Službeni list C 27/25.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/2

Žalba koju je 18. rujna 2015. podnio Rainer Typke protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 2. srpnja 2015. u predmetu T-214/13: Rainer Typke protiv Europske komisije

(Predmet C-491/15 P)

(2016/C 027/03)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Rainer Typke (zastupnik: C. Cortese, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine točke 2. i 3. izreke presude Općeg suda od 2. srpnja 2015. u predmetu T-214/13, Typke/Europska komisija;

—	poništi odluku koju je donio Glavni tajnik Europske komisije u postupku Gestdem 2012/3258

—	naloži Komisiji snošenje troškova žalitelja u prvostupanjskom i u drugostupanjskom sudskom postupku.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu žalbe, žalitelj ističe jedan žalbeni razlog, iznesen u dva glavna dijela.

Prvo, Opći sud je pogrešno tumačio Uredbu br. 1049/2001 (1), posebno njezin članak 3. točku (a) te članak 4. stavak 6., pretpostavljajući da primjena navedenih članaka na normalizirane relacijske baze podataka zahtijeva razlikovanje između djelomičnog pristupa dokumentima pohranjenim u relacijskoj bazi podataka, i temeljnog pristupa podacima koje sadrži. Zadnje navedeni nije obuhvaćen odredbama uredbe o pristupu, budući da bi navodno doveo do izrade novog dokumenta. Posebice, Opći sud je u bitnome pogriješio kada je zaključio da Uredba 1049/2001 iz svog opsega primjene isključuje zahtjev za pristup normaliziranoj relacijskoj bazi podataka koji zahtjeva stvaranje zahtjeva za SQL pretragu kojeg institucija od koje se podaci traže prije nije koristila „na više ili manje uobičajen način za baze podataka o kojima je riječ u ovom slučaju” i „unaprijed programiranih” jer to navodno ne uključuje pretraživanje koje se može provesti pomoću alata za pretraživanje koji su na raspolaganju za tu bazu podataka, te bi stoga značilo izradu novog dokumenta.

Drugo, Opći sud je pogrešno utvrdio da se podnositeljev zahtjev nije odnosio na postojeći dokument, te da ni na koji način nije bio uključen u područje primjene Uredbe br. 1049/2001, temeljem slijedećih pogrešnih pretpostavki:

—

institucija kojoj je podnesen zahtjev ne bi mogla pozitivno riješiti zahtjev za pristupom jer bi postojeći dokumenti bili neprikladni za rješavanje zahtjeva (prvostupanjska presuda, točka 73.) ili zato što pristup tim dokumentima podnositelj navodno nije ni zatražio (prvostupanjska presuda, točka 67.)

—	podnositeljev zahtjev bio bi podveden pod kvalifikaciju koju ne podržava relevantna baza podataka, posebice zbog radnji obrade podataka koje bi to zahtijevalo (prvostupanjska presuda, točke 58., 66., 68.; 62., 63.)

—	to bi podrazumijevalo izradu novog dokumenta koji sadrži podatke u novom obliku i u skladu s kriterijima odabira koje je podnositelj precizno naveo (prvostupanjska presuda, točke 61., 67.)

S obzirom da su mu sva utvrđenja kritizirana u ovoj točki, štoviše, Opći sud je utvrđenjima, koja se osporavaju u ovoj točki, iskrivio jasnu logiku dokaza koji su mu podneseni i dostupni. Isto vrijedi i za utvrđenje Općeg suda da se pretpostavka zakonitosti primjenjuje u ovom slučaju i na izjavu institucije o nepostojanju traženih dokumenata (prvostupanjska presuda, točka 66.).

(1) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/3

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. rujna 2015. uputio Szegedi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Mađarska) – Euro-Team Kft. protiv Budapest Rendőrfőkapitánya

(Predmet C-497/15)

(2016/C 027/04)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Szegedi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Euro-Team Kft.

Tuženik: Budapest Rendőrfőkapitánya

Prethodna pitanja

Treba li zahtjev proporcionalnosti, utvrđen u članku 9.a Direktive 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 1999. (1) (u daljnjem tekstu: Direktiva o eurovinjeti), tumačiti na način da se protivi sustavu sankcija kakav je utvrđen u Prilogu 9. Uredbi br. 410/2007 od 29. prosinca o popisu prometnih prekršaja koji se sankcioniraju upravnom novčanom kaznom, iznosu novčanih kazni koje se mogu izreći u slučaju povrede mjerodavnih odredbi, sustavu izricanja tih kazni i uvjetima za sudjelovanje u nadzoru [a közigazgatási bírsággal sújtandó közlekedési szabályszegések köréről, az e tevékenységekre vonatkozó rendelkezések megsértése esetén kiszabható bírságok összegéről, felhasználásának rendjéről és az ellenőrzésben történő közreműködés feltételeiről szóló 410/2007. (XII. 29.) Korm. rendelet] (u daljnjem tekstu: Uredba o sankcijama), a u kojem se za nepoštovanje pravila o kupnji cestovne karte predviđa novčana kazna u paušalnom iznosu, neovisno o težini počinjenog prekršaja?

2.	Je li upravna novčana kazna koja je određena u Prilogu 9. Uredbe o sankcijama sukladna zahtjevu iz članka 9.a Direktive o eurovinjeti, prema kojem sankcije utvrđene u nacionalnom pravu moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće?

Treba li zahtjev proporcionalnosti koji je utvrđen u članku 9.a Direktive o eurovinjeti tumačiti na način da se protivi, s jedne strane, sustavu sankcija poput onog koji je sporan u glavnom postupku, a u okviru kojeg se predviđa objektivna odgovornost počiniteljâ prekršaja, te, s druge strane, iznosu sankcije koji je propisan u navedenom sustavu?

(1) Direktiva 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 1999. o naknadama koje se naplaćuju za korištenje određenih infrastruktura za teška teretna vozila (SL L 187, str. 42.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 6., str. 34.)

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/4

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. rujna 2015. uputio Szegedi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Mađarska) – Spirál-Gép Kft. protiv Budapest Rendőrfőkapitánya

(Predmet C-498/15)

(2016/C 027/05)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Szegedi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Spirál-Gép Kft.

Tuženik: Budapest Rendőrfőkapitánya

Prethodna pitanja

2.	Je li upravna novčana kazna koja je određena u Prilogu 9. Uredbe o sankcijama sukladna zahtjevu iz članka 9.a Direktive o eurovinjeti, prema kojem sankcije utvrđene u nacionalnom pravu moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće?

Treba li zahtjev proporcionalnosti koji je utvrđen u članku 9.a Direktive o eurovinjeti tumačiti na način da se protivi, s jedne strane, sustavu sankcija poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, a u okviru kojeg se predviđa objektivna odgovornost počiniteljâ prekršaja, te, s druge strane, iznosu sankcije koji je propisan u navedenom sustavu?

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/5

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. rujna 2015 uputio Prekršajni Sud u Bjelovaru (Hrvatska) – Renata Horžić protiv Privredne banke Zagreb i Bože Prke

(Predmet C-511/15)

(2016/C 027/06)

Jezik postupka: hrvatski

Sud koji je uputio zahtjev

Prekršajni Sud u Bjelovaru

Stranke glavnog postupka

Tužiteljica: Renata Horžić

Tuženik: Privredna banka Zagreb, Božo Prka

Prethodna pitanja

Može li se povratna primjena Zakona tumačiti i prosuđivati isključivo prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, odnosno da li je takva primjena Zakona sukladna pravu Unije, osobito. odredbi čl.30.Direktive 2008/48 Europskog parlamenta i Vijeća od 23.04.2008.g. (1) prema kojoj je izričito propisano u stavku 1.da se njene odredbe ne primjenjuju na ugovore o kreditu koji su sklopljeni prije stupanja na snagu nacionalnog zakona kojim je implementirana navedena Direktiva u nacionalno zakonodavstvo.

Može li se, a u smislu gore navedenog prekršajna odredba čl.26.st.l.t.28. Zakona o potrošačkom kreditiranju tumačiti prema odredbi čl.23.Direktive u svijetlu prijelaza odredbe čl.30.Direktive, na način da se niti predviđene sankcije za kršenje odredbi nacionalnog zakonodavstva donesenog temeljem predmetne Direktive ne mogu primjenjivati na eventualne povrede koje se odnose na ugovore o kreditu koji već postoje na dan stupanja na snagu nacionalnih provedbenih propisa.

(1) Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133, str. 66.) (Posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13 Str. 58.).

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/6

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. Rujna 2015 uputio Prekršajni Sud u Bjelovaru (Hrvatska) – Siniša Pušić protiv Privredne banke Zagreb i Bože Prke

(Predmet C-512/15)

(2016/C 027/07)

Jezik postupka: hrvatski

Sud koji je uputio zahtjev

Prekršajni Sud u Bjelovaru

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Siniša Pušić

Tuženik: Privredna banka Zagreb, Božo Prka

Prethodna pitanja

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/6

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. listopada 2015. uputio Rechtbank Midden-Nederland (Nizozemska) – Stichting Brein/Jack Frederik Wullems, koji djeluje i pod nazivom Filmspeler

(Predmet C-527/15)

(2016/C 027/08)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rehtbank Midden-Nederland

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Stichting Brein

Tuženik: Jack Frederik Wullems, koji djeluje i pod nazivom Filmspeler

Prethodna pitanja

Treba li članak 3. stavak 1. Direktive o autorskom pravu (1) tumačiti na način da se „priopćavanjem javnosti” u smislu te odredbe smatra kada određena osoba prodaje proizvod (media player), u koji je ta osoba instalirala add-on programe koji sadrže poveznice na internetske stranice, na kojima su neposredno dostupna autorski zaštićena djela poput filmova, serija i emisija uživo bez pristanka nositelja autorskog prava?

Postoji li s time u vezi razlika,

—	ako djela zaštićena autorskim pravom prethodno još uopće nisu ili su samo putem pretplate uz pristanak nositelja prava bila objavljena na internetu?

—	ako su add-on programi – koji sadrže poveznice na internetske stranice na kojima su autorski zaštićena djela bez pristanka autora učinjena neposredno dostupnim – slobodno dostupni te ih korisnici sami mogu instalirati u media player?

—	ako su internetske stranice i time – bez pristanka nositelja prava – i autorski zaštićena djela na njima dostupni javnosti i bez media playera?

Treba li članak 5. Direktive o autorskom pravu (Direktiva 2001/29/EZ) tumačiti na način da se ne može smatrati „ovlaštenim korištenjem” u smislu stavka 1. točke (b) te odredbe kada krajnji korisnik prilikom streaminga autorskim pravom zaštićenog djela sa internetske stranice koja pripada trećoj osobi, a na kojoj je to autorskim pravom zaštićeno djelo dostupno bez pristanka nositelja prava, izrađuje privremenu kopiju?

Ako je odgovor na prvo pitanje niječan: je li izrada privremene kopije – koju krajnji korisnik izrađuje prilikom streaminga djela zaštićenog autorskim pravom s internetske stranice, na kojoj je navedeno djelo zaštićeno autorskim pravom dostupno bez pristanka nositelja prava – u tom slučaju protivna „testu tri koraka” u smislu članka 5. stavka 5. Direktive o autorskom pravu (Direktiva 2001/29/EZ)?

(1) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2001/29/EZ od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL, L 167, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1. str. 119.)

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/7

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. listopada 2015. uputio College van Beroep voor het Bedrijfsleven (Nizozemska) – Tele2 (Netherlands) BV i dr./Autoriteit Consument en Markt (ACM), druga stranka: European Directory Assistance NV

(Predmet: C-536/15)

(2016/C 027/09)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

College van Beroep voor het Bedrijfsleven

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Tele2 (Netherlands) BV, Ziggo BV, Vodafone Libertel BV

Tuženik: Autoriteit Consument en Markt (ACM)

Druga stranka: European Directory Assistance NV

Prethodna pitanja

Treba li članak 25. stavak 2. Direktive 2002/22/EZ (1) tumačiti na način da se zahtjev poduzetnika sa sjedištem u drugoj državi članici mora također shvaćati kao zahtjev, kada isti zahtijeva informacije s ciljem pružanja javno dostupnih usluga službe davanja obavijesti o brojevima pretplatnika i telefonskih imenika koje se nude u toj državi članici i/ili u drugim državama članicama?

Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan, može li pružatelj usluge, koji dodjeljuje telefonske brojeve te je na temelju nacionalnog propisa obvezan od korisnika zatražiti suglasnost prije unošenja u standardnu uslugu davanja obavijesti o brojevima pretplatnika i standardni telefonski imenik, prema načelu nediskriminacije kod zahtjeva za suglasnost praviti razliku prema tome u kojoj državi članici poduzetnik koji zahtijeva informacije u smislu članka 25. stavka 2. Direktive 2002/22/EZ čini dostupnima obavijesti o brojevima pretplatnika i telefonski imenik?

(1) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2002/22/EZ od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (SL L 108, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50. str. 3.).

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/8

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. listopada 2015. uputio Oberster Gerichtshof (Austrija) – Daniel Bowman protiv Pensionsversicherungsanstalt

(Predmet C-539/15)

(2016/C 027/10)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberster Gerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Daniel Bowman

Tuženik: Pensionsversicherungsanstalt

Prethodno pitanje

Treba li članak 21. Povelje o temeljnim pravima u vezi s člankom 2. stavcima 1. i 2. kao i člankom 6. stavkom 1. Direktive 2000/78/EZ (1) – uzimajući također u obzir članak 28. Povelje o temeljnim pravima – tumačiti na način da

a)	pravilo kolektivnog ugovora, koje za razdoblja aktivnosti ostvarena na početku karijere predviđa dulje razdoblje potrebno za napredovanje i tako otežava prelazak u sljedeći platni razred, predstavlja neizravno različito postupanje na temelju dobi,

b)	u slučaju potvrdnog odgovora na to pitanje, da je takvo uređenje primjereno i nužno s obzirom na kratko radno iskustvo na početku karijere?

(1) Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL L 303, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.)

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/9

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. listopada 2015. uputila Kúria (Mađarska) – Interservice d.o.o. Koper protiv Sándora Horvátha

(Predmet C-547/15)

(2016/C 027/11)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Kúria

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Interservice d.o.o. Koper

Tuženik: Sándor Horváth

Prethodna pitanja

Treba li članak 96. stavak 2. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 (1) o Carinskom zakoniku Zajednice tumačiti na način da se prijevoznikom robe može smatrati ne samo osoba koja je s prodavateljem sklopila ugovor o prijevozu robe (ugovorni ili glavni prijevoznik), nego i osoba koja u cijelosti ili djelomično obavlja prijevoz na temelju drugog ugovora o prijevozu sklopljenog s ugovornim ili glavnim prijevoznikom (podugovaratelj prijevoza)?

Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan, treba li članak 96. stavak 2. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice tumačiti na način da je u okolnostima poput onih u glavnom postupku podugovaratelj prijevoza dužan, prije nego li nastavi prijevoz robe, na zadovoljavajući način osigurati da je glavni prijevoznik doista na propisan način podnio robu odredišnom carinskom uredu?

(1) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 302, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 110.)

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/10

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. listopada 2015. uputila Audiencia Provincial de Cantabria (Španjolska) – Luca Jerónimo García Almodóvar i Catalina Molina Moreno protiv Banco de Caja España de Inversiones, Salamanca y Soria, S.A.U.

(Predmet C-554/15)

(2016/C 027/13)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Audiencia Provincial de Cantabria

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Luca Jerónimo García Almodóvar i Catalina Molina Moreno

Tuženik: Banco de Caja España de Inversiones, Salamanca y Soria, S.A.U.

Prethodna pitanja

Je li u skladu s načelom nepostojanja obvezujućeg djelovanja te s člancima 6. i 7. Direktive Vijeća 93/13/EEZ (1) od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ograničavanje retroaktivnih učinaka ništavosti nepoštene klauzule o minimalnim kamatnim stopama unesene u potrošački ugovor?

2.	Je li u skladu člancima 6. i 7. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima održavanje na snazi učinaka klauzule o minimalnim kamatnim stopama unesene u potrošački ugovor koja je proglašena ništavom ili nepoštenom?

Je li u skladu s člancima 6. i 7. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ograničavanje retroaktivnih učinaka ništavosti nepoštene klauzule o minimalnim kamatnim stopama, unesene u potrošački ugovor, zbog postojanja opasnosti od ozbiljnog narušavanja javnog gospodarskog poretka i zbog očuvanja dobre vjere?

Ako je odgovor na prethodno pitanje potvrdan, u situaciji u kojoj je potrošač-ovršenik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi zbog nepoštenosti klauzule iz potrošačkog ugovora koja je temelj za ovrhu ili koja omogućuje utvrđivanje iznosa koji je moguće potraživati, je li u skladu s člankom 6. i 7. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima presumpcija postojanja opasnosti od ozbiljnog narušavanja javnog gospodarskog poretka ili tu opasnost treba ocjenjivati i vrednovati s obzirom na konkretne gospodarske pokazatelje koji svjedoče o makroekonomskim posljedicama priznavanja retroaktivnih učinaka ništavosti nepoštene klauzule?

Jednako tako, u situaciji u kojoj je potrošač-ovršenik podnio prigovor na rješenje o ovrsi zbog nepoštenosti klauzule iz potrošačkog ugovora koja je temelj za ovrhu ili koja omogućuje utvrđivanje iznosa koji je moguće potraživati, je li u skladu s člancima 6. i 7. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima to što se opasnost od ozbiljnog narušavanja javnog gospodarskog poretka ocjenjuje s obzirom na gospodarske posljedice koje bi imala eventualna pojedinačna tužba ili eventualno podnošenje prigovora velikog broja potrošača na rješenje o ovrsi zbog nepoštenosti klauzule ili, suprotno tomu, tu opasnost treba ocjenjivati s obzirom na konkretne gospodarske posljedice za potrošača-ovršenika koji je podnio prigovor na rješenje o ovrsi?

6.	Ako je odgovor na treće pitanje potvrdan, je li u skladu s člancima 6. i 7. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ocjenjivanje dobre vjere prodavatelja robe ili pružatelja usluge na temelju apstraktnog vrednovanja njegova postupanja?

Treba li, suprotno tome, navedenu dobru vjeru ispitivati i ocjenjivati u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir konkretno postupanje prodavatelja robe ili pružatelja usluge prilikom sklapanja ugovora i unošenja nepoštenog uvjeta u njegov tekst, sukladno članku 6. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima?

(1) SL L 95, str. 29. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/11

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 4. studenog 2015. uputio Cour d'appel de Paris (Francuska) – Carrefour Hypermarchés SAS protiv ITM Alimentaire International SASU

(Predmet C-562/15)

(2016/C 027/14)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour d'appel de Paris

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Carrefour Hypermarchés SAS

Tuženik: ITM Alimentaire International SASU

Prethodna pitanja

Treba li članak 4. točke (a) i (c) Direktive 2006/114/EZ od 12. prosinca 2006. (1) na temelju kojeg je „komparativno oglašavanje dopušteno ako […] ono nije zavaravajuće […] ako ono objektivno uspoređuje jedno od ili veći broj materijalnih, relevantnih i reprezentativnih provjerljivih svojstava tih roba i usluga”, tumačiti na način da je usporedba cijene proizvoda koje prodaju trgovački lancidopuštena samo ako se proizvodi prodaju u trgovinama jednake vrste ili veličine.

2.	Je li činjenica da se trgovine čije se cijene uspoređuju razlikuju po vrsti ili veličini bitna informacija u smislu Direktive 2005/29/EZ (2), koja se neizostavno treba dati do znanja potrošaču,

3.	U slučaju potvrdnog odgovora, koja je potrebna razina i/ili medij za širenje te informacije u odnosu na potrošača.

(1) Direktiva 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju (SL L 376, str. 21.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 22., str. 96.)

(2) Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL L 149, str. 22.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101.)

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/12

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. studenoga 2015. uputio Vilniaus apygardos teismas (Litva) – LitSpecMet UAB protiv Vilniaus lokomotyvų remonto depas UAB

(Predmet C-567/15)

(2016/C 027/15)

Jezik postupka: litavski

Sud koji je uputio zahtjev

Vilniaus apygardos teismas

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: LitSpecMet UAB

Tuženik: Vilniaus lokomotyvų remonto depas UAB

Ostale stranke: Plienmetas UAB

Prethodna pitanja

Treba li članak 1. stavak 9. Direktive 2004/18/EZ (1) tumačiti na način da se društvo koje:

—	je osnovao javni naručitelj koji obavlja djelatnost u području željezničkog prijevoza, i to upravljanje željezničkom infrastrukturom te prijevoz tereta i putnika;

—

samostalno obavlja poslovnu djelatnost, usvaja poslovnu strategiju, donosi odluke o uvjetima obavljanja svoje djelatnosti (tržište proizvoda, segment korisnika itd.), sudjeluje na konkurentnom tržištu diljem Europske unije i izvan tržišta Europske unije obavljajući usluge proizvodnje i održavanja željezničkih vozila, te sudjeluje u postupcima javne nabave povezanim s tom djelatnošću, u cilju dobivanja narudžbi od trećih subjekata (različitih od matičnog društva);

—	obavlja usluge održavanja željezničkih vozila svojem osnivaču u okviru unutarnjih transakcija, a vrijednost tih usluga predstavlja 90 % ukupne djelatnosti društva;

—	pri čemu su usluge koje obavlja svojem osnivaču namijenjene obavljanju njegove djelatnosti prijevoza tereta i putnika; ne može smatrati javnim naručiteljem?

Ako Sud utvrdi da pod gore izloženim okolnostima društvo treba smatrati javnim naručiteljem, treba li članak 1. stavak 9. Direktive 2004/18/EZ tumačiti na način da društvo gubi status javnog naručitelja ako vrijednost usluga održavanja željezničkih vozila isporučenih u okviru unutarnjih transakcija javnom naručitelju koji je osnovao dotično društvo padne ili predstavlja manje od 90 % ili dio koji nije glavnina ukupnog prometa koji društvo ostvaruje iz svoje djelatnosti?

(1) Direktiva 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (SL L 134, str. 114.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 156.)

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. studenoga 2015. uputio Riigikohus (Estonija) – F. Hoffmann-La Roche AG protiv Accord Healthcare OÜ

(Predmet C-572/15)

(2016/C 027/16)

Jezik postupka: estonski

Sud koji je uputio zahtjev

Riigikohus

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: F. Hoffmann-La Roche AG

Tuženik: Accord Healthcare OÜ

Prethodna pitanja

Treba li članak 21. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 469/2009 (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o svjedodžbi o dodatnoj zaštiti za lijekove (kodificirana verzija) tumačiti na način da se skraćuje trajanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti koja je u državi članici dodijeljena u skladu s nacionalnim pravom prije njezina pristupanja Europskoj uniji i koja bi prema podacima sadržanima u toj svjedodžbi u odnosu na jedan aktivni sastojak trajala dulje od 15 godina od izdavanja prvog odobrenja za stavljanje u promet u Uniji lijeka koji je od dotičnog aktivnog sastojka pripremljen ili ga sadržava?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: je li odredba članka 21. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 469/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o svjedodžbi o dodatnoj zaštiti za lijekove (kodificirana verzija) u skladu s pravom Unije, a posebno s općim načelima prava Unije o zaštiti stečenih prava, zabranom povratnog djelovanja i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima?

(1) SL L 152, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 64., str. 166.)

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. studenoga 2015. uputio Administrativen sad Veliko Trnovo (Bugarska) – ET „Maja Marinova” protiv Direktora na Direkcija „Obžalvane i danačno-osiguritelna praktika” Veliko Trnovo pri Centralno upravlenie na Nacionalnata agencija za prihodite

(Predmet C-576/15)

(2016/C 027/17)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Administrativen sad Veliko Trnovo

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: ET „Maja Marinova”

Tuženik: Direktor na Direkcija „Obžalvane i danačno-osiguritelna praktika” Veliko Trnovo pri Centralno upravlenie na Nacionalnata agencija za prihodite

Prethodna pitanja

Treba li članak 273., članak 2. stavak 1. točku (a), članak 9. stavak 1. i članak 14. stavak 1. Direktive Vijeća 2006/112/EZ (1) od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost tumačiti u skladu s načelima porezne neutralnosti i proporcionalnosti na način da je država članica u slučaju nestanka robe koja je poreznom obvezniku predana na temelju oporezive isporuke ovlaštena činjenicu nepostojanja robe tretirati kao da je ta osoba obavila oporezivu naplatnu isporuku iste robe u sljedećoj fazi a da nije utvrđeno tko je primio robu, ako se time želi spriječiti utaju PDV-a?

Treba li odredbe iz prvog pitanja, u skladu s načelima porezne neutralnosti i proporcionalnosti, tumačiti na način da je država članica ovlaštena tretirati propust u knjiženju porezno relevantnih dokumenata o oporezivim isporukama koje je porezni obveznik primio na gore opisani način ako se time želi postići isti cilj?

Treba li odredbe iz članaka 273., 73. i 80. Direktive Vijeća 2006/112/EZ, u skladu s načelima jednakog postupanja i proporcionalnosti, tumačiti na način da su države članice na temelju nacionalnih propisa kojima se ne prenose odredbe Direktive o PDV-u ovlaštene odrediti oporezivi iznos u pogledu isporuke robe različito od općeg uređenja propisanog člankom 73. Direktive o PDV-u i izričito propisanih derogativnih pravila iz članka 80. iste direktive ako se time želi, s jedne strane, spriječiti utaja PDV-a i, s druge strane, odrediti što pouzdaniji oporezivi iznos za dotične transakcije?

(1) SL L 347, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. studenoga 2015. uputio Rechtbank Amsterdam (Nizozemska) – Openbaar Ministerie protiv Daniela Adama Popławskog

(Predmet C-579/15)

(2016/C 027/18)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank Amsterdam

Stranke glavnog postupka

Predlagatelj: Openbaar Ministerie

Druga stranka u postupku: Daniel Adam Popławski

Prethodna pitanja

Smije li država članica u svoje nacionalno pravo prenijeti članak 4. točku 6. Okvirne odluke 2002/584/PUP (1) na način da

—	je njezino pravosudno tijelo izvršenja dužno automatski odbiti predaju radi izvršenja državljanina države članice izvršenja ili osobe koja u njoj boravi,

—	to odbijanje ex lege predstavlja spremnost da se preuzme izvršenje kazne zatvora koja je izrečena protiv tog državljanina ili osobe koja tu boravi,

—

ali se odluka o preuzimanju izvršenja donosi tek nakon odbijanja predaje radi izvršenja i potvrdna odluka ovisi o (1) postojanju pravnog temelja u važećem sporazumu između države članice izdavateljice i države članice izvršenja, (2) pretpostavkama koje su predviđene tim sporazumom i (3) sudjelovanju države članice izdavateljice, npr. u obliku podnošenja odgovarajućeg zahtjeva,

pa postoji opasnost da država članica izvršenja nakon odbijanja predaje radi izvršenja ne može preuzeti izvršenje, ali ta opasnost pritom ne utječe na obvezno odbijanje predaje radi izvršenja?

U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje:

(a)	Može li nacionalni sud izravno primijeniti odredbe Okvirne odluke 2002/584/PUP, iako ta okvirna odluka u skladu s člankom 9. Protokola (br. 36) o prijelaznim odredbama nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona zadržava svoje pravne učinke dok se ne stavi izvan snage, poništi ili izmjeni?

(b)	U slučaju potvrdnog odgovora: je li članak 4. točka 6. Okvirne odluke 2002/584/PUP dovoljno precizna i bezuvjetna da bi je nacionalni sud mogao primijeniti?

U slučaju niječnog odgovora na prvo i drugo pitanje pod točkom (b): smije li država članica, čije nacionalno pravo za preuzimanje izvršenja inozemne kazne zatvora zahtijeva postojanje pravnog temelja u odgovarajućem sporazumu, u svoje nacionalno pravo prenijeti članak 4. točku 6. Okvirne odluke 2002/584/PUP na način da članak 4. točka 6. Okvirne odluke 2002/584/PUP sam po sebi predstavlja zahtijevani međunarodnopravni ugovorni temelj kako bi se izbjegla opasnost od nekažnjavanja koja nastaje zbog toga što se u nacionalnom pravu zahtijeva postojanje međunarodnopravnog ugovornog temelja (vidjeti prvo pitanje)?

U slučaju niječnog odgovora na prvo i drugo pitanje pod točkom (b): smije li država članica u svoje nacionalno pravo prenijeti članak 4. točku 6. Okvirne odluke 2002/584/PUP na način da odbijanje predaje radi izvršenja osobe koja boravi u državi članici izvršenja, a koja je državljanin druge države članice, uvjetuje time da je država članica izvršenja nadležna za kaznena djela koja se navode u Europskom uhidbenom nalogu i da u državi članici izvršenja ne postoje stvarne prepreke u pogledu (mogućeg) kaznenog progona osobe koja boravi u toj državi članici za navedena kaznena djela (poput odbijanja države članice izdavateljice da državi članici izvršenja dostavi kazneni spis) dok takav uvjet ne predviđa u pogledu odbijanja predaje radi izvršenja državljanina države članice izvršenja?

(1) Okvirna odluka Vijeća od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (SL L 190, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 83.).

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/15

Tužba podnesena 10. studenoga 2015. – Europska komisija protiv Češke Republike

(Predmet C-581/15)

(2016/C 027/19)

Jezik postupka: češki

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: Z. Malůšková, J. Hottiaux, agenti)

Tuženik: Češka Republika

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

—

utvrdi da je, time što je propustila uspostaviti nacionalni elektronički registar poduzeća cestovnog prijevoza i povezati ga s nacionalnim elektroničkim registrima drugih država članica, Češka republika povrijedila je obveze koje ima na temelju članka 16. stavaka 1. i 5. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ;

—	naloži Češkoj Republici snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti svojeg zahtjeva, Komisija ističe sljedeće argumente:

Do 30. lipnja 2015., kada je istekao rok iz obrazloženog mišljenja, Češka Republika nije uspostavila nacionalni elektronički registar poduzeća cestovnog prijevoza niti ga je povezala s nacionalnim elektroničkim registrima drugih država članica, kao što je to trebala učiniti sukladno članku 16. stavcima 1. i 5. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ (1).

(1) SL 2009 L 300, str. 51. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 7., str. 135.)

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/16

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. studenoga 2015. uputio Rechtbank Amsterdam (Nizozemska) – Openbaar Ministerie protiv Gerrita van Vemdea

(Predmet C-582/15)

(2016/C 027/20)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank Amsterdam

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Openbaar Ministerie (Staatsanwaltschaft)

Tuženik: Gerrit van Vemde

Prethodna pitanja

Treba li članak 28. stavak 2. prvu rečenicu Okvirne odluke 2008/909/PUP (1) tumačiti na način da se ondje navedena izjava smije odnositi samo na presude koje su donesene prije 5. prosinca 2011., neovisno o tome kada su postale pravomoćne, ili pak tu odredbu valja razumjeti na način da se ta izjava smije odnositi samo na presude koje su postale pravomoćne prije 5. prosinca 2011.?

(1) Okvirna odluka Vijeća Europske unije od 27. studenoga 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršenja u Europskoj uniji (SL L 327, str. 27.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 111.).

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/17

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. studenoga 2015. uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas (Litva) – Lietuvos Respublikos transporto priemonių draudikų biuras protiv Gintaras Dockevičius i Jurgita Dockevičienė

(Predmet C-587/15)

(2016/C 027/21)

Jezik postupka: litavski

Sud koji je uputio zahtjev

Lietuvos Aukščiausiasis Teismas

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Lietuvos Respublikos transporto priemonių draudikų biuras

Druge stranke u postupku: Gintaras Dockevičius i Jurgita Dockevičienė

Prethodna pitanja

Treba li članak 2., članak 10. stavke 1. i 4., članak 24. stavak 2. Direktive 2009/103 (1), članak 3. stavak 4., članak 5. stavke 1. i 4., članak 6. stavak 1., članak 10. Unutarnjih propisa (2) i članak 47. Povelje (zajedno ili zasebno, ali bez ograničavanja na spomenute odredbe) shvaćati i tumačiti na način da, u slučaju kad:

—	nacionalni ured za osiguranje (Ured A) isplaćuje naknadu štete stranci oštećenoj u cestovnoj prometnoj nezgodi u državi članici u kojoj ured ima sjedište jer državljanin druge države članice koji je odgovoran za štetu nije bio osiguran od građanskopravne odgovornosti;

—	zbog naknade te štete, Ured A subrogacijom stupa na mjesto oštećenika u njegovim pravima i traži da mu troškove nastale u rješavanju odštetnog zahtjeva isplati nacionalni ured za osiguranje u matičnoj državi odgovorne osobe (Ured B);

—	Ured B, bez provođenja neovisne istrage ili bez traženja dodatnih informacija, prihvati zahtjev za isplatu koji je podnio Ured A;

—	Ured B pokrene sudski postupak protiv tuženikâ (odgovorne osobe i vlasnika vozila) tražeći obeštećenje za troškove koji su mu prouzročeni,

tužitelj u tom postupku (Ured B) može svoj zahtjev protiv tuženikâ (odgovorne osobe i vlasnika vozila) temeljiti samo na isplati troškova izvršenoj u korist Ureda A te on (tužitelj) nema nikakvu obvezu utvrđivanja da su bili ispunjeni uvjeti u pogledu građanskopravne odgovornosti tuženika/odgovorne osobe (njegova krivnja, štetne radnje, uzročna veza i visina štete) niti ima bilo kakvu obvezu utvrđivanja da je strano pravo bilo ispravno primijenjeno kod obeštećenja oštećenika?

Treba li članak 24. stavak 1. peti podstavak točku (c) Direktive 2009/103 i članak 3. stavke 1. i 4. Unutarnjih pravila (zajedno ili zasebno, ali bez ograničavanja na spomenute odredbe) shvaćati i tumačiti na način da Ured A mora prije donošenja konačne odluke o isplati naknade štete koju je pretrpjela oštećena stranka obavijestiti – na jasan i razumljiv način (uključujući i u pogledu jezika na kojem je pružena informacija) – odgovornu osobu i vlasnika vozila (ako se ne radi o istoj osobi) o pokretanju postupka likvidacije štete i njegovom odvijanju te im dati dovoljno vremena da iznesu očitovanja ili primjedbe na odluku o naknadi štete koja će biti donesena i/ili o visini te naknade?

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje (odnosno, ako tuženici – odgovorna osoba i vlasnik vozila – mogu od tužitelja – Ureda B – tražiti da podnese dokaz ili mogu iznijeti primjedbe ili sumnju o, između ostalog, okolnostima cestovne prometne nezgode, primjeni propisa koji uređuju građanskopravnu odgovornost odgovorne osobe, visini štete i načinu njezina izračuna), treba li članak 2., članak 10. stavak 1., članak 24. stavak 2. Direktive 2009/103 i članak 3. stavak 4. drugi podstavak Unutarnjih pravila (zajedno ili zasebno, ali bez ograničavanja na spomenute odredbe) shvaćati i tumačiti na način da, neovisno o činjenici da Ured B prije donošenja konačne odluke nije od Ureda A zatražio da mu dostavi podatke o tumačenju propisa mjerodavnih u državi u kojoj se dogodila nezgoda i o rješavanju zahtjeva, Ured A svakako mora pružiti te informacije Uredu B ako potonji to od njega naknadno zatraži, jednako kao i bilo koju informaciju koja je Uredu B potrebna za utvrđivanje potraživanja [naknade štete] koje on ima prema tuženicima (odgovornoj osobi i vlasniku vozila)?

U slučaju pozitivnog odgovora na drugo pitanje (odnosno, ako je Ured A dužan obavijestiti odgovornu osobu i vlasnika vozila o postupku likvidacije štete te im dati mogućnost da iznesu primjedbe glede odgovornosti i visine štete), koje su posljedice propuštanja Ureda A da postupi u skladu sa svojom dužnošću pružanja informacija u pogledu:

a)	obveze Ureda B da postupi u skladu sa zahtjevom za isplatu koji je podnio Ured A;

b)	obveze odgovorne osobe i vlasnika vozila da Uredu B naknade nastale troškove?

Treba li članak 5. stavak 1. i članak 10. Unutarnjih pravila shvaćati i tumačiti na način da iznos koji je Ured A isplatio oštećeniku kao naknadu štete treba smatrati nenaknadivim rizikom koji je Ured A sam preuzeo (osim ako rizik nije preuzeo Ured B), a ne novčanom obvezom na teret druge osobe koja je sudjelovala u toj cestovnoj prometnoj nezgodi, tim više uzevši u obzir okolnosti predmetnog slučaja prema kojima je:

—	tijelo koje naknađuje štetu (Ured A) prvotno odbilo zahtjev oštećenika za naknadu štete;

—	oštećenik je shodno tomu pokrenuo sudski postupak tražeći naknadu štete;

—	niži sudovi odbili su tužbu podignutu protiv Ureda A kao neosnovanu i neutemeljenu na dokazima;

—	nagodba između oštećenika i Ureda A postignuta je tek pred višim sudom, nakon što je taj sud upozorio stranke da će, ako odbiju pristupiti sklapanju nagodbe, predmet ponovno biti vraćen na razmatranje;

—	Ured A svoju je odluku da pristupi sklapanju nagodbe uglavnom obrazložio činjenicom da time želi izbjeći dodatne troškove daljnjeg vođenja postupka;

—	u predmetnom postupku nijedan sud nije utvrdio postojanje odgovornosti (krivnje) tuženika koji je sudjelovao u cestovnoj prometnoj nezgodi?

(1) Direktiva 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL L 263, str. 11.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 7., str. 114.)

(2) Unutarnji propisi Vijeća uredâ prihvaćeni sporazumom sklopljenim 30. svibnja 2002. između nacionalnih ureda za osiguranje država članica Europskoga gospodarskog prostora i drugih pridruženih država, navedenim u prilogu Odluci Komisije 2003/564/EZ od 28. srpnja 2003. o primjeni Direktive Vijeća 72/166/EEZ u odnosu na provjere osiguranja od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila (SL L 192, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 7. str. 33.)

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. studenoga 2015. uputio High Court of Justice Queen's Bench Division (Administrative Court) (Ujedinjena Kraljevina) – The Gibraltar Betting and Gaming Association Limited protiv Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs, Her Majesty's Treasury

(Predmet C-591/15)

(2016/C 027/22)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

High Court of Justice Queen's Bench Division (Administrative Court)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: The Gibraltar Betting and Gaming Association Limited

Tuženik: Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs, Her Majesty's Treasury

Prethodna pitanja

Za potrebe članka 56. UFEU-a i s obzirom na ustavne odnose između Gibraltara i Ujedinjene Kraljevine:

1.1.	Treba li Gibraltar i UK smatrati kao da su dijelom jedne države članice za potrebe prava EU-a tako da se članak 56. UFEU-a ne primjenjuje, osim u mjeri u kojoj se može primijeniti na unutarnju mjeru? Podredno,

1.2.	S obzirom na članak 355. stavak 3. UFEU-a, ima li Gibraltar ustavni položaj zasebnog područja UK-a unutar EU-a tako da se pružanje usluga između Gibraltara i UK-a treba smatrati trgovinom unutar EU-a za potrebe članka 56. UFEU-a? Podredno,

1.3.	Treba li Gibraltar smatrati trećom zemljom ili područjem s učinkom da se pravo EU-a primjenjuje samo na trgovinu između njih u okolnostima u kojima pravo EU-a ima učinak između države članice i države nečlanice? Podredno,

1.4.	Treba li prema ustavnom odnosu između Gibraltara i UK-a postupati na neki drugi način za potrebe članka 56. UFEU-a?

2.	Predstavljaju li nacionalne mjere oporezivanja s obilježjima poput onih u Novom poreznom sustavu ograničenje slobode kretanja usluga za potrebe članak 56. UFEU-a?

3.	Ako da, predstavljaju li ciljevi, za koje je sud koji je uputio zahtjev utvrdio da ih domaće mjere (poput Novog poreznog sustava) slijede, legitimne ciljeve, kojima se može opravdati ograničenje prava na slobodu kretanja usluga prema članku 56. UFEU-a?

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. studenoga 2015. uputio Court of Appeal (England & Wales) (Civil Division) (Ujedinjena Kraljevina) – Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs protiv British Film Institute

(Predmet C-592/15)

(2016/C 027/23)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Court of Appeal (England & Wales) (Civil Division)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs

Tuženik: British Film Institute

Prethodna pitanja

Je li tekst članka 13. stavka A točke (1.) podtočke (n) Šeste direktive (1), osobito riječi „određenih kulturnih usluga”, dovoljno jasan i precizan na način da članak 13. stavak A točka (1.) podtočka (n) ima izravni učinak tako da dodjeljuje izuzeće za pružanje tih kulturnih usluga od strane tijela uređenih javnim pravom ili drugih priznatih kulturnih tijela, poput usluga koje pruža tuženik u ovom predmetu, u nedostatku ikakvog domaćeg provedbenog zakonodavstva?

2.	Ostavlja li tekst članka 13. stavka A točke (1.) podtočke (n) Šeste direktive, osobito riječi „određenih kulturnih usluga”, državama članicama ikakvu diskreciju prilikom njegove primjene pomoću provedbenog zakonodavstva, a ako da, kakvu diskreciju?

3.	Primjenjuju li se isti zaključci kao gore na članak 132. stavak 1. točku (n) Glavne direktive o PDV-u (2)?

(1) Direktiva Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje (SL L 145, str. 1.)

(2) Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/20

Žalba koju je 13. studenoga 2015. Slovačka Republika podnijela protiv rješenja Općeg suda (treće vijeće) od 14. rujna 2015. u predmetu T-678/14, Slovačka Republika protiv Europske komisije

(Predmet C-593/15 P)

(2016/C 027/24)

Jezik postupka: slovački

Stranke

Žalitelj: Slovačka Republika (zastupnik: B. Ricziová, agent)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Slovačka Republika od Suda zahtjeva da:

u cijelosti ukine rješenje Općeg suda od 14. rujna 2015., T-779/14, Slovačka Republika/Komisija kojim je Opći sud odbacio kao nedopuštenu tužbu za poništenje koju je Slovačka Republika podnijela na temelju članka 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije protiv odluke Europske komisije sadržane u dopisu od 15. srpnja 2014., kojom je Europska komisija naložila Slovačkoj Republici da stavi na raspolaganje financijska sredstva koja odgovaraju gubitku tradicionalnih vlastitih sredstava;

ii.	odluči o dopuštenosti tužbe Slovačke Republike i vrati predmet Općem sudu radi donošenja odluke o osnovanosti tužbe; i

iii.	naloži Europskoj komisiji snošenje troškova postupka.

Podredno, ako Sud bude smatrao da ne raspolaže dovoljnim informacijama potrebnima za konačno odlučivanje o prigovoru nedopuštenosti Komisije, Slovačka Republika od Suda zahtjeva da:

u cijelosti ukine rješenje Općeg suda od 14. rujna 2015., T-779/14, Slovačka Republika/Europska komisija, kojim je Opći sud odbacio kao nedopuštenu tužbu za poništenje koju je Slovačka Republika podnijela na temelju članka 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije protiv odluke Europske komisije sadržane u dopisu od 15. srpnja 2014., kojom je Europska komisija naložila Slovačkoj Republici da stavi na raspolaganje financijska sredstva koja odgovaraju gubitku tradicionalnih vlastitih sredstava;

ii.	vrati predmet Općem sudu radi donošenja odluke o osnovanosti tužbe i o njegovoj osnovanosti, i

iii.	naloži Europskoj komisiji snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu svojoj žalbi Slovačka Republika ističe dva žalbena razloga:

U okviru prvog žalbenog razloga Slovačka Republika prigovara Općem sudu da je počinio pogrešku koja se tiče prava u odnosu na (i) prirodu zatraženih financijskih sredstava i primjenjivost pravnih akata koji se odnose na vlastita sredstva i odnosne sudske prakse, (ii) kriterij o postojanju institucijine ovlasti ocjene toga je li moguće pobijati sporni akt te (iii) pristup pravosuđu i hitnost slučaja.

Podredno, u okviru drugog žalbenog razloga Slovačka Republika prigovara Općem sudu da nije dovoljno obrazložio pobijanu odluku u dijelu koji se odnosi na (i) prirodu zatraženih financijskih sredstava i primjenjivost pravnih akata koji se odnose na vlastita sredstva i odnosne sudske prakse i (ii) pristup pravosuđu i hitnost slučaja, što potvrđuje i to da je upotrijebio (iii) isto obrazloženje u odnosu na različite činjenice.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/21

Žalba koju je 13. studenoga 2015. Slovačka Republika podnijela protiv rješenja Općeg suda (treće vijeće) od 14. rujna 2015. u predmetu T-779/14, Slovačka Republika protiv Europske Komisije

(Predmet C-594/15 P)

(2016/C 027/25)

Jezik postupka: slovački

Stranke

Žalitelj: Slovačka Republika (zastupnik: B. Ricziová, agent)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Slovačka Republika od Suda zahtjeva da:

u cijelosti ukine rješenje Općeg suda od 14. rujna 2015., T-779/14, Slovačka Republika/Komisija kojim je Opći sud odbacio kao nedopuštenu tužbu za poništenje koju je Slovačka Republika podnijela na temelju članka 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije protiv odluke Europske komisije sadržane u dopisu od 24. rujna 2014. kojom je Europska komisija naložila Slovačkoj Republici da stavi na raspolaganje financijska sredstva koja odgovaraju gubitku tradicionalnih vlastitih sredstava;

ii.	odluči o dopuštenosti tužbe Slovačke Republike i vrati predmet Općem sudu radi donošenja odluke o osnovanosti tužbe; i

iii.	naloži Europskoj komisiji snošenje troškova postupka.

Podredno, ako Sud bude smatrao da ne raspolaže dovoljnim informacijama potrebnima za konačno odlučivanje o prigovoru nedopuštenosti Komisije, Slovačka Republika od Suda zahtjeva da:

u cijelosti ukine rješenje Općeg sud od 14. rujna 2015., T-779/14, Slovačka Republika/Europska komisija, kojim je Opći sud odbacio kao nedopuštenu tužbu za poništenje koju je Slovačka Republika podnijela na temelju članka 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije protiv odluke Europske komisije sadržane u dopisu od 24. rujna 2014. kojom je Europska komisija naložila Slovačkoj Republici da stavi na raspolaganje financijska sredstva koja odgovaraju gubitku tradicionalnih vlastitih sredstava;

ii.	vrati predmet Općem sudu radi donošenja odluke o osnovanosti tužbe i o njegovoj osnovanosti, i

iii.	naloži Europskoj komisiji snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu svojoj žalbi Slovačka Republika ističe dva žalbena razloga:

Podredno, u okviru drugog žalbenog razloga Slovačka Republika prigovara Općem sudu da nije dovoljno obrazložio pobijanu odluku u dijelu koji se odnosi na (i) prirodu zatraženih financijskih sredstava i primjenjivost pravnih akata koji se odnose na vlastita sredstva i odnosne sudske prakse te (ii) pristup pravosuđu i hitnost slučaja, što potvrđuje i to da je upotrijebio (iii) isto obrazloženje u odnosu na različite činjenice.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/22

Tužba podnesena 17. studenoga 2015. – Europska komisija protiv Češke Republike

(Predmet C-606/15)

(2016/C 027/26)

Jezik postupka: češki

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: Z. Malůšková, J. Hottiaux, agenti)

Tuženik: Češka Republika

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

—

utvrdi da je:

—	time što je povjerila istražnom tijelu funkciju nadzora nad željezničkim sustavom, Češka Republika povrijedila obveze koje ima na temelju članka 19. stavka 1. Direktive 2004/49/EZ;

—	time što je propustila osigurati da istražno tijelo započne s istragom najkasnije tjedan dana nakon primitka izvješća o nesreći ili poremećaju, Češka Republika povrijedila obveze koje ima na temelju članka 21. stavka 3. Direktive 2004/49/EZ;

—	time što je propustila osigurati da se konačno izvješće o istrazi dostavi odgovarajućim stranama navedenima u članku 22. stavku 3. Direktive 2004/49/EZ, Češka Republika povrijedila obveze koje ima na temelju članka 23. stavka 2. Direktive 2004/49/EZ;

—	time što je propustila osigurati da se istražno tijelo oglasi o sigurnosnim preporukama tijela nadležnog za sigurnost, Češka Republika povrijedila obveze koje ima na temelju članka 25. stavka 2. Direktive 2004/49/EZ;

—	time što je propustila uspostaviti obvezu tijela nadležnog za sigurnost da poduzme mjere kako bi se osiguralo da se sigurnosne preporuke uredno uzimaju u obzir i da se u skladu s njima djeluje, Češka Republika povrijedila obveze koje ima na temelju članka 25. stavka 2. Direktive 2004/49/EZ;

—	time što je propustila uspostaviti obvezu tijela nadležnog za sigurnost da barem jednom godišnje izvijesti o poduzetim ili planiranim mjerama u vezi sa sigurnosnim preporukama, Češka Republika povrijedila obveze koje ima na temelju članka 25. stavka 3. Direktive 2004/49/EZ;

—	naloži Češkoj Republici snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti svojeg zahtjeva, Komisija ističe sljedeće argumente:

Do 30. lipnja 2015., kad je rok iz obrazloženog mišljenja istekao, Češka Republika nije obavijestila o ikakvim izmjenama svojeg nacionalnog zakonodavstva kako bi osigurala usklađenost s člankom 19. stavkom 1., člankom 21. stavkom 3., člankom 23. stavkom 2. i člankom 25. stavcima 2. i 3. Direktive 2004/49/EZ (1).

(1) Direktiva 2004/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o sigurnosti željeznica Zajednice i izmjeni Direktive Vijeća 95/18/EZ o izdavanju dozvola za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu i Direktive 2001/14/EZ o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti (Direktiva o sigurnosti željeznice) (SL 2004 L 164, str. 44., ispravak SL 2004 L 220, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 5., str. 45.)

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/23

Žalba koju je 17. studenoga 2015. podnio Panasonic Corp. protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 9. rujna 2015. u predmetu T-82/13, Panasonic Corp. i MT Picture Display Co. Ltd protiv Europske komisije

(Predmet C-608/15 P)

(2016/C 027/27)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Panasonic Corp. (zastupnici: R. Gerrits, advocaat, M. Hoskins QC, M. Gray, Barrister)

Druge stranke u postupku: Europska Komisija, MT Picture Display Co. Ltd

Zahtjevi

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

ukine presudu i rješenje Općeg suda: (i) u dijelu u kojem je presudom utvrđeno da Odlukom Komisije C(2012) 8839 final od 5. prosinca 2012. o postupku sukladno članku 101. UFEU-a i članku 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39.437 – Cijevi za TV i kompjuterske zaslone) nisu povrijeđena prava Panasonica na obranu i pravo na saslušanje u razdoblju prije 10. veljače 2003.; i/ili (ii) u dijelu u kojem je njome propušteno u cijelosti ili djelomično poništiti utvrđenje iz članka 1. stavka 2. točaka (c) i (e) odluke da su Panasonic i MTPD sudjelovali u povredi tijekom razdoblja od 1. travnja 2003. do 12. lipnja 2006.;

—	poništi: (i) članak 1. stavak 2. točku (c) odluke u dijelu u kojem je utvrđeno da je Panasonic sudjelovao u kartelu CPT od 15. srpnja 1999. do 10. veljače 2003.; i/ili (ii) članak 1. stavak 2. točke (c) i (e) odluke u vezi s razdobljem od 1. travnja 2003. do 12. lipnja 2006.;

—	smanji kaznu izrečenu člankom 2. stavkom 2. točkom (f) Odluke; i/ili poništi i/ili na prikladan način još smanji kazne izrečene Panasonicu i MTPD-u člankom 2. stavkom 2. točkama (h) i (i) odluke, s obzirom na visine tih kazni koje su presudom određene na 82 826 000 eura odnosno 7 530 000 eura;

—	k tome ili podredno, vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje u skladu s pravom;

—	naloži Europskoj komisiji snošenje troškova Panasonica u ovom žalbenom postupku.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Prvi žalbeni razlog: Opći sud je pogrešno utvrdio da je Komisija zadovoljila obvezu iznošenja bitnih dokaza protiv Panasonica u obavijesti o preliminarno utvrđenima činjenicama, uključujući i na temelju čega se navodi da je Panasonic znao za sveobuhvatni kartel CPT. Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava smatrajući da je dostatno da Komisija prešutno, ali nužno, u obavijesti o preliminarno utvrđenima činjenicama iznese jedan od bitnih dokaza povrede.

Drugi žalbeni razlog: Opći sud treba dodijeliti Panasonicu i MTPD-u isto smanjenje koje se može dodijeliti društvu Toshiba Corporation (u daljnjem tekstu: Toshiba) u okviru svake žalbe koju bi ono moglo podnijeti u vezi s razdobljem za koje je utvrđena zajednička i solidarna odgovornost Toshibe s Panasonicom i MTPD-om. U predmetu T-104/13, Toshiba/Komisija, Opći sud je smatrao da svako poništenje ili izmjena odluke u vezi s pripisivanjem Panasonicu protupravnog ponašanja zajedničkog pothvata (joint venture) MTPD-a također koristilo Toshibi. Prema tome, Panasonic smatra da, ako bi Toshiba ishodio rješenje Suda kojim se ukida presuda Općeg suda u dijelu u kojem njome nije poništena odluka i/ili nije poništena ili smanjena kazna u vezi s razdobljem za koje je utvrđena zajednička i solidarna odgovornost Toshibe za povredu s Panasonicom i MTPD-om, Opći sud bi također počinio pogrešku ako ne bi Panasonicu i MTPD-u dodijelio isto smanjenje kao što bi trebalo biti dodijeljeno Toshibi.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/24

Žalba koju su 18. studenoga 2015. podnijeli Samsung SDI Co. Ltd, Samsung SDI (Malaysia) Bhd protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 9. rujna 2015. u predmetu T-84/13: Samsung SDI Co. Ltd, Samsung SDI (Malaysia) Bhd protiv Europske komisije

(Predmet C-615/15 P)

(2016/C 027/28)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Samsung SDI Co. Ltd, Samsung SDI (Malaysia) Bhd (zastupnici: M. Struys, avocat, L. Eskenazi, avocate, A. Fall, advocate, C. Erol, avocate)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

—	ukine presudu Općeg suda od 9. rujna 2015. u predmetu T-84/13, Samsung SDI Co. Ltd, Samsung SDI Germany GmbH i Samsung SDI (Malaysia) Bhd/Europska komisija;

—	posljedično, poništi članak 2. stavak 1. točku (b) i članak 2. stavak 2. točku (b) Komisijine odluke u dijelu u kojem se odnose na žalitelje i smanji odnosne kazne;

—	naloži Europskoj komisiji snošenje troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti svoje žalbe, žalitelj ističu četiri žalbena razloga. Prva dva odnose se na kartel CPT, a posljednja dva na kartel CDT.

Prvi žalbeni razlog: Opći sud je propustio ispitati SDI-jev tužbeni razlog prema kojem je prodaja nekarteliziranih proizvoda trebala biti isključena iz izračuna kazne za kartel CPT. Čak i da obrazloženje Općeg suda što se tiče postojanja jedinstvene i trajne povrede predstavlja implicitno opravdanje za odbijanje SDI-jeva tužbenog razloga (quod non), takvo implicitno opravdanje krši Komisijine Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 1/2003 (1) (Smjernice o kažnjavanju).

Drugi žalbeni razlog: što se tiče utvrđenja datuma prestanka kartela CPT, Opći sud je bez ikakvog valjanog razloga odbacio SDI-jev tužbeni razlog prema kojem koluzija zahtijeva sudjelovanje najmanje dvaju poduzetnika i također povrijedio članak 101. UFEU-a u dijelu u kojem je u presudi zaključio da je sudjelovanje samog SDI-ja u kartelu CPT trajalo do 15. studenoga 2006. Nadalje, Opći sud je povrijedio načelo jednakog postupanja u dijelu u kojem je odbio smanjiti kaznu izrečenu SDI-ju.

Treći žalbeni razlog: Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava time što je prilikom izračuna kazne za kartel CDT uzeo u obzir SDI-jeve prodaje Samsungu Electronics Corporation (SEC). Opći sud je pogrešno primijenio koncept prodaja unutar EGP-a prema Smjernicama o kažnjavanju u dijelu u kojem je propustio utvrditi mjesto na kojem dolazi do tržišnog natjecanja.

Četvrti žalbeni razlog: Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom ocjene primjene Obavijesti o suradnji, što je dovelo do propuštanja dodjele smanjenja kazne za 50 % SDI-ju u vezi s kartelom CDT. Zaključci Općeg suda o kartelu CPT pravno su nebitni u kontekstu kartela CDT. Nadalje, Opći sud je pogrešno primijenio Obavijest o suradnji i počinio pogrešku prihvativši Komisijino utvrđenje da bi to što SDI u svom odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama nije opisao aspekt povrede koji se odnosi na podjelu tržišta moglo samo po sebi utjecati na ocjenu SDI-jeve suradnje tijekom upravnog postupka.

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.)

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/25

Žalba koju je 19. studenoga 2015. podnio Koninklijke Philips Electronics NV protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 9. rujna 2015. u predmetu T-92/13: Koninklijke Philips Electronics NV protiv Europske komisije

(Predmet C-622/15 P)

(2016/C 027/29)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Koninklijke Philips Electronics NV (zastupnici: E. Pijnacker Hordijk, J. K. de Pree, S. Molin, advocaten)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda u predmetu T-92/13;

—

u cijelosti ili djelomično poništi članak 1. stavak 1. točku (c) i stavak 2. točku (f), članak 2. stavak 1. točke (c) i (e) i članak 2. stavak 2. točke (c) i (e) Komisijine odluke od 5. prosinca 2012. u predmetu COMP/39437 – Cijevi za TV i kompjuterske zaslone (u daljnjem tekstu: odluka), u dijelu u kojem se odnose na KPNV; i/ili da smanji kazne izrečene KPNV-u u članku 2. stavku 1. točkama (c) i (e) i članku 2. stavku 2. točkama (c) i (e) odluke;

—	naloži Komisiji snošenje troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti svoje žalbe, žalitelj se oslanja na sljedeće glavne žalbene razloge i argumente:

Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom primjene članka 101. UFEU-a i članka 23. stavka 2. Uredbe br. 1/2003 (1) smatrajući da je Komisija mogla kvalificirati prodaje katodnih cijevi (u daljnjem tekstu: CRT) društva LPD Group društvu Philips Group (i LGE Group) kao prodaje unutar grupe i smatrajući da je Komisija smjela uvrstiti vrijednost izravnih prodaja unutar EGP-a putem prerađenih proizvoda (u daljnjem tekstu: DSTP) u izračun KPNV-ove kazne, prilikom razmatranja nizvodnih prodaja, od strane podružnica KPNV-a, kompjuterskih zaslona i televizora u boji koji uključuju CRT-ove koje dobavlja LPD Group.

Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava smatrajući da Komisija nije povrijedila KPNV-ova prava na obranu kad je, unatoč okolnostima ovog slučaja, odlučila da neće uključiti LPD Group u upravni postupak i dostaviti mu obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama na temelju toga da KPNV ima opću dužnost vođenja evidencije u svojim poslovnim knjigama i dokumentaciji o aktivnostima LPD Groupa, čak i u slučaju stečaja LPD-a.

Opći sud je počinio pogrešku u ocjeni time što je pogrešno protumačio KPNV-ov tužbeni razlog u vezi s tretmanom DTSP-a i tako propustio razmotriti jedan od glavnih tužbenih razloga KPNV-a protiv odluke. Žalitelj nadalje ističe da mu je uskraćena zaštita temeljnog načela jednakog postupanja tako što je Opći sud propustio prepoznati da su različiti pravni standardi primijenjeni na različita poduzeća prilikom utvrđivanja osnovice za izračun kazne. Diskriminirajuće postupanje dovelo je do znatno više kazne za KPNV.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/26

Žalba koju je 20. studenoga 2015. podnio Toshiba Corp. protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 9. rujna 2015. u predmetu T-104/13: Toshiba Corp. protiv Europske komisije

(Predmet C-623/15 P)

(2016/C 027/30)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Toshiba Corp. (zastupnici: J. F. MacLennan, Solicitor, A. Schulz, Rechtsanwalt, J. Jourdan, avocat, A. Kadri, Solicitor)

Druga stranka u postupku: Europska Komisija

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda u predmetu T-104/13 u dijelu u kojem je prihvaćeno utvrđenje Europske komisije da je Toshiba zajednički i solidarno odgovoran za postupanje MTPD-a;

—	poništi odluku Europske komisije u predmetu COMP/39.437 – Cijevi za TV i kompjuterske zaslone u dijelu u kojem je utvrđeno da je Toshiba povrijedio članak 101. UFEU-a i da je Toshiba zajednički i solidarno odgovoran za postupanje MTPD-a;

—	naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe, žalitelji se oslanjaju na jedan žalbeni razlog:

Opći sud je pogrešno primijenio koncept poduzeća pogrešno utvrdivši da određeni dokazi upućuju na to da je Toshiba mogao imati ili stvarno imao odlučujući utjecaj na MTPD i zaključivši da je zbroj tih dokaza dostatan za zaključak da je Toshiba stvarno imao takav utjecaj na MTPD.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/27

Žalba koju je 23. studenoga 2015. podnio Schniga GmbH protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 10. rujna 2015. u spojenim predmetima T-91/14 i T-92/14, Schniga GmbH protiv Ureda Zajednice za biljnu raznolikost

(Predmet C-625/15 P)

(2016/C 027/31)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Schniga GmbH (zastupnici: G. Würtenberger, R. Kunze, Rechtsanwälte)

Druge stranke u postupku: Ured Zajednice za biljnu raznolikost, Brookfield New Zealand Ltd, Elaris SNC

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda od 10. rujna 2015. u spojenim predmetima T-91/14 i T-92/14;

—	naloži CPVO-u i intervenijentima snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava prilikom primjene članka 7. Uredbe br. 2100/94 (1) o oplemenjivačkim pravima na biljnu sortu Zajednice (u daljnjem tekstu: CPVR), kao i članaka 22. i 23. Uredbe Komisije (EZ) br. 1239/95 (2) od 31. svibnja 1995.

Opći sud pogrešno je ocijenio ovlasti predsjednika Ureda Zajednice za biljnu raznolikost prilikom uključivanja dodatnih obilježja u postupak ispitivanja sorte kojoj se dodjeljuje zaštita kao biljne sorte Zajednice.

Opći sud pogrešno je ocijenio pravnu prirodu tehničkih protokola i smjernica koji se primjenjuju u tehničkom ispitivanju prijave za oplemenjivačko pravo na biljnu sortu Zajednice, do čega je došlo zbog pogrešne ocjene vremenskog okvira u kojem predsjednik Ureda Zajednice za biljnu raznolikost može odlučiti da se može uzeti u obzir novo obilježje za utvrđivanje različitosti nove sorte.

Opći sud pogriješio je u ocjeni posljedice primjene načelâ pravne sigurnosti, objektivnosti Ureda Zajednice za biljnu raznolikost i jednakog postupanja u vezi s odlukama predsjednika Ureda Zajednice za biljnu raznolikost prilikom ispitivanja nove sorte.

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 2100/94 od 27. srpnja 1994. o oplemenjivačkim pravima na biljnu sortu Zajednice (SL L 227, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 24., str. 3.)

(2) Uredba Komisije (EZ) br. 1239/95 od 31. svibnja 1995. o uspostavi provedbenih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2100/94 što se tiče postupaka pred Uredom Zajednice za biljnu raznolikost [neslužbeni prijevod] (SL L 121, str. 37.)

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/28

Žalba koju je 2. prosinca 2015. podnijela Mađarska protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 15. rujna 2015. u predmetu T-346/12, Mađarska protiv Komisije

(Predmet C-644/15 P)

(2016/C 027/32)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Žalitelj: Mađarska (zastupnik: Z. Fehér, agent)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda u predmetu T-346/12;

—	donese konačnu odluku u predmetu u skladu s člankom 61. svojega Statuta;

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Prema tvrdnjama mađarske vlade Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava utvrdivši da je Komisija u svojoj odluci o djelomičnoj nadoknadi nacionalne financijske pomoći koja je – u skladu s člankom 103.e Uredbe (EZ) br. 1234/2007 (1) – dodijeljena proizvođačkim organizacijama u sektoru voća i povrća imala pravnu osnovu za to da iznos koji nadoknađuje Europska unija uvjetuje priopćenim iznosima pomoći.

Mađarska vlada navodi da u skladu sa zajedničkim tumačenjem relevantnih odredbi Uredbe (EZ) br. 1234/2007 i Uredbe (EZ) br. 1580/2007 (2), Komisija nije bila ovlaštena na to da u svojoj odluci o djelomičnoj nadoknadi nacionalne financijske pomoći koja je dodijeljena proizvođačkim organizacijama odobri samo one iznose koje je mađarska vlada navela u zahtjevu za odobravanje dodjele nacionalne pomoći, koji su ondje iskazani kao procijenjeni, očekivani ili privremeni iznosi.

U skladu s člankom 103.e Uredbe br. 1234/2007 Komisijino odobrenje odnosi se na dodjelu nacionalne pomoći, a ne na Komisijino utvrđivanje najvišeg iznosa pomoći koji može biti dodijeljen. Taj najviši iznos utvrđen je na nedvosmislen način u Uredbi br. 1234/2007, u kojoj je određeno da nacionalna pomoć ne može prelaziti 80 % financijskih doprinosa članova ili proizvođačkih organizacija koji su uplaćeni u operativne fondove. Pravila o djelomičnoj nadoknadi nacionalne pomoći također ne daju mogućnost Komisiji da prilikom odobravanja navedene nadoknade kao njezin najviši iznos utvrdi onaj koji je država članica priopćila Komisiji u zahtjevu za odobravanje dodjele, bilo kao cjelokupni iznos pomoći bilo kao iznos pomoći predviđene za pojedine proizvođačke organizacije.

Cilj korištenja pojma „iznos” u tekstu članka 94. stavka 1. drugog podstavka Uredbe br. 1580/2007 – uzimajući pritom u obzir najviši iznos pomoći od 80 % na koji upućuje članak 103.e Uredbe br. 1234/2007 i gornju granicu od 25 % koja se tiče povećanja operativnog fonda na koju upućuje članak 67. Uredbe br. 1580/2007 – je taj da Komisija već u trenutku davanja odobrenja može unaprijed utvrditi iznose nacionalne pomoći koji se mogu isplatiti pa, prema tome, i postotak nadoknade. Na taj način svrha priopćavanje iznosa ni u kojem slučaju nije njegovo odobravanje, već upoznavanje Komisije s iznosom pomoći koja se može isplatiti sukladno pravilima iz osnovne uredbe i uredbe Komisije.

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (SL L 299, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 9., str. 61.).

(2) Uredba Komisije (EZ) br. 1580/2007 od 21. prosinca 2007. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbi Vijeća (EZ) br. 2200/96, (EZ) br. 2201/96 i (EZ) br. 1182/2007 za sektor voća i povrća (SL L 350, str. 1.)

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/30

Presuda Općeg suda od 3. prosinca 2015. – Cuallado Martorell protiv Komisije

(Predmet T-506/12 P) (1)

((„Žalba - Javna služba - Dužnosnici - Zapošljavanje - Otvoreni natječaj za stvaranje popisa uspješnih kandidata za pravnike lingviste za španjolski jezik - Odluka povjerenstva kojom se potvrđuje pad na zadnjem dijelu pisanog ispitivanja i odnosi se na odbijanje pristupa usmenom dijelu ispitivanja - Članak 90. stavak 2. Pravilnika - Dopuštenost tužbe u prvom stupnju - Obveza obrazlaganja - Odbijanje dostavljanja tužitelju ispravljenih pisanih testova - Pristup dokumentima”))

(2016/C 027/33)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Eva Cuallado Martorell (Valencija, Španjolska) (zastupnik: C. Pinto Cañón, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: J. Baquero Cruz i G. Gattinara, agenti)

Predmet

Žalba protiv presude Službeničkog suda Europske unije (drugo vijeće) od 18. rujna 2012. Cuallado Martorell/Komisija (F-96/09, Zb. SS, EU:F:2012:129) radi ukidanja te presude.

Izreka

Ukida se presuda Službeničkog suda Europske unije (drugo vijeće) od 18. rujna 2012. Cuallado Martorell/Komisija (F-96/09, Zb. SS, EU:F:2012:129) u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužba nedopuštena što se tiče zahtjeva za poništenje odluke kojom je tužitelju odbijen pristup usmenom dijelu ispitivanja i, slijedom toga, pričuvnom popisu.

2.	U preostalom dijelu žalba se odbija.

3.	Predmet se ponovno upućuje Službeničkom sudu.

4.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

(1) SL C 135, 5. 5. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/30

Presuda Općeg suda od 26. studenog 2015. – HK Intertrade protiv Vijeća

(Spojeni predmeti T-159/13 i T-372/14) (1)

((„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja protiv Irana s ciljem sprječavanja širenja nuklearnog oružja - Zamrzavanje financijskih sredstava - Tužba za poništenje - Rok za podnošenje tužbe - Dan od kojega rok počinje teći - Dopuštenost - Pravo na saslušanje - Obveza obavješćivanja - Obveza obrazlaganja - Prava na obranu - Očita pogreška u ocjeni”))

(2016/C 027/34)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: HK Intertrade Co. Ltd (Wanchai, Hong-Kong, Kina) (zastupnici: J. Grayston, solicitor, P. Gjørtler, G. Pandey, D. Rovetta, N. Pilkington i D. Sellers, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: V. Piessevaux i M. Bishop, agenti)

Predmet

U predmetu T-159/13, zahtjev za poništenje Odluke Odluka Vijeća 2012/829/ZVSP od 21. prosinca 2012. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL L 356, str. 71.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 14., str. 207.), kao i Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1264/2012 od 21. prosinca 2012. o provedbi Uredbe (EU) br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL L 356, str. 55.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 14., str. 201.) i, u predmetu T-372/14, zahtjev za poništenje odluke Vijeća sadržane u dopisu od 14. ožujka 2014. kojom se zadržavaju mjere ograničavanja u odnosu na tužitelja.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	HK Intertrade Co. Ltd snosit će, osim vlastitih troškova, i troškove Vijeća Europske unije.

(1) SL C 147, 25. 5. 2013.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/31

Presuda Općeg suda od 4. prosinca 2015. – Sarafraz protiv Vijeća

(Predmet T-273/13) (1)

((„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja donesene protiv određenih osoba i subjekata s obzirom na stanje u Iranu - Zamrzavanje sredstava - Ograničenja ulaska ili provoza preko državnog područja Unije - Pravna osnova - Obveza obrazlaganja - Pravo na saslušanje - Pogreška u ocjeni - Ne bis in idem - Sloboda izražavanja - Sloboda medija - Sloboda izbora zanimanja - Slobodno kretanje - Pravo na vlasništvo”))

(2016/C 027/35)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Mohammad Sarafraz (Teheran, Iran) (zastupnici: T. Walter, zatim J. M. Viñals Camallonga, L. Barriola Urruticoechea i J. L. Iriarte Ángel, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: J.-P. Hix, Á. de Elera-San Miguel Hurtado, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Stiftung Organisation Justice for Iran (Amsterdam, Nizozemska) (zastupnici: G. Pulles, zatim R. Marx, odvjetnici)

Predmet

Zahtjev za djelomično poništenje, prvo, Odluke Vijeća 2013/124/ZVSP od 11. ožujka 2013. o izmjeni Odluke 2011/235/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s obzirom na stanje u Iranu (SL L 68, str. 57.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 15., str. 126.), drugo, Provedbene Uredbe Vijeća (EU) br. 206/2013 od 11. ožujka 2013. o provedbi članka 12. stavka 1. Uredbe (EU) br. 359/2011 o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata ili tijela s obzirom na stanje u Iranu (SL L 68, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 15., str. 121.), treće, Odluke Vijeća 2014/205/ZVSP od 10. travnja 2014. o izmjeni Odluke Vijeća 2011/235/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s obzirom na stanje u Iranu (SL L 109, str. 25.), četvrto, Provedbenu Uredbu Vijeća br. 371/2014 od 10. travnja 2014. o provedbi članka 12. stavka 1. Uredbe (EU) br. 359/2011 o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Iranu (SL L 109, str. 9.), peto, Odluke Vijeća (ZVSP) 2015/555 od 7. travnja 2015. o izmjeni Odluke 2011/235/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s obzirom na stanje u Iranu (SL L 92, str. 91.), i, šesto, Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2015/548 od 7. travnja 2015. o provedbi Uredbe (EU) br. 359/2011 o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Iranu (SL L 92, str. 1.), u dijelu u kojem se ti akti odnose na tužitelja.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Mohammad Sarafraz snosit će vlastite troškove kao i troškove Vijeća Europske unije.

3.	Stiftung Organisation Justice for Iran snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 207, 20. 7. 2013.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/32

Presuda Općeg suda od 4. prosinca 2015. – Emadi protiv Vijeća

(Predmet T-274/13) (1)

(2016/C 027/36)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Hamid Reza Emadi (Teheran, Iran) (zastupnici: T. Walter, zatim J. M. Viñals Camallonga, L. Barriola Urruticoechea i J. L. Iriarte Ángel, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: J.-P. Hix i Á. de Elera-San Miguel Hurtado, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Stiftung Organisation Justice for Iran (Amsterdam, Nizozemska) (zastupnici: G. Pulles, zatim R. Marx, odvjetnici)

Predmet

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Hamid Reza Emadi snosit će vlastite troškove kao i troškove Vijeća Europske unije.

3.	Stiftung Organisation Justice for Iran snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 207, 20. 7. 2013.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/33

Presuda Općeg suda od 3. prosinca 2015. – CN protiv Parlamenta

(Predmet T-343/13) (1)

((„Izvanugovorna odgovornost - Predstavka upućena Parlamentu - Prenošenje određenih osobnih podataka na internetskoj stranici Parlamenta - Nepostojanje dovoljno ozbiljne povrede pravnog pravila kojim se pojedincima dodjeljuju prava”))

(2016/C 027/37)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: CN (Brumath, Francuska) (zastupnik: M. Velardo, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: N. Lorenz i S. Seyr, agenti)

Intervenijent u potporu tužitelju: Europski nadzornik za zaštitu podataka (EDPS) (zastupnici: A. Buchta i V. Pozzato, zatim A. Buchta, M. Pérez Asinari, F. Polverino, M. Guglielmetti i U. Kallenberger, agenti)

Predmet

Odštetni zahtjev radi ishođenja naknade štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog prenošenja određenih uz njega vezanih osobnih podataka na internetskoj stranici Parlamenta.

Izreka

1.	Tužba se odbija

2.	CN snosit će troškove Europskog parlamenta kao i vlastite troškove.

3.	Europski nadzornik za zaštitu podataka (EDPS) snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 245, 24. 8. 2013.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/33

Presuda Općeg suda od 3. prosinca 2015. – Poljska protiv Komisije

(Predmet T-367/13) (1)

((„EFSJP - Komponenta za jamstva - EFJP i EFPRR - Izdaci isključeni iz financiranja - Ruralni razvoj - Izdaci koje je učinila Poljska - Članak 33.b Uredbe (EZ) br. 1257/1999 - Članak 7. Uredbe (EZ) br. 1258/1999 - Članak 31. Uredbe (EZ) br. 1290/2005 - Mješovita financijska korekcija - Obveza obrazlaganja”))

(2016/C 027/38)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Republika Poljska (zastupnici: B. Majczyna i K. Straś, agenti)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: P. Rossi i A. Szmytkowska, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje Provedbene Odluke Komisije 2013/214/EU od 2. svibnja 2013. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih troškova koje su države učinile na temelju Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP), komponente za jamstva Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskih fondova za poljoprivredu i ruralni razvoj (EFPRR) (SL L 123, str. 11.), u dijelu u kojem u njoj Komisija primjenjuje na izdatke koje je Republika Poljska prijavila na temelju pružanja podrške djelomično samoopskrbnim poljoprivrednim gospodarstvima, korekcije od 8 292 783,94 eura i od 71 610 559,39 eura.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se Republici Poljskoj snošenje troškova.

(1) SL C 260, 7. 9. 2013.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/34

Presuda Općeg suda od 2. prosinca 2015. – Tsujimoto protiv OHIM-a – Kenzo (KENZO ESTATE)

(Predmet T-414/13) (1)

(2016/C 027/39)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Kenzo Tsujimoto (Osaka, Japan) (zastupnici: A. Wenninger-Lenz, W. von der Osten-Sacken i M. Ring, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnici: M. Rajh i P. Bullock, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Kenzo (Pariz, Francuska) (zastupnici: P. Roncaglia, G. Lazzeretti, F. Rossi i N. Parrotta, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća OHIM-a od 22. svibnja 2013. (predmet R 333/2012-2), donesene u vezi postupka povodom prigovora između društva Kenzo i Kenza Tsujimota.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Kenzu Tsujimotu nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 304, 19. 10. 2013.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/35

Presuda Općeg suda od 26. studenog 2015. – Giant (Kina) protiv Vijeća

(Predmet T-425/13) (1)

((„Damping - Uvoz bicikala porijeklom iz Kine - Privremena revizija - Članak 9., stavak 5., i članak 18. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 - Individualni tretman - Nesuradnja - Potrebne informacije - Dostupni podaci - Povezana društva - Izbjegavanje”))

(2016/C 027/40)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Giant (China) Co. Ltd (Kunshan, Kina) (zastupnik: P. De Baere, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: S. Boelaert, agent, uz asistenciju B. O’Connor, solicitor, i S. Gubel, odvjetnika)

Intervenijenti u potporu tuženiku: Europska komisija (zastupnici: J.-F. Brakeland i M. França, agenti) i European Bicycle Manufacturers Association (EBMA) (zastupnici: L. Ruessmann, odvjetnik, i J. Beck, solicitor)

Predmet

Zahtjev za poništenje Uredbe Vijeća (EU) br. 502/2013 od 29. svibnja 2013. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 990/2011 o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz bicikala podrijetlom iz Narodne Republike Kine nakon parcijalne privremene revizije u skladu s člankom 11. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 (SL 2013 L 153, str. 17.).

Izreka

Poništava se Uredba Vijeća (EU) br. 502/2013 od 29. svibnja 2013. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 990/2011 o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz bicikala podrijetlom iz Narodne Republike Kine nakon parcijalne privremene revizije u skladu s člankom 11. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1225/2009.) u dijelu u kojem se ona odnosi na društvo Giant (China) Co. Ltd.

2.	Vijeće Europske unije snosit će troškove društva Giant (China), kao i svoje vlastite troškove.

3.	Europska komisija i European Bicycle Manufacturers Association (EBMA) snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 325, 9. 11. 2013.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/35

Presuda Općeg suda od 26. studenoga 2015. – Španjolska protiv Komisije

(Predmet T-461/13) (1)

((„Državne potpore - Digitalna televizija - Potpora za razvoj digitalne zemaljske televizije u udaljenim i manje urbaniziranim područjima u Španjolskoj - Odluka kojom su potpore ocijenjene djelomično spojive i djelomično nespojive s unutarnjim tržištem - Pojam poduzetnika - Gospodarska djelatnost - Prednost - Usluga od općeg gospodarskog interesa - Narušavanje tržišnog natjecanja - Članak 107. stavak 3. točka (c) UFEU-a - Dužna pažnja - Razumni rok - Pravna sigurnost - Jednakost postupanja - Proporcionalnost - Supsidijarnost - Pravo na informiranje”))

(2016/C 027/41)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Kraljevina Španjolska (zastupnik: A. Rubio González, odvjetnik)

Tuženik: Europska Komisija (zastupnici: É. Gippini Fournier, B. Stromsky i P. Němečková, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Komisije 2014/489/EU od 19. lipnja 2013. koja se tiče državne potpore SA.28599 ((C 23/2010) (ex NN 36/2010, ex CP 163/2009)) koju je Kraljevina Španjolska dodijelila za razvoj digitalne zemaljske televizije u udaljenim i manje urbaniziranim područjima (osim u regiji Castilla-La Mancha) (SL L 217, str. 52.).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Kraljevini Španjolskoj nalaže se snošenje troškova glavnog postupka i postupka privremene pravne zaštite.

(1) SL C 304, 19. 10. 2013.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/36

Presuda Općeg suda od 26. studenoga 2015. – Comunidad Autónoma del País Vasco i Itelazpi protiv Komisije

(Predmet T-462/13) (1)

(2016/C 027/42)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Comunidad Autónoma del País Vasco (Španjolska) i Itelazpi, SA (Zamudio, Španjolska) (zastupnici: N. Ruiz García, J. Buendía Sierra, A. Lamadrid de Pablo i M. Muñoz de Juan, zatim J. Buendía Sierra i A. Lamadrid de Pablo, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: É. Gippini Fournier, B. Stromsky i P. Němečková, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: SES Astra (Betzdorf, Luksemburg) (zastupnici: F. González Díaz, F. Salerno i V. Romero Algarra, odvjetnici)

Predmet

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	La Comunidad Autónoma del País Vasco (Španjolska) i Itelazpi, SA snosit će, osim vlastitih troškova, i troškove nastale Komisiji i društvu SES Astra u glavnom postupku.

3.	La Comunidad Autónoma del País Vasco i Itelazpi snosite će troškove nastale u postupku privremene pravne zaštite.

(1) SL C 304, 19. 10. 2013.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/37

Presuda Općeg suda od 26. studenog 2015. – Comunidad Autónoma de Galicia i Retegal protiv Komisije

(Spojeni predmeti T-463/13 i T-464/13) (1)

((„Državne potpore - Digitalna televizija - Potpora za uvođenje zemaljske digitalne televizije u udaljenim i manje urbaniziranim područjima u Španjolskoj - Odluka kojom se potpore djelomično proglašavaju spojivima i djelomično nespojivima s unutarnjim tržištem - Pojam poduzetnika - Gospodarska aktivnost - Prednost - Usluga od općeg gospodarskog interesa - Selektivni karakter - Članak 107., stavak 3., točka (c) UFEU-a - Obveza obrazlaganja”))

(2016/C 027/43)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelji: Comunidad Autónoma de Galicia (Španjolska) (zastupnici: M. Lorenzo Outón i P. Egerique Mosquera, odvjetnici) (predmet T-463/13); i Redes de Telecomunicación Galegas Retegal SA (Retegal) (Santiago de Compostella, Španjolska) (zastupnici: F. García Martínez i B. Pérez Conde, odvjetnici) (predmet T-464/13)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: É. Gippini Fournier, B. Stromsky i P. Němečková, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: SES Astra (Betzdorf, Luksemburg) (zastupnici: F. González Díaz i F. Salerno kao i u predmetu T-463/13, V. Romero Algarra, odvjetnici)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Komisije 2014/489/EU od 19. lipnja 2013. o državnoj potpori SA.28599 [(C 23/2010) (ex NN 36/2010, ex CP 163/2009)] Kraljevine Španjolske za uvođenje digitalne zemaljske televizije u udaljenim i manje urbaniziranim područjima (osim u regiji Castilla–La Mancha) (SL L 217, str. 52.).

Izreka

1.	Tužbe se odbijaju.

2.	Comunidad Autónoma de Galicia (Španjolska) i Redes de Telecomunicación Galegas Retegal, SA (Retegal) snosit će, osim vlastitih troškova, i troškove Europske komisije, te troškove društva SES Astra.

(1) SL C 304, 19. 10. 2013.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/38

Presuda Općeg suda od 26. studenog 2015. – Comunidad Autónoma de Cataluña i CTTI protiv Komisije

(Predmet T-465/13) (1)

((„Državne potpore - Digitalna televizija - Potpora za uvođenje zemaljske digitalne televizije u udaljenim i manje urbaniziranim područjima u Španjolskoj - Odluka kojom se potpore djelomično proglašavaju spojivima i djelomično nespojivima s unutarnjim tržištem - Prednost - Usluga od općeg gospodarskog interesa - Članak 107., stavak 3., točka (c) UFEU-a - Nove potpore”))

(2016/C 027/44)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelji: Comunidad Autónoma de Cataluña (Španjolska) i Centre de Telecomunicacions i Tecnologies de la Informació de la Generalitat de Catalunya (CTTI) (Hospitalet de Llobregat, Španjolska) (zastupnici: J. Buendía Sierra, N. Ruiz García, M. Muñoz de Juan i M. Reverter Baquer, zatim J. Buendía Sierra, N. Ruiz García, M. Reverter Baquer i A. Lamadrid de Pablo, i na kraju J. Buendía Sierra, M. Reverter Baquer i A. Lamadrid de Pablo, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: É. Gippini Fournier, B. Stromsky i P. Němečková, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: SES Astra (Betzdorf, Luksemburg) (zastupnici: F. González Díaz, F. Salerno, V. Romero Algarra, odvjetnici)

Predmet

Zahtjev za poništenje Odluke Komisije 2014/489/EU od 19. lipnja 2013. o državnoj potpori SA. 28599 (C 23/2010 (ex NN 36/2010, ex CP 163/2009)) Kraljevine Španjolske za uvođenje digitalne zemaljske televizije u udaljenim i manje urbaniziranim područjima (osim u regiji Castilla–La Mancha). (SL L 217, str. 52.).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	La Comunidad Autónoma de Cataluña (Španjolska) i Centre de Telecomunicacions i Tecnologies de la Informació de la Generalitat de Catalunya (CTTI) snosit će, osim vlastitih troškova, i troškove Europske komisije, te troškove društva SES Astra.

(1) SL C 304, 19. 10. 2013.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/38

Presuda Općeg suda od 26. studenog 2015. – Navarra de Servicios y Tecnologías protiv Komisije

(Predmet T-487/13) (1)

((„Državne potpore - Digitalna televizija - Potpora za uvođenje zemaljske digitalne televizije u udaljenim i manje urbaniziranim područjima u Španjolskoj - Odluka kojom se potpore djelomično proglašavaju spojivima i djelomično nespojivima s unutarnjim tržištem - Državna sredstva - Gospodarska aktivnost - Prednost - Utjecaj na trgovinu između država članica i narušavanje tržišnog natjecanja - Usluga od općeg gospodarskog interesa - Članak 107., stavak 3., točka (c) UFEU-a - Zlouporaba ovlasti”))

(2016/C 027/45)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Navarra de Servicios y Tecnologías, SA (Pampelona, Španjolska) (zastupnik: A. Andérez González, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: É. Gippini Fournier, B. Stromsky i P. Němečková, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: SES Astra (Betzdorf, Luksemburg) (zastupnici: F. González Díaz, F. Salerno i V. Romero Algarra, odvjetnici)

Predmet

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Navarra de Servicios y Tecnologías, SA snosit će, osim vlastitih troškova, i troškove Europske komisije, te troškove društva SES Astra.

(1) SL C 313, 26. 10. 2013.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/39

Presuda Općeg suda od 2. prosinca 2015. – Tsujimoto protiv OHIM-a – Kenzo (KENZO ESTATE)

(Predmet T-522/13) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska zajednica - Verbalni žig KENZO ESTATE - Raniji verbalni žig Zajednice KENZO - Relativni razlog za odbijanje - Ugled - Članak 8. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Zakašnjelo podnošenje dokumenata - Diskrecijska ovlast žalbenog vijeća - Članak 76. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 - Djelomično odbijanje registracije”))

(2016/C 027/46)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Kenzo Tsujimoto (Osaka, Japan) (zastupnici: A. Wenninger-Lenz, W. von der Osten-Sacken i M. Ring, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: P. Bullock, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća OHIM-a od 3. srpnja 2013. (predmet R 1363/2012-2), donesene u vezi postupka povodom prigovora između društva Kenzo i Kenza Tsujimota.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Kenzu Tsujimotu nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 352, 30. 11. 2013.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/40

Presuda Općeg suda od 2. prosinca 2015. – Kenzo protiv OHIM-a – Tsujimoto (KENZO ESTATE)

(Predmet T-528/13) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska zajednica - Verbalni žig KENZO ESTATE - Raniji verbalni žig Zajednice KENZO - Relativni razlog za odbijanje - Ugled - Članak 8. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Obveza obrazlaganja - Članak 75. Uredbe br. 207/2009 - Djelomično odbijanje prigovora”))

(2016/C 027/47)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Kenzo (Pariz, Francuska) (zastupnici: P. Roncaglia, G. Lazzeretti, F. Rossi i N. Parrotta, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: P. Bullock, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Kenzo Tsujimoto (Osaka, Japan) (zastupnici: A. Wenninger-Lenz, W. von der Osten-Sacken i M. Ring, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća OHIM-a od 3. srpnja 2013. (predmet R 1363/2012-2), vezano uz postupak povodom prigovora između Kenza i K. Tsujimota.

Izreka

1.	Poništava se odluka drugog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 3. srpnja 2013. (predmet R 1363/2012-2) u dijelu u kojem se njome odbija prigovor za proizvode iz razreda 29. do 31. pokrivene zatraženom međunarodnom registracijom.

2.	OHIM-u se nalaže snošenje troškova koje je Kenzo imao u okviru ovog postupka.

3.	OHIM i Kenzo Tsujimoto snosit će vlastite troškove nastale u okviru ovog postupka.

4.	K. Tsujimoto snosit će svoje troškove kao i polovinu troškova koje je snosio Kenzo u svrhu postupka pred žalbenim vijećem OHIM-a.

(1) SL C 367, 14. 12. 2013.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/41

Presuda Općeg suda od 26. studenog 2015. – Abertis Telecom i Retevisión I protiv Komisije

(Predmet T-541/13) (1)

((„Državne potpore - Digitalna televizija - Potpora za uvođenje zemaljske digitalne televizije u udaljenim i manje urbaniziranim područjima u Španjolskoj - Odluka kojom se potpore djelomično proglašavaju spojivima i djelomično nespojivima s unutarnjim tržištem - Prednost - Usluga od općeg gospodarskog interesa - Članak 107., stavak 3., točka (c) UFEU-a - Nove potpore - Obveza obrazlaganja”))

(2016/C 027/48)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelji: Abertis Telecom, SA (Barcelona, Španjolska) i Retevisión I, SA (Barcelona) (zastupnici: L. Cases Pallarès, J. Buendía Sierra, N. Ruiz García, A. Lamadrid de Pablo, M. Muñoz de Juan i M. Reverter Baquer, a zatim L. Cases Pallarès, J. Buendía Sierra, A. Lamadrid de Pablo i M. Reverter Baquer, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: É. Gippini Fournier, B. Stromsky i P. Němečková, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: SES Astra (Betzdorf, Luksemburg) (zastupnici: F. González Díaz, F. Salerno i V. Romero Algarra, odvjetnici)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Komisije 2014/489/EU od 19. lipnja 2013. o državnoj potpori SA. 28599 (C 23/2010 (ex NN 36/2010, ex CP 163/2009)) Kraljevine Španjolske za uvođenje digitalne zemaljske televizije u udaljenim i manje urbaniziranim područjima (osim u regiji Castilla–La Mancha) (SL L 217, str. 52.).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Abertis Telecom, SA et Retevisión I, SA snosit će, osim vlastitih troškova, i troškove Europske komisije, te troškove društva SES Astra.

(1) SL C 352, 30. 11. 2013.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/41

Presuda Općeg suda od 2. prosinca 2015. – European Dynamics Luxembourg i Evropaïki Dynamiki protiv Zajedničkog poduzeća Fusion for Energy

(Predmet T-553/13) (1)

((„Javna nabava usluga - Postupak javne nabave - Isporuka usluga informacijskih tehnologija, savjetovanja, razvoja softvera, interneta i pomoćnih usluga - Odbijanje ponuditeljeve ponude i dodjela ugovorâ drugim ponuditeljima - Izvanugovorna odgovornost”))

(2016/C 027/49)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: European Dynamics Luxembourg SA (Ettelbrück, Luksemburg) i Evropaïki Dynamiki – Proigmena Systimata Tilepikoinonion Pliroforikis kai Tilematikis AE (Atena, Grčka) (zastupnici: D. Mabger i I. Ampazis, odvjetnici)

Tuženik: Europsko zajedničko poduzeće za ITER i razvoj energije fuzije (zastupnici: H. Jahreiss, R. Hanak, A. Verpont, I. Costin i A. Nagy, potom R. Hanak, A. Verpont, I. Costin i A. Nagy, agenti, uz asistenciju P. Wytinck i B. Hoorelbeke, odvjetnika)

Predmet

S jedne strane, zahtjev za poništenje odluke Europskog zajedničkog poduzeća za ITER i razvoj energije fuzije od 7. kolovoza 2013., donesene u okviru poziva na nadmetanje F4E-ADM-0464, koji se odnosi na usluge informacijskih tehnologija, savjetovanja, razvoja softvera, interneta i pomoćnih usluga (SL 2012/S 213 – 352451), kojom se odbija ponuda koju je podnijelo društvo European Dynamics Luxembourg SA i kojom se ugovori dodjeljuju drugim ponuditeljima, i s druge strane, zahtjev za naknadu štete.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvima European Dynamics Luxembourg SA i Evropaïki Dynamiki – Proigmena Systimata Tilepikoinonion Pliroforikis kai Tilematikis AE nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 367, 14. 12. 2013.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/42

Presuda Općeg suda od 26. studenog 2015. – Demp protiv OHIM-a (TURBO DRILL)

(Predmet T-50/14) (1)

((„Žig Zajednice - Prijava verbalnog žiga Zajednice TURBO DRILL - Razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7., stavak 1., točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 027/50)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Demp BV (Vianen, Nizozemska) (zastupnik: C. Gehweiler, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: A. Schifko, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 22. studenog 2013. (predmet R 1254/2013-4), donesene povodom prijave za registraciju verbalnog znaka TURBO DRILL kao žiga Zajednice.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Demp BV se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 78, 15. 3. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/43

Presuda Općeg suda od 3. prosinca 2015. – TrekStor protiv OHIM-a – Scanlab (iDrive)

(Predmet T-105/14) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Zajednice iDrive - Raniji njemački verbalni žig IDRIVE - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 027/51)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: TrekStor Ltd (Hong-Kong, Hong-Kong, Kina) (zastupnici: M. Alber i O. Spieker, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: D. Walicka, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Scanlab AG (Puchheim, Njemačka) (zastupnici: P. Rath, W. Festl-Wietek, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 2. prosinca 2013. (predmet R R 2330/2012-1) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društva Scanlab AG i društva TrekStor Ltd.

Izreka

1.	Odbija se zahtjev društva TrekStor Ltd za prekid postupka.

2.	Tužba se odbija.

3.	Društvu TrekStor nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 112, 14. 4. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/43

Presuda Općeg suda od 3. prosinca 2015. – Sesma Merino protiv OHIM-a

(Predmet T-127/14 P) (1)

((„Žalba - Javna služba - Dužnosnici - Ocjenjivanje - Izviješće o ocjeni - Ciljevi 2011.-2012. - Akt kojim se nanosi šteta - Dopuštenost”))

(2016/C 027/52)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Alvaro Sesma Merino (El Campello, Španjolska) (zastupnik: H. Tettenborn, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnici: P. Saba i D. Botis, agenti)

Predmet

Žalba protiv presude Službeničkog suda Europske unije (treće vijeće) od 11. prosinca 2013. Sesma Merino/OHIM (F-125/12, Zb. SS, EU:F:2013:192), s ciljem ukidanja te presude.

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Nalaže se Alvaru Sesma Merinu snošenje troškova.

(1) SL C 184, 16. 6. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/44

Presuda Općeg suda od 26. studenog 2015. – Nürburgring protiv OHIM-a – Biedermann (Nordschleife)

(Predmet T-181/14) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Zajednice Nordschleife - Raniji nacionalni verbalni žig Management by Nordschleife - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8., stavak 1., točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 027/53)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Nürburgring GmbH (Nürburg, Njemačka) (zastupnici: M. Viefhues i C. Giersdorf, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: M. Fischer, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Lutz Biedermann (Villingen-Schwenningen, Njemačka) (zastupnici: A. Jacob i M. Ziliox, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 20. siječnja 2014. (predmet R 163/2013-4), donesene u postupku povodom prigovora između Lutza Biedermanna i društva Nürburgring GmbH.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Nürburgring GmbH se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 151, 19. 5. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/44

Presuda Općeg suda od 26. studenog 2015. – Bionecs protiv OHIM-a – Fidia farmaceutici (BIONECS)

(Predmet T-262/14) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Zajednice BIONECS - Raniji međunarodni verbalni žig BIONECT - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8., stavak 1., točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 027/54)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Bionecs GmbH (München, Njemačka) (zastupnik: M. Knitter, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: L. Rampini, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Fidia farmaceutici SpA (Abano Terme, Italija) (zastupnik: R. Kunz-Hallstein, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 6. veljače 2014. (predmet R 1179/2013/1), donesene u postupku povodom prigovora između društava Fidia Farmaceutici SpA i Bionecs GmbH.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Bionecs GmbH se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 235, 21. 7. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/45

Presuda Općeg suda od 3. prosinca 2015. – Compagnie des fromages & Richesmonts protiv OHIM-a – Grupo Lactalis Iberia (prikaz crveno-bijelog kariranog motiva)

(Predmet T-327/14) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak za proglašenje žiga ništavim - Figurativni žig Zajednice koji prikazuje crveno-bijeli karirani motiv - Nepostojanje razlikovnoga karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009”))

(2016/C 027/55)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Compagnie des fromages & Richesmonts (Puteaux, Francuska) (zastupnici: T. Mollet-Viéville i T. Cuche, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: V. Melgar, zatim J. Crespo Carillo, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Grupo Lactalis Iberia SA (Madrid, Španjolska) (zastupnik: D. Masson, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 3. ožujka 2014. (predmet R 1295/2012-4), koja se odnosi na postupak za proglašenje žiga ništavim između Grupo Lactalis Iberia SA i Compagnie des fromages & Richesmonts.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se Compagnie des fromages & Richesmonts snošenje troškova.

(1) SL C 235, 21. 7. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/46

Presuda Općeg suda od 26. studenog 2015., – NICO protiv Vijeća

(Predmet T-371/14) (1)

((„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja protiv Irana s ciljem sprječavanja širenja nuklearnog oružja - Zamrzavanje financijskih sredstava - Obveza obrazlaganja - Očita pogreška u ocjeni”))

(2016/C 027/56)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Naftiran Intertrade Co. (NICO) Sàrl (Pully, Švicarska) (zastupnici: J. Grayston, solicitor, P. Gjørtler, G. Pandey, D. Rovetta i N. Pilkington, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Bishop i I. Rodios, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Vijeća sadržane u dopisu od 14. ožujka 2014. kojom se tužiteljevo ime zadržava na popisima osoba i subjekata na koje se primjenjuju mjere ograničavanja iz Priloga II. Odluci 2010/413/ZVSP od 26. srpnja 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2007/140/ZVSP (SL L 195, str. 39.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 3., str. 220.) kako je izmijenjena Odlukom Vijeća 2012/635/ZVSP od 15. listopada 2012. (SL L 282, str. 58.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 14., str. 129.) kao i u Prilogu IX. Uredbi Vijeća (EU) br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 961/2010 (SL L 88, str. 1.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 4., str. 194) kako je provedena tom uredbom na temelju Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 945/2012 od 15. listopada 2012. (SL L 282, str. 16.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 14., str. 122.).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Naftiran Intertrade Co. (NICO) Sàrl snosit će, osim vlastitih troškova, i troškove Vijeća Europske unije.

(1) SL C 261, 11. 8. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/46

Presuda Općeg suda od 26. studenog 2015. – Établissement Amra protiv OHIM-a (KJ KANGOO JUMPS XR)

(Predmet T-390/14) (1)

((„Žig Zajednice - Prijava žiga Zajednice KJ Kangoo Jumps XR - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7., stavak 1., točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 027/57)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Établissement Amra (Vaduz, Lihtenštajn) (zastupnik: S. Rizzo, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: J. Crespo Carrillo, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća OHIM-a od 10. ožujka 2014. (predmet R 1511/2013-2), donesene povodom prijave znaka „trodimenzinalnog položaja” KJ Kangoo Jumps XR kao žiga Zajednice.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Établissement Amra se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 315, 15. 9. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/47

Presuda Općeg suda od 26. studenog 2015. – Junited Autoglas Deutschland protiv OHIM-a – United Vehicles (UNITED VEHICLEs)

(Predmet T-404/14) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Zajednice UNITED VEHICLEs - Raniji verbalni žig Zajednice Junited - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8., stavak 1., točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 027/58)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Junited Autoglas Deutschland GmbH & Co. KG (Köln, Njemačka) (zastupnik: C. Weil, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: D. Walicka, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: United Vehicles GmbH (München, Njemačka)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 7. travnja 2014. (predmet R 859/2013-4), donesene u postupku povodom prigovora između društava Junited Autoglas Deutschland GmbH & Co. KG i United Vehicles GmbH.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Junited Autoglas Deutschland GmbH & Co. KG se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 292, 1. 9. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/48

Presuda Općeg suda od 8. prosinca 2015. – Compagnie générale des établissements Michelin protiv OHIM-a – Continental Reifen Deutschland (XKING)

(Predmet T-525/14) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Zajednice XKING - Raniji nacionalni figurativni žig X - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 027/59)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Compagnie générale des établissements Michelin (Clermont-Ferrand, France) (zastupnici: L. Carlini, zatim E. Carrillo, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: M. Fischer, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Continental Reifen Deutschland GmbH (Hannover, Njemačka) (zastupnici: S. Gillert, K. Vanden Bossche, B. Köhn-Gerdes i J. Schumacher, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 5. svibnja 2014. (predmet R 1522/2013 4) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između Compagnie générale des établissements Michelin i Continental Reifen Deutschland GmbH.

Izreka

1.	Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 5. svibnja 2014. (predmet R 1522/2013-4).

2.	OHIM će snositi vlastite troškove kao i troškove Compagnie générale des établissements Michelin.

3.	Continental Reifen Deutschland GmbH snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 303, 8. 9. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/48

Presuda Općeg suda od 2. prosinca 2015. – Information Resources protiv OHIM-a (Growth Delivered)

(Predmet T-528/14) (1)

((„Žig Zajednice - Prijava verbalnog žiga Zajednice Growth Delivered - Žig koji se sastoji od reklamnog slogana - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 027/60)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Information Resources, Inc. (Chicago, Illinois, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: C. Schulte, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: S. Bonne, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 5. svibnja 2014. (predmet R 1777/2013-4), donesene u vezi prijave za registraciju verbalnog znaka Growth Delivered kao žiga Zajednice.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Information Resources, Inc. nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 303, 8. 9. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/49

Presuda Općeg suda od 2. prosinca 2015. – adp Gauselmann protiv OHIM-a (Multi Win)

(Predmet T-529/14) (1)

((„Žig Zajednice - Prijava verbalnog žiga Zajednice Multi Win - Apsolutni razlozi za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 027/61)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: adp Gauselmann GmbH (Lübbecke, Njemačka) (zastupnik: P. Koch Moreno, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnici: A. Pohlmann i S. Hanne, agenti)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 29. travnja 2014. (predmet R 1326/2013-1), vezano uz zahtjev za registraciju verbalnog znaka Multi Win kao žiga Zajednice.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu adp Gauselmann GmbH nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 303, 8. 9. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/50

Presuda Općeg suda od 8. prosinca 2015. – Giand protiv OHIM-a – Flamagas (FLAMINAIRE)

(Predmet T-583/14) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Zajednice FLAMINAIRE - Raniji nacionalni i međunarodni verbalni žigovi FLAMINAIRE - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Stvarna uporaba ranijeg žiga - Članak 42. stavci 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Ne bis in idem”))

(2016/C 027/62)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Giand Srl (Rimini, Italija) (zastupnik: F. Caricato, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: P. Bullock, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Flamagas, SA (Barcelona, Španjolska) (zastupnik: G. Hinarejos Mulliez, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 11. lipnja 2014. (predmet R 2117/2011 4) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društva Flamagas, SA i Giand Srl.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Giand Srl nalaže se snošenje troškova, uključujući nužne troškove koje je društvo Flamagas snosilo u postupku pred žalbenim vijećem Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM).

(1) SL C 351, 6. 10. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/50

Presuda Općeg suda od 3. prosinca 2015. – Hewlett Packard Development Company protiv OHIM-a (FORTIFY)

(Predmet T-628/14) (1)

((„Žig Zajednice - Prijava verbalnog žiga Zajednice FORTIFY - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 027/63)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Hewlett Packard Development Company LP (Dallas, Texas, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: T. Raab i H. Lauf, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: L. Rampini, agent)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća OHIM-a od 3. lipnja 2014. (predmet R 249/2014-2) koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka FORTIFY kao žiga Zajednice.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Hewlett Packard Development Company LP snositi će vlastite troškove kao i troškove Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM).

(1) SL C 361, 13. 10. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/51

Presuda Općeg suda od 3. prosinca 2015. – Infusion Brands protiv OHIM-a (DUALSAW)

(Predmet T-647/14) (1)

((„Žig Zajednice - Prijava figurativnog žiga Zajednice DUALSAW - Apsolutni razlozi za odbijanje - Djelomično odbijanje registracije - Opisni karakter - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 027/64)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Infusion Brands, Inc. (Myerlake Circle Clearwater, Florida, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: K. Piepenbrink, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnici: V. Melgar, zatim H. O’Neill i M. Rajh, agenti)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 1. srpnja 2014. (predmet R 397/2014-4) koja se odnosi na prijavu registracije figurativnog znaka DUALSAW kao žiga Zajednice.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se Infusion Brandsu, Inc. snošenje troškova.

(1) SL C 380, 27. 10. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/52

Presuda Općeg suda od 3. prosinca 2015. – Infusion Brands protiv OHIM-a (DUALTOOLS)

(Predmet T-648/14) (1)

((„Žig Zajednice - Prijava figurativnog žiga Zajednice DUALTOOLS - Apsolutni razlog za odbijanje - Djelomično odbijanje registracije - Opisni karakter - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe br. 207/2009”))

(2016/C 027/65)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Infusion Brands, Inc. (Myerlake Circle Clearwater, Florida, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: K. Piepenbrink, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnici: V. Melgar, zatim H. O’Neill i M. Rajh, agenti)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 1. srpnja 2014. (predmet R 398/2014-4), koja se odnosi na prijavu registracije figurativnog znaka DUALTOOLS kao žiga Zajednice.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se Infusion Brandsu, Inc. snošenje troškova.

(1) SL C 380, 27. 10. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/52

Presuda Općeg suda od 26. studenoga 2015. – Morgan protiv OHIM-a

(Predmet T-683/14 P) (1)

((„Žalba - Javna služba - Dužnosnici - Izvješće o razvoju karijere - Razdoblje ocjenjivanja 2010./2011. - Iskrivljavanje - Obveza obrazlaganja - Očita pogreška u ocjeni”))

(2016/C 027/66)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Rhys Morgan (Alicante, Španjolska) (zastupnik: H. Tettenborn, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnici: M. Paolacci i A. Lukošiūtė, zatim A. Lukošiūtė, agenti)

Predmet

Žalba protiv presude Službeničkog suda Europske unije (treće vijeće) od 8. srpnja 2014., Morgan/OHIM (F-26/13, Zb. SS, EU:F:2014:180) kojom se traži poništenje te presude.

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Rhys Morgan snosi vlastite troškove i troškove Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) nastale u okviru ovog postupka.

(1) SL C 431, 1. 12. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/53

Presuda Općeg suda od 3. prosinca 2015. – Omega International protiv OHIM-a (Prikaz bijelog kruga i pravokutnika u crnom pravokutniku)

(Predmet T-695/14) (1)

((„Žig Zajednice - Prijava figurativnog žiga Zajednice koji prikazuje bijeli krug i pravokutnik u crnom pravokutniku - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 027/67)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Omega International GmbH (Bad Oldesloe, Njemačka) (zastupnik: J. P. Becker, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: D. Walicka, agent)

Predmet

Tužba protiv odluke petog žalbenog vijeća OHIM-a od 18. srpnja 2014. (predmet R 1037/2014-5) koja se odnosi na prijavu za registraciju figurativnog žiga koji prikazuje bijeli krug i pravokutnik u crnom pravokutniku kao žiga Zajednice.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se Omega International GmbH snošenje troškova.

(1) SL C 409, 17. 11. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/53

Presuda Općeg suda od 30. studenog 2015. – Hong Kong Group protiv OHIM-a WE Brand (W E)

(Predmet T-718/14) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Zajednice W E - Raniji verbalni žig Zajednice WE - Relativni razlog za odbijanje - Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu - Članak 8., stavak 1., točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 027/68)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Hong Kong Group Oy (Vantaa, Finska) (zastupnik: J.-H. Spåre, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: S. Bonne, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: WE Brand Sàrl (Luxembourg, Luksemburg) (zastupnici: R. van Oerle i E. de Groot, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća OHIM-a od 4. kolovoza 2014. (predmet R 2305/2013-2), donesene u postupku povodom prigovora između društava WE Brand Sàrl i Hong Kong Group Oy.

Izreka

Poništava se odluka drugog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 4. kolovoza 2014. (predmet R 2305/2013 2), donesena u postupku povodom prigovora između društava WE Brand Sàrl i Hong Kong Group Oy., kao i odluka Odjela za prigovore OHIM-a od 30. rujna 2013.

2.	Prigovor se odbija.

3.	OHIM i WE Brand će snositi vlastite troškove kao i one društva Hong Kong Group, uključujući troškove društva Hong Kong Group koji su bili neophodni u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a.

(1) SL C 431, 1. 12. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/54

Presuda Općeg suda od 4. prosinca 2015. – K-Swiss protiv OHIM-a (prikaz paralelnih traka na cipeli)

(Predmet T-3/15) (1)

((„Žig Zajednice - Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska zajednica - Figurativni žig koji prikazuje paralelne trake na cipeli - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 027/69)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: K-Swiss, Inc. (Westlake Village, Kalifornija, Sjedinjene Države) (zastupnici: R. Niebel i M. Hecht, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnici: P. Geroulakos, zatim D. Gája, agenti)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća OHIM-a od 30. listopada 2014. (predmet R 1093/2014-2) koja se odnosi na međunarodnu registraciju u kojoj je naznačena Europska zajednica, figurativnog žiga koji prikazuje paralelne trake na cipeli.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu K-Swiss Inc. nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 65, 23. 2. 2015.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/55

Rješenje Općeg suda od 13. studenoga 2015. – Švyturys-Utenos Alus protiv OHIM-a – Nordbrand Nordhausen (KISS)

(Predmet T-360/14) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Odustanak od prigovora - Obustava postupka”))

(2016/C 027/70)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Švyturys-Utenos Alus UAB (Utena, Litva) (zastupnici: R. Žabolienė i I. Lukauskienė, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: M. Rajh, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Nordbrand Nordhausen GmbH (Nordhausen, Njemačka) (zastupnik: C. Düchs, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 17. ožujka 2014. (predmet R 1302/2013-4) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društva Nordbrand Nordhausen GmbH i društva Švyturys-Utenos Alus UAB.

Izreka

1.	Postupak se obustavlja.

2.	Društvima Švyturys-Utenos Alus UAB i Nordbrand Nordhausen GmbH nalaže se snošenje vlastitih troškova kao i, svakome od njih, polovice troškova Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)(OHIM).

(1) SL C 253, 4. 8. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/55

Rješenje Općeg suda od 27. studenoga 2015. – Italija protiv Komisije

(Predmet T-636/14) (1)

((„Jezični režim - Oglas za slobodno radno mjesto direktora Prevoditeljskog centra za tijela Europske unije - Jezični zahtjevi navedeni u modulu za podnošenje prijava putem interneta - Navodno odstupanje u odnosu na oglas za slobodno radno mjesto objavljen u Službenom listu - Očito pravno neosnovana tužba”))

(2016/C 027/71)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Talijanska Republika (zastupnici: G. Palmieri, agent, uz asistenciju P. Gentilija, avvocato dello Stato)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Currall i G. Gattinara, agenti)

Intervenijent u potporu tužitelju: Republika Litva (zastupnici: D. Kriaučiūnas, V. Čepaitė i R. Krasuckaitė, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje oglasa COM/2014/10356 za slobodno radno mjesto direktora Prevoditeljskog centra za tijela Europske unije (SL 2014, C 185 A, str. 1.).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Talijanska Republika snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.

3.	Republika Litva snosit će vlastite troškove povezane s svojim zahtjevom za intervenciju.

(1) SL C 388, 3. 11. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/56

Rješenje Općeg suda od 23. studenoga 2015. – Beul protiv Parlamenta i Vijeća

(Predmet T-640/14) (1)

((„Tužba za poništenje - Funkcioniranje financijskih tržišta - Uredba (EU) br. 537/2014 - Zakonodavni akt - Nepostojanje osobnog utjecaja - Nedopuštenost”))

(2016/C 027/72)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Carsten René Beul (Neuwied, Njemačka) (zastupnici: K.-G. Stümper, zatim H.-M. Pott i T. Eckhold, odvjetnici)

Tuženici: Europski parlament (zastupnici: P. Schonard i D. Warin, agenti), i Vijeće Europske unije (zastupnici: R. Wiemann i N. Rouam, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje Uredbe (EU) br. 537/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o posebnim zahtjevima u vezi zakonske revizije subjekata od javnog interesa i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2005/909/CE (SL L 158, str. 77.)

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	O zahtjevu Europske komisije za intervenciju nije potrebno odlučiti.

3.	Carsten René Beul će snositi vlastite troškove kao i troškove Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije.

4.	Komisija i Parlament će snositi vlastite troškove povezane sa zahtjevom za intervenciju.

(1) SL C 409, 17. 11. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/57

Rješenje Općeg suda od 23. studenoga 2015. – Milchindustrie-Verband i Deutscher Raiffeisenverband protiv Komisije

(Predmet T-670/14) (1)

((„Tužba za poništenje - Smjernice o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju za razdoblje 2014. – 2020. - Udruženje - Nepostojanje izravnog utjecaja na članove - Nedopuštenost”))

(2016/C 027/73)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelji: Milchindustrie-Verband eV (Berlin, Njemačka) i Deutscher Raiffeisenverband eV (Berlin) (zastupnici: I. Zenke i T. Heymann, odvjetnici)

Tuženik: Europska Komisija (zastupnici: K. Herrmann, T. Maxian Rusche i R. Sauer, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje komunikacije Komisije od 28. lipnja 2014. naslova „Smjernice o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju za razdoblje 2014.–2020.” (SL C 200, str. 1.), u dijelu u kojem sektor prerade mlijeka i proizvodnje sira (NACE 10.51) nije naveden u Prilogu 3. toj komunikaciji.

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Milchindustrie-Verband eV i Deutscher Raiffeisenverband eV snose, osim vlastitih troškova, i troškove Europske komisije.

(1) SL C 431, 1. 12. 2014.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/57

Rješenje Općeg suda od 24. studenoga 2015. – Delta Group agroalimentare protiv Komisije

(Predmet T-163/15) (1)

((„Tužba za poništenje - Talijansko tržište mesa peradi - Izvanredne mjere potpore namijenjene rješavanju posebnih problema sektora mesa peradi u Italiji - Izvozne subvencije koje se odnose na izvoz mesa peradi u određene afričke zemlje - Odbijanje zahtjeva za izvanredne mjere koji je podnio tužitelj - Akt koji se ne može pobijati - Nedopuštenost”))

(2016/C 027/74)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Delta Group agroalimentare Srl (Porto Viro, Italija) (zastupnik: V. Migliorini, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: B. Schima i D. Nardi, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje dopisa Komisije od 9. veljače 2015. [Réf. Ares (2015) 528512], poslanog kao odgovor na zahtjev tužitelja za donošenje izvanrednih mjera potpore tržištu mesa peradi, na temelju članka 219. stavka 1. ili članka 221. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007. (SL L 347, str. 671.).

Izreka

1.	Tužba se odbija kao nedopuštena.

2.	Delta Group agroalimentare Srl snosit će vlastite troškove i troškove Europske komisije.

(1) SL C 178, 1. 6. 2015.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/58

Tužba podnesena 25. rujna 2015. – Iran Insurance protiv Vijeća

(Predmet T-558/15)

(2016/C 027/75)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Iran Insurance Company (Teheran, Iran) (zastupnik: D. Luff, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

naloži Vijeću Europske unije tužitelju naknaditi materijalnu i nematerijalnu štetu koju je pretrpio time što je Vijeće protiv njega nezakonito odredilo mjere ograničavanja sukladno sljedećim nezakonitim aktima Vijeća: i) Odlukom Vijeća 2010/644/ZVSP od 25. listopada 2010. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2007/140/ZVSP (1); ii) Uredbom Vijeća (EU) br. 961/2010 od 25. listopada 2010. (2); iii) Odlukom Vijeća 2011/783/ZVSP od 1. prosinca 2011. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana (3); iv) Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 1245/2011 od 1. prosinca 2011. o provedbi Uredbe br. 961/2010 o mjerama ograničavanja protiv Irana (4); v) Uredbom Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 961/2010 (5);

—

naloži plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu od: i) 84 767,66 britanskih funti plus; ii) 4 774 187,07 eura plus; iii) 1 532,688 američkih dolara plus iv) bilo koji drugi iznos koji može biti utvrđen tijekom postupka, koji obuhvaća nematerijalnu i materijalnu štetu koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu nezakonitih akata Vijeća;

—	naloži Vijeću snošenje tužiteljevih troškova vezanih uz ovaj postupak.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sljedeće argumente.

Tužitelj tvrdi da, sukladno članku 340. UFEU-a, osoba kojoj je institucija EU-a prouzročila štetu od te institucije može zahtijevati naknadu štete. Sudska praksa odredila je uvjete za postavljanje takvog zahtjeva, koji su navedeni u presudi Općeg suda od 25. studenoga 2014. u predmetu Safa Nicu Sepahan protiv Vijeća (T-384/11, Zb., EU:T:2014:986) kako slijedi: a) postupanje institucije mora biti nezakonito; b) tužitelj mora pretrpjeti stvarnu štetu; i c) mora postojati uzročna veza između postupanja o kojem je riječ i štete na koju se poziva.

Tužitelj tvrdi da su u odnosu na njegovu situaciju ispunjena gore navedena tri uvjeta: Vijeće je počinilo „ozbiljnu povredu pravnog pravila koje ima za cilj dodijeliti prava pojedincima u smislu sudske prakse”, kao što je to Opći sud presudio svojoj presudi od 6. rujna 2013. u predmetu Iran Insurance protiv Vijeća (T-12/11, EU:T:2013:401); tužitelj je pretrpio značajnu nematerijalnu i materijalnu štetu; a takva je šteta izravna posljedica nezakonitih sankcija.

Tužitelj također navodi da je – kao što je to u nastavku detaljnije određeno u obrazloženju tužbe – nematerijalna šteta koju je pretrpio određena u iznosu 1 000 000 eura; a da materijalna šteta koju su izračunali neovisni revizori, iznosi 84 767,66 britanskih funti, plus 3 774 187,07 eura plus 1 532,688 američkih dolara, bez dovođenja u pitanje bilo kojeg dodatnog iznosa koji može biti utvrđen tijekom postupka. Stoga, ukupan iznos koji tužitelj potražuje na ime naknade štete je 84 767,66 britanskih funti plus 4 774 187,07 eura plus 1 532 697,01 američkih dolara kao i bilo koji drugi iznos koji može biti utvrđen tijekom postupka.

(1) SL 2010 L 281, str. 81. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 3., str. 255.)

(2) Uredba Vijeća (EU) br. 961/2010 o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 423/2007, SL 2010 L 281, str.1.

(3) SL 2011 L 319, str. 71. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 11., str. 104.)

(4) SL 2011 L 319, str. 11.

(5) SL 2012 L 88, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 4., str. 194.)

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/59

Tužba podnesena 25. rujna 2015. – Post Bank Iran protiv Vijeća

(Predmet T-559/15)

(2016/C 027/76)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Post Bank Iran (Teheran, Iran) (zastupnik: D. Luff, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

—	naloži plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu od 203 695 040 eura, koji obuhvaća nematerijalnu i materijalnu štetu koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu nezakonitih akata Vijeća;

—	naloži Vijeću snošenje tužiteljevih troškova vezanih uz ovaj postupak.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sljedeće argumente.

Tužitelj tvrdi da su u odnosu na njegovu situaciju ispunjena gore navedena tri uvjeta: Vijeće je počinilo „ozbiljnu povredu pravnog pravila koje ima za cilj dodijeliti prava pojedincima u smislu sudske prakse”, kao što je to Opći sud presudio svojoj presudi od 6. rujna 2013. u predmetu Post Bank Iran protiv Vijeća (T-13/11, EU:T:2013:402); tužitelj je pretrpio značajnu nematerijalnu i materijalnu štetu; a takva je šteta izravna posljedica nezakonitih sankcija.

3.	Tužitelj također navodi da je – kao što je to u nastavku detaljnije određeno u obrazloženju tužbe – nematerijalna šteta koju je pretrpio određena u iznosu 1 000 000 eura; a da materijalna šteta koju su izračunali neovisni revizori, iznosi 202 695 040 eura.

(1) SL 2010 L 281, str. 81. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 3., str. 255.)

(2) Uredba Vijeća (EU) br. 961/2010 o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 423/2007, SL 2010 L 281, str.1.

(3) SL 2011 L 319, str. 71. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 11., str. 104.)

(4) SL 2011 L 319, str. 11.

(5) SL 2012 L 88, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 4., str. 194.)

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/60

Tužba podnesena 9. listopada 2015. – GABO:mi protiv Komisije

(Predmet T-588/15)

(2016/C 027/77)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: GABO:mi Gesellschaft für Ablauforganisation:milliarium mbH & Co. KG (München, Njemačka) (zastupnici: M. Ahlhaus i C. Mayer, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijane odluke, i

—	naloži tuženiku snošenje svih troškova postupka, uključujući i tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj pobija odluke Komisije sadržane u poruci elektroničke pošte od 29. srpnja 2015. i u dopisima od 19. kolovoza 2015. (Ref. Ares(2015)3466903) i 28. kolovoza 2015. (Ref. Ares(2015)3557576), o suspenziji svih isplata tužitelju povezanih s potporama u okviru Sedmog okvirnog programa (FP7) kojima upravlja tuženikova Uprava E, to jest Ugovora o bespovratnim sredstvima FP7 br. 602299 za projekt EU-CERT-ICD i Ugovora o bespovratnim sredstvima FP7 br. 260777 za projekt HIP-Trial, te onih kojima upravlja tuženikova Uprava F, to jest Ugovora o bespovratnim sredstvima FP7 br. 312117 za projekt BIOFECTOR.

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da pobijane odluke ne potpadaju pod članak II.5 stavak 3. točku (d) Priloga II. Ugovora o bespovratnim sredstvima FP7.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da pobijane odluke ne ispunjavaju primjenjive formalne i postupovne zahtjeve, te da sadrže povredu načela dobrog upravljanja.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženikova prava namjera provesti nezakoniti prijeboj, a ne odrediti mjere opreza.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se pobijane odluke temelje na nezakonitim diskrecijskim odlukama tuženika.

5.	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da pobijane odluke sadrže povrede načela proporcionalnosti.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/61

Tužba podnesena 12. listopada 2015. – Eurorail protiv Komisije i INEA-e

(Predmet T-589/15)

(2016/C 027/78)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Eurorail NV (Aalst, Belgija) (zastupnici: J. Derenne, N. Pourbaix i M. Domecq, odvjetnici)

Tuženici: Izvršna agencija za inovacije i mreže (INEA) i Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

sukladno članku 272. UFEU-a, proglasi nezakonitom i neprimjenjivom INEA-inu odluku od 17. srpnja 2015. kojom se raskida Sporazum o bespovratnim sredstvima (1) i nalaže povrat dijela predujmova isplaćenih tužitelju, i da se konačni iznos bespovratnih sredstava dugovanih tužitelju odredi na 951 813 eura;

—	podredno, tužitelj tvrdi da se Komisija i INEA trebaju smatrati ugovorno odgovornima za gubitak prouzročen tužitelju kao posljedica odluke i naloga povrata 581 770 eura (uz kamate);

—	podredno, naloži INEA-i/Komisiji da povuče odluku, i

—	naloži INEA-i/Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe, tužitelj ističe sljedeće tužbene razloge:

1.	Prvi tužbeni razlog, u kojem se navodi da su INEA i Komisija povrijedile svoje obveze prema Sporazumu o bespovratnim sredstvima. Slijedom toga, tužitelj ističe da su protupravno raskinule Sporazum o bespovratnim sredstvima i naložile povrat dijela predujmova isplaćenih tužitelju.

2.	Drugi tužbeni razlog, u kojem se navodi da su INEA i Komisija povrijedile načelo postupanja u dobroj vjeri u ugovornim odnosima.

3.	Treći tužbeni razlog, u kojem se navodi da su INEA i Komisija povrijedile tužiteljeva legitimna očekivanja.

(1) Sporazum o bespovratnim sredstvima MPO/09/058/SI1.5555667 „RAIL2” (program Marco Polo II, postupak odabira 2009.)

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/62

Tužba podnesena 19. listopada 2015. – Europäischer Tier- und Naturschutz i Giesen protiv Komisije

(Predmet T-595/15)

(2016/C 027/79)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelji: Europäischer Tier- und Naturschutz e.V. (Much, Njemačka) i Horst Giesen (Much) (zastupnik: P. Brockmann, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi odluku Komisije od 17. kolovoza 2015. o nepostupanju, dostavljenu 24. kolovoza 2015.,

što se tiče stvaranja europskog prava udruživanja u obliku njezina prijedloga zakona koji više nije objavljen ili izmijenjene varijante u dopuštenom okviru, koja izjednačava prekogranične aktivnosti s idealističkim ciljevima s udrugama čiji je cilj ostvarivanje dobiti, podredno

što se tiče usklađivanje nacionalnih propisa koji se odnose na okupljanje i udruživanje u vezi s prekograničnim aktivnostima s idealističkim ciljevima;

—	naloži Europskoj komisiji uspostavu zakonite situacije u smislu članka 266. UFEU-a, propuštajući daljnja pogoršanja u smislu zahtjeva 1. i 2. koja bi mogla spriječiti ili otežati uspostavu te situacije i

—	naloži tuženiku i eventualnim intervenijentima snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelji osporavaju propuštanje stvaranja europskog prava udruživanja i uklanjanja postojeće diskriminacije te smanjenja kolektivne i pojedinačne slobode udruživanja.

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog: povreda članka 11. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP), članka 20. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), općih načela prava u smislu članka 6. stavka 3. UEU-a i članka 20. Povelje UN-a o ljudskim pravima

2.	Drugi tužbeni razlog: povreda prava na jednakost pred zakonom (članak 20. Povelje i članak 14. EKLJP-a) na štetu idealističkih vrijednosti i idealističkih udruživanja

3.	Treći tužbeni razlog: povreda obveze obrazlaganja u smislu članka 41. Povelje

4.	Četvrti tužbeni razlog: ograničavanje dosega prava na slobodu zbog propuštanja, zlonamjernog tumačenja u skladu s člancima 52. i 54. Povelje.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/63

Tužba podnesena 23. listopada 2015. – Wirtschaftsvereinigung Stahl i dr. protiv Komisije

(Predmet T-605/15)

(2016/C 027/80)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelji: Wirtschaftsvereinigung Stahl (Düsseldorf, Njemačka), Benteler Steel/Tube GmbH (Paderborn, Njemačka), BGH Edelstahl Freital GmbH (Freital, Njemačka), BGH Edelstahl Lippendorf GmbH (Lippendorf, Njemačka), BGH Edelstahl Siegen GmbH (Siegen, Njemačka), Buderus Edelstahl GmbH (Wetzlar, Njemačka), ESF Elbe-Stahlwerke Feralpi GmbH (Riesa, Njemačka), Friedr. Lohmann GmbH Werk für Spezial- & Edelstähle (Witten, Njemačka), Outokumpu Nirosta GmbH (Krefeld, Njemačka), Rogesa Roheisengesellschaft Saar mbH (Dillingen, Njemačka), Zentralkokerei Saar GmbH (Dillingen), Drahtwerk St. Ingbert GmbH (St. Ingbert, Njemačka), Ilsenburger Grobblech GmbH (Ilsenburg, Njemačka), ThyssenKrupp Electrical Steel GmbH (Gelsenkirchen, Njemačka), ThyssenKrupp Federn und Stabilisatoren GmbH (Hagen, Njemačka), ThyssenKrupp Gerlach GmbH (Homburg, Njemačka), ThyssenKrupp Rasselstein GmbH (Andernach, Njemačka) i Emscher Aufbereitung GmbH (Mühlheim an der Ruhr, Njemačka) (zastupnik: odvjetnik H. Janssen)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmetnom tužbom tužitelji zahtijevaju poništenje Odluke Komisije (EU) 2015/1585 od 25. studenoga 2014. (priopćeno pod brojem C(2014) 8786) o programu potpore SA.33995 (2013/C) (ex 2013/NN) koji je provela Njemačka radi potpore obnovljive električne energije i velikih potrošača (1).

U potporu svojoj tužbi tužitelji ističu četiri tužbena razloga koji su u glavnini identični ili slični razlozima istaknutima u predmetu T-319/15, Deutsche Edelstahlwerke/Komisija (2).

(1) SL L 250, str. 122.

(2) SL C 302, str. 60.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/63

Tužba podnesena 29. listopada 2015. – Repsol protiv OHIM-a – Basic (BASIC)

(Predmet T-609/15)

(2016/C 027/81)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Repsol, SA (Madrid, Španjolska) (zastupnik: J. Devaureix, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Basic AG Lebensmittelhandel (München, Njemačka)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: figurativni žig Zajednice s verbalnim elementom „BASIC” – žig Zajednice br. 5 648 159

Postupak pred OHIM-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 11. kolovoza 2015. u predmetu R 2384/2013-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	utvrdi da je tužba dopuštena zajedno sa svim priloženim dokumentima i odgovarajućim preslikama;

—	utvrdi da su svi dokazi priloženi ovoj tužbi dopušteni;

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži podnositelju zahtjeva snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	žalbeno vijeće je pogrešno ocijenilo dokaze koje je Basic AG podnio što se tiče stvarne upotrebe tvrtke „Basic AG” i „Basic” u trgovini u Njemačkoj;

—	pobijana odluka se pogrešno temelji na članku 8. stavku 4. Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 53. stavkom 1. točkom (c) istog propisa, s obzirom na to da između figurativnih žigova „basic” ne postoji vjerojatnost od dovođenja u zabludu. Pojam „basic” lišen je razlikovnog karaktera;

—	izuzetna zaštita koju njemačko žigovno pravo pruža registriranim tvrtkama i nazivima mora se usko tumačiti, sukladno Ugovoru iz Rima od 23. ožujka 1957. i sudskoj praksi Zajednice.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/64

Tužba podnesena 26. listopada 2015 – British Aggregates protiv Komisije

(Predmet T-610/15)

(2016/C 027/82)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: British Aggregates Association (Lanark, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: L. Van den Hende, odvjetnik, i A. White, Solicitor)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	sukladno članku 263. UFEU-a, naloži poništenje Komisijine odluke od 27. ožujka 2015. C(2015) 2141 final u predmetu SA.34775 (2013/C) (ex 2012/NN) – Porez na agregate; i

—	naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe, tužitelj ističe tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, u kojem se navodi da je Komisija počinila pogreške u ocjeni odlučivši da osam izuzeća od poreza na agregate (u daljnjem tekstu: AGL) sukladno Financijskom zakonu iz 2001. ne dovode do selektivnosti i da slijedom toga ne predstavljaju državnu potporu prema članku 107. stavku 1. UFEU-a te odredivši uobičajeno načelo oporezivanja i svrhu AGL-a za potrebe primjene kriterija selektivnosti.

2.	Drugi tužbeni razlog, u kojem se navodi da je Komisija propustila provesti istinski pažljivo i nepristrano ispitivanje o tome dovode li osam predmetnih izuzeća do selektivnosti te tako predstavljaju državnu potporu prema članku 107. stavku 1. UFEU-a.

Treći tužbeni razlog, u kojem se navodi da je Komisija propustila obrazložiti spornu odluku, kao što to zahtijeva članak 296. UFEU-a, jer je Komisijina primjena uobičajenog načela oporezivanja i svrhe AGL-a prilikom objašnjenja zašto osam predmetnih izuzeća ne dovode do selektivnosti prima facie proturječna u spornoj odluci.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/65

Tužba podnesena 2. studenoga 2015. – Edeka-Handelsgesellschaft Hessenring protiv Komisije

(Predmet T-611/15)

(2016/C 027/83)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Edeka-Handelsgesellschaft Hessenring mbH (Melsungen, Njemačka) (zastupnici: E. Wagner i H. Hoffmeyer, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

u cijelosti poništi odluku Komisije od 3. rujna 2015. u postupku 2015/4023 kojom je tužitelju u potpunosti uskraćen pristup nepovjerljivoj verziji Odluke Komisije od 4. prosinca 2013. u postupku u vezi sa zabranjenim sporazumima AT/39914 – EIRD i popisu Komisijinih akata u tom postupku ili je, podredno, barem poništi u dijelu u kojem je Komisija uskratila pristup dijelu nepovjerljive verzije te odluke ili popisa u odnosu na koje se dotični poduzetnici nisu pozvali ili se više ne pozivaju na zaštitu tajnosti podataka,

—

podredno, u slučaju da Odluka Komisije od 3. rujna 2015. u postupku 2015/4023, kojom je tužitelju u potpunosti uskraćen pristup nepovjerljivoj verziji Odluke Komisije od 4. prosinca 2013. u postupku u vezi sa zabranjenim sporazumima AT/39914 – EIRD i popisu Komisijinih akata u tom postupku, bude u cijelosti ili djelomično poništena jer ne postoji nepovjerljiva verzija Odluke Komisije od 4. prosinca 2013. u postupku u vezi sa zabranjenim sporazumima AT/39914 – EIRD i/ili nepovjerljiva verzija popisa Komisijinih akata u tom postupku, utvrdi da je Komisija protupravno propustila izraditi i dostaviti tužitelju nepovjerljivu verziju svoje odluke od 4. prosinca 2013. u postupku u vezi sa zabranjenim sporazumima AT/39914 – EIRD i/ili nepovjerljivu verziju popisa Komisijinih akata u tom postupku,

—	Komisiji naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe deset tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog: povreda temeljnog prava na djelotvoran pravni lijek kao i temeljnog prava na dobru upravu i obrazloženje zbog neobrazloženosti pobijane odluke

2.	Drugi tužbeni razlog: povreda temeljnog prava na djelotvoran pravni lijek i prava na uputu o pravnom lijeku zbog neobavještavanja o mogućim pravnim lijekovima

3.	Treći tužbeni razlog: povreda članka 4. stavka 2. treće alineje Uredbe (EZ) br. 1049/2001 (1)

4.	Četvrti tužbeni razlog: povreda članka 4. stavka 2. prve alineje Uredbe (EZ) br. 1049/2001

5.	Peti tužbeni razlog: povreda članka 4. stavka 3. podstavka 1. Uredbe (EZ) br. 1049/2001

6.	Šesti tužbeni razlog: povreda članka 4. stavka 3. podstavka 2. Uredbe (EZ) br. 1049/2001

7.	Sedmi tužbeni razlog: povreda temeljnog prava na pristup dokumentima

8.	Osmi tužbeni razlog: povreda temeljnog prava na pristup dokumentima i načela proporcionalnosti jer nije odobrila barem djelomičan pristup dokumentima u odnosu na koje je zatražen pristup

9.	Deveti tužbeni razlog: povreda članka 101. UFEU-a zbog praktičnog onemogućavanja da tužitelj ispita osnovanost zahtjeva za naknadu štete u vezi sa zabranjenim sporazumima i da po potrebi pokrene odgovarajući postupak

10.

Deseti, podredno istaknuti tužbeni razlog: povreda tužiteljeva prava na dobivanje nepovjerljive verzije Komisijine odluke iz postupka u vezi sa zabranjenim sporazumima AT/39914 – EIRD i popisa Komisijinih akata u tom postupku (Uredba (EZ) br. 1049/2001 i članak 30. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1/2003 (2)).

S tim u vezi tužitelj tvrdi da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu izuzeća iz članka 4. stavaka 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 koje bi mogle opravdati uskratu pristupa dokumentima koje tužitelj potražuje.

(1) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.).

(2) Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.).

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/66

Tužba podnesena 2. studenoga 2015. – LL protiv Parlamenta

(Predmet T-615/15)

(2016/C 027/84)

Jezik postupka: litavski

Stranke

Tužitelj: LL (Vilnius, Litva) (zastupnik: J. Petrulionis, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku glavnog tajnika Europskog parlamenta D(2014) 15503 od 17. travnja 2014. i Obavijest o terećenju br. 2014-575 donesenu 5. svibnja 2014. na temelju te odluke.;

—	naloži tuženiku snošenje svih tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi, tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Ispravnost isplate i valjanost i zakonitost njezina povrata

Tužitelj ističe da je Odlukom D(2014) 15503 glavni tajnik Europskog parlamenta potpuno neosnovano i nezakonito odlučio da je tužitelju iznos od 37 728 eura isplaćen neosnovano i, protivno članku 68. Provedbenih mjera Statuta zastupnika Europskog parlamenta i članku 80. Provedbenih pravila Financijske uredbe, naložio računovodstvenom službeniku Europskog parlamenta da izvrši povrat iznosa od 37 728 eura od tužitelja i, u skladu s propisanim postupkom, o tome obavijesti tužitelja putem Obavijesti o terećenju br. 2014-575.

Tužitelj smatra da je glavni tajnik Europskog parlamenta prilikom donošenja odluke uzeo u obzir samo dva elementa: izvještaj OLAF-a i činjenicu da tužitelj nije podnio dokaz da je plaćeni iznos upotrijebljen u predviđene svrhe. Međutim, tužitelj tvrdi da nije prikupljen nijedan podatak koji potvrđuje da je plaćeni iznos koristio u svrhe različite od predviđenih, protivno članku 14. Pravilnika o isplati troškova i naknada zastupnicima Europskog parlamenta.

Zastarni rok i primjena načela razumnog roka, pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja

Tužitelj tvrdi da u Odluci D(2014) 15503 glavnog tajnika Europskog parlamenta i u Obavijesti o terećenju br. 2014-575 nije poštovan zastarni rok iz članka 81. Financijske uredbe i članka 93. Provedbenih pravila Financijske uredbe te da nije postupano u skladu s načelima razumnog roka, pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja.

Tužitelj smatra da su relevantne EU institucije neosnovano, nepošteno i nerazumno dugo kasnile u izvršavanju svojih ovlasti i donošenju relevantnih odluka. Na taj način povrijeđena su tužiteljeva prava, uključujući pravo na obranu i odgovarajuće ostvarivanje tog prava, s obzirom na to da je, zbog dugog vremenskog razdoblja između događaja koji su predmet istrage i donošenja relevantnih odluka, tužitelju objektivno oduzeta mogućnost obrane od optužbi koje mu se stavljaju na teret kao i mogućnost podnošenja dokaza i poduzimanja svih potrebnih koraka za pravično rješenje slučaja koji se ispituje.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/67

Tužba podnesena 3. studenoga 2015. – Transtec protiv Komisije

(Predmet T-616/15)

(2016/C 027/85)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Transtec (Bruxelles, Belgija) (zastupnik: L. Levi, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluke Europske komisije o obračunavanju, sadržane u njezinim dopisima od 25. kolovoza, 27. kolovoza, 7. rujna, 16. rujna i 23. rujna 2015. i koje se odnose na naplatu iznosa od 624 388,73 eura;

—	naloži tuženiku plaćanje iznosa od 624 388,73 eura uvećanih za zatezne kamate na taj iznos, određene po referentnoj stopi Europske središnje banke uvećane za dva poena;

—	naloži tuženiku da naknadi nematerijalnu štetu simbolično procijenjenu na iznos od 1 eura;

—	naloži tuženiku snošenje cjelokupnih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela pravne sigurnosti jer pobijane odluke nemaju valjani pravni temelj.

2.	Drugi tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela stjecanja bez osnove, s obzirom na to da je iznos od 607 096,08 eura, uvećan za kamate, naplaćen iz imovine tužitelja te je njime uvećana Komisijina imovina, a da pritom za to stjecanje nije postojao nikakav pravni temelj.

3.	Treći tužbeni razlog koji se temelji na povredi članaka 42., 44., 45. i 47. Financijske uredbe od 27. ožujka 2003. u vezi s 9. Europskim razvojnim fondom jer Komisija nije upotrijebila diskrecijsku ovlast koju ima na temelju tih odredbi, kao i na povredi načela proporcionalnosti.

4.	Četvrti tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela dobre uprave, zbog toga što je Komisija povrijedila članak 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

5.	Peti tužbeni razlog koji se temelji na očitim pogreškama u ocjeni koje je počinila Komisija.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/68

Tužba podnesena 6. studenoga 2015. – Badica i Kardiam protiv Vijeća

(Predmet T-619/15)

(2016/C 027/86)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Bureau d’achat de diamant Centrafrique (Badica) (Bangui, Srednjoafrička Republika), Kardiam (Anvers, Belgija) (zastupnici: D. Luff i L. Defalque, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi članak 1. Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2015/1485 od 2. rujna 2015. i točku B 1 Priloga toj uredbi u dijelu u kojem su tužitelji dodani u Prilog I. Uredbe Vijeća (EU) br. 224/2014 оd 10. ožujka 2014. o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Srednjoafričkoj Republici;

—	naloži Vijeću snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na povredu prava obrane kao i prava na pravični postupak i djelotvornu sudsku zaštitu. Taj se tužbeni razlog dijeli na dva dijela:

—	prvi dio odnosi se na činjenicu da Vijeće nije tužitelje pojedinačno obavijestilo o odluci o zamrzavanju sredstava;

—	drugi dio odnosi se na neobavještavanje o dokazima i spisu kao i na povredu načela kontradiktornosti i transparentnosti.

2.	Drugi tužbeni razlog odnosi se na povredu u ocjeni činjenica o aktivnosti tužiteljâ, što je dovelo do povrede koja se tiče prava.

3.	Treći tužbeni razlog odnosi se na nedostatke ispitivanja koje je izvršilo Vijeće.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/69

Tužba podnesena 10. studenoga 2015. – Tillotts Pharma protiv OHIM-a – Ferring (OCTASA)

(Predmet T-632/15)

(2016/C 027/87)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Tillotts Pharma AG (Rheinfelden, Švicarska) (zastupnik: M. Douglas, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Ferring BV (Hoofddorp, Nizozemska)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Podnositelj prijave: tužitelj

Predmetni sporni žig: Verbalni žig Zajednice „OCTASA” – prijava za registraciju br. 8 169 881

Postupak pred OHIM-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 7. rujna 2015. u predmetu R 2386/2014-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži OHIM-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/70

Tužba podnesena 12. studenoga 2015. – JT International protiv OHIM-a – Habanos (PUSH)

(Predmet T-633/15)

(2016/C 027/88)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: JT International SA (Ženeva, Švicarska) (zastupnici: S. Malynicz, barrister, K. Gilbert i M. Gilbert, solicitors)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Corporación Habanos, SA (Havana, Kuba)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Podnositelj prijave: tužitelj

Predmetni sporni žig: verbalni žig Zajednice „PUSH” – prijava za registraciju br. 11 639 903

Postupak pred OHIM-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća OHIM-a od 10. kolovoza 2015. u predmetu R 3046/2014-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži OHIM-u i drugoj stranci snošenje vlastitih, kao i tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/70

Tužba podnesena 16. studenoga 2015. – Alma-The Soul of Italian Wine protiv OHIM-a – Miguel Torres (SOTTO IL SOLE ITALIANO SOTTO il SOLE)

(Predmet T-637/15)

(2016/C 027/89)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Alma-The Soul of Italian Wine LLLP (Coral Gables, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: F. Terrano, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Miguel Torres, SA (Vilafranca del Penedès, Španjolska)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Podnositelj prijave: tužitelj

Predmetni sporni žig: figurativni žig Zajednice s verbalnim elementima „SOTTO IL SOLE ITALIANO SOTTO il SOLE” – prijava za registraciju br. 9 784 539

Postupak pred OHIM-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća OHIM-a od 3. rujna 2015. u predmetu R 356/2015-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži OHIM-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 8. stavka 5., članka 64. stavka 1. i članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/71

Tužba podnesena 18. studenoga 2015. – Jema Energy protiv empresa común Fusión for Energy

(Predmet T-668/15)

(2016/C 027/90)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Jema Energy, S.A. (Lasarte-Oria, Španjolska) (zastupnik: N. Rey Rey, odvjetnica)

Tuženik: Empresa Común Europea para el ITER y el Desarrollo de la Energía de Fusión

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku tuženika o odbijanju njegove ponude, i

—	tuženiku naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na jasnoću pravila primijenjenih u postupku te na povredu načelâ pravne sigurnosti i transparentnosti

—	U tom pogledu tužitelj tvrdi da specifikacija natječaja u predmetnom postupku sadržavala nejasne i neprecizne izraze zbog čega je on morao od tuženika zatražiti razna pojašnjenja. Tužiteljeva su pitanja bila jasna i nedvosmislena. Od samog početka odgovori F4E bili su vrlo višeznačni i nejasni.

—	S obzirom na dvosmislenost kriterija odabira u ovom postupku i reakcije F4E u na pitanja i postupanja tužitelja, potonji smatra da su povrijeđena načela pravne sigurnosti i transparentnosti.

Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi načelâ jednakog postupanja i jednakih mogućnosti kandidata tijekom postupka

—

U tom pogledu tužitelj tvrdi da je u jednom od dokumenata koje je tuženik poslao tužitelju na početku postupka bilo izričito navedeno da će, ako dostavljeni primjerci ne ispunjavaju tehničke zahtjeve, ponuditelj moći dostaviti nove kako bi u potpunosti udovoljio navedenim zahtjevima. Tužitelj ni u jednom trenutku nije bio upozoren na to da ne ispunjava spomenute zahtjeve, pa mu nikada nije ni pružena mogućnost dostavljanja novih primjeraka. Razlog zbog kojeg je tuženik odbio sudjelovanje društva JEMA u javnoj nabavi upravo je taj što njegovi primjerci nisu ispunjavali navedene zahtjeve.

Treći tužbeni razlog temelji se na povredi načela proporcionalnosti i na umjetnom ograničavanju tržišnog natjecanja

—

U tom pogledu tužitelj tvrdi da su kriteriji odabira prestrogi. F4E zahtjeva referencu koja istodobno udovoljava trima zahtjevima (snaga, napon, jakost struje) što je nepotrebno i neproporcionalno za realizaciju projekta. Usto zahtijeva i referencu o izvedbi projekta opskrbe energijom u posljednjih pet godina, što je još jedan neproporcionalni kriterij, jer su poduzetnici koji bi mogli posjedovati reference o njegovu ispunjenju proizvođači frekvencijskih pretvarača za motore visokih performansi. Obično su to veliki poduzetnici, čime se od sudjelovanja u postupku odvraćaju mala i srednja poduzeća.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/72

Tužba podnesena 20. studenoga 2015. – Osho Lotus Commune protiv OHIM-a – Osho International Foundation (OSHO)

(Predmet T-670/15)

(2016/C 027/91)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Osho Lotus Commune e.V. (Köln, Njemačka) (zastupnik: M. Viefhues, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Osho International Foundation (Zürich, Švicarska)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: verbalni žig Zajednice „OSHO” – prijava za registraciju br. 1 224 831

Postupak pred OHIM-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 22. rujna 2015. u predmetu R 1997/2014-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži OHIM-u i prema potrebi ostalim strankama snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlog

—	Povreda članka 7. stavka 1. točaka (b), (c) i (f) Uredbe br. 207/2009.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/73

Tužba podnesena 12. studenoga 2015. – Malta Cross Foundation International protiv OHIM-a – Malteser Hilfsdienst (Malta Cross International Foundation)

(Predmet T-672/15)

(2016/C 027/92)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Malta Cross Foundation International, Inc. (Hallandale Beach, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: J. Pimenta, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Malteser Hilfsdienst e.V. (Köln, Njemačka)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Podnositelj prijave: tužitelj

Predmetni sporni žig: figurativni žig Zajednice s verbalnim elementima „Malta Cross International Foundation” – prijava za registraciju br. 7 252 554

Postupak pred OHIM-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka velikog žalbenog vijeća OHIM-a od 9. srpnja 2015. u predmetu R 863/2011-G

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži OHIM-u i, ako je to slučaj, intervenijentu snošenje troškova postupka povodom prigovora i postupka pred žalbenim vijećem.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009;

—	povreda članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/74

Tužba podnesena 20. studenoga 2015. – Panzeri protiv Parlamenta i Komisije

(Predmet T-677/15)

(2016/C 027/93)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Pier Antonio Panzeri (Calusco d’Adda, Italija) (zastupnik: C. Cerami, odvjetnik)

Tuženici: Europski parlament, Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtjeva da:

—	primarno: prihvati predmetnu tužbu i, slijedom toga, poništi pobijani akt kao nezakonit;

—	podredno: vrati predmet glavnom tajniku Europskog parlamenta radi ponovnog utvrđenja iznosa čiji se povrat zahtijeva;

—	utvrdi da Pier Antonio Panzeri ima pravo na naknadu troškova predmetnog postupka;

—	s time da zadržava mogućnost isticati zahtjeve na temelju zakona i argumente, uključujući zahtjev za povrat iznosa uvećanog za kamate te revalorizaciju iznosa koji su plaćeni medio tempore u skladu s pobijanim nalogom.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmetna tužba podnesena je protiv protokolarne obavijesti br. 315070 od 21. rujna 2015. Glavne uprave za financije Europskog parlamenta – Uprave za financijska i socijalna prava zastupnika, u kojoj je sadržana obavijest o terećenju tužitelja za iznos od 83 764 eura, kao i protiv protokolarne obavijesti br. 312998 od 27. srpnja 2012. glavnog tajnika Europskog parlamenta, na engleskom jeziku, u kojoj je sadržano obrazloženje protokolarne obavijesti o terećenju br. 315070 od 21. rujna 2015. te protiv svakog drugog prethodnog, povezanog ili naknadnog akta u odnosu na one gore navedene.

U potporu svojoj tužbi tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi materijalnog pravila iz članka 81. stavka 1. Uredbe EZ/2012/966, na povredi načela razumnog roka i na zastari tražbine čije plaćanje traži Unija.

—

U tom pogledu tužitelj ističe da je u odnosu na tražbinu od 83 764,34 eura, čiju naplatu Parlament od P. A. Panzerija zahtjeva upravnim putem, nastupila zastara u smislu članka 81. stavka 1. Uredbe EZ/2012/966. To je zbog toga što se činjenice na kojima se temelji navodna Unijina tražbina odnose isključivo na petogodišnje razdoblje 2004-2009, dok je nalog za plaćanje koji je donijela uprava izdan tek 21. rujna 2015., te je stoga u potpunosti nepravodoban.

Drugi tužbeni razlog temelji se na bitnim povredama postupka iz članka 1., članka 4. stavka 6., članka 6. stavka 5 i članka 9. te iz uvodne izjave 10. Uredbe EZ/1999/1073, na bitnim povredama postupka iz članka 4. Međuinstitucionalnog sporazuma od 25. svibnja 1999. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Komisije Europske unije o unutarnjim istragama koje provodi OLAF, na povredi načela proporcionalnosti i razumnosti te na neprovođenju istrage i odvagivanja.

—

U tom pogledu tužitelj ističe da je u postupku koji je proveo OLAF počinjeno više povreda, s obzirom na to da je onemogućena pravilna provedba dokaznog postupka u odnosu na P. A. Panzeria, da ne postoji završno izvješće o istrazi, da je cijeli OLAF-ov istražni postupak vođen uz očito kršenje članka 6. stavka 5. Uredbe EZ/1999/1073, jer je započeo 23. studenog 2009. i završio (čini se) tek u mjesecu srpnju 2012. Osim toga, OLAF nije mogao biti nadležan, s obzirom na beznačajnost radnji koje se stavljaju na teret tužitelju, što je dovelo do daljnje povrede načela proporcionalnosti.

—	Treći tužbeni razlog temelji se na povredi članka 55. UFEU-a, članka 20. i članka 24. stavka 4. UFEU-a, bitnim povredama postupka iz članka 7. stavka 1. Odluke Europskog parlamenta 2005/684/EZ (o donošenju Statuta zastupnika u Europskom parlamentu).

—

Tužitelj smatra da je protokolarna obavijest br. 312998 od 27. srpnja 2012. glavnog tajnika Europskog parlamenta, koja sadrži jedine primjedbe koje su poznate P. A. Panzeriju, sastavljena na engleskom jeziku. Time je počinjena povreda brojnih odredbi Ugovora i Statuta zastupnika u Europskom parlamentu, čija je svrha da svakom građaninu Unije, uključujući i zastupnicima Europskog parlamenta, jamče pravo da sa svim institucijama Unije usmeno i pismeno komuniciraju na njihovom materinjem jeziku.

Četvrti tužbeni razlog temelji se na bitnim povredama postupka iz članka 62. i 68. Odluke Predsjedništva Europskog parlamenta od 19. svibnja i 9. srpnja 2008., na bitnim povredama postupka iz članka 14. stavka 2. propisa koji se odnosi na naknadu troškova zastupnicima Europskog parlamenta (SID), na nepostojanju akta i na potpunom nepostojanju obrazloženja.

—

U tom pogledu tužitelj precizira da je glavni tajnik nije donio (ili barem dostavio P. A. Panzeriu) svoju konačnu odluku na temelju koje je izdan sporni nalog o plaćanju. To je očito imalo za posljedicu potpuno nepostojanje obrazloženja, ako ne i za nepostojanje konačnog akta. Ne postoje uvjeti za primjenu članka 14. stavka 2. propisa SID-a.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/77

Rješenje Službeničkog suda (drugo vijeće) od 30. studenog 2015. – O'Riain protiv Komisije

(Predmet F-104/14) (1)

((Javna služba - Natječaj - Obavijest o natječaju EPSO/AD/241/12 - Odluka da se tužitelja ne upiše na rezervnu listu - Načelo jednakog postupanja prema kandidatima - Nepristranost povjerenstva za odabir - Očito neosnovana tužba))

(2016/C 027/98)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Donncha O'Riain (Luxembourg, Luksemburg) (zastupnik: A. Salerno, avocat)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: C. Ehrbar i G. Gattinara, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke da se tužitelja ne upiše na rezervnu listu natječaja EPSO/AD/241/12 – GA.

Izreka rješenja

1.	Tužba se odbacuje kao djelomično očito nedopuštena a djelomično očito neosnovana.

2.	D. O’Riain snosi vlastite troškove, kao i troškove Europske komisije.

(1) SL C 7, 12. 1. 2015., str. 52.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/77

Tužba podnesena 30. listopada 2015. – ZZ protiv Vijeća

(Predmet F-137/15)

(2016/C 027/99)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnici: J-N. Louis i N. de Montigny, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Predmet i opis spora

Poništenje konačnih odluka o prijenosu tužiteljevih prava iz mirovinskog osiguranja u mirovinski sustav Unije, u kojima se primjenjuju nove opće provedbene odredbe članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju od 3. ožujka 2011.

Tužbeni zahtjev tužitelja

—	poništiti odluke od 5. i 7. siječnja 2015. kao i odluku od 23. veljače 2015. o izračunu uračunavanja tužiteljevih prava iz mirovinskog osiguranja stečenih prije stupanja u službu Vijeća;

—	poništiti, u mjeri u kojoj je to potrebno, odluku od 23. srpnja 2015. kojom se odbija tužiteljeva žalba kojom zahtijeva primjenu općih provedbenih odredbi i aktuarskih stopa koje su bile na snazi u trenutku njegova zahtjeva za prijenos njegovih prava iz mirovinskog osiguranja;

—	naložiti Vijeću snošenje troškova.

25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/78

Tužba podnesena 17. studenoga 2015. – ZZ protiv Parlamenta

(Predmet F-142/15)

(2016/C 027/101)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: A. Tymen, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament

Predmet i opis spora

Poništenje odluke Parlamenta da ne usvoji tužiteljev zahtjev za pomoć i zahtjev za naknadu navodno pretrpljene nematerijalne štete.

Tužbeni zahtjev tužitelja

—	poništiti prešutnu odluku od 11. travnja 2015. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za pomoć od 11. prosinca 2014.;

—	poništiti odluku od 20. kolovoza 2015., zaprimljenu 24. kolovoza 2015., kojom je odbijena tužiteljeva žalba od 24. travnja 2015.;

—	naložiti tuženiku plaćanje naknade štete, koja je ex aequo et bono određena u iznosu od 50 000 eura na ime naknade nematerijalne štete;

—	naložiti Parlamentu snošenje troškova.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 27

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Svezak 59. 25. siječnja 2016.

Obavijest br.	Sadržaj	Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2016/C 027/01	Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije	1