Službeni list C 260/18.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/2

Presuda Suda (peto vijeće) od 26. svibnja 2016. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputila Curtea de Apel Bacău - Rumunjska) – Județul Neamț (C-260/14), Judeţul Bacău (C-261/14) protiv Ministerul Dezvoltării Regionale și Administrației Publice

(Spojeni predmeti C-260/14 i C-261/14) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Zaštita financijskih interesa Europske unije - Uredba (EZ, Euratom) br. 2988/95 - Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) - Uredba (EZ) br. 1083/2006 - Dodjela korisnika sredstava koji djeluje kao javni naručitelj ugovora čiji je predmet izvršavanje subvencionirane djelatnosti - Pojam „nepravilnost” - Kriterij u vezi s „povredom prava Unije” - Postupci javne nabave protivni nacionalnom zakonodavstvu - Priroda financijskih ispravaka koje donose države članice - Upravne mjere ili upravne kazne))

(2016/C 260/02)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Bacău

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Județul Neamț (C-260/14), Judeţul Bacău (C-261/14)

Tuženik: Ministerul Dezvoltării Regionale și Administrației Publice

Izreka

Članak 1. stavak 2. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica i članak 2. točku 7. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1260/1999 treba tumačiti na način da povreda nacionalnih odredbi javnog naručitelja, korisnika potpore iz strukturnih fondova u okviru provedbe postupka javne nabave čija je procijenjena vrijednost manja od praga predviđenog člankom 7. točkom (a) Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama [javnoj nabavi usluga], kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1422/2007 od 4. prosinca 2007., može pri dodjeljivanju ugovora predstavljati „nepravilnost” u smislu navedenog članka 1. stavka 2. ili članka 2. točke 7., ako je ta povreda štetno utjecala ili bi mogla štetno utjecati na opći proračun Europske unije obračunom nepravilnog rashoda.

Članak 98. stavak 2. prvi podstavak drugu rečenicu Uredbe br. 1083/2006 treba tumačiti na način da su financijski ispravci država članica, u slučaju kad se oni primjenjuju na troškove koji se sufinanciraju iz strukturnih fondova zbog nepoštovanja odredbi o provedbi postupka javne nabave, upravne mjere u smislu članka 4. Uredbe br. 2988/95.

Načelo pravne sigurnosti i načelo zaštite legitimnih očekivanja treba tumačiti na način da im nije protivna primjena države članice financijskih ispravaka uređenih unutarnjim pravnim aktom koji je stupio na snagu nakon što se dogodila navodna povreda odredbi o provedbi postupka javne nabave, pod uvjetom da je riječ o primjeni novog propisa na buduće učinke situacija koje su nastale u razdoblju važenja prijašnjeg propisa, a što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev vodeći računa o svim relevantnim okolnostima u glavnom postupku.

(1) SL C 292, 1. 9. 2014.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/3

Presuda Suda (veliko vijeće) od 24. svibnja 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio du Klagenævnet for Udbud - Danska) – MT Højgaard A/S, Züblin A/S protiv Banedanmark

(Predmet C-396/14) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 267. UFEU-a - Nadležnost Suda - Kvalifikacija tijela koje je uputilo zahtjev kao suda - Javna nabava u sektoru željezničkih infrastruktura - Pregovarački postupak - Direktiva 2004/17/EZ - Članak 10. - Članak 51. stavak 3. - Načelo jednakog postupanja prema ponuditeljima - Zajednica sastavljena od dvaju društava koja je prihvaćena kao ponuditelj - Ponuda koju je podnijelo jedno od dvaju društava u svoje ime, s obzirom na to da je drugo društvo proglasilo stečaj - Društvo koje se smatra sposobnim da ga se samog prihvati kao ponuditelja - Dodjela ugovora tom društvu))

(2016/C 260/03)

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Klagenævnet for Udbud

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: MT Højgaard A/S, Züblin A/S

Tuženik: Banedanmark

Izreka

Načelo jednakog tretmana gospodarskih subjekata iz članka 10. u vezi s člankom 51. Direktive 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga treba tumačiti na način da naručitelj ne krši to načelo kada jednom od dvaju gospodarskih subjekata koji su bili dio zajednice poduzetnika koju je, kao takvu, taj naručitelj pozvao na dostavu ponuda odobri da zamijeni tu zajednicu nakon prestanka njezina postojanja i da u vlastito ime sudjeluje u pregovaračkom postupku za dodjelu ugovora o javnoj nabavi, pod uvjetom da se utvrdi, s jedne strane, da taj gospodarski subjekt sâm ispunjava uvjete koje je utvrdio navedeni naručitelj i, s druge strane, da nastavak njegova sudjelovanja u navedenom postupku ne dovodi do pogoršanja konkurentskog položaja drugih ponuditelja.

(1) SL C 388, 3. 11. 2014.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/4

Presuda Suda (drugo vijeće) od 26. svibnja 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Østre Landsret - Danska) – Envirotec Denmark ApS protiv Skatteministeriet

(Predmet C-550/14) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost - Direktiva 2006/112/EZ - Obrnuta porezna obveza - Članak 198. stavak 2. - Zlatni materijal ili poluproizvodi - Pojam - Članak 199. stavak 1. točka (d) i Prilog VI. - Rabljeni materijal, otpad i ostaci - Poluge nastale taljenjem različitih predmeta i ostataka namijenjenih izdvajanju zlata i čija je čistoća zlata veća od 325 tisućinki))

(2016/C 260/04)

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Østre Landsret

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Envirotec Denmark ApS

Tuženik: Skatteministeriet

Izreka

Članak 198. stavak 2. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da se primjenjuje na isporuku poluga poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, koje se sastoje od nasumično grubo spojene legure dobivene taljenjem ostataka i različitih metalnih predmeta koji sadržavaju zlato kao i iz ostalih metala, materijala i tvari, a koje, ovisno o poluzi, imaju udio zlata od oko 500 ili 600 tisućinki.

(1) SL C 56, 16. 2. 2015.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/4

Presuda Suda (prvo vijeće) od 25. svibnja 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Augstākā tiesa – Latvija) – Rūdolfs Meroni protiv Recoletos Limited

(Predmet C-559/14) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Uredba (EZ) br. 44/2001 - Priznavanje i izvršenje privremenih i zaštitnih mjera - Pojam „javnog poretka”))

(2016/C 260/05)

Jezik postupka: latvijski

Sud koji je uputio zahtjev

Augstākā tiesa

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Rūdolfs Meroni

Tuženik: Recoletos Limited

uz sudjelovanje: Aivars Lembergs, Olafs Berķis, Igors Skoks, Genādijs Ševcovs

Izreka

Članak 34. točku 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da, u okolnostima poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, priznavanje i izvršenje odluke koju je donio sud države članice a da treća osoba čija prava mogu biti ugrožena tom odlukom nije bila saslušana ne treba smatrati očito protivnim javnom poretku države članice u kojoj se traži priznanje i pravu na pravičan postupak u smislu tih odredbi, u mjeri u kojoj ona pred tim sudom može ostvariti svoja prava.

(1) SL C 89, 16. 3. 2015.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/5

Presuda Suda (drugo vijeće) od 26. svibnja 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio First-tier Tribunal (Tax Chamber) – Ujedinjena Kraljevina) – Bookit, Ltd protiv Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs

(Predmet C-607/14) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost - Direktiva 2006/112/EZ - Izuzeće - Članak 135. stavak 1. točka (d) - Transakcije koje se tiču plaćanja i transfera - Pojam - Kupovina kinoulaznica putem telefona ili interneta - Plaćanje debitnom ili kreditnom karticom - Usluge „obrade plaćanja karticom”))

(2016/C 260/06)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

First-tier Tribunal (Tax Chamber)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Bookit, Ltd

Tuženik: Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs

Izreka

Članak 135. stavak 1. točku (d) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da se izuzeće od poreza na dodanu vrijednost koje je u njemu predviđeno za transakcije koje se odnose na plaćanja i transfere ne primjenjuje na uslugu „obrade plaćanja debitnom ili kreditnom karticom”, poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, koju provodi porezni obveznik koji je pružatelj te usluge u slučaju kada određena osoba kupuje, putem toga pružatelja, kinoulaznicu koju potonji prodaje u ime i za račun drugog subjekta i koju ta osoba plaća debitnom ili kreditnom karticom.

(1) SL C 81, 9. 3. 2015.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/6

Presuda Suda (drugo vijeće) od 26. svibnja 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour d'appel de Bruxelles - Belgija) – État belge, SPF Finances protiv NN (L) International SA, ranije ING International SA, pravni slijednik ING Dynamic SA

(Predmet C-48/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Izravno oporezivanje - Slobodno kretanje kapitala - Sloboda pružanja usluga - Direktiva 69/335/EEZ - Članci 2., 4., 10. i 11. - Direktiva 85/611/EEZ - Članci 10. i 293. UEZ-a - Godišnji porez na subjekte za zajednička ulaganja - Dvostruko oporezivanje - Sankcija primjenjiva na subjekte za zajednička ulaganja po inozemnom pravu))

(2016/C 260/07)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour d'appel de Bruxelles

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: État belge, SPF Finances

Tuženik: NN (L) International SA, ranije ING International SA, pravni slijednik ING Dynamic SA

Izreka

Članke 2., 4., 10. i 11. Direktive Vijeća 69/335/EEZ od 17. srpnja 1969. o neizravnim porezima na prikupljanje kapitala, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 85/303/EEZ od 10. lipnja 1985., treba tumačiti na način da im se ne protivi zakon države članice kojim se uvodi godišnji porez na subjekte za zajednička ulaganja, poput onoga u glavnom postupku, koji tom porezu podvrgava strane subjekte za zajednička ulaganja koji trguju udjelima u toj državi članici.

Direktivu Vijeća 85/611/EEZ od 20. prosinca 1985. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS), prema potrebi u vezi s člankom 10. UEZ-a i člankom 293. drugom alinejom UEZ-a, treba tumačiti na način da joj se ne protivi zakon države članice kojim se uvodi godišnji porez na subjekte za zajednička ulaganja, poput onoga u glavnom postupku, koji tom porezu podvrgava strane subjekte za zajednička ulaganja koji trguju udjelima u toj državi članici, pod uvjetom da se taj zakon primjenjuje na nediskriminirajući način.

3.	Članak 56. UEZ-a treba tumačiti na način da mu se ne protivi zakon države članice kojim se uvodi godišnji porez na subjekte za zajednička ulaganja, poput onoga u glavnom postupku, koji tom porezu podvrgava strane subjekte za zajednička ulaganja koji trguju udjelima u toj državi članici.

Članak 49. UEZ-a treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalna odredba poput članka 162. podstavka 2. Zakonika o porezu na nasljeđivanje, kako je izmijenjen Programskim zakonom od 22. prosinca 2003., kojim država članica predviđa posebnu sankciju, odnosno sudsku zabranu da ondje ubuduće trguju udjelima, protiv stranih subjekata za zajedničko ulaganje u slučaju da nisu poštovali obvezu godišnje prijave potrebne za naplatu poreza na subjekte za zajedničko ulaganje ili da ga nisu platili.

(1) SL C 138, 27. 4. 2015.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/7

Presuda Suda (drugo vijeće) od 26. svibnja 2016. (zahtjev za prethodnu odluku Upper Tribunal (Tax and Chancery Chamber) – Ujedinjena Kraljevina) – Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs protiv National Exhibition Centre Limited

(Predmet C-130/15) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost - Šesta direktiva 77/388/EEZ - Izuzeće - Članak 13. dio B točka (d) podtočka 3. - Transakcije koje se odnose na plaćanja i transfere - Pojam - Kupnja karata za predstave ili druga događanja - Plaćanje putem debitne ili kreditne kartice - Usluge „obrade plaćanja putem kartice””)

(2016/C 260/08)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Upper Tribunal (Tax and Chancery Chamber)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs

Tuženik: National Exhibition Centre Limited

Izreka

Članak 13. dio B točku (d) podtočku 3. Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje treba tumačiti na način da se izuzeće od poreza na dodanu vrijednost predviđeno u toj odredbi, koje se odnosi na transakcije koje se odnose na plaćanja i transfere, ne primjenjuje na uslugu „obrade plaćanja putem debitne ili kreditne kartice”, poput one u glavnom postupku, koju porezni obveznik pružatelj te usluge pruža osobi koja preko njega kupuje kartu za predstavu ili drugo događanje koju on prodaje u ime i za račun drugog subjekta, a koju ta osoba plaća debitnom ili kreditnom karticom.

(1) SL C 190, 8. 6. 2015.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/7

Presuda Suda (deseto vijeće) od 26. svibnja 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio First-tier Tribunal (Tax Chamber) – Ujedinjena Kraljevina) – Invamed Group Ltd i dr. protiv Commissioners for Her Majesty's Revenue & Customs

(Predmet C-198/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Zajednička carinska tarifa - Tarifno razvrstavanje - Kombinirana nomenklatura - Odsjek XVII. - Prijevozna sredstva - Poglavlje 87. - Vozila, osim željezničkih ili tramvajskih vagona i lokomotiva te njihovi dijelovi i pribor - Tarifni brojevi 8703 i 8713 - Vozila na električni pogon koja se napajaju iz baterije - Pojam „osobe s invaliditetom”))

(2016/C 260/09)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

First-tier Tribunal (Tax Chamber)

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Invamed Group Ltd, Invacare UK Ltd, Days Healthcare Ltd, Electric Mobility Euro Ltd, Medicare Technology Ltd, Sunrise Medical Ltd, Invacare International SARL

Tuženici: Commissioners for Her Majesty's Revenue & Customs

Izreka

Tarifni broj 8713 Kombinirane nomenklature carinske tarife iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, kako je izmijenjena i dopunjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1810/2004 od 7. rujna 2004. treba tumačiti na način da

—	izraz „za osobe s invaliditetom” znači da je proizvod namijenjen isključivo osobama s invaliditetom;

—	činjenica da vozilo mogu koristiti i osobe koje nemaju invaliditet nema utjecaja na razvrstavanje pod tarifni broj 8713 navedene Kombinirane nomenklature.

Pojam „osobe s invaliditetom” naveden u tarifnom broju 8713 Kombinirane nomenklature iz Priloga I. Uredbi br. 2658/87, kako je izmijenjena i dopunjena Uredbom br. 1810/2004. treba tumačiti na način da se njime određuju osobe čija je sposobnost hodanja nezanemarivo ograničena te da trajanje tog ograničenja i eventualna prisutnost ograničenja drugih sposobnosti nemaju utjecaja.

(1) SL C 228, 13. 7. 2015.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/8

Presuda Suda (treće vijeće) od 26. svibnja 2016. – Rose Vision, SL protiv Europske komisije

(Predmet C-224/15 P) (1)

((Žalba - Projekti u području istraživanja koje financira Europska unija - Revizije kojima se utvrđuju nepravilnosti u provedbi određenih projekata - Odluka Komisije o obustavi plaćanja iznosa koji se imaju platiti u okviru određenih projekata - Tužba za naknadu štete - Odbijanje - Obrazloženje))

(2016/C 260/10)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Rose Vision, SL (zastupnik: J.J. Marín López, abogado)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: R. Lyal i M. Siekierzyńska, agenti)

Izreka

1.	Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od 5. ožujka 2015., Rose Vision i Seseña/Komisija (T-45/13, neobjavljena, EU:T:2015:138) u dijelu u kojem se odnosi na Rose Vision SL.

2.	Predmet se vraća Općem sudu Europske unije.

3.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

(1) SL C 228, 13. 7. 2015.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/9

Presuda Suda (sedmo vijeće) od 26. svibnja 2016. – Europska komisija protiv Helenske Republike

(Predmet C-244/15) (1)

((Povreda obveze države članice - Oporezivanje - Slobodno kretanje kapitala - Članak 63. UFEU-a - Članak 40. Sporazuma o EGP-u - Porez na nasljedstva - Propis države članice koji predviđa oslobođenje od poreza na nasljedstvo povezanih s glavnim boravištem pod uvjetom da nasljednik trajno boravi u toj državi članici - Ograničenje - Opravdanje))

(2016/C 260/11)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: D. Triantafyllou i W. Roels, agenti)

Tuženik: Helenska Republika (zastupnici: M. Tassopoulou i V. Karrá, agenti)

Izreka

Helenska Republika je donošenjem i zadržavanjem na snazi zakonodavstva koje predviđa oslobođenje od poreza na nasljedstvo povezanih s glavnim boravištem, koje se primjenjuje jedino na državljane država članica Europske unije koji borave u Grčkoj, povrijedila obveze koje je dužna ispuniti na temelju članka 63. UFEU-a i članka 40. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru od 2. svibnja 1992.

2.	Helenskoj Republici nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 228, 13. 7. 2015.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/9

Presuda Suda (deveto vijeće) od 26. svibnja 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgerichtshof – Austrija) – GD European Land Systems – Steyr GmbH protiv Zollamt Eisenstadt Flughafen Wien

(Predmet C-262/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Zajednička carinska tarifa - Razvrstavanje robe - Uredba (EEZ) br. 2658/87 - Kombinirana nomenklatura - Tarifni broj 8710 i tarifni podbroj 9305 91 00 - Napomena 3. uz odsjek XVII. i napomena 1. točka (c) uz poglavlje 93. - Tenkovi i ostala oklopna borbena motorna vozila - Vojno oružje - Razvrstavanje kupolnog sustava))

(2016/C 260/12)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: GD European Land Systems – Steyr GmbH

Tuženik: Zollamt Eisenstadt Flughafen Wien

Izreka

Kombiniranu nomenklaturu iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, u verziji iz Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 1001/2013 od 4. listopada 2013., treba tumačiti na način da kupolni sustav poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, a koji je uvezen radi proizvodnje tenkova i potom zaista bio korišten u tu svrhu, ulazi u tarifni broj 8710 KN-a ako je „uglavnom” namijenjen za tenk, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri vodeći računa o karakteristikama i objektivnim svojstvima tog kupolnog sustava, a da pritom njegova krajnja uporaba u konkretnom slučaju nije odlučujuća za njegovo razvrstavanje. Ako to nije slučaj, navedeni kupolni sustav kao dio ili pribor „vojnog oružja” treba razvrstati u tarifni podbroj 9305 9100 navedene kombinirane nomenklature.

(1) SL C 294, 7. 9. 2015.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/10

Presuda Suda (osmo vijeće) od 26. svibnja 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Augstākā tiesa - Latvija) – ZS „Ezernieki” protiv Lauku atbalsta dienests

(Predmet C-273/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Poljoprivreda - Europski fond za smjernice i jamstva u poljoprivredi - Uredbe (EZ) br. 1257/1999 i 817/2004 - Potpora ruralnom razvoju - Povrat neopravdanih plaćanja - Povećanje prijavljene površine iznad predviđenog praga tijekom petogodišnjeg razdoblja trajanja obveze - Zamjena prvotne obveze novom - Nepoštovanje od strane korisnika obveze podnošenja godišnjeg zahtjeva za plaćanje potpore - Nacionalni propis kojim se zahtijeva povrat svih potpora isplaćenih tijekom nekoliko godina - Načelo proporcionalnosti - Članci 17. i 52. Povelje Europske unije o temeljnim pravima))

(2016/C 260/13)

Jezik postupka: latvijski

Sud koji je uputio zahtjev

Augstākā tiesa

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: ZS „Ezernieki”

Tuženik: Lauku atbalsta dienests

Izreka

Članak 71. stavak 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 817/2004 od 29. travnja 2004. o detaljnim pravilima za primjenu Uredbe Vijeća br. 1257/1999 o potpori Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP) i ruralnom razvoju treba, s obzirom na cilj Uredbe Vijeća (EZ) br. 1257/1999 od 17. svibnja 1999. o potpori Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP) i ruralnom razvoju kojom se izmjenjuju i stavljaju izvan snage određene uredbe, kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1783/2003 od 29. rujna 2003., i Uredbe br. 817/2004, te s obzirom na načelo proporcionalnosti i članke 17. i 52. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, na temelju kojeg je korisnik potpore dodijeljene u zamjenu za njegove višegodišnje agrookolišne obveze dužan u cijelosti vratiti već isplaćenu potporu jer nije podnio godišnji zahtjev za plaćanje te potpore za posljednju godinu petogodišnjeg razdoblja trajanja njegovih obveza kad je, s jedne strane, to petogodišnje razdoblje zamijenilo prethodno zbog povećanja površine njegova gospodarstva i, s druge strane, taj korisnik nije prestao ispunjavati svoje obveze u vezi s uporabom površine prijavljene prije tog povećanja.

(1) SL C 262, 10. 8. 2015.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/11

Presuda Suda (sedmo vijeće) od 26. svibnja 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Augstākā tiesa – Latvija) – Valsts ieņēmumu dienests protiv SIA „Latvijas propāna gāze”

(Predmet C-286/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Zajednička carinska tarifa - Tarifno razvrstavanje - Kombinirana nomenklatura - Tarifni broj 2711 - Naftni plinovi i ostali plinoviti ugljikovodici - Tvar koja daje bitnu značajku - Ukapljeni naftni plin))

(2016/C 260/14)

Jezik postupka: latvijski

Sud koji je uputio zahtjev

Augstākā tiesa

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Valsts ieņēmumu dienests

Tuženik: SIA „Latvijas propāna gāze”

Izreka

Pravilo 2. točku (b) i pravilo 3. točku (b) općih pravila za tumačenje kombinirane nomenklature iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi kako je naknadno izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1031/2008 od 19. rujna 2008. i Uredbom Komisije (EZ) br. 948/2009 od 30. rujna 2009. treba tumačiti na način da se – zato što svi sastojci mješavine plina, kao što je ukapljeni naftni plin o kojemu je riječ u glavnom postupku, njemu zajedno daju njegovu bitnu značajku zbog čega nije moguće odrediti jedan sastojak koji mu daje bitnu značajku i da u svakom slučaju nije moguće odrediti točnu količinu svakog od sastojaka predmetnog ukapljenog naftnog plina – ne smije primijeniti pretpostavka prema kojoj tvar koja proizvodu daje njegovu bitnu značajku u smislu pravila 3. točke (b) tih općih pravila jest onaj sastojak koji ima najveći postotak u mješavini.

Spomenutu kombiniranu nomenklaturu treba tumačiti na način da ukapljeni naftni plin, kao što je onaj o kojemu je riječ u glavnom postupku, a koji sadržava 0,32 % metana, etana i etilena, 58,32 % propana i propilena, te najviše 39,99 % butana i butilena, zbog čega nije moguće utvrditi koja mu od tih tvari koje ga čine daje njegovu bitnu značajku, potpada pod tarifni podbroj 2711 19 00 to jest pod „Naftne plinove i ostale plinovite, ukapljene ugljikovodike, ostalo”.

Članak 218. stavak 1. točku (d) Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice treba tumačiti na način da ne podrazumijeva obvezu deklaranta ukapljenog naftnog plina, kao što je onaj o kojemu je riječ u glavnom postupku, da precizno naznači postotak tvari koja ima najveći udio u ukapljenom naftnom plinu.

(1) SL C 270, 17. 8. 2015.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/12

Presuda Suda (deseto vijeće) od 26. svibnja 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal administratif - Luksemburg) – Charles Kohll, Sylvie Kohll-Schlesser protiv Directeur de l'administration des contributions directes

(Predmet C-300/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članci 21. i 45. UFEU-a - Slobodno kretanje i boravak osoba i radnika - Porez na dohodak - Starosna mirovina - Porezni kredit za umirovljenike - Uvjeti za dodjelu - Posjedovanje porezne kartice koju izdaje nacionalno upravno tijelo))

(2016/C 260/15)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal administratif

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Charles Kohll, Sylvie Kohll-Schlesser

Tuženik: Directeur de l'administration des contributions directes

Izreka

Članke 21. i 45. UFEU-a treba tumačiti na način da im je protivan nacionalni porezni propis kao što je onaj u glavnom postupku, koji pogodnost poreznog kredita za umirovljenike predviđa samo za porezne obveznike koji imaju poreznu karticu.

(1) SL C 294, 7. 9. 2015.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/13

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 24. svibnja 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rechtbank Amsterdam - Nizozemska) – Izvršenje europskog uhidbenog naloga izdanog protiv Paweła Dworzeckog

(Predmet C-108/16 PPU) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Hitni prethodni postupak - Policijska i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima - Okvirna odluka 2002/584/PUP - Europski uhidbeni nalog - Članak 4.a stavak 1. - Postupci predaje između država članica - Uvjeti za izvršenje - Razlozi za moguće neizvršenje - Iznimke - Obvezno izvršavanje - Kazna izrečena u odsutnosti - Pojmovi „osobno dostavljen poziv na sud” i „službena obavijest na drugi način” - Autonomni pojmovi prava Unije))

(2016/C 260/16)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank Amsterdam

Stranka glavnog postupka

Paweł Dworzecki

Izreka

Članak 4.a stavak 1. točku (a) podtočku (i.) Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299/PUP od 26. veljače 2009., treba tumačiti na način da izrazi „osobno pozvana”, kao i „na drugi način stvarno primila službenu obavijest o predviđenom datumu i mjestu suđenja tako da se nedvojbeno utvrdilo da je osoba bila upoznata s predviđenim suđenjem” iz te odredbe predstavljaju autonomne pojmove prava Unije te se moraju ujednačeno tumačiti u cijeloj Uniji.

Članak 4.a stavak 1. točku (a) podtočku (i.) Okvirne odluke 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, treba tumačiti na način da uvjete navedene u toj odredbi sam po sebi ne ispunjava sudski poziv, kao što je onaj u glavnom postupku, koji nije dostavljen neposredno dotičnoj osobi, nego je na njezinoj adresi bio dostavljen odrasloj osobi članu domaćinstva koja joj ga se obvezala proslijediti, pri čemu se iz europskog uhidbenog naloga ne može utvrditi je li i, ako je to slučaj, kada, ta odrasla osoba stvarno proslijedila taj poziv dotičnoj osobi.

(1) SL C 156, 2. 5. 2016.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/13

Rješenje Suda (drugo vijeće) od 23. ožujka 2016. (zahtjev za prethodnu odluku Cour administrative d'appel de Paris - Francuska) – Overseas Financial Limited, Oaktree Finance Limited protiv Ministre de l’Économie, de l’Industrie et du Numérique

(Predmet C-319/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Obustava postupka))

(2016/C 260/17)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour administrative d'appel de Paris

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Overseas Financial Limited, Oaktree Finance Limited

Tuženik: Ministre de l’Économie, de l’Industrie et du Numérique

Izreka

Obustavlja se prethodni postupak o zahtjevu za prethodnu odluku koji je odlukom od 22. lipnja 2015. uputio Cour administrative d’appel de Paris (Francuska).

(1) SL C 279, 24. 8. 2015.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/14

Rješenje Suda (osmo vijeće) od 25. veljače 2016. (zahtjev za prethodnu odluku Consiglio di Stato - Italija) – Associazione Italiana delle Unità Dedicate Autonome Private di Day Surgery e dei Centri di Chirurgia Ambulatoriale (Aiudapds) protiv Agenzia Italiana del Farmaco (AIFA), Ministero della Salute

(Predmet C-520/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Poslovnik Suda - Članak 53. stavak 2. - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Članak 47. drugi stavak i članak 54. - Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - Članak 6. stavak 1. - Izvanredno pravno sredstvo predsjednika Talijanske Republike - Stranka u postupku protivi se pravnom sredstvu - Preinačenje tog izvanrednog pravnog sredstva u pravni lijek - Provedba prava Unije - Nepostojanje - Očita nenadležnost Suda))

(2016/C 260/18)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Associazione Italiana delle Unità Dedicate Autonome Private di Day Surgery e dei Centri di Chirurgia Ambulatoriale (Aiudapds)

Tuženici: Agenzia Italiana del Farmaco (AIFA), Ministero della Salute

Uz sudjelovanje: Roche Italia SpA, Novartis Farma SpA, Regione Marche

Izreka

Sud Europske unije očito je nenadležan za davanje odgovora na pitanje Consiglia di Stata (Državno vijeće, Italija) upućeno odlukom od 15. srpnja 2015. (predmet C-520/15).

(1) SL C 398, 30. 11. 2015.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/15

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. veljače 2016. uputio Amtsgericht München (Njemačka) – kazneni postupak protiv Ianosa Trance

(Predmet C-124/16)

(2016/C 260/20)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Amtsgericht München

Stranke glavnog postupka

Ianos Tranca

Druga stranka: Staatsanwaltschaft München I

Prethodna pitanja

Protivi li se članku 2. i članku 6. stavcima 1. i 3. Direktive 2012/13/EU (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. propis države članice prema kojem optuženik u okviru kaznenog postupka, koji u toj državi članici nema prebivalište, mora imenovati opunomoćenika za primanje pismena za dostavu kaznenog naloga izdanog protiv njega, iako optuženik zbog toga nema na raspolaganju cijeli rok za prigovor protiv kaznenog naloga, ali nema ni adresu na koju se kazneni nalog dokazano može dostaviti, a imenovanje opunomoćenika za primanje pismena za dostavu s adresom omogućuje mu obavještavanje opunomoćenika za primanje pismena za dostavu kamo mu se može poslati kazneni nalog s dostavnicom?

Protivi li se članku 2. stavku 1. i članku 6. stavcima 1. i 3. Direktive 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. propis države članice prema kojem optuženik u okviru kaznenog postupka, koji u toj državi članici nema prebivalište, mora imenovati opunomoćenika za primanje pismena za dostavu kaznenog naloga izdanog protiv njega i dostava opunomoćeniku za primanje pismena za dostavu automatski je dovoljna za izračun roka dopuštenosti prigovora ako optuženik u slučaju propuštanja tako izračunanog roka može tražiti povrat u prijašnje stanje, pri čemu je kao opravdanje dovoljno da mu je kazneni nalog proslijeđen i da je nakon tog prosljeđivanja podnio prigovor u za to propisanom roku; ako, dakle, povratom u prijašnje stanje on može retroaktivno iskoristiti puni rok za prigovor, iako zakon u pravilu predviđa ovršnost kaznenog naloga u slučaju nepoštovanja roka?

(1) Direktiva 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informiranje u kaznenom postupku (SL L 142, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 48.)

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/16

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 4. travnja 2016. uputio Landgericht München I (Njemačka) – kazneni postupak protiv Ionela Oprije

(Predmet C-188/16)

(2016/C 260/21)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landgericht München I

Stranke glavnog postupka

Ionel Opria

Druga stranka: Staatsanwaltschaft München I

Prethodno pitanje

Treba li članak 2., članak 3. stavak 1. točku (c) i članak 6. stavke 1. i 3. Direktive 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informiranje u kaznenom postupku (1) tumačiti na način da im se protive propisi države članice prema kojima se u okviru kaznenog postupka protiv optuženika, koji u toj državi članici nema prebivalište ili uobičajeno boravište, dostava kaznenog naloga izdanog protiv optuženika može izvršiti opunomoćeniku za primanje pismena za dostavu kojeg je imenovao optuženik s posljedicom da kazneni nalog istekom (dvotjednog) roka za prigovor koji počinje teći dostavom opunomoćeniku za primanje pismena za dostavu postaje pravomoćan, čak i onda kad prema propisima države članice svakom takvom optuženiku koji u roku od dva tjedna od svojeg stvarnog saznanja za kazneni nalog podnese pisani prigovor protiv kaznenog naloga nadležnom sudu treba po službenoj dužnosti odobriti povrat u prijašnje stanje s posljedicom da od donošenja odluke o povratu u prijašnje stanje postupak treba nastaviti kao da je prigovor pravodobno podnesen?

(1) SL L 142, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 48.)

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/17

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. travnja 2016. uputio Amtsgericht Kehl (Njemačka) – I

(Predmet C-195/16)

(2016/C 260/22)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Amtsgericht Kehl

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: I

Prethodna pitanja

Treba li pravo Europske unije, a osobito članak 2. Direktive 2006/126/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o vozačkim dozvolama (u daljnjem tekstu: Treća direktiva o vozačkim dozvolama), ili članke 18., 21., 45., 49. i 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (u daljnjem tekstu: UFEU) tumačiti na način da im se protivi propis države članice koji ne priznaje vozačke dozvole stečene u drugoj državi članici, osobito ako je ta vozačka dozvola stečena u skladu sa zahtjevima Treće direktive o vozačkim dozvolama?

Treba li pravo Europske unije, a osobito članak 2. Treće direktive o vozačkim dozvolama ili članke 18., 21., 45., 49. i 56. UFEU-a tumačiti na način da im se protivi propis države članice koji ne priznaje legitimacijski dokument koji je imatelju vozačke dozvole stečene u skladu sa zahtjevima Treće direktive o vozačkim dozvolama u drugoj državi članici izdala ta država članica, iako je ta država članica važenje tog legitimacijskog dokumenta vremenski i prostorno ograničila na svoje državno područje, a taj legitimacijski dokument usto ne ispunjava zahtjeve obrasca vozačke dozvole Treće direktive o vozačkim dozvolama?

U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje: treba li pravo Europske unije, a osobito članak 2. Treće direktive o vozačkim dozvolama ili članke 18., 21., 45., 49. i 56. UFEU-a tumačiti na način da im se protivi propis države članice koji upravljanje motornim vozilom određuje kao kažnjivo djelo ako vozač nema pravo na upravljanje vozilom, iako je taj vozač stekao vozačku dozvolu u drugoj državi članici u skladu sa zahtjevima Treće direktive o vozačkim dozvolama ali to ne može dokazati legitimacijskim dokumentom koji odgovara obrascu vozačke dozvole iz te direktive?

U slučaju niječnog odgovora na drugo pitanje: treba li pravo Europske unije, a osobito članak 2. Treće direktive o vozačkim dozvolama ili članke 18., 21., 45., 49. i 56. UFEU-a tumačiti na način da im se protivi propis države članice u skladu s kojim se stjecatelju vozačke dozvole u pravilu odmah nakon polaganja praktičnog vozačkog ispita izdaje konačna vozačka dozvola te koji kao prekršaj novčanom kaznom kažnjava upravljanje motornim vozilom ako vozač koji je u drugoj državi članici stekao vozačku dozvolu u skladu sa zahtjevima Treće direktive o vozačkim dozvolama nema sa sobom u vožnji konačnu vozačku dozvolu kao dokaz svojeg ovlaštenja za upravljanje vozilom jer mu takva vozačka dozvola još nije izdana zbog posebnosti postupka za izdavanje konačne vozačke dozvole u toj državi članici, na što vozač nema utjecaja, ali on unatoč tome u vožnji sa sobom ima službenu potvrdu o postojanju pretpostavki za stjecanje vozačke dozvole?

(1) SL L 403, str. 18. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 8., str. 107.)

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/18

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. travnja 2016. uputio Verwaltungsgerichtshof (Austrija) – Majid (ili i Madzhdi) Shiri

(Predmet C-201/16)

(2016/C 260/23)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Podnositelj revizije: Majid (ili i Madzhdi) Shiri

Tuženo tijelo: Bundesamt für Fremdenwesen und Asyl

Prethodna pitanja

Treba li odredbe Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (1), koje predviđaju pravo na učinkovit pravni lijek protiv odluke o transferu, a osobito članak 27. stavak 1., s obzirom na uvodnu izjavu 19., tumačiti na način da se tražitelj azila može pozivati na to da je nadležnost prenesena na državu članicu moliteljicu zbog isteka šestomjesečnog roka za transfer (članak 29. stavak 2. u vezi s člankom 29. stavkom 1. Uredbe br. 604/2013)?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje:

2.	Nastupa li prijenos nadležnosti u skladu s člankom 29. stavkom 2. prvom rečenicom Uredbe br. 604/2013 već samim istekom roka za transfer ili prijenos nadležnosti zbog isteka roka zahtijeva i da nadležna država članica odbije obvezu prihvaćanja ili ponovnog prihvaćanja predmetne osobe?

(1) SL L 180, str. 31. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 108.)

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/18

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. travnja 2016. uputio Bundesverwaltungsgericht (Njemačka) – Unabhängiges Landeszentrum für Datenschutz Schleswig-Holstein protiv Wirtschaftsakademie Schleswig-Holstein GmbH

(Predmet C-210/16)

(2016/C 260/24)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesverwaltungsgericht

Stranke glavnog postupka

Tuženik, žalitelj i podnositelj revizije: Unabhängiges Landeszentrum für Datenschutz Schleswig-Holstein

Tužitelj, druga stranka u žalbenom postupku i druga stranka u revizijskom postupku: Wirtschaftsakademie Schleswig-Holstein GmbH

Intervenijent: Facebook Ireland Limited

Uz sudjelovanje: Der Vertreter des Bundesinteresses beim Bundesverwaltungsgericht

Prethodna pitanja

Treba li članak 2. točku (d) Direktive 95/46/EZ (1) tumačiti na način da on odgovornost za povredu zaštite podataka konačno i iscrpno uređuje ili u okviru „odgovarajućih mjera” u skladu s člankom 24. Direktive 95/46/EZ i „učinkovitih ovlasti za posredovanje” u skladu s člankom 28. stavkom 3. druge alineje Direktive 95/46/EZ u višestupanjskim odnosima između davatelja informacija ostaje mjesta za odgovornost tijela koje u smislu članka 2. točke (d) Direktive 95/46/EZ nije odgovorno za obradu podataka prilikom izbora operatora za njegovu ponudu informacija?

Slijedi li iz obveze država članica u skladu s člankom 17. stavkom 2. Direktive 95/46/EZ da prilikom obrade podataka moraju propisati da nadzornik „mora izabrati obrađivača koji daje dovoljna jamstva u vezi mjera tehničke sigurnosti kojima je uređena obrada koju je potrebno izvršiti”a contrario da u slučaju drugih korisničkih odnosa koji nisu povezani s obradom podataka u smislu članka 2. točke (e) Direktive 95/46/EZ ne postoji obveza pomnog izbora i da ona ne može utemeljena na nacionalnom pravu?

Je li u slučajevima u kojima koncern majka sa sjedištem izvan Europske unije ima u različitim državama članicama pravno samostalne poslovne jedinice (društva kćeri) u skladu s člankom 4. i člankom 28. stavkom 6. Direktive 95/46/EZ nadzorno tijelo države članice (ovdje: Njemačke) ovlašteno za izvršavanje ovlasti prenesenih u skladu s člankom 28. stavkom 3. Direktive 95/46/EZ u odnosu na poslovnu jedinicu na vlastitom državnom području i onda kad je ta poslovna jedinica nadležna jedino za promicanje prodaje reklama i ostale marketinške mjere namijenjene stanovnicima te države članice, kad samostalna poslovna jedinica (društvo kći) koja se nalazi u drugoj državi članici (ovdje: Irskoj) prema podjeli zadaća unutar koncerna ima isključivu odgovornost za prikupljanje i obradu osobnih podataka na cjelokupnom području Europske unije pa tako i u drugoj državi članici (ovdje: Njemačkoj), ako odluku o obradi podatka stvarno donosi koncern majka?

Treba li članak 4. stavak 1. točku (a) i članak 28. stavak 3. Direktive 95/46/EZ tumačiti na način da u slučajevima u kojima osoba odgovorna za obradu podataka ima poslovnu jedinicu na državnom području jedne države članice (ovdje: Irske), a postoji druga pravno samostalna poslovna jedinica na državnom području druge države članice (ovdje: Njemačke), koja je nadležna za, među ostalim, prodaju reklamnih površina i čija je djelatnost usmjerena na stanovnike te države, nadzorno tijelo nadležno u toj drugoj državi članici (ovdje: Njemačkoj) može donositi mjere i naloge radi provedbe prava zaštite podataka i protiv druge poslovne jedinice (ovdje: u Njemačkoj) koja prema podjeli zadaća i odgovornosti unutar koncerna nije odgovorna za obradu podataka ili su mjere i nalozi u tom slučaju mogući samo od strane nadzornog tijela državne članice (ovdje: Irske) na čijem području ima sjedište tijelo odgovorno unutar koncerna?

Treba li članak 4. stavak 1. točku (a) i članak 28. stavke 3. i 6. Direktive 95/46/EZ tumačiti na način da je u slučajevima u kojima nadzorno tijelo države članice (ovdje: Njemačke) pokreće postupak protiv osobe ili tijela koje djeluje na njezinom državnom području u skladu s člankom 28. stavkom 3. Direktive 95/46/EZ zbog nepažljivog izbora treće osobe uključene u postupak obrade podataka (ovdje: Facebooka) jer ta treća osoba povređuje pravo zaštite podataka, nadzorno tijelo koje postupa (ovdje: Njemačka) vezano ocjenom zakonodavstva o zaštiti podataka nadzornog tijela druge države članice u kojoj treća osoba odgovorna za obradu podataka ima svoj poslovni nastan (ovdje: Irska), na način da ne smije usvojiti pravnu ocjenu koja od toga odstupa ili nadzorno tijelo koje postupa (ovdje: Njemačka) smije samostalno ispitivati zakonitost obrade podataka od strane treće osobe s poslovnim nastanom u drugoj državi članici (ovdje: Irskoj) kao prethodno pitanje za svoje vlastito postupanje?

Ako nadzorno tijelo koje postupa (ovdje: Njemačka) smije samostalno provesti preispitivanje: treba li članak 28. stavak 6. drugu rečenicu Direktive 95/46/EZ tumačiti na način da to nadzorno tijelo smije izvršavati učinkovite ovlasti za posredovanje koje su joj u skladu s člankom 28. stavkom 3. Direktive 95/46/EZ prenesene protiv osobe ili tijela s poslovnim nastanom na njezinom državnom području zbog suodgovornosti za povrede zaštite podataka treće osobe s poslovnim nastanom u drugoj državi članici samo i tek onda kad je ono prije toga zamolilo nadzorno tijelo te druge države članice (ovdje: Irske) za izvršavanje svojih ovlasti?

(1) Direktiva 95/46/EZ o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, str. 31.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 7., str. 88.)

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/20

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. travnja 2016. uputio Amtsgericht München (Njemačka) – kazneni postupak protiv Tanje Reiter

(Predmet C-213/16)

(2016/C 260/25)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Amtsgericht München

Stranke glavnog postupka

Tanja Reiter

Druga stranka: Staatsanwaltschaft München I

Prethodna pitanja

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/21

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. travnja 2016. uputio Oberlandesgericht Frankfurt am Main (Njemačka) – Coty Germany GmbH protiv Parfümerie Akzente GmbH

(Predmet C-230/16)

(2016/C 260/26)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberlandesgericht Frankfurt am Main

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Coty Germany GmbH

Tuženik: Parfümerie Akzente GmbH

Prethodna pitanja

1.	Mogu li sustavi selektivne distribucije koji su namijenjeni distribuciji luksuzne i prestižne robe i prvenstveno služe osiguranju „imidža luksuza” robe biti sastavni dio tržišnog natjecanja koji je u skladu s člankom 101. stavkom 1. UFEU-a?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje:

Može li sastavni dio tržišnog natjecanja koji je u skladu s člankom 101. stavkom 1. UFEU-a biti činjenica da je članovima sustava selektivne distribucije koji djeluju na maloprodajnoj razini paušalno zabranjeno da prilikom internetskih prodaja na način koji je prepoznatljiv prema vani uključe treće poduzetnike a da pritom nije važno da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni legitimni zahtjevi proizvođača u pogledu kvalitete?

Treba li članak 4. točku (b) Uredbe (EU) br. 330/2010 (1) tumačiti na način da je zabrana članovima sustava selektivne distribucije koji djeluju na maloprodajnoj razini da prilikom internetskih prodaja na način koji je prepoznatljiv prema vani uključe treće poduzetnike ciljano ograničenje skupine potrošača trgovca na malo?

Treba li članak 4. točku (c) Uredbe (EU) br. 330/2010 tumačiti na način da je zabrana članovima sustava selektivne distribucije koji djeluju na maloprodajnoj razini da prilikom internetskih prodaja na način koji je prepoznatljiv prema vani uključe treće poduzetnike ciljano ograničenje pasivne prodaje krajnjim potrošačima?

(1) Uredba Komisije (EU) br. 330/2010 od 20. travnja 2010. o primjeni članka 101. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na kategorije vertikalnih sporazuma i usklađenih djelovanja (SL L 102, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 3., str. 270.)

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/21

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. travnja 2016. uputio Tribunal Supremo (Španjolska) – Asociación Nacional de Grandes Empresas de Distribución (ANGED) protiv Generalitat de Catalunya

(Predmet C-233/16)

(2016/C 260/27)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Supremo, Sala de lo Contencioso-Administrativo, Sección Segunda

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Asociación Nacional de Grandes Empresas de Distribución (ANGED)

Tuženik: Generalitat de Catalunya

Prethodna pitanja

Treba li članke 49. i 54. UFEU-a tumačiti na način da im je protivan regionalni porez koji se primjenjuje na upotrebu pojedinačnih, velikih trgovačkih prostora s površinom prodajnog prostora od 2 500 m2 ili većom zbog učinka koji mogu imati na to područje, okoliš i strukturu trgovine u gradskim sredinama te regije, i to – kako je predviđeno zakonom – neovisno o tome nalaze li se ti centri izvan ili unutar utvrđenih gradskih područja, pri čemu ga u praksi uglavnom snose poduzetnici iz drugih država članica, s obzirom na to da se on (i) ne odnosi na trgovce koji imaju više trgovina s površinom prodajnog prostora manjom od 2 500 m2, bez obzira na to kolika je ukupna površina prodajnih prostora svih njihovih trgovina (ii) izuzima od oporezivanja velike trgovačke centre s više trgovina, (iii) isključuje od oporezivanja pojedinačne trgovine specijalizirane za prodaju vrtne opreme, vozila, građevinskog materijala, strojeva i industrijskih zaliha i (iv) na pojedinačne trgovine koje su u biti specijalizirane za prodaju namještaja, sanitarne opreme, vrata i prozora i trgovine „uradi sam” primjenjuje porez samo na 40 % njihove neto porezne osnovice?

Treba li članak 107. stavak 1. UFEU-a tumačiti na način da je (i) potpuno izuzimanje pojedinačnih trgovina s površinom prodajnog prostora manjom od 2 500 m2, trgovačkih centara s više trgovina i pojedinačnih trgovina specijaliziranih za prodaju vrtne opreme, vozila, građevinskog materijala, strojeva i industrijskih zaliha i (ii) djelomično izuzimanje pojedinačnih trgovina koje su u biti specijalizirane za prodaju namještaja, sanitarne opreme, vrata i prozora i trgovina „uradi sam”, od oporezivanja IGEC-om državna potpora zabranjena tom odredbom?

Ako je opisano potpuno i djelomično izuzimanje od oporezivanja IGEC-om državna potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, koji bi bio vremenski učinak te odluke, s obzirom na sadržaj dopisa od 2. listopada 2003. koji je direktor Uprave za državne potpore DG COMP-a uputio Predstavništvu Kraljevine Španjolske pri Europskoj uniji u vezi s predmetom CP 11/01 o navodnim potporama koje je Autonomna zajednica Katalonija dodijelila u skladu sa zakonom katalonskog parlamenta?

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/22

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. travnja 2016. uputio Tribunal Supremo (Španjolska) – Asociación Nacional de Grandes Empresas de Distribución (ANGED) protiv Consejería de Hacienda y Sector Público de la Administración del Principado de Asturias

(Predmet C-234/16)

(2016/C 260/28)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Supremo, Sala de lo Contencioso-Administrativo, Sección Segunda

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Asociación Nacional de Grandes Empresas de Distribución (ANGED)

Tuženik: Consejería de Hacienda y Sector Público de la Administración del Principado de Asturias

Prethodna pitanja

Treba li članke 49. i 54. UFEU-a tumačiti na način da im je protivan regionalni porez koji se primjenjuje na poslovanje velikih trgovačkih centara s korisnom površinom prodajnih i izložbenih prostora od 4 000 m2 ili većom zbog njihova učinka na to područje, okoliš i strukturu trgovine u gradskim sredinamate regije, i to neovisno o tome nalaze li se ti centri izvan ili unutar utvrđenih gradskih područja, pri čemu ga u većini slučajeva snose poduzetnici iz drugih država članica, s obzirom na to da se on (i) ne odnosi na trgovce koji imaju nekoliko pojedinačnih trgovina ili više trgovina zajedno s korisnom površinom prodajnih i izložbenih prostora manjom od 4 000 m2, bez obzira na to kolika je ukupna korisna površina prodajnih i izložbenih prostora svih njihovih trgovina i (ii) da se ne primjenjuje na pojedinačne velike trgovačke centre s korisnom površinom prodajnih i izložbenih prostora koja ne prelazi 10 000 m2 ako se isključivo bave djelatnostima vrtnih centara, prodaje vozila, građevinskog materijala, strojeva i industrijskih zaliha?

Treba li članak 107. stavak 1. UFEU-a tumačiti na način da je izuzimanje pojedinačnih trgovina ili više trgovina zajedno s korisnom površinom prodajnih i izložbenih prostora manjom od 4 000 m2 i pojedinačnih velikih trgovačkih centara s korisnom površinom prodajnih i izložbenih prostora koja ne prelazi 10 000 m2, ako se isključivo bave djelatnostima vrtnih centara, prodaje vozila, građevinskog materijala, strojeva i industrijskih zaliha, od oporezivanja asturijskim IGEC-om državna potpora zabranjena tom odredbom?

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/23

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. travnja 2016. uputio Tribunal Supremo (Španjolska) – Asociación Nacional de Grandes Empresas de Distribución (ANGED) protiv Consejo de Gobierno del Principado de Asturias

(Predmet C-235/16)

(2016/C 260/29)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Supremo, Sala de lo Contencioso-Administrativo, Sección Segunda

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Asociación Nacional de Grandes Empresas de Distribución (ANGED)

Tuženik: Consejo de Gobierno del Principado de Asturias

Prethodna pitanja

Treba li članke 49. i 54. UFEU-a tumačiti na način da im je protivan regionalni porez koji se primjenjuje na poslovanje velikih trgovačkih centara s korisnom površinom prodajnih i izložbenih prostora od 4 000 m2 ili većom zbog njihova učinka na to područje, okoliš i strukturu trgovine u gradskim sredinama te regije, i to neovisno o tome nalaze li se ti centri izvan ili unutar utvrđenih gradskih područja, pri čemu ga u većini slučajeva snose poduzetnici iz drugih država članica, s obzirom na to da se on (i) ne odnosi na trgovce koji imaju nekoliko pojedinačnih trgovina ili više trgovina zajedno s korisnom površinom prodajnih i izložbenih prostora manjom od 4 000 m2, bez obzira na to kolika je ukupna korisna površina prodajnih i izložbenih prostora svih njihovih trgovina i (ii) da se ne primjenjuje na pojedinačne velike trgovačke centre s korisnom površinom prodajnih i izložbenih prostora koja ne prelazi 10 000 m2 ako se isključivo bave djelatnostima vrtnih centara, prodaje vozila, građevinskog materijala, strojeva i industrijskih zaliha?

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/24

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. travnja 2016. uputio Tribunal Supremo (Španjolska) – Asociación Nacional de Grandes Empresas de Distribución (ANGED) protiv Diputación General de Aragón

(Predmet C-236/16)

(2016/C 260/30)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Supremo, Sala de lo Contencioso-Administrativo, Sección Segunda

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Asociación Nacional de Grandes Empresas de Distribución (ANGED)

Tuženik: Diputación General de Aragón

Prethodna pitanja

Treba li članke 49. i 54. UFEU-a tumačiti na način da im je protivan regionalni porez u pogledu kojeg se tvrdi da se njime oporezuje šteta za okoliš koja nastaje upotrebom poslovnih prostora i elemenata namijenjenih poslovnoj djelatnosti i trgovini koji se obavljaju u trgovačkim centrima s velikom površinom prodajnog prostora i parkirališta, pod uvjetom da javni prodajni prostor ima površinu veću od 500 m2, ali se ubire neovisno o tome je li stvarna lokacija tih trgovačkih centara izvan ili unutar utvrđenog gradskog područja i pritom ga u većini slučajeva snose poduzetnici iz drugih država članica, s obzirom na to da (i) njemu u biti ne podliježu trgovci koji imaju nekoliko trgovina, bez obzira na to kolika je njihova ukupna površina javnog prodajnog prostora, pod uvjetom da svaki pojedinačno nema površinu javnog prodajnog prostora veću od 500 m2, pa čak i ako jedan ili više njih prelazi taj prag, ali porezna osnovica ne prelazi 2 000 m2, dok s druge strane tom porezu podliježu trgovci sa samo jednim trgovačkim centrom kojemu površina javnog prodajnog prostora prelazi te pragove i (ii) da se, nadalje, ne primjenjuje na trgovačke centre koji se isključivo bave prodajom strojeva, vozila, alata i industrijskih zaliha; građevinskog materijala, sanitarne opreme, vrata i prozora isključivo poslovnim subjektima; namještaja u pojedinačnim, tradicionalnim i specijaliziranim trgovinama; automobila u izložbenim prostorima ovlaštenih koncesionara i autoservisima; rasadnog materijala za vrtove i uzgoj i motornog goriva, bez obzira na to kolika im je ukupna javna prodajna površina?

Treba li članak 107. stavak 1. UFEU-a tumačiti na način da je izuzimanje trgovačkih centar s površinom javnog prodajnog prostora manjom od 500 m2 ili pak većom, ali kojima porezna osnovica ne prelazi 2 000 m2, kao i trgovačkih centara koji se isključivo bave prodajom strojeva, vozila, alata i industrijskih zaliha; građevinskog materijala, sanitarne opreme, vrata i prozora isključivo poslovnim subjektima; namještaja u pojedinačnim, tradicionalnim i specijaliziranim trgovinama; automobila u izložbenim prostorima ovlaštenih koncesionara i autoservisima; rasadnog materijala za vrtove i uzgoj i motornog goriva, od stvarnog oporezivanja IDMGAV-om državna potpora zabranjena tom odredbom?

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/25

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. travnja 2016. uputio Tribunal Supremo (Španjolska) – Asociación Nacional de Grandes Empresas de Distribución (ANGED) protiv Diputación General de Aragón

(Predmet C-237/16)

(2016/C 260/31)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Supremo, Sala de lo Contencioso-Administrativo, Sección Segunda

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Asociación Nacional de Grandes Empresas de Distribución (ANGED)

Tuženik: Diputación General de Aragón

Prethodna pitanja

Treba li članke 49. i 54. UFEU-a tumačiti na način da im je protivan regionalni porez u pogledu kojeg se tvrdi da se njime oporezuje šteta za okoliš koja nastaje upotrebom poslovnih prostora i elemenata namijenjenih poslovnoj djelatnosti i trgovini koji se obavljaju u trgovačkim centrima s velikom površinom prodajnog prostora i parkirališta, pod uvjetom da javni prodajni prostor ima površinu veću od 500 m2, ali se ubire neovisno o tome je li stvarna lokacija tih trgovačkih centara izvan ili unutar utvrđenog gradskog područja i pritom ga u većini slučajeva snose poduzetnici iz drugih država članica, s obzirom na to da (i) njemu u biti ne podliježu trgovci koji imaju nekoliko trgovina, bez obzira na to kolika je njihova ukupna površina javnog prodajnog prostora, pod uvjetom da svaki pojedinačno nema površinu javnog prodajnog prostora veću od 500 m2, pa čak i ako jedan ili više njih prelazi taj prag, ali porezna osnovica ne prelazi 2 000 m2, dok s druge strane tom porezu podliježu trgovci s jednim jedinim trgovačkim centrom kojemu površina javnog prodajnog prostora prelazi te pragove i (ii) da se, nadalje, ne primjenjuje na trgovačke centre koji se isključivo bave prodajom strojeva, vozila, alata i industrijskih zaliha; građevinskog materijala, sanitarne opreme, vrata i prozora isključivo poslovnim subjektima; namještaja u pojedinačnim, tradicionalnim i specijaliziranim trgovinama; automobila u izložbenim prostorima ovlaštenih distributera i autoservisima; rasadnog materijala za vrtove i uzgoj i motornog goriva, bez obzira na to kolika ime je ukupna javna prodajna površina?

Treba li članak 107. stavak 1. UFEU-a tumačiti na način da je izuzimanje trgovačkih centar s površinom javnog prodajnog prostora manjom od 500 m2 ili pak većom, ali kojima porezna osnovica ne prelazi 2 000 m2 kao i trgovačkih centara koji se isključivo bave prodajom strojeva, vozila, alata i industrijskih zaliha; građevinskog materijala, sanitarne opreme, vrata i prozora isključivo poslovnim subjektima; namještaja u pojedinačnim, tradicionalnim i specijaliziranim trgovinama; automobila u izložbenim prostorima ovlaštenih distributera i autoservisima; rasadnog materijala za vrtove i uzgoj i motornog goriva, od stvarnog oporezivanja IDMGAV-om državna potpora zabranjena tom odredbom?

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/25

Žalba koju je 27. travnja 2016. podnio Industrias Químicas del Vallés, S.A. protiv rješenja Općeg suda (treće vijeće) od 16. veljače 2016. u predmetu T-296/15, Industrias Químicas del Vallés protiv Komisije

(Predmet C-244/16 P)

(2016/C 260/32)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Industrias Químicas del Vallés, S.A. (zastupnici: C. Fernández Vicién, I. Moreno-Tapia Rivas, C. Vila Gisbert, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine rješenje Općeg suda Europske unije od 16. veljače 2016. u predmetu T-296/15, Industrias Químicas del Vallés, S.A. (IQV) protiv Europske komisije

—	da utvrdi da je dopuštena IQV-ova tužba za poništenje Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 2015/408 (1)

—	predmet vrati Općem sudu Europske unije na ponovno suđenje radi donošenja meritorne odluke u predmetu T-296/15

—	naloži Europskoj komisiji snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

(i)	Opći sud počinio je povredu koja se tiče prava kada je u pobijanom rješenju zaključio da je sporna uredba regulatorni akt koji u odnosu na tužitelja podrazumijeva provedbene mjere u smislu članka 263. stavka 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(ii)	Opći sud počinio je povredu koja se tiče prava kada je u pobijanom rješenju zaključio da nedopuštenost tužbe protiv sporne uredbe IQV-u ne uskraćuje djelotvornu sudsku zaštitu.

(iii)

Opći sud počinio je povredu koja se tiče prava kada je u pobijanom rješenju zaključio da se sporna uredba osobno ne odnosi na IQV.

(1) Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/408 od 11. ožujka 2015. o provedbi članka 80. stavka 7. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i izradi popisa kandidata za zamjenu (SL L 67, str. 18.).

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/26

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. travnja 2016. uputio Commissione tributaria provinciale di Siracusa (Italija) – Enzo Di Maura protiv Agenzia delle Entrate – Direzione Provinciale di Siracusa

(Predmet C-246/16)

(2016/C 260/33)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Commissione Tributaria Provinciale di Siracusa

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Enzo Di Maura

Tuženik: Agenzia delle Entrate – Direzione Provinciale di Siracusa

Prethodna pitanja

S obzirom na članak 11. dio C stavak 1. i drugu rečenicu članka 20. stavka 1. točke (b) Direktive 77/388/EEZ (1) u vezi sa smanjenjem porezne osnovice i ispravkom PDV-a za oporezive transakcije u slučaju potpunog ili djelomičnog neplaćanja naknade koju su dogovorile ugovorne strane, je li u skladu s načelima proporcionalnosti i djelotvornosti zajamčenima UFEU-om i načelom neutralnosti koje se primjenjuje pri primjeni PDV-a propisivanje ograničenja koja čine nemogućim ili pretjerano otežanim za poreznog obveznika – pa i u vremenskom smislu, s obzirom na nepredvidivost trajanja stečajnih postupaka – ostvarivanje povrata poreza u vezi s djelomično ili u cijelosti neplaćenom naknadom;

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, je li u skladu s gore navedenim načelima odredba – poput članka 26. stavka 2. Dekreta predsjednika Republike br. 633/1972, u verziji koja je bila na snazi prije izmjena uvedenih čl. 1. stavcima 126. i 127. Zakona br. 208 od 28. prosinca 2015. – koja pravo na povrat poreza podvrgava uvjetu da je prethodno bezuspješno proveden stečajni postupak, odnosno okolnosti da je, u skladu s praksom sudova i poreznih tijela države članice, podjela imovine u konačnici bila neuspješna, ili u slučaju da to toga nije došlo, uvjetu da je donesena konačna odluka o zaključenju stečajnog postupka, čak i kada su takvi postupci neisplativi s obzirom na iznos tražbine, mogućnost njezine naplate i troškove stečajnog postupka i s obzirom na to da bi do primjene tih uvjeta, međutim, moglo doći godinama nakon otvaranja stečajnog postupka.

(1) Šesta direktiva Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje (SL L 145, str. 1.) [neslužbeni prijevod]

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/27

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. svibnja 2016. uputio Oberster Gerichtshof (Austrija) – Austria Asphalt GmbH & Co OG protiv Bundeskartellanwalta

(Predmet C-248/16)

(2016/C 260/34)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberster Gerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Austria Asphalt GmbH & Co OG

Tuženik: Bundeskartellanwalt

Prethodno pitanje

Treba li članak 3. stavak 1. točku (b) i članak 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (1) od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba o koncentracijama) tumačiti na način da u slučaju promjene s isključive na zajedničku kontrolu postojećeg poduzetnika, pri čemu poduzetnik koji je prethodno imao isključivu kontrolu i dalje sudjeluje u izvršavanju zajedničke kontrole, koncentracija postoji samo ako taj poduzetnik trajno obavlja sve funkcije samostalne jedinice?

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ o koncentracijama) (SL L 24, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 73.)

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/28

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. svibnja 2016. uputio cour d'appel de Bruxelles (Belgija) – Flibtravel International SA, Leonard Travel International SA protiv AAL Renting SA, Haroune Tax SPRL, Saratax SCS i dr.

(Predmet C-253/16)

(2016/C 260/35)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour d'appel de Bruxelles

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Flibtravel International SA, Leonard Travel International SA

Tuženici: AAL Renting SA, Haroune Tax SPRL, Saratax SCS, Ryad SCRI, Taxis Bachir & Cie SCS, Abdelhamid El Barjraji, Abdelouahab Ben Bachir, Sotax SCRI, Mostapha El Hammouchi, Boughaz SPRL, Sahbaz SPRL, Jamal El Jelali, Mohamed Chakir Ben Kadour, Taxis Chalkis SCRL, Mohammed Gheris, Les délices de Fès SPRL, Abderrahmane Belyazid, E.A.R. SCS, Sotrans SPRL, B.M.A. SCS, Taxis Amri et Cie SCS, Aramak SCS, Rachid El Amrani, Mourad Bakkour, Mohamed Agharbiou, Omar Amri, Jmili Zouhair, Mustapha Ben Abderrahman, Mohamed Zahyani, Miltotax SPRL, Lextra SA, Ismael El Amrani, Farid Benazzouz, Imad Zufri, Abdel-Ilah Bokhamy, Ismail Al Bouhali, Bahri Messaoud & Cie SCS, Mostafa Bouzid, BKN Star SPRL, M.V.S. SPRL, A.B.M.B. SCS, Imatrans SPRL, Reda Bouyaknouden, Ayoub Tahri, Moulay Adil El Khatir, Redouan El Abboudi, Mohamed El Abboudi, Bilal El Abboudi, Sofian El Abboudi, Karim Bensbih, Hadel Bensbih, Mimoun Mallouk, Abdellah El Ghaffouli, Said El Aazzoui

Prethodna pitanja

Treba li članak 96. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije tumačiti na način da je primjenjiv na cijene i uvjete koje država članica propiše pružateljima taksi usluga (a) kada se vožnje taksijem o kojima je riječ samo iznimno odvijaju izvan nacionalnih granica, (b) kada je značajan dio korisnika tih taksi vozila državljani ili rezidenti Europske unije koji nisu državljani ili rezidenti predmetne države članice i (c) kada, u konkretnim okolnostima tog slučaja, sporne vožnje taksijem za putnike često predstavljaju samo dio duljeg putovanja u kojem se mjesto polaska ili mjesto odredišta nalaze u državi EU-a različitoj od predmetne države članice?

Treba li članak 96. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije tumačiti na način da je primjenjiv na uvjete pružanja usluga različite od tarifnih uvjeta i uvjeta za dobivanje dozvole za obavljanje djelatnosti tog prijevoza kao što su u ovom slučaju, zabrana pružateljima taksi usluga stavljanja na raspolaganje pojedinačnih mjesta umjesto čitavog vozila i zabrana tim pružateljima usluga da sami odrede krajnje odredište vožnje koju nude korisnicima, što dovodi do toga da se tim pružateljima onemogućava grupiranje korisnika koji putuju do istog odredišta?

Treba li članak 96. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije tumačiti na način da zabranjuje, osim uz odobrenje Komisije, mjere poput onih iz drugog pitanja, (a) kojima je, uz ostale ciljeve, opći cilj zaštita pružatelja taksi usluga od natjecanja s poduzetnicima koji pružaju usluge najma vozila s vozačem i (b) koje u konkretnim okolnostima slučaja dovode do toga da se autobusni prijevoznici štite od natjecanja s pružateljima taksi usluga?

Treba li članak 96. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije tumačiti na način da zabranjuje, osim uz odobrenje Komisije, mjeru koja pružateljima taksi usluga zabranjuje vrbovanje korisnika kada ta mjera u konkretnim okolnostima tog slučaja dovodi do smanjenja njihove mogućnosti pridobivanja korisnika konkurirajućeg autobusnog prijevoznika?

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/29

Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Düsseldorf (Njemačka) 9. svibnja 2016. – Deichmann SE protiv Hauptzollamta Duisburg

(Predmet C-256/16)

(2016/C 260/36)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Finanzgericht Düsseldorf

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Deichmann SE

Tuženik: Hauptzollamt Duisburg

Prethodno pitanje

Je li Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/223 (1) od 17. veljače 2016. o uspostavljanju postupka za ocjenu određenih zahtjeva za tretman tržišnoga gospodarstva te za pojedinačni tretman koje su podnijeli proizvođači izvoznici iz Kine i Vijetnama te o provedbi presude Suda u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14 valjana?

(1) SL L 41, str. 3.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/29

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. svibnja 2016. uputio Korkein oikeus (Finska) – Finnair Oyj protiv Keskinäinen Vakuutusyhtiö Fennia

(Predmet C-258/16)

(2016/C 260/37)

Jezik postupka: finski

Sud koji je uputio zahtjev

Korkein oikeus

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Finnair Oyj

Druga stranka u žalbenom postupku: Keskinäinen Vakuutusyhtiö Fennia

Prethodna pitanja

1.	Treba li članak 31. stavak 4. Montrealske konvencije tumačiti na način da je radi očuvanja prava na tužbu potrebno, uz pravodobno podnošenje pritužbe, i da pritužba bude podnesena u roku za pritužbu u pisanom obliku u smislu članka 31. stavka 3.?

U slučaju da očuvanje prava na tužbu zahtijeva da se pravodobna pritužba podnese u pisanom obliku, treba li članak 31. stavak 3. Montrealske konvencije tumačiti na način da se zahtjev pisanog oblika može ispuniti elektroničkim postupcima i registracijom prijavljene štete u informacijskom sustavu zračnog prijevoznika?

3.	Protivi li se Montrealskoj konvenciji tumačenje prema kojem zahtjev pisanog oblika treba smatrati ispunjenim ako zastupnik zračnog prijevoznika prijavljenu štetu/pritužbu sa znanjem putnika pisano zabilježi u sustav zračnog prijevoznika bilo na papiru bilo elektronički?

4.	Postavlja li članak 31. Montrealske konvencije neke dodatne materijalne zahtjeve za pritužbu, uz onaj da zračnog prijevoznika treba upoznati s nastalom štetom?

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/30

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. svibnja 2016. uputio Upper Tribunal (Tax and Chancery Chamber) (Ujedinjena Kraljevina) – Shields & Sons Partnership protiv The Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs

(Predmet C-262/16)

(2016/C 260/38)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Upper Tribunal (Tax and Chancery Chamber)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Shields & Sons Partnership

Tuženik: The Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs

Prethodna pitanja

Kada je riječ o zajedničkoj paušalnoj odredbi za poljoprivrednike predviđenoj poglavljem 2. glave XII. Direktive 2006/112/EZ (1), treba li članak 296. stavak 2. tumačiti na način da se njime uspostavlja iscrpni sustav koji obuhvaća sve slučajeve u kojima država članica može isključiti poljoprivrednika iz zajedničke paušalne odredbe za poljoprivrednike? Konkretnije:

1.1	može li država članica isključiti poljoprivrednike iz zajedničke paušalne odredbe za poljoprivrednike samo na temelju članka 296. stavka 2.?

1.2	može li država članica isključiti poljoprivrednike iz zajedničke paušalne odredbe za poljoprivrednike i primjenom članka 299.?

1.3	daje li načelo porezne neutralnosti državi članici pravo da isključi poljoprivrednika iz zajedničke paušalne odredbe za poljoprivrednike?

1.4	imaju li države članice pravo isključiti poljoprivrednike iz zajedničke paušalne odredbe za poljoprivrednike na bilo kojoj drugoj osnovi?

Kako treba tumačiti pojam „kategorije poljoprivrednika” iz članka 296. stavka 2. Direktive 2006/112/EZ? Konkretnije:

2.1.	mora li se kategorija poljoprivrednika u smislu te odredbe moći utvrditi na temelju objektivnih karakteristika?

2.2.	mora li se kategorija poljoprivrednika u smislu te direktive moći utvrditi na temelju gospodarskih razmatranja?

2.3.	koja razina preciznosti je potrebna u svrhu utvrđivanja kategorije poljoprivrednika koje je država članica namjeravala isključiti?

2.4.	daje li se na temelju tog pojma državi članici pravo da kao kategoriju u smislu te gore navedene odredbe smatraju „poljoprivrednike za koje se utvrdilo da kao sudionici paušalnog sustava primaju znatno više nego što bi primili kada bi bili registrirani za PDV?

(1) Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost SL L 347., str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/31

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. svibnja 2016. uputio High Court of Justice (England & Wales), Queen's Bench Division (Administrative Court) – Western Sahara Campaign UK protiv Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs, Secretary of State for Environment, Food and Rural Affairs

(Predmet C-266/16)

(2016/C 260/39)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

High Court of Justice (England & Wales), Queen's Bench Division (Administrative Court)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Western Sahara Campaign UK

Tuženici: Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs, Secretary of State for Environment, Food and Rural Affairs

Prethodna pitanja

Odnose li se upućivanja na „Maroko” u člancima 9., 17. i 94. Euro-mediteranskog sporazuma o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Kraljevine Maroko, s druge strane (SL L 70, str 2., posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 26., str. 3.) (u daljnjem tekstu: Sporazum o pridruživanju), odobrenog Odlukom Vijeća i Komisije 2000/204/EZ (1), EZUČ i Protokolu 4. uz taj sporazum samo na suvereni teritorij Maroka, kako ga priznaju Ujedinjeni narodi i Europska unija (u daljnjem tekstu: Unija), što ima za posljedicu da se u skladu sa Sporazumom o pridruživanju proizvodi podrijetlom iz Zapadne Sahare ne smiju uvoziti u Uniju bez plaćanja carine?

Ako se proizvodi podrijetlom iz Zapadne Sahare mogu uvoziti u Uniju bez plaćanja carine u skladu s Sporazumom o pridruživanju, je li taj sporazum valjan s obzirom na zahtjev iz članka 3. stavka 5. Ugovora o Europskoj uniji u pogledu doprinosa poštovanju relevantnih načela međunarodnog prava i poštovanju načela Povelje Ujedinjenih naroda te s obzirom na to da je Sporazum o pridruživanju sklopljen u korist naroda Sahrawi, u njegovo ime, u skladu s njegovim željama i/ili uz savjetovanje s njegovim priznatim predstavnicima?

Je li valjan Sporazum o partnerstvu u ribarstvu između Europske unije i Kraljevine Maroka (kako je odobren i proveden Uredbom Vijeća (EZ) br. 764/2006 (2), Odlukom Vijeća 2013/785/EU (3) i Uredbom Vijeća 1270/2013 (4)), s obzirom na zahtjev iz članka 3. stavka 5. Ugovora o Europskoj uniji u pogledu doprinosa poštovanju relevantnih načela međunarodnog prava i poštovanju načela Povelje Ujedinjenih naroda te s obzirom na to da je Sporazum o partnerstvu u ribarstvu sklopljen u korist naroda Sahrawi, u njegovo ime, u skladu s njegovim željama i/ili uz savjetovanje s njegovim priznatim predstavnicima

Ima li tužitelj pravo osporavati valjanost akata Unije na temelju navodne povrede međunarodnog prava od strane Unije, osobito s obzirom na:

a.	činjenicu da iako on ima aktivnu procesnu legitimaciju za osporavanje valjanosti akata Unije na temelju nacionalnog prava, on ne ističe nikakva prava na temelju prava Unije; i/ili

b.	načelo iz predmeta Monetarno zlato oduzeto iz Rima 1943. (ICJ Reports 1954) da Međunarodni sud pravde ne može donijeti utvrđenja kojima se osuđuje postupanje ili negativno utječe na prava države koja nije stranka pred Sudom i nije pristala da je obvezuju odluke Suda.

(1) Odluka Vijeća i Komisije od 24. siječnja 2000. o sklapanju Euro-mediteranskog sporazuma o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Kraljevine Maroko, s druge strane (SL L 70, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 26., str. 3.)

(2) Uredba Vijeća (EZ) br. 764/2006 od 22. svibnja 2006. o sklapanju Sporazuma o partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice i Kraljevine Maroka (SL L 141, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 4, svezak 8., str. 153.)

(3) Odluka Vijeća od 16. prosinca 2013. o sklapanju, u ime Europske unije, Protokola između Europske unije i Kraljevine Maroka o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih u Sporazumu o partnerstvu u ribarstvu između Europske unije i Kraljevine Maroka (2013/785/EU) (SL L 349, str. 1.)

(4) Uredba Vijeća (EU) br. 1270/2013 od 15. studenoga 2013. o raspodjeli ribolovnih mogućnosti na temelju Protokola između Europske unije i Kraljevine Maroka o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih u Sporazumu o partnerstvu u ribarstvu između Europske unije i Kraljevine Maroka (SL L 328, str. 40.)

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/32

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. svibnja 2016. uputio Supreme Court of Gibraltar (Ujedinjena Kraljevina) – Albert Buhagiar, Wayne Piri, Stephanie Piri, Arthur Taylor, Henry Bonifacio, Colin Tomlinson, Darren Sheriff protiv The Hon. Gilberta Licudi QC MP, Minister for Justice

(Predmet C-267/16)

(2016/C 260/40)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Supreme Court of Gibraltar

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Albert Buhagiar, Wayne Piri, Stephanie Piri, Arthur Taylor, Henry Bonifacio, Colin Tomlinson, Darren Sheriff

Tuženik: The Hon. Gilbert Licudi QC MP Minister for Justice

Prethodna pitanja

Ako se odredbe Direktive o europskoj oružanoj propusnici (1) odnose samo na slobodno kretanje robe, mogu li se ipak primjenjivati na Gibraltar na temelju toga da ne uključuju trgovinu ili poslovnu transakciju, pa se stoga nalaze izvan dosega odstupanja priznatih u odnosu na Gibraltar u skladu s Aktom o pristupanju iz 1972.?

2.	Primjenjuju li se na Gibraltar odredbe Direktive o europskoj oružanoj propusnici u vezi s lovcima i sportskim strijelcima na temelju toga da se odnose na slobodno kretanje usluga?

3.	Jesu li odredbe Direktive o europskoj oružanoj propusnici u vezi s lovcima i sportskim strijelcima nevaljane zato što se odnose na slobodno kretanje osoba, pa su stoga donesene na temelju pogrešne pravne osnove?

(1) Direktiva Vijeća 91/477/EEZ od 18. lipnja 1991. o nadzoru nabave i posjedovanja oružja (SL L 256, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 62., str. 28.)

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/33

Žalba koju je 17. svibnja 2016. podnio Società cooperativa Amrita arl i dr. protiv rješenja Općeg suda (osmo vijeće) od 11. ožujka 2016. u predmetu T-439/15, Amrita i dr. protiv Komisije

(Predmet C-280/16 P)

(2016/C 260/41)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelji: Soc. coop. Amrita arl; Cesi Marta; Comune Agricola Lunella - Soc. mutua coop. arl; Rollo Olga; Borrello Claudia; Società agricola Merico Maria Rosa di Consiglia, Marta i Vito Lisi; Marzo Luigi; Stasi Anna Maria; Azienda Agricola Crie di Miggiano Gianluigi; Castriota Maria Grazia; Azienda Agricola di Cagnoni Fiorella; Azienda Agricola Spirdo ss agr.; Impresa Agricola Stefania Stamerra; Azienda Agricola Clemente Pezzuto di Pezzuto Francesco; Simone Cosimo Antonio; Masseria Alti Pareti Soc. agr. arl (zastupnici: L. Paccione, V. Stamerra, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

—	poništiti i vratiti Općem sudu pobijano rješenje, i prema potrebi utvrditi, da žalitelji u cijelosti imaju procesnu legitimaciju;

—	naložiti Europskoj komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelji iznose sljedeće žalbene razloge u potporu svojoj žalbi:

Prvi žalbeni razlog: pogreška koja se tiče prava. Pogrešna ocjena relevantnih činjenica. Nedostatci i greške u obrazloženju u vezi s točkama 12. do 22. pobijanog rješenja

Pobijano rješenje temelji se na pogrešnoj premisi da su žalitelji zatražili da se poništi u cijelosti Provedbena odluka Komisije (EU) 2015/789 оd 18. svibnja 2015. o mjerama za sprečavanje unošenja u Uniju organizma Xylella fastidiosa (Wells et al.) i njegova širenja unutar Unije (SL L 125, str. 36.), iako su oni u stvari zatražili poništenje samo određenih dijelova naznačenih u tužbi kojom se pokreće postupak i u odgovoru na prigovor nedopuštenosti Komisije.

Drugi žalbeni razlog: pogreška koja se tiče prava. Pogrešna ocjena relevantnih činjenica. Nedostatci, proturječnost i greške u obrazloženju

U pobijanom rješenju pogrešno je utvrđeno da se Komisijinom odlukom određuju provedbene mjere Talijanske države u vezi s razgraničenjem područja zaraženog Xylellom fastidiosom. Tu tvrdnju opovrgava nesporna činjenica da se odlukom kao zaraženo područje određuje, na način da se od toga ne može odstupiti, cijela administrativna provincija Lecce, čije su granice već određene na kartama.

Treći žalbeni razlog: nezakonitost točke 25. osobito u vezi s točkom 21. pobijanog rješenja: proturječnost, greške u obrazloženju i njegova očita neosnovanost

Obrazloženje Općeg suda iz točke 21. pobijanog rješenja potvrđuje da za ocjenu okolnosti sadrži li regulatorni akt provedbene mjere u obzir treba uzeti položaj osobe koja se poziva na pravo na pravno sredstvo. Taj isti Opći sud dalje u tekstu u točki 25. rješenja odstupa od tog kriterija za tumačenje odgovarajući negativno na pitanje imaju li žalitelji procesnu legitimaciju.

Četvrti žalbeni razlog: pogreška koja se tiče prava. Pogrešna ocjena relevantnih činjenica. Nedostatci, proturječnost i greške u obrazloženju

Opći sud s jedne strane potvrđuje da je talijanski Ministero delle Politiche Agricole zakonodavnom uredbom usvojio provedbene mjere za članke 4., 6. i 7. Komisijine odluke, a s druge strane proturječi sam sebi navodeći da se određene mjere iz Komisijine odluke ne nalaze u toj zakonodavnoj uredbi.

Peti žalbeni razlog: pogreška koja se tiče prava. Pogrešna ocjena relevantnih činjenica. Nedostatci, proturječnost i greške u obrazloženju

U točki 24. pobijanog rješenja Opći sud propustio je uzeti u obzir sadržaj tužbe kojom se pokreće postupak u kojoj žalitelji osporavaju članak 6. stavak 4. i članak 7. stavak 4. odluke, u dijelu koji se odnosi na obvezu primjene fitosanitarnih postupaka zabranjenih u organskoj poljoprivredi, obvezu koja je dio izravno izvršne mjere koja neposredno šteti žaliteljima koji bi zbog njezine primjene mogli izgubiti certifikat organske proizvodnje.

Šesti žalbeni razlog: pogreška koja se tiče prava. Pogrešna ocjena relevantnih činjenica. Nedostatci, proturječnost i greške u obrazloženju

U točkama 33. i 34. pobijanog rješenja zanemaruju se pisani dokazi podneseni tijekom postupka u vezi s individualnom štetom koju žalitelji trpe zbog pobijanih mjera.

Sedmi žalbeni razlog: pogreška koja se tiče prava. Nepostojanje odluke o izravnoj šteti koja proizlazi iz pobijanih mjera

Opći sud propustio je odlučiti o objektivnom postojanju izravne štete koju žalitelji trpe zbog primjene izravno izvršnih mjera koje je odredila Komisija i koje se osporavaju u ovom postupku.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/35

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. svibnja 2016. uputio Augstākā tiesa (Latvija) – IK „L.Č.” protiv Valsts ieņēmumu dienests

(Predmet C-288/16)

(2016/C 260/42)

Jezik postupka: latvijski

Sud koji je uputio zahtjev

Augstākā tiesa

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: IK „L.Č.”

Druga stranka u postupku: Valsts ieņēmumu dienests

Prethodna pitanja

Treba li članak 146. stavak 1. točku (e) Direktive Vijeća 2006/112/EZ (1) od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost tumačiti na način da se izuzeće primjenjuje samo ako postoji izravna pravna povezanost ili dvostrano obvezujući ugovorni odnos između pružatelja usluga i primatelja ili pošiljatelja robe?

2.	Koje kriterije mora ispuniti izravna povezanost navedena u prethodnoj odredbi kako bi se moglo smatrati da je usluga povezana s uvozom ili izvozom robe izuzeta od oporezivanja?

(1) SL 2006, L 347, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/35

Žalba koju je 26. svibnja 2016. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 16. ožujka 2016. u predmetu T-103/14, Frucona Košice a. s. protiv Europske komisije

(Predmet C-300/16 P)

(2016/C 260/43)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: L. Armati, T. Maxian Rusche, B. Stromsky, K. Walkerová, agenti)

Druga stranka u postupku: Frucona Košice a. s.

Zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda (drugo vijeće) od 16. ožujka 2016., dostavljenu Komisiji istog dana, u predmetu T-103/14, Frucona Košice/Komisija;

—	sam odluči o tužbi u prvostupanjskom postupku i odbije je kako pravno neosnovanu; i

—	naloži tužitelju u prvostupanjskom postupku snošenje troškova.

Podredno, Komisija od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda (drugo vijeće) od 16. ožujka 2016., dostavljenu Komisiji istog dana, u predmetu T-103/14, Frucona Košice/Komisija; i

—	vrati predmet Općem sudu kako bi razmotrio drugi i, u mjeri u kojoj je to potrebno, treći i četvrti tužbeni razlog; i

—	naknadno odluči o troškovima u prvom stupnju i kasnije nastalim troškovima.

Žalbeni razlozi i argumenti

Komisija smatra da pobijanu presudu treba ukinuti na temelju sljedećih razloga, koji se odnose, kao prvo, na primjenjivost testa privatnog vjerovnika i, kao drugo, na primjenu tog testa.

Što se tiče primjenjivosti testa privatnog vjerovnika, Komisija ističe tri žalbena razloga. Kao prvo, pogrešno tumačenje pobijane odluke, kao drugo, pogrešku koja se tiče prava pri tumačenju članka 107. stavka 1. UFEU-a u vezi s primjenjivosti testa privatnog vjerovnika, i kao treće, pogrešnu primjenu načela res iudicata.

U pobijanoj presudi zauzeto je stajalište da se test privatnog vjerovnika primjenjuje, čak i onda kada država članica u okviru upravnog postupka na osnovi podrobnih argumenata tvrdi da javno tijelo nije postupalo na temelju razloga kojima bi se vodio privatni tržišni sudionik, ako zainteresirana stranka tvrdi suprotno. Prema Komisijinom shvaćanju sudske prakse stajalište države članice od temeljne je važnosti za primjenjivost testa privatnog vjerovnika.

Što se tiče primjene testa privatnog vjerovnika, Komisija ističe dva žalbena razloga. Kao prvo, povredu članka 107. stavka 1. UFEU-a u vezi s primjenom testa privatnog vjerovnika. Kao drugo, Opći sud pogrešno je protumačio obvezu provođenja detaljne i nepristrane istrage u pogledu navodne državne potpore sukladno članku 107. stavku 1. UFEU-a.

Opći sud od Komisije zahtijeva da po službenoj dužnosti rekonstruira postupanje idealnog, racionalnog i u potpunosti informiranog hipotetskog privatnog vjerovnika. Štoviše, taj zahtjev postavlja se neovisno o postupcima i izjavama predmetnih država članica. Prema Komisijinom shvaćanju sudske prakse njezina dužnosti nije da ona sama prikupi dokaze i informacije koje bi racionalni privatni vjerovnik prikupio prije nego donese svoju ocjenu ako predmetno javno tijelo to nije učinilo. Njezina je zadaća samo da sa subjektivnog stajališta provjeri, na temelju postupanja javnog tijela i dokaza te informacija kojima je stvarno raspolagalo, je li ono prilikom donošenja svoje odluke postupilo kao privatni vjerovnik u situaciji koja je najsličnija onoj u kojoj se nalazilo javno tijelo prilikom donošenja odluke da odobri predmetnu mjeru.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/38

Presuda Općeg suda od 2. lipnja 2016. – Moreda-Riviere Trefilerías i dr. protiv Komisije

(Spojeni predmeti T-426/10 do T-429/10, T-438/12 do T-441/12) (1)

((Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Europsko tržište čelika za prednapinjanje - Utvrđivanje cijena, podjela tržišta i razmjena osjetljivih poslovnih informacija - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a - Gospodarska jedinica - Izravno sudjelovanje u povredi - Izvedena odgovornost društava majki - Pravno sljedništvo poduzetnika - Složena povreda - Jedinstvena i trajna povreda - Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. - Načela zabrane retroaktivnosti i zakonitosti kazni - Olakotne okolnosti - Sposobnost plaćanja - Prava obrane - Obveza obrazlaganja - Zahtjev za ponovnu ocjenu - Nemijenjanje činjeničnih okolnosti - Dopis o odbijanju - Nedopuštenost))

(2016/C 260/47)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelji: Moreda-Riviere Trefilerías, SA (Gijón, Španjolska) (predmeti T-426/10 i T-440/12); Trefilerías Quijano, SA (Los Corrales de Buelna, Španjolska) (predmeti T-427/10 i T-439/12); Trenzas y Cables de Acero PSC, SL (Santander, Španjolska) (predmeti T-428/10 i T-441/12); i Global Steel Wire, SA (Cerdanyola del Vallés, Španjolska) (predmeti T-429/10 i T-438/12) (zastupnici: u predmetima T-426/10 do T-429/10, F. González Díaz i A. Tresandi Blanco i, u predmetima T-438/12 do T-441/12, u početku F. González Díaz i P. Herrero Prieto, a zatim F. González Díaz i A. Tresandi Blanco, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: u predmetima T-426/10, T-427/10, T-429/10, T-438/12 do T-441/12, V. Bottka, F. Castillo de la Torre i C. Urraca Caviedes, agenti, uz asistenciju L. Ortiza Blanca i A. Lamadrida de Pabla, odvjetnika, i, u predmetu T-428/10, V. Bottka i F. Castillo de la Torre, uz asistenciju L. Ortiza Blanca i A. Lamadrida de Pabla)

Predmet

Zahtjev za poništenje i preinaku Odluke Komisije C (2010) 4387 final od 30. lipnja 2010. o postupku primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/38344 – Čelik za prednapinjanje), izmijenjene Odlukom Komisije C (2010) 6676 final od 30. rujna 2010. i Odlukom Komisije C (2011) 2269 final od 4. travnja 2011., kao i dopisa glavnog direktora Komisijine Glavne uprave za tržišno natjecanje od 25. srpnja 2012.

Izreka

1.	Tužbe se odbacuju.

2.	Društvima Moreda-Riviere Trefilerías, SA, Trefilerías Quijano, SA, Trenzas y Cables de Acero PSC, SL i Global Steel Wire, SA nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 317, 20. 11. 2010.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/39

Rješenje Općeg suda od 25. svibnja 2016. – Stagecoach Group protiv EUIPO-a (MEGABUS.COM)

(Predmet T-805/14) (1)

((„Žig Europske unije - Prijava za registraciju verbalnog žiga Europske unije MEGABUS.COM - Apsolutni razlozi za odbijanje - Nepostojanje razlikovnoga karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 207/2009 - Članak 7. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 - Članak 75. Uredbe br. 207/2009 - Očito nedopuštena i očito pravno neosnovana tužba”))

(2016/C 260/48)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Stagecoach Group plc (Perth, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnik: G. Jacobs, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: L. Rampini, agent)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 7. listopada 2014. (predmet R 1894/2013-4), koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka MEGABUS.COM kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija kao djelomično očito nedopuštena i djelomično očito pravno neosnovana.

2.	Nalaže se Stagecoach Group plc snošenje troškova.

(1) SL C 34, 2. 2. 2015.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/39

Rješenje predsjednika Općeg suda od 23. svibnja 2016. – Pari Pharma protiv EMA-e

(Predmet T-235/15 R)

((„Privremena pravna zaštita - Pristup dokumentima - Uredba (EZ) br. 1049/2001 - Dokumenti u posjedu EMA-e koji se odnose na podatke koje je određeni poduzetnik podnio u okviru zahtjeva za izdavanje odobrenja za stavljanje u promet lijeka - Rješenje o odobravanju suspenzije primjene odluke kojom se trećima odobrava pristup dokumentima - Zahtjev za opoziv - Nepostojanje promjene okolnosti - Članak 159. Poslovnika Općeg suda”))

(2016/C 260/49)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Pari Pharma GmbH (Starnberg, Njemačka) (zastupnici: M. Epping i W. Rehmann, odvjetnici)

Tuženik: Europska agencija za lijekove (zastupnici: T. Jabłoński, N. Rampal Olmedo, A. Spina, A. Rusanov i S. Marino, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Novartis Europharm Ltd (Camberley, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnik: C. Schoonderbeek, odvjetnik)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 159. Poslovnika Općeg suda kojim se traži opoziv rješenja od 1. rujna 2015., Pari Pharma/EMA (T-235/15 R, EU:T:2015:587) o suspenziji primjene Odluke EMA-e EMA/271043/2015 od 24. travnja 2015. kojom se trećim osobama temeljem Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.) odobrava pristup određenim dokumentima koji sadrže podatke podnesene u okviru zahtjeva za izdavanje odobrenja za stavljanje u promet lijeka Vantobra.

Izreka

1.	Odbija se zahtjev za opoziv rješenja od 1. rujna 2015., Pari Pharma/EMA (T-235/15 R, EU:T:2015:587).

2.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/40

Rješenje Općeg suda od 10. svibnja 2016. – Volkswagen protiv EUIPO-a – Andrã (BAG PAX)

(Predmet T-324/15) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak opoziva - Verbalni žig Europske unije BAG PAX - Stvarna uporaba žiga - Članak 15. stavak 1. točka (a) i članak 51. stavak 1. točka (a) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Očito pravno neosnovana tužba”)

(2016/C 260/50)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Volkswagen AG (Wolfsburg, Njemačka) (zastupnik: U. Sander, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: H. Kunz, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom, prvotno BAGPAX Cargo Systems e.K.: Marvin Dominic Andrã (Saarlouis, Njemačka) (zastupnik: T. Dohmen, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 23. travnja 2015. (predmet R 1971/2014-4) koja se odnosi na postupak opoziva između društava Volkswagen i BAGPAX Cargo Systems.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se društvu Volkswagen AG snošenje troškova.

(1) SL C 270, 17. 8. 2015.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/41

Rješenje Općeg suda od 25. svibnja 2016. – Syndial protiv Komisije

(Predmet T-581/15) (1)

((„Tužba za poništenje - Pristup dokumentima - Uredba (EZ) br. 1049/2001 - Dokumenti u vezi s postupkom zbog povrede obveze protiv Italije - Eventualno nepoštovanje Direktiva 2011/92/EU i 1999/13/EZ - Sanacija bivšeg industrijskog područja (Cengio-Saliceto) - Uskraćivanje pristupa - Očito potpuno pravno neosnovana tužba”))

(2016/C 260/51)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Syndial SpA – Attività Diversificate (San Donato Milanese, Italija) (zastupnici: L. Acquarone i S. Grassi, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Baquero Cruz i D. Nardi, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojom se traži poništenje Odluke Komisije od 3. kolovoza 2015. kojom se tužitelju odbija zahtjev za pristup dokumentima u vezi s postupkom zbog eventualne povrede od strane Talijanske Republike njezinih obveza koje proizlaze iz Direktive 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL 2012., L 26, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 27. str. 3.) kao i Direktive Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (SL 1999., L 182, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., sv. 34., str. 14.).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Syndial SpA – Attività Diversificate nalaže se snošenje vlastitih troškova kao i troškova Europske komisije.

(1) SL C 398, 30. 11. 2015.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/41

Tužba podnesena 4. svibnja 2016. – Caviro Distillerie i drugi protiv Komisije

(Predmet T-211/16)

(2016/C 260/52)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Caviro Distillerie Srl (Faenza, Italija), Distillerie Bonollo SpA (Formigine, Italija), Distillerie Mazzari SpA (Sant’Agata sul Santerion, Italija), Industria Chimica Valenzana (ICV) SpA (Borgoricco, Italija) (zastupnici: R. MacLean, Solicitor, i A. Bochon, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	proglasi tužbu dopuštenom;

—

poništi članak 1. Provedbene odluke Komisije (EU) 2016/176 od 9. veljače 2016. o prekidu antidampinškog postupka povezanog s uvozom vinske kiseline podrijetlom iz Narodne Republike Kine koju proizvodi Hangzhou Bioking Biochemical Engineering Co. Ltd zbog očitih pogreški u ocjeni činjenica i očitih pogreški koje se tiču prava kojima je zahvaćena ta odluka i povreda članka 3. stavka 2., članka 3. stavka 3., članka 3. stavka 5. i članka 17. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice;

—	naloži tuženiku i svakom od potencijalnih intervenijenata snošenje tužiteljevih troškova i troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvim tužbenim razlogom tužitelj ističe da bi pobijanu odluku trebalo poništiti zbog toga što je tuženik počinio očitu pogrešku u ocjeni i utvrđivanu činjenica kada je odabrao nereprezentativan uzorak proizvođača EU-a u svrhu procjene štete i time povrijedio članak 3. stavak 2., članak 3. stavak 3., članak 3. stavak 5. i članak 17. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice jer je pogrešno zaključio da kriterij najvećeg obujma prodaja EU-a predstavlja uzorak koji je u dostatnoj mjeri reprezentativan.

Drugim tužbenim razlogom tužitelj ističe da bi pobijanu odluku trebalo poništiti zbog toga što je tuženik počinio očite pogreške u ocjeni i utvrđivanju činjenica pri procjeni učinka dampinških uvoza na gospodarsko stanje proizvodnje EU-a i na taj način povrijedio članak 3. stavak 2., članak 3. stavak 3., članak 3. stavak 5. i članak 17. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/42

Tužba podnesena 11. svibnja 2016. – C & J Clark International protiv Komisije

(Predmet T-230/16)

(2016/C 260/53)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: C&J Clark International (Somerset, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: A. Willems, S. De Knop i J. Charles, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	proglasi tužbu dopuštenom;

—

poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2016/223 od 17. veljače 2016. o uspostavljanju postupka za ocjenu određenih zahtjeva za tretman tržišnoga gospodarstva te za pojedinačni tretman koje su podnijeli proizvođači izvoznici iz Kine i Vijetnama te o provedbi presude Suda u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14; i

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, kojim se navodi da je Komisija povrijedila načelo dodjeljivanja nadležnosti sadržano u članku 5. stavcima 1. i 2. UEU-a jer je postupila na temelju pogrešne pravne osnove;

2.	Drugi tužbeni razlog, kojim se navodi da je Komisija povrijedila članak 266. UFEU-a jer nije poduzela potrebne mjere radi postupanja u skladu s presudom Suda C & J Clark International i Puma (C-659/13 i C-34/14, EU:C:2016:74);

3.	Treći tužbeni razlog, kojim se navodi da je Komisija povrijedila članak 5. stavke 1. i 4. UEU-a jer je donijela akt koji prekoračuje ono što je nužno za postizanje njegova cilja; i

4.	Četvrti tužbeni razlog, kojim se navodi da je Komisija zlouporabila svoje ovlasti jer ih je upotrijebila u svrhu koja je različita od one za koju su joj dodijeljene.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/43

Tužba podnesena 17. svibnja 2016. – NI protiv EDPS-a

(Predmet T-237/16)

(2016/C 260/54)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužiteljica: NI (Madrid, Španjolska) (zastupnik: A. Gómez-Acebo Dennes, odvjetnik)

Tuženik: Europski nadzornik za zaštitu podataka (EDPS)

Tužbeni zahtjev

Tužiteljica od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku Europskog nadzornika za zaštitu podataka od 18. ožujka 2016. o odbijanju tužiteljičina prijedloga za obnovu postupka u kojem je donesena odluka od 8. prosinca 2015. i da Europskoj ombudsmanici naloži prestanak trenutačne i buduće obrade osobnih podataka iz ugovora koji je sklopila.

—	Europskoj ombudsmanici odredi zabranu objavljivanja bilo kojih tužiteljičinih osobnih podataka ili onih na temelju kojih se može utvrditi njezin identitet. Osobito zahtijeva da se Europskoj ombudsmanici zabrani davanje bilo kakvih naznaka o tome koju je dužnost obavljala.

—	Europskoj ombudsmanici naloži da obradi i da temeljito i iscrpno provede pravo na prigovor u pogledu obrade tužiteljičinih osobnih podataka u postupku „Own Initiative Inquiry 2/2014” ili u bilo kojem drugom postupku s istim predmetom u koji može biti uključena tužiteljica.

—	Europskom nadzorniku za zaštitu podataka naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Ova tužba podnesena je u biti protiv tuženikove odluke o odbijanju tužiteljičine pritužbe u vezi s neprihvaćanjem njezina zahtjeva za ispuštanje određenih osobnih podataka koji se tiču dvaju istražnih postupaka pred Europskom ombudsmanicom u vezi s ovlaštenjem dobivenim za obavljanje profesionalne djelatnosti u privatnom sektoru nakon što je obnašala dužnosti člana Europske komisije.

U prilog osnovanosti tužbe tužiteljica ističe pet tužbenih razloga.

Tuženik prilikom donošenja svojih odluka nije propisno vodio računa o tužiteljičinoj aktivnosti, Komisijinu postupku nakon što je tužiteljici odobreno obavljanje djelatnosti poslije obnašanja dužnosti člana Komisije, prvoj istrazi o tom odobrenju koju je proveo Europski ombudsman i ponovnom pokretanju istrage nove Europske ombudsmanice u istom predmetu, zajedno s njezinom namjerom da objavi tužiteljičine osobne podatke na temelju kojih se može izravno i neizravno utvrditi njezin identitet, a s obzirom na mjerodavne propise i sudsku praksu.

2.	Anonimno prikupljanje podataka ne omogućuje utvrđivanje sljedivosti koja je pak nužna kako bi se utvrdilo je li obrada podataka Europske ombudsmanice dopuštena jer su anonimno pribavljeni i nedopušteno obrađeni.

Prema tužiteljičinu mišljenju treba utvrditi da je obrada podataka koji su predmet ovog postupka pretjerana, neodgovarajuća i neprikladna za postizanje cilja radi kojeg su prikupljeni, pa makar i anonimno. Podneseni ugovor tiče se samo i isključivo tužiteljice, nakon što je napustila svoje dužnosti kao član Komisije, i privatnog trgovačkog društva i njegov predmet uopće nema veze s dužnostima koje je obavljala u Komisiji.

Ne postoje nove informacije ili činjenice koje opravdavaju obradu i objavljivanje tužiteljičinih osobnih podataka koje je, štoviše, prethodni Europski ombudsman u prvoj istrazi koju je proveo smatrao povjerljivim. Promjena u pogledu povjerljivog postupanja s predmetnim podacima je bez pravnog temelja i Europska ombudsmanica je ni u jednom trenutku nije obrazložila.

Objava osobnih podataka iz spisa uopće ne pridonosi boljem provođenju istrage, s obzirom na to da Europski ombudsman može provoditi istragu u pogledu odobrenja koje je tužiteljica dobila za obavljanje privatnih djelatnosti a da se pritom ne upotrebljava podatke iz njezina privatnog života, a kamoli da ih objavi.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/44

Tužba podnesena 17. svibnja 2016. – Clean Sky 2 Joint Undertaking protiv Scouring Environnement

(Predmet T-238/16)

(2016/C 260/55)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Clean Sky 2 Joint Undertaking (CSJU) (zastupnici: B. Mastantuono, agent, uz asistenciju M. Velardoa, odvjetnika)

Tuženik: Scouring Environnement SARL (Tauriac, Francuska)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

naloži tuženiku plaćanje CSJU-u iznosa od 60 000,00 eura u vezi sa Sporazumom o subvenciji br. 287071 „BiMed – Metoda uklanjanja laka i tretiranja suhih površina bikarbonatom”, i iznosa od 3 600,00 eura na ime zateznih kamata izračunatih po stopi od 3,65 % za razdoblje od 12. rujna 2014. do 3. svibnja 2016.; i

—	naloži tuženiku snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sljedeće tužbene razloge.

Tužitelj tvrdi da je tuženik povrijedio svoje ugovorne obveze jer nije dostavio potrebna izvješća, financijske izjave i proizvode koje je trebalo dostaviti u prvom razdoblju, u skladu s člankom 3. Sporazuma o subvenciji, člankom II.2 stavkom 3. i člankom II.4 Priloga II. Sporazumu o subvenciji. Prema tome, tužitelj je raskinuo Sporazum o subvenciji na temelju članka II.38 Priloga II. Sporazumu o subvenciji i izdao obavijest o terećenju u vezi s predfinanciranjem od 60 000,00 eura koji su već plaćeni koordinatoru u skladu s odredbama Sporazuma o subvenciji. Stoga je tužitelj izdao obavijest o terećenju u svrhu povrata predfinanciranja, koja ostaje vlasništvo tužitelja do konačne isplate.

Okolnosti koje su dovele do nastanka obveza društva Scouring Environnement SARL’s kao koordinatora, nesporne su u ovom predmetu, s obzirom na to da tuženik nije iznio nikakav prigovor u vezi s okolnostima raskida i načina utvrđivanja iznosa koje treba vratiti tužitelju.

Stoga tužitelj ima pravo tražiti povrat i naknadu iznosa plaćenih tuženiku na ime predfinanciranja, zajedno s zateznim kamatama.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/45

Tužba podnesena 20. svibnja 2016. – Glavni direktor Europskog ureda za borbu protiv prijevara protiv Komisije

(Predmet T-251/16)

(2016/C 260/56)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Glavni direktor Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: L. Jelínek, član osoblja, uz asistenciju G. M. Robertia i I. Peregoa, odvjetnika)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Europske komisije od 2. ožujka 2016., C(2016)1449 final o zahtjevu za ukidanje imuniteta, osim članka 1. stavka 2.;

—	naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog temelji se na povredama koje se tiču prava i očitim pogreškama u ocjeni koje je počinila Europska komisija. Pobijana odluka nije u skladu s pravnim kriterijima kojima se uređuje ukidanje imuniteta koji se odnosi na sudske postupke Glavnog direktora Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) i temelji se na očito pogrešnom tumačenju elemenata spisa. Nadalje, u pobijanoj odluci nije na pravilan način ocijenjen interes Unije i njome se nanosi šteta neovisnosti Glavnog direktora OLAF-a.

2.	Drugi tužbeni razlog temelji se na povredama koje se tiču prava i na nepravilnom postupku odlučivanja.

3.	Treći tužbeni razlog temelji se na povredi obveze obrazlaganja.

4.	Četvrti tužbeni razlog temelji se na povredi načela lojalne suradnje i procesnih jamstava.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/46

Tužba podnesena 23. svibnja 2016. – Globo Media protiv EUIPO-a – Globo Comunicação e Participações (GLOBO MEDIA)

(Predmet T-262/16)

(2016/C 260/57)

Jezik na kojem je tužba podnesena: španjolski

Stranke

Tužitelj: Globo Media, SA (Madrid, Španjolska) (zastupnici: L. Estropá Navarro i J. Calderón Chavero, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Globo Comunicação e Participações S/A (Rio de Janeiro, Brazil)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave: tužitelj

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „GLOBO MEDIA” – prijava za registraciju br. 8 957 169

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 14. ožujka 2016. u predmetu R 561/2014-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	kao posljedica prethodnog odbije prigovor br. B1697179 suprotnog sadržaja i dopusti registraciju pobijanog žiga u odnosu na usluge iz razreda 35, 38 i 41 obuhvaćene prijavom;

—	EUIPO-u i intervenijentima naloži snošenje troškova nastalih u ovom postupku ako se budu protivili tomu i ne uspiju sa svojim zahtjevima.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/47

Žalba koju je 28. svibnja 2016. podnio Petrus Kerstens protiv presude Službeničkog suda od 18. ožujka 2016. u predmetu F-23/15, Kerstens protiv Komisije

(Predmet T-270/16 P)

(2016/C 260/58)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Petrus Kerstens (Overijse, Belgija) (zastupnik: C. Mourato, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	ukine presudu drugog vijeća Službeničkog suda od 18. ožujka 2016., Kerstens/Komisija pod brojem F-23/15;

—	vrati predmet Službeničkom sudu Europske unije;

—	naloži drugoj stranci u postupku snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe žalitelj ističe pet žalbenih razloga.

Prvi žalbeni razlog temelji se na iskrivljavanju činjenica i dokaza kao i na proturječnosti obrazloženja u vezi s nepostojanjem izviješća o upravnoj istrazi u smislu članaka 2. do 4. Općih provedbenih odredbi u vezi s provođenjem upravnih istraga i stegovnih postupaka iz 2004. (u daljnjem tekstu: DGE iz 2004.).

2.	Drugi žalbeni razlog odnosi se na pogrešku koja se tiče prava u vezi s činjenicom da nije poništena stegovna odluka koja se ne temelji na izviješću o upravnoj istrazi u smislu DGE-a iz 2004.

Treći žalbeni razlog temelji se na proturječnosti obrazloženja presude, povredi obveze obrazlaganja, iskrivljavanju činjenica i dokaza, povredi članka 4. stavka 4. DGE-a iz 2004., članka 91. Pravilnika i načela diobe vlasti između sudskih i administrativnih tijela, načela zabrane odlučivanja ultra petita i načela kontradiktornosti i nediskriminacije, kao i pogrešaka koje se tiču prava u vezi s ocjenom Službeničkog suda posljedica nepravilnosti u postupanju Komisije.

4.	Četvrti žalbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava i povredi načela kontradiktornosti u vezi s pogrešnim tumačenjem članka 24. Pravilnika i članka 10. Priloga IX. Pravilniku.

5.	Podredno navedeni peti žalbeni razlog temelji se na iskrivljavanju činjenica i dokaza, povredi obveze obrazlaganja i pogrešci koja se tiče prava u vezi s načelom poštovanja razumnog roka u stegovnim postupcima.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/48

Tužba podnesena 26. svibnja 2016. – GeoClimaDesign protiv EUIPO-a - GEO Gesellschaft für ENERGIE und Oekologie (GEO)

(Predmet T-280/16)

(2016/C 260/59)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: GeoClimaDesign AG (Fürstenwalde/Spree, Njemačka) (zastupnik: B. Lanz, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: GEO Gesellschaft für ENERGIE und Oekologie GmbH (Langenhorn, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: verbalni žig EU-a „GEO” – žig EU-a br. 8 331 076

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 29. ožujka 2016. u predmetu R 1679/2015-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—

proglasi sporni žig ništavim i, podredno, proglasi sporni žig ništavim u odnosu na organizacijsku pripremu građevinskih projekata iz područja energije iz obnovljivih izvora, osobito postrojenja pogonjenih energijom vjetra i skupina vjetroelektrana iz razreda 35., usluge nositelja projekta pri realizaciji projekata iz područja energije iz obnovljivih izvora, osobito postrojenja pogonjenih energijom vjetra i skupina vjetroelektrana; popravljanje i održavanje postrojenja pogonjenih energijom vjetra iz razreda 37. i razrada tehničkih projekata iz područja opskrbe energije; razrada tehničkih projekata iz područja energije iz obnovljivih izvora, osobito u vezi s postrojenjima pogonjenim energijom vjetra i skupinama vjetroelektrana; inženjerske usluge iz područja energije iz obnovljivih izvora energije, osobito u vezi s postrojenjima pogonjenim energijom vjetra; priprema tehničkih i znanstvenih izvještaja iz razreda 42.;

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 52. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (b) i člankom 7. stavkom 1. točkom (c) Uredbe br. 207/2009

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/48

Tužba podnesena 2. lipnja 2016. – Solelec i dr. protiv Parlamenta

(Predmet T-281/16)

(2016/C 260/60)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Solelec SA. (Esch-sur-Alzette, Luksemburg), Mannelli & Associés SA (Bertrange, Luksemburg), Paul Wagner et fils SA (Luxembourg, Luksemburg), Socom SA (Foetz, Luksemburg) (zastupnik: S. Marx, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi odluku br. D(2016)14480 od 27. svibnja 2016. Glavne uprave za infrastrukturu i logistiku Europskog parlamenta kojom je odbijena ponuda privremenog udruženja „ELECTRO KAD”, koje čine društva SOLELEC S.A., MANNELLI & ASSOCIÉS S.A., PAUL WAGNER & FILS S.A. i SOCOM S.A., u vezi sa serijom 75 „električna energija – jake struje” podnesena 14. siječnja 2016. u okviru zahtjeva za prikupljanje ponuda oznake INLO-D-UPIL-T-15-AO6 u vezi s proširenjem i obnovom zgrade Konrad Adenauer u Luksemburgu i odluku o dodjeli ugovora o javnoj nabavi drugom ponuditelju;

—

naloži da se predoče dokumenti iz spisa o provedbi postupka javne nabave u kojima su evidentirani kontakti do kojih je došlo između Parlamenta i ponuditelja u skladu s člankom 160. stavkom 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012 o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002;

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog temelji se na nepoštovanju kriterija za odabir koje privremeno udruženje odabrano kao ponuditelj nije ispunilo jer jedan od njegovih članova nije imao pravnu osobnost tijekom cijelog vremena trajanja radova, pa tako privremeno udruženje odabrano kao ponuditelj nije moglo tvrditi da ispunjava tehničke i profesionalne kapacitete određene u dokumentaciji za natjecanje.

Drugi tužbeni razlog temelji se na nepoštovanju kriterija za dodjelu. Uspoređujući ponudu koju su podnijeli tužitelji s ponudom privremenog udruženja odabranog kao ponuditelja, proizlazi da je to udruženje podnijelo neuobičajeno nisku ponudu, zbog čega je tuženik trebao odbiti tu ponudu i dodijeliti ugovor tužiteljima.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/49

Tužba podnesena 30. svibnja 2016. – Dominator International protiv EUIPO-a (DREAMLINE)

(Predmet T-285/16)

(2016/C 260/61)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Dominator International GmbH (Beč, Austrija) (zastupnik: N. Gugerbauer, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: verbalni žig EU-a „DREAMLINE” – prijava za registraciju br. 1 222 091

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 4. ožujka 2016. u predmetu R 1669/2015-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009;

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009;

—	povreda članka 7. stavka 2. Uredbe br. 207/2009.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/50

Tužba podnesena 2. lipnja 2016. – Kneidinger protiv EUIPO-a - Topseat International (Poklopci za zahodske daske)

(Predmet T-286/16)

(2016/C 260/62)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Ernst Kneidinger (Wilhering, Austrija) (zastupnik: M. Grötschl, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Topseat International (Plano, Texas, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: tužitelj

Predmetni sporni dizajn: dizajn Zajednice br. 2274035-0001

Pobijana odluka: odluka trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 5. travnja 2016. u predmetu R 1030/2015-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova ovog postupka, osobito troškova predmetne tužbe i troškova eventualne rasprave te putnih troškova, kao i troškova postupka pred žalbenim vijećem.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 6. stavaka 1. i 3. Uredbe br. 6/2002

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/51

Tužba podnesena 2. lipnja 2016. – Convivo protiv EUIPO-a – Porcesadora Nacional de Alimentos (M'Cooky)

(Predmet T-288/16)

(2016/C 260/63)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Convivo GmbH (Beč, Austrija) (zastupnik: C. Düchs, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Porcesadora Nacional de Alimentos C.A. Pronaca (Quito, Ekvador)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija za verbalni žig „M’Cooky” – međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija br. 1 075 242

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 7. ožujka 2016. u predmetu R 1039/2015-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje tužiteljevih troškova nastalih u ovom sudskom postupku kao i troškova nastalih u žalbenom postupku i postupku povodom prigovora;

—	naloži EUIPO-u i intervenijentu snošenje vlastitih troškova.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/52

Rješenje Službeničkog suda (prvo vijeće) od 7. lipnja 2016. – Verile protiv Komisije

(Predmet F-108/12) (1)

((Javna služba - Dužnosnici - Mirovine - Članak 11. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku - Prijenos mirovinskih prava stečenih u nacionalnom sustavu u mirovinski sustav Unije - Prijedlog za uračunavanje razdoblja mirovinskog staža - Tužba - Poništenje - Žalba - Preinaka tužbe za poništenje u vezi s prijedlogom za uračunavanje razdoblja mirovinskog staža - Tumačenje tužbe za poništenje na način da se njome traži poništenje odluke o priznavanju uračunavanja razdoblja mirovinskog staža nastavno na prijenos mirovinskih prava - Odbijanje tužbe - Presuda povodom žalbe koja je postala pravomoćna - Obustava postupka))

(2016/C 260/64)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Marco Verile (Cadrezzate, Italija) (zastupnici: D. de Abreu Caldas, A. Coolen, É. Marchal, S. Orlandi i J.-N. Louis, odvjetnici, a zatim D. de Abreu Caldas, S. Orlandi i J.-N. Louis, odvjetnici, potom S. Orlandi i J.-N. Louis, odvjetnici, i konačno J.-N. Louis, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: D. Martin i G. Gattinara, agenti, a zatim J. Currall i G. Gattinara, agenti, nakon toga G. Gattinara, agent, i naposljetku G. Gattinara i F. Simonetti, agenti)

Predmet

Tužba za poništenje odluke o prijenosu tužiteljevih mirovinskih prava u mirovinski sustav Unije, odluke kojom se primjenjuju nove opće provedbene odredbe u vezi s člancima 11. i 12. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike.

Izreka rješenja

1)	Obustavlja se postupak u predmetu F-108/12, Verile/Komisija.

2)	Nalaže se Marcu Verileu i Europskoj komisiji snošenje vlastitih troškova.

(1) SL C 379, 8. 12. 2012., str. 34.

18.7.2016

Službeni list Europske unije

C 260/52

Rješenje Službeničkog suda (prvo vijeće) od 8. lipnja 2016. – Massoulié protiv Parlamenta

(Predmet F-146/15) (1)

((Javna služba - Dužnosnici - Parlament - Međuinstitucionalni premještaj - Postupak promaknuća za 2014. godinu - Zahtjev za pretvaranje izviješćâ o ocjeni u bodove za zasluge - Prekvalificiranje tužbe u zahtjev - Članak 90. Pravilnika - Očita nedopuštenost))

(2016/C 260/65)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: François Massoulié (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: S. Orlandi i T. Martin)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: V. Montebello-Demogeot i M. Dean, agenti)

Predmet

Tužba za poništenje odluke Parlamenta kojom se odbija zahtjev da se izvješća o ocjeni tužitelja nakon njegova promaknuća u razred AD 12 pretvore u bodove za zasluge.

Izreka rješenja

1)	Odbacuje se tužba Françoisa Massouliéa kao očito nedopuštena.

2)	Nalaže se F. Massouliéu snošenje vlastitih troškova kao i troškova Europskog parlamenta.

(1) SL C 68, 22. 2. 2016., str. 45.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 260

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Svezak 59. 18. srpnja 2016.

Obavijest br.	Sadržaj	Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2016/C 260/01	Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije	1