Službeni list C 159/26.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/2

Presuda Suda (veliko vijeće) od 1. travnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku First-tier Tribunal (Tax Chamber) – Ujedinjena Kraljevina) – Felixstowe Dock and Railway Company Ltd i dr. protiv The Commissioners for Her Majesty's Revenue & Customs

(Predmet C-80/12) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Sloboda poslovnog nastana - Porez na dobit - Porezna olakšica - Grupe društava i konzorciji - Nacionalno zakonodavstvo koje omogućuje prijenos gubitaka između društva koje pripada konzorciju i društva koje pripada grupi, a koja su međusobno povezana „društvom poveznicom” koje je istovremeno i član grupe i član konzorcija - Uvjet rezidentnosti „društva poveznice” - Diskriminacija na temelju sjedišta trgovačkog društva - Društvo majka grupe koje ima sjedište u trećoj državi i koje putem društava koja imaju sjedište u trećim državama drži temeljni kapital društava koja žele međusobno zamijeniti gubitke))

2014/C 159/02

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

First-tier Tribunal (Tax Chamber)

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Felixstowe Dock and Railway Company Ltd, Savers Health and Beauty Ltd, Walton Container Terminal Ltd, WPCS (UK) Finance Ltd, AS Watson card Services (UK) Ltd, Hutchison Whampoa (Europe) Ltd, Kruidvat UK Ltd, Superdrug Stores plc

Tuženik: The Commissioners for Her Majesty's Revenue & Customs

Predmet

1 Zahtjev za prethodnu odluku – First-tier Tribunal (Tax Chamber) – Tumačenje članaka 49. UFEU-a i 54. UFEU-a – Sloboda poslovnog nastana – Porezno zakonodavstvo– Porez na dobit – Porezna olakšica – Nacionalno zakonodavstvo koje dopušta društvu sa sjedištem u Ujedinjenoj Kraljevini koje pripada konzorciju prijenos gubitaka na drugo društvo koje ima sjedište u istoj državi i koje pripada grupi društava, uz uvjet postojanja veze između tih dvaju društava putem društva poveznice koje istodobno pripada i grupi i konzorciju – Društvo poveznica koje mora imati sjedište u Ujedinjenoj Kraljevini ili mora obavljati trgovačku djelatnost u Ujedinjenoj Kraljevini putem trajnog poslovnog nastana

Izreka

Članke 49. i 54. UFEU-a treba tumačiti na način da se protive zakonodavstvu države članice koje dopušta rezidentnom društvu koje pripada grupi prijenos gubitaka koje je pretrpjelo drugo društvo rezident koje pripada konzorciju u slučaju kad je i „društvo poveznica” koje istodobno pripada i grupi i konzorciju također rezident u toj istoj državi članici, i to bez obzira na rezidentnost društava koja sama ili putem društava posrednika drže temeljni kapital društva poveznice i drugih društava koja sudjeluju u prijenosu gubitaka, dok se takva mogućnost isključuje kada društvo poveznica ima sjedište u nekoj drugoj državi članici.

(1) SL C 184, 23.6.2012.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/3

Presuda Suda (drugo vijeće) od 3. travnja 2014. – Europska komisija protiv Kraljevine Nizozemske, ING Groep NV, Nederlandsche Bank NV

(Predmet C-224/12 P) (1)

((Žalba - Financijski sektor - Ozbiljan poremećaj u gospodarstvu države članice - Državna potpora u korist bankarske grupe - Oblik - Ulaganje u kapital u sklopu plana restrukturiranja - Odluka - Usklađenost potpore sa zajedničkim tržištem - Pretpostavke - Izmjena uvjeta za otplatu potpore - Kriterij privatnog ulagača))

2014/C 159/03

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: L. Flynn, S. Noë i H. van Vliet, agenti)

Druge stranke u postupku: Kraljevina Nizozemska (zastupnici: M. de Ree, C. Wissels i J. Langer, agenti, uz asistenciju P. Glazenera, odvjetnika), ING Groep NV (zastupnici: O. W. Brouwer i J. Blockx, odvjetnici, kao i M. O’Regan, solicitor), De Nederlandsche Bank NV (zastupnici: S. Verschuur i H. Gornall, odvjetnici, kao i M. Petite, odvjetnik)

Predmet

Žalba protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 2. ožujka 2012. – Nizozemska i ING Groep/Komisija (spojeni predmeti T-29/10 i T-33/10), kojom je Opći sud usvojio tužbu radi djelomičnog poništenja Odluke Komisije 2010/608/EZ od 18. studenoga 2009. o državnoj potpori C 10/09 (ex N 138/09), koju je Nizozemska dodijelila u sklopu režima pomoći nelikvidnoj imovini i plana restrukturiranja ING-a (SL 2010 L 274, str. 139.)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova.

3.	DE Nederlandsche Bank NV snosi vlastite troškove.

(1) SL C 258, 25.8.2012.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/3

Presuda Suda (drugo vijeće) od 3. travnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Consiglio di Stato – Italija) – Cascina Tre Pini s.s. protiv Ministero dell'Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare, Regione Lombardia, Presidenza del Consiglio dei Ministri, Consorzio Parco Lombardo della Valle del Ticino, Comune di Somma Lombardo

(Predmet C-301/12) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Okoliš - Očuvanje prirodnih staništa i divlje faune i flore - Direktiva 92/43/EEZ - Područja od značaja za Zajednicu - Ponovno razmatranje statusa takvog područja u slučaju nastanka onečišćenja ili pogoršanja stanja okoliša - Nacionalni propis koji za zainteresirane osobe ne predviđa mogućnost da zatraže navedeno ponovno razmatranje - Dodjela nadležnom nacionalnom tijelu diskrecijske ovlasti da po službenoj dužnosti pokrene postupak ponovnog razmatranja navedenog statusa))

2014/C 159/04

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Cascina Tre Pini s.s.

Tuženici: Ministero dell'Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare, Regione Lombardia, Presidenza del Consiglio dei Ministri, Consorzio Parco Lombardo della Valle del Ticino, Comune di Somma Lombardo

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – Consiglio di Stato – Tumačenje članaka 9. i. 11. Direktive Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 2., str. 14.) – Područja od značaja za zajednicu (SIC) – Ponovno razmatranje statusa SIC-a takvog područja u slučaju nastanka onečišćenja ili pogoršanja stanja okoliša – Nacionalni propis koji za zainteresirane osobe ne predviđa mogućnost da zatraže navedeno ponovno razmatranje – Dodjela diskrecijske ovlasti nadležnim nacionalnim tijelima u dijelu koji se odnosi na isključivanje po službenoj dužnosti postupka ponovnog razmatranja statusa SIC-a – Nepostojanje periodičkog procjenjivanja uvjeta za ponovno razmatranje statusa SIC-a – Nepostojanje obveze da se zainteresirane osobe obavijesti o takvom postupku

Izreka

Članak 4. stavak 1., članak 9. i članak 11. Direktive Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore, kako je izmijenjena Ugovorom o uvjetima pristupanja Češke Republike, Republike Estonije, Republike Cipra, Republike Latvije, Republike Litve, Republike Mađarske, Republike Malte, Republike Poljske, Republike Slovenije i Slovačke Republike i prilagodbama ugovora na kojima se temelji Europska unija, treba tumačiti na način da nadležna tijela država članica moraju predložiti Europskoj komisiji deklasifikaciju područja uvrštenog na popis područja od značaja za Zajednicu, kada ta tijela odlučuju u postupku povodom zahtjeva vlasnika zemljišta uključenog u to područje koji tvrdi da je došlo do pogoršanja stanja okoliša tog područja, kada se takav zahtjev temelji na okolnosti da, unatoč poštovanju odredbi članka 6. stavaka 2. do 4. te direktive u izmijenjenoj inačici, navedeno područje više definitivno ne može pridonijeti očuvanju prirodnih staništa i divlje flore i faune ili stvaranju mreže Natura 2000.

Članak 4. stavak 1., članak 9. i članak 11. Direktive 92/43, kako je izmijenjena Ugovorom o uvjetima pristupanja Češke Republike, Republike Estonije, Republike Cipra, Republike Latvije, Republike Litve, Republike Mađarske, Republike Malte, Republike Poljske, Republike Slovenije i Slovačke Republike i prilagodbama ugovora na kojima se temelji Europska unija, treba tumačiti na način da im nije protivna nacionalna odredba koja samo teritorijalnim jedinicama povjerava ovlast predlaganja prilagodbe popisa područjâ od značaja za Zajednicu, a ne državi, barem podredno, u slučaju propuštanja tih tijela, kada ta dodjela ovlasti osigurava ispravnu primjenu pravila iz navedene direktive.

(1) SL C 258, 25.8.2012.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/4

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. travnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Bundesgerichtshof – Njemačka) – Hi Hotel HCF SARL protiv Uwe Spoering

(Predmet C-387/12) (1)

((Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Uredba (EZ) br. 44/2001 - Međunarodna nadležnost u stvarima koje se odnose na štetne radnje, delikte ili kvazidelikte - Radnja počinjena u jednoj državi članici koja se sastoji od sudjelovanja u protupravnoj radnji počinjenoj na državnom području druge države članice - Određivanje mjesta u kojemu se dogodio štetni događaj))

2014/C 159/05

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Hi Hotel HCF SARL

Tuženik: Uwe Spoering

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – Bundesgerichtshof – Tumačenje članka 5. točke 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001, L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.) – Međunarodna nadležnost u stvarima koje se odnose na štetne radnje, delikte ili kvazidelikte – Radnja počinjena u jednoj državi članici koja se sastoji od sudjelovanja u protupravnoj radnji počinjenoj na državnom području druge države članice – Određivanje mjesta u kojemu se dogodio štetni događaj

Izreka

Članak 5. stavak 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti u smislu da, u slučaju postojanja više navodnih počinitelja navodne štete na imovinskim pravima autora zaštićenima u državi članici kojoj pripada sud pred kojim se vodi postupak, ta odredba ne dopušta utvrđivanje, na temelju mjesta događaja koji je prouzročio štetu, nadležnosti suda na čijem području navodni počinitelj protiv kojega je podnesena tužba nije djelovao, ali dopušta utvrđivanje nadležnosti na temelju nastanka navodne štete pod uvjetom da je ta šteta mogla nastati na području suda pred kojim se vodi postupak. U ovom posljednjem slučaju taj je sud nadležan samo za odlučivanje u pogledu štete prouzročene na državnom području države članice kojoj pripada.

(1) SL C 343, 10.11.2012.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/5

Presuda Suda (peto vijeće) od 3. travnja 2014. – Europska komisija protiv Kraljevine Španjolske

(Predmet C-428/12) (1)

((Povreda obveze države članice - Članci 34. i 36. UFEU-a - Mjere s istovrsnim učinkom kao količinska ograničenja uvoza - Dodatni privatni prijevoz robe - Prvo vozilo flote poduzeća - Pravila dobivanja licence za cestovni prijevoz - Cestovna sigurnost i zaštita okoliša))

2014/C 159/06

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: I. Galindo Martin i G. Wilms, agenti)

Tuženik: Kraljevina Španjolska (zastupnici: J. García-Valdecasas Dorrego i Centeno Huerta, agenti)

Predmet

Povreda obveze države članice – Povreda članaka 34. i 36. UFEU-a – Dodjela odobrenja za motorna vozila – Nacionalno zakonodavstvo koje za prvo dobivanje „dozvole za dodatni privatni prijevoz” zahtijeva da prva registracija prvog teretnog vozila flote poduzeća ne bude starija od pet mjeseci.

Izreka

Kraljevina Španjolska je povrijedila obveze koje proizlaze iz članka 34. UFEU-a nametanjem uvjeta prema kojem za dobivanje licence za dodatni privatni prijevoz robe prvo vozilo flote ne smije biti starije od pet mjeseci računajući od njegove prve registracije, člankom 31. Odluke FOM/734/2007 od 20. ožujka 2007. o načinima primjene zakona o zemaljskom prijevozu u području licenci za cestovni prijevoz robe, za vozila čija maksimalna dopuštena masa prelazi 3,5 tone.

2.	Kraljevina Španjolska snosit će troškove.

(1) SL C 379, 8.12.2012.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/6

Presuda Suda (treće vijeće) od 3. travnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Oberlandesgericht München – Njemačka) – Irmengard Weber protiv Mechthilde Weber

(Predmet C-438/12) (1)

((Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Uredba (EZ) br. 44/2001 - Članak 22. točka 1. - Isključiva nadležnost - Postupci čiji su predmet stvarna prava na nekretninama - Priroda prava prvokupa - Članak 27. stavak 1. - Litispendencija - Pojam postupaka o istom predmetu u kojima sudjeluju iste stranke - Odnos između članka 22. točke 1. i članka 27. stavka 1. - Članak 28. stavak 1. - Povezani postupci - Kriteriji procjene zastoja s postupkom))

2014/C 159/07

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberlandesgericht München

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Irmengard Weber

Tuženik: Mechthilde Weber

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – Oberlandesgericht München – Tumačenje članaka 22. točke 1., 27. i 28. te članka 35. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001, L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.) – Litispendencija – Postupci o istom predmetu u kojima sudjeluju iste stranke koji se vode pred sudovima različitih država članica – Tumačenje pojmova „isti predmet” i „iste stranke” – Situacija u kojoj je prvi postupak pokrenula treća osoba protiv dviju stranaka, a drugi postupak jedna od tih dviju stranaka protiv one druge

Izreka

Članak 22. točku 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da u skupinu sporova „čiji su predmet stvarna prava na nekretninama”, predviđenu tom odredbom, pripada postupak poput onoga koji je pokrenut u predmetnom slučaju pred sudom druge države članice radi utvrđenja nevaljanosti ostvarenja prava prvokupa koje opterećuje tu nekretninu i koje proizvodi učinke prema svima.

Članak 27. stavak 1. Uredbe br. 44/2001 treba tumačiti na način da, prije nego što primjenom te odredbe zastane s postupkom, sud pred kojim nije prvo započet postupak mora ispitati da li se u slučaju nepoštovanja isključive nadležnosti predviđene člankom 22. točkom 1. te uredbe eventualna odluka o meritumu suda pred kojim je prvo započet postupak neće priznati u drugim državama članicama, sukladno članku 35. stavku 1. navedene uredbe.

(1) SL C 379, 8.12.2012.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/7

Presuda Suda (drugo vijeće) od 3. travnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas – Litva) – „4finance” UAB protiv Valstybinė vartotojų teisių apsaugos tarnyba, Valstybinę mokesčių inspekciją prie Lietuvos Respublikos finansų ministerijos

(Predmet C-515/12) (1)

((Direktiva 2005/29/EZ - Nepoštena poslovna praksa - Piramidalni sustav promidžbe - Relevantnost eventualnog uloga potrošača danog s ciljem primanja naknade - Tumačenje pojma „ulog”))

2014/C 159/08

Jezik postupka: litavski

Sud koji je uputio zahtjev

Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: 4finance “UAB

Tuženik: Valstybinė vartotojų teisių apsaugos tarnyba, Valstybinę mokesčių inspekciją prie Lietuvos Respublikos finansų ministerijos

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas – Tumačenje točke 14. Priloga I. Direktivi 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi) (SL L 149, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101.) – Piramidalni sustav promidžbe koji nakon uplate simboličnog uloga potrošaču omogućuje dobivanje određene naknade, i to prije svega zbog toga što je u sustav uveo nove potrošače, a ne zbog toga što je kupio ili konzumirao proizvod – Utjecaj iznosa uloga na kvalifikaciju sustava kao piramidalnog sustava promidžbe – Važnost opsega financiranja naknada ulozima novih potrošača – Uvjet da ta naknada bude u potpunosti ili većim dijelom financirana prilozima novih članova

Izreka

Točka 14. Priloga I. Direktivi 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) treba se tumačiti na način da piramidalni sustav promidžbe predstavlja poslovnu praksu koja je u svim okolnostima nepoštena ako takav sustav od potrošača zahtijeva novčani ulog, bez obzira na njegov iznos, kako bi mogao dobiti određenu naknadu, i to prije svega zbog toga što je u sustav uveo nove potrošače, a ne zbog toga što je kupio ili konzumirao proizvod.

(1) SL C 26, 26.1.2013.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/7

Presuda Suda (peto vijeće) od 3. travnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Consiglio di Stato – Italija) – CTP – Compagnia Trasporti Pubblici SpA protiv Regione Campania (C-516 do 518/12), Provincia di Napoli (C-516/12 i C-518/12)

(Spojeni predmeti C-516/12 do C-518/12) (1)

((Zahtjev za prethodnu oduku - Uredba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 - Usluge javnog prijevoza putnika - Članak 4. - Zahtjev za ukidanje obveze pružanja javnih usluga - Članak 6. - Pravo na naknadu troškova koji proizlaze iz izvršenja obveze pružanja javnih usluga))

2014/C 159/09

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: CTP – Compagnia Trasporti Pubblici SpA

Tuženici: Regione Campania (C-516 do C-518/12), Provincia di Napoli (C-516/12 i C-518/12)

Predmet

Zahtjevi za prethodnu odluku – Consiglio di Stato – Tumačenje članka 4. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1191/69 od 26. lipnja 1969. o djelovanju država članica u vezi s obvezama koje su svojstvene javnim uslugama u željezničkom i cestovnom prometu i prometu unutarnjim vodnim putovima (SL L 156, str. 1.) – Pravo privatnih poduzetnika na naknadu troškova koji su proizišli iz obveze pružanja javnih usluga – Prijevoznik nije podnio nadležnim tijelima zahtjev za ukidanje obveze pružanja javne usluge koja za njega uzrokuje ekonomski gubitak – Obveza ne spada u poslove javne službe koje države članice trebaju ukinuti

Izreka

Članke 4. i 6. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1191/69 od 26. lipnja 1969. o djelovanju država članica u vezi s obvezama koje su svojstvene javnim uslugama u željezničkom i cestovnom prometu i prometu unutarnjim vodnim putovima, kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EEZ) br. 1893/91 od 20. lipnja 1991., treba tumačiti u smislu da za obveze pružanja javnih usluga koje su nastale prije stupanja na snagu spomenute uredbe nastanak prava na naknadu troškova koji proizlaze iz izvršenja tih obveza ovisi o podnošenju zahtjeva predmetnog poduzeća za ukidanje tih obveza kao i o odluci nadležnih tijela o održavanju ili ukidanju tih obveza nakon njihovog isteka. S druge strane, u pogledu obveza za pružanje javnih usluga nastalih nakon tog datuma, nastanak tog prava na naknadu ne ovisi o tim uvjetima.

(1) SL C 26, 26.1.2013.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/8

Presuda Suda (prvo vijeće) od 3. travnja 2014. – Francuska Republika protiv Europske komisije

(Predmet C-559/12) (1)

((Žalba - Državne potpore - Potpore u obliku neograničenog implicitnog jamstva u korist La Poste koje proizlazi iz njezinog statusa javne ustanove - Postojanje jamstva - Prisutnost državnih sredstava - Prednost - Teret i standard dokazivanja))

2014/C 159/10

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Francuska Republika (zastupnici: G. de Bergues, D. Colas, J. Gstalter i J. Bousin, agenti)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: B. Stromsky i D. Grespan, agenti)

Predmet

Žalba protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 20. rujna 2012., Francuska/Komisija (T-154/10) kojom je Opći sud odbio tužbu Francuske Republike radi poništenja odluke Komisije 2010/605/EU od 26. siječnja 2010. o državnim potporama C 56/07 (bivši E 15/05) koje je Francuska odobrila La Poste (SL L 274, str. 1. – Pomoć koju je Francuska navodno dala u obliku neograničenog implicitnog jamstva u korist La Poste koje proizlazi iz njezinog statusa javne ustanove koja obavlja industrijsku i komercijalnu djelatnost – Ustanova na koju se ne primjenjuju opći propisi koji se odnose na restrukturiranje i likvidaciju poduzetnika u poteškoćama – Postojanje prednosti – Postojanje prijenosa državnih sredstava – Teret i standard dokazivanja – Asimilacija uvjeta angažiranja odgovornosti države s mehanizmom jamstva

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Francuskoj Republici naleže se snošenje troškova.

(1) SL C 32, 2.2.2013.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/9

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. travnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Bundesfinanzhof – Njemačka) – Hauptzollamt Köln protiv Kronos Titan GmbH (C-43/13), Hauptzollamt Krefeld protiv Rhein-Ruhr Beschichtungs-Service GmbH (C-44/13)

(Spojeni predmeti C-43/13 i C-44/13) (1)

((Direktiva 2003/96/EZ - Oporezivanje energenata - Proizvodi koji nisu spomenuti u Direktivi 2003/96/EZ - Pojam „gorivo za ogrjev ili ekvivalentno pogonsko gorivo”))

2014/C 159/11

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzhof

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Hauptzollamt Köln (C-43/13), Hauptzollamt Krefeld (C-44/13)

Tuženici: Kronos Titan GmbH (C-43/13), Rhein-Ruhr Beschichtungs-Service GmbH (C-44/13)

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – Bundesfinanzhof – Tumačenje članka 2. stavka 3. Direktive Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (SL L 283, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 75.) – Oporezivanje energenata za koje u direktivi nije točno određena razina oporezivanja – Pojmovi gorivo za ogrjev ili ekvivalentno pogonsko gorivo – Mogućnost da se na proizvod koji se koristi kao gorivo za ogrjev primijeni porez predviđen za proizvod koji mu je kemijskim sastavom najsličniji, kada se na njega primjenjuje viši porez od onog koji je predviđen za goriva za ogrjev zbog toga što se može koristiti kao pogonsko gorivo

Izreka

Uvjet iz članka 2. stavka 3. Direktive Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije, prema kojem se energetske proizvode za koje u spomenutoj direktivi nije točno određena razina oporezivanja oporezuje s obzirom na njihovo korištenje, po stopi predviđenoj za gorivo za ogrjev ili za ekvivalentno pogonsko gorivo, treba tumačiti na način da kao prvo valja utvrditi koristi li se predmetni proizvod kao gorivo za ogrjev ili kao pogonsko gorivo, prije nego što se, kao drugo, utvrdi s kojim se od pogonskih goriva ili goriva za ogrjev, ovisno o slučaju, koja se nalaze u mjerodavnoj tablici Priloga I. toj direktivi predmetni proizvod može učinkovito zamijeniti u okviru njegovoga korištenja ili, ako to nije moguće, koje mu je od spomenutih pogonskih goriva ili goriva za ogrjev prema svojim svojstvima i namjeni najbliže.

(1) SL C 123, 27.4.2013.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/10

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. travnja 2014. – Europska komisija protiv Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske

(Predmet C-60/13) (1)

((Povreda obveze države članice - Vlastita sredstva Unije - Odluka 2000/597/EZ, Euratom - Članak 8. - Uredba (EZ, Euratom) br. 1150/2000 - Članci 2., 6. i 9. do 11. - Odbijanje stavljanja na raspolaganje vlastitih sredstava Europskoj uniji - Pogrešne obvezujuće tarifne informacije - Uvoz svježeg češnjaka kao smrznutog češnjaka - Odgovornost za grešku nacionalnih carinskih tijela - Financijska odgovornost država članica))

2014/C 159/12

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: A. Caeiros i L. Flynn, agenti)

Tuženik: Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske (zastupnici: S. Brighouse i J. Beeko, agenti, uz asistenciju K. Beal, QC)

Predmet

Povreda obveze države članice – Povreda članka 4. stavka 3. UEU-a, članka 8. Odluke Vijeća 2000/597/EZ, Euratom, od 29. rujna 2000. o sustavu vlastitih sredstava Europskih zajednica (SL L 253, str. 42.) i članaka 2., 6., 9., 10. i 11. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1150/2000 od 22. svibnja 2000. o primjeni Odluke 2000/597, kako je izmijenjena Uredbom (EZ, Euratom) br. 2028/2004 Vijeća od 16. studenoga 2004.

Izreka

Odbijanjem stavljanja na raspolaganje iznosa od 20 061 462,11 funta sterlinga (GBP) koji odgovara pristojbama dužnim za uvoz svježeg češnjaka pokrivenim pogrešnom obvezujućom tarifnom informacijom, Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske povrijedila je obveze koje ima na temelju članka 8. Odluke Vijeća 2000/597/EZ, Euratom od 29. rujna 2000. o sustavu vlastitih sredstava Europskih zajednica, i članaka 2., 6. i 9. do 11. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1150/2000 od 22. svibnja 2000. o primjeni Odluke 2000/597, kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 2028/2004 od 16. studenog 2004.

2.	Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske snosit će troškove.

(1) SL C 141, 18.5.2013.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/10

Presuda Suda (drugo vijeće) od 3. travnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Thüringer Oberlandesgericht – Njemačka) – Udo Rätzke protiv S+K Handels GmbH

(Predmet C-319/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Energija - Označivanje energetske učinkovitosti televizora - Delegirana uredba (EU) br. 1062/2010 - Obveze distributera - Televizor isporučen distributeru bez te oznake prije početka primjene uredbe - Obveza distributera da od dana početka primjene uredbe označi takav televizor i da naknadno nabavi oznaku))

2014/C 159/13

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Thüringer Oberlandesgericht

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Udo Rätzke

Tuženik: S+K Handels GmbH

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – Thüringer Oberlandesgericht – Tumačenje članka 4. točke (a) Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1062/2010 od 28. rujna 2010. o dopuni Direktive 2010/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu označivanja energetske učinkovitosti televizora (SL L 314, str. 64.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 3., str. 249.) – Vremensko područje primjene – Obveza distributera da osigura da svaki televizor koji se nalazi na prodajnom mjestu nosi oznaku razreda energetske učinkovitosti koju osiguravaju dobavljači – Televizor isporučen distributeru bez te oznake prije početka primjene uredbe

Izreka

Članak 4. točku (a) Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1062/2010 od 28. rujna 2010. o dopuni Direktive 2010/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu označivanja energetske učinkovitosti televizora treba tumačiti na način da se obveza distributera da osiguraju da svaki televizor koji se nalazi na prodajnome mjestu nosi oznaku koju dobavljač osigurava u skladu s člankom 3. stavkom 1. te uredbe primjenjuje samo na televizore stavljene na tržište, to jest koje je proizvođač prvi put isporučio radi njihove distribucije u sklopu prodajnog lanca, od 30. studenoga 2011.

(1) SL C 260, 7.9.2013.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/11

Tužba podnesena 10. siječnja 2014. – Europska komisija protiv Republike Malte

(Predmet C-12/14)

2014/C 159/15

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: K. Mifsud-Bonnici, D. Martin, agenti)

Tuženik: Republika Malta

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

—

utvrdi da je, tako što je za iznos mirovine državnih službenika Ujedinjene Kraljevine u okviru, ovisno o slučaju, Principal Civil Service Pension Scheme, National Health Service Pension Scheme ili Armed Forces Pension Scheme 1975 umanjila malteške starosne mirovine za Royal Air Force, Republika Malta nije ispunila svoje obveze iz članka 46b. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 (1) o primjeni sustava socijalnog osiguranja na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice izmijenjene i pročišćene Uredbom 118/97 od 2. prosinca 1996. (2) i članak 54. Uredbe (EZ) br. 883/2004 (3) Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti;

—	naloži Republici Malti snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Komisija smatra da Malta nije ispunila svoje obveze iz Uredaba 1408/71 i 883/2004 time što je od malteških zakonskih starosnih mirovina odbila mirovine državnih službenika stečene na temelju zakonodavstva druge države članice. Komisija smatra da se mirovinske sheme državnih službenika Ujedinjene Kraljevine temelje na zakonodavstvu i da, prema tome, ulaze u područje primjene spomenutih uredaba. Potonje zabranjuju umanjivanje malteških starosnih mirovina za iznos mirovine državnih službenika Ujedinjene Kraljevine. Između Ujedinjene Kraljevine i Malte nije zaključena nijedna konvencija o socijalnoj sigurnosti i nijedan Prilog Uredbe 1408/71 i 883/2004 ne sadrži unos o Malti, tako da uvjeti iz tih uredaba koji dopuštaju nastavljene primjene konvencija o socijalnoj sigurnosti nisu ispunjeni.

Budući da su mirovinske sheme državnih službenika Ujedinjene Kraljevine obuhvaćene tim uredbama, članak 46. b stavak 1. Uredbe 1408/71 i članak 54. stavak 1. Uredbe 883/2004 zabranjuju primjenu pravila nacionalnog prava koje se odnosi na sprečavanje preklapanja davanja kao što je članak 56. malteškog Social Security Acta (Zakona o socijalnoj sigurnosti).

(1) SL L 149, str. 2. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 7.)

(2) SL L 28, str.. 1 (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5.,svezak 7., str. 2.)

(3) SL L 166, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje. 5., svezak 3., str. 160.)

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/12

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. ožujka 2014. uputio Bundesfinanzhof (Njemačka) – Beteiligungsgesellschaft Larentia + Minerva mbH & Co. KG protiv Finanzamt Nordenham

(Predmet C-108/14)

2014/C 159/16

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzhof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Beteiligungsgesellschaft Larentia + Minerva mbH & Co. KG

Tuženik: Finanzamt Nordenham

Prethodna pitanja

1.	Po kojoj metodi izračuna treba izračunati (razmjerni) odbitak pretporeza holdinga na ulazne usluge u vezi s prikupljanjem kapitala radi kupnje udjela u društvima kćerima ako holding kasnije (kao što je namjeravano od samog početka) ovim društvima pruža različite usluge koje podliježu oporezivanju?

Protivi li se odredbi po kojoj se više osoba smatra jedinstvenim poreznim obveznikom iz članka 4. stavku 4. drugom postavku Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica o porezu na promet (1) nacionalni propis na temelju kojeg (kao prvo) samo pravna osoba – ali ne društvo osoba – može biti integrirana u poduzeće drugog poreznog obveznika (tzv. nositelja porezne integracije) te koji (kao drugo) pretpostavlja da je ta pravna osoba financijski, gospodarski i organizacijski (u smislu odnosa nad- i podređenosti) „integrirana u poduzeće nositelja integrirane grupe”?

3.	U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje: može li se porezni obveznik izravno pozivati na članak 4. stavak 4. drugi podstavak Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica o porezu na promet?

(1) SL L 145, str. 1.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. ožujka 2014. uputio Bundesfinanzhof (Njemačka) – Finanzamt Hamburg-Mitte protiv Marenave Schiffahrts AG

(Predmet C-109/14)

2014/C 159/17

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzhof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Finanzamt Hamburg-Mitte

Tuženik: Marenave Schiffahrts AG

Prethodna pitanja

1.	Po kojoj metodi izračuna treba izračunati (razmjerni) odbitak pretporeza holdinga na ulazne usluge u vezi s prikupljanjem kapitala radi kupnje udjela u društvima kćerima ako holding kasnije (kao što je namjeravano od samog početka) ovim društvima pruža različite usluge koje podliježu oporezivanju?

3.	U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje: može li se porezni obveznik izravno pozivati na članak 4. stavak 4. drugi podstavak Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica o porezu na promet?

(1) SL L 145, str. 1.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. ožujka 2014. uputio Amtsgericht Rüsselsheim (Njemačka) – Henricus Cornelis Maria Niessen i dr. protiv Condor Flugdienst GmbH

(Predmet C-119/14)

2014/C 159/18

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Amtsgericht Rüsselsheim

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Henricus Cornelis Maria Niessen, Angelique Francisca Niessen Steeghs, Melissa Alexandra Johanna Niessen, Kenneth Gerardus Henricus Niessen

Tuženik: Condor Flugdienst GmbH

Prethodna pitanja

1.	Trebaju li se intervencije trećih strana koje postupaju na vlastitu odgovornost, a na koje su preneseni zadaci koji pripadaju djelatnosti zračnog prijevoznika, smatrati izvanrednim okolnostima u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (1)?

2.	U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje broj 1.: je li prilikom ocjene bitno tko je ovlastio treću stranu (zračni prijevoznik, operator zračne luke itd.)?

(1) Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL L 46, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21.).

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. ožujka 2014. uputio Juzgado de Primera Instancia no 5 de Cartagena (Španjolska) – Aktiv Kapital Portfolio Invesment protiv Ángela Luisa Egee Torregrose

(Predmet C-122/14)

2014/C 159/19

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de Primera Instancia no 5 de Cartagena

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Aktiv Kapital Portfolio Invesment

Tuženik: Angel Luis Egea Torregrosa

Prethodno pitanje

Treba li Direktivu 93/13/EEZ (1) tumačiti na način da se protivi nacionalnom propisu poput onog španjolskog koji ne dopušta po službenoj dužnosti [in] limine litis, u naknadnom ovršnom postupku ispitati ovršnu sudsku odluku – sudsko rješenje kojim se završava postupak izdavanja platnog naloga zbog nepodnošenja prigovora – i postojanje nepoštenih uvjeta u ugovoru koji su doveli do obrazložene odluke čije se izvršenje traži, zato što nacionalno pravo smatra da postoji pravomoćno presuđena stvar (članak 551. i 552. zajedno s 816. stavkom 2. LEC-a)

(1) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ. od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima SL L 95, str. 29.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. ožujka 2014. uputio Augstākā tiesa (Latvija) – Andrejs Surmačs protiv Finanšu un kapitāla tirgus komisija

(Predmet C-127/14)

2014/C 159/20

Jezik postupka: latvijski

Sud koji je uputio zahtjev

Augstākā tiesa

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Andrejs Surmačs

Tuženik: Finanšu un kapitāla tirgus komisija

Prethodna pitanja

Treba li točku 7. Priloga/Dodatka I. Direktive 94/19/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o sustavima osiguranja depozita tumačiti na način da u njoj sadržani popis osoba koje treba smatrati vezanima za kreditnu instituciju i kojima treba uskratiti pravo na osiguranu nadoknadu konačan?

Može li se smatrati članom uprave kreditne institucije ili drugom osobom navedenom u točki 7. Priloga I. Direktivi osoba koja, u skladu s opisom svog radnog mjesta, ima pravo planirati, usklađivati i nadzirati određeni dio djelatnosti kreditne institucije odnosno vršenje određene funkcije, ali ne i cjelokupnu djelatnost kreditne institucije, te koja nema mogućnost davati naputke ili donositi odluke koje obvezuju druge osobe? Je li u tom smislu relevantan sadržaj navedenog dijela djelatnosti odnosno odnosne funkcije kreditne institucije?

Treba li točku 7. Priloga I. Direktivi tumačiti na način da država članica može odbiti isplatu osigurane nadoknade osobi koja se, sukladno pravima i obvezama sadržanima u opisu njezinog radnog mjesta, ne može smatrati članom uprave, ali koja u stvarnosti značajno utječe na odluke članova uprave odnosno članova društva s osobnom odgovornošću za obveze kreditne institucije? Može li u tom smislu biti relevantan utjecaj isključivo neformalnog karaktera koji proizlazi iz autoriteta te osobe, njezinih vještina odnosno znanja vezanih uz djelatnost kreditne institucije?

(1) SL L 135, str. 5.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/15

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. ožujka 2014. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) – Staatssecretaris van Financiën protiv Het Oudeland Beheer BV

(Predmet C-128/14)

2014/C 159/21

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Žalitelj u kasacijskom postupku: Staatssecretaris van Financiën

Protivnik žalitelja: Het Oudeland Beheer BV

Prethodna pitanja

Treba li članak 11. slovo A stavak 1. točku (b) Šeste direktive (1) tumačiti na način da kod isporuke u smislu članka 5. stavka 7. točke (a) Šeste direktive – u ovom slučaju osnivanjem stvarnog prava na korištenje nepokretne stvari – cijena troška nepokretne imovine ili drugih materijala za koje je porezni obveznik prilikom stjecanja platio porez na dodanu vrijednost ne ulazi u poreznu osnovicu? Je li drugačije ako je porezni obveznik navedeni porez na dodanu vrijednost temeljem nacionalnih propisa odbio prilikom stjecanja, bez obzira na to jesu li ti propisi sukladni sa Šestom direktivom?

Treba li u slučaju kao što je ovaj – u kojem se nepokretna imovina stječe zajedno sa zgradama u izgradnji te povezano s osnivanjem stvarnog prava u smislu članka 5. stavka 3. točke (b) Šeste direktive – članak 11. slovo A stavak 1. točku (b) navedene Direktive tumačiti na način da vrijednost naknade za pravo građenja, tj. vrijednost godišnje naknade koja se mora plaćati tijekom cijelog vremena trajanja stvarnog prava ili pak tijekom preostalog vremena trajanja tog prava, ulazi u poreznu osnovicu isporuke u smislu članka 5. stavka 7. točke (a) Šeste direktive?

(1) Šesta direktiva Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje (SL L 145, str. 1.).

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/16

Tužba podnesena 20. ožujka 2014. – Europska komisija protiv Kraljevine Belgije

(Predmet C-130/14)

2014/C 159/22

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: W. Mölls, J.-F. Brakeland, agenti)

Tuženik: Kraljevina Belgija

Tužbeni zahtjev

—

utvrditi da, tako što je ostavila na snazi da pravila koja poreznim obveznicima koji nisu rezidenti i čiji su prihodi isključivo ili gotovo isključivo ostvareni u Belgiji (Valonska regija) ne daju pravo smanjenje poreza fizičkih osoba, a koje je dodijeljeno poreznim obveznicima koji borave u Valonskoj regiji na temelju dekreta od 3. travnja 2009. o osnivanju Caisse d'Investissement de Wallonie i smanjenju poreza fizičkih osoba u slučaju upisa dionica ili obveznica Caisse, Kraljevina Belgija nije ispunila obveze na temelju članka 45. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članka 28. Sporazuma o europskom gospodarskom prostoru,

—	naložiti Kraljevini Belgiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Dekretom Valonske regije od 3. travnja 2009. smanjenje poreza za upis dionica ili obveznica izdanih od strane Caisse d'Investissement de Wallonie dodijeljeno je isključivo rezidentima Valonske regije. Komisija smatra da takva odredba predstavlja diskriminaciju u odnosu na porezne obveznike koji nisu rezidenti čiji su prihodi isključivo ili gotovo isključivo ostvareni u Belgiji. Stoga, nije u skladu s člankom 45. UFEU-a ni s člankom 28. Sporazuma o europskom gospodarskom prostoru, kako ih je tumačio Sud u predmetima Schumacker (1) i Wielockx (2).

(1) Presuda Schumacker, C-279/93, EU:C:1995:31.

(2) Presuda Wielockx, C-80/94, EU:C:1995:271.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/16

Tužba podnesena 21. ožujka 2014. – Europska komisija protiv Savezne Republike Njemačke

(Predmet C-137/14)

2014/C 159/23

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: C. Hermes, G. Wilms, agenti)

Tuženik: Savezna Republika Njemačka

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da utvrdi da je Savezna Republika Njemačka povrijedila svoje obveze iz članka 11. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2011/92/EU od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (1) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2011/92) i članka 25. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2010/75/EU od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (2) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2010/75) time što

—	odredbe Direktive 2011/92 načelno ne smatra odredbama koje dodjeljuju subjektivna prava i time pojedincima većinom onemogućava njihovo ostvarenje pred sudovima (članak 113. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima);

—

ukidanje odluka na temelju povrede postupovnih odredbi ograničava na potpuni izostanak potrebne procjene utjecaja na okoliš (PUO) ili izostanak potrebne prethodne procjene (članak 4. stavak 1. Zakona o pravnim sredstvima u pitanjima okoliša – u daljnjem tekstu: UmwRG) i na slučajeve u kojima tužitelj dokaže da povreda postupovnih odredbi stoji u uzročnoj vezi s ishodom odluke (članak 46. Zakona o upravnom postupku – u daljnjem tekstu: VwVfG) te da se odnosi na pravni položaj tužitelja;

—	ograničava aktivnu procesnu legitimaciju i opseg sudskog nadzora na prigovore koji su već podneseni unutar roka za prigovore u upravnom postupku koji je doveo do donošenja odluke (članak 2. stavak 3. UmwRG-a i članak 73. stavak 6. VwVfG-a) i

—	u postupcima koji su pokrenuti nakon 25. lipnja 2005. i završeni prije 12. svibnja 2011., aktivnu procesnu legitimaciju udruga za zaštitu okoliša ograničava na pravne propise koji zasnivaju prava pojedinaca (članak 2. stavak 1. u vezi s člankom 5. stavkom 1. UmwRG-a);

—

u postupcima koji su pokrenuti nakon 25. lipnja 2005. i završeni prije 12. svibnja 2011., opseg sudskog nadzora pravnih sredstava udruga za zaštitu okoliša ograničava na pravne propise koji zasnivaju prava pojedinaca (članak 2. stavak 1. UmwRG-a, ranija verzija, u vezi s člankom 5. stavkom 1. UmwRG-a);

—	iz područja primjene UmwRG-a općenito isključuje upravne postupke koji su pokrenuti prije 25. lipnja 2005. (članak 5. stavak 1. UmwRG-a).

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U bitnome se iznose sljedeći tužbeni razlozi:

Tuženik je kako u vremenskom tako i u sadržajnom pogledu povrijedio obvezu lojalne suradnje. Tako mu je bilo potrebno više od 18 mjeseci da pokuša postupiti sukladno presudi Suda od 12. svibnja 2011. u predmetu C-115/09 (3). U sadržajnom pogledu su propisi koje je tuženik donio nedostatni te se protive kako gore navedenoj sudskoj praksi tako i presudi Suda u predmetu Altrip (4).

Kod pravne zaštite pojedinaca, Savezna Republika sudski nadzor i dalje ograničava na poštovanje propisa koji dodjeljuju subjektivna prava u smislu takozvane teorije pravozaštitne norme. Daljnja ograničenja odnose se ne samo na pravnu zaštitu pojedinaca nego i na onu udruga. Tako UmwRG dopušta ukidanje odluka o davanju dozvola samo u slučaju izostanka procjene utjecaja na okoliš, ali ne i kada je ista manjkavo provedena.

Dodatno, Njemačka predviđa ukidanje procesnopravno ništave odluke o ispitivanju zaštite okoliša u slučaju kada je osporavaju pojedinci samo onda kada tužitelj konkretno razloži da bi bez povrede postupovnih odredbi njezin ishod bio drukčiji te da se procesna greška odnosi na materijalnopravni položaj tužitelja.

Također su prekludirani prigovori udruga u sudskom postupku ako nisu izneseni već tijekom upravnog postupka. U konačnici, nova verzija UmwRG-a i takva njemačka sudska praksa zaostaju u odlučujućim točkama za zahtjevima Direktive 2011/92 kako ih je Sud pobliže odredio u presudama „Trianel” i „Altrip”.

Povrh toga UmwRG iz svoga područja primjene isključuje postupke koji su pokrenuti prije stupanja Direktive na snagu.

Ova značajna ograničenja u cijelosti se protive cilju Direktive 2011/92 da se omogući široka pravna zaštita u skladu s člankom 9. stavcima 2. i 3. Arhuške konvencije.

(1) SL 2012 L 26, str.1.

(2) (SL L 334, str. 17.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 15., str. 159.).

(3) Presuda BUND, C-115/09, EU:C:2011:289

(4) Presuda Altrip, C-72/12, EU:C:2013:712

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/18

Tužba podnesena 24. ožujka 2014. – Europska komisija protiv Republike Bugarske

(Predmet C-141/14)

2014/C 159/24

Jezik postupka: bugarski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: E. White, P. Mihaylova, C. Hermes)

Tuženik: Republika Bugarska

Tužbeni zahtjev

Komisija zahtijeva od Suda da utvrdi sljedeće:

—

Time što područja od važnosti za zaštitu ptica nije u cijelosti uvrstila u posebno zaštićeno područje „Kaliakra”, Republika Bugarska kao posebna zaštićena područja nije označila ona područja koja su s obzirom na broj i veličinu najprimjerenija za zaštitu bioloških vrsta sukladno Prilogu I. Direktivi 2009/147/EZ (1) i za zaštitu migracijskih vrsta koje se redovito pojavljuju, a nisu navedene u Prilogu I, u okviru morskih i kopnenih zemljopisnih područja gdje se primjenjuje Direktiva 2009/147/EZ. Stoga je Republika Bugarska povrijedila svoje obveze iz članka 4. stavaka 1. i 2. Direktive 2009/147/EZ.

—

Republika Bugarska povrijedila je svoje obveze iz članka 4. stavka 4. Direktive 2009/147/EZ kako su iste protumačene od strane Suda Europske unije u predmetima C-96/98 i C-374/98, time što je dala odobrenja za projekte „AES Geo Enerdzhi” OOD, „Uindteh” OOD, „Brestiom” OOD, „Disib” OOD, „Eko Enerdzhi” OOD i „Longman Investmant” OOD na području od važnosti za zaštitu ptica „Kaliakra”, koje nije označeno kao posebno zaštićeno područje, ali je moralo biti označeno takvim.

—

Republika Bugarska povrijedila je svoje obveze iz članka 6. stavka 2. Direktive 92/43/EEZ (2) kako su iste protumačene od strane Suda Europske unije u predmetima C-117/03 i C-244/05, time što je dala odobrenja za projekte u posebnom zaštićenom području „Kaliakra”, u području od značaja za Zajednicu „Kompleks Kaliakra” i u posebnom zaštićenom području „Belite Skali” („Kaliakra uind pauar” AD, „EVN Enertrag Kavarna” OOD, „TSID – Atlas” EOOD, „Vertikal – Petkov i s-ie” OOD, Golf-igralište i toplice „Treyshan Klifs Golf end Spa Rezort” OOD), a iz razloga što nije poduzela prikladne mjere za sprječavanje pogoršanja prirodnih staništa i habitata bioloških vrsta, kao i uznemiravanje vrsta za koje su ta područja određena.

—

Republika Bugarska povrijedila je svoje obveze iz članka 4. stavaka 2. i 3. te Priloga III. br. 1. točke (b) Direktivi 2011/92/EU (3), time što nije na prikladan način ispitala kumulativne učinke projekata koji su odobreni u području od važnosti za zaštitu ptica „Kaliakra”, koje nije nikada proglašeno posebnim zaštićenim područjem (AES Geo Enerdzhi“ OOD, „Uindteh” OOD, „Brestiom” OOD, „Disib” OOD, „Eko Enerdzhi” OOD und „Longman Investmant” OOD).

—	da se Republici Bugarskoj naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Republika Bugarska područje „Kaliakra” nije označila kao posebno zaštićeno područje u punim granicama područja od važnosti za zaštitu ptica „Kaliakra”, što predstavlja povredu Direktive o pticama.

Odobravanjem niza gospodarskih projekata u posebnom zaštićenom području „Kaliakra”, u posebnom zaštićenom području „Belite skali” i u području od značaja za Zajednicu „Kompleks Kaliakra”, Republika Bugarska povrijedila je Direktivu o pticama, Direktivu o staništima i Direktivu o procjeni učinaka na okoliš jer je dopustila uništenje ili značajno pogoršanje prioritetnih jedinstvenih staništa i habitata vrsta, kao i uznemiravanje vrsta te nije ispitala kumulativne učinke velikog broja projekata.

(1) Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL L 20, str.7.).

(2) Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, str. 7.).

(3) Direktiva 2011/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (Tekst značajan za EGP) (SL L 26, str. 1.).

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/19

Tužba podnesena 27. ožujka 2014. – Europska komisija protiv Republike Bugarske

(Predmet C-145/14)

2014/C 159/25

Jezik postupka: bugarski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: S. Petrova, E. Sanfrutos Cano)

Tuženik: Republika Bugarska

Tužbeni zahtjev

Europska komisija od Suda zahtijeva da:

—

utvrdi da Republika Bugarska nije ispunila svoje obveze koje ima na temelju članka 14. Direktive Vijeća 1999/31/EZ (1) od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada jer nije poduzela mjere koje su nužne radi osiguravanja da odlagališta otpada mogu nastaviti poslovati nakon 16. srpnja 2009. jedino ukoliko ispunjavaju zahtjeve iz Direktive;

—	Republici Bugarskoj naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U očitovanjima na obrazloženo mišljenje (posljednja su očitovanja od 16. srpnja 2013. i 10. veljače 2014.) bugarske su vlasti priznale da je u Republici Bugarskoj do danas u upotrebi više od 100 odlagališta otpada koja nisu usklađena sa zahtjevima iz članka 14. Direktive 1999/31/EZ.

Stoga se Komisija smatra nužnim obratiti Sudu Europske unije, kako bi isti utvrdio da je Republika Bugarska povrijedila navedenu odredbu.

(1) SL L 182, str. 1.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/19

Tužba podnesena 31. ožujka 2014. – Europska komisija protiv Republike Latvije

(Predmet C-151/14)

2014/C 159/26

Jezik postupka: latvijski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: I. Rubene i H. Stølbæk)

Tuženik: Republika Latvija

Tužbeni zahtjev

—

zaključiti da javnobilježnička služba, kako je trenutno uređena u latvijskom pravnom poretku, ne predstavljaju izvršavanje javnih ovlasti države članice u smislu iznimke sadržane u članku 51. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i posljedično utvrditi da, kada je riječ o vezivanju imenovanja javnih bilježnika uz uvjet državljanstva, propisi Republike Latvije uvode diskriminaciju na temelju državljanstva koja je zabranjena člankom 49. Ugovora.

—	utvrditi da je Republika Latvija povrijedila obveze koje ima na temelju članka 49. Ugovora time što je imenovanje javnih bilježnika vezala uz uvjet državljanstva.

—	naložiti Republici Latviji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Komisija navodi da je propisivanje državljanstva kao uvjeta za pristup javnobilježničkom zanimanju diskriminatorno te da neproporcionalno ograničava slobodu poslovnog nastana. Na taj je način Republika Latvija povrijedila obveze koje ima na temelju članka 49. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

Komisija tvrdi da javnobilježnička služba, kako je uređena propisima Republike Latvije, po svojoj naravi nije povezana s izvršavanjem javnih ovlasti i da se, posljedično, propisivanje državljanstva kao uvjeta za pristup javnobilježničkom zanimanju ne može opravdati iznimkom predviđenom u članku 51. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/20

Žalba koju su 2. travnja 2014. podnijeli SKW Stahl-Metallurgie Holding AG, SKW Stahl-Metallurgie GmbH protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 23. siječnja 2014. u predmetu T-384/09, SKW Stahl-Metallurgie Holding AG, SKW Stahl-Metallurgie GmbH protiv Europske komisije

(Predmet C-154/14 P)

2014/C 159/27

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelji: SKW Stahl-Metallurgie Holding AG, SKW Stahl-Metallurgie GmbH (zastupnici: Dr. A. Birnstiel i Dr. S. Janka, Rechtsanwälte)

Druge stranke u postupku: Gigaset AG, Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

1.	pobijanu presudu u cijelosti ukine u dijelu u kojem se odbijaju tužbeni zahtjevi žalitelja, te tužbene zahtjeve istaknute u prvostupanjskom postupku u cijelosti usvoji;

2.	podredno, djelomično ukine pobijanu presudu

3.	nadalje podredno, pravično smanji iznos novčanih kazni koje su žaliteljima izrečene u članku 2. točkama (f) i (g) odluke Europske komisije o izricanju novčanih kazni od 22. srpnja 2009.;

4.	nadalje podredno, pobijanu presudu ukine i predmet vrati Općem sudu;

5.	protivniku žalitelja vezano za zahtjeve 1. do 4. naloži snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelji u osnovi ističu četiri žalbena razloga:

Presuda Općeg suda sadrži povedu prava te je treba ukinuti, iz razloga što ista zanemaruje činjenicu da je protivnik žalitelja u postupku za izricanje novčane kazne povrijedio bitna procesna prava žalitelja, kao što je pravo na saslušanje. Održavanjem na snazi ocjene protivnika žalitelja, Opći je sud povrijedio i načelo proporcionalnosti i zabranu anticipirane ocjene dokaza.

Nadalje, Opći je sud zanemario činjenicu da je protivnik žalitelja svojom odlukom i novčanim kaznama izrečenim većem broju zajednica prekršitelja, pogrešno primijenio članak 101. UFEU-a te povrijedio svoju obvezu obrazlaganja iz članka 296. UFEU-a, tako da je i Opći sud donio pogrešnu odluku u vezi primjene koncepta gospodarske cjeline i opsega zakonske obveze obrazlaganja.

3.	Opći je sud svojom presudom osim toga povrijedio načelo transparentnosti sankcija i načelo individualnog odmjeravanja kazne i sankcije, time što je održao na snazi odluku protivnika žalitelja.

4.	Naposljetku, žalitelji ističu da je Opći sud dopunski podnesak žalitelja u postupku pogrešno ocijenio novim i time nedopuštenim, iako su žalitelji iste prigovore već iznijeli u tužbi.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/21

Žalba koju su 4. travnja 2014. podnijeli Pesquerias Riveirenses, S.L. i dr. protiv rješenja Općeg suda (peto vijeće) od 7. veljače 2014. u predmetu T-180/13, Pesquerías Riveirenses i dr. protiv Vijeća

(Predmet C-164/14 P)

2014/C 159/28

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelji: Pesquerias Riveirenses, S.L., Pesquera Campo de Marte, S.L., Pesquera Anpajo, S.L., Arrastreros del Barbanza, S.A., Martinez Pardavila e Hijos, S.L., Lijo Pesca, S.L., Frigorificos Hermanos Vidal, S.A., Pesquera Boteira, S.L., Francisco Mariño Mos y Otros, C.B., Juan Antonio Pérez Vidal y Hermano, C.B., Marina Nalda, S.L., Portillo y Otros, S.L., Vidiña Pesca, S.L., Pesca Hermo, S.L., Pescados Oubiña Perez, S.L., Manuel Pena Graña, Campo Eder, S.L., Pesquera Laga, S.L., Pesquera Jalisco, S.L., Pesquera Jopitos, S.L., Pesca-Julimar, S.L. (zastupnik: J. Tojeiro Sierto, abogado)

Druga stranka u postupku: Vijeće Europske unije

Žalbeni zahtjev

Ukinuti rješenje Općeg suda kojim je utvrđena nedopuštenost tužbe za poništenje podnesene protiv Uredbe Vijeća (EU) br. 40/2013 od 21. siječnja 2013. (1) i donijeti novu odluku kojom se utvrđuje dopuštenost te tužbe.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Postojanje izravnog utjecaja – povreda članka 263. UFEU-a

Člankom 263. stavkom 4. UFEU-a propisano je sljedeće: „svaka fizička ili pravna osoba može (…) pokrenuti postupke (…) protiv regulatornog akta koji se izravno odnosi na nju, a ne podrazumijeva provedbene mjere.” U tom su smislu izravan utjecaj i odsutnost provedbenih mjera dva različita uvjeta dok je pitanje margine prosudbe države članice, inače ključno za utvrđivanja izravnog utjecaja pobijanog akta, nevažno prilikom ispitivanja ima li nacionalni akt svojstvo „provedbene mjere” u smislu članka 263. stavka 4. UFEU-a.

Žalitelji smatraju da postoji jasan izravan utjecaj Uredbe kojom se uređuje i ograničava ulov plavog pišmolja na vlasnike ribarica koji se bave ulovom te riblje vrste. EU upravlja stokovima plavog pišmolja na godišnjoj razini putem TAC-ova (ukupnih dopuštenih ulova) koji, prema mišljenju tužitelja, nisu ispravno utvrđeni jer ne slijede najnovije znanstvene preporuke pa činjenica da se upravljanje plavim pišmoljem odvija putem jednog, a ne dva različita stoka, dovodi do toga da je ukupni dopušteni ulov manji od onog koji bi se na žalitelje primjenjivao u slučaju odvojenog upravljanja stokom na sjeveru i na jugu. Nakon utvrđivanja TAC-a države članice ne mogu naknadno utjecati na dodjelu ribolovnih mogućnosti ni na način upravljanja njihovom raspodjelom s obzirom da se ona uvijek izvršava na temelju TAC-a koji je EU prethodno utvrdila zbog čega je obraćanje europskim sudovima jedina mogućnost odnosno alternativa koju žalitelji imaju na raspolaganju kako bi iskazali neslaganje s navedenim TAC-om i načinom na koji je on utvrđen odnosno na koji se upravlja ribolovom.

(1) Uredba Vijeća (EU) br. 40/2013 od 21. siječnja 2013. o utvrđivanju za 2013. mogućnosti ribolova dostupnih u vodama EU-a i, za plovila EU-a, u određenim vodama izvan EU-a za određene riblje stokove i skupine ribljih stokova koji podliježu međunarodnim pregovorima ili sporazumima (SL L 23, str. 54.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 4., svezak 10., str. 200.)

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/22

Presuda Općeg suda od 8. travnja 2014. – ABN Amro Group protiv Komisije

(Predmet T-319/11) (1)

((„Državne potpore - Financijski sektor - Potpora namijenjena otklanjanju ozbiljnog poremećaja u gospodarstvu države članice - Članak 107. stavak 3. pod (b) UFEU-a - Odluka kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem - Uvjeti za odobrenje potpore - Zabrana pristupanja stjecanjima - Sukladnost s komunikacijama Komisije o potporama financijskom sektoru u kontekstu financijske krize - Proporcionalnost - Jednako postupanje - Načelo dobre uprave - Obveza obrazlaganja - Pravo vlasništva”))

2014/C 159/29

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: ABN Amro Group NV (Amsterdam, Nizozemska) (zastupnici: W. Knibbeler i P. van den Berg, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Flynn i S. Noë, agenti)

Predmet

Zahtjev za djelomično poništenje Odluke Komisije 2011/823/EU od 5. travnja 2011. o mjerama C 11/09 (ex NN 53b/08, NN 2/10 i N 19/10) koje je Nizozemska provela u korist grupe ABN Amro NV (osnovane nakon koncentracije Fortis Bank Nederland i ABN Amro N) (SL L 333, str. 1.)

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se ABN Ambro Group snošenje troškova.

(1) SL C 252, 27.8.2011.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/22

Presuda Općeg suda od 3. travnja 2014. – Debonair Trading Internacional protiv OHIM-a – Ibercosmetica (SÔ:UNIC)

(Predmet T-356/12) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Zajednice SÔ:UNIC - Raniji verbalni žigovi Zajednice i nacionalni žigovi SO…?, SO…? ONE, SO…? CHIC i neregistrirani verbalni žigovi - Relativni razlozi za odbijanje - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Vjerojatnost zabune - Skupina žigova - Članak 8. stavak 4. Uredbe br. 207/2009 - Pravilo 15. stavak 2. točka (b) podtočka (iii) Uredbe (EZ) br. 2868/95 - Dopuštenost prigovora”))

2014/C 159/30

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Debonair Trading Internacional Lda (Funchal, Madeira) (zastupnik: T. Alkin, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: L. Rampini, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a: Ibercosmetica, SA de CV (Mexico, Meksiko)

Predmet

Žalba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 4. lipnja 2012. (predmet R 1033/2011-4), povodom postupka prigovora između Debonair Trading Internacional Lda i Ibercosmetica, SA de CV.

Izreka

Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 4. lipnja 2012. (predmet R 1033/2011-4) u dijelu u kojem je žalbeno vijeće odbacilo kao nedopušten prigovor koji se temelji na članku 8. stavku 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice, u odnosu na znakove na koje se pozvao Debonair Trading Internacional Lda što se tiče Ujedinjene Kraljevine i Irske.

2.	U preostalom dijelu žalba se odbija.

3.	Svaka stranka snosit će svoje troškove.

(1) SL C 311, 13.10.2012.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/23

Presuda Općeg suda od 4. travnja 2014. – Golam protiv OHIM-a – Derby Cycle Werke (FOCUS extreme)

(Predmet T-568/12) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Zahtjev za figurativni žig Zajednice FOCUS extreme - Raniji nacionalni verbalni žig FOCUS - Relativni razlog odbijanja - Vjerojatnost zabune - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

2014/C 159/31

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Sofia Golam (Atena, Grčka) (zastupnik: N. Trovas, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: J. Crespo Carrillo, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Derby Cycle Werke GmbH (Cloppenburg, Njemačka) (zastupnik: U. Gedert, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 16. listopada 2012. (predmet R 2327/2011-4), vezane uz postupak povodom prigovora između Derby Cycle Werke GmbH i S. Golam.

Izreka

1.	Tužba je odbijena.

2.	Sofia Golam snosit će troškove postupka.

(1) SL C 63, 2.3.2013.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/24

Rješenje Općeg suda od 21. ožujka 2014. – Frucona Košice protiv Komisije

(Predmet T-11/07 RENV) (1)

((„Državne potpore - Alkoholi i alkoholna pića - Ukidanje poreznog duga u okviru kolektivnog stečajnog postupka - Odluka kojom se potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem i kojom se nalaže njezin povrat - Prestanak pravnog interesa - Odluka kojom se ukida i zamjenjuje pobijana odluka - Obustava postupka”))

2014/C 159/32

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Frucona Košice a.s. (Košice, Slovačka) (zastupnici: K. Lasok, QC, J. Holmes, B. Hartnett, barristers, i O. Geiss, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Armati i K. Walkerová, agenti)

Intervenijent koji podupire tuženika: St. Nicolaus – trade a.s. (Bratislava, Slovačka) (zastupnik: N. Smaho, odvjetnik)

Predmet

Zahtjev za poništenje Odluke Komisije 2007/254/CE od 7. lipnja 2006. o državnoj potpori C 25/05 (ex NN 21/05) koju je Slovačka Republika dodijelila Frucona Košice a.s. (SL 2007, L 112, str. 14).

Izreka

1.	Obustavlja se postupak o tužbi.

2.	Nalaže se Europskoj komisiji snošenje vlastitih troškova i troškova Frucona Košice a.s.

3.	St. Nicolaus – trade a.s. snositi će vlastite troškove.

(1) SL C 56, 10.3.2007.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/24

Rješenje Općeg suda od 27. ožujka 2014. – Ecologistas en Acción protiv Komisije

(Predmet T-603/11) (1)

((„Pristup dokumentima - Uredba (EZ) br. 1049/2001 - Dokumenti o ostvarenju industrijskog projekta u zaštićenom području na temelju Direktive 92/43/EEZ - Dokumenti koji potječu iz države članice - Prigovor koji je izjavila država članica - Uskrata pristupa - Izuzetak u vezi zaštite svrhe nadzora, istraga i revizija - Izuzetak u vezi zaštite sudskog postupka - Informacije o okolišu - Uredba (EZ) br. 1367/2006 - Očito neosnovana tužba”))

2014/C 159/33

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Ecologistas en Acción-CODA (Madrid, Španjolska) (zastupnici: J. Doreste Hernández, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: P. Costa de Oliveira i I. Martínez del Peral, agenti)

Intervenijent koji podupire tuženika: Kraljevina Španjolska (zastupnici: S. Centeno Huerta, a zatim M. J. García-Valdecasas Dorrego, abogados del Estado)

Predmet

Zahtjev za poništenje Odluke Komisije od 23. rujna 2011. kojom se tužitelju uskraćuje pristup određenim dokumentima u vezi odobrenja projekta izgradnje luke u Granadilli (Ténériffe, Španjolska), a koje su španjolska tijela dostavila Komisiji na temelju Direktive Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, str. 7).

Izreka.

1.	Tužba se odbija.

2.	Ecologistas en Acción-CODA snosit će vlastite troškove i troškove Europske komisije.

3.	Kraljevina Španjolska snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 25, 28.1.2012.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/25

Rješenje Općeg suda od 12. ožujka 2014. – PAN Europe protiv Komisije

(Predmet T-192/12) (1)

((„Tužba za poništenje - Okoliš - Provedbena uredba (EU) br. 1143/2011 o odobrenju aktivne tvari prokloraz - Zahtjev za unutarnje preispitivanje - Odbijanje - Uvjeti koje mora ispuniti organizacija kako bi bila ovlaštena podnijeti zahtjev za unutarnje preispitivanje - Tužba djelomično očito nedopuštena i djelomično očito posve neosnovana”))

2014/C 159/34

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Pesticide Action Network Europe (PAN Europe) (Bruxelles, Belgija) (zastupnik: J. Rutteman, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: P. Oliver i P. Ondrůšek, a zatim P. Ondrůšek, J. Tomkin i L. Pignataro-Nolin, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje Odluke Komisije od 9. ožujka 2012. kojom se odbacuje kao nedopušten zahtjev tužitelja da Komisija preispita provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 1143/2011 od 10. studenoga 2011. o odobrenju aktivne tvari prokloraz u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i kojom je izmijenjen prilog provedbene uredbe Komisije (EU) br. 540/2011 kao i prilog Odluke Komisije 2008/934/EZ (SL L 293, str. 26).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Pesticide Action Network Europe (PAN Europe) snosit će vlastite troškove i troškove Europske komisije.

(1) SL C 194, 30.6.2012.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/26

Rješenje Općeg suda od 20. ožujka 2014. – Donnici protiv Parlamenta

(Predmet T-43/13) (1)

((„Tužba za naknadu štete - Članovi Europskog parlamenta - Provjera valjanosti zastupničkih mandata - Odluka Parlamenta kojom se mandat zastupnika Europskog parlamenta proglašava nevaljanim - Poništenje odluke Parlamenta presudom Suda - Djelomično nedopuštena i djelomično neosnovana tužba”))

2014/C 159/35

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Beniamino Donnici (Castrolibero, Italija) (zastupnici: V. Vallefuoco i J.-M. Van Gyseghem, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: N. Lorent i S. Seyr, agenti)

Predmet

Tužba za naknadu štete kojom se zahtjeva naknada štete koju je tužitelj pretrpio zbog donošenja Odluke Parlamenta od 24. svibnja 2007. u vezi s provjerom valjanosti njegovog mandata i koju je poništio Sud presudom od 30. travnja 2009., Italija i Donnici/Parlement (C-393/07 i C-9/08, Recueil, str. I-3679).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se Beniaminu Donniciju snošenje troškova ovog postupka.

(1) SL C 79, 16.3.2013.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/26

Rješenje Općeg suda od 19. ožujka 2014. – Club Hotel Loutraki i dr. protiv Komisije

(Predmet T-57/13) (1)

((„Tužba za poništenje - Državne potpore - Korištenje video automata za igre na sreću - Dodjela isključive licencije od strane Helenske Republike - Odluka kojom se utvrđuje nepostojanje državne potpore - Pismo upućeno podnositeljima pritužbe - Akt protiv kojeg nije dozvoljena žalba - Nedopuštenost”))

2014/C 159/36

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Club Hotel Loutraki AE (Loutraki, Grčka); Vivere Entertainment AE (Atena, Grčka); Theros International Gaming, Inc. (Patras, Grčka); Elliniko Casino Kerkyras (Atena); Casino Rodos (Rodos, Grčka); i Porto Carras AE (Alimos, Grčka) (zastupnik: S. Pappas, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: M. Afonso i P.-J. Loewenthal, agenti)

Intervenijenti koji podupiru tuženika: Helenska Republika (zastupnik: E.-M. Mamouna, agent); i Organismos Prognostikon Agonon Podosfairou AE (OPAP) (Atena) (zastupnici: K. Fountoukakos-Kyriakakos, solicitor, L. Van den Hende i M. Sánchez Rydelski, odvjetnici, a zatim M. Petite i A. Tomtsis, odvjetnici)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke koja je sadržana u pismu Komisije od 29. studenoga 2012. vezano uz pritužbu koju su uputili tužitelji u odnosu na postojanje državne potpore koju su navodno dodijelila grčka tijela OPAP-u.

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Nalaže se Club Hotel Loutraki AE, Vivere Entertainment AE, Theros International Gaming, Inc., Elliniko Casino Kerkyras, Casino Rodos i Porto Carras AE snošenje vlastitih troškova i troškova Europske komisije i Organismos Prognostikon Agonon Podosfairou AE (OPAP).

3.	Helenska Republika snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 114, 20.4.2013.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/27

Rješenje Općeg suda od 26. ožujka 2014. – Adorisio i dr. protiv Komisije

(Predmet T-321/13) (1)

((„Tužba za poništenje - Državne potpore - Potpore dodijeljene bankama tijekom krize - Dokapitalizacija SNS Reaala i SNS Banke - Odluka kojom se proglašava da je potpora u skladu s unutarnjim tržištem - Izvlaštenje imatelja podređenih obveznica - Nedostatak pravnog interesa - Nedostatak pravne legitimacije - Očita nedopuštenost”))

2014/C 159/37

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Stefania Adorisio (Rim, Italija) i 363 ostala tužitelja čija su imena navedena u prilogu rješenja (zastupnici: F. Sciaudone, L. Dezzani, R. Sciaudone, S. Frazzani i D. Contini, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Flynnn i P.-J. Loewenthal, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje Odluke Komisije C (2013) 1053 final od 22. veljače 2013. o državnoj potpori SA.35382 (2013/N) – Kraljevina Nizozemske – Spašavanje SNS Reaala 2013.

Izreka

1.	Zahtjev se odbacuje kao očito nedopušten.

2.	Nalaže se snošenje troškova Stefaniji Adorisio i 363 ostalih tužitelja čija su imena navedena u prilog.

(1) SL C 233, 10.8.2013.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/27

Žalba koju su 21. veljače 2014. podnijeli Carlos Andres i 150 drugih tužiteljâ protiv presude Službeničkog suda od 11. prosinca 2013. u predmetu F-15/10, Andres i dr. protiv ESB-a

(Predmet T-129/14 P)

2014/C 159/38

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelji: Carlos Andres (Frankfurt na Majni, Njemačka) i 150 drugih žalitelja (zastupnik: L. Levi, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska središnja banka (ESB)

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Službeničkog suda Europske unije od 11. prosinca 2013. u predmetu F-15/10;

—

posljedično, presudi u korist tužbenih zahtjeva tužiteljâ iz prvog stupnja i stoga,

—	poništi obračune plaća za lipanj 2009. u mjeri u kojoj oni u odnosu na tužitelje čine prvu provedbu reforme mirovinskog sustava koju je donio Odbor guvernera 4. svibnja 2009., kao i da poništi, u istoj mjeri, sve naknadne obračune plaća i buduće obračune mirovine;

—	ukoliko je potrebno, ukine odluke kojima se odbijaju zahtjevi za preispitivanje („administrative review”) i interni prigovori („grievance procedure”), od 28. kolovoza i 17. prosinca 2009.;

—

te stoga,

—

naloži tuženiku snošenje razlike u plaći i mirovini koja proizlazi iz prethodno navedene odluke Odbora guvernera od 4. svibnja 2009. u odnosu na primjenu prethodnog mirovinskog sustava; ta razlika u plaći i mirovini mora biti uvećana za zatezne kamate počevši od 15. lipnja 2009. te zatim od 15. svakog mjeseca do potpune isplate, koje su određene na razini stope ESB-a uvećanoj za 3 boda,

—	naloži tuženiku snošenje naknade štete zbog štete koja je pretrpljena uslijed gubitka kupovne moći, koja je procijenjena ex aequo et bono, i provizorno na 1 % mjesečne plaće svakog tužitelja;

—	naloži ESB-u snošenje svih troškova;

—	naloži tuženiku snošenje cjelokupnih troškova postupka u oba stupnja.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe žalitelj ističe osam žalbenih razloga.

1.	Prvi žalbeni razlog temelji se na povredi članka 6.8 Priloga III. Uvjetima o zaposlenju, povredi načela zakonitosti i pravne sigurnosti i povredi članka 35. stavka 1. točke (e) Poslovnika Službeničkog suda.

2.	Drugi žalbeni razlog temelji se na kršenju ovlasti Odbora za nadzor, povredi Priloga III. Uvjetima o zaposlenju i mandata Odbora za nadzor, kao i načela dobre vjere.

Treći žalbeni razlog temelji se na povredi prava savjetovanja s Odborom zaposlenih i Odborom za nadzor, povredi načela dobre vjere, kršenju članaka 45. i 46. Uvjeta o zaposlenju, povredi Protokola sporazuma o odnosima između Izvršnog odbora i Odbora zaposlenih ESB-a, povredi Priloga III. Uvjeta o zaposlenju i mandata Odbora za nadzor, kao i iskrivljavanju spisa.

4.	Četvrti žalbeni razlog temelji se na povredi članka 6.3 Mirovinskog plana, nadzora obrazloženja odluke od 4. svibnja 2009., iskrivljavanju spisa i povredi načela dobrog financijskog upravljanja.

5.	Peti žalbeni razlog temelji se na povredi nadzora očite pogreške u procjeni i iskrivljavanju spisa.

6.	Šesti žalbeni razlog temelji se na kršenju načela proporcionalnosti, obveze obrazlaganja, iskrivljavanju spisa i povredi dokaznih elemenata.

7.	Sedmi žalbeni razlog temelji se na zanemarivanju razlike ugovornog i statutarnog radnog odnosa, povredi temeljnih uvjeta radnog odnosa i povredi Direktive 91/533 (1).

8.	Osmi žalbeni razlog temelji se na kršenju stečenih prava.

(1) Direktiva Vijeća od 14. listopada 1991. o obvezi poslodavca da obavijesti radnike o uvjetima koji se primjenjuju na ugovor o radu ili radni odnos (SL L 288, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 64.)

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/29

Žalba koju je 21. veljače 2014. podnijela Catherine Teughels protiv presude Službeničkog suda od 11. prosinca 2013. u predmetu F-117/11, Teughels protiv Komisije

(Predmet T-131/14 P)

2014/C 159/39

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Catherine Teughels (Eppegem, Belgija) (zastupnik: L. Vogel, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	ukine u cijelosti pobijanu presudu Službeničkog suda Europske unije od 11. prosinca 2013., donesenu na zasjedanju u punom sastavu, dostavljenu telefaksom 11. prosinca 2013., kojom je odbijena tužba koju je žaliteljica podnijela 8. studenoga 2011.;

—	očitujući se o meritumu tužbe koju je žaliteljica podnijela Službeničkom sudu, da utvrdi njegovu osnovanost i da slijedom toga poništi odluke koje su predmet te tužbe;

—	naloži tuženiku snošenje troškova prvostupanjskog postupka sukladno članku 87. stavku 2. Poslovnika, uključujući i nužne troškove koje su nastali u svrhu postupka, a naročito putne troškove, troškove smještaja i boravka, odvjetničke nagrade, sukladno članku 91. točki (b) Poslovnika.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe žalitelj ističe dva žalbena razloga.

Prvi žalbeni razlog

Prvi žalbeni razlog odnosi se na povredu članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije i članka 26. stavaka 1. i 4. Priloga XIII. navedenom pravilniku, zanemarivanje stečenih prava i na povredu načela pravne sigurnosti i zabrane retroaktivnog djelovanja, kao i nedostatak obrazloženja. Žaliteljica tvrdi da:

—

je Službenički sud dao retroaktivan učinak općim provedbenim odredbama vezanim uz članke 11. i 12. Priloga VIII. Pravilnika koje se tiču prijenosa mirovinskih prava usvojenih 2011. godine, time što je odlučio da je, pri određivanju broja anuiteta koji prema mirovinskom sustavu Zajednice odgovara statističkom ekvivalentu mirovinskih prava tužiteljice prema belgijskom mirovinskom sustavu, AIPN mogao valjano primijeniti opće provedbene odredbe iz 2011. godine iz razloga što se u trenutku stupanja na snagu tih odredbi tužiteljica nije našla u položaju „u potpunosti obuhvaćenom” općim provedbenim odredbama iz 2004. godine, s obzirom na to da nije prihvatila prijedlog izračuna koji joj je prethodno ponuđen, unatoč tome što je zahtjev za prijenos mirovinskih prava bio podnesen u studenom 2009., što su se prava tužiteljice stoga konačno iskristalizirala u tom trenutku i što su slijedom toga trebala biti definirana sukladno općim provedbenim odredbama iz 2004. godine;

—	Službenički sud nije pravno obrazložio svoju analizu te nije objasnio iz kojeg razloga odredbe Pravilnika na koje se poziva tužiteljica u tužbi u prvostupanjskom postupku i u tim odredbama uspostavljena načela treba u konkretnom slučaju odbiti.

Drugi žalbeni razlog

Drugi žalbeni razlog tiče se povrede načela pravne sigurnosti i načela „patere legem quam ipse fecisti”, zanemarivanja stečenih prava, nedostatka obrazloženja, kao i povrede autoriteta i obvezujuće snage koji proizlaze iz svakog pojedinačnog administrativnog akta i, konkretno, odluke koja je donesena u odnosu na žaliteljicu 29. lipnja 2010. Žaliteljica tvrdi da:

—

je Službenički sud pogrešno smatrao da tužiteljičina situacija nije bila u potpunosti obuhvaćena općim provedbenim odredbama iz 2004. godine u trenutku stupanja na snagu općih provedbenih odredbi iz 2011., iz razloga što ona nije „formalno ni prihvatila ni odbila” prijedlog izračuna koji joj je izložen 29. lipnja 2010., dok je taj prijedlog izračuna predstavljao pravu administrativnu odluku koja na konačan način utječe na prava tužiteljice;

—	administracija nije više mogla jednostrano ograničiti prava koja su proizlazila iz prijedloga izračuna koji je za nju bio pravno obvezujući;

—	Službenički sud je zanemario načelo prema kojem konačna i obvezujuća narav jednostrane odluke Komisije ne ovisi o pristanku osobe kojoj je ona upućena.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/30

Tužba podnesena 27. veljače 2014. – Chart protiv EEAS-a

(Predmet T-138/14)

2014/C 159/40

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužiteljica: Randa Chart (Woluwe-Saint-Lambert, Belgija) (zastupnici: T. Bontinck i A. Guillerme, odvjetnici)

Tuženik: Europska služba za vanjsko djelovanje (EEAS)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	utvrdi odgovornost EEAS-a za štetu koju je tužiteljica pretrpjela u razdoblju od listopada 2001. do danas, zbog nezakonitog postupanja Delegacije Europske unije u Kairu i EEAS-a;

—

slijedom navedenog:

—	Randi Chart isplati iznos od 509 283,88 eura (petsto devet tisuća dvjesto osamdeset tri eura i osamdeset osam centi) na ime naknade za pretrpljenu štetu, uz mogućnost povećanja tijekom postupka;

—	podredno, Randi Chart isplati iznos od 380 063,81 eura (tristo osamdeset tisuća šezdeset tri eura i osamdeset i jedan cent) na ime naknade za štetu koju je pretrpjela od 30. listopada 2008., uz mogućnost povećanja tijekom postupka;

—	tuženiku naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužiteljica, bivša članica lokalnog osoblja u Delegaciji Europske unije u Egiptu, traži naknadu štete pretrpljene zbog nezakonitog postupanja europske administracije koje se sastojalo u tome da ista nije dostavila uvjerenje o završetku službe tužiteljice službama socijalnog osiguranja egipatske administracije nakon njezina otkaza. Tužiteljica je zbog toga bila spriječena vratiti se raditi u Egipat.

Vezano uz nezakonito postupanje koje se imputira tuženiku, tužiteljica ističe četiri tužbena razloga: povredu načela dobre uprave, povredu načela razumnog roka, povredu mjerodavnog egipatskog prava i povredu prava na privatnost.

Tužiteljica tvrdi da joj je propust djelovanja tuženika uzrokovao znatnu štetu te traži obeštećenje kako za materijalnu tako i za nematerijalnu štetu.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/31

Tužba podnesena 5. ožujka 2014. – Anastasiou protiv Komisije i ESB-a

(Predmet T-149/14)

2014/C 159/41

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Harry Anastasiou (Larnaca, Cipar) (zastupnici: C. Paschalides, Solicitor, i A. Paschalides, odvjetnik)

Tuženici: Europska središnja banka i Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	naloži tuženicima da tužitelju naknade štetu prema članku 268. UFEU-a.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj tvrdi da su tuženici uzrokovali gubitak novčanih sredstava na njegovom računu jer su prijevremeno uveli sredstvo sanacije na depozit kod njegove banke kao dio uvjeta za financijsku pomoć pruženu Cipru 26. travnja 2013. sukladno članku 13. Ugovora o europskom mehanizmu za stabilnost iz 2012. jer su: a) „očito i teško zanemarili granice” svojih ovlasti u svojstvu institucija EU-a prema članku 136. stavku 3. UFEU-a; b) nezakonito predali učinkoviti nadzor svojih funkcija u svojstvu institucija EU-a; c) prijevremeno uveli sredstvo sanacije na depozite kod Ciparske banke i Ciparske narodne banke koji nisu postojali u pravu EU-a; d) uveli ograničenje kretanja novca koje imateljima depozita sprečava podizanje i/ili prijenos sredstava u sigurnije ustanove; i e) time povrijedili načela pravne sigurnosti, jednakosti i ljudskih prava.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/31

Tužba podnesena 5. ožujka 2014. – Pavlides protiv Komisije i ESB-a

(Predmet T-150/14)

2014/C 159/42

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Constantinos Pavlides (Nikozija, Cipar) (zastupnici: C. Paschalides, Solicitor, i A. Paschalides, odvjetnik)

Tuženici: Europska središnja banka i Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	naloži tuženicima da tužitelju naknade štetu prema članku 268. UFEU-a.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj tvrdi da su tuženici uzrokovali gubitak novčanih sredstava na njegovom računu jer su prijevremeno uveli sredstvo sanacije na depozit kod njegove banke kao dio uvjeta za financijsku pomoć pruženu Cipru 26. travnja 2013. sukladno članku 13. Ugovora o Europskom stabilizacijskom mehanizmu iz 2012. jer su: a) „očito i teško zanemarili granice” svojih ovlasti u svojstvu institucija EU-a prema članku 136. stavku 3. UFEU-a; b) nezakonito predali učinkoviti nadzor svojih funkcija u svojstvu institucija EU-a; c) prijevremeno uveli sredstvo sanacije na depozite kod Ciparske banke i Ciparske narodne banke koji nisu postojali u pravu EU-a; d) uveli ograničenje kretanja novca koje imateljima depozita sprečava podizanje i/ili prijenos sredstava u sigurnije ustanove; i e) time povrijedili načela pravne sigurnosti, jednakosti i ljudskih prava.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/32

Tužba podnesena 5. ožujka 2014. – Vassiliou protiv Komisije i ESB-a

(Predmet T-151/14)

2014/C 159/43

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Costas Vassiliou (Kinshasa, Kongo) (zastupnici: C. Paschalides, Solicitor, i A. Paschalides, odvjetnik)

Tuženici: Europska središnja banka i Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	naloži tuženicima da tužitelju naknade štetu prema članku 268. UFEU-a.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/32

Tužba podnesena 5. ožujka 2014. – Medilab protiv Komisije i ESB-a

(Predmet T-152/14)

2014/C 159/44

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Medilab Ltd (Nikozija, Cipar) (zastupnici: C. Paschalides, Solicitor, i A. Paschalides, odvjetnik)

Tuženici: Europska središnja banka i Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	naloži tuženicima da tužitelju naknade štetu prema članku 268. UFEU-a.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/33

Tužba podnesena 28. veljače 2014. – JingAo Solar i dr. protiv Vijeća

(Predmet T-157/14)

2014/C 159/45

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: JingAo Solar Co. Ltd (Ningjin, Kina); Shanghai JA Solar Technology Co. Ltd (Šangaj, Kina); Yangzhou JA Solar Technology Co. Ltd (Yangzhou, Kina); Hefei JA Solar Technology Co. Ltd (Hefei, Kina); Shanghai JA Solar PV Technology Co. Ltd (Šangaj); i JA Solar GmbH (München, Njemačka) (zastupnici: A. Willems, S. De Knop i J. Charles, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	proglasi tužbu dopuštenom;

—	poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 1238/2013 o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine (SL 2013, L 325, str. 1.) u djelu koji se odnosi na tužitelje;

—	naloži tuženicima snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog prema kojem su uvođenjem antidampinških mjera na kristalne silicijske fotonaponske module i ključne elemente poslane iz Narodne Republike Kine, iako se u Obavijesti o pokretanju postupka spominje samo kristalne silicijske fotonaponske module i ključne elemente podrijetlom iz Narodne Republike Kine, institucije povrijedile članak 5. stavak 10. i članak 5. stavak 11. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (1).

2.	Drugi tužbeni razlog prema kojem su uvođenjem antidampinških mjera na kristalne silicijske fotonaponske module i ključne elemente koji nisu bili predmet antidampinškog postupka, institucije povrijedile članke 1. i 17. Uredbe (EZ) br. 1225/2009.

3.	Treći tužbeni razlog prema kojem su, primjenjujući metodologiju koja ne odgovara tržišnoj ekonomiji za izračun dampinške marže proizvoda iz zemalja tržišne ekonomije, institucije povrijedile članak 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009.

4.	Četvrti tužbeni razlog prema kojem su provođenjem samo jednog ispitnog postupka za dva različita proizvoda (tj. kristalne silicijske fotonaponske module i ćelije) institucije povrijedile članak 1. stavak 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009.

5.	Peti tužbeni razlog prema kojem su time što nisu ispitale zahtjev za status tržišnog gospodarstva tužitelja, institucije povrijedile članak 2. stavak 7. točku (c) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009.

Šesti tužbeni razlog prema kojem su, propuštajući odrediti visinu štete koja je nanesena industriji Unije zbog dampinških uvoza i drugih poznatih faktora te, posljedično, određujući namet koji je pretjeran u odnosu na ono što je potrebno da bi se otklonila šteta koju su dampinški uvozi nanijeli industriji Unije, institucije povrijedile članak 3. i članak 9. stavak 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009.

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja nečlanica Europske zajednice (SL 2009 L 343, str. 51.)

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/34

Tužba podnesena 28. veljače 2014. – JingAo Solar i dr. protiv Vijeća

(Predmet T-158/14)

2014/C 159/46

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	proglasi tužbu nedopuštenom;

—	poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 1239/2013 o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine (SL 2013 L 325 str. 66.), u mjeri u kojoj se odnosi na tužitelje;

—	naloži tuženicima snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, prema kojem su uvođenjem konačnih kompenzacijskih pristojbi na kristalne silicijske fotonaponske module i ključne elemente poslane iz Narodne Republike Kine, dok Obavijest o pokretanju postupka spominje samo kristalne silicijske fotonaponske module i ključne elemente podrijetlom iz Narodne Republike Kine, institucije povrijedile članak 10. stavke 12. i 13. Uredbe Vijeća (EZ) br. 597/2009 (1).

2.	Drugi tužbeni razlog, prema kojem su uvođenjem konačnih kompenzacijskih pristojbi na kristalne silicijske fotonaponske module i ključne elemente koji nisu bili predmet antisubvencijskog postupka institucije povrijedile članke 1. i 27. Uredbe Vijeća (EZ) br. 597/2009.

3.	Treći tužbeni razlog, prema kojem su provođenjem samo jednog ispitnog postupka za dva različita proizvoda (tj. kristalne silicijske fotonaponske module i ćelije) institucije povrijedile članak 2. točku (c) Uredbe Vijeća (EZ) br. 597/2009.

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 597/2009 od 11. lipnja 2009. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 2009 L 188, str. 93.)

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/34

Tužba podnesena 19. ožujka 2014. – Marzocchi Pompe protiv OHIM-a – Settima Flow Mechanisms (ELIKA)

(Predmet T-182/14)

2014/C 159/47

Jezik na kojem je tužba podnesena: talijanski

Stranke

Tužitelj: Marzocchi Pompe SpA (Casalecchio di Reno, Italija) (zastupnik: M. Bovesi, avvocato)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Settima Flow Mechanisms (Grossolengo, Italija)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku drugog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 20. prosinca 2013. (predmet R 428/2013-2) i utvrdi valjanost žiga ELIKA u odnosu na sve proizvode za koje je registriran;

—	poduzme svaku drugu mjeru koju ocjeni potrebnom;

—	naloži OHIM-u snošenje troškova ovog postupka te postupka pred žalbenim vijećem, uključujući one koje je imao Marzocchi Pompe SpA, u skladu s člankom 87. stavkom 2. zajedno s člankom 91. točkom b) i člankom 132. stavkom 2. Poslovnika Općeg suda

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Registrirani žig Zajednice protiv kojeg je podnesen zahtjev za proglašavanje žiga ništavim: Međunarodna registracija u kojoj je navedena Europska unija figurativnog žiga koji sadrži verbalni element „ELIKA” za proizvode iz razreda 7 – žig Zajednice br. 1 051 270

Nositelj žiga Zajednice: Marzocchi Pompe SpA

Stranka koja zahtijeva proglašavanje žiga Zajednice ništavim: Settima Flow Mechanisms

Obrazloženje zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim: članak 52. stavak 1. točka (a) i članak 7. stavak 1. točke (b), (c) i (g) Uredbe br. 207/2009

Odluka Odjela za poništaje: proglašavanje žiga ništavim

Odluka žalbenog vijeća: odbijanje žalbe

Tužbeni razlozi: povreda članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/35

Tužba podnesena 24. ožujka 2014. – 100% Capri Italia protiv OHIM-a – Cantoni ITC (100% Capri)

(Predmet T-198/14)

2014/C 159/48

Jezik na kojem je tužba podnesena: talijanski

Stranke

Tužitelj: 100% Capri Italia Srl (Capri, Italija) (zastupnici: A. Perani, G. Ghisletti i F. Braga, avvocati)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Cantoni ITC SpA (Milano, Italija)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	utvrdi povredu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 i, slijedom toga,

—	poništi odluku drugog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu od 10. siječnja 2014. u predmetu R 2122/2012-2;

—	naloži OHIM-u snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Podnositelj prijave žiga Zajednice: tužitelj

Predmetni žig Zajednice: figurativni žig koji sadrži verbalne elemente „100% Capri” za proizvode iz razreda 3, 18 i 25

Nositelj žiga ili znaka navedenog u prilog osnovanosti prigovora: Cantoni ITC SpA

Navedeni žig ili znak: figurativni žig koji sadrži verbalni element „CAPRI” i nacionalni verbalni žig „CAPRI” za proizvode iz razreda 3, 18 i 25

Odluka Odjela za prigovore: prihvaćanje prigovora

Odluka žalbenog vijeća: djelomično odbijanje žalbe

Tužbeni razlozi: povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/36

Tužba podnesena 28. ožujka 2014. – Vanbreda Risk & Benefits protiv Komisije

(Predmet T-199/14)

2014/C 159/49

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Vanbreda Risk & Benefits (Antwerpen, Belgija) (zastupnici: P. Teerlinck i P. de Bandt, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku Europske komisije od 30. siječnja 2014. (oznaka Ares(2014)221245) kojom je Komisija odlučila ne prihvatiti ponudu društva VANBREDA RISK & BENEFITS SA za skupinu 1. nabave 2013/S 155-269617 (poziv na podnošenje ponuda br. OIB.DR.2/PO/2013/062/591) i da ga dodijeli društvu Marsh SA;

—	naloži pribavljanje isprava iz poglavlja III. (mjere upravljanja postupkom) ove tužbe;

—	utvrdi izvanugovornu odgovornost Komisije i naloži Komisiji da tužitelju isplati iznos od 1 000 000,00 eura na ime izmakle prilike za dobivanje nabave, gubitka referenci i pretrpljene nematerijalne štete;

—	u svakom slučaju Komisiji naloži snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe samo jedan tužbeni razlog koji se zasniva na tome da je Komisija nezakonito dodijelila ugovor o javnoj nabavi društvu koje je, zanemarujući specifikacije, uz svoju ponudu priložilo sporazum/punomoć kojim su se svi osiguratelji koji su dio konzorcija obvezali na solidarno izvršenje nabave.

Tužbeni razlog je podijeljen u tri dijela u kojima se tvrdi da je Komisija:

—

povrijedila načelo jednakosti podnositelja ponuda, članak 111. stavak 5. i članak 113. stavak 1. Financijske uredbe (1) kao i članak 146. stavke 1. i 2., članak 149. stavak 1. i članak 158. stavke 1. i 3. Provedbene uredbe (2) te odredbe iz specifikacija, time što je utvrdila da je ponuda društva Marsh uredna, iako ona nije sadržavala sporazum/punomoć pravilno potpisan od strane svih osiguravatelja koji su dio konzorcija sukladno odredbama iz specifikacija;

—	povrijedila načelo jednakog postupanja prema podnositeljima ponuda te članak 112. stavak 1. Financijske uredbe i članak 160. Provedbene uredbe, time što je društvu Marsh dopustila da izmijeni svoju ponudu nakon krajnjeg roka za podnošenje ponuda;

—

povrijedila načelo transparentnosti u vezi s člankom 102. stavkom 1. Financijske uredbe, time što je odbila dati jasan odgovor na pitanje tužitelja o tome treba li sporazum/punomoć biti potpisan od strane svih osiguravatelja koji sudjeluju u konzorciju društva Marsh te je li ta isprava bila priložena uz ponudu društva Marsh.

(1) Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, str. 1.)

(2) Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada. 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, str. 1.)

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/38

Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 10. travnja 2014. – Nieminen protiv Vijeća

(Predmet F-81/12) (1)

((Javna služba - Promaknuće - Promaknuća za 2010. godinu - Promaknuća za 2011. godinu - Odluka da se podnositelj zahtjeva ne promakne - Obveza obrazlaganja - Uspoređivanje zasluga - Administratori koji obavljaju jezične poslove i administratori koji obavljaju poslove različite od jezičnih - Kvote za promaknuće - Trajnost zasluga))

2014/C 159/51

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Risto Nieminen (Kraainem, Belgija) (zastupnici: C. Abreu Caldas, S. Orlandi, A. Coolen, J.-N. Louis i É. Marchal, odvjetnici, a zatim C. Abreu Caldas, S. Orlandi i J.-N. Louis, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: J. Herrmann i M. Bauer, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluka o tome da se podnositelja zahtjeva ne promakne u razred AD 12 za godine 2010. i 2011.

Izreka presude

1.	Tužba se odbija.

2.	R. Nieminen snosit će svoje troškove i troškove Vijeća Europske unije.

(1) SL C 295, 29.9.2012., str. 34.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/38

Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 10. travnja 2014. – Camacho-Fernandes protiv Komisije

(Predmet F-16/13) (1)

((Javna služba - Dužnosnici - Socijalna sigurnost - Članak 73. Pravilnika - Profesionalna bolest - Izloženost azbestu i drugim tvarima - Liječničko povjerenstvo - Odbijanje priznanja profesionalnog izvora bolesti koja je dovela do smrti dužnosnika - Valjanost mišljenja liječničkog povjerenstva - Načelo kolektivne odgovornosti - Mandat - Obrazloženje - Načelo jednakog postupanja))

2014/C 159/52

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Ivo Camacho-Fernandes (Funchal, Portugal) (zastupnik: N. Lhoëst, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Currall i V. Joris, agenti)

Predmet

Zahtjev da se poništi odluka Zajedničkog sustava mirovinskog osiguranja u dijelu u kojem se potvrđuje tekst prijedloga odluke o odbijanju zahtjeva za priznavanje profesionalnog izvora bolesti od koje je umrla supruga tužitelja, bivša dužnosnica.

Izreka presude

1.	Tužba se odbija.

2.	I. Camacho-Fernandes snosit će svoje troškove te mu se nalaže snošenje troškova Europske komisije.

(1) SL C 108, 13.4.2013., str. 40.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/39

Presuda Službeničkog suda (treće vijeće) od 9. travnja 2014. – Rouffaud protiv EEAS-a

(Predmet F-59/13) (1)

((Javna služba - Član ugovornog osoblja za pomoćne poslove - Promjena ugovora - Predsudski postupak - Konzistentnost između razloga istaknutih u administrativnom postupku i tužbenih razloga - Izmjena osnove osporavanja))

2014/C 159/53

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Thierry Rouffaud (Ixelles, Belgija) (zastupnici: u početku A. Coolen, É. Marchal, S. Orlandi i D. Abreu Caldas, odvjetnici, potom S. Orlandi i D. Abreu Caldas, odvjetnici)

Tuženik: Europska služba za vanjsko djelovanje (EEAS) (zastupnici: S. Marquardt i M. Silva, agenti)

Predmet

Zahtjev da se poništi odluka kojom je odbijen zahtjev tužitelja kojim je tražio da se njegovi uzastopno zaključeni ugovori o radu na određeno vrijeme pretvore u ugovor na neodređeno vrijeme i da se vrijeme koje je proveo kao član ugovornog osoblja za pomoćne poslove prizna kao vrijeme koje je proveo kao član ugovornog osoblja

Izreka presude

1.	Tužba se odbija.

2.	T. Rouffaud snosi svoje troškove te mu se nalaže snošenje troškova Europske službe za vanjsko djelovanje.

(1) SL C 233, 10.8.2013., str. 14.

26.5.2014

Službeni list Europske unije

C 159/39

Rješenje Službeničkog suda (drugo vijeće) od 9. travnja 2014. – Colart i dr. protiv Parlamenta

(Predmet F-87/13) (1)

((Javna služba - Zastupljenost osoblja - Okvirni sporazum između Parlamenta i sindikalnih ili profesionalnih udruženja u instituciji - Izvršni odbor sindikata - Interni spor sindikata o legitimitetu i identitetu osoba koje čine izvršni odbor - Pravo na pristup elektroničkoj pošti koju je institucija stavila na raspolaganje sindikatu - Odbijanje institucije da ponovno uspostavi prava i/ili ukine bilo kavo pravo na pristup elektroničkoj pošti - Procesna legitimacija - Očita nedopuštenost))

2014/C 159/54

Jezik postupka:francuski

Stranke

Tužitelj: Philippe Colart i dr. (Bastogne, Belgija) (zastupnici: A. Salerno i B. Cortese, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: O. Caisou-Rousseau i M. Ecker, agenti)

Predmet

Zahtjev da se poništi odluka Europskog parlamenta o novoj raspodjeli prava na pristup pretincu elektroničke pošte sindikata SAFE

Izreka rješenja

1.	Tužba se odbacuje kao očito nedopuštena.

2.	P. Colart, J.-M. Bras, S. Corthout, D. Decoutere, G. Dony, L. Garzone, Y. Kemmerling-Linssen, G. Manzella i P. Vienne snosit će svoje troškove te im se nalaže snošenje troškova Europskog parlamenta.

(1) SL C 344, 23.11.2013., str. 69.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 159

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Svezak 57. 26. svibnja 2014.

Obavijest br.	Sadržaj	Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2014/C 159/01	Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije	1

	V. Objave
	SUDSKI POSTUPCI
	Sud
2014/C 159/02	Predmet C-80/12: Presuda Suda (veliko vijeće) od 1. travnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku First-tier Tribunal (Tax Chamber) – Ujedinjena Kraljevina) – Felixstowe Dock and Railway Company Ltd i dr. protiv The Commissioners for Her Majesty's Revenue & Customs (Zahtjev za prethodnu odluku — Sloboda poslovnog nastana — Porez na dobit — Porezna olakšica — Grupe društava i konzorciji — Nacionalno zakonodavstvo koje omogućuje prijenos gubitaka između društva koje pripada konzorciju i društva koje pripada grupi, a koja su međusobno povezana društvom poveznicom koje je istovremeno i član grupe i član konzorcija — Uvjet rezidentnosti društva poveznice — Diskriminacija na temelju sjedišta trgovačkog društva — Društvo majka grupe koje ima sjedište u trećoj državi i koje putem društava koja imaju sjedište u trećim državama drži temeljni kapital društava koja žele međusobno zamijeniti gubitke)	2

2014/C 159/03	Predmet C-224/12 P: Presuda Suda (drugo vijeće) od 3. travnja 2014. – Europska komisija protiv Kraljevine Nizozemske, ING Groep NV, Nederlandsche Bank NV (Žalba — Financijski sektor — Ozbiljan poremećaj u gospodarstvu države članice — Državna potpora u korist bankarske grupe — Oblik — Ulaganje u kapital u sklopu plana restrukturiranja — Odluka — Usklađenost potpore sa zajedničkim tržištem — Pretpostavke — Izmjena uvjeta za otplatu potpore — Kriterij privatnog ulagača)	3

2014/C 159/04	Predmet C-301/12: Presuda Suda (drugo vijeće) od 3. travnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Consiglio di Stato – Italija) – Cascina Tre Pini s.s. protiv Ministero dell'Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare, Regione Lombardia, Presidenza del Consiglio dei Ministri, Consorzio Parco Lombardo della Valle del Ticino, Comune di Somma Lombardo (Zahtjev za prethodnu odluku — Okoliš — Očuvanje prirodnih staništa i divlje faune i flore — Direktiva 92/43/EEZ — Područja od značaja za Zajednicu — Ponovno razmatranje statusa takvog područja u slučaju nastanka onečišćenja ili pogoršanja stanja okoliša — Nacionalni propis koji za zainteresirane osobe ne predviđa mogućnost da zatraže navedeno ponovno razmatranje — Dodjela nadležnom nacionalnom tijelu diskrecijske ovlasti da po službenoj dužnosti pokrene postupak ponovnog razmatranja navedenog statusa)	3

2014/C 159/05	Predmet C-387/12: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. travnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Bundesgerichtshof – Njemačka) – Hi Hotel HCF SARL protiv Uwe Spoering (Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Uredba (EZ) br. 44/2001 — Međunarodna nadležnost u stvarima koje se odnose na štetne radnje, delikte ili kvazidelikte — Radnja počinjena u jednoj državi članici koja se sastoji od sudjelovanja u protupravnoj radnji počinjenoj na državnom području druge države članice — Određivanje mjesta u kojemu se dogodio štetni događaj)	4

2014/C 159/06	Predmet C-428/12: Presuda Suda (peto vijeće) od 3. travnja 2014. – Europska komisija protiv Kraljevine Španjolske (Povreda obveze države članice — Članci 34. i 36. UFEU-a — Mjere s istovrsnim učinkom kao količinska ograničenja uvoza — Dodatni privatni prijevoz robe — Prvo vozilo flote poduzeća — Pravila dobivanja licence za cestovni prijevoz — Cestovna sigurnost i zaštita okoliša)	5

2014/C 159/07	Predmet C-438/12: Presuda Suda (treće vijeće) od 3. travnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Oberlandesgericht München – Njemačka) – Irmengard Weber protiv Mechthilde Weber (Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Uredba (EZ) br. 44/2001 — Članak 22. točka 1. — Isključiva nadležnost — Postupci čiji su predmet stvarna prava na nekretninama — Priroda prava prvokupa — Članak 27. stavak 1. — Litispendencija — Pojam postupaka o istom predmetu u kojima sudjeluju iste stranke — Odnos između članka 22. točke 1. i članka 27. stavka 1. — Članak 28. stavak 1. — Povezani postupci — Kriteriji procjene zastoja s postupkom)	6

2014/C 159/08	Predmet C-515/12: Presuda Suda (drugo vijeće) od 3. travnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas – Litva) – 4finance UAB protiv Valstybinė vartotojų teisių apsaugos tarnyba, Valstybinę mokesčių inspekciją prie Lietuvos Respublikos finansų ministerijos (Direktiva 2005/29/EZ — Nepoštena poslovna praksa — Piramidalni sustav promidžbe — Relevantnost eventualnog uloga potrošača danog s ciljem primanja naknade — Tumačenje pojma ulog)	7

2014/C 159/09	Spojeni predmeti C-516/12 do C-518/12: Presuda Suda (peto vijeće) od 3. travnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Consiglio di Stato – Italija) – CTP – Compagnia Trasporti Pubblici SpA protiv Regione Campania (C-516 do 518/12), Provincia di Napoli (C-516/12 i C-518/12) (Zahtjev za prethodnu oduku — Uredba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 — Usluge javnog prijevoza putnika — Članak 4. — Zahtjev za ukidanje obveze pružanja javnih usluga — Članak 6. — Pravo na naknadu troškova koji proizlaze iz izvršenja obveze pružanja javnih usluga)	7

2014/C 159/10	Predmet C-559/12: Presuda Suda (prvo vijeće) od 3. travnja 2014. – Francuska Republika protiv Europske komisije (Žalba — Državne potpore — Potpore u obliku neograničenog implicitnog jamstva u korist La Poste koje proizlazi iz njezinog statusa javne ustanove — Postojanje jamstva — Prisutnost državnih sredstava — Prednost — Teret i standard dokazivanja)	8

2014/C 159/11	Spojeni predmeti C-43/13 i C-44/13: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. travnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Bundesfinanzhof – Njemačka) – Hauptzollamt Köln protiv Kronos Titan GmbH (C-43/13), Hauptzollamt Krefeld protiv Rhein-Ruhr Beschichtungs-Service GmbH (C-44/13) (Direktiva 2003/96/EZ — Oporezivanje energenata — Proizvodi koji nisu spomenuti u Direktivi 2003/96/EZ — Pojam gorivo za ogrjev ili ekvivalentno pogonsko gorivo)	9

2014/C 159/12	Predmet C-60/13: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. travnja 2014. – Europska komisija protiv Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske (Povreda obveze države članice — Vlastita sredstva Unije — Odluka 2000/597/EZ, Euratom — Članak 8. — Uredba (EZ, Euratom) br. 1150/2000 — Članci 2., 6. i 9. do 11. — Odbijanje stavljanja na raspolaganje vlastitih sredstava Europskoj uniji — Pogrešne obvezujuće tarifne informacije — Uvoz svježeg češnjaka kao smrznutog češnjaka — Odgovornost za grešku nacionalnih carinskih tijela — Financijska odgovornost država članica)	10

2014/C 159/13	Predmet C-319/13: Presuda Suda (drugo vijeće) od 3. travnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Thüringer Oberlandesgericht – Njemačka) – Udo Rätzke protiv S+K Handels GmbH (Zahtjev za prethodnu odluku — Energija — Označivanje energetske učinkovitosti televizora — Delegirana uredba (EU) br. 1062/2010 — Obveze distributera — Televizor isporučen distributeru bez te oznake prije početka primjene uredbe — Obveza distributera da od dana početka primjene uredbe označi takav televizor i da naknadno nabavi oznaku)	10

2014/C 159/14	Predmet C-550/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. listopada 2013. uputio Cour d'appel de Poitiers (Francuska) – Kazneni postupak protiv Jean-Paul Grimala	11

2014/C 159/15	Predmet C-12/14: Tužba podnesena 10. siječnja 2014. – Europska komisija protiv Republike Malte	11

2014/C 159/16	Predmet C-108/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. ožujka 2014. uputio Bundesfinanzhof (Njemačka) – Beteiligungsgesellschaft Larentia + Minerva mbH & Co. KG protiv Finanzamt Nordenham	12

2014/C 159/17	Predmet C-109/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. ožujka 2014. uputio Bundesfinanzhof (Njemačka) – Finanzamt Hamburg-Mitte protiv Marenave Schiffahrts AG	13

2014/C 159/18	Predmet C-119/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. ožujka 2014. uputio Amtsgericht Rüsselsheim (Njemačka) – Henricus Cornelis Maria Niessen i dr. protiv Condor Flugdienst GmbH	13

2014/C 159/19	Predmet C-122/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. ožujka 2014. uputio Juzgado de Primera Instancia no 5 de Cartagena (Španjolska) – Aktiv Kapital Portfolio Invesment protiv Ángela Luisa Egee Torregrose	14

2014/C 159/20	Predmet C-127/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. ožujka 2014. uputio Augstākā tiesa (Latvija) – Andrejs Surmačs protiv Finanšu un kapitāla tirgus komisija	14

2014/C 159/21	Predmet C-128/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. ožujka 2014. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) – Staatssecretaris van Financiën protiv Het Oudeland Beheer BV	15

2014/C 159/22	Predmet C-130/14: Tužba podnesena 20. ožujka 2014. – Europska komisija protiv Kraljevine Belgije	16

2014/C 159/23	Predmet C-137/14: Tužba podnesena 21. ožujka 2014. – Europska komisija protiv Savezne Republike Njemačke	16

2014/C 159/24	Predmet C-141/14: Tužba podnesena 24. ožujka 2014. – Europska komisija protiv Republike Bugarske	18

2014/C 159/25	Predmet C-145/14: Tužba podnesena 27. ožujka 2014. – Europska komisija protiv Republike Bugarske	19

2014/C 159/26	Predmet C-151/14: Tužba podnesena 31. ožujka 2014. – Europska komisija protiv Republike Latvije	19

2014/C 159/27	Predmet C-154/14 P: Žalba koju su 2. travnja 2014. podnijeli SKW Stahl-Metallurgie Holding AG, SKW Stahl-Metallurgie GmbH protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 23. siječnja 2014. u predmetu T-384/09, SKW Stahl-Metallurgie Holding AG, SKW Stahl-Metallurgie GmbH protiv Europske komisije	20

2014/C 159/28	Predmet C-164/14 P: Žalba koju su 4. travnja 2014. podnijeli Pesquerias Riveirenses, S.L. i dr. protiv rješenja Općeg suda (peto vijeće) od 7. veljače 2014. u predmetu T-180/13, Pesquerías Riveirenses i dr. protiv Vijeća	21

	Opći sud
2014/C 159/29	Predmet T-319/11: Presuda Općeg suda od 8. travnja 2014. – ABN Amro Group protiv Komisije (Državne potpore — Financijski sektor — Potpora namijenjena otklanjanju ozbiljnog poremećaja u gospodarstvu države članice — Članak 107. stavak 3. pod (b) UFEU-a — Odluka kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem — Uvjeti za odobrenje potpore — Zabrana pristupanja stjecanjima — Sukladnost s komunikacijama Komisije o potporama financijskom sektoru u kontekstu financijske krize — Proporcionalnost — Jednako postupanje — Načelo dobre uprave — Obveza obrazlaganja — Pravo vlasništva)	22

2014/C 159/30	Predmet T-356/12: Presuda Općeg suda od 3. travnja 2014. – Debonair Trading Internacional protiv OHIM-a – Ibercosmetica (SÔ:UNIC) (Žig Zajednice — Postupak povodom prigovora — Prijava verbalnog žiga Zajednice SÔ:UNIC — Raniji verbalni žigovi Zajednice i nacionalni žigovi SO…?, SO…? ONE, SO…? CHIC i neregistrirani verbalni žigovi — Relativni razlozi za odbijanje — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 — Vjerojatnost zabune — Skupina žigova — Članak 8. stavak 4. Uredbe br. 207/2009 — Pravilo 15. stavak 2. točka (b) podtočka (iii) Uredbe (EZ) br. 2868/95 — Dopuštenost prigovora)	22

2014/C 159/31	Predmet T-568/12: Presuda Općeg suda od 4. travnja 2014. – Golam protiv OHIM-a – Derby Cycle Werke (FOCUS extreme) (Žig Zajednice — Postupak povodom prigovora — Zahtjev za figurativni žig Zajednice FOCUS extreme — Raniji nacionalni verbalni žig FOCUS — Relativni razlog odbijanja — Vjerojatnost zabune — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)	23

2014/C 159/32	Predmet T-11/07 RENV: Rješenje Općeg suda od 21. ožujka 2014. – Frucona Košice protiv Komisije (Državne potpore — Alkoholi i alkoholna pića — Ukidanje poreznog duga u okviru kolektivnog stečajnog postupka — Odluka kojom se potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem i kojom se nalaže njezin povrat — Prestanak pravnog interesa — Odluka kojom se ukida i zamjenjuje pobijana odluka — Obustava postupka)	24

2014/C 159/33	Predmet T-603/11: Rješenje Općeg suda od 27. ožujka 2014. – Ecologistas en Acción protiv Komisije (Pristup dokumentima — Uredba (EZ) br. 1049/2001 — Dokumenti o ostvarenju industrijskog projekta u zaštićenom području na temelju Direktive 92/43/EEZ — Dokumenti koji potječu iz države članice — Prigovor koji je izjavila država članica — Uskrata pristupa — Izuzetak u vezi zaštite svrhe nadzora, istraga i revizija — Izuzetak u vezi zaštite sudskog postupka — Informacije o okolišu — Uredba (EZ) br. 1367/2006 — Očito neosnovana tužba)	24

2014/C 159/34	Predmet T-192/12: Rješenje Općeg suda od 12. ožujka 2014. – PAN Europe protiv Komisije (Tužba za poništenje — Okoliš — Provedbena uredba (EU) br. 1143/2011 o odobrenju aktivne tvari prokloraz — Zahtjev za unutarnje preispitivanje — Odbijanje — Uvjeti koje mora ispuniti organizacija kako bi bila ovlaštena podnijeti zahtjev za unutarnje preispitivanje — Tužba djelomično očito nedopuštena i djelomično očito posve neosnovana)	25

2014/C 159/35	Predmet T-43/13: Rješenje Općeg suda od 20. ožujka 2014. – Donnici protiv Parlamenta (Tužba za naknadu štete — Članovi Europskog parlamenta — Provjera valjanosti zastupničkih mandata — Odluka Parlamenta kojom se mandat zastupnika Europskog parlamenta proglašava nevaljanim — Poništenje odluke Parlamenta presudom Suda — Djelomično nedopuštena i djelomično neosnovana tužba)	26

2014/C 159/36	Predmet T-57/13: Rješenje Općeg suda od 19. ožujka 2014. – Club Hotel Loutraki i dr. protiv Komisije (Tužba za poništenje — Državne potpore — Korištenje video automata za igre na sreću — Dodjela isključive licencije od strane Helenske Republike — Odluka kojom se utvrđuje nepostojanje državne potpore — Pismo upućeno podnositeljima pritužbe — Akt protiv kojeg nije dozvoljena žalba — Nedopuštenost)	26

2014/C 159/37	Predmet T-321/13: Rješenje Općeg suda od 26. ožujka 2014. – Adorisio i dr. protiv Komisije (Tužba za poništenje — Državne potpore — Potpore dodijeljene bankama tijekom krize — Dokapitalizacija SNS Reaala i SNS Banke — Odluka kojom se proglašava da je potpora u skladu s unutarnjim tržištem — Izvlaštenje imatelja podređenih obveznica — Nedostatak pravnog interesa — Nedostatak pravne legitimacije — Očita nedopuštenost)	27

2014/C 159/38	Predmet T-129/14 P: Žalba koju su 21. veljače 2014. podnijeli Carlos Andres i 150 drugih tužiteljâ protiv presude Službeničkog suda od 11. prosinca 2013. u predmetu F-15/10, Andres i dr. protiv ESB-a	27

2014/C 159/39	Predmet T-131/14 P: Žalba koju je 21. veljače 2014. podnijela Catherine Teughels protiv presude Službeničkog suda od 11. prosinca 2013. u predmetu F-117/11, Teughels protiv Komisije	29

2014/C 159/40	Predmet T-138/14: Tužba podnesena 27. veljače 2014. – Chart protiv EEAS-a	30

2014/C 159/41	Predmet T-149/14: Tužba podnesena 5. ožujka 2014. – Anastasiou protiv Komisije i ESB-a	31

2014/C 159/42	Predmet T-150/14: Tužba podnesena 5. ožujka 2014. – Pavlides protiv Komisije i ESB-a	31

2014/C 159/43	Predmet T-151/14: Tužba podnesena 5. ožujka 2014. – Vassiliou protiv Komisije i ESB-a	32

2014/C 159/44	Predmet T-152/14: Tužba podnesena 5. ožujka 2014. – Medilab protiv Komisije i ESB-a	32

2014/C 159/45	Predmet T-157/14: Tužba podnesena 28. veljače 2014. – JingAo Solar i dr. protiv Vijeća	33

2014/C 159/46	Predmet T-158/14: Tužba podnesena 28. veljače 2014. – JingAo Solar i dr. protiv Vijeća	34

2014/C 159/47	Predmet T-182/14: Tužba podnesena 19. ožujka 2014. – Marzocchi Pompe protiv OHIM-a – Settima Flow Mechanisms (ELIKA)	34

2014/C 159/48	Predmet T-198/14: Tužba podnesena 24. ožujka 2014. – 100% Capri Italia protiv OHIM-a – Cantoni ITC (100% Capri)	35

2014/C 159/49	Predmet T-199/14: Tužba podnesena 28. ožujka 2014. – Vanbreda Risk & Benefits protiv Komisije	36

2014/C 159/50	Predmet T-161/11: Rješenje Općeg suda od 24. ožujka 2014. – High Tech protiv OHIM – Vitra Collections (Forme d’une chaise)	37

	Službenički sud
2014/C 159/51	Predmet F-81/12: Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 10. travnja 2014. – Nieminen protiv Vijeća (Javna služba — Promaknuće — Promaknuća za 2010. godinu — Promaknuća za 2011. godinu — Odluka da se podnositelj zahtjeva ne promakne — Obveza obrazlaganja — Uspoređivanje zasluga — Administratori koji obavljaju jezične poslove i administratori koji obavljaju poslove različite od jezičnih — Kvote za promaknuće — Trajnost zasluga)	38

2014/C 159/52	Predmet F-16/13: Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 10. travnja 2014. – Camacho-Fernandes protiv Komisije (Javna služba — Dužnosnici — Socijalna sigurnost — Članak 73. Pravilnika — Profesionalna bolest — Izloženost azbestu i drugim tvarima — Liječničko povjerenstvo — Odbijanje priznanja profesionalnog izvora bolesti koja je dovela do smrti dužnosnika — Valjanost mišljenja liječničkog povjerenstva — Načelo kolektivne odgovornosti — Mandat — Obrazloženje — Načelo jednakog postupanja)	38

2014/C 159/53	Predmet F-59/13: Presuda Službeničkog suda (treće vijeće) od 9. travnja 2014. – Rouffaud protiv EEAS-a (Javna služba — Član ugovornog osoblja za pomoćne poslove — Promjena ugovora — Predsudski postupak — Konzistentnost između razloga istaknutih u administrativnom postupku i tužbenih razloga — Izmjena osnove osporavanja)	39

2014/C 159/54	Predmet F-87/13: Rješenje Službeničkog suda (drugo vijeće) od 9. travnja 2014. – Colart i dr. protiv Parlamenta (Javna služba — Zastupljenost osoblja — Okvirni sporazum između Parlamenta i sindikalnih ili profesionalnih udruženja u instituciji — Izvršni odbor sindikata — Interni spor sindikata o legitimitetu i identitetu osoba koje čine izvršni odbor — Pravo na pristup elektroničkoj pošti koju je institucija stavila na raspolaganje sindikatu — Odbijanje institucije da ponovno uspostavi prava i/ili ukine bilo kavo pravo na pristup elektroničkoj pošti — Procesna legitimacija — Očita nedopuštenost)	39

2014/C 159/55	Predmet F-118/07: Rješenje Službeničkog suda od 10. travnja 2014. – Strack protiv Komisije	40

2014/C 159/56	Predmet F-61/09: Rješenje Službeničkog suda od 10. travnja 2014. – Strack protiv Komisije	40