovoljnije naknade za raskid ugovora o radu u slučaju da poduzetnik slobodno odluči da navedeni ugovor o zamjeni osoblja bude na određeno vrijeme?

3.

U svrhu jamčenja korisnog učinka Direktive 1999/70, u nedostatku razumnog objašnjenja sukladno članku 4. stavku 1., treba li tumačiti da nejednakost u postupanju s obzirom na naknadu za raskid ugovora između radnika na određeno vrijeme i radnika ne neodređeno vrijeme u ranije navedenom španjolskom propisu, predstavlja diskriminaciju zabranjenu člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, jer je protivna načelima jednakog postupanja i nediskriminacije, koji su dio općih načela prava Unije?

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/22

—

ukine presudu Općeg suda u predmetu T-460/13 u dijelu u kojem je njome odbijena njihova tužba za poništenje Odluke Europske komisije od 19. lipnja 2013. u predmetu COMP/39226 – Lundbeck (citalopram) kojom je utvrđena povreda s obzirom na cilj članka 101. stavka 1. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-a u dijelu u kojem se odnosi na žalitelje;

—

poništi članak 1. stavak 4. Odluke u dijelu u kojem se odnosi na žalitelje;

—

poništi članak 2. stavak 4. Odluke u dijelu u kojem se njime izriču novčane kazne žaliteljima ili, podredno, smanji iznos novčane kazne; i

—

naloži Komisiji snošenje sudskih i drugih troškova žaliteljâ u vezi s ovim predmetom i svaku drugu mjeru koju smatra prikladnom.

1.

Opći sud je pogrešno primijenio test za dokazivanje povrede „s obzirom na cilj” članka 101. stavka 1. koji je Sud Europske unije (u daljnjem tekstu: Sud EU-a) utvrdio u predmetu Cartes Bancaires protiv Komisije, C-67/13 P, ECLI: EU:C:2014:2204 (u daljnjem tekstu: Cartes Bancaires). Sporazum između žaliteljâ i H. Lundbeck A/S (u daljnjem tekstu: Lundbeck) koji je stupio na snagu 16. lipnja 2002. (u daljnjem tekstu: sporazum 2) po svojoj naravi nije bio štetan za tržišno natjecanje. Njegova prvotna svrha bila je riješiti spor zbog povrede patenta između žaliteljâ i društva Lundbeck. Kako bi se moglo utvrditi da je taj sporazum doista bio štetan za tržišno natjecanje bilo je potrebno da Komisija ispita njegove učinke.

2.

Utvrdivši da je u vrijeme sklapanja sporazuma između žaliteljâ i društva Lundbeck postojalo „moguće tržišno natjecanje” u materijalnom smislu, Opći sud je očito iskrivio dokaze u spisu Suda. Od Komisije se zahtijevalo da objektivno dokaže da su žalitelji imali stvarnu, konkretnu mogućnost ulaska na tržište na gospodarski održivi način. Dokazi su pokazali da (a) takav ulazak nije bio ni objektivno ni u smislu gospodarske održivosti stvarno ili konkretno moguć prije prestanka važenja sporazuma; i (b) u pregovorima o predmetnom sporazumu, žalitelji nisu imali namjeru biti iskreni u vezi s njihovom spremnošću za ulazak na tržište i prevarili su društvo Lundbeck da pristane isporučiti vlastite proizvode žaliteljima po povoljnijoj cijeni i izvršiti plaćanje žaliteljima. Upravo je to omogućilo žaliteljima da odmah uđu na tržište što oni drugačije ne bi nikako uspjeli. Opći sud je propustio uzeti u obzir glavnu razliku između žaliteljâ i drugih proizvođača generičkih lijekova koji su sklopili sporazume s društvom Lundbeck, odnosno da žalitelji nisu imali stvarnu i konkretnu mogućnost dobivanja odobrenja za stavljanje u promet za vrijeme trajanja sporazumom.

3.

U svakom slučaju, žaliteljima nije trebala biti izrečena nikakva kazna. U trenutku njegova sklapanja takav se sporazum smjernicama Komisije nije smatrao povredom „s obzirom na cilj”. To je bio novi predmet u kojem je društvo Lundbeck imalo prima facie zaštitu od tržišnog natjecanja putem svojih patenata i regulatornih zapreka zbog čega su žalitelji zapravo unaprijedili svoju sposobnost natjecanja s tim društvom na relevantnom tržištu povoljnijom opskrbom Lundbeckovim proizvodima koje su žalitelji mogli označiti kao vlastite. Kaznom koja je izrečena žaliteljima zanemarena je novina povrede i Komisijino neopravdano kašnjenje: obavijest o istrazi mogla je jednostavno biti dostavljena žaliteljima više od pet godina prije stvarne obavijesti.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/23

—

ukine presudu ili poduzme svaku drugu mjeru koju smatra potrebnom.

1.

Prvi žalbeni razlog. Opći sud je propustio dokazati da sporazumi o nagodbi predstavljaju povrede „s obzirom na cilj” u smislu presude Cartes Bancaires. Posebice, Opći sud ne objašnjava na koji način sporazumi o nagodbi sadržavaju u sebi dovoljan stupanj štetnosti za tržišno natjecanje bez potrebe ocjenjivanja njihovih stvarnih i mogućih učinaka. Naprotiv, Opći sud izražava sumnju i nesigurnost u vezi s kritičnim dijelovima analize sporazumâ o nagodbi.

2.

Drugi žalbeni razlog. Dokazi navedeni u prilog utvrđenjima Općeg suda ne ispunjavaju uvjete točnosti, pouzdanosti, dosljednosti i sveobuhvatnosti dokaza koje je ovaj Sud odredio kao nužne da bi se udovoljilo uvjetu dokazivanja povrede „s obzirom na cilj”.

3.

Treći žalbeni razlog. U prilog zakonitosti sporazuma o nagodbi, Opći sud prebacuje teret dokazivanja tako što društvu Generics (UK) nameće obvezu dokazati da bi u slučaju stavljanja proizvoda na tržište za vrijeme parnice zbog povrede patenta zasigurno uslijedio spor i da bi ga Generics (UK) zasigurno izgubio.

4.

Četvrti žalbeni razlog. Opći sud je propustio provesti potpuno preispitivanje Komisijine odluke o odbijanju primjene članka 101. stavka 3. UFEU-a.

5.

Peti žalbeni razlog. Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava vršenjem ovlasti sudskog nadzora ultra vires time što je utvrdio novu povredu članka 101. stavka 1. UFEU-a koja nije bila navedena u odluci i time što je Komisijina utvrđenja zamijenio vlastitim.

6.

Šesti žalbeni razlog. Sud je propustio navesti jasne, precizne i dosljedne dokaze u prilog utvrđenju da je Generics (UK) navodno počinio povredu namjerno ili nepažnjom, kako to zahtijeva članak 23. stavak 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 (1) od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/24

—

utvrdi da je u smislu članka 258. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, time što je donijela i zadržala na snazi propis koji omogućava stavljanje na raspolaganje bez primjene trošarina naftnih proizvoda na benzinskim crpkama društva „Hellenic Duty Free Shops SA” na graničnim prijelazima Kipoi na rijeci Evros, Kakavia i Euzone, koji se svi nalaze u pograničnim područjima s trećim državama – konkretno, s Turskom, Albanijom i bivšom jugoslavenskom republikom Makedonijom – Helenska Republika povrijedila obveze koje ima na temelju članka 7. stavka 1. Direktive 2008/118/EZ (1);

—

naloži Helenskoj Republici snošenje troškova.

1.

U obrazloženom mišljenju od 1. rujna 2014. poslanom grčkim tijelima, Europska komisija je navela da je Grčka, odobrivši stavljanje na raspolaganje naftnih proizvoda na koje se ne primjenjuju trošarine, na benzinskim crpkama kojima upravlja društvo „Hellenic Duty Free Shops SA” na graničnim prijelazima Kipoi na rijeci Evros, Kakavia i Euzone, povrijedila obveze koje ima na temelju članka 7. stavka 1. Direktive 2008/118 o općim aranžmanima za trošarine, zato što ne smatra da takvo stavljanje na raspolaganje predstavlja stvarno puštanje u potrošnju. Komisija tvrdi da izravne isporuke goriva vozilima na navedenim benzinskim crpkama predstavljaju puštanje u potrošnju te da se na njih primjenjuju trošarine.

2.

Slučajeve izuzetaka od načelnog pravila prema kojem se porez obračunava u državi članici u kojoj dolazi do potrošnje, zakonodavac Unije izričito navodi. Primjena pojednostavljenih postupaka za izvoz u treću zemlju na stavljanje na raspolaganje naftnih proizvoda na koje se primjenjuju trošarine, u suprotnosti je s Direktivom 2008/118 jer ne ulazi u područje primjene jedne od njezinih relevantnih odredbi.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/25

—

u cijelosti ili djelomično ukine presudu

—

poništi odluku u dijelu u kojem se odnosi na žalitelje ili, podredno, poništi novčane kazne izrečene žaliteljima na temelju te odluke ili, podredno prethodnom, znatno smanji novčane kazne izrečene žaliteljima na temelju te odluke;

—

naloži Komisiji snošenje sudskih i drugih troškova žalitelja nastalih u ovom postupku i u postupku pred Općim sudom (u daljnjem tekstu: OS);

—

po potrebi vrati predmet OS-u na ponovno odlučivanje u skladu s presudom Suda;

—

poduzme svaku drugu mjeru koju smatra prikladnom;

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/26

—

ukine presudu Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 15. rujna 2016. u predmetu T-346/14 u mjeri u kojoj je to navedeno u žalbi, odnosno točke 2. i 4. izreke te presude;

—

prihvati zahtjev žalitelja podnesen u postupku pred Općim sudom u mjeri u kojoj je to niže utvrđeno, odnosno:

u dijelu u kojem se ti akti odnose na njega; i

—

naloži Vijeću Europske unije snošenje troškova žalbenog postupka i tužbe za poništenje sadržane u podnesku o izmjeni tužbenog zahtjeva.

1.

Prvi žalbeni razlog u okviru kojega se navodi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava zaključivši da je kriterij za uvrštavanje iz članka 1. stavka 1. Odluke Vijeća 2014/119/ZVSP, kako je izmijenjena Drugom odlukom o izmjeni, u skladu s ciljevima zajedničke vanjske i sigurnosne politike navedenima u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji. Opći sud je odbio priznati da navodna dijela pronevjere državnih sredstava moraju barem biti predmetom kaznenog progona koji je u tijeku ili nekog drugog sudskog postupka u predmetnoj državi u okolnostima u kojima, kao u ovom slučaju, postoje vjerodostojni dokazi da su u predmetnoj državi u prošlosti dosljedno i prikladno poštovana temeljna načela ljudskih prava ili vladavine prava.

2.

Drugi žalbeni razlog u okviru kojega se navodi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava (1) ne zaključivši da su postojali vjerodostojni dokazi da je Ukrajina u prošlosti dosljedno i prikladno poštovala ljudska prava i vladavinu prava i (2) kvalificirajući kao „visoko sudsko tijelo” određena ukrajinska tijela na koji se dokaz oslonilo Vijeće Europske unije. Opći je sud također počinio pogrešku jer nije iznio nikakve razloge za svoja stajališta u vezi s točkama (1) i (2).

3.

Treći žalbeni razlog u okviru kojega se navodi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava (1) zaključivši da je uvrštavanje žaliteljevog imena na popis na temelju dopisa ukrajinskih vlasti od 10. listopada 2014. u skladu s kriterijem za uvrštavanje i (2) zaključivši da Vijeće nije počinilo očitu pogrešku u ocjeni u vezi s uvrštavanjem žalitelja na popis.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/27

—

ukine presudu Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 15. rujna 2016. u predmetu T-348/14 u mjeri u kojoj je to navedeno u žalbi, odnosno točke 2. i 4. izreke te presude;

—

prihvati zahtjev žalitelja podnesen u postupku pred Općim sudom u mjeri u kojoj je to niže utvrđeno, odnosno:

u dijelu u kojem se ti akti odnose na njega; i

—

naloži Vijeću Europske unije snošenje troškova žalbenog postupka i tužbe za poništenje sadržane u podnesku o izmjeni tužbenog zahtjeva.

1.

Prvi žalbeni razlog u okviru kojega se navodi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava zaključivši da je kriterij za uvrštavanje iz članka 1. stavka 1. Odluke Vijeća 2014/119/ZVSP, kako je izmijenjena Drugom odlukom o izmjeni, u skladu s ciljevima zajedničke vanjske i sigurnosne politike navedenima u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji. Opći sud je odbio priznati da navodna dijela pronevjere državnih sredstava moraju barem biti predmetom kaznenog progona koji je u tijeku ili nekog drugog sudskog postupka u predmetnoj državi u okolnostima u kojima, kao u ovom slučaju, postoje vjerodostojni dokazi da su u predmetnoj državi u prošlosti dosljedno i prikladno poštovana temeljna načela ljudskih prava ili vladavine prava.

2.

Drugi žalbeni razlog u okviru kojega se navodi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava (1) ne zaključivši da su postojali vjerodostojni dokazi da Ukrajina da je Ukrajina u prošlosti dosljedno i prikladno poštovala ljudska prava i vladavinu prava i (2) kvalificirajući kao „visoko sudsko tijelo” određena ukrajinska tijela na koji se dokaz oslonilo Vijeće Europske unije. Opći je sud također počinio pogrešku jer nije iznio nikakve razloge o svojim stajalištima u vezi s točkama (1) i (2).

3.

Treći žalbeni razlog u okviru kojega se navodi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava (1) zaključivši da je uvrštavanje žaliteljevog imena na popis na temelju dopisa ukrajinskih vlasti od 30. prosinca 2014. u skladu s kriterijem za uvrštavanje i (2) zaključivši da Vijeće nije počinilo očitu pogrešku u ocjeni u vezi s uvrštavanjem žalitelja na popis.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/28

—

ukine presudu Općeg suda od 14. rujna 2016. u predmetu T-207/15, National Iranian Tanker Company/Vijeće Europske unije;

—

donese odluku u predmetu pred Općim sudom, a osobito da:

—

naloži drugoj stranci u postupku snošenje troškova žalbenog postupka i postupka pred Općim sudom.

1.

Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud pogriješio kada je utvrdio da Odluka Vijeća (ZVSP) 2015/236 od 12. veljače 2015. i Provedbena uredba Vijeća (EU) 2015/230 od 12. veljače 2015. nisu povrijedile načela res judicata, pravne sigurnosti, legitimnih očekivanja i pravomoćnosti ni pravo na djelotvoran pravni lijek prema članku 47. Povelje EU.

2.

Drugi žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud pogriješio kada je utvrdio da su kriteriji za određivanje mjere ispunjeni u pogledu žalitelja.

3.

Treći žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud pogriješio kada je utvrdio da je ograničavanje tužiteljevih temeljnih prava bilo proporcionalno.

4.

Četvrti žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud pogriješio kada je odbio žaliteljev podredni argument da bi široko tumačenje kriterija određenosti učinilo taj kriterij neproporcionalnim.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/29

—

ukine presudu Općeg suda od 8. rujna 2016. u predmetu T-467/13 i/ili poništi članke 1., 2. i 3. Odluke Komisije C(2013) 3803 final od 19. lipnja 2013. u predmetu AT.39226-Lundbeck u dijelu u kojem se odnose na Arrowa; ili

—

podredno, ukine presudu Općeg suda od 8. rujna 2016. u predmetu T-467/13 i vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje; ili

—

podredno tome, ukine presudu Općeg suda od 8. rujna 2016. u predmetu T-467/13 u dijelu u kojom se njome potvrđuje novčana kazna izrečena Arrowu na temelju članka 2. Odluke Komisije C(2013) 3803 final u pogledu britanske i danske nagodbe ili smanji iznos te novčane kazne; i

—

naloži Komisiji snošenje troškova Arrowa.

1.

Kao prvo, Opći sud prebacio je teret dokaza na Arrow i oslobodio Komisiju obveze utvrđivanja postojanja mogućeg tržišnog natjecanja.

2.

Kao drugo, Opći sud pogriješio je u tome što je zaključio da postoji moguće tržišno natjecanje na temelju niza hipoteza protivnih načelu da postojanje mogućeg tržišnog natjecanja nužno pretpostavlja postojanje stvarne i konkretne mogućnosti ulaska na tržište.

3.

Kao treće, Opći sud pripisao je preveliku važnost Lundbeckovoj namjeri i pogrešno ocijenio dokaznu vrijednost činjenica koje su se odvijale nakon sklapanja nagodbi.

4.

Kao četvrto, Opći sud propustio je ispitati relevantnost i utjecaj presude „Paroxetine” engleskog suda.

5.

Kao peto, Opći sud pogrešno je zaključio da postoji moguće tržišno natjecanje na temelju činjenice da je Arrow poduzeo pripremne radnje za ulazak na tržište.

6.

Kao šesto, Opći sud pogriješio je u tome što je primijenio presumpciju prvotne nevaljanosti i nepostojanja povrede Lundbeckovih patenata.

1.

Kao prvo, Opći sud je zanemario činjenicu da sporazum koji „samo može” ograničiti tržišno natjecanje nije povreda s obzirom na cilj.

2.

Kao drugo, Opći sud je pogriješio time što je kvalificirao nagodbe kao, u biti, sporazume o isključenju s tržišta.

3.

Kao treće, Opći sud pogrešno je zaključio da je Komisija mogla utvrditi postojanje protutržišnog cilja nagodaba a da nije razmotrila situaciju koja bi postojala u nedostatku tih sporazuma.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/31

—

ukine presudu Općeg suda od 15. rujna 2016., koja je Vijeću dostavljena 16. rujna 2016., u predmetu T-111/14, Unitec Bio SA/Vijeće Europske unije;

—

odbije zahtjev za poništenje pobijane uredbe koji je tužitelj podnio Općem sudu u prvostupanjskom postupku; i

—

naloži tužitelju snošenje troškova Vijeća u prvostupanjskom i u žalbenom postupku.

—

vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;

—

naknadno odluči o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka.

1.

Kao prvo, Opći sud je primijenio pogrešan pravni kriterij prilikom ocjene je li Vijeće imalo dokaza da odluči da su domaće cijene sirovina sadržane u dokumentima argentinskih izvoznika o kojima je riječ dovoljno poremećene da bi bilo opravdano zanemariti ih i koristiti metodologiju iz članka 2. stavka 5. drugog podstavka Osnovne uredbe (1). Time je Opći sud Instituciji nametnuo pretežak teret dokazivanja.

2.

Kao drugo, nije valjano obrazložen zaključak Općeg suda da dokazi koje je Institucija podnijela nisu bili dovoljni da pokažu da je kao posljedica DET sustava postojao značajni poremećaj cijena glavnih sirovina u Argentini.

3.

Kao treće, izreka pobijane presude kojom se poništavaju antidampinške pristojbe u dijelu u kojem se odnose na tužitelja je neproporcionalna u pogledu jedinog tužbenog razloga koji je Opći sud razmatrao te utvrđenoj nezakonitosti pridaje pretjerane učinke.

4.

Vijeće će dokazati da pobijana presuda sadržava nekoliko pogrešaka koje se tiču prava koje utječu na njezinu valjanost. Osim toga, Vijeće tvrdi da su činjenice kojima je tužitelj podupro prvi tužbeni razlog u dovoljnoj mjeri potkrijepljene da Sud može odlučiti o tom razlogu i odbiti zahtjev.

5.

Stoga Vijeće s poštovanjem zahtijeva od Suda da ukine pobijanu presudu te da odbije tužiteljev prvostupanjski zahtjev za poništenje pobijane uredbe.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/32

—

ukine presudu Općeg suda od 15. rujna 2016., koja je Vijeću dostavljena 16. rujna 2016., u predmetu T-139/14, PT Wilmar Bioenergi Indonesia i PT Wilmar Nabati Indonesia/Vijeće Europske unije;

—

odbije tužbu za poništenje pobijane uredbe u prvostupanjskom postupku i

—

naloži tužitelju u prvostupanjskom postupku snošenje troškova Vijeća u tom i u ovom postupku.

—

vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;

—

naknadno odluči o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka.

1.

Kao prvo, Opći sud je primijenio pogrešan pravni kriterij prilikom ocjenjivanja je li Vijeće raspolagalo dokazima koji bi opravdali odluku o tome da su domaće cijene sirovina, iskazane u evidencijama relevantnih indonezijskih izvoznika, toliko poremećene da je opravdano ne uzeti ih u obzir i primijeniti metodu iz članka 2. stavka 5. podstavka 2. osnovne uredbe (1). Opći sud je na taj način spomenutoj instituciji nametnuo pretežak teret dokazivanja.

2.

Kao drugo, nije valjano obrazložen zaključak Općeg suda prema kojem dokazi što su ih ponudile institucije nisu bili dovoljni da bi potvrdili znatne poremećaje cijena glavnih sirovina u Indoneziji koje bi se moglo pripisati DET sustavu.

3.

Kao treće, izreka pobijane presude, kojom se poništavaju antidampinške pristojbe u dijelu koji se odnosi na tužitelja u prvostupanjskom postupku, neproporcionalna je u odnosu na jedini tužbeni razlog za poništenje koji je prihvatio Opći sud i daje utvrđenju nezakonitosti pretjerane učinke.

4.

Vijeće će pokazati da pobijana presuda sadržava više pogrešaka koje se tiču prava, a koje utječu na njezinu valjanost. K tome, spomenuta institucija navodi da su činjenice koje je tužitelj u prvostupanjskom postupku istaknuo u okviru šestog tužbenog razloga u dovoljnoj mjeri potkrijepljene da bi Sud mogao odlučiti o tom tužbenom razlogu i odbiti tužbu.

5.

Vijeće stoga uljudno zahtijeva ukidanje pobijane presude i odbijanje tužbe za poništenje pobijane uredbe podnesene u prvostupanjskom postupku.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/33

—

ukine presudu Općeg suda od 15. rujna 2016., dostavljenu Vijeću 16. rujna 2016., u predmetu T-121/14, PT Pelita Agung Agrindustri/Vijeće Europske unije;

—

odbije zahtjev za poništenje pobijane uredbe koji je tužitelj podnio Općem sudu u prvostupanjskom postupku; i

—

naloži tužitelju snošenje troškova Vijeća u prvostupanjskom i u žalbenom postupku.

—

vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;

—

o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka odluči kasnije.

1.

Kao prvo, Opći sud je primijenio pogrešan pravni kriterij prilikom ocjene je li Vijeće imalo dokaza da odluči da su domaće cijene sirovina sadržane u dokumentima indonezijskih izvoznika o kojima je riječ dovoljno poremećene da bi bilo opravdano zanemariti ih i koristiti metodologiju iz članka 2. stavka 5. drugog podstavka Osnovne uredbe (1). Time je Opći sud Instituciji nametnuo pretežak teret dokazivanja.

2.

Kao drugo, nije valjano obrazložen zaključak Općeg suda da dokazi koje je Institucija podnijela nisu bili dovoljni da pokažu da je kao posljedica DET sustava postojao značajni poremećaj cijena glavnih sirovina u Indoneziji.

3.

Kao treće, izreka pobijane presude kojom se poništavaju antidampinške pristojbe u dijelu u kojem se odnose na tužitelja je neproporcionalna u pogledu jedinog tužbenog razloga koji je Opći sud razmatrao te utvrđenoj nezakonitosti pridaje pretjerane učinke.

4.

Vijeće će dokazati da pobijana presuda sadržava nekoliko pogrešaka koje se tiču prava koje utječu na njezinu valjanost. Osim toga, Vijeće tvrdi da su činjenice kojima je tužitelj podupro prvi tužbeni razlog u dovoljnoj mjeri potkrijepljene da bi Sud mogao odlučiti o tom razlogu i odbiti zahtjev.

5.

Stoga Vijeće s poštovanjem zahtijeva od Suda da ukine pobijanu presudu te da odbije tužiteljev prvostupanjski zahtjev za poništenje pobijane uredbe.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/34

—

ukine presudu Općeg suda od 15. rujna 2016., koja je Vijeću dostavljena 16. rujna 2016., u predmetu T-120/14, PT Ciliandra Perkasa/Vijeće Europske unije;

—

odbije tužbu za poništenje pobijane uredbe u prvostupanjskom postupku i

—

naloži tužitelju u prvostupanjskom postupku snošenje troškova Vijeća u tom i u ovom postupku.

—

vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;

—

naknadno odluči o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka.

1.

Kao prvo, Opći sud je primijenio pogrešan pravni kriterij prilikom ocjenjivanja je li Vijeće raspolagalo dokazima koji bi opravdali odluku o tome da su domaće cijene sirovina, iskazane u evidencijama relevantnih indonezijskih izvoznika, toliko poremećene da je opravdano ne uzeti ih u obzir i primijeniti metodu iz članka 2. stavka 5. podstavka 2. osnovne uredbe (1). Opći sud je na taj način spomenutoj instituciji nametnuo pretežak teret dokazivanja.

2.

Kao drugo, nije valjano obrazložen zaključak Općeg suda prema kojem dokazi što su ih ponudile institucije nisu bili dovoljni da bi potvrdili znatne poremećaje cijena sirovina u Indoneziji koje bi se moglo pripisati DET sustavu.

3.

Kao treće, izreka pobijane presude, kojom se poništavaju antidampinške pristojbe u dijelu koji se odnosi na tužitelja u prvostupanjskom postupku, neproporcionalna je u odnosu na jedini tužbeni razlog za poništenje koji je prihvatio Opći sud i daje utvrđenju nezakonitosti pretjerane učinke.

4.

Vijeće će pokazati da pobijana presuda sadržava više pogrešaka koje se tiču prava, a koje utječu na njezinu valjanost. K tome, spomenuta institucija navodi da su činjenice koje je tužitelj u prvostupanjskom postupku istaknuo u okviru trećeg tužbenog razloga u dovoljnoj mjeri potkrijepljene da bi Sud mogao odlučiti o tom tužbenom razlogu i odbiti tužbu.

5.

Vijeće stoga uljudno zahtijeva ukidanje pobijane presude i odbijanje tužbe za poništenje pobijane uredbe podnesene u prvostupanjskom postupku.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/35

—

ukine presudu Općeg suda od 15. rujna 2016., koja je Vijeću dostavljena 16. rujna 2016., u predmetu T-80/14, PT Perindustrian dan Perdagangan Musim Semi Mas (PT Musim Mas)/Vijeće Europske unije;

—

odbije tužbu za poništenje pobijane uredbe u prvostupanjskom postupku i

—

naloži tužitelju u prvostupanjskom postupku snošenje troškova Vijeća u tom i u ovom postupku.

—

vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;

—

naknadno odluči o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka.

1.

Kao prvo, Opći sud je primijenio pogrešan pravni kriterij prilikom ocjenjivanja je li Vijeće raspolagalo dokazima koji bi opravdali odluku o tome da su domaće cijene sirovina, iskazane u evidencijama relevantnih indonezijskih izvoznika, toliko poremećene da je opravdano ne uzeti ih u obzir i primijeniti metodu iz članka 2. stavka 5. podstavka 2. osnovne uredbe (1). Opći sud je na taj način spomenutoj instituciji nametnuo pretežak teret dokazivanja.

2.

Kao drugo, nije valjano obrazložen zaključak Općeg suda prema kojem dokazi što su ih ponudile institucije nisu bili dovoljni da bi potvrdili znatne poremećaje cijena glavnih sirovina u Indoneziji koje bi se moglo pripisati DET sustavu.

3.

Kao treće, izreka pobijane presude, kojom se poništavaju antidampinške pristojbe u dijelu koji se odnosi na tužitelja u prvostupanjskom postupku, neproporcionalna je u odnosu na jedini tužbeni razlog za poništenje koji je prihvatio Opći sud i daje utvrđenju nezakonitosti pretjerane učinke.

4.

Vijeće će pokazati da pobijana presuda sadržava više pogrešaka koje se tiču prava, a koje utječu na njezinu valjanost. K tome, spomenuta institucija navodi da su činjenice koje je tužitelj u prvostupanjskom postupku istaknuo u okviru drugog dijela drugog tužbenog razloga u dovoljnoj mjeri potkrijepljene da bi Sud mogao odlučiti o tom tužbenom razlogu i odbiti tužbu.

5.

Vijeće stoga uljudno zahtijeva ukidanje pobijane presude i odbijanje tužbe za poništenje pobijane uredbe podnesene u prvostupanjskom postupku.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/36

—

ukine presudu Općeg suda od 15. rujna 2016., dostavljenu Vijeću 16. rujna 2016., u predmetima T-112/14 do T-116/14 i T-119/14, Molinos Río de la Plata SA i dr./Vijeće Europske unije;

—

odbije prvostupanjske tužbene zahtjeve za poništenje sporne uredbe; i

—

naloži tužiteljima snošenje troškova Vijeća i u prvostupanjskom i u žalbenom postupku.

—

vrati predmete Općem sudu na ponovno odlučivanje;

—

donese odluku da će se o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka odlučiti naknadno.

1.

Kao prvo, Opći sud primijenio je pogrešan pravni kriterij prilikom procjene je li Vijeće raspolagalo dokazima za odluku o postojanju poremećaja cijena domaćih sirovina sadržanih u poslovnim knjigama relevantnih argentinskih izvoznika kako bi se opravdalo to da ih se ne uzme u obzir i da se primjeni metodologija iz članka 2. stavka 5. drugog podstavka Osnovne uredbe (1). Time je Opći sud postavio previsoki standard dokaza na tu instituciju.

2.

Kao drugo, Opći sud nije dovoljno obrazložio utvrđenje da dokazi koje su podnijele institucije nisu bili dostatni za pokazati da je došlo do značajnog poremećaja cijena glavnih sirovina u Argentini kao posljedica sustava različitog oporezivanja izvoza.

3.

Kao treće, izreka pobijane presude, kojom se poništavaju antidampinške pristojbe, u dijelu u kojem se odnosi na tužitelje neproporcionalna je u odnosu na jedini tužbeni razlog u potporu poništenju koji je Opći sud razmatrao, a utvrđenju nezakonitosti daje pretjerane učinke.

4.

Vijeće će pokazati da pobijana presuda sadrži više pogrešaka koje se tiču prava, a koje utječu na njezinu valjanost. Pored toga, Vijeće ističe da su činjenice iznesene u potporu tužiteljevu prvom tužbenom razlogu dovoljno utvrđene tako da Sud može o njemu odlučiti i odbiti tužbe.

5.

Vijeće stoga s poštovanjem traži ukidanje pobijane presude i odbijanje prvostupanjskih tužbi za poništenje sporne uredbe.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/37

—

ukine presudu Općeg suda od 15. rujna 2016., koja je Vijeću dostavljena 16. rujna 2016., u predmetu T-117/14, Cargill SACI/Vijeće Europske unije;

—

odbije tužbu za poništenje pobijane uredbe u prvostupanjskom postupku i

—

naloži tužitelju u prvostupanjskom postupku snošenje troškova Vijeća u tom i u ovom postupku.

—

vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;

—

naknadno odluči o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka.

1.

Kao prvo, Opći sud je primijenio pogrešan pravni kriterij prilikom ocjenjivanja je li Vijeće raspolagalo dokazima koji bi opravdali odluku o tome da su domaće cijene sirovina, iskazane u evidencijama relevantnih argentinskih izvoznika, toliko poremećene da je opravdano ne uzeti ih u obzir i primijeniti metodu iz članka 2. stavka 5. podstavka 2. osnovne uredbe (1). Opći sud je na taj način spomenutoj instituciji nametnuo pretežak teret dokazivanja.

2.

Kao drugo, nije valjano obrazložen zaključak Općeg suda prema kojem dokazi što su ih ponudile institucije nisu bili dovoljni da bi potvrdili znatne poremećaje cijena glavnih sirovina u Argentini koje bi se moglo pripisati DET sustavu.

3.

Kao treće, izreka pobijane presude, kojom se poništavaju antidampinške pristojbe u dijelu koji se odnosi na tužitelja u prvostupanjskom postupku, neproporcionalna je u odnosu na jedini tužbeni razlog za poništenje koji je prihvatio Opći sud i daje utvrđenju nezakonitosti pretjerane učinke.

4.

Vijeće će pokazati da pobijana presuda sadržava više pogrešaka koje se tiču prava, a koje utječu na njezinu valjanost. K tome, spomenuta institucija navodi da su činjenice koje je tužitelj u prvostupanjskom postupku istaknuo u okviru prvog tužbenog razloga u dovoljnoj mjeri potkrijepljene da bi Sud mogao odlučiti o tom tužbenom razlogu i odbiti tužbu.

5.

Vijeće stoga uljudno zahtijeva ukidanje pobijane presude i odbijanje tužbe za poništenje pobijane uredbe podnesene u prvostupanjskom postupku.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/38

—

ukine presudu Općeg suda od 15. rujna 2016., dostavljenu Vijeću 16. rujna 2016., u predmetu T-118/14, LDC Argentina SA/Vijeće Europske unije;

—

odbije prvostupanjski tužbeni zahtjev za poništenje sporne uredbe; i

—

naloži tužitelju snošenje troškova Vijeća i u prvostupanjskom i u žalbenom postupku.

—

vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;

—

donese da će se o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka odlučiti naknadno.

1.

Kao prvo, Opći sud primijenio je pogrešan pravni kriterij prilikom procjene je li Vijeće raspolagalo dokazima za odluku o postojanju poremećaja cijena domaćih sirovina sadržanih u poslovnim knjigama relevantnih argentinskih izvoznika kako bi se opravdalo to da ih se ne uzme u obzir i da se primjeni metodologija iz članka 2. stavka 5. drugog podstavka Osnovne uredbe (1). Time je Opći sud postavio previsoki standard dokaza na tu instituciju.

2.

Kao drugo, Opći sud nije dovoljno obrazložio utvrđenje da dokazi koje su podnijele institucije nisu bili dostatni za pokazati da je došlo do značajnog poremećaja cijena glavnih sirovina u Argentini kao posljedica sustava različitog oporezivanja izvoza.

3.

Kao treće, izreka pobijane presude, kojom se poništavaju antidampinške pristojbe, u dijelu u kojem se odnosi na tužitelje neproporcionalna je u odnosu na jedini tužbeni razlog u potporu poništenju koji je Opći sud razmatrao, a utvrđenju nezakonitosti daje pretjerane učinke.

4.

Vijeće će pokazati da pobijana presuda sadrži više pogrešaka koje se tiču prava, a koje utječu na njezinu valjanost. Pored toga, Vijeće ističe da su činjenice iznesene u potporu tužiteljevu prvom tužbenom razlogu dovoljno utvrđene tako da Sud može o njemu odlučiti i odbiti tužbe.

5.

Vijeće stoga s poštovanjem traži ukidanje pobijane presude i odbijanje prvostupanjskih tužbi za poništenje sporne uredbe.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/39

—

u cijelosti ili djelomično ukine presudu protiv koje je podnesena žalba;

—

u cijelosti ili djelomično poništi odluku;

—

oslobodi od kazne ili je značajno smanji;

—

podredno, vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje u skladu s presudom Suda;

—

naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka i onog pred Općim sudom.

1.

Opći sud primijenio je pogrešan pravni standard za procjenu je li Alpharma bio potencijalni konkurent u pogledu njegovih proizvoda koji su kršili Lundbeckove patente. U nedostatku dokaza da su Lundbeckovi patenti bili neučinkoviti, moraju se smatrati valjanima, a ulazak na tržište s proizvodima koji ga povređuju nezakonitim.

2.

Iako je priznao da je Alpharma netom prije nagodbe saznao da će Lundbeckovi patenti biti odobreni i da njegovi proizvodi povređuju Lundbeckove patente, Opći sud je propustio procijeniti je li Komisija dokazala da je ulazak Alpharme na tržište i dalje ekonomski održiva strategija s obzirom na te dodatne prepreke ulasku. Umjesto toga, Opći sud se oslonio na dokaze koji nisu navedeni u odluci i pogrešno prebacio teret dokaza na žalitelje da opovrgnu Komisijin navod da je Alpharma bio potencijalni konkurent.

3.

Opći sud primijenio je pogrešan pravni standard prilikom procjene čini li nagodba o patentnim osporavanjima ograničenje tržišnog natjecanja „s obzirom na cilj” jer je propustio ocijeniti je li Komisija pokazala da je bilo dovoljno vjerojatno da će nagodba o patentnim osporavanjima imati negativne učinke i jer nije uzeo u obzir činjenicu da Komisija nije imala prethodnog iskustva s tom vrstom patentne nagodbe.

4.

Opći sud propustio je ispitati je li Komisija dokazala svoj navod da je ograničenje iz nagodbe o patentnim osporavanjima prelazilo opseg Lundbeckovih patenata.

5.

Opći sud primijenio je pogrešan pravni standard prilikom ispitivanja je li trajanje Komisijine istrage bilo pretjerano i povrijedilo žaliteljeva prava obrane.

6.

Opći sud pogriješio je u tome što je potvrdio Komisijinu odluku da uputi odluku Zoetisu (sada Alpharma LLC), a ne i Mercku Generics Holding GmbH, unatoč tome što Komisija u odluci nije pružila nikakav temelj za razlikovanje između situacija tih dvaju društava.

7.

Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava time što je zaključio da je primjenjivo pravno uređenje bilo dovoljno jasno u trenutku sklapanja nagodbe o patentnim osporavanjima tako da su žalitelji mogli nedvojbeno utvrditi koja prava i obveze imaju i postupiti u skladu s tim.

8.

Opći sud pogriješio je u tome što je potvrdio odluku unatoč očitom Komisijinom propustu da uzme u obzir težinu navodne povrede prilikom određivanja novčane kazne kao što se to zahtijeva člankom 23. stavkom 2. Uredbe br. 1/2003 (1).

9.

Opći sud primijenio je pogrešan pravni standard prilikom utvrđivanja relevantne godine za potrebe izračuna gornje granice od 10 % za iznos novčane kazne izrečene A.L. Industrieru.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/40

—

ukine točku 1. izreke presude;

—

poništi članak 1. stavak 1. i članak 2. stavak 1. Odluke i njezine članke 3. i 4. u dijelu u kojem se odnose na Merck;

—

podredno, oslobodi Merck od kazne ili je smanji;

—

ukine točku 2. izreke presude i naloži Komisiji snošenje vlastitih troškova i plaćanje Merckovih troškova, vezanih i uz prvostupanjski postupak i uz ovu žalbu.

1.

Žaliteljev prvi žalbeni razlog temelji se na tome da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je utvrdio da nagodbe o patentnim osporavanjima („NPO-i”), sklopljene između Genericsa (UK) („GUK”) i Lundbecka, čine ograničenja s obzirom na cilj prema članku 101. stavku 1. UFEU-a:

2.

Žaliteljev drugi žalbeni razlog temelji se na tome da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je zaključio da su GUK i Lundbeck bili potencijalni konkurenti u vrijeme sklapanja NPO-a:

3.

Žaliteljev treći žalbeni razlog jest taj da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je potvrdio novčanu kaznu koju je Komisija izrekla žalitelju:

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/42

1.

Tužba se odbacuje u dijelu u kojem se njome zahtijeva poništenje Uredbe Komisije (EZ) br. 14/2007 od 10. siječnja 2007. o 74. izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 881/2002 o određenim posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata povezanih s Osamom bin Ladenom, mrežom Al-Qaidom i talibanima te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 467/2001 u dijelu u kojem se odnosi na Mohammeda Al-Ghabru.

2.

Tužba se odbija kao neosnovana u preostalom dijelu.

3.

Mohammedu Al-Ghabru nalaže se snošenje vlastitih troškova kao i troškova Europske komisije.

4.

Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske i Vijeće Europske unije snose vlastite troškove.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/43

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvima European Dynamics Luxembourg SA i Evropaïki Dynamiki – Proigmena Systimata Tilepikoinonion Pliroforikis kai Tilematikis AE nalaže se snošenje troškova.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/43

1.

Poništava se članak 2. stavak 1. točka (e) Odluke Komisije C(2014) 9295 final od 10. prosinca 2014. o postupku primjene članka [101. UFEU-a] i članka 53. Sporazuma o EGP-u (AT.39780 – Omotnice).

2.

Nalaže se Europskoj komisiji snošenje troškova.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/44

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu PAL-Bullermann GmbH se nalaže snošenje troškova.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/45

1.

Poništava se odluka petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 16. srpnja 2015. (predmet R 2755/2014-5) vezano uz postupak povodom prigovora između Ramóna Guirala Brota i društva Gastro & Soul GmbH.

2.

U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.

EUIPO i R. Guiral Broto snosit će svaki vlastite troškove.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/45

1.

Poništava se odluka petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 16. srpnja 2015. (predmet R 1888/2014-5) vezano uz postupak povodom prigovora između Ramóna Guirala Brota i društva Gastro & Soul GmbH.

2.

U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.

EUIPO i R. Guiral Broto snosit će svaki vlastite troškove.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/46

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvo Puro Italian Style SpA snosit će vlastite troškove, kao i troškove Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/46

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Scorpio Poland nalaže se snošenje troškova.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/47

1.

Poništava se odluka drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 4. studenoga 2015. (predmet R 1813/2014-2).

2.

Odbija se prigovor koji je društvo Mueloliva, SL podnijelo protiv međunarodne registracije u kojoj je naznačena Europske unija verbalnog žiga FONTOLIVA koju je zatražilo društvo Sovena Portugal – Consumer Goods, SA.

3.

U preostalom dijelu tužba se odbija.

4.

EUIPO će snositi vlastite troškove i troškove društva Sovena Portugal – Consumer Goods nastale u postupku pred Općim sudom.

5.

EUIPO i društvo Mueloliva snosit će svatko polovicu nužnih troškova društva Sovena Portugal – Consumer Goods nastalih u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/48

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu APAX Partners LLP nalaže se snošenje troškova uključujući nužne troškove koje je društvo APAX Partners Midmarket imalo za potrebe postupka pred žalbenim vijećem Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/48

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Grid applications GmbH nalaže se snošenje troškova.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/49

—

poništi odluka Single Resolution Boards SRB/ES/SRF/2016/06 od 15. travnja 2016. („Decision of the Executive Session of the Board of 15 April 2016 on the 2016 ex-ante contributions to the Single Resolution Fund (SRB/ES/SRF/2016/06)”) kao i odluka Single Resolution Boards SRB/ES/SRF/2016/13 od 20. svibnja 2016. („Decision of the Executive Session of the Board of 20 May 2016 on the adjustment of the 2016 ex-ante contributions to the Single Resolution Fund supplementing the Decision of the Executive Session of the Board of 15 April 2016 on the 2016 ex-ante contributions to the Single Resolution Fund (SRB/ES/SRF/2016/13)”) barem u dijelu u kojem se one odnose na tužitelja;

—

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

—

Prvi tužbeni razlog: Očita povreda bitnih postupovnih pravila zbog nedostatne (cjelovite) objave pobijanih odluka

—

Drugi tužbeni razlog: Očita povreda bitnih postupovnih pravila zbog nedostatnog obrazloženja pobijanih odluka

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/49

—

poništava se odluka od 10. kolovoza 2016. kojom je povjerenstvo za odabir na natječaju EPSO/AST-SC/03/15 isključio tužitelja iz navedenog natječaja;

—

Komisiji se u svakom slučaju nalaže snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na različitim očitim pogreškama u ocjeni koje je počinilo povjerenstvo za odabir prilikom ocjene tužiteljevog profesionalnog iskustva.

2.

Drugi tužbeni razlog koji se ističe podredno temelji se na nedovoljnom obrazloženju pobijane odluke i na tome što tužitelju nisu priopćeni kriteriji odabira koje je uspostavilo povjerenstvo za odabir.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/50

—

utvrdi da je tužba za poništenje uredno podnesena i dopuštena u skladu s člankom 263. UFEU-a, a radi učinaka iz članka 264. UFEU-a,

—

poništi Odluku C (2016.) 5054 od 9. kolovoza 2016., u skladu s člankom 263. UFEU-a, u mjeri u kojoj se u njoj navodi da mjera navedena u prijavi nije državna potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a,

—

poništi Odluku C (2016.) 5054 od 9. kolovoza 2016., u skladu s člankom 263. UFEU-a, u mjeri u kojoj se u njoj navodi da čak i kad bi mjera navedena u prijavi bila državna potpora, ona bi bila spojiva s unutarnjim tržištem u smislu članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU-a, i

—

naloži Europskoj komisiji snošenje troškove postupka i troškove tužitelja.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na nepostojanju obrazloženja. Tužitelj smatra da navedena odluka nije obrazložena jer se u njoj navodi da čak i kad bi mjera navedena u prijavi bila državna potpora, ona bi bila spojiva s unutarnjim tržištem u smislu članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU-a, pri čemu se taj zaključak ne obrazlaže.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na očitoj pogrešci u ocjeni. Tužitelj smatra da navedena odluka nije obrazložena jer se odnosi na učinke mjere potpore na tržišno natjecanje i trgovinu među državama članicama, pri čemu Komisijini argumenti, prema kojima je učinak predmetne mjere potpore na trgovinu među državama članicama samo hipotetski ili pretpostavljen, a i da postoji, bio bi ograničenog učinka, nisu obrazloženi i u praksi promiču širenje istovrsnih mjera potpore ne samo u regiji Tomar, nego i u cijeloj zemlji, s posljedicama odvraćanja nacionalnih ulaganja i ulaganja iz drugih država članica.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na povredi članka 107. stavka 1. UFEU-a jer Komisija (i) nije s dužnom pažnjom i objektivno ispitala može li predmetna potpora utjecati na trgovinu među državama članicama, (ii) nije uzela u obzir nepostojanje najniže granice ili postotka ispod kojih se a priori može smatrati da se ne utječe na trgovinu među državama članicama, (iii) nije uzela u obzir da ugrožavanje trgovine među državama članicama ne ovisi ni o lokalnoj ili regionalnoj naravi pruženih usluga ni o važnosti predmetne aktivnosti te (iv) nije dovoljno naglasila da u slučaju kada državna potpora jača položaj poduzetnika u odnosu na druge konkurentske poduzetnike valja smatrati da konkurentski poduzetnici primatelja potpore imaju nepovoljnije uvjete za financiranje novih ulaganja u navedenoj državi.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/51

—

poništi Komisijinu odluku od 1. rujna 2016. kojom se sedma verzija zakona o mjerama za promicanje njemačke kinematografije proglašava spojivom s unutarnjim tržištem (1); i

—

naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama (2).

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 110. UFEU-a.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na povredi članka 56. UFEU-a.

4.

Četvrti tužbeni razlog temelji se na povredi članka 49. UFEU-a.

5.

Peti tužbeni razlog temelji se na povredi članka 107. UFEU-a.

6.

Šesti tužbeni razlog temelji se na povredi bitnih postupovnih zahtjeva.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/52

—

poništi Komisijinu odluku od 11. siječnja 2016. o programu državnih potpora u pogledu izuzeća od oporezivanja viška dobiti SA.37667 (2015/C) (ex 2015/NN) koji je provela Kraljevina Belgija (1);

—

podredno, poništi članke 2. do 4. odluke;

—

u svakom slučaju, poništi članke 2. do 4. te odluke u dijelu u kojem (a) zahtijevaju povrat od subjekata različitih od onih kojima je izdano „prethodno porezno mišljenje na temelju kojeg se odobrava izuzeće od oporezivanja viška dobiti” kako je definirano odlukom i (b) zahtijevaju povrat iznosa koji odgovara uštedi koju su korisnici ostvarili s naslova poreza pri čemu Belgiji nije dopušteno uzeti u obzir stvarno usklađivanje na višu vrijednost koje je provela druga porezna uprava; i

—

naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na očitoj pogrešci u ocjeni, zloporabi ovlasti i nedostatku obrazloženja u tome što je odlukom utvrđeno postojanje programa potpora.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 107. UFEU-a i obveze obrazlaganja i na očitoj pogrešci u ocjeni u tome što je odlukom za navodni program utvrđeno da daje selektivnu prednost.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na povredi članka 107. UFEU-a i obveze obrazlaganja i na očitoj pogrešci u ocjeni u tome što je odlukom utvrđeno da navodni program daje prednost.

4.

Četvrti tužbeni razlog, podredno istaknut, temelji se na povredi članka 107. UFEU-a, legitimnih očekivanja i načela proporcionalnosti te na očitoj pogrešci u ocjeni, zlouporabi ovlasti i nedostatku obrazloženja u tome što se odlukom Belgiji nalaže povrat potpora.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/53

—

poništi odluku Europske komisije od 19. rujna 2016. kojom ona nije prihvatila ponudu tužitelja te je ugovor br. OIB.02/PO/2016/012/703 dodijelila grupaciji RIDEAUPRESS ITLINE;

—

prihvati zahtjev tužitelja za naknadu štete i, shodno tome, naloži Europskoj komisiji da tužitelju na ime glavnice isplati iznos od 387 500 eura kao naknadu štete pretrpljene zbog gubitka ugovora, uvećan za zakonske zatezne kamate izračunate po zakonskoj stopi do potpunog podmirenja;

—

naloži Europskoj komisiji snošenje svih troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi obveze obrazlaganja i tužiteljevih prava na dobru upravu te načela transparentnosti, zato što Komisija tužitelju nije dostavila, unatoč njegovim opetovanim i inzistirajućim zahtjevima, tehničke specifikacije proizvoda odabranog ponuditelja za nabavu, kao ni rezultate iz izvješća o analizi ponuda i uzoraka koje su joj dostavljeni.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi načela transparentnosti i jednakog postupanja prema ponuditeljima kako u trenutku izrade specifikacija tako i u trenutku Komisijina ocjenjivanja ponuda ponuditelja. Tužitelj tuženiku konkretno prigovara:

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/54

—

poništi odluku Komisije od 19. rujna 2016., državna potpora SA.44351 (2016/C) (prethodno 2016/NN) – Poljska – porez u sektoru trgovine na malo u Poljskoj, priopćeno pod brojem dokumenta C(2016) 5596, i

—

naloži Europskoj Komisiji snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na pogrešnoj klasifikaciji poljskog poreza u sektoru trgovine na malo kao državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a provođenjem očito pogrešne ocjene uvjeta selektivnosti

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 13. stavka 1. Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i povredi načela proporcionalnosti, jer je Komisija naložila neodgodivu obustavu primjene progresivne stope poljskog poreza u sektoru trgovine na malo

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na pogrešnom i nedovoljnom obrazloženju pobijane odluke

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/55

—

poništi Odluku Europske Komisije od 21. rujna 2016.;

—

proglasi nezakonitima i nespojivima sa zajedničkim tržištem potpore koje su EFRR, Francuska država, Regionalno vijeće Akvitanije i Opće vijeće Atlantskih Pireneja isplatili CABAB-u;

—

naloži Francuskoj državi, Regionalnom vijeću Akvitanije i Općem vijeću Atlantskih Pireneja dekoncentriranim državnim subjektima, kao i Europskom fondu za regionalni razvoj (EFRR) povrat nezakonito isplaćenih potpora, sa zakonskim kamatama računajući od stavljanja potpore na raspolaganje;

—

naloži Europskoj komisiji snošenje svih troškova postupka, uključujući odvjetničke troškove u visini od 5 000 eura.

1.

Prvi tužbeni razlog se temelji na unutarnjoj nezakonitosti Odluke Europske Komisije.

2.

Drugi tužbeni razlog se temelji na nepriopćavanju financiranja dodijeljenog projektu „Technocité”, koje su u korist Aglomeracije Côte-Baskija-Adour (CABAB) proveli EFRR, Francuska država, Regionalno vijeće Akvitanije i Opće vijeće Atlantskih Pireneja.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na nespojivosti financiranja s unutarnjim tržištem.

4.

Četvrti tužbeni razlog temelji se na neispunjenju uvjeta za dodjelu financiranja.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/56

—

poništi odluku ECHA-e br. SME (2016.) 5150, od 15. studenoga 2016., kojom se utvrđuje da FERTISAC S.L. ne ispunjava uvjete propisane za smanjenje pristojbi za srednje poduzeće te mu se nalaže plaćanje upravne pristojbe,

—

poništi račun ECHA-e br. 10060160, od 15. studenoga 2016., u odnosu na iznos koji odgovara razlici između pristojbe koju je platio FERTISAC S.L. i pristojbe propisane za veliko poduzeće, koja je određena na temelju odluke ECHA-e br. SME (2016.) 5150,

—

poništi račun ECHA-e br. 10060161, od 15. studenoga 2016., kojim se utvrđuje upravna pristojba u skladu s odlukom ECHA-e br. SME (2016.) 5150, i

—

naloži Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA) snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešnom kvalificiranju društva FERTISAC S.L. kao velikog poduzeća.

Dva su praga za klasifikaciju MSP-a. Nije dostatno premašiti samo jedan prag (kao što to proizlazi iz odluke ECHA-e koja uzima u obzir samo jedan prag: godišnji promet), pri tome očito zanemarujući prvi uvjet, odnosno broj zaposlenika koji se jasno razlikuje veznikom „i”. Uzimajući navedeno u obzir, društvo FERTISAC S.L. ni u jednom trenutku nije premašilo prag od 250 zaposlenika.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tuženikovom pogrešnom tumačenju Preporuke 2003/361/EZ.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/57

—

poništi Odluku Komisije od 4. srpnja 2016. o državnoj potpori SA.29769 (2013/C) (ex 2013/NN) koju provodi Španjolska za određene nogometne klubove,

—

podredno, poništi članke 4. i 5. navedene odluke, i

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na navodu da pobijana odluka krši članak 49. UFEU-a, u vezi s člancima 107. i 108. UFEU-a, kao i članak 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (Povelja) jer se cijelo obrazloženje pobijane odluke temelji na nacionalnom propisu koji ograničava slobodu poslovnog nastana.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na navodu da pobijana odluka krši članak 107. stavak 1. UFEU-a jer (i) primjenjive odbitke ne analizira s obzirom na stopu oporezivanja za svaku vrstu subjekta, (ii) ne postupa nepristrano na način da traži optužujuće i oslobađajuće dokaze; i posljedično, (iii) protupravno zaključuje da postoji prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na navodu da pobijana odluka krši (i) načelo legitimnih očekivanja jer nalaže povrat navodne potpore, pri čemu valja uzeti u obzir da se u svjetlu postupanja Administración Española i trajanja postupka klub FC Barcelona mogao legitimno pouzdati u zakonitost poreznog sustava kojem je bio podvrgnut, te (ii) temeljni zahtjev pravne sigurnosti.

4.

Četvrti tužbeni razlog temelji se na navodu da pobijana odluka krši članak 107. stavak 1. UFEU-a jer ne uzima u obzir da je potpora opravdana unutarnjom logikom poreznog sustava.

5.

Peti tužbeni razlog temelji se na navodu da pobijana odluka krši članak 108. stavak 1. UFEU-a i članke 21. do 23. Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL 2015., L 248, str. 9.) jer nalaže povrat postojeće potpore i ne poštuje postupak za tu vrstu potpora.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/58

—

naloži Europskoj uniji i/ili Europskom sustavu središnjih banaka (ESSB) da nadoknade iznose navedene u tužbi koji odgovaraju šteti koju su tužitelji pretrpjeli zbog njihova nezakonitog sudjelovanja u restrukturiranju grčkog javnog duga zbog naknadne primjene klauzula o zajedničkom djelovanju;

—

podredno, naloži Uniji i/ili Europskoj središnjoj banci (ESB) da tužiteljima nadoknade iznose određene u tužbi koji odgovaraju šteti koju su tužitelji pretrpjeli zbog nezakonitog isključenja vjerovnika grčkog javnog sektora iz restrukturiranja grčkog javnog duga;

—

u svakom slučaju, naloži ESB-u da tužiteljima nadoknadi štetu određenu u tužbi koja je u odnosu na svakog tužitelja nastala zbog nezakonitog isključenja ESSB-a iz restrukturiranja grčkog javnog duga;

—

naloži ESB-u i/ili Uniji snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na činjenici da su radnje Unije i/ili ESB-a i ESSB-a poduzete ultra vires i protivno člancima 120. do 126., 127 i 352. stavku 1. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na činjenici da se radnjama ESB-a i ESSB-a, osobito u odnosu na isključenje ESSB-a iz restrukturiranja, krši članak 123. UFEU-a.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na činjenici da se radnjama Unije i/ili ESB-a i ESSB-a krši pravo na vlasništvo tužiteljâ koje je zaštićeno na temelju članka 17. Povelje o temeljnim pravima.

4.

Četvrti tužbeni razlog temelji se na činjenici da se radnjama Unije i/ili ESB-a i ESSB-a krši slobodno kretanje kapitala koje je zaštićeno na temelju članka 63. UFEU-a.

5.

Peti tužbeni razlog temelji se na činjenici da se radnjama Unije i/ili ESB-a i ESSB-a krši pravo tužitelja na jednako postupanje koje je zaštićeno na temelju članka 20. Povelje o temeljnim pravima.

30.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 30/58

—

poništi pobijanu odluku;

—

izmijeni pobijanu odluku i osporavani žig proglasi ništavim za sve usluge i proizvode koji nisu poništeni pobijanom odlukom, s iznimkom ambalažiranja i uskladištenja proizvoda (razred 39), organiziranja putovanja (razred 39) i uređaja za gašenje požara (razred 9);

—

naloži EUIPO-u i društvu Repower AG snošenje troškova.

—

Povreda članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009;

—

Povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009,

—

Povreda članka 75. Uredbe br. 207/2009 u vezi sa člankom 296. UFEU-a.