13/Sv. 049

HR

Službeni list Europske unije

1

---

---

/

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.

---

Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01	Opća, financijska i institucionalna pitanja
02	Carinska unija i slobodno kretanje robe
03	Poljoprivreda
04	Ribarstvo
05	Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06	Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07	Prometna politika
08	Politika tržišnog natjecanja
09	Porezi
10	Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11	Vanjski odnosi
12	Energetika
13	Industrijska politika i unutarnje tržište
14	Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15	Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16	Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17	Pravo poduzećâ
18	Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19	Područje slobode, sigurnosti i pravde
20	Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007. U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.	numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

—	Zakonodavstvo („L”),

—	Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.

---

13/Sv. 049

HR

Službeni list Europske unije

3

---

31976L0757

---

L 262/32

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.07.1976.

---

DIREKTIVA VIJEĆA

od 27. srpnja 1976.

o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na katadioptere za motorna vozila i njihove prikolice

(76/757/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKE ZAJEDNICE

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da se tehnički zahtjevi koje motorna vozila moraju ispuniti prema nacionalnom zakonodavstvu između ostalog odnose i na katadioptere;

budući da se zahtjevi razlikuju od jedne do druge države članice; budući da je stoga potrebno da sve države članice donesu jednake zahtjeve bilo pored svojih postojećih pravila ili umjesto njih, posebno kako bi bilo moguće uvesti postupak EEZ homologacije za svaki tip vozila koji je predmet Direktive Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica (3);

budući da je Vijeće Direktivom 76/756/EEZ (4) donijelo jedinstvene zahtjeve za ugradnju uređaja za osvjetljivanje i svjetlosnu signalizaciju na motorna vozila i njihove prikolice;

budući da usklađeni postupak homologacije katadioptera omogućava svim državama članicama provjeru sukladnosti sa zajedničkim zahtjevima država članica u odnosu na proizvodnju i ispitivanja i obavješćivanje ostalih država članica o postupcima i slanje preslike certifikata o homologaciji sastavnog dijela za svaki tip katadioptera; budući da postavljanje oznake o EEZ homologaciji sastavnog dijela na sve katadioptere koji su proizvedeni sukladno homologiranom tipu uklanja potrebu za provođenjem tehničkih provjera katadioptera u ostalim državama članicama;

budući da je poželjno poštovati tehničke zahtjeve koje je usvojila Gospodarska komisija UN-a za Europu u svojem Pravilniku br. 3 („Jedinstvene odredbe o homologaciji katadioptera motornih vozila”) (5) koji je priložen Sporazumu od 20. ožujka 1958. o prihvaćanju jedinstvenih uvjeta za homologaciju i uzajamno priznavanje homologacije opreme i dijelova motornih vozila;

budući da usklađivanje nacionalnih zakonodavstava koja se odnose na motorna vozila zahtijeva uzajamno priznavanje ispitivanja koja su predmet općih zahtjeva, a koja provodi svaka država članica,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   Države članice dodjeljuju EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela za svaki tip katadioptera koji ispunjava zahtjeve u odnosu na konstrukciju i ispitivanja kako je utvrđeno prilozima 0., I., III., V., VI., VII., VIII, IX., X., XI. i XII.

2.   Država članica koja je dodijelila EEZ homologaciju sastavnog dijela prema potrebi poduzima potrebne mjere za provjeru sukladnosti proizvodnje homologiranog tipa u suradnji s nadležnim tijelima ostalih država članica. Takve provjere ograničene su na nasumično odabrane uzorke.

Članak 2.

Za svaki tip katadioptera koji se homologira sukladno članku 1. države članice dodjeljuju proizvođaču ili njegovom ovlaštenom zastupniku oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela koja je sukladna primjeru iz Priloga III.

Države članice poduzimaju potrebne mjere za sprečavanje uporabe oznaka koje bi mogle dovesti do zabune između katadioptera homlogiranih sukladno članku 1. i ostalih uređaja.

Članak 3.

1.   Nijedna država članica ne smije zabraniti stavljanje na tržište katadioptera zbog njihove konstrukcije ili načina rada ako imaju oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela.

2.   Međutim, država članica smije zabraniti stavljanje na tržište katadioptera koji imaju oznaku EEZ homologacije sastavnog dijela u slučaju trajne nesukladnosti s homologiranim tipom.

Ta država odmah obavješćuje ostale države članice i Komisiju o poduzetim mjerama navodeći razloge svoje odluke.

Članak 4.

Nadležna tijela svake države članice u roku mjesec dana dostavljaju nadležnim tijelima ostalih država članica presliku certifikata o homologaciji tipa sastavnog dijela prema obrascu u Prilogu II. za svaki tip katadioptera kojem je dodijeljena homologacija ili za koji odbiju dodjelu homologacije.

Članak 5.

1.   Ako država članica koja je dodijelila EEZ homologaciju sastavnog dijela zaključi da postoji niz katadioptera koji imaju oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela, a nisu u skladu s homologiranim tipom, ona poduzima potrebne mjere za postizanje sukladnosti tih proizvodnih modela s homologiranim tipom. Nadležna tijela te države članice obavješćuju nadležna tijela ostalih država članica o poduzetim mjerama koje u slučaju trajne nesukladnosti mogu povući EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela. Navedena tijela poduzimaju iste mjere ako ih nadležna tijela druge države članice obavijeste o takvoj nesukladnosti.

2.   U roku mjesec dana nadležna tijela država članica međusobno se obavješćuju o svim povlačenjima EEZ homologacije tipa sastavnog dijela navodeći razloge svoje odluke.

Članak 6.

Sve odluke donesene u skladu s odredbama utvrđenim za provedbu ove Direktive o odbijanju ili povlačenju EEZ homologacije katadioptera ili zabrani njihovog stavljanja na tržište ili uporabi sadrže detaljne razloge na kojima se one temelje. O takvim se odlukama obavješćuje odnosna stranka koju odmah treba obavijestiti o pravnom lijeku koji joj je na raspolaganju prema pravu koje je na snazi u državama članicama i o dozvoljenim rokovima za provođenje pravnih lijekova.

Članak 7.

Nijedna država članica ne smije odbiti dodjelu EEZ homologacije tipu sastavnog dijela ni nacionalne homologacije vozilu zbog razloga koji se odnose na katadioptere koji imaju oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela i ugrađeni su sukladno zahtjevima utvrđenim u Direktivi 76/756/EEZ.

Članak 8.

Nijedna država članica ne smije odbiti ni zabraniti prodaju, registraciju, početak uporabe ni uporabu vozila zbog razloga koji se odnose na katadioptere koji imaju oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela i ugrađeni su sukladno zahtjevima utvrđenim u Direktivi 76/756/EEZ.

Članak 9.

Za potrebe ove Direktive „vozilo” znači svako motorno vozilo namijenjeno uporabi na cesti, s nadogradnjom ili bez nje, na najmanje četiri kotača i s najvećom konstrukcijskom brzinom većom od 25 km/h i njegove prikolice, osim tračnih vozila, traktora i strojeva za poljoprivredu te komunalnih vozila.

Članak 10.

Izmjene potrebne radi prilagodbe zahtjeva iz priloga kako bi se uzeo u obzir tehnički napredak donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 13. Direktive 70/156/EEZ.

Članak 11.

1.   Države članice donose odredbe potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 1. srpnja 1977. i o tome odmah obavješćuju Komisiju. One primjenjuju te odredbe od 1. listopada 1977.

2.   Nakon priopćenja o ovoj Direktivi, države članice osiguravaju da je Komisija na vrijeme obaviještena o svim predloženim nacrtima zakona i drugih propisa u području na koje se odnosi ova Direktiva kako bi podnijela svoje primjedbe.

Članak 12.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 55, 13.5.1974., str. 14.

(2)  SL C 109, 19.9.1974., str. 26.

(3)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1.

(4)  SL L 262, 27.9.1976., str. 1.

(5)  Gospodarska komisija UN-a za Europu, Dokument

E/ECE/324	Dodatak 2.
E/ECE/TRANS/505

---

Popis priloga

Prilog 0. (1)

— Definicije, sukladnost proizvodnje, opći zahtjevi, posebni zahtjevi

Prilog I.

— Definicije tehničkih pojmova — Dodatak 1.: Simboli i mjerne jedinice — Dodatak 2.: Simboli

Prilog II.

— Obrazac certifikata EEZ homologacije sastavnog dijela

Prilog III.

— Zahtjevi za EEZ homologaciju sastavnog dijela i označivanje — Dodatak: Primjer oznake EEZ homologacije tipa sastavnog dijela

(Prilog IV.)

Prilog V. (1)

— Postupak ispitivanja

Prilog VI. (1)

— Zahtjevi u odnosu na oblik i dimenzije — Dodatak: Katadiopteri za prikolice – razred III.

Prilog VII. (1)

— Kolorimetrijski zahtjevi

Prilog VIII. (1)

— Fotometrijski zahtjevi

Prilog IX. (1)

— Otpornost na vanjske utjecaje

Prilog X. (1)

— Vremenska postojanost optičkih svojstava

Prilog XI. (1)

— Otpornost na toplinu

Prilog XII. (1)

— Postojanost boja

Dodatak prilozima: Vremenski redoslijed ispitivanja.

---

(1)  Tehnički zahtjevi iz ovog Priloga slični su zahtjevima Pravilnika br. 3 Gospodarske komisije za Europu. Ponajprije, jednaka je raspodjela na odjeljke. Stoga je broj odjeljka iz Pravilnika br. 3 koji nema ekvivalent u ovoj Direktivi radi prepoznavanja naveden u zagradama.

PRILOG 0.

DEFINICIJE, SUKLADNOST PROIZVODNJE, OPĆI ZAHTJEVI, POSEBNI ZAHTJEVI

 

2.   DEFINICIJE

2.1.   Objašnjenje tehničkih pojmova iz ove Direktive nalazi se u Prilogu I.

2.2.   Tip katadioptera određen je uzorcima i dokumentacijom koji se prilažu zahtjevu za dodjelu EEZ homologacije tipa sastavnog dijela. Smatra se da katadiopter pripada istom tipu katadioptera ako ima jednu ili više „katadiopterskih optičkih jedinica” istovjetnih standardnom modelu tog tipa i ako se njegovi ostali sastavni dijelovi razlikuju od standardnog modela u smislu koji ne utječe na značajke na koje se odnosi ova Direktiva.

2.3.   Katadiopteri su u odnosu na njihove fotometrijske značajke podijeljeni u dva razreda: „razred I.” i „razred III.” (vidjeti točku 4.3. Priloga III.).

 

 

5.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

5.1.   Svaki katadiopter koji ima oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela odgovara tipu homologiranom prema toj oznaci. Nadležno tijelo koje je dodijelilo EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela zadržava dva uzorka koja su zajedno s certifikatom o EEZ homologaciji tipa sastavnog dijela namijenjena za utvrđivanje je li katadiopteri koji imaju oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela stavljeni na tržište ispunjavaju taj uvjet.

 

 

6.   OPĆI ZAHTJEVI

6.1.	Katadiopteri moraju biti konstruirani tako da rade zadovoljavajuće i da nastavljaju tako raditi pri uobičajenim uvjetima uporabe. Osim toga, u oblikovanju ili izvedbi ne smiju imati nedostatak koji je štetan za njihov učinkovit rad ili njihovo održavanje u dobrom stanju.

6.2.	Sastavni dijelovi katadioptera ne smiju biti lako rastavljivi od cjeline.

6.3.	Katadiopterske optičke jedinice ne smiju biti zamjenljive.

6.4.	Vanjsku površinu katadioptera mora biti moguće lako čistiti. Stoga ona ne smije biti hrapava. Izbočeni dijelovi koje može imati ne smiju sprečavati lako čišćenje.

7.   POSEBNI ZAHTJEVI (ISPITIVANJA)

7.1.	Katadiopteri moraju ispunjavati i zahtjeve u odnosu na dimenzije i oblik te kolorimetrijske, fotometrijske, fizikalne i mehaničke zahtjeve navedene u prilozima od VI. do XII. ovoj Direktivi.

7.2.

Ovisno o vrsti materijala od kojih su izrađeni katadiopteri, a posebno njihove optičke jedinice, homologacijsko tijelo može laboratorijima odobriti izuzeće od određenih nepotrebnih ispitivanja. U slučaju izuzeća, u napomenama u certifikatu o EEZ homologaciji tipa sastavnog dijela izričito se navodi koja ispitivanja nisu provedena.

PRILOG I.

DEFINICIJE TEHNIČKIH POJMOVA

I.1.   RETROREFLEKSIJA

„Retrorefleksija” znači refleksija pri kojoj se svjetlost reflektira u smjerovima koji su vrlo blizu smjera iz kojeg svjetlost dolazi. Ta se značajka odražava u širokom području promjena kuta osvjetljivanja.

I.2.   KATADIOPTERSKA OPTIČKA JEDINICA

„Katadiopterska optička jedinica” znači kombinacija optičkih sastavnih dijelova koji proizvode retrorefleksiju.

I.3.   KATADIOPTER

„Katadiopter” znači uređaj za ukazivanje na prisutnost vozila refleksijom svjetlosti iz izvora koji nije priključen na vozilo pri čemu se promatrač nalazi u blizini izvora svjetlosti.

Za potrebe ove Direktive u katadioptere se ne ubrajaju:

—	retroreflektirajuće registarske pločice,

—	retroreflektirajuća signalizacija navedena u Europskom sporazumu o međunarodnom prijevozu opasnih tvari u cestovnom prijevozu,

—	ostale pločice i retroreflektirajuća signalizacija koji se upotrebljavaju zbog ispunjavanja zahtjeva država članica u odnosu na uporabu kod određenih kategorija vozila ili određenih načina uporabe vozila.

I.4.   OSVJETLJAVAJUĆA POVRŠINA KATADIOPTERA

„Osvjetljavajuća površina katadioptera” znači osvjetljavajuća površina katadioptera u ravnini pravokutnoj na referentnu os koja je ograničena ravninama koje dodiruju vanjske rubove osvjetljavajuće površine katadioptera i usporedne su s tom osi. Za utvrđivanje donjih, gornjih i poprečnih granica osvjetljavajuće površine primjenjuju se samo uspravne i vodoravne linije.

I.5.   REFERENTNA OS

„Referentna os” znači posebna os svjetla koju određuje proizvođač kao referentni smjer (H = 0°, V = 0°) za fotometrijska mjerenja i ugradnju katadioptera na vozilo.

I.6.   REFERENTNO SREDIŠTE

„Referentno središte” znači presjecište referentne osi s vanjskom površinom osvjetljivanja, a određuje ga proizvođač katadioptera.

I.7.   KUT ODSTUPANJA

„Kut odstupanja” znači kut između pravaca koji spajaju referentno središte i središte prijamnika te referentno središte i središte izvora osvjetljivanja.

I.8.   KUT OSVJETLJIVANJA

„Kut osvjetljivanja” znači kut između referentne osi i pravca koji spaja referentno središte i središte izvora osvjetljivanja.

I.9.   KUT ZAKRETANJA

„Kut zakretanja” znači kut za koji se katadiopter zakrene oko svoje referentne osi iz nekog zadanog položaja.

I.10.   KUT OTVORA KATADIOPTERA

„Kut otvora katadioptera” znači kut nasuprot kojem leži najveća dimenzija vidljivog područja osvjetljavajuće površine gledane iz središta izvora osvjetljivanja ili iz središta prijamnika.

I.11.   OSVJETLJIVANJE KATADIOPTERA

„Osvjetljivanje katadioptera” znači osvjetljivanje izmjereno u ravnini okomitoj na upadne zrake koje prolaze kroz referentno središte.

I.12.   KOEFICIJENT SVJETLOSNE JAKOSTI (CIL, Coefficient of Luminous Intensity)

„Koeficijent svjetlosne jakosti” znači svjetlosna jakost koja se reflektira u smjeru koji se razmatra, podijeljena s osvjetljivanjem katadiopera u zadanim kutovima osvjetljivanja, odstupanja i zakretanja.

PRILOG II.

OBRAZAC CERTIFIKATA O EEZ HOMOLOGACIJI

(Najveći format: A4 (210 × 297 mm))

PRILOG III.

ZAHTJEV ZA EEZ HOMOLOGACIJU SASTAVNOG DIJELA I OZNAČIVANJE

1.   ZAHTJEV ZA DODJELU EEZ HOMOLOGACIJE SASTAVNOG DIJELA

1.1.   Zahtjev za dodjelu EEZ homologacije sastavnog dijela podnosi nositelj trgovačkog naziva ili marke odnosno njegov ovlašteni zastupnik.

1.2.   Zahtjevu za svaki tip katadioptera prilažu se:

1.2.1.

kratka tehnička specifikacija materijala od kojih je izrađena reflektirajuća optička jedinica;

1.2.2.

nacrti (u tri primjerka) dovoljne razine detaljnosti koja omogućuje raspoznavanje tipa i prikazuje geometrijski položaj u koji je katadiopter potrebno namjestiti na vozilo. Na nacrtima se jasno naznačuje predviđeno mjesto za broj homologacije tipa sastavnog dijela te dodatnog simbola u odnosu na pravokutnik oko oznake EEZ homologacije tipa sastavnog dijela;

1.2.3.

uzorci katadioptera crvene boje. Broj uzoraka koje je potrebno dostaviti naveden je u Prilogu V.;

1.2.4.

po mogućnosti, dva jantarna i/ili bezbojna uzorka u slučaju da se homologacija odmah ili naknadno proširuje na jantarne i/ili bezbojne katadioptere.

2.   OZNAKE

2.1.   Uzorci katadioptera stavljeni u postupak EEZ homologacije tipa sastavnog dijela imaju sljedeće oznake:

—	trgovački naziv ili marka podnositelja, koja mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva,

—	oznaka ili oznake „TOP” namještaju se vodoravno na gornjem dijelu osvjetljavajuće površine, ako su te oznake potrebne za nedvojbeno utvrđivanje kuta odbijanja kako je odredio proizvođač.

2.2.   Svaki katadiopter ima dovoljno prostora za oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela. Taj se prostor označuje prema crtežima iz točke 1.2.2.

3.   EEZ HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA

3.1.	Ako svi uzorci stavljeni u postupak homologacije sukladno točki 1. ispunjavaju zahtjeve iz točaka 6. i 7. Priloga 0., dodjeljuje se EEZ homologacija tipa sastavnog dijela i homologacijski broj.

3.2.	Taj se broj ne smije dodijeliti nijednom drugom tipu katadioptera, osim u slučaju proširenja EEZ homologacije tipa sastavnog dijela na drugi tip koji se razlikuje samo prema boji.

3.3.

Ako se zahtjev podnosi za EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela za tip uređaja za osvjetljivanje i svjetlosnu signalizaciju koji obuhvaća katadiopter i ostala svjetla, jedinstvena oznaka EEZ homologacije tipa sastavnog dijela može se dodijeliti pod uvjetom da katadiopter ispunjava zahtjeve ove Direktive i da je svako od ostalih svjetala koja čine dio uređaja za osvjetljivanje i svjetlosnu signalizaciju za koji je podnesen zahtjev za EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela sukladno zahtjevima posebne direktive koja se na njega primjenjuje.

4.   OZNAČIVANJE

4.1.   Katadiopter koji je sukladan tipu homologiranom prema ovoj Direktivi ima oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela.

4.2.   Ova se oznaka sastoji od pravokutnika oko malog slova „e” iza kojeg se nalazi razlikovno slovo ili broj države članice koja je dodijelila homologaciju tipa:

1 za Njemačku,

2 za Francusku,

3 za Italiju,

4 za Nizozemsku,

6 za Belgiju,

11 za Ujedinjenu Kraljevinu,

13 za Luksemburg,

DK za Dansku,

IRL za Irsku.

Oznaka sadržava i broj EEZ homologacije tipa sastavnog dijela koji odgovara broju certifikata o EEZ homologaciji tipa sastavnog dijela dodijeljenog za predmetni tip katadioptera.

4.3.   Uz oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela postavlja se i dodatni simbol koji se sastoji od rimskog broja I ili III koji označuju razred kojem katadiopter pripada nakon dodjele EEZ homologacije tipa sastavnog dijela.

4.4.   Broj EEZ homologacije tipa sastavnog dijela postavlja se u blizini pravokutnika oko slova „e”.

4.5.   Oznaka EEZ homologacije tipa sastavnog dijela i dodatni simbol postavljaju se na leću svjetla ili na jednu od leća tako da je neizbrisiva i jasno čitljiva i nakon ugradbe katadioptera na vozilo.

4.6.   Primjer oznake EEZ homologacije tipa sastavnog dijela i dodatni simbol nalaze se u Dodatku.

4.7.   Ako je za tip uređaja za osvjetljivanje i svjetlosnu signalizaciju koji uključuje katadiopter i ostala svjetla dodijeljen broj jedinstvene EEZ homologacije tipa sastavnog dijela sukladno točki 3.3., može se postaviti oznaka jedinstvene EEZ homologacije tipa sastavnog dijela koja se sastoji od:

—	pravokutnika oko slova „e” iza kojeg se nalazi razlikovno slovo ili broj države članice koja je dodijelila homologaciju sastavnog dijela,

—	broja EEZ homologacije tipa sastavnog dijela,

—	dodatnih simbola određenih u direktivama na temelju kojih je dodijeljena EEZ homologacija tipa sastavnog dijela.

4.8.   Dimenzije pojedinačnih dijelova te oznake ne smiju biti manje od najveće od najmanjih dimenzija propisanih za pojedinačne oznake u direktivama na temelju kojih je dodijeljena EEZ homologacija tipa sastavnog dijela.

(PRILOG IV.)

 

PRILOG V.

POSTUPAK ISPITIVANJA

V.1.   Za EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela podnositelj dostavlja 10 uzoraka.

V.2.   Nakon provjere sukladnosti s općim zahtjevima (točka 6. Priloga 0.) te zahtjevima u odnosu na oblik i dimenzije (Prilog VI.), na 10 uzoraka ispituju se kolorimetrijske značajke (Prilog VII.) i koeficijent svjetlosne jakosti (CIL) (Prilog VIII.) za kut odstupanja od 20’ i kut osvjetljivanja (upadni kut) V = H = 0° ili ako je potrebno u položaju određenom u točki 4. Priloga VII. i točki 4.1. Priloga VIII. Nakon toga se na katadiopterima na kojima je izmjerena najmanja odnosno najveća vrijednost provodi cjelokupno ispitivanje sukladno točki 3. Priloga VIII. Ta dva uzorka tehnička služba može zadržati sukladno točki 5.1. Priloga 0. za daljnja moguća ispitivanja. Ostalih osam uzoraka dijeli se u četiri skupine po dva uzorka:

Prva skupina	— Na oba uzorka provodi se ispitivanje nepropusnosti na vodu (točka 1. Priloga IX.), a nakon toga, ako je rezultat ispitivanja zadovoljavajući, provodi se ispitivanje otpornosti na motorna goriva i sredstva za podmazivanje (točke 3. i 4. Priloga IX.).
Druga skupina	— Na oba uzorka se prema potrebi provodi ispitivanje otpornosti na koroziju (točka 2. Priloga IX.) i nakon toga ispitivanje otpornosti na struganje stražnje strane katadioptera (točka 5. Priloga IX.). Na ta dva uzorka se nakon toga provodi ispitivanje otpornosti na toplinu (Prilog XI.).
Treća skupina	— Na oba uzorka provodi se ispitivanje vremenske postojanosti optičkih svojstava (Prilog X.).
Četvrta skupina	— Na oba uzorka provodi se ispitivanje postojanosti boja (Prilog XII.).

V.3.   Nakon ispitivanja iz točke V.2. katadiopteri svake skupine imaju:

3.1.	boju koja ispunjava zahtjeve utvrđene u Prilogu VII. To se provjerava kvalitativnom metodom, a u slučaju dvojbe potvrđuje kvantitativnom metodom;

3.2.

koeficijent svjetlosne jakosti (CIL) koji ispunjava zahtjeve utvrđene u Prilogu VIII. i koji nakon ispitivanja dostiže najmanje 60 % prethodno dobivene vrijednosti na istom uzorku. Ispitivanje se provodi samo za kut odstupanja od 20’ i kut osvjetljivanja V = H = 0° ili, ako je potrebno, u položaju određenom u točkama 4. i 4.1.Priloga VIII.

PRILOG VI.

ZAHTJEVI U ODNOSU NA OBLIK I DIMENZIJE

VI.1.   OBLIK I DIMENZIJE KATADIOPTERA RAZREDA I.

1.1.	Osvjetljavajuće površine katadioptera razreda I. moraju se nalaziti unutar kruga promjera 200 mm.

1.2.	Oblik svjetlećih površina mora biti jednostavan i ne smije se pri uobičajenim udaljenostima promatranja lako zamijeniti sa slovom, brojkom ili trokutom.

1.3.	Bez obzira na točku 1.2. dopušten je oblik koji sliči jednostavnom obliku slova i brojaka 0, I, U ili 8.

VI.2.   OBLIK I DIMENZIJE KATADIOPTERA RAZREDA III.

2.1.   Osvjetljavajuće površine katadioptera razreda III. imaju oblik istostraničnog trokuta. Ako je u jednom od kutova upisana riječ „TOP” vrh tog kut mora biti usmjeren prema gore.

2.2.   Osvjetljavajuća površina može, ali i ne mora, u svojem središtu imati trokutasto neretroreflektirajuće područje sa stranicama usporednim s onima vanjskog trokuta.

2.3.   Osvjetljavajuća površina može, ali i ne mora, biti neprekinuta. Najmanji razmak između dviju susjednih katadiopterskih optičkih jedinica nikad ne smije biti veći od 15 mm.

2.4.   Osvjetljavajuća površina katadiopterskog uređaja smatra se neprekinutom ako su rubovi osvjetljavajućih površina susjednih zasebnih optičkih jedinica usporedni i ako su spomenute optičke jedinice jednoliko raspodijeljene preko čitave pune površine trokuta.

2.5.   Ako osvjetljavajuća površina nije neprekinuta, broj zasebnih katadiopterskih optičkih jedinica, uključujući i kutne jedinice, ne smije biti manji od četiri na svakoj stranici trokuta.

2.5.1.   Zasebne katadiopterske optičke jedinice ne smiju biti zamjenljive, osim ako se ne sastoje od homologiranih katadiopterskih uređaja razreda I.

2.6.   Duljina vanjskih rubova osvjetljavajućih površina trokutastih katadioptera razreda III. iznosi između 150 mm i 200 mm. U slučaju uređaja tipa šupljeg trokuta, širina stranica, mjerena pod pravim kutom na potonje, treba biti jednaka najmanje 20 % efektivne duljine između krajnjih točaka osvjetljavajuće površine.

VI.3.   Sukladnost s gornjim zahtjevima može se utvrditi vizualno gdje je to moguće.

PRILOG VII.

KOLORIMETRIJSKI ZAHTJEVI

VII.1.   Ovi se zahtjevi odnose samo na bezbojne, crvene i jantarne katadioptere.

1.1.	Katadiopteri mogu biti sastavljeni od spojene katadiopterske optičke jedinice i filtra koji su oblikovani tako da se u uobičajenim uvjetima uporabe ne mogu razdvojiti.

1.2.	Nije dopušteno bojenje katadiopterskih optičkih jedinica i filtara bojom ili lakom.

VII.2.   Kada je katadiopterski uređaj osvijetljen normiranim rasvjetnim sredstvom A koji preporuča Međunarodna komisija za osvjetljenje (CIE) s kutom odstupanja od 20’ i kutom osvjetljivanja V = H = 0°, ili, ako to daje bezbojnu refleksiju površine, s kutom V = ± 5°, H = 0°, tada trikromatske koordinate reflektiranog svjetlosnog toka moraju biti unutar sljedećih granica:

CRVENO:	granica prema žutom:	y ≤ 0,335,
	granica prema grimiznom:	z ≤ 0,008,
JANTARNO:	granica prema žutom:	y ≤ 0,429,
	granica prema crvenom:	y ≤ 0,398,
	granica prema bijelom:	z ≤ 0,007.

2.1.	Sukladnost crvene i jantarne boje kolorimetrijskim zahtjevima provjerava se vizualnim usporedbenim ispitivanjem.

2.2.	Ako se tijekom ovog ispitivanja pojave dvojbe, ispunjavanje kolorimetrijskih zahtjeva provjerava se određivanjem trikromatskih koordinata najdvojbenijeg uzorka.

VII.3.   Bezbojni katadiopteri ne smiju davati selektivnu refleksiju, odnosno trikromatske koordinate „x” i „y” normiranog rasvjetnog sredstva A koje se upotrebljava za osvjetljivanje katadioptera ne smiju iskazivati promjene veće od 0,01 nakon refleksije od katadioptera.

3.1.	To se provjerava vizualnim usporedbenim ispitivanjem kako je navedeno u točki 2.1. pri čemu se uspoređuje područje osvijetljeno svjetlosnim izvorom čije trikormatske koordinate odstupaju za 0,01 u odnosu na normirano rasvjetno sredstvo A.

3.2.	Ako se tijekom tog ispitivanja pojave dvojbe, određuju se trikromatske koordinate najselektivnijeg uzorka.

PRILOG VIII.

FOTOMETRIJSKE ZNAČAJKE

VIII.1.   U zahtjevu za dodjelu EEZ homologacije sastavnog dijela podnositelj navodi referentnu os. To odgovara kutu osvjetljivanja V = H = 0° u tablici koeficijenata svjetlosne jakosti (CIL).

VIII.2.   Kod fotometrijskih mjerenja primjenjuje se samo osvjetljavajuća površina koja se nalazi unutar kruga promjera 120 mm za katadiopter razreda I. pri čemu je veličina te površine ograničena na 100 cm2 i pri čemu površine katadiopterskih optičkih jedinica ne trebaju bezuvjetno dosegnuti tu vrijednost. Proizvođač navodi obris površine koja se koristi. Kod razreda III. razmatra se cjelokupna osvjetljavajuća površina bez ograničenja u veličini.

VIII.3.   Vrijednosti koeficijenta svjetlosne jakosti (CIL) za crvene katadioptere najmanje su jednake onima navedenim u donjoj tablici, izražene u mcd/lx za navedene kutove odstupanja i kutove osvjetljivanja.

Razred	Kut odstupanja α	Kut osvjetljivanja β
		uspravno V vodoravno H	0° 0°	+ i – 10° 0°	+ i – 5° + i – 20°
I.	20′		100	50	50
	1° 30′		5	2,5	2,5
(II.)
III.	20′		150	75	75
	1° 30′		7,5	3,75	3,75

Vrijednosti koeficijenta svjetlosne jakosti (CIL) koje su manje od navedenih u posljednja dva stupca u gornjoj tablici nisu dopuštene unutar prostornog kuta koji ima referentno središte u svojem vrhu i ograničen je ravninama koje se sijeku uzduž sljedećih linija:

(V = + i – 10°, H = 0°) (V = + i – 5°, H = + i – 20°)

VIII.4.   Ako se koeficijent svjetlosne jakosti (CIL) katadioptera mjeri za kut β pri V = H = 0°, provjerava se pojavljuje li se bilo kakav učinak zrcala pri neznatnom zakretanju uređaja. Ako je ono prisutno, mjerenje se obavlja za kut β pri V = između – 5 i + 5, H = 0°. Konačni je položaj onaj koji odgovara najmanjem koeficijentu svjetlosne jakosti za jedan od navedenih položaja.

4.1.

Katadioptere koji nemaju oznaku „TOP” s kutom osvjetljivanja β pri V = H = 0° ili kutom određenim u točki VIII.4. i kutom odstupanja od 20′ treba zakrenuti oko njihove referentne osi do položaja najmanjeg koeficijenta svjetlosne jakosti koji mora odgovarati vrijednosti određenoj u točki VIII.3. Ako se koeficijent svjetlosne jakosti mjeri za druge kutove osvjetljivanja i odstupanja, katadiopter se postavlja u položaj koji odgovara toj vrijednosti ε. Ako određene vrijednosti nisu postignute, katadiopter je moguće zakrenuti oko njegovih referentnih osi za između – 5 i + 5° od tog položaja.

4.2.

Katadiopteri koji nemaju oznaku „TOP” s kutom osvjetljivanja β pri V = H = 0° ili kutom određenim u točki VIII.4. i kutom odstupanja od 20′ zakrenu se oko njihove referentne osi za između – 5 i + 5°. Koeficijent svjetlosne jakosti ne smije pasti ispod propisane vrijednosti u bilo kojem položaju uređaja ostvarenu tijekom njegova zakretanja.

4.3.	Ako za smjer V = H = 0° i ε = 0° koeficijent svjetlosne jakosti prelazi navedenu vrijednost za najmanje 50 %, provode se mjerenja za sve kutove osvjetljivanja i odstupanja za ε = 0°.

VIII.5.   U provođenju ispitivanja primjenjuje se postupak kojeg preporuča Međunarodna komisija za osvjetljenje (CIE) za fotometrijska ispitivanja katadioptera.

PRILOG IX.

OTPORNOST NA VANJSKA SREDSTVA

IX.1.   OTPORNOST NA PRODIRANJE VODE

Katadiopteri, bili oni udruženi ili uzajamno povezani sa svjetlom, se nakon što se s njih uklone svi odvojivi dijelovi urone u vodu temperature 25 ± 5 °C u trajanju od 10 minuta tako da najviša točka gornjeg dijela osvjetljavajuće površine bude približno 20 mm ispod površine vode. To se ispitivanje ponavlja nakon zakretanja katadioptera za 180° tako da je osvjetljavajuća površina okrenuta prema dolje, a stražnja je strana približno 20 mm ispod površine vode.

1.1.	Voda ne smije prodrijeti do reflektirajuće površine katadiopterske optičke jedinice. Ako je vizualnim putem nedvojbeno moguće ustanoviti prisutnost vode, smatra se da katadiopter nije zadovoljio ispitivanje.

1.2.	Ako se vizualnim putem utvrdi da nema prisutnosti vode ili u slučaju dvojbe, koeficijent svjetlosne jakosti (CIL) mjeri se postupkom iz točke V.3.2. pri čemu se s katadioptera protresanjem odstranjuje višak vode s njegove vanjske strane.

IX.2.   OTPORNOST NA KOROZIJU

Katadiopteri moraju biti oblikovani tako da usprkos utjecaju vlage i korozije kojima su izloženi pri uobičajenim uvjetima uporabe zadrže propisane fotometrijske i kolorimetrijske značajke. Otpornost prednje površine na gubitak sjaja i zaštita stražnje strane od oštećenja zaštitnog sloja provjeravaju se posebno ako za bitni metalni sastavni dio postoji opasnost od podlijeganja koroziji.

Katadiopter s kojeg su prethodno uklonjeni svi odvojivi dijelovi, ili svjetlo s kojim je katadiopter udružen ili uzajamno spojen izlažu se djelovanju slane magle u trajanju od 50 sati. Ispitivanje traje dva puta po 24 sata sa stankom od dva sata tijekom koje je dopušteno da se uzorak osuši.

Slana magla dobiva se raspršivanjem slane otopine pri temperaturi od 35 ± 2 °C slane otopine otapanjem 20 + 2 težinska dijela natrijevog klorida i 80 dijelova destilirane vode koja ne sadrži više od 0,02 % nečistoća.

Odmah nakon završetka ispitivanja uzorak ne smije pokazivati znakove prekomjerne korozije koja bi mogla umanjiti učinkovitost uređaja.

IX.3.   OTPORNOST NA MOTORNA GORIVA

Vanjska površina katadioptera, a posebno vanjska osvjetljavajuća površina lagano se prebriše pamučnom krpom namočenom u mješavinu benzina i benzola (omjer 90:10). Nakon približno pet minuta površina se vizualno pregleda. Ona ne smije pokazivati vidljive površinske promjene.

IX.4.   OTPORNOST NA ULJA ZA PODMAZIVANJE

Vanjska površina katadioptera, a posebno vanjska osvjetljavajuća površina lagano se prebriše pamučnom krpom namočenom u ulje za podmazivanje s učinkom čišćenja. Nakon otprilike pet minuta površina se očisti. Izmjeri se koeficijent svjetlosne jakosti (točka V.3.2.).

IX.5.   OTPORNOST DOSTUPNE STRAŽNJE ZRCALNE STRANE KATADIOPTERA

Stražnja stražnja katadioptera očisti se najlonskom četkom te se na nju nakon jedne minute položi pamučna krpa namočena u mješavinu benzina i benzola (omjer 90:10). Nakon toga se pamučna krpa ukloni, a katadiopter se ostavi da se osuši.

Nakon završetka isparivanja, stražnja se strana još jednom iščetka istom najlonskom četkom.

Nakon toga se izmjeri koeficijent svjetlosne jakosti (CIL) (točka V.3.2.) nakon što se cjelokupna stražnja strana stražnje zrcalne površine prekrije crnim tušem.

PRILOG X.

VREMENSKA POSTOJANOST OPTIČKIH SVOJSTAVA

X.1.   Homologacijsko tijelo koje dodjeljuje EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela ima pravo provjeriti vremensku postojanost optičkih svojstava tipa katadioptera tijekom njegove uporabe.

X.2.   Nadležna tijela država članica osim one u kojoj je dodijeljena EEZ homologacija tipa sastavnog dijela mogu obaviti istovjetna ispitivanja na svojem državnom području. Ako katadiopter pokazuje sustavnu nesukladnost kada je u uporabi, nadležna tijela dostavljaju sastavne dijelove iz ispitivanja nadležnom tijelu koje je dodijelilo EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela sa zahtjevom za njegovo mišljenje.

X.3.   U nedostatku drugih kriterija, pojam „sustavna nesukladnost” tipa katadioptera kada je u uporabi tumači se u skladu s točkom 6.1. Priloga 0.

PRILOG XI.

OTPORNOST NA TOPLINU

XI.1.   Katadiopter se u suhoj atmosferi u trajanju od 12 sati neprekidno izlaže temperaturi od 65 ± 2 °C.

XI.2.   Nakon provedenog ispitivanja na katadiopteru, a posebno njegovom optičkom dijelu, ne smije se vidjeti nijedna pukotina ili zamjetljivije izobličenje.

XI.3.   Kolorimetrijske i fotometrijske značajke provjeravaju se sukladno točkama V.3.1. i V.3.2.

PRILOG XII.

POSTOJANOST BOJA

XII.1.   Homologacijsko tijelo koje je dodijelilo EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela ima pravo provjeriti postojanost boja predmetnog tipa katadioptera tijekom njegove uporabe.

XII.2.   Nadležna tijela država članica osim one u kojoj je dodijeljena EEZ homologacija tipa sastavnog dijela mogu obaviti istovjetna ispitivanja na svojem državnom području. Ako katadiopter pokazuje sustavnu nesukladnost kada je u uporabi, nadležna tijela dostavljaju sastavne dijelove iz ispitivanja nadležnom tijelu koje je dodijelilo EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela sa zahtjevom za njegovo mišljenje.

XII.3.   U nedostatku drugih kriterija, pojam „sustavna nesukladnost” tipa katadioptera kada je u uporabi tumači se u skladu s točkom 6.1. Priloga 0.

Dodatak prilozima

VREMENSKI REDOSLIJED ISPITIVANJA

Točka	Ispitivanje	Uzorci
		a	b	c	d	e	f	g	h	i	j
0.6.	Opći zahtjevi: vizualni pregled	X	X	X	X	X	X	X	X	X	X
VI.	Oblik i dimenzije: vizualni pregled	X	X	X	X	X	X	X	X	X	X
VII.	Kolorimetrija: vizualni pregled trikromatske koordinate u slučaju dvojbe	X	X	X	X	X	X	X	X	X	X
VIII.	Fotometrija: ograničeno na 20′ i V = H = 0°	X	X	X	X	X	X	X	X	X	X
VIII.3.	U cijelosti			X	X
IX.1.	Voda: 10 minuta u uobičajenom položaju							X	X
	10 minuta u preokrenutom položaju							X	X
	vizualni pregled							X	X
V.3.1.	Kolorimetrija: vizualni pregled							X	X
	trikromatske koordinate u slučaju dvojbe							X	X
V.3.2.	Fotometrija: ograničeno na 20′ i V = H = 0°							X	X
IX.3.	Motorna goriva: 5 minuta							X	X
	vizualni pregled							X	X
IX.4.	Ulja: pet minuta							X	X
	vizualni pregled							X	X
V.3.1.	Kolorimetrija: vizualni pregled							X	X
	trikromatske koordinate u slučaju dvojbe							X	X
V.3.2.	Fotometrija: ograničeno na 20′ i V = H = 0°							X	X
IX.2.	Korozija: 24 sata					X	X
	2 sata stanka					X	X
	24 sata					X	X
	vizualni pregled					X	X
IX.5.	Stražnja strana: jedna minuta					X	X
	vizualni pregled					X	X
XI.	Toplina: 12 sati na 65 ± 2 °C					X	X
	vizualni pregled u odnosu na deformacije					X	X
V.3.1.	Kolorimetrija: vizualni pregled					X	X
	trikromatske koordinate u slučaju dvojbe					X	X
V.3.2.	Fotometrija: ograničeno na 20′ i V = H = 0°					X	X
X.	Vremenska postojanost optičkih svojstava
V.3.1.	Kolorimetrija: vizualni pregled ili trikromatske koordinate
V.3.2.	Fotometrija: ograničeno na 20′ i V = H = 0°
XII.	Postojanost boja
V.3.1.	Kolorimetrija: vizualni pregled ili trikromatske koordinate
V.3.2.	Fotometrija: ograničeno na 20′ i V = H = 0°
0.5.1.	Pohrana uzoraka kod tijela za homologaciju			X	X

---

13/Sv. 049

HR

Službeni list Europske unije

25

---

32002L0021

---

L 108/33

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

07.03.2002.

---

DIREKTIVA 2002/21/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 7. ožujka 2002.

o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE

uzimajući o obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice a posebno njegov članak 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Ekonomskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom utvrđenim člankom 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)	Postojeći regulatorni okvir za telekomunikacije bio je uspješan u stvaranju uvjeta za učinkovito tržišno natjecanje u sektoru telekomunikacija tijekom tranzicije od monopola do potpunog tržišnog natjecanja.

(2)

Dana 10. studenoga 1999. Komisija je objavila dokument upućen Europskom parlamentu, Vijeću, Ekonomskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljen „U susret novom okviru za elektroničku infrastrukturu i pripadajuće usluge – ocjena stanja komunikacija u 1999. godini”. U tom je dokumentu Komisija ocijenila postojeći regulatorni okvir za telekomunikacije, u skladu sa svojom obvezom prema članku 8. Direktive Vijeća 90/387/EEZ od 28. lipnja 1990. o uspostavljanju unutarnjeg tržišta za telekomunikacijske usluge kroz primjenu otvorenog pristupa mreži (4). U njemu je također na javnu raspravu dat niz prijedloga za novi regulatorni okvir za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i pripadajuće usluge.

(3)

Dana 26. travnja 2000. Komisija je objavila dokument upućen Europskom parlamentu, Vijeću, Ekonomskom i socijalnom odboru i Odboru regija o rezultatima javne rasprave o dokumentu iz 1999. i stavovima u vezi s novog regulatornog okvira. U tom su dokumentu sažeti rezultati javne rasprave i naznačeni određeni osnovni stavovi za pripremu novog regulatornog okvira za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i pripadajuće usluge.

(4)

Naglasak Sastanka Vijeća Europe održanog u Lisabonu 23. i 24. ožujka 2000. bio je na mogućnostima rasta, tržišnog natjecanja i stvaranja novih radnih mjesta prelaskom na digitalno, na znanju zasnovano gospodarstvo. Posebno je naglašena važnost pristupa europskog gospodarstva i građana jeftinoj, kvalitetnoj komunikacijskoj infrastrukturi i širokom spektru usluga.

(5)

Približavanje sektora telekomunikacija, medija i informatičke tehnologije podrazumijeva pokrivanje svih transmisijskih mreža i usluga jedinstvenim regulatornim okvirom. Taj regulatorni okvir sastoji se od ove Direktive i četiri posebne direktive: Direktive 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o ovlaštenju elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (Direktiva o ovlaštenju) (5), Direktive 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme (Direktiva o pristupu) (6), Direktive 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (7), Direktive 97/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 1997. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području telekomunikacija (8), (dalje u tekstu „Posebne direktive”). Potrebno je odvojiti regulativu o prijenosu od regulative o sadržaju. Ovaj okvir stoga ne pokriva sadržaj usluga koje se isporučuju preko elektroničkih komunikacijskih mreža korištenjem elektroničkih komunikacijskih usluga, kao što je sadržaj radiodifuzijskog emitiranja, financijske i neke usluge informacijskog društva, i zato ne dovodi u pitanje mjere koje se u vezi s tim uslugama usvajaju na razini Zajednice ili država u skladu s pravom Zajednice s ciljem promicanja kulturne i jezične raznolikosti i očuvanja medijskog pluralizma. Sadržaj televizijskih programa obuhvaćen je Direktivom Vijeća 89/552/EEZ od 3. listopada 1989. o usklađivanju određenih odredaba predviđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama u odnosu na obavljanje djelatnosti televizijskog emitiranja (9). Odvajanje regulative o prijenosu od regulative o sadržaju ne dovodi u pitanje uzimanje u obzir veza koje među njima postoje, posebno kako bi se osigurao medijski pluralizam, kulturna raznolikost i zaštita potrošača.

(6)

Regulativa koja se bavi audiovizualnom politikom i sadržajem teži postizanju ciljeva od općeg interesa kao što su sloboda izražavanja, medijski pluralizam, nepristranost, kulturna i jezična raznolikost, socijalna inkluzija, zaštita potrošača i zaštita maloljetnika. Komunikacija Komisije „Načela i smjernice audiovizualne politike Zajednice u digitalnom dobu” i zaključci Vijeća od 6. lipnja 2000. koji pozdravljaju ovaj dokument, utvrđuju ključne aktivnosti koje Zajednica mora poduzeti u provođenju svoje audiovizualne politike.

(7)

Odredbe ove Direktive i posebnih direktiva ne dovode u pitanje mogućnost da svaka država članica poduzima neophodne mjere s ciljem zaštite njenih osnovnih sigurnosnih interesa, očuvanja općeg interesa i javne sigurnosti, dopuštanja istražnih radnji, otkrivanja i sudskog gonjenja kaznenih djela, kao i uspostavljanja, od strane državnih regulatornih tijela, posebnih i proporcionalnih obveza za pružatelje elektroničkih komunikacijskih usluga.

(8)

Ova Direktiva ne obuhvaća opremu u okviru područja primjene Direktive 1999/5/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 1999. o radijskoj opremi i telekomunikacijskoj terminalnoj opremi te o uzajamnom priznavanju njihove sukladnosti (10), ali ona obuhvaća opremu potrošača koja se upotrebljava za digitalnu televiziju. Važno je da regulatori potiču suradnju između mrežnih operatora i proizvođača terminalne opreme kako bi se korisnicima s invaliditetom olakšao pristup elektroničkim komunikacijskim uslugama.

(9)	Usluge informacijskog društva obuhvaćene su Direktivom 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektronske trgovine, (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (11).

(10)

Definicija „usluga informacijskog društva” u članku 1. Direktive 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih norma i propisa te pravila za usluge informacijskog društva (12) obuhvaća cijeli niz gospodarskih aktivnosti koje se odvijaju na internetu. Većina ovih aktivnosti nije obuhvaćena ovom Direktivom budući da se one ne temelje u potpunosti, ili većim dijelom, na prijenosu signala elektroničkim komunikacijskim mrežama. Usluge glasovne telefonije i prijenosa elektroničke pošte obuhvaćene su ovom Direktivom. Isto poduzeće, npr. jedan pružatelj internetskih usluga, može dobavljati oboje, i elektroničke komunikacijske usluge, kao što je pristup internetu, i usluge koje nisu obuhvaćene ovom Direktivom, kao što je pružanje sadržaja na internetu (web-based).

(11)

U skladu s načelom razdvajanja regulatornih i operativnih funkcija, države članice trebaju osigurati neovisnost državnog regulatornog tijela ili regulatornih tijela s ciljem osiguranja nepristranosti njihovih odluka. Ovaj zahtjev za neovisnošću ne dovodi u pitanje institucionalnu autonomiju i ustavne obveze država članica ili načelo neutralnosti u vezi s propisima u državama članicama kojima se reguliraju vlasnička prava utvrđena člankom 295. Ugovora. Državna regulatorna tijela trebaju imati na raspolaganju sve potrebne resurse, u smislu osoblja, stručnjaka i novčanih sredstava za obavljanje svojih zadaća.

(12)

Svaka stranka na koju se odnosi odluka državnog regulatornog tijela treba imati pravo podnošenja žalbe tijelu koje je neovisno o strankama u postupku. Ovo tijelo može biti sud. Nadalje, svako poduzeće koje smatra da njegov zahtjev za dodjelu prava na instaliranje opreme nije razmatran u skladu s načelima iz ove Direktive mora imati mogućnost podnijeti žalbu protiv takve odluke. Taj žalbeni postupak ne dovodi u pitanje podjelu nadležnosti u nacionalnom pravnom sustavu i prava pravnih ili fizičkih osoba prema nacionalnom pravu.

(13)

Državna regulatorna tijela trebaju prikupljati informacije od sudionika na tržištu s ciljem učinkovitog obavljanja njihovih zadatka. Navedene se informacije mogu prikupljati i u ime Komisije, čime joj se omogućava ispunjavanje dužnosti u skladu s pravom Zajednice. Zahtjevi za informacije moraju biti razmjerni potrebama i ne smiju nepotrebno opterećivati poduzeća. Informacije koje prikuplja državno regulatorno tijelo moraju biti javno dostupne, osim u dijelu u kojem su povjerljive u smislu nacionalnih pravila o javnom pristupu informacijama i podložno pravu Zajednice i nacionalnom pravu o poslovnoj tajni.

(14)

Informacija koju državno regulatorno tijelo smatra povjerljivom može se, u skladu s pravilima Zajednice i nacionalnim pravilima o poslovnoj tajni, dati Komisiji i drugim državnim regulatornim tijelima samo kad je takva razmjena nužno potrebna s ciljem primjene odredaba ove Direktive ili posebnih direktiva. Razmjena informacija mora se ograničiti na relevantno i mora biti proporcionalna svrsi takve razmjene.

(15)

Važno je da se državna regulatorna tijela konzultiraju sa svim zainteresiranim stranama o predloženoj odluci i da uzmu u obzir njihove primjedbe prije donošenja konačne odluke. Kako bi se osiguralo da odluke na nacionalnoj razini nemaju negativan učinak na jedinstveno tržište ili druge ciljeve iz Ugovora, državna regulatorna tijela također trebaju dostaviti nacrte odluka Komisiji i drugim državnim regulatornim tijelima dajući im mogućnost za primjedbe. Primjereno je da državna regulatorna tijela traže mišljenje svih zainteresiranih strana o svim prijedlozima mjera koje utječu na trgovinu među državama članicama. Slučajevi kod kojih se primjenjuju postupci iz članaka 6. i 7. definirani su u ovoj Direktivi i posebnim direktivama. Komisija bi morala imati mogućnost, nakon konzultacije s Odborom za komunikacije, zahtijevati od državnog regulatornog tijela povlačenje nacrta mjere u dijelu koji se tiče definicije relevantnih tržišta ili određivanja odnosno neodređivanja poduzeća sa značajnom tržišnom moći ako takve odluke mogu zapriječiti pristup jedinstvenom tržištu ili nisu u skladu s pravom Zajednice, a posebno zadacima koje moraju izvršiti državna regulatorna tijela. Ovaj postupak ne dovodi u pitanje postupak obavješćivanja definiran Direktivom 98/34/EZ i nadležnostima Komisije prema Ugovoru vezano za povrede prava Zajednice.

(16)	Državna regulatorna tijela moraju imati usklađen sustav ciljeva i načela koje podupiru, i moraju, ako je potrebno, u izvršavanju zadaća vezano uz ovaj regulatorni okvir, usklađivati svoje djelovanje s regulatornim tijelima drugih država članica.

(17)	Djelovanje državnih regulatornih tijela osnovanih u skladu s ovom Direktivom i posebnim direktivama doprinosi ispunjavanju širih ciljeva u području kulture, zapošljavanja, zaštite okoliša, socijalne kohezije i uređenja i planiranja regionalnog područja.

(18)

Zahtjev postavljen državama članicama za osiguranje da državna regulatorna tijela uzmu u obzir, što je moguće više, potrebu da regulativa u odnosu na tehnologije bude neutralna, odnosno da niti ne odlučuje u korist niti odbacuje određeni tip tehnologije, ne znači da se ne mogu kad je to opravdano poduzeti određeni koraci s ciljem promoviranja određenih usluga, na primjer digitalne televizije kao sredstva povećanja učinkovitosti spektra.

(19)

Radijske frekvencije su bitan element elektroničkih telekomunikacijskih usluga koje se temelje na radijskim frekvencijama, i, u mjeri u kojoj se odnose na ove usluge, njihova raspodjela i dodjela od strane državnog regulatornog tijela mora se obavljati u skladu s usklađenim ciljevima i načelima koji reguliraju njihovo djelovanje kao i objektivnim, transparentnim i nediskriminirajućim kriterijima, koji uzimaju u obzir demokratske, socijalne, lingvističke i kulturne interese vezane za upotrebu frekvencije. Važno je raspodjelu i dodjelu radijskih frekvencija obavljati što je moguće učinkovitije. Prijenos radijskih frekvencija može biti djelotvorno sredstvo za povećanje učinkovitog korištenja spektra, sve dok postoji dovoljno mehanizama za zaštitu općeg interesa, posebno potrebe osiguranja transparentnosti i regulatornog nadzora nad ovim prijenosima. Odluka br. 676/2002/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o regulatornom okviru za politiku radiofrekvencijskog spektra u Europskoj zajednici (Odluka o radiofrekvencijskom spektru) (13) utvrđuje okvir za usklađenje radijskih frekvencija, a djelatnosti vezane za ovu Direktivu moraju nastojati olakšati rad definiran tom Odlukom.

(20)

Pristup resursima dodjele brojeva na osnovi transparentnih, objektivnih i nediskriminirajućih kriterija bitan je za poduzeća koja se natječu u sektoru elektroničkih komunikacija. Državna regulatorna tijela moraju upravljati svim elementima nacionalnih planova numeriranja, uključujući i kodne točke koje se koriste u mrežnom adresiranju. Ako je potrebno uskladiti resurse dodjele brojeva u Zajednici s ciljem podupiranja razvoja paneuropskih usluga, Zajednica može, koristeći svoju izvršnu moć, donijeti odgovarajuće tehničke mjere za primjenu. Kad je to potrebno zbog osiguranja potpunog globalnog međusobnog funkcioniranja usluga, države članice trebaju u okviru međunarodnih organizacija i foruma gdje se donose odluke o brojevima uskladiti svoja nacionalna stajališta u skladu s Ugovorom. Odredbama ove Direktive ne uspostavljaju se nova područja odgovornosti državnih regulatornih tijela na polju internet imena i adresa.

(21)	Države članice mogu, pri dodjeli radijskih frekvencija i brojeva od izuzetnog gospodarskog značaja koristiti, inter alia, postupak odabira zasnovan na tržišnom natjecanju ili uspoređivanju. U provedbi tih postupaka, državna regulatorna tijela moraju uzeti u obzir odredbe članka 8.

(22)

Potrebno je osigurati postupke za dodjelu prava na instaliranje opreme koji su pravovremeni, nediskriminirajući i transparentni i omogućavaju pošteno i učinkovito tržišno natjecanje. Ova Direktiva ne dovodi u pitanje nacionalne odredbe kojima se regulira izvlaštenje ili korištenje vlasništva, normalno korištenje vlasničkih prava, normalno korištenje javne domene, ili načelo neutralnosti u propisima država članica vezanih za sustav vlasništva nad imovinom.

(23)

Zajedničko korištenje opreme može biti korisno za gradsko planiranje, javno zdravlje ili pitanja okoliša, i državna ga regulatorna tijela, uz dobrovoljni pristanak zainteresiranih, trebaju podupirati. U slučajevima kad su poduzeća lišena pristupa dobrim alternativama, može biti potrebno uvesti prisilno zajedničko korištenje prostora ili opreme. Ono podrazumijeva, inter alia, fizičko dijeljenje prostora i vodova, zgrade, stupa, antene ili antenskog sustava. Prisilno zajedničko korištenje prostora ili opreme može se nametnuti samo nakon iscrpne javne rasprave.

(24)

U slučajevima kad operatori pokretnih mreža zbog zaštite okoliša moraju dijeliti tornjeve ili stupove, ovo prisilno dijeljenje može dovesti do toga da svaki operator zbog zaštite javnog zdravlja mora smanjiti maksimalnu razinu prenesene snage zbog čega će morati postaviti više transmisijskih stanica s ciljem pokrivanja cijelog nacionalnog teritorija.

(25)

U nekim okolnostima postoji potreba za ex ante obvezama da bi se osigurao razvoj tržišnog natjecanja. Definicija značajne tržišne snage iz Direktive 97/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 1997. o međusobnom povezivanju u telekomunikacijama u pogledu osiguranja osnovne usluge i interoperabilnosti putem primjene načela otvorenog pristupa (ONP) (14) pokazala se, kao prag za određivanje ex ante obveza, učinkovitom u početnoj fazi otvaranja tržišta, ali je sada treba prilagoditi kako bi bolje odgovarala složenijim i dinamičnijim tržištima. Zbog toga je definicija koja se koristi u ovoj Direktivi ekvivalentna pojmu dominacije prema definiciji tog pojma u sudskoj praksi Suda i Prvostupanjskog suda Europskih zajednica.

(26)

U nekim slučajevima dva ili više poduzeća mogu dijeliti dominantan položaj ne samo kad među njima postoje strukturalne ili druge veze nego i kad je struktura tržišta na kojem se oni pojavljuju povoljna za zajedničko djelovanje, tj. kad ono potiče paralelno ili udruženo, nenatjecateljsko ponašanje na tržištu.

(27)

Bitno je da se ex ante obveze nametnu samo ondje gdje nema učinkovitog natjecanja, tj. na tržištima na kojima postoji jedno ili više poduzeća sa značajnom tržišnom snagom i gdje pravni lijekovi na raspolaganju u nacionalnom pravu ili pravu tržišnog natjecanja Zajednice nisu dovoljni za rješavanje problema. Stoga je potrebno da Komisija u skladu s načelima prava tržišnog natjecanja izradi smjernice na razini Zajednice kojima bi se rukovodila državna regulatorna tijela u ocjenjivanju djelotvornosti tržišnog natjecanja i značajne tržišne snage. Državna regulatorna tijela trebaju utvrditi jesu li određeni proizvod ili usluga stvarno konkurentni u određenoj geografskoj regiji, koja može biti cijela ili jednim dijelom na državnom području te države članice ili je mogu činiti susjedni dijelovi državnih područja država članica. Analiza učinkovitog tržišnog natjecanja treba sadržavati analizu o tome razvija li se tržište u smjeru tržišnog natjecanja, odnosno je li izostanak djelotvornog natjecanja trajno. Ove se smjernice trebaju baviti i pitanjem novih tržišta u nastajanju na kojima je onaj tko je de facto tržišni predvodnik vjerojatno drži značajni tržišni udjel ali ga ne treba podvrgavati neprimjerenim obvezama. Komisija treba redovito preispitivati smjernice kako bi se osigurala njihova primjerenost tržištima koja se naglo razvijaju. Državna regulatorna trebat će surađivati kad se za određeno tržište utvrdi da je transnacionalno.

(28)	U ocjenjivanju ima li neko poduzeće značajnu tržišnu snagu na određenom tržištu, državna regulatorna tijela trebaju djelovati sukladno pravu Zajednice pridajući smjernicama Komisije najveću pozornost.

(29)	Zajednica i države članice preuzele su obveze u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji u vezi s normama i regulatornim okvirima u sektoru telekomunikacijskih mreža i usluga.

(30)

Normizacija treba biti proces koji je prvenstveno određen tržištem. Međutim, može ipak doći do situacija kad je potrebno tražiti sukladnost s odgovarajućim normama na razini Zajednice s ciljem osiguranja interoperabilnosti na jedinstvenom tržištu. Na nacionalnoj razini, države članice moraju poštovati odredbe Direktive 98/34/EZ. Direktiva 95/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o uporabi normi za prijenos televizijskih signala (15) nije propisala neki određeni digitalni sustav za prijenos televizijskih signala niti vrstu usluga. Preko Digital Video Broadcasting Group, poduzeća na europskom tržištu stvorila su obitelj televizijskih prijenosnih sustava koje je normirao Europski institut za telekomunikacijske norme (ETSI) i koje preporučuje Međunarodna telekomunikacijska unija. Svaku odluku kojom bi se ova norma nametnula kao obavezna treba donijeti nakon sveobuhvatne javne rasprave. Postupci standardizacije koji se navode u ovoj Direktivi ne dovode u pitanje odredbe Direktive 1999/5/EZ, Direktive Vijeća 73/23/EEZ od 19. veljače 1973. o usklađivanju zakonodavstava država članica o električnoj opremi namijenjenoj za uporabu unutar određenih naponskih granica (16) i Direktive Vijeća 89/336/EEZ od 3. svibnja 1989. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na elektromagnetsku kompatibilnost (17).

(31)

Potrebno je poticati, na razini korisnika, interoperabilnost digitalnih televizijskih usluga i poboljšane digitalne televizijske opreme s ciljem ostvarivanja slobodnog protoka informacija, medijskog pluralizma i kulturne raznolikosti. Poželjno je da potrošači imaju mogućnost prijema, neovisno o načinu prijenosa, svih digitalnih televizijskih usluga, uzimajući u obzir neutralnost tehnologije, budući tehnološki proces, potrebu promicanja korištenja digitalne televizije i stanje tržišnog natjecanja na tržištu digitalnih televizijskih usluga. Operatori digitalne interaktivne televizije moraju nastojati primjenjivati sustav otvorenog aplikacijskog programskog sučelja (API) koje je u skladu sa standardima ili specifikacijama koje je usvojila Europska normizacijska organizacija. Potrebno je poticati i organizirati prelaske s postojećeg API sustava na novi otvoreni API sustav, na primjer pismima o razumijevanju među svim relevantnim tržišnim sudionicima. Otvoreni API sustav olakšava mogućnost interoperabilnosti, tj. prenosivost interaktivnog sadržaja između raznih mehanizama isporuke i punu funkcionalnost tog sadržaja na poboljšanoj digitalnoj televizijskoj opremi. Treba, međutim, voditi računa o potrebi neometanog rada prijemnih uređaja i njihove zaštite od zlonamjernih napada, npr. virusa.

(32)

U slučaju spora među poduzećima u istoj državi članici po pitanjima obuhvaćenim ovom Direktivom ili posebnim direktivama, na primjer vezano za obvezu pristupa i međusobnog povezivanja ili načine prenošenja pretplatničkih lista, oštećena stranka koja je pregovarala s poštenom namjerom ali nije sklopila ugovor trebala bi imati mogućnost obratiti se državnom regulatornom tijelu za rješavanje spora. Državna regulatorna tijela trebala bi imati mogućnost nametnuti rješenje za stranke u sporu. U postupku rješavanja spora među poduzećima koji pružaju elektroničke komunikacijske mreže ili usluge u državi članici, državno regulatorno tijelo treba nastojati osigurati poštovanje obveza iz ove Direktive i posebnih direktiva.

(33)	Uz prava na žalbu prema nacionalnom pravu ili pravu Zajednice postoji i potreba za pokretanjem jednostavnog postupka na zahtjev jedne od stranaka u sporu s ciljem rješavanja prekograničnih sporova koji nisu u nadležnosti jedinstvenog državnog regulatornog tijela.

(34)

Jedinstveni bi odbor trebao zamijeniti „ONP odbor” osnovan člankom 9. Direktive 90/387/EEZ i Odbor za dozvole osnovan člankom 14. Direktive 97/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 10. travnja 1997. o zajedničkom okviru za opća ovlaštenja i pojedinačne dozvole u području telekomunikacijskih usluga (18).

(35)

Državna regulatorna tijela i tijela za zaštitu tržišnog natjecanja trebaju međusobno razmjenjivati informacije potrebne za primjenu odredaba iz ove Direktive i posebnih direktiva, s ciljem omogućavanja potpune međusobne suradnje. Što se tiče razmjene informacija, tijelo koje dobiva podatke treba za njih osigurati isti stupanj povjerljivosti kao i tijelo koje ih šalje.

(36)

Komisija je najavila svoju namjeru osnivanja europske skupine regulatora za elektroničke komunikacijske mreže i usluge koja bi predstavljala prikladan mehanizam za poticanje suradnje i koordinacije državnih regulatornih tijela, s ciljem promicanja razvoja unutarnjeg tržišta elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga i postizanja ujednačene primjene u svim državama članicama odredaba utvrđenih ovom Direktivom i posebnim direktivama, posebno u slučajevima kad nacionalno pravo koje regulira primjenu prava Zajednice daje državnom regulatornom tijelu značajne diskrecijske ovlasti pri primjeni određenih pravila.

(37)

Od državnih regulatornih tijela treba tražiti da surađuju međusobno i s Komisijom na transparentan način kako bi se u svim državama članicama osigurala dosljedna primjena odredaba ove Direktive i posebnih direktiva. Ova se suradnja, inter alia, može odvijati u Odboru za komunikacije ili u skupini koju čine europski regulatori. Države članice moraju odlučiti koja se tijela smatraju državnim regulatornim tijelima za potrebe ove Direktive i posebnih direktiva.

(38)

Mjere koje bi mogle utjecati na trgovinu među državama članicama su mjere koje mogu imati utjecaj, izravni ili neizravni, stvarni ili mogući, na oblike trgovine među državama članicama i to na način kojim se mogu stvoriti prepreke jedinstvenom tržištu. One uključuju mjere koje imaju značajan učinak na operatore ili korisnike u drugim državama članicama, i obuhvaćaju, inter alia: mjere koje utječu na cijene za korisnike u drugim državama članicama; mjere koje utječu na mogućnost poduzeća s poslovnim nastanom u drugoj državi članici da pruža elektroničku komunikacijsku uslugu i posebno mjere koje utječu na mogućnost pružanja usluga na transnacionalnoj osnovi i mjere koje utječu na strukturu tržišta ili pristup tržištu, s posljedicama na poduzeća u državama članicama.

(39)	Odredbe ove Direktive treba povremeno preispitivati, posebno s ciljem utvrđivanja potrebe za izmjenama s obzirom na promjenjivost tehnoloških i tržišnih uvjeta.

(40)	Mjere potrebne za provedbu ove Direktive treba usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (19).

(41)

S obzirom da ciljeve predloženog djelovanja, odnosno postizanje usklađenog regulatornog okvira za elektroničke komunikacijske usluge, elektroničke komunikacijske mreže, pripadajuću opremu i povezane usluge ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se može na bolji način, zbog razmjera i učinaka tog djelovanja, ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može usvojiti mjere u skladu s principom supsidijarnosti, u skladu s člankom 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti iz istog članka ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno potrebne za ostvarivanje tih ciljeva.

(42)	Određene direktive i odluke iz ovog područja treba staviti izvan snage.

(43)	Komisija treba pratiti prelazak s postojećeg regulatornog okvira na novi okvir, i može, kad za to bude vrijeme, donijeti prijedlog o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2887/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o razmotanom pristupu lokalnoj petlji (20),

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I

PODRUČJE PRIMJENE, CILJ I DEFINICIJE

Članak 1.

Područje primjene i cilj

1.   Ovom se Direktivom utvrđuje usklađeni okvir za regulaciju elektroničkih komunikacijskih usluga, elektroničkih komunikacijskih mreža, pripadajuću opremu i povezane usluge. Ona određuje zadaće državnih regulatornih tijela i utvrđuje paket postupaka s ciljem osiguranja ujednačene primjene regulatornog okvira diljem Zajednice.

2.   Ova Direktiva i posebne direktive ne dovode u pitanje obveze koje propisuje nacionalno pravo u skladu s pravom Zajednice ili pravo Zajednice vezano za pružanje usluga korištenjem elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga.

3.   Ova Direktiva i posebne direktive ne dovode u pitanje mjere donesene na razini Zajednice ili na nacionalnoj razini u skladu s zakonodavstvom Zajednice, u vezi s postizanja ciljeva od općeg značaja, posebno što se tiče propisivanja sadržaja i audiovizualne politike.

4.   Ova Direktiva i posebne direktive ne dovode u pitanje odredbe Direktive 1999/5/EZ.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

(a)

„elektronička komunikacijska mreža” znači prijenosni sustav i, prema potrebi, oprema za prospajanje ili usmjeravanje i druga sredstva koja omogućavaju prijenos signala žičnim, radijskim, svjetlosnim ili drugim elektromagnetskim sustavom, uključujući satelitske mreže, nepokretne zemaljske mreže (komutirana mreža s prospajanjem kanala i prospajanjem paketa, uključujući internet) i zemaljske mreže pokretnih komunikacija,elektroenergetske kabelske sustave u mjeri u kojoj se koriste za prijenos signala, radiodifuzijske mreže i mreže kabelske televizijske, bez obzira na vrstu podataka koju prenose;

(b)	„transnacionalna tržišta” znači tržišta definirana u skladu s člankom 15. stavkom 4. koja pokrivaju Zajednicu ili njezin značajni dio;

(c)

„elektronička komunikacijska usluga” znači usluga koja se uobičajeno pruža uz naknadu i sastoji se u cijelosti, ili većim dijelom, od prijenosa signala u elektroničkim komunikacijskim mrežama, uključujući telekomunikacijske usluge i usluge prijenosa u radiodifuzijskim mrežama, ali isključujući usluge pružanja sadržaja i obavljanja uredničkog nadzora nad sadržajem koji se prenosi korištenjem elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga; ona ne obuhvaća usluge informacijskog društva, u skladu s definicijom iz članka 1. Direktive 98/34/EZ, koje se ne sastoje, u cijelosti ili većim dijelom, od prijenosa signala u elektroničkim komunikacijskim mrežama;

(d)	„javna komunikacijska mreža” znači elektronička komunikacijska mreža koja se u cijelosti ili većinom upotrebljava za pružanje javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga;

(e)

„povezana oprema” znači usluge, fizička infrastruktura i druga oprema i sastavnice povezane s elektroničkom komunikacijskom mrežom i/ili elektroničkom komunikacijskom uslugom koje omogućuju i/ili podržavaju pružanje usluga putem te mreže i/ili usluge. Ona uključuje sustave uvjetovanog pristupa i elektroničke programske vodiče;

(f)	„sustav uvjetovanog pristupa” znači bilo koja tehnička mjera i/ili rješenje kojim se omogućuje pristup zaštićenim radiodifuzijskim uslugama u razumljivom obliku uz uvjet plaćanja pretplate ili drugi oblik prethodnog pojedinačnog odobrenja;

(g)	„državno regulatorno tijelo” znači tijelo ili tijela koja su od države članice dobila neku od regulatornih zadaća utvrđenih ovom Direktivom ili posebnim direktivama;

(h)	„korisnik” znači pravna ili fizička osobu koja koristi ili traži javno dostupnu elektroničku komunikacijsku uslugu;

(i)	„potrošač” znači svaka fizička osoba koja koristi ili traži javno dostupnu elektroničku komunikacijsku uslugu u svrhe koje nisu namijenjene njezinoj poslovnoj djelatnosti, obrtu ili djelatnosti slobodnog zanimanja;

(j)	„univerzalne usluge” znači najmanji skup usluga, prema definiciji iz Direktive 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama), određene kvalitete koje su dostupne svim korisnicima po pristupačnoj cijeni bez obzira na njihovu geografsku lokaciju i, s obzirom na specifične nacionalne uvjete;

(k)	„pretplatnik” znači svaka fizička ili pravna osoba koja je sklopila ugovor s operatorom javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga o pružanju tih usluga;

(l)	„Posebne direktive” znači Direktiva 2002/20/EZ (Direktiva o ovlaštenju), Direktiva 2002/19/EZ (Direktiva o pristupu), Direktivu 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama) i Direktiva 97/66/EZ;

(m)	„pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža” znači uspostavljanje, rad, nadzor ili osiguranje postojanja takvih mreža”;

(n)	„krajnji korisnik” znači korisnik koji ne obavlja djelatnost javne komunikacijske mreže ili javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge;

(o)	„napredna oprema za digitalnu televiziju” znači uređaje kojima je svrha spajanje na televizijski prijamnik ili integralni digitalni televizijski prijamnik, koji može primati digitalne interaktivne televizijske usluge;

(p)	„sučelje aplikacijskog programa (API)” znači programsko sučelje između aplikacijskih programa, koje su nakladnici elektroničkih medija ili pružatelji usluga učinili dostupnim, kao i sredstva u naprednoj digitalnoj opremi za usluge digitalnog radija i televizije.

POGLAVLJE II.

DRŽAVNA REGULATORNA TIJELA

Članak 3.

Državna regulatorna tijela

1.   Države članice osiguravaju da se zadacima koji su dodijeljeni državnim regulatornim tijelima u skladu s ovom Direktivom i posebnim direktivama bave nadležna tijela.

2.   Države članice jamče neovisnost državnih regulatornih tijela i osiguravaju njihovu pravnu odvojenost i operativnu neovisnost o svim organizacijama koje pružaju elektroničke komunikacijske mreže, opreme ili usluge. Države članice koje su zadržale vlasništvo ili kontrolu nad poduzećima koja pružaju elektroničke komunikacijske mreže i/ili usluge osiguravaju učinkovito strukturalno odvajanje regulatorne funkcije od djelatnosti koje se tiču vlasništva ili nadzora.

3.   Države članice osiguravaju da se regulatorno tijelo koristi svojim ovlastima na nepristran i transparentan način.

4.   Države članice trebaju objavljivati, u lako dostupnom obliku, zadaće koje državna regulatorna tijela moraju izvršavati, posebno one koje su u nadležnosti više od jednog tijela. Države članice osiguravaju, kad je to potrebno, suradnju i savjetovanje među tim tijelima, kao i među njima i tijelima koja su zadužena za primjenu prava tržišnog natjecanja i državnim tijelima zaduženima za primjenu prava o pravima potrošača, o pitanjima od općeg interesa. Kad je za pojedina pitanja zaduženo više od jednog tijela, država članica osigurava objavljivanje informacija o zadaćama svakoga od njih na lako dostupan način.

5.   Državna regulatorna tijela i tijela za zaštitu tržišnog natjecanja izmjenjuju informacije potrebne u vezi s primjenom odredaba ove Direktive i posebnih direktiva. Vezano za razmjenu informacija, tijelo koje prima informacije osigurava za njih isti stupanj tajnosti kao i tijelo koje ih šalje.

6.   Države članice obavješćuju Komisiju o svim regulatornim tijelima koja su dobila zadaće slijedom ove Direktive i posebnih direktiva i njihovim odgovornostima vezanim za te zadaće.

Članak 4.

Pravo žalbe

1.   Države članice osiguravaju postojanje učinkovitih mehanizama na nacionalnoj razini prema kojima svaki korisnik ili pružatelj elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga obuhvaćen određenom odlukom državnog regulatornog tijela ima pravo žalbe na tu odluku neovisnom žalbenom tijelu. To tijelo, koje može biti sud, raspolaže potrebnom stručnošću za obavljanje svoje funkcije. Države članice osiguravaju propisno uzimanje u obzir elemenata slučaja i postojanje učinkovitog mehanizma žalbe. Do donošenja odluke po ovakvoj žalbi ostaje na snazi odluka državnog regulatornog tijela, osim ako žalbeno tijelo ne odluči drukčije.

2.   Ako nije pravosudno tijelo, žalbeno tijelo iz stavka 1. uvijek daje pisano obrazloženje svoje odluke. Isto tako, u takvim slučajevima, njegova je odluka podložna reviziji suda u smislu odredaba članka 234. Ugovora.

Članak 5.

Pružanje informacija

1.   Države članice osiguravaju da poduzeća koja pružaju elektroničke komunikacijske mreže i usluge pružaju sve informacije, uključujući i financijske, potrebne državnim regulatornim tijelima s ciljem osiguranja poštovanja odredaba ove Direktive ili posebnih direktiva ili odluka donesenih u skladu s njima. Spomenuta poduzeća dostavljaju te informacije odmah po zahtjevu prema rokovima i razini detalja koju odredi državno regulatorno tijelo. Informacije koje zatraži državno regulatorno tijelo proporcionalne su izvršavanju te zadaće. Državno regulatorno tijelo obrazlaže svoj zahtjev za dostavu informacija.

2.   Države članice osiguravaju dostavljanje informacija Komisiji od strane državnih regulatornih tijela, na njezin obrazložen zahtjev, koji su joj potrebni za izvršavanje zadaća iz Ugovora. Informacije koje traži Komisija proporcionalne su tim zadaćama. Ako se te informacije tiču informacija koje je poduzeće ranije na zahtjev dalo državnom regulatornom tijelu, spomenuto poduzeće se o tome obavješćuje. U opsegu u kojemu je to potrebno, osim u slučajevima kad je tijelo koje dostavlja informacije to izričito zabranilo, Komisija dobivene informacije stavlja na raspolaganje drugim takvim tijelima u drugoj državi članici.

Države članice osiguravaju, poštujući zahtjeve iz stavka 3., da informacije koje su date jednom državnom regulatornom tijelu budu, nakon obrazloženog zahtjeva, dostupne i drugom takvom tijelu, u istoj ili u drugoj državi članici, kad je to potrebno radi omogućavanja bilo kojemu od tih tijela izvršavanje obveza prema pravu Zajednice.

3.   Kad državno regulatorno tijelo smatra određeni podatak povjerljivim u skladu s pravilima Zajednice i nacionalnim pravilima o poslovnoj tajni, Komisija i državna regulatorna tijela osiguravaju navedenu tajnost.

4.   Države članice osiguravaju, u skladu s nacionalnim pravilima o javnom pristupu informacijama, a poštujući pravila Zajednice i nacionalna pravila o poslovnoj tajni, objavljivanje od strane državnih regulatornih tijela onih informacija koje doprinose otvorenom tržištu i tržišnom natjecanju.

5.   Državna regulatorna tijela objavljuju uvjete javnog pristupa informacijama u skladu sa stavkom 4., uključujući postupke za dobivanje navedenog pristupa.

Članak 6.

Savjetovanja i mehanizmi transparentnosti

Osim u slučajevima navedenima u članku 7. stavku 6., članku 20. ili članku 21., kad državna regulatorna tijela namjeravaju poduzeti mjere iz ove Direktive ili posebnih direktiva koje imaju značajan utjecaj na mjerodavna tržišta, države članice daju zainteresiranim strankama priliku da u razumnom roku daju svoje primjedbe na nacrt mjera. Državna regulatorna tijela objavljuju nacionalni postupak savjetovanja. Države članice osiguravaju uspostavljanje jedinstvenog informacijske točke na kojoj će se moći dobiti uvid u trenutna savjetovanja. Državno regulatorno tijelo dužno je učiniti javno dostupnim rezultate savjetovanja osim ako se ne radi o povjerljivoj informaciji u skladu s pravom Zajednice i nacionalnim pravom o poslovnoj tajni.

Članak 7.

Jačanje unutarnjeg tržišta elektroničkih komunikacija

1.   U obavljanju svojih zadaća slijedom ove Direktive i posebnih direktiva, državna regulatorna tijela u najvećoj mjeri uzimaju u obzir ciljeve navedene u članku 8., a posebno u onom dijelu koji se tiče funkcioniranja unutarnjeg tržišta.

2.   Državna regulatorna tijela doprinose razvoju unutarnjeg tržišta međusobnom suradnjom i suradnjom s Komisijom na transparentan način, s ciljem osiguranja ujednačene primjene odredaba ove Direktive i posebnih direktiva u svim državama članicama. U tom cilju ona moraju posebno nastojati postići dogovor o vrstama instrumenata i lijekova najprimjerenijim specifičnim vrstama situacija na tržištu.

3.   Uz savjetovanja iz članka 6., u slučaju kad državno regulatorno tijelo namjerava poduzeti mjere koje:

(a)	su obuhvaćene područjem primjene članka 15. ili članka 16. ove Direktive, članka 5. ili članka 8. Direktive 2002/19/EZ (Direktiva o pristupu) ili članka 16. Direktive 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama); i

(b)	bi utjecale na trgovinu među državama članicama,

ono istodobno čini dostupnim Komisiji i regulatornim tijelima drugih država članica nacrt te mjere kao i razloge na kojima se ta mjera zasniva, u skladu s člankom 5. stavkom 3. i o tome obavješćuje Komisiju i ostala državna regulatorna tijela. Državna regulatorna tijela i Komisija mogu davati primjedbe navedenom državnom regulatornom tijelu samo u roku od mjesec dana ili u roku iz članka 6. ako je taj rok duži. Rok od jednog mjeseca ne može se produžavati.

4.   Ako mjera iz stavka 3. ima za cilj:

(a)	definirati određeno tržište koje se razlikuje od onih definiranih u preporuci u skladu s člankom 15. stavkom 1.; ili

(b)	odrediti ima li ili ne poduzeće, pojedinačno ili zajednički s drugima, značajnu tržišnu snagu prema članku 16. stavcima 3, 4. ili 5.,

i ako bi ona utjecala na trgovinu između država članica te je Komisija dala naznake državnom regulatornom tijelu da smatra kako će ovaj nacrt mjera stvoriti prepreku na zajedničkom tržištu ili ima ozbiljne sumnje u vezi s njegovom usklađenošću s pravom Zajednice, a posebno ciljevima navedenim u članku 8., tada do donošenja nacrta mjere ne može doći daljnja dva mjeseca. Ovaj se rok ne može produžavati. U tom roku Komisija može, u skladu s postupkom iz članka 22. stavka 2., donijeti odluku kojom od državnog regulatornog tijela zahtijeva povlačenje nacrta mjere. Ova oduka je popraćena detaljnom i objektivnom analizom o tome zašto Komisija smatra da taj nacrt mjere ne treba donijeti prijedlogom za njegovu izmjenu.

5.   Dotično državno regulatorno tijelo u najvećoj mjeri uzima u obzir primjedbe drugih državnih regulatornih tijela i Komisije i ono može, osim u slučajevima iz stavka 4., donijeti proizašli nacrt mjere, o čemu u tom slučaju obavješćuje Komisiju.

6.   U izuzetnim okolnostima, ako državno regulatorno tijelo smatra da postoji potreba za hitnim postupkom, ono može, iznimno od postupka utvrđenog u stavcima 3. i 4., s ciljem zaštite tržišnog natjecanja i interesa korisnika, odmah donijeti proporcionalne i privremene mjere. Ono o tim mjerama bez odgađanja, navodeći razloge, obavješćuje Komisiju i druga državna regulatorna tijela. Državno regulatorno tijelo donosi odluku o tome treba li ove mjere učiniti trajnima ili produžiti rok njihove primjene, u skladu s odredbama stavaka 3. i 4.

POGLAVLJE III.

ZADAĆE DRŽAVNIH REGULATORNIH TIJELA

Članak 8.

Ciljevi politike i regulativna načela

1.   Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela u izvršavanju svojih regulatornih zadaća navedenih u ovoj Direktivi i posebnim direktivama poduzmu sve opravdane mjere u svrhu ostvarivanja ciljeva navedenih u stavcima 2., 3. i 4. Ove mjere su proporcionalne tim ciljevima.

Države članice osiguravaju da u izvršavanju regulatornih zadaća navedenih u ovoj Direktivi i posebnim direktivama, a posebno onih utvrđenih radi osiguranja učinkovitog tržišnog natjecanja, državna regulatorna tijela maksimalno vode računa o poželjnosti donošenja regulative koja je tehnološki neutralna.

Državna regulatorna tijela mogu u okviru svojih nadležnosti doprinositi osiguranju provedbe politika koje imaju za cilj promicanje kulturne i jezične raznolikosti kao i medijskog pluralizma.

2.   Državna regulatorna tijela promiču tržišno natjecanje u području pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža, elektroničkih komunikacijskih usluga i pripadajuće opreme i usluga, inter alia:

(a)	osiguravanjem maksimalne koristi za korisnike, uključujući osobe s invaliditetom, u smislu mogućnosti izbora, cijene i kvalitete;

(b)	izbjegavanjem narušavanja ili ograničavanja tržišnog natjecanja u sektoru elektroničkih komunikacija;

(c)	poticanjem učinkovitog ulaganja u infrastrukturu i promicanjem inovacija; i

(d)	poticanjem učinkovitog korištenja i osiguranjem djelotvornog upravljanja radijskim frekvencijama i resursima dodjele brojeva.

3.   Državna regulatorna tijela doprinose razvoju unutarnjeg tržišta, inter alia:

(a)	uklanjanjem preostalih prepreka za pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža, pripadajuće opreme i usluga i elektroničkih komunikacijskih usluga na europskom nivou;

(b)	poticanjem stvaranja i razvitka transeuropskih mreža i interoperabilnosti paneuropskih usluga i povezanosti s kraja na kraj mreže;

(c)	osiguravanjem da, u sličnim okolnostima, nema diskriminacije u odnosu na poduzeća koja pružaju elektroničke komunikacijske mreže i usluge;

(d)	međusobnom suradnjom i suradnjom s Komisijom, na transparentan način, osiguravati razvoj dosljedne regulatorne prakse i dosljedne primjene ove Direktive i posebnih direktiva.

4.   Državna regulatorna tijela promiču interese građana Europske unije, inter alia:

(a)	osiguravanjem svim građanima pristup univerzalnim uslugama navedenim u Direktivi 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama);

(b)	osiguravanjem visokog stupnja zaštite potrošača pri njihovim kontaktima s pružateljima usluga, posebno osiguravanjem jednostavnih i jeftinih postupaka za rješavanje sporova koje provode tijela koja su neovisna o strankama u sporu;

(c)	pridonošenjem osiguravanju visokog stupnja zaštite osobnih podataka i privatnosti;

(d)	promicanjem davanja jasnih informacija, posebno zahtijevajući transparentnost tarifa i uvjeta za korištenje javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga;

(e)	obraćanjem pažnje na potrebe posebnih društvenih grupa, posebno osoba s invaliditetom; i

(f)	očuvanjem integriteta i sigurnosti javnih komunikacijskih mreža.

Članak 9.

Upravljanje radijskim frekvencijama za elektroničke komunikacijske usluge

1.   Države članice osiguravaju učinkovito upravljanje radijskim frekvencijama za elektroničke komunikacijske usluge na svojim državnim područjima u skladu s člankom 8. One osiguravaju raspodjelu i dodjelu tih radijskih frekvencija od strane državnih regulatornih tijela na temelju objektivnih, transparentnih, nediskriminirajućih i proporcionalnih kriterija.

2.   Države članice promiču usklađeno korištenje radijskih frekvencija u cijeloj Zajednici, u skladu s potrebom osiguranja njihove učinkovite i djelotvorne upotrebe i u skladu s Odlukom br. 676/2002/EZ (Odluka o radijskom spektru).

3.   Države članice mogu donijeti odredbe kojima se poduzećima omogućuje prenošenje prava na korištenje radijskim frekvencija drugim poduzećima.

4.   Države članice osiguravaju da tijelo nadležno za dodjelu spektra bude obaviješteno o namjeri prenošenja prava korištenja određenog poduzeća i da se taj prijenos obavi u skladu s postupcima koje je utvrdilo državno regulatorno tijelo i da se objavi. Državna regulatorna tijela osiguravaju da se ovakvim prijenosom ne narušava tržišno natjecanje. Kad je primjenom Odluke 676/2002/EZ (Odluka o radijskom spektru) ili drugih mjera Zajednice upotreba radijskih frekvencija usklađena, prijenos takve vrste ne smije imati za posljedicu promjenu korištenja te radijske frekvencije.

Članak 10.

Dodjela brojeva, imena i adresa

1.   Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela nadziru dodjelu brojeva iz svih nacionalnih resursa dodjele brojeva i upravljanje nacionalnim sustavom dodjele brojeva. Države članice osiguravaju adekvatne brojeve i raspone brojeva za sve javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge. Državna regulatorna tijela uspostavljaju objektivne, transparentne i nediskriminirajuće postupke za dodjelu brojeva iz nacionalnih resursa dodjele brojeva.

2.   Državna regulatorna tijela osiguravaju da se sustavi brojeva i postupci primjenjuju na način koji pruža jednak tretman svim davateljima javnih elektroničkih komunikacijskih usluga. Države članice posebno osiguravaju da se dodjelom raspona brojeva jednom poduzeću ne diskriminira druge davatelje elektroničkih komunikacijskih usluga u vezi s brojevima koji se koriste za pristup njihovim uslugama.

3.   Države članice osiguravaju javno objavljivanje nacionalnog sustava brojeva i svih njegovih kasnijih izmjena, uz ograničenja koja mogu proizlaziti jedino vezano za nacionalnu sigurnost.

4.   Države članice podupiru usklađivanje resursa dodjele brojeva unutar Zajednice kad je to potrebno s ciljem poticanja razvoja paneuropskih usluga. Komisija može, slijedom postupka iz članka 22. stavka 3. u vezi s tim donijeti odgovarajuće tehničke provedbene mjere.

5.   Kad je to potrebno s ciljem osiguranja potpune globalne interoperabilnosti usluga, države članice usklađuju svoja stajališta u međunarodnim organizacijama i forumima u kojima se donose odluke o pitanjima koja se odnose na dodjelu brojeva, imena i adresa elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga.

Članak 11.

Pravo puta

1.   Države članice osiguravaju, u slučajevima kad nadležno tijelo razmatra:

—	zahtjev za dodjelu prava na instaliranje opreme na, preko ili ispod javnog ili privatnog vlasništva poduzeću koje je ovlašteno za pružanje javnih komunikacijskih mreža, ili

—	zahtjev za dodjelu prava na instaliranje opreme na, preko i ispod javnog vlasništva poduzeću koje je ovlašteno za pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža osim javnih,

da ono:

—	djeluje u skladu s transparentnim, javno dostupnim postupcima, koji se primjenjuju bez diskriminacije i bez odgađanja, i

—	poštuje načelo transparentnosti i nediskriminacije pri određivanju uvjeta za svako takvo pravo.

Gore spomenuti postupci mogu se razlikovati ovisno o tome je li podnositelj zahtjeva pružatelj javne komunikacijske mreže ili ne.

2.   Države članice osiguravaju, u slučajevima kad državne ili lokalne vlasti zadržavaju vlasništvo ili nadzor nad poduzećima koja pružaju elektroničke komunikacijske mreže i/ili usluge, postojanje učinkovite strukturalne podjele između funkcije dodjele prava iz stavka 1. od radnji vezanih za vlasništvo ili kontrolu.

3.   Države članice osiguravaju postojanje djelotvornih mehanizama s ciljem omogućavanja poduzećima podnošenja žalbe na odluke o dodjeli prava na instaliranje opreme tijelu koje je neovisno o zainteresiranim strankama.

Članak 12.

Kolokacija i dijeljenje opreme

1.   U slučajevima kad poduzeće koje pruža elektroničke komunikacijske mreže ima pravo, prema nacionalnom zakonodavstvu, instalirati opremu na, iznad ili ispod javnog ili privatnog vlasništva ili se može koristiti postupkom izvlaštenja ili korištenja vlasništva, državna regulatorna tijela dužna su poticati zajedničko korištenje takve opreme ili vlasništva.

2.   Posebno kad je zbog potrebe zaštite okoliša, javnog zdravlja, javne sigurnosti ili udovoljavanja uvjetima gradskog i seoskog planiranja poduzeću onemogućen pristup održivim alternativama, države članice mogu propisati poduzeću koje upravlja elektroničkom komunikacijskom mrežom zajedničko korištenje opreme ili vlasništva (uključujući kolokaciju) ili donijeti mjere za olakšanje koordinacije javnih radova ali samo nakon odgovarajućeg razdoblja javnog savjetovanja u kojem sve zainteresirane strane imaju mogućnost izraziti svoja gledišta. Ovakva rješenja u odnosu na dijeljenje ili suradnju mogu uključiti pravila o raspodjeli troškova za opremu ili vlasništvo.

Članak 13.

Računovodstveno odvajanje i financijska izvješća

1.   Države članice zahtijevaju od poduzeća koja pružaju javne komunikacijske mreže ili javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge, koja imaju posebno ili isključivo pravo pružanja usluga u drugim sektorima u istoj ili drugoj državi članici:

(a)

vođenje odvojenih računa za usluge koje se odnose na pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga, u mjeri u kojoj bi to bilo potrebno kad bi tu djelatnost obavljala pravno neovisna trgovačka društva, kako bi se identificirali svi elementi troškova i prihoda, s osnovama njihovog izračuna i detaljima o metodama pripisivanja, u odnosu na njihovu djelatnost pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga uključujući i popis dugotrajne imovine i strukturalnih troškova po stavkama; ili

(b)	strukturalno odvajanje djelatnosti u odnosu na pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga.

Države članice mogu odlučiti ne primjenjivati zahtjeve iz prvog podstavka na poduzeća čiji je godišnji promet u djelatnostima vezanim uz elektroničke komunikacijske mreže ili usluge u državama članicama manji od 50 milijuna EUR.

2.   Kad poduzeća koja pružaju javne elektroničke komunikacijske mreže ili javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge ne podliježu pravu trgovačkih društava i ne zadovoljavaju kriterije prava Zajednice o računovodstvu malih i srednjih poduzeća, dužna su sastavljati financijska izvješća i podnositi ih neovisnom revizoru i objavljivati. Njihova se revizija obavlja u skladu s odgovarajućim pravilima Zajednice i države članice.

Ovaj se zahtjev također odnosi na odvojene račune u skladu sa stavkom 1. točkom (a).

POGLAVLJE IV.

OPĆE ODREDBE

Članak 14.

Poduzeća sa značajnom tržišnom snagom

1.   Kad se posebnim direktivama od državnih regulatornih tijela traži utvrđivanje ima li operator značajnu tržišnu snagu u skladu s postupkom navedenim u članku 16., primjenjuju se stavci 2. i 3. ovog članka.

2.   Smatra se da poduzeće ima značajnu tržišnu snagu ako, pojedinačno ili zajednički s drugima, uživa položaj koji je jednak vladajućem, tj. uživa položaj ekonomske snage zbog koje se može ponašati u značajnoj mjeri neovisno o konkurentima, kupcima i konačno, potrošačima.

U postupku utvrđivanja jesu li dva ili više poduzeća u zajedničkom vladajućem položaju na tržištu, državna regulatorna tijela posebno djeluju u skladu s pravom Zajednice i u najvećoj mogućoj mjeri uzimaju u obzir smjernice za analizu tržišta i ocjenu značajne tržišne snage koje je Komisija objavila na temelju članka 15. Kriteriji koji se koriste pri toj ocjeni navedeni su u Prilogu II.

3.   Ako jedno poduzeće ima značajnu tržišnu snagu na jednom tržištu, može se također smatrati da ima značajnu tržišnu snagu na usko povezanom tržištu, kad su veze između ta dva tržišta takve da dopuštaju prenošenje tržišne snage s jednog tržišta na drugo, povećavajući time tržišnu snagu tog poduzeća.

Članak 15.

Postupak definiranja tržišta

1.   Poslije javnog savjetovanja i savjetovanja s državnim regulatornim tijelima Komisija donosi preporuku o mjerodavnim tržištima proizvoda i usluga (dalje u tekstu „preporuka”). Preporuka u skladu s Prilogom I. određuje ona tržišta proizvoda i usluga u okviru sektora elektroničkih komunikacija čije karakteristike mogu biti takve prirode da opravdaju nametanje regulatornih obveza navedenih u posebnim direktivama, ali ne dovodeći u pitanje tržišta koja se u određenim slučajevima mogu definirati prema pravu tržišnog natjecanja. Komisija definira tržišta u skladu s načelima prava tržišnog natjecanja.

Komisija redovito preispituje preporuku.

2.   Komisija objavljuje, najkasnije na dan stupanja na snagu ove Direktive, smjernice za analizu tržišta i ocjenu značajne tržišne snage (dalje u tekstu „smjernice”) koje su u skladu s načelima prava tržišnog natjecanja.

3.   Državna regulatorna tijela definiraju, uzimajući u najvećoj mogućoj mjeri u obzir preporuke i smjernice, mjerodavna tržišta koja odgovaraju nacionalnim uvjetima, i posebno relevantna geografska tržišta na svom državnom području, u skladu s načelima prava tržišnog natjecanja. Državna regulatorna tijela primjenjuju postupke navedene u članku 6. i članku 7. prije definiranja tržišta koja se razlikuju od onih navedenih u preporuci.

4.   Nakon savjetovanja s državnim regulatornim tijelima Komisija može, djelujući u skladu s postupcima iz članka 22. stavka 3., donijeti odluku kojom se definira transnacionalno tržište.

Članak 16.

Postupak analize tržišta

1.   Što je moguće prije nakon donošenja preporuke ili njezinih ažuriranja, državna regulatorna tijela provode analizu relevantnih tržišta, uzimajući u obzir smjernice najvećoj mogućoj mjeri. Države članice osiguravaju provođenje ove analize, kad je to moguće, u suradnji s tijelima za zaštitu tržišnog natjecanja.

2.   Kad se u skladu s člancima 16., 17., 18. i 19. Direktive 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama), ili člancima 7. ili 8. Direktive 2002/19/EZ (Direktiva o pristupu) od državnog regulatornog tijela zahtijeva odluka o tome treba li nametnuti, zadržati, izmijeniti ili povući obveze prema poduzećima, ono na osnovi svoje analize tržišta prema stavku 1. ovog članka odlučuje postoji li na mjerodavnom tržištu djelotvorno tržišno natjecanje.

3.   Kad državne regulatorno tijelo zaključi da je tržište konkurentno na učinkovit način, ono ne smije propisati ili zadržati bilo koju specifičnu regulatornu obvezu iz stavka 2. ovog članka. U slučajevima gdje već postoje specifične regulatorne obveze za taj sektor, ono povlači obveze koje su poduzećima nametnute na tom dotičnom tržištu. Stranke pogođene takvim povlačenjem obveza o tome se pravovremeno obavješćuju.

4.   Kad državno regulatorno tijelo ustanovi da na mjerodavnom tržištu ne postoji djelotvorno tržišno natjecanje, ono na tom tržištu identificira poduzeća sa značajnom tržišnom snagom u skladu s člankom 14. i tim poduzećima propisuje određene posebne obveze navedene u stavku 2. ovog članka ili zadržava ili mijenja takve obveze tamo gdje one već postoje.

5.   U slučaju transnacionalnih tržišta navedenih u odluci iz članka 15. stavka 4., nadležna državna regulatorna tijela obavljaju zajedničku analizu tržišta uzimajući u najvećoj mjeri u obzir navedene smjernice i odlučiti na usklađen način o propisivanju, zadržavanju, mijenjanju ili povlačenju regulatornih obveza navedenih u stavku 2. ovog članka.

6.   Mjere donesene sukladno odredbama stavaka 3., 4. i 5. ovog članka primjenjuju se u skladu s postupcima navedenim u članku 6. i 7.

Članak 17.

Normizacija

1.   Djelujući u skladu s postupcima navedenim u članku 22. stavku 2., Komisija sastavlja i objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica popis normi i/ili specifikacija koje će služiti kao osnova za poticanje usklađenog pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža, elektroničkih komunikacijskih usluga i pripadajuće opreme i usluga. Kad je potrebno, Komisija može, djelujući u skladu s postupkom navedenom u članku 22. stavku 2. i nakon savjetovanja s Odborom osnovanim Direktivom 98/34/EZ, zahtijevati da norme donesu europske normizacijske organizacija (Europski odbor za normizaciju (CEN), Europski odbor za elektrotehničku normizaciju (Cenelec) i Europski institut za telekomunikacijske norme (ETSI)).

2.   Države članice potiču upotrebu normi i/ili specifikacija navedenih u stavku 1. za pružanje usluga, tehničkih sučelja i/ili mrežnih funkcija, samo u onom opsegu koji je nužan za osiguravanje interoperabilnosti usluga i povećanja slobode izbora korisnicima.

Sve dok se norme i/ili specifikacije ne objave u skladu sa stavkom 1., države članice potiču primjenu normi i/ili specifikacija koje su donijele europske normizacijske organizacija.

U odsustvu takvih normi i/ili specifikacija, države članice potiču primjenu međunarodnih normi ili preporuka koje je donijela Međunarodne telekomunikacijska unija (ITU), Međunarodna normizacijska organizacija (ISO) ili Međunarodna elektrotehnička komisija (IEC).

Kad postoje međunarodni norme, države članice potiču europske normizacijske organizacije da koriste te norme, ili njihove relevantne dijelove, kao temelj za uspostavljanje normi, osim u slučajevima kad bi takve norme ili relevantni dijelovi bili neučinkoviti.

3.   Ako norme i/ili specifikacije navedene u stavku 1. nisu pravilno provedene tako da se interoperabilnost usluga u jednoj ili više država članica ne osigurava, primjena tih normi i/ili specifikacija može se propisati obveznom u skladu s postupkom navedenom u stavku 4., samo u onoj mjeri koja je potrebna za osiguranje navedene interoperabilnosti usluga i povećanja slobode izbora korisnicima.

4.   Ako Komisija primjenu određenih normi i/ili specifikacija namjerava učiniti obveznom, to objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica i pozivati na javnu raspravu sve zainteresirane strane. Djelujući u skladu s postupkom navedenim u članku 22. stavkom 3. Komisija čini primjenu odgovarajućih normi obveznom tako da ih označi kao obavezne norme na popisu normi i/ili specifikacija objavljenom u Službenom listu Europskih zajednica.

5.   Ako Komisija smatra da norme i/ili specifikacije navedene u stavku 1. više ne doprinose pružanju usklađenih elektroničkih komunikacijskih usluga ili više ne zadovoljavaju potrebe potrošača ili sprečavaju tehnološki razvoj, ona ih, djelujući u skladu s postupkom navedenim u članku 22. stavku 2. uklanja s popisa normi i/ili specifikacija spomenutog u stavku 1.

6.   Ako Komisija smatra da norme i/ili specifikacije navedene u stavku 4. više ne doprinose pružanju usklađenih elektroničkih komunikacijskih usluga ili više ne zadovoljavaju potrebe potrošača ili sprečavaju tehnološki razvoj, ona ih, djelujući u skladu s postupkom navedenim u članku 22. stavku 3. uklanja s popisa normi i/ili specifikacija iz stavka 1.

7.   Ovaj se članak ne primjenjuje ni na jedan ključan zahtjev, specifikaciju sučelja ili usklađene norme na koje se primjenjuju odredbe Direktive 1999/5/EZ.

Članak 18.

Interoperabilnost digitalnih interaktivnih televizijskih usluga

1.   S ciljem promicanja slobodnog protoka informacija, medijskog pluralizma i kulturne raznolikosti, države članice potiču, u skladu s odredbama članka 17. stavka 2.:

(a)	davatelje digitalnih interaktivnih usluga za javnu distribuciju u Zajednici preko digitalnih interaktivnih televizijskih platformi, bez obzira na način prijenosa, na korištenje otvorenog API-ja;

(b)	davatelje sve opreme napredne digitalne televizije korištene za prijem digitalnih interaktivnih televizijskih usluga preko interaktivnih digitalnih televizijskih platformi, na usklađivanje s otvorenim API-jem u skladu s minimalnim zahtjevima odgovarajućih normi ili specifikacija.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 5. stavak 1. točku (b) Direktive 2002/19/EZ (Direktiva o pristupu), države članice potiču vlasnike API-ja na pružanje svih informacija potrebnih pružateljima digitalnih interaktivnih televizijskih usluga za pružanje svih usluga koje podupire API s punom funkcionalnošću, pod uvjetima koji su pošteni, razumni i nediskriminirajući te uz prikladnu naknadu.

3.   U razdoblju od jedne godine od dana primjene iz članka 28. stavka 1. podstavka 2., Komisija ispituje učinke ovog članka. Ako interoperabilnost i sloboda izbora za korisnike nisu djelotvorno postignuti u jednoj ili više država članica, Komisija može djelovati u skladu s postupkom navedenim u članku 17. stavcima 3. i 4.

Članak 19.

Postupci usklađivanja

1.   Ako Komisija, djelujući u skladu s postupkom navedenim u članku 22. stavku 2. izda preporuke državama članicama o usklađenoj primjeni odredaba iz ove Direktive i posebnih direktiva s ciljem poticanja ostvarenja ciljeva definiranih u članku 8., države članice osiguravaju da državno regulatorno tijelo pri izvršavanju svojih zadaća u najvećoj mogućoj mjeri uzme u obzir ove preporuke. Ako državno regulatorno tijelo odluči ne slijediti preporuku, o tome obavješćuje Komisiju i navodi razloge za takvu postupanje.

2.   Ako Komisija utvrdi da odstupanje na nacionalnoj razini od odredaba za provedbu članka 10. stavka 4. stvara prepreke jedinstvenom tržištu, Komisija može, djelujući u skladu s postupkom iz članka 22. stavka 3. poduzeti potrebne tehničke provedbene mjere.

Članak 20.

Rješavanje sporova među poduzećima

1.   U slučajevima spora u vezi s obvezama iz ove Direktive ili posebnih direktiva među poduzećima koji pružaju elektroničke komunikacijske mreže ili usluge u državi članici, državno regulatorno tijelo na zahtjev bilo koje od stranaka, ne dovodeći u pitanje odredbe stavka 2., donosi obvezujuću odluku radi rješavanja spora u najkraćem mogućem roku a najkasnije u roku od četiri mjeseca osim u izuzetnim okolnostima. Dotična država članica zahtijeva od svih stranaka u sporu punu suradnju s državnim regulatornim tijelom.

2.   Države članice mogu donijeti odredbu kojom se državnom regulatornom tijelu omogućuje odbijanje rješavanja spora obvezujućom odlukom ako postoje drugi mehanizmi, posebno posredovanje, koji bi bolje doprinijeli pravovremenom rješavanju spora u skladu s odredbama članka 8. Državno regulatorno tijelo o tome obavješćuje stranke u sporu bez odlaganja. Ako nakon četiri mjeseca spor nije riješen, i ako stranka koja je tražila rješavanje spora nije iznijela isti pred sud, državno regulatorno tijelo, na zahtjev bilo koje stranke i u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od četiri mjeseca, donosi obvezujuću odluku radi rješavanja spora.

3.   Pri rješavanju spora državno regulatorno tijelo donosi odluke radi postizanja ciljeva navedenih u članku 8. Sve obveze koju državno regulatorno tijelo nametne poduzeću s ciljem rješavanja spora, sukladne su s odredbama ove Direktive i posebnih direktiva.

4.   Odluka državnog regulatornog tijela javno se objavljuje, uz poštovanje zahtjeva o poslovnoj tajni. Stranke u sporu dobivaju cjelovito obrazloženje o razlozima na kojima se ona zasniva.

5.   Postupci iz stavaka 1., 3. i 4. ne sprečavaju stranke u sporu da pokrenu postupak pred sudom.

Članak 21.

Rješavanje prekograničnih sporova

1.   U slučaju prekograničnog spora među strankama u različitim državama članicama koji proizlazi iz ove Direktive ili posebnih direktiva koji je u nadležnosti državnih regulatornih tijela iz više od jedne države članice, primjenjuje se postupak iz stavaka 2., 3. i 4.

2.   Svaka od stranaka može tražiti rješavanje spora od dotičnih državnih regulatornih tijela. Državna regulatorna tijela usklađuju svoje napore s ciljem rješavanja spora, u skladu s ciljevima navedenim u članku 8. Sve obveze koje državno regulatorno tijelo u postupku rješavanja spora nametne poduzeću sukladne su s odredbama ove Direktive i posebnih direktiva.

3.   Države članice mogu donijeti odredbu kojom se državnim regulatornim tijelima omogućava zajedničko odbijanje rješavanja spora kad postoje drugi mehanizmi, uključujući posredovanje, koji bi bolje doprinijeli pravovremenom rješavanju spora u skladu s odredbama članka 8. One bez odlaganja obavješćuju stranke u sporu. Ako nakon četiri mjeseca spor nije riješen, i ako stranka koja je tražila rješavanje spora nije iznijela isti pred sud, državna regulatorna tijela, na zahtjev jedne od stranaka, usklađuju svoje napore radi rješavanja ovog spora, u skladu s odredbama iz članka 8.

4.   Postupci iz stavka 2. ne sprečavaju stranke u sporu da pokrenu postupak pred sudom.

Članak 22.

Odbor

1.   Komisiji pomaže Odbor („Odbor za komunikacije”).

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 3. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Rok naveden u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ je tri mjeseca.

4.   Odbor usvaja svoj poslovnik.

Članak 23.

Razmjena informacija

1.   Komisija Odboru za komunikacije dostavlja sve relevantne informacije o ishodu redovnih savjetovanja s predstavnicima mrežnih operatora, davatelja usluga, korisnika, potrošača, proizvođača i sindikata, kao i trećih zemalja i međunarodnih organizacija.

2.   Odbor za komunikacije, uzimajući u obzir politiku Zajednice o elektroničkim komunikacijama, potiče razmjenu informacija među državama članicama i između država članica i Komisije o situaciji i razvoju regulative za elektroničke komunikacijske mreže i usluge.

Članak 24.

Objavljivanje informacija

1.   Države članice osiguravaju javno objavljivanje redovno ažuriranih informacija u vezi s primjenom ove Direktive i posebnih direktiva na način koji omogućava jednostavan pristup tim informacijama svim zainteresiranim stranama. One objavljuju obavijest u svojim nacionalnim službenim listovima o tome kako i gdje se te informacije objavljuju. Prva takva obavijest objavljuje se prije datuma primjene iz članka 28. stavka 1. podstavka 2., a zatim se obavijest objavljuje svaki put kad dođe do promjena u informacijama koje on sadrži.

2.   Države članice šalju Komisiji primjerak svih takvih obavijesti u vrijeme objavljivanja. Komisija dostavlja te informacije Odboru za komunikcije prema potrebi.

Članak 25.

Postupci preispitivanja

1.   Komisija periodično preispituje funkcioniranje ove Direktive i podnosi izvješća Europskom parlamentu i Vijeću, prvi put ne kasnije od tri godine nakon datuma primjene navedenog u članku 28. stavku 1. drugom podstavku. U tu svrhu Komisija može od država članica zatražiti informacije, koje one dostavljaju bez nepotrebnog odlaganja.

POGLAVLJE V.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 26.

Stavljanje izvan snage

Slijedeće Direktive i Odluke stavljaju se izvan snage od datuma primjene iz članka stavka 1. drugog podstavka:

—	Direktiva 90/387/EEZ,

—	Odluka Vijeća 91/396/EEZ od 29. srpnja 1991. o uvođenju jedinstvenog europskog broja za hitne službe (21),

—	Direktiva Vijeća 92/44/EEZ od 5. lipnja 1992. o primjeni otvorenog pristupa mreži na iznajmljene vodove (22),

—	Odluka Vijeća 92/264/EEZ od 11. svibnja 1992. o uvođenju standardnog međunarodnog pristupnog telefonskog koda u Zajednici (23),

—	Direktiva 95/47/EZ,

—	Direktiva 97/13/EZ,

—	Direktiva 97/33/EZ,

—	Direktiva 98/10/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 1998. o primjeni otvorenog pristupa mreži (ONP) na govornu telefoniju i o univerzalnim uslugama za telekomunikacije u okruženju tržišnog natjecanja (24).

Članak 27.

Prijelazne mjere

Države članice zadržavaju sve obveze u skladu s nacionalnim pravom iz članka 7. Direktive 2002/19/EZ (Direktiva o pristupu) i članka 16. Direktive 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama) sve dok državno regulatorno tijelo ne donese odluku u vezi s tim obvezama u skladu s člankom 16. ove Direktive.

Operatori fiksnih javnih telefonskih mreža za koje su njihova državna regulatorna tijela utvrdila da imaju značajnu tržišnu snagu u pružanju javnih telefonskih mreža i usluga prema Prilogu I. dijelu 1 Direktive 97/33/EZ ili Direktive 98/10/EZ 2887/2000 smatraju se „prijavljenim operatorima” za potrebe Uredbe (EZ) 2887/2000 sve dok se ne završi postupak analize tržišta naveden u članku 16. Poslije toga oni se više ne smatraju „prijavljenim operaterima” za potrebe Uredbe.

Članak 28.

Prenošenje

1.   Države članice donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 24. srpnja 2003. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

One primjenjuju te mjere od 25. srpnja 2003.

2.   Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa.

3.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva i svih kasnijih izmjena tih odredaba.

Članak 29.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 30.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 365 E, 19.12.2000., str. 198 i SL C 270 E, 25.9.2001., str. 199.

(2)  SL C 123, 25.4.2001., str 56.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 1. ožujka 2001. (SL C 277, 1.10.2001., str. 91.), Zajedničko stajalište Vijeća od 17. rujna 2001. (SL C 337, 30.11.2001., str. 34.) i Odluka Europskog parlamenta od 12. prosinca 2001. (još nije objavljena u Službenom listu), Odluka Vijeća od 14. veljače 2002.

(4)  SL L 192, 24.7.1990., str. 1. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 97/51/EC Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 295, 29.10.1997., str. 23.).

(5)  SL L 108, 24.4.2002., str. 21.

(6)  SL L 108, 24.4.2002., str. 7.

(7)  SL L 108, 24.4.2002., str. 51.

(8)  SL L 24, 30.1.1998., str. 1.

(9)  SL L 298, 17.10.1989., str. 23. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 97/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 202, 30.7.1997., str. 60.).

(10)  SL L 91, 7.4.1999., str. 10.

(11)  SL L 178, 17.7.2000., str. 1.

(12)  SL L 204, 21.7.1998., str. 37. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 98/48/EZ (SL L 217, 5.8.1998., str. 18.).

(13)  SL L 108, 24.4.2002., str. 21.

(14)  SL L 199, 26.7.1997., str. 32. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 98/61/EZ (SL L 268, 3.10.1998., str. 37.).

(15)  SL L 281, 23.11.1995., str. 51.

(16)  SL L 77, 26.3.1973., str. 29.

(17)  SL L 139, 23.5.1989., str. 19.

(18)  SL L 117, 7.5.1997., str. 15.

(19)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(20)  SL L 336, 30.12.2000., str. 4.

(21)  SL L 217, 6.8.1991., str. 31.

(22)  SL L 165, 19.6.1992., str. 27. Direktiva kako je izmijenjena Odlukom Komisije 98/80/EZ (SL L 14, 20.1.1998., str. 27.).

(23)  SL L 137, 20.5.1992., str. 21.

(24)  SL L 101, 1.4.1998., str. 24.

---

PRILOG I.

Popis tržišta koja treba uključiti u prvobitnu preporuku Komisije o relevantnim tržištima proizvoda i usluga navedenim u članku 15.

1.   Tržišta navedena u Direktivi 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama)

Članak 16. - Tržišta definirana u skladu s ranijim regulatornim okvirom, gdje treba preispitati obveze.

Pružanje priključaka i upotreba javne telefonske mreže koja se pruža na fiksnim lokacijama.

Pružanje iznajmljenih linija krajnjim korisnicima.

2.   Tržišta navedena u Direktivi 2002/19/EZ (Direktiva o pristupu)

Članak 7. – Tržišta definirana u skladu s ranijim regulatornim okvirom, gdje treba preispitati obveze.

Međupovezivanje (Direktiva 97/33/EZ)   započinjanje poziva u javnoj telefonskoj mreži koja se pruža na fiksnoj lokaciji   završavanje poziva u javnoj telefonskoj mreži koja se pruža na fiksnoj lokaciji   prijenosne usluge u javnoj telefonskoj mreži koja se pruža na fiksnoj lokaciji   započinjanje poziva u javnoj pokretnoj telefonskoj mreži   završavanje poziva u javnoj pokretnoj telefonskoj mreži   međupovezivanje iznajmljenih vodova (povezivanje dijelova vodova)

Pristup mreži i pristup posebnoj mreži (Direktiva 97/33/EZ, Direktiva 98/10/EZ)   pristup javnoj telefonskoj mreži koja se pruža na fiksnoj lokaciji, uključujući raspetljani pristup lokalnoj petlji   pristup javnim pokretnim telefonskim mrežama, uključujući odabir nositelja

Veleprodajni kapacitet iznajmljenih vodova (Direktiva 92/44/EEZ)   Veleprodajno pružanje kapaciteta iznajmljenih vodova drugim pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga

3.   Tržišta iz Uredbe (EZ) 2887/2000

Usluge pružene preko neraspetljanih (upredena metalna parica) petlji.

4.   Dodatna tržišta

Nacionalna tržišta za međunarodne usluge roaminga u javnim pokretnim telefonskim mrežama.

---

PRILOG II.

Kriteriji koje koriste državna regulatorna tijela u ocjenjivanju zajedničkog vladajućeg položaja u skladu s člankom 14. stavkom 2. podstavkom 2.

Može se utvrditi da su dva ili više poduzeća u zajedničkom vladajućem položaju u smislu članka 14. ako, čak i bez postojanja strukturalne veze ili drugih veza među njima, oni djeluju na tržištu čiju se strukturu smatra pogodnom za koordinirane učinke. Ne dovodeći u pitanje sudsku praksu Suda o zajedničkom vladajućem položaju, to je vjerojatno slučaj kad tržište zadovoljava određen broj odgovarajućih karakteristika, posebno što se tiče tržišne koncentracije, transparentnosti i drugih, niže navedenih karakteristika:

—	zrelo tržište,

—	stagnirajuće tržište ili tržište sa skromnim rastom potražnje,

—	mala elastičnost potražnje,

—	homogeni proizvod,

—	slična struktura troškova,

—	slični udio tržišta,

—	nedostatak tehničkih inovacija, zastarjela tehnologija,

—	nepostojanje viška kapaciteta,

—	velike prepreke za ulazak,

—	nedostatak protuteže kupovne moći,

—	nedostatak potencijalne konkurencije,

—	razne vrste neformalnih ili drugih veza među dotičnim poduzećima,

—	mehanizmi korištenja protumjera,

—	nedostatan ili smanjen prostor za tržišno natjecanje cijena.

Ovaj popis nije taksativan, niti su kriteriji kumulativni. Ovim se popisom u stvari želi pokazati gdje se mogu tražiti dokazi u prilog tvrdnji o postojanju zajedničkog vladajućeg položaja.

---

13/Sv. 049

HR

Službeni list Europske unije

43

---

32009L0144

---

L 027/33

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

30.11.2009.

---

DIREKTIVA 2009/144/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 30. studenoga 2009.

o određenim sastavnim dijelovima i značajkama traktora na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo

(kodificirana verzija)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)

Direktiva Vijeća 89/173/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na određene komponente i značajke traktora na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo (3) značajno je izmijenjena nekoliko puta (4). U interesu jasnoće i racionalnosti spomenutu direktivu treba kodificirati.

(2)

Direktiva 89/173/EEZ jedna je od posebnih direktiva u sustavu EZ homologacije tipa predviđene Direktivom Vijeća 74/150/EEZ, kako je zamijenjena Direktivom 2003/37/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o homologaciji traktora za poljoprivredu i šumarstvo, njihovih prikolica i priključnih vučenih strojeva, kao i njihovih sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica (5), i utvrđuje tehničke propise o konstrukciji i izradi traktora za poljoprivredu i šumarstvo u pogledu određenih sastavnih dijelova i značajka. Ti tehnički propisi odnose se na usklađivanje zakonodavstava država članica kako bi se omogućilo da se postupak EZ homologacije tipa predviđen u Direktivi 2003/37/EZ primijeni na svaki tip traktora. Shodno tome, odredbe utvrđene u Direktivi 2003/37/EZ u odnosu na traktore za poljoprivredu i šumarstvo, njihove prikolice i priključne vučene strojeve, zajedno s njihovim sustavima, sastavnim dijelovima i zasebnim tehničkim jedinicama, primjenjuju se na ovu Direktivu.

(3)

Tehnički zahtjevi koje traktori moraju ispunjavati u skladu s nacionalnim zakonodavstvima odnose se, između ostalog, na njihove dimenzije i mase, regulatore brzine, zaštitu njihovih pogonskih sastavnih dijelova, izbočina i kotača, kontrolu kočenja vučenih vozila, vjetrobranska stakla i druga stakla, mehaničku spojnicu između traktora i vučenog vozila te mjesto i način postavljanja propisanih pločica i oznaka na nadogradnji traktora.

(4)

Potrebno je uzeti u obzir tehničke zahtjeve koje je usvojila Gospodarska komisija Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) u svojim odgovarajućim propisima priloženim Sporazumu Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o donošenju jedinstvenih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremu i dijelove koji se mogu ugraditi na takva vozila ili koristiti na njima, i uvjetima za uzajamno priznavanje homologacija dodijeljenih na temelju tih propisa (6).

(5)	Ova Direktiva ne dovodi u pitanje obveze država članica koje se odnose na rokove za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo i primjenu direktiva određenih u Prilogu VII. dijelu B,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   Za potrebe ove Direktive „traktor” (za poljoprivredu i šumarstvo) znači svako motorno vozilo opremljeno kotačima ili gusjenicama, s najmanje dvije osovine, čija glavna funkcija leži u njegovoj vučnoj snazi i koje je posebno konstruirano da gura, nosi ili pokreće određene alate, strojeve ili prikolice namijenjene za uporabu u poljoprivredi i šumarstvu. Traktor smije biti opremljen za prijevoz tereta i putnika.

2.   Ova se Direktiva odnosi samo na traktore definirane u stavku 1. opremljene pneumatskim gumama i najveće konstrukcijske brzine između 6 i 40 km/h.

Članak 2.

1.   S obzirom na traktore koji ispunjavju zahtjeve utvrđene u ovoj Direktivi, države članice, zbog razloga koji se odnose na predmet ove Direktive:

(a)	ne odbijaju dodijeliti EZ homologaciju tipa ni nacionalnu homologaciju tipa;

(b)	ne odbijaju registraciju ni ne zabranjuju prodaju, stavljanje u uporabu ni uporabu takvog traktora.

Odstupajući od odredaba prvog stavka u vezi s primjenom traktora, države članice mogu, zbog razloga koji se odnose na vučenu masu (vučene mase), nastaviti s primjenom svojih nacionalnih odredaba koje posebno odražavaju posebne zahtjeve u pogledu reljefa zemljišta na njihovom državnom području, u okviru ograničenja vučenih masa navedenih u Prilogu I. točki 2.2. u mjeri u kojoj to ne uključuje preinake na traktoru ni daljnju dodatnu nacionalnu homologaciju tipa.

2.   S obzirom na traktore koji ne ispunjavaju zahtjeve utvrđene u ovoj Direktivi i zbog razloga koji se odnose na predmet ove Direktive, države članice:

(a)	ne dodjeljuju EZ homologaciju tipa;

(b)	mogu odbiti dodijeliti nacionalnu homologaciju tipa.

3.   S obzirom na nove traktore koji ne ispunjavaju zahtjeve utvrđene ovom Direktivom i zbog razloga koji se odnose na predmet ove Direktive, države članice:

(a)	smatraju certifikate o sukladnosti koji su priloženi novim traktorima u skladu s odredbama Direktive 2003/37/EZ nevažećima za potrebe članka 7 stavka 1. te Direktive;

(b)	mogu odbiti registraciju, prodaju ili stavljanje u uporabu takvih novih traktora.

Članak 3.

1.   Svaka država članica dodjeljuje EZ homologaciju tipa sastavnog dijela za svaki tip vjetrobranskog stakla ili druge staklene ploče i/ili mehaničkih spojnica koji ispunjava zahtjeve za konstrukciju i ispitivanja navedene u prilozima III. i/ili IV.

2.   Država članica koja je dodijelila EZ homologaciju tipa sastavnog dijela, poduzima mjere potrebne radi provjere, u mjeri u kojoj je to nužno i prema potrebi u suradnji s nadležnim tijelima u drugim državama članicama, zadovoljavaju li proizvodni modeli homologirani tip. Takva provjera ograničena je na provjere na licu mjesta.

Članak 4.

Za svaki tip vjetrobranskog stakla ili druge staklene ploče ili mehaničke spojnice koje homologiraju sukladno članku 3., države članice izdaju proizvođaču traktora, vjetrobranskog stakla ili mehaničke spojnice ili njegovom ovlaštenom zastupniku, oznaku EZ homologacije tipa sastavnog dijela koja je sukladna primjercima prikazanim u Prilogu III. ili Prilogu IV.

Države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi spriječile korištenje oznaka koje bi mogle stvoriti zabunu između tipa opreme za koji je dodijeljena EZ homologacija tipa sastavnog dijela sukladno članku 3. i opreme drugih tipova.

Članak 5.

Niti jedna država članica ne smije zabraniti stavljanje na tržište vjetrobranskih stakala i drugih staklenih ploča ni mehaničkih spojnica na temelju njihove konstrukcije ako nose oznaku EZ homologacije tipa sastavnog dijela.

Unatoč tome, država članica može zabraniti stavljanje na tržište vjetrobranskih stakala ili mehaničkih spojnica koji nose oznaku EZ homologacije tipa sastavnog dijela, a koji nisu sukladni homologiranom tipu.

Ta država odmah obavješćuje druge države članice i Komisiju o poduzetim mjerama, navodeći razloge svoje odluke.

Članak 6.

Nadležna tijela svake države članice u roku od mjesec dana dostavljaju nadležnim tijelima drugih država članica, kopiju certifikata o homologaciji tipa sastavnog dijela, primjeri kojih su navedeni u Prilogu III. ili Prilogu IV., popunjenih za svaki tip vjetrobranskog stakla ili mehaničke spojnice koji homologiraju ili odbiju homologirati.

Članak 7.

1.   Ako država članica koja je dodijelila EZ homologaciju tipa sastavnog dijela ustanovi da određeni broj vjetrobranskih stakala ili mehaničkih spojnica koji nose istu oznaku EZ homologacije tipa sastavnog dijela nije sukladan tipu za koji je homologiran, država članica poduzima nužne mjere s ciljem osiguranja da su proizvodni modeli sukladni homologiranom tipu.

Nadležna tijela te države obavješćuju tijela drugih država članica o poduzetim mjerama, koje se mogu, prema potrebi, kada se radi o ozbiljnom i učestalom nepridržavanju, proširiti na povlačenje EZ homologacije tipa sastavnog dijela.

Navedena tijela poduzimaju iste mjere ako ih nadležna tijela neke druge države članice obavijeste o takvom nepridržavanju.

2.   Nadležna tijela država članica međusobno se izvješćuju, u roku od mjesec dana, o svakom povlačenju EZ homologacije tipa sastavnog dijela i o razlozima takve mjere.

Članak 8.

Svaka odluka donesena sukladno odredbama donesenim tijekom provedbe ove Direktive o odbijanju ili povlačenju EZ homologacije tipa sastavnog dijela za vjetrobransko staklo ili mehaničku spojnicu ili o zabrani njihovog stavljanja na tržište ili njihove primjene, detaljno navodi razloge na kojima se zasniva.

Takve se odluke priopćavaju dotičnoj strani, koja se istodobno obavješćuje o pravnim lijekovima koji su joj dostupni na temelju zakona na snazi u državama članicama i o vremenskim ograničenjima dozvoljenima za primjenu takvih pravnih lijekova.

Članak 9.

Sve izmjene potrebne za prilagodbu zahtjeva iz priloga od I. do VI. tehničkom napretku, donose se u skladu s postupkom predviđenim u članku 20. stavku 3. Direktive 2003/37/EZ.

Članak 10.

Države članice Komisiji dostavljaju tekstove glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 11.

Direktiva 89/173/EEZ kako je izmijenjena aktima navedenim u Prilogu VII. dijelu A stavlja se izvan snage ne dovodeći u pitanje obveze država članica koje se odnose na rokove za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo i primjenu direktiva navedenih u Prilogu VII. dijelu B.

Upućivanja na Direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom navedenom u Prilogu VIII.

Članak 12.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. lipnja 2010.

Članak 13.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 182, 4.8.2009., str. 76.

(2)  Mišljenje Europskog parlamenta od 24. ožujka 2009. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 26. studenoga 2009.

(3)  SL L 67, 10.3.1989., str. 1.

(4)  Vidjeti Prilog VII., dio A.

(5)  SL L 171, 9.7.2003., str. 1.

(6)  Objavljeno kao Prilog I. Odluci Vijeća 97/836/EZ (SL L 346, 17.12.1997., str. 78.).

---

POPIS PRILOGA

PRILOG I.:	Dimenzije i vučene mase
Dodatak:	Prilog certifikatu o EZ homologaciji tipa
PRILOG II.:	Regulator brzine i zaštita pogonskih sastavnih dijelova, izbočina i kotača
Dodatak:	Prilog certifikatu o EZ homologaciji tipa
PRILOG III.A:	Vjetrobransko staklo i druga stakla – Zahtjevi opreme, definicije, zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela, homologacija tipa sastavnog dijela, oznake, opće specifikacije, ispitivanja i sukladnost proizvodnje
Dodatak:	Primjeri oznaka homologacije tipa sastavnog dijela
PRILOG III.B:	Priopćenje o EZ homologaciji tipa sastavnog dijela, odbijanju EZ homologacije tipa sastavnog dijela, proširenju EZ homologacije tipa sastavnog dijela i povlačenju homologacije tipa sastavnog dijela
Dodatak 1.:	Vjetrobranska stakla od kaljenog stakla
Dodatak 2.:	Jednoliko kaljene staklene ploče osim vjetrobranskih stakala
Dodatak 3.:	Vjetrobranska stakla od slojevitog stakla
Dodatak 4.:	Slojevite staklene ploče osim vjetrobranskih stakala
Dodatak 5.:	Vjetrobranska stakla od stakloplastike
Dodatak 6.:	Ploče od stakloplastike osim vjetrobranskih stakala
Dodatak 7.:	Jedinice s dvostrukim ostakljenjem
Dodatak 8.:	Sadržaj popisa vjetrobranskih stakala
PRILOG III.C:	Opći uvjeti ispitivanja
PRILOG III.D:	Vjetrobranska stakla od kaljenog stakla
PRILOG III.E:	Jednoliko kaljene staklene ploče osim vjetrobranskih stakala
PRILOG III.F:	Vjetrobranska stakla od običnog slojevitog stakla
PRILOG III.G:	Slojevite staklene ploče osim vjetrobranskih stakala
PRILOG III.H:	Vjetrobranska stakla od obrađenog slojevitog stakla
PRILOG III.I:	Sigurnosne staklene ploče prekrivene plastičnim materijalom s unutarnje strane
PRILOG III.J:	Vjetrobranska stakla od stakloplastike
PRILOG III.K:	Ploče od stakloplastike osim vjetrobranskih stakala
PRILOG III.L:	Jedinice s dvostrukim ostakljenjem
PRILOG III.M:	Grupiranje vjetrobranskih stakala za ispitivanje radi homologacije tipa sastavnog dijela
PRILOG III.N:	Mjerenje visina segmenata i položaja mjesta udara
PRILOG III.O:	Provjere sukladnosti proizvodnje
PRILOG III.P:	Prilog certifikatu o EZ homologaciji tipa
PRILOG IV.:	Mehaničke spojnice između traktora i vučenog vozila i uspravno opterećenje na vučnoj spojnici
Dodatak 1.:	Crteži sastavnih dijelova mehaničke spojnice
Dodatak 2.:	Metoda dinamičkog ispitivanja
Dodatak 3.:	Metoda statičnog ispitivanja spojne naprave
Dodatak 4.:	Oznaka homologacije tipa sastavnog dijela
Dodatak 5.:	Obrazac certifikata o EZ homologaciji tipa sastavnog dijela
Dodatak 6.:	Uvjeti dodjele EZ homologacije tipa
Dodatak 7.:	Prilog certifikatu o EZ homologaciji tipa
PRILOG V.:	Mjesto i način postavljanja propisanih pločica i natpisa na nadogradnji traktora
Dodatak:	Prilog certifikatu o EZ homologaciji tipa
PRILOG VI.:	Kontrola kočenja vučenih vozila i kočna spojnica između traktora i vučenih vozila
Dodatak:	Prilog certifikatu o EZ homologaciji tipa
PRILOG VII.:	Dio A: Direktiva stavljena izvan snage s popisom narednih izmjena
	Dio B: popis rokova za prenošenje u nacionalno zakonodavstvoi primjenu
PRILOG VIII.:	Korelacijska tablica

PRILOG I.

Dimenzije i vučene mase

1.   DEFINICIJE

1.1.   „Duljina” znači:

—	duljina traktora izmjerena između uspravnih ravnina pod pravim kutovima na uzdužnu os traktora i koja prolazi njegovim najizbočenijim točkama, ali isključujući: — sva ogledala, — sve ručke za pokretanje, — sva prednja ili bočna pozicijska (bočna) svjetla.

1.2.   „Širina” znači:

—

širina traktora izmjerena između uspravnih ravnina pod pravim kutevima na uzdužnu os traktora i koja prolazi njegovim najizbočenijim točkama, ali isključujući: — sva ogledala, — sve pokazivače smjera, — sva prednja, bočna ili stražnja pozicijska (bočna) svjetla; sva parkirna svjetla, — svako iskrivljenje guma uzrokovano težinom traktora, — sve preklopne sastavne dijelove kao što su podizni oslonci za noge i savitljive zavjesice.

1.3.   „Visina” znači:

—	okomita udaljenost između tla i točke na traktoru koja je najudaljenija od tla, isključujući zračnu. Prilikom određivanja ove visine, traktor mora biti opremljen novim gumama s najvećim dinamičkim polumjerom prema specifikaciji njihovog proizvođača.

1.4.   „Dopuštena vučena masa” znači:

—	masa koju tip traktora može vući. Može se primjerice sastojati od jedne ili više vučenih prikolica ili poljoprivrednih i šumarskih priključaka. Tehnički dopuštena vučena masa koju je odredio proizvođač razlikuje se od odobrene vučene mase kako je navedeno u doljnjoj točki 2.2.

1.5.   „Vučna naprava” znači:

sastavni dio na traktoru, konstruiran za pružanje mehaničke veze između traktora i vučenog vozila.

1.6.   „Neopterećena masa traktora u položaju za vožnju (Mt)” znači:

masa prema definiciji iz točke 2.1.1. Priloga I. Direktivi 2003/37/EZ.

1.7.   Tehnički dopuštena vučena masa (mase) znači:

—	vučena masa bez kočenja,

—	vučena masa s nezavisnim kočenjem (prema definiciji iz točke 1.12. Priloga I. Direktivi Vijeća 76/432/EEZ (1),

—	vučena masa s inercijskim kočenjem (prema definiciji iz točke 1.14. Priloga I. Direktivi 76/432/EEZ),

—	vučena masa opremljena hidrauličkim ili pneumatskim kočenjem: takvo kočenje može biti neprekidno, poluneprekidno ili neovisno prema definiciji iz točaka 1.9., 1.10. odnosno 1.11. Priloga I. Direktivi 76/432/EEZ.

2.   ZAHTJEVI

2.1.   Dimenzije

Najveće dimenzije traktora su sljedeće:

2.1.1.   duljina: 12 m;

2.1.2.   širina: 2,55 m (zanemarujući izbočenja na onom dijelu guma koji je u dodiru s tlom);

2.1.3.   visina: 4 m.

2.1.4.   Mjerenja namijenjena provjeri ovih dimenzija provode se kako slijedi:

—	s neopterećenim traktorom i u položaju za vožnju kako je navedeno u točki 1.6.,

—	na ravnoj vodoravnoj površini,

—	s traktorom u mirovanju i isključenim motorom,

—	s novim gumama pri uobičajenom pritisku prema preporuci proizvođača,

—	sa zatvorenim vratima i prozorima,

—	s upravljačem u položaju prema naprijed,

—	bez ikojeg poljoprivrednog i šumarskog priključka pričvršćenog na traktor.

2.2.   Dopuštena vučena masa

2.2.1.   Dopuštena vučena masa ne smije prelaziti:

2.2.1.1.   tehnički dopuštenu vučenu masu prema definiciji iz točke 1.7., a prema preporuci proizvođača traktora;

2.2.1.2.   vučenu masu predviđenu za vučnu napravu sukladno EZ homologaciji tipa sastavnog dijela.

2.2.2.   Kada država članica primjenjuje članak 2. stavak 2., vučena(-e) se masa(-e) mora(ju) navesti na potvrdi o registraciji traktora.

---

(1)  Direktiva Vijeća od 6. travnja 1976. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kočne uređaje traktora na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo (SL L 122, 8.5.1976., str. 1.).

PRILOG II.

Regulator brzine i zaštita pogonskih sastavnih dijelova, izbočina i kotača

1.   REGULATOR BRZINE

1.1.   Ako regulator brzine ugrađuje proizvođač kao dio standardne opreme, mora se ugraditi i konstruirati tako da je traktor sukladan Direktivi 2009/60/EZ (1) o najvećoj konstrukcijskoj brzini.

2.   ZAŠTITA POGONSKIH SASTAVNIH DIJELOVA, IZBOČINA I KOTAČA

2.1.   Općenito

2.1.1.   Pogonski sastavni dijelovi, izbočine i kotači na traktorima moraju se konstruirati, ugraditi i zaštititi tako da spriječe nesreće osoba u uobičajenim uvjetima primjene.

2.1.2.   Zahtjevi iz točke 2.1.1. smatraju se ispunjenima uz pridržavanje zahtjeva navedenih u točki 2.3. Rješenja osim onih opisanih u točki 2.3. odobravaju se ako proizvođač dokaže da su barem istovjetna zahtjevima iz točke 2.3.

2.1.3.   Zaštitni se uređaji moraju čvrsto postaviti na traktor. „Čvrsto postavljen” znači da uklanjanje takvih uređaja treba biti moguće samo uz pomoć alata.

2.1.4.   Poklopci, zaklopci i pokrovi, koji bi mogli uzrokovati ozljedu ako se zalupe pri zatvaranju, moraju se izraditi tako da se spriječi njihovo slučajno zatvaranje (npr. pomoću sigurnosnih uređaja ili primjerenom ugradbom ili izvedbom).

2.1.5.   Jedinstvenim zaštitnim uređajem može se zaštititi čitav niz opasnih mjesta. Međutim, ako se uređaji za prilagođavanje, održavanje ili suzbijanje interferencije – koji se mogu aktivirati samo kada motor radi – ugrađuju ispod jedinstvenog zaštitnog uređaja, tada se moraju ugraditi dodatni zaštitni uređaji.

2.1.6.   Sigurnosni uređaji (npr. opružni ili prijeklopni osigurači)

—	kako bi se osigurali montažni sastavni dijelovi s brzim otpuštanjem (npr. zatici), i takvi sastavni dijelovi

—	zaštitnih uređaja koji se otvaraju bez pomoći alata (npr. poklopac motora)

moraju se čvrsto postaviti bilo na postolje traktora ili na zaštitni uređaj.

2.2.   Definicije

2.2.1.   „Zaštitni uređaj” znači uređaj namijenjen zaštiti opasnih dijelova. U smislu ove Direktive, zaštitni uređaji obuhvaćaju oklope, navlake ili štitnike.

2.2.1.1.   „Oklop” znači zaštitna naprava smještena neposredno ispred opasnog dijela i koji, bilo sam ili s drugim dijelovima stroja, štiti sa svih strana od dodira s opasnim dijelom.

2.2.1.2.   „Pokrov ili poklopac” znači zaštitna naprava smještena ispred opasnog dijela i koji štiti od dodira s opasnim dijelom na pokrivenom dijelu.

2.2.1.3.   „Štitnik” znači zaštitni uređaj koji, pomoću ograde, rešetke ili sličnog uređaja osigurava nužnu sigurnosnu udaljenost sprečavajući dodir s opasnim dijelom.

2.2.2.   „Opasni dio” znači svako mjesto koje, zbog razmještaja ili konstrukcije pričvršćenog ili pokretnog dijela traktora, uključuje rizik ozljede. Opasni dijelovi su, naročito, mjesta prignječenja, odsjecanja, rezanja, probadanja, prodiranja, istrgnuća, uvlačenja i nasrtaja.

2.2.2.1.   „Mjesto prignječenja” znači svako opasno mjesto gdje se dijelovi pomiču u odnosu jedni na druge ili prema učvršćenim dijelovima na način koji može uzrokovati prignječenje osoba ili određenih dijelova njihovih tijela.

2.2.2.2.   „Mjesto odsjecanja” znači svako opasno mjesto gdje se dijelovi pomiču jedni duž drugih ili duž drugih dijelova na način koji može uzrokovati prignječenje ili posijecanje osoba ili određenih dijelova njihovih tijela.

2.2.2.3.   „Mjesto rezanja, probadanja ili prodiranja” znači svako opasno mjesto gdje dijelovi, bio pomični ili učvršćeni, oštrih rubova, zašiljeni ili tupi mogu nanijeti ozljedu osobama ili određenim dijelovima njihovih tijela.

2.2.2.4.   „Mjesto istrgnuća” znači svako opasno mjesto gdje se izbočine oštrih rubova, zupci, igle, vijci i matice, priključci za mazanje mašću, osovine, krajevi osovina i drugi dijelovi pomiču tako da osobe, određeni dijelovi njihovih tijela ili odjeća mogu biti zahvaćeni i povučeni.

2.2.2.5.   „Mjesto uvlačenja ili nasrtaja” znači svako opasno mjesto čiji dijelovi pomicanjem sužavaju otvor u kojem osobe, određeni dijelovi njihovih tijela ili odjeća mogu zapeti.

2.2.3.   „Doseg” znači najveća udaljenost koju osobe ili određeni dijelovi njihovih tijela mogu doseći prema gore, prema dolje, prema unutra, iznad, oko ili preko bez pomoći nekog predmeta (slika 1.).

2.2.4.   „Sigurnosna udaljenost” znači udaljenost koja odgovara dosegu ili veličini tijela uvećanoj za sigurnosni razmak (slika 1.).

2.2.5.   „Naprava za upravljanje” znači svaka naprava čije izravno pokretanje omogućava promjenu stanja ili rada traktora ili neke s njim povezane opreme.

2.2.6.   „Uobičajeni način rada” znači uporaba traktora u svrhu koju je namijenio proizvođač i koju obavlja vozač koji poznaje značajke traktora, u skladu s podacima o načinu rada, održavanju i sigurnoj praksi kako ih je naveo proizvođač u priručniku za rukovanje i u skladu s oznakama na traktoru.

2.2.7.   „Nenamjeran dodir” znači neplaniran dodir između osobe i opasnog mjesta do kojeg je došlo kao posljedica radnje osobe tijekom uobičajenog načina radab i održavanja traktora.

2.3.   Sigurnosne udaljenosti radi izbjegavanja dodira s opasnim dijelovima

2.3.1.   Sigurnosna se udaljenost mjeri od onih mjesta koja se mogu doseći u svrhu pokretanja, servisiranja i pregleda traktora, te također od razine tla. „Servisiranje i pregled traktora” isključivo znači rad koji obavlja vozač sam sukladno uputama za uporabu. Prilikom utvrđivanja sigurnosnih udaljenosti osnovno načelo je da traktor bude u stanju za koje je konstruiran i da nisu korištena nikakva sredstva kako bi se dosegao opasni dio.

Sigurnosne udaljenosti su navedene u točkama od 2.3.2.1. do 2.3.2.5. U određenim posebnim područjima ili za određene posebne sastavne dijelove, osigurana je primjerena razina sigurnosti ako traktor odgovara zahtjevima navedenima u točkama od 2.3.2.6. do 2.3.2.14.

2.3.2.   Zaštita opasnih mjesta

2.3.2.1.   Prema gore

Sigurnosna granica prema gore iznosi 2 500 mm (vidjeti sliku 1.) u slučaju osoba koje stoje uspravno.

2.3.2.2.   Prema dolje, preko

Sigurnosna granica za dosezanje iznad prepreke je:

a	=	od razine tla do opasnog mjesta;
b	=	visina prepreke ili zaštitnog uređaja;
c	=	vodoravna udaljenost između opasnog mjesta i prepreke (vidjeti sliku 2.).

Prilikom posezanja prema dolje i preko moraju se održavati sigurnosne udaljenosti navedene u tablici 1.

Tablica 1.

(mm)
a: Udaljenost opasnog mjesta od tla	Visina između prepreke i zaštitnog uređaja b
	2 400	2 200	2 000	1 800	1 600	1 400	1 200	1 000
	Vodoravna udaljenost c od opasnog mjesta
2 400	—	100	100	100	100	100	100	100
2 200	—	250	350	400	500	500	600	600
2 000	—	—	350	500	600	700	900	1 100
1 800	—	—	—	600	900	900	1 000	1 100
1 600	—	—	—	500	900	900	1 000	1 300
1 400	—	—	—	100	800	900	1 000	1 300
1 200	—	—	—	—	500	900	1 000	1 400
1 000	—	—	—	—	300	900	1 000	1 400
800	—	—	—	—	—	600	900	1 300
600	—	—	—	—	—	—	500	1 200
400	—	—	—	—	—	—	300	1 200
200	—	—	—	—	—	—	200	1 100

2.3.2.3.   Doseg okolo

Sigurnosna granica prikazana u donjoj tablici 2. mora se, u najmanjoj mjeri, održavati ako dotični dio tijela nije dosegao opasno mjesto. Prilikom primjene sigurnosne granice pretpostavlja se da je glavni dotični zglob tijela čvrsto pritisnut uz rub zaštitnog uređaja. Sigurnosne se granice ne smatraju održavanima dok se ne ustanovi da dio tijela zasigurno ne može dalje napredovati ili prodrijeti.

Tablica 2.

Dio tijela	Sigurnosna udaljenost	Slika
Ruka Od prvog zgloba prstiju do vrhova prstiju	≥ 120
Ruka Od ručnog zgloba do vrhova prstiju	≥ 230

Ud	Sigurnosna udaljenost	Slika
Ruka Od lakta do vrhova prstiju	≥ 550
Ruka Od ramena do vrhova prstiju	≥ 850

2.3.2.4.   Prodiranje i doseg preko

Ako je prodiranje moguće u ili preko otvora i do opasnih dijelova, moraju se održavati najmanje sigurnosne udaljenosti navedene u tablicama 3. i 4.

Dijelovi koji se pomiču s obzirom jedni na druge ili pomični dijelovi postavljeni duž učvršćenih dijelova ne smatraju se čimbenicima rizika pod uvjetom da nisu međusobno udaljeni više od 8 mm.

Tablica 3.

Sigurnosne udaljenosti za produžene i usporedne otvore

a je manja dimenzija otvora.

b je sigurnosna udaljenost od mjesta opasnosti.

Vrh prsta	Prst		Ruka do jagodice palca	Ruka do pazuha	—
4 < a ≤ 8	8 < a ≤ 12	12 < a ≤ 20	20 < a ≤ 30	30 < a ≤ 135 najviše	> 135
b ≥ 15	b ≥ 80	b ≥ 120	b ≥ 200	b ≥ 850	—

Tablica 4.

Sigurnosne udaljenosti za četverokutne ili kružne otvore

a je otvor/promjer ili duljina strane.

b je sigurnosna udaljenost od mjesta opasnosti.

Vrh prsta	Prst		Ruka do korijena palca	Ruka do pazuha	—
4 < a ≤ 8	8 < a ≤ 12	12 < a ≤ 25	25 < a ≤ 40	40 < a ≤ 250 najviše	250
b ≥ 15	b ≥ 80	b ≥ 120	b ≥ 200	b ≥ 850	—

2.3.2.5.   Sigurnosne udaljenosti na mjestima prignječenja

Mjesto prignječenja ne smatra se opasnim za prikazani dio tijela ako sigurnosne udaljenosti nisu manje od onih navedenih u tablici 5., i ako je osigurano da se susjedni, širi dio tijela ne može uvesti.

Tablica 5.

Ud	Tijelo	Noga	Stopalo	Ruka	Ruka, zglob, prvi	Prst
Sigurnosne udaljenosti	500	180	120		100	25
Prikaz

2.3.2.6.   Naprave za upravljanje

Razmak između dvije papučice i otvora kroz koje naprave za upravljanje prolaze ne smatra se mjestima prignječenja ili odsijecanja.

2.3.2.7.   Stražnja trozglobna poteznica

2.3.2.7.1.   Iza ravnine koja prolazi središnjom ravninom okretišnih točaka podiznih poluga u sustavu trozglobne poteznice, između pomičnih dijelova mora se osigurati najmanja sigurnosna granica od 25 mm u svakoj točki hoda podizne naprave – ali ne za krajnje gornje i donje položaje 0,1 n, zajedno s udaljenosti od 25 mm ili najmanjim kutem od 30° za posmične dijelove koji uzrokuju promjenu u kutnosti (vidjeti sliku 3.). Hod n’, smanjen za 0,1 n pri njegovim gornjim i donjim krajevima definira se na sljedeći način (vidjeti sliku 4.). Gdje se donje spojne poluge pokreću izravno s podiznim mehanizmom, referentna je ravnina određena središnjom poprečnom vertikalnom ravninom tih poluga.

2.3.2.7.2.   Za hod n hidraulične podizne naprave, donji položaj A točke spajanja donje spojne poluge ograničen je na dimenziju „14” sukladno normi ISO 730, dijelu 1., iz prosinca 1994., dok je gornji položaj B ograničen najvećim hidrauličnim hodom. Hod n’ odgovara hodu n umanjenom prema gore i prema dolje za 0,1 n, te čini okomitu udaljenost između A’ i B’.

2.3.2.7.3.   Nadalje, unutar hoda n’ najmanja sigurnosna granica od 25 mm s obzirom na susjedne dijelove mora se održavati oko profila podiznih poluga.

2.3.2.7.4.   Ako se, kad se radi o trozglobnoj poteznici, koriste spojni uređaji koji ne zahtijevaju prisutnost korisnika između traktora i priključka koji vuče (na primjer, u slučaju brze spojnice), odredbe iz točke 2.3.2.7.3. se ne primjenjuju.

2.3.2.7.5.   Priručnik s uputama za uporabu treba sadržavati posebne informacije o opasnim mjestima smještenima s prednje strane ravnine prema definiciji iz prve rečenice točke 2.3.2.7.1.

2.3.2.8.   Prednja trozglobna poteznica

2.3.2.8.1.   U svakoj točki hoda n podizne naprave – ali ne za krajnje gornje i donje dosege od 0,1 n – najmanja sigurnosna granica od 25 mm mora se održavati između pomičnih dijelova zajedno s najmanjim kutom od 30° ili sigurnosnom granicom od 25 mm u slučaju promjene u kutnosti uzrokovane međusobno posmičnim dijelovima. Hod n’ umanjen za 0,1 n pri oba svoja gornja i donja kraja, definira se kako slijedi (vidjeti također sliku 4.).

2.3.2.8.2.   Za hod n hidrauličke podizne naprave, krajnji donji položaj A točke spajanja donje spojne poluge ograničen je na dimenziju „14” sukladno normi ISO 8759, dijelu 2., iz ožujka 1998., dok je krajnji gornji položaj B ograničen najvećim hidrauličnim hodom. Hod n’ smanjen je prema gore i prema dolje za 0,1 n, a okomita udaljenost između A’ i B’.

2.3.2.8.3.   Ako se, kad je riječ o donjim spojnim polugama prednje trozglobne poteznice, koriste spojni uređaji (poput spojnice brzog djelovanja) koje ne zahtijevaju prisutnost korisnika između traktora i priključka pričvršćenog tijekom spajanja, zahtjevi iz točke 2.3.2.8.1. ne primjenjuju se unutar dosega polumjera od 250 mm od mjesta gdje su donje spojne poluge spojene s traktorom. Međutim, najmanja sigurnosna granica od 25 mm od susjednih dijelova u okviru utvrđenog hoda n’ mora se u svakom slučaju održavati s vanjske strane pomičnih poluga/cilindara.

2.3.2.9.   Vozačevo sjedalo i okruženje

Kada je u sjedećem položaju, sva mjesta prignječenja ili savijanja moraju biti izvan dosega vozačevih ruku ili stopala. Ovaj se zahtjev smatra zadovoljenim ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

2.3.2.9.1.   Vozačevo sjedalo je u sredini njegovog raspona uzdužnog i vertikalnog namještanja. Ograničenje vozačevog dosega podijeljeno je u zone A i B. Središnje mjesto kugle tih zona je 60 mm ispred i 580 mm iznad referentne točke sjedala (vidjeti sliku 5.). Zona A sastoji se od kugle promjera 550 mm, dok je zona B smještena između te kugle i kugle polumjera od 1 000 mm.

2.3.2.9.2.   Sigurnosna udaljenost od 120 mm u zoni A i 25 mm u zoni B održava se blizu mjesta prignječenja i odsjecanja, dok se najmanji kut od 30° održava u slučaju posmičnih dijelova koji uzrokuju promjenu u kutnosti.

2.3.2.9.3.   U zoni A, u obzir se moraju uzeti samo mjesta prignječenja i odsijecanja uzrokovana dijelovima koja su pokrenuta vanjskim izvorom energije.

2.3.2.9.4.   Ako je razlog opasnog mjesta prisutnost strukturnih dijelova u blizini sjedala, između tog strukturnog dijela i sjedala održava se sigurnosna udaljenost od barem 25 mm. Nema opasnog mjesta između naslona sjedala i susjednih strukturnih dijelova smještenih iza naslona ako su susjedni strukturni dijelovi glatki, a sam naslon sjedala zaobljen i bez oštrih mjesta u okolnom području.

2.3.2.10.   Sjedalo za putnike (ako postoji)

2.3.2.10.1.   Ako dijelovi mogu predstavljati opasnost za stopala, zaštitne se naprave moraju osigurati unutar polumjera polukugle od 800 mm počevši od prednjeg ruba podmetača sjedala i gledajući prema dolje.

2.3.2.10.2.   Kako je opisano u točki 2.3.2.9. (vidjeti sliku 6.), opasna mjesta u zonama A i B moraju se zaštititi unutar kugle čije je središte 670 mm iznad središta prednjeg ruba sjedala za putnike.

2.3.2.11.   Traktori uskog razmaka kotača (traktori s razmakom kotača prema definiciji iz članka 1. druge alineje Direktive 87/402/EEZ (2)).

2.3.2.11.1.   U slučaju traktora uskog razmaka kotača, zahtjevi točke 2.3.2.9. ne primjenjuju se na zonu smještenu ispod ravnine nagnute pod 45° prema stražnjem dijelu, poprečna je u odnosu na smjer vožnje i prolazi kroz točku smještenu 230 mm iza indeksne točke (vidjeti sliku 7.). Ako u tom području postoje neka opasna mjesta, na traktor se moraju postaviti odgovarajuća upozorenja.

2.3.2.11.2.   Odjeljci II.1. i II.2. Priloga I. Direktivi 80/720/EEZ (3) primjenjuju se za pristup vozačevom sjedalu.

2.3.2.11.3.   Odjeljak I.6. Priloga I. Direktivi 80/720/EEZ primjenjuje se na naprave za upravljanje.

2.3.2.11.4.   Ispred referentne ravnine koja prolazi pri pravim kutevima prema uzdužnoj osi vozila i kroz središte papučice bez opterećenja (spojka i/ili radna kočnica), vrući dijelovi ispušnog sustava moraju se zaštititi ako se nalaze unutar 300 mm u gornjoj zoni (700 mm iznad razine tla) i unutar 150 mm u donjoj zoni (vidjeti sliku 8.). Gledajući bočno, područje koje treba zaštititi ograničeno je na vanjski obris traktora i vanjski obris ispušnog sustava.

Vrući dijelovi ispušnog sustava koji prolaze ispod ulazne stepenice moraju biti u vertikalnoj projekciji prekriveni odozgora ili toplinski zaštićeni na drugi način.

2.3.2.12.   Razmještaj i označivanje savitljivih hidrauličnih cijevi

2.3.2.12.1.   Savitljive hidraulične cijevi moraju se razmjestiti tako da se spriječi mehaničko i toplinsko oštećenje.

2.3.2.12.2.   Savitljive hidraulične cijevi moraju se jasno označiti neizbrisivom oznakom sa sljedećim podacima:

—	proizvođačevom oznakom savitljive cijevi,

—	datumom proizvodnje (godina i mjesec proizvodnje),

—	najvećim dopuštenim dinamičkim nadtlakom u radu.

2.3.2.12.3.   Savitljive hidrauličke cijevi u blizini vozačevog ili putničkog sjedala moraju se rasporediti ili zaštititi tako da u slučaju njihovog kvara nema nikakve opasnosti za bilo koju osobu.

2.3.2.13.   Osovina upravljača i oscilirajuća osovina

Dijelovi koji se pomiču u odnosu jedni na druge ili prema učvršćenim dijelovima moraju se zaštititi ako se nalaze unutar zone utvrđene u točkama 2.3.2.9. i 2.3.2.10.

Kada je ugrađeno zglobno upravljanje, unutar područja pregibanja s obje strane traktora moraju postojati neizbrisive i jasne oznake, navodeći putem slikovnog znaka ili riječima da zadržavanje unutar nezaštićenog područja pregibanja nije dozvoljeno. Odgovarajuće se naznake moraju uvrstiti u priručnik s uputama za uporabu.

2.3.2.14.   Prijenosna vratila pričvršćena na traktor

Prijenosna vratila (na primjer, kod pogona na četiri kotača) koja se mogu vrtjeti samo dok se traktor kreće, moraju se zaštititi ako se nalaze unutar zone utvrđene u točkama 2.3.2.9. i 2.3.2.10.

2.3.2.15.   Zona zračnosti (razmaka) oko pogonskih kotača

2.3.2.15.1.   Zone zračnosti blatobrana moraju ispuniti sljedeće zahtjeve.

2.3.2.15.2.   „Zona zračnosti” znači prostor koji mora ostati prazan oko guma pogonskih kotača u odnosu na susjedne dijelove vozila.

Zona zračnosti pogonskih kotača, kada su opremljeni gumama najveće veličine, mora odgovarati dimenzijama navedenim na sljedećoj slici 9. i u tablici 6.

Tablica 6.

Standardni traktori		Traktori uskog razmaka kotača
a	h	a	h
mm	mm	mm	mm
40	60	15	30

Zona zračnosti manja od prikazane na slici 9. i u tablici 6. dopuštena je pored zona iz točaka 2.3.2.9. i 2.3.2.10. u slučaju traktora uskog razmaka kotača kada se blatobrani također koriste za ostrugivanje zemlje koja je zapela za kotače.

2.3.2.16.   Vruće površine

Vruće površine koje može dosegnuti vozač tijekom uobičajenog načina rada traktora moraju biti obložene ili izolirane. To se primjenjuje na vruće površine koje su pokraj stepenica, prečki, rukohvata i integralnih dijelova traktora koji se koriste prilikom ulaska i koji bi se nehotice mogli dodirnuti.

2.3.2.17.   Poklopac stezaljka akumulatora

Neuzemljene stezaljke moraju biti zaštićene od nenamjernog kratkog spoja.

2.4.   Metoda utvrđivanja indeksne točke sjedala

2.4.1.   Općenito

Dolje je dan opis metode i uređaja koje se koriste pri utvrđivanju indeksne točke za neki tip tapeciranog sjedala.

2.4.2.   Definicije

Inedeksna točka sjedala (SIP)

Točka smještena u okomitoj središnjoj uzdužnoj ravnini uređaja za utvrđivanje položaja SIP-a prikazanog na slici 10. koja je smještena na vozačevom sjedalu sukladno točkama 2.4.4. i 2.4.6.

Indeksna točka sjedala utvrđuje se u odnosu na vozila i ne pomiče se kao funkcija prilagođavanja i/ili oscilacija sjedala.

2.4.3.   Uređaj za utvrđivanje indeksne točke sjedala (SIP)

Uređaj za utvrđivanje SIP-a mora biti poput onog prikazanog na slici 10. Masa tog uređaja iznosi 6 ± 1 kg, a njegova donja strana mora biti ravna i ispolirana.

2.4.4.   Postavljanje sjedala radi utvrđivanja indeksne točke (SIP)

Kada se sjedalo i njegov ovjes mogu namještati, sjedalo se postavlja na sljedeći način, prije utvrđivanja indeksne točke:

(a)	sva namještanja – nazad/naprijed, visina i nagib – moraju biti u sredini. Ako to nije slučaj, treba primjenjivati najbliže namještanje bilo iznad ili ispod srednjeg položaja;

(b)	podesivi se ovjes mora podesiti tako da ovjes bude u sredini hoda s postavljenom i opterećenom napravom za utvrđivanje položaja. Ovjes se može mehanički blokirati u tom položaju prilikom utvrđivanja indeksne točke sjedala (SIP);

(c)	nepodesivi se ovjes može blokirati u uspravnom položaju koji se postiže pomoću postavljene i opterećene naprave za utvrđivanje položaja;

(d)	ako su gore navedena namještanja u suprotnosti s posebnim uputama proizvođača, ona se moraju slijediti tako da se dobije namještanje preporučeno za vozača težine 75 kg.

Napomena:

Vozač koji teži 75 kg daje približnu vrijednost uređaja za utvrđivanje položaja u položaju na sjedalu i opterećenog masom od 65 kg.

2.4.5.   Utvrđivanje tri referentne osi x’, y’ i z’ za SIP

Koordinate se moraju utvrditi kako slijedi:

(a)	mjesto, na jednoj strani postolja sjedala, priključnog otvora koji se nalazi u krajnjem stražnjem položaju;

(b)	ako je os tog otvora usporedna sa zakretnom osi uređaja, uzima se kao os y’ (u smjeru od lijeva na desno s obzirom na vozača koji sjedi – vidjeti sliku 11.);

(c)	ako je os tog otvora usporedna s vertikalnom ravninom koja prolazi simetralom sjedala, ravna se linija uzima kao os y’ koja ide usporedno s osi zakretanja na koju se odnosi i prolazi točkom presijecanja između potporne ravnine sjedala i osi otvora na koju se gore poziva (vidjeti sliku 12.);

(d)	u svim ostalim slučajevima, os y’ se utvrđuje sukladno parametrima s obzirom na sjedalo koje se mjeri;

(e)	osi x’ i z’ definiraju se kao presijecanja vodoravne i uspravne ravnine prolazeći kroz y’ s vertikalnom ravninom kroz simetralu sjedala. Osi x’ i z’ usmjerene su prema naprijed i prema gore (vidjeti slike 11. i 12.).

2.4.6.   Metoda utvrđivanja indeksne točke sjedala (SIP)

Indeksna točka sjedala (SIP) utvrđuje se primjenom naprave prikazane na slici 10. i postupajući na sljedeći način:

(a)	sjedalo je prekriveno komadom tkanine kako bi se olakšalo ispravno postavljanje uređaja;

(b)	uređaj se postavlja na jastuk sjedala (bez dodatne mase) gurajući ga prema natrag na naslon sjedala;

(c)	mase se dodaju kako bi se ukupna masa podigla sa 6 ± 1 kg na 26 ± 1 kg. Središte vertikalne sile mora biti 40 mm ispred oznake indeksne točke sjedala na vodoravnom dijelu uređaja (vidjeti sliku 10.);

(d)	vodoravna sila od oko 100 N primjenjuje se dvaput na uređaj na indeksnoj točki sjedala, kako je navedeno na slici 10.;

(e)	ostale mase se dodaju kako bi se ukupna masa podigla s 26 ± 1 kg na 65 ± 1 kg. Središte vertikalne sile dodanih masa mora biti 40 mm ispred oznake indeksne točke sjedala na vodoravnom dijelu uređaja (vidjeti sliku 10.);

(f)

s obje strane sjedala u dvije vertikalne ravnine, jednako udaljene od središnje uzdužne linije sjedala, koordinate, prema definiciji iz točke 2.4.5., presijecanja tih ravnina na osi indeksne točke sjedala označene uređajem, moraju se izmjeriti do ± 1 mm. Aritmetičke srednje vrijednosti mjerenja uzetih u dvije ravnine bilježe se kao SIP koordinate;

(g)	uvjeti koji proizlaze iz načina utvrđivanja i koji se razmimoilaze s postupkom navedenim u ovom Prilogu, ili koji mogu biti izvor pogrešaka s obzirom na njihove rezultate, mogu se zabilježiti, kao i njihovi uzroci.

---

(1)  Direktiva 2009/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća d 13. srpnja 2009. o najvećoj konstrukcijskoj brzini i platformama za teret traktora na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo (kodificirana verzija) (SL L 198, 30.7.2009., str. 15.).

(2)  Direktiva Vijeća 87/402/EEZ od 25. lipnja 1987. o zaštitnim konstrukcijama za slučaj prevrtanja ugrađenim ispred vozačkog sjedala uskih traktora na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo (SL L 220, 8.8.1987., str. 1.).

(3)  Direktiva Vijeća 80/720/EEZ od 24. lipnja 1980. usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na radni prostor, pristup vozačkom mjestu te vrata i prozore traktora na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo (SL L 194, 28.7.1980., str. 1.).

PRILOG III.A

Vjetrobransko staklo i druga stakla zahtjevi opreme, definicije, zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela, homologacija tipa sastavnog dijela, oznake, opće specifikacije, ispitivanja i sukladnost proizvodnje

1.   ZAHTJEVI KOJI SE ODNOSE NA OPREMU

1.1.   Poljoprivredni i šumarski traktori mogu, prema odabiru njihovog proizvođača, biti opremljeni:

1.1.1.   vjetrobranskim staklima i staklenim pločama osim vjetrobranskih stakala obuhvaćenim odredbama iz ovog Priloga;

1.1.2.   vjetrobranskim staklima obuhvaćenim zahtjevima za staklene ploče osim vjetrobranskih stakala u ovom Prilogu, uz izuzetak zahtjeva iz točke 9.1.4.2. Priloga III.C ovoj Direktivi (staklene ploče redovitog prijenosa svjetlosti manjeg od 70 %).

1.1.3.   čvrstim plastičnim staklom koje je dozvoljeno u nevjetrobranskim primjenama kako je odobreno u Direktivi Vijeća 92/22/EEZ (1) ili UNECE Pravilniku br. 43, Prilogu 14.

2.   DEFINICIJE

Za potrebe ove Direktive:

2.1.   „kaljena staklena ploča” znači staklena ploča koju čini jedan sloj stakla podvrgnutog posebnoj obradi s ciljem povećanja njegove mehaničke čvrstoće i uvjetovanja njezine fragmentacije nakon lomljenja;

2.2.   „slojevita staklena ploča” znači staklena ploča koja se sastoji od dva ili više sloja stakla međusobno povezanih pomoću jednog ili više međuslojeva plastičnog materijala; može biti:

2.2.1.   „obična”, kada niti jedan sloj stakla od kojeg je sastavljena nije bio obrađivan, ili

2.2.2.   „obrađena”, kada je barem jedan od slojeva stakla od kojih je sastavljena, posebno obrađen s ciljem povećanja njegove mehaničke čvrstoće i uvjetovanja njegove fragmentacije nakon lomljenja;

2.3.   „sigurnosno staklo prevučeno plastičnim materijalom” znači staklena ploča prema definiciji iz točke 2.1. ili 2.2. sa slojem plastičnog materijala na njegovoj unutarnjoj površini;

2.4.   „sigurnosno staklo od stakloplastike” znači ploča slojevitog stakla s jednim slojem stakla i jednim ili više slojeva plastičnog materijala od kojih barem jedan djeluje kao međusloj. Plastični se slojevi nalaze na unutarnjem licu kada je staklo ugrađeno na traktor;

2.5.   „skupina vjetrobranskih stakala” znači skupina koja obuhvaća vjetrobranska stakla različitih veličina i oblika podvrgnutih ispitivanju njihovih mehaničkih svojstava, njihovog načina fragmentacije i njihovog ponašanja prilikom ispitivanja otpornosti na okolinu;

2.5.1.   „ravno vjetrobransko staklo” znači vjetrobransko staklo koje ne pokazuje nikakvu nazivnu zakrivljenost koja rezultira visinom segmenta preko 10 mm po linearnom metru;

2.5.2.   „zakrivljeno vjetrobransko staklo” znači vjetrobransko staklo koje pokazuje nazivnu zakrivljenost koja rezultira visinom segmenta preko 10 mm po linearnom metru;

2.6.   „dvostruki prozor” znači skup dviju ploča ugrađenih zasebno u istom otvoru na traktoru;

2.7.   „dvostruko ostakljenje” znači jedinica sastavljena od dvije ploče trajno montirane u tvornici i odvojene jedinstvenim razmakom;

2.7.1.   „simetrično dvostruko ostakljenje” znači dvostruko ostakljenje u kojem su dvije sastavne ploče istog tipa (kaljeno ili slojevito staklo itd.) i pokazuju istovjetne glavne i sporedne značajke;

2.7.2.   „asimetrično dvostruko ostakljenje” znači dvostruko staklo u kojem su dvije sastavne ploče različitog tipa (kaljeno ili slojevito staklo itd.) i pokazuju različite glavne i/ili sporedne značajke;

2.8.   „glavna značajka” znači značajka koja znatno mijenja optička i/ili mehanička svojstva ploče stakla na način ne bez značaja za funkciju koju staklena ploča obavlja u traktoru. Ovaj pojam također obuhvaća trgovački naziv ili oznaku;

2.9.   „sporedna značajka” znači značajka sposobna izmijeniti optička i/ili mehanička svojstva ploče stakla na način koji je značajan za funkciju za koju je staklena ploča namijenjena da je obavlja u traktoru. Opseg takve preinake procjenjuje se s obzirom na indekse teškoće;

2.10.   „indeksi teškoće” obuhvaćaju dvostupanjski sustav ocjenjivanja koji se primjenjuje na razlike uočene u praksi u svakoj sporednoj značajci. Promjena s indeksa „1” na indeks „2” navodi potrebu za dodatnim ispitivanjima;

2.11.   „oblikovana površina vjetrobranskog stakla” znači najmanja pravokutna površina od koje se vjetrobransko staklo može izraditi;

2.12.   „kut nagiba vjetrobranskog stakla” znači kut obuhvaćen između okomite linije i ravne linije koja prolazi gornjim i donjim krajnjim točkama vjetrobranskog stakla, pri čemu obje linije leže u uspravnoj ravnini duž uzdužne osi traktora.

2.12.1.   Mjerenje kuta nagiba obavlja se na neopterećenom traktoru postavljenom na ravnom tlu.

2.12.2.   Traktori opremljeni hidropneumatskim, hidrauličnim ili pneumatskim ovjesom ili napravom za automatsko podešavanje zračnosti od tla sukladno opterećenju, ispituju se u uobičajenim uvjetima vožnje koje je naveo proizvođač;

2.13.   „visina segmenta, h” znači najveća udaljenost, izmjerena pri približno pravim kutevima u odnosu na staklenu ploču, odvajajući unutarnju površinu ploče od ploče koja prolazi krajevima ploča (vidjeti Prilog III.N, slika 1.);

2.14.   „tip staklene ploče” znači staklena ploča, prema definiciji iz točaka 2.1. do 2.4., koja ne pokazuje nikakve bitne razlike naročito s obzirom na glavne i sporedne značajke navedene u prilozima III.D do III.L.

2.14.1.   Iako promjena u glavnim značajkama podrazumijeva da je proizvod novog tipa, uviđa se da u određenim slučajevima promjena u obliku i dimenziji ne zahtijeva nužno provedbu čitavog niza ispitivanja. Za određena se ispitivanja propisana u pojedinačnim prilozima, staklene ploče mogu smjestiti u zajedničku skupinu ako je očito da posjeduju slične glavne značajke.

2.14.2.   Staklene ploče koje pokazuju različitosti samo s obzirom na njihove sporedne značajke, mogu se smatrati istog tipa; određena se ispitivanja mogu, međutim, provesti na uzorcima takvih ploča ako je provedba tih ispitivanja izričito navedena u uvjetima ispitivanja;

2.15.   „zakrivljenost, r” znači približna vrijednost najmanjeg polumjera luka vjetrobranskog stakla izmjerena na području najveće zakrivljenosti.

3.   ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA

3.1.   Zahtjev za EZ homologaciju tipa sastavnog dijela za tip staklene ploče podnosi proizvođač sigurnosne staklene ploče ili njegov valjano ovlašteni zastupnik i to za svaki tip sigurnosnog stakla. Zahtjev se može podnijeti samo u jednoj državi članici.

3.2.   Za svaki tip sigurnosnog stakla, zahtjevu se prilažu dolje navedeni dokumenti u tri primjerka i sljedeće pojedinosti:

3.2.1.   tehnički opis koji obuhvaća sve glavne i sporedne značajke; i,

3.2.1.1.   u slučaju stakla osim vjetrobranskih stakala, crteži na formatu ne većem od A4 ili presavijeni na taj format, uz prikaz:

—	najvećeg područja,

—	najmanjeg kuta između dvije susjedne strane staklene ploče, i,

—	najveće visine segmenta, ako postoji;

3.2.1.2.   u slučaju vjetrobranskih stakala:

3.2.1.2.1.   popis modela vjetrobranskog stakla za koji se traži homologacija tipa sastavnog dijela, uz navođenje naziva proizvođača traktora i tipa (tipova) traktora;

3.2.1.2.2.   crteži u omjeru 1:10 i dijagrami vjetrobranskih stakala i njihova ugradba u traktor s dovoljno detalja da se prikaže:

3.2.1.2.2.1.   položaj vjetrobranskog stakla s obzirom na točku R prema definiciji iz točke 1.2. Priloga I. Direktivi 2008/2/EZ (2);

3.2.1.2.2.2.   kut nagiba vjetrobranskog stakla;

3.2.1.2.2.3.   položaj i veličina zone u kojoj se provjeravaju optičke kvalitete, te, prema potrebi, područje podvrgnuto diferencijalnom ojačanju;

3.2.1.2.2.4.   oblikovana površina vjetrobranskog stakla;

3.2.1.2.2.5.   najveća visina segmenta vjetrobranskog stakla; i

3.2.1.2.2.6.   zakrivljenost vjetrobranskog stakla (isključivo u svrhu grupiranja vjetrobranskih stakala);

3.2.1.3.   u slučaju dvostrukog stakla, crteži u formatu ne većem od A4 ili presavijeni na taj format, uz prikaz, pored informacija iz točke 3.2.1.1.:

—	tipa svake sastavne staklene ploče,

—	tipa spoja (organski, staklo-staklo ili staklo-metal),

—	nazivne debljine razmaka između dvije staklene ploče.

3.3.   Pored toga, podnositelj zahtjeva mora dostaviti dovoljan broj ispitnih uzoraka i uzoraka gotovih staklenih ploča razmatranih modela, pri čemu se taj broj prema potrebi utvrđuje u dogovoru s tehničkom službom za provedbu ispitivanja.

3.4.   Nadležno tijelo mora provjeriti postojanje zadovoljavajućih postupaka za osiguranje učinkovite kontrole sukladnosti proizvodnje prije dodjele homologacije tipa sastavnog dijela.

4.   OZNAČIVANJE

4.1.   Svaka sigurnosna staklena ploča, uključujući uzorke i ispitne uzorke dostavljene radi homologacije tipa sastavnog dijela, mora nositi trgovački naziv ili oznaku proizvođača. Oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

5.   HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA

5.1.   Ako uzorci dostavljeni za homologaciju tipa sastavnog dijela ispunjavaju zahtjeve iz točaka od 5. do 7. dolje, dodjeljuje se homologacija za odgovarajući tip sigurnosne staklene ploče.

5.2.   Broj homologacije tipa sastavnog dijela dodjeljuje se svakom tipu kako je utvrđeno u prilozima III.E, III.G, III.K i III.L ili, u slučaju vjetrobranskih stakala, svakoj homologiranoj skupini. Njegove prve dvije znamenke (za sada 00 za Direktivu 89/173/EEZ u njezinom izvornom obliku) ukazuju na niz izmjena koje obuhvaćaju najnovije značajne tehničke izmjene Direktive 89/173/EEZ kako je zamijenjena ovom Direktivom u trenutku izdavanja homologacije. Država članica ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu ili skupini sigurnosnih staklenih ploča.

5.3.   Homologacija tipa sastavnog dijela ili proširenje ili odbijanje homologacije za tip sigurnosne staklene ploče sukladno ovoj Direktivi priopćava se državama članicama putem obavijesti pripremljene u skladu s obrascem navedenim u Prilogu III.B ovoj Direktivi i njezinim dodacima.

5.3.1.   U slučaju vjetrobranskih stakala, uz obavijest o EZ homologaciji tipa sastavnog dijela prilaže se dokument s popisom svakog modela vjetrobranskog stakla u homologiranoj skupini, zajedno sa značajkama skupine, sukladno Dodatku 8. Prilogu III.B.

5.4.   Pored oznake navedene u točki 4.1., oznaka EZ homologacije tipa sastavnog dijela mora se vidljivo postaviti na sve sigurnosne staklene ploče i jedinice s dvostrukim ostakljenjem sukladne tipu homologiranome na temelju ove Direktive. Također se može postaviti svaka posebna oznaka homologacije tipa sastavnog dijela dodijeljena svakoj ploči jedinice s dvostrukim ostakljenjem.

Ova oznaka homologacije tipa sastavnog dijela sastoji se od:

5.4.1.   pravokutnika oko malog slova „e” iza kojeg slijedi razlikovni broj zemlje koja je dodijelila homologaciju (3);

5.4.2.   broja homologacije tipa sastavnog dijela desno od pravokutnika propisanog u točki 5.4.1.

5.5.   Sljedeći dodatni simboli postavljaju se u blizini gore navedene oznake EZ homologacije tipa:

5.5.1.   u slučaju vjetrobranskog stakla:

I	:	za kaljeno staklo (I/P ako je prekriveno) (4),
II	:	za obično slojevito staklo (II/P ako je prekriveno) (4),
III	:	za obrađeno slojevito staklo (III/P ako je prekriveno) (4),
IV	:	za staklo od stakloplastike;

V

:

u slučaju staklene ploče osim vjetrobranskog stakla obuhvaćene odredbama iz točke 9.1.4.2. Priloga III.C;

VI

:

u slučaju jedinice s dvostrukim ostakljenjem;

T

:

u slučaju vjetrobranskih stakala koja ispunjavaju zahtjeve u pogledu staklenih ploča osim vjetrobranskih stakala, osim onih obuhvaćenih odredbama iz točke 9.1.4.2. Priloga III.C ovoj Direktivi (staklene ploče redovitog prijenosa svjetlosti manjeg od 70 %). Međutim, u slučaju vjetrobranskih stakala koja ispunjavaju zahtjeve u pogledu staklenih ploča osim vjetrobranskih stakala, simbol „T” može se postaviti tek nakon ispitivanja modelom glave utvrđenog u točki 3.3.2. Priloga III.G, pri čemu visina pada iznosi 4,0 m + 25/ – 0 mm.

5.6.   Oznaka EZ homologacije tipa sastavnog dijela i simbol moraju biti jasno čitljivi i neizbrisivi.

5.7.   Dodatak ovom Prilogu daje primjere oznaka homologacije tipa sastavnog dijela.

6.   OPĆI ZAHTJEVI

6.1.   Sve staklene ploče, a posebno one namijenjene izradi vjetrobranskih stakala, moraju biti dostatne kvalitete kako bi se što je moguće više smanjio rizik od tjelesnih ozljeda u slučaju lomljenja stakla. Staklo mora biti u dovoljnoj mjeri otporno na nezgode do kojih će vjerojatno doći u uobičajenom prometu, te na atmosferske i temperaturne uvjete, kemijsko djelovanje, izgaranje i abraziju.

6.2.   Sigurnosno staklo mora pored toga biti dovoljno prozirno, ne smije uzrokovati nikakva uočljiva iskrivljenja predmeta gledana kroz vjetrobransko staklo i ne smije uzrokovati nikakvu pomutnju među bojama korištenim za cestovne znakove i signale. U slučaju lomljenja vjetrobranskog stakla, vozač i dalje mora moći vidjeti cestu dovoljno jasno kako bi mogao zakočiti i sigurno zaustaviti svoj traktor.

7.   POSEBNI ZAHTJEVI

Svi tipovi sigurnosnog stakla moraju, ovisno o kategoriji kojoj pripadaju, ispunjavati sljedeće posebne zahtjeve:

7.1.   u pogledu vjetrobranskih stakala od kaljenog stakla, zahtjeve sadržane u Prilogu III.D;

7.2.   u pogledu jednoliko kaljenih staklenih ploča osim vjetrobranskih stakala, zahtjeve sadržane u Prilogu III.E;

7.3.   u pogledu vjetrobranskih stakala od običnog slojevitog stakla, zahtjeve iz Priloga III.F;

7.4.   u pogledu običnih slojevitih staklenih ploča osim vjetrobranskih stakala, zahtjeve sadržane u Prilogu III.G;

7.5.   u pogledu vjetrobranskih stakala od obrađenog slojevitog stakla, zahtjeve sadržane u Prilogu III.H;

7.6.   u pogledu sigurnosnih staklenih ploča prekrivenih plastičnim materijalom, pored odgovarajućih zahtjeva gore navedenih, zahtjeve sadržane u Prilogu III.I;

7.7.   u pogledu vjetrobranskih stakala od stakloplastike, zahtjeve sadržane u Prilogu III.J;

7.8.   u pogledu ploča od stakloplastike osim vjetrobranskih stakala, zahtjeve sadržane u Prilogu III.K;

7.9.   u slučaju jedinica s dvostrukim ostakljenjem, zahtjeve sadržane u Prilogu III.L.

8.   ISPITIVANJA

8.1.   Propisana su sljedeća ispitivanja:

8.1.1.   Fragmentacija

Svrha je ovog ispitivanja:

8.1.1.1.   provjeriti jesu li krhotine i iveri nastali lomljenjem ploče od stakla takvi da se na najmanju moguću mjeru svede rizik od ozljeda, i

8.1.1.2.   u slučaju vjetrobranskih stakala, provjeriti preostalu vidljivost nakon lomljenja.

8.1.2.   Mehanička čvrstoća

8.1.2.1.   Ispitivanje udarom kugle

Ovo se ispitivanje odvija na dva načina, jedno uz pomoć kugle od 227 g, a drugo s kuglom od 2 260 g.

8.1.2.1.1.   ispitivanje kuglom od 227 g: svrha je ovog ispitivanja procijeniti prijanjanje međusloja u slojevitom staklu i mehaničku čvrstoću jednoliko kaljenog stakla.

8.1.2.1.2.   ispitivanje kuglom od 2 260 g: svrha je ovog ispitivanja procijeniti otpornost slojevitog stakla na prodor kugle.

8.1.2.2.   Ispitivanje modelom glave

Svrha je ovog ispitivanja provjeriti usklađenost staklene ploče sa zahtjevima u vezi s ograničenjem ozljede u slučaju udara glave o vjetrobransko staklo, slojevito staklo ili ploče od stakloplastike osim vjetrobranskih stakala, te također o jedinice s dvostrukim ostakljenjem koje se koriste kao bočni prozori.

8.1.3.   Otpornost na okolinu

8.1.3.1.   Ispitivanje abrazije

Svrha je ovog ispitivanja utvrditi prelazi li otpornost sigurnosne staklene ploče na abraziju utvrđenu vrijednost.

8.1.3.2.   Ispitivanje visokom temperaturom

Svrha je ovog ispitivanja provjeriti da ne dolazi do stvaranja mjehurića ili drugih oštećenja u međusloju slojevitog stakla ili ploče od stakloplastike kada je potonja izložena visokim temperaturama tijekom duljeg vremenskog razdoblja.

8.1.3.3.   Ispitivanje otpornosti na zračenje

Svrha je ovog ispitivanja utvrditi je li prijenos svjetlosti ploča od slojevitog stakla, stakloplastike ili plastikom prevučenih staklenih ploča izloženih zračenju tijekom duljeg vremenskog razdoblja time značajno smanjen ili je li došlo do značajnog gubljenja boje stakla.

8.1.3.4.   Ispitivanje otpornosti na vlažnost

Svrha je ovog ispitivanja utvrditi hoće li se ploča od slojevitog stakla, od stakloplastike ili plastikom prevučena staklena ploča, bez značajnog pogoršanja, oduprijeti učincima produljenog izlaganja atmosferskoj vlažnosti.

8.1.3.5.   Otpornost na temperaturnu promjenu

Svrha je ovog ispitivanja utvrditi hoće li se plastični materijal(i) korišten(i) u sigurnosnom staklu kako je utvrđeno u točkama 2.3. i 2.4. oduprijeti, bez značajnog pogoršanja, učincima produljenog izlaganja krajnjim temperaturama.

8.1.4.   Optičke kvalitete

8.1.4.1.   Ispitivanje prijenosa svjetlosti

Svrha je ovog ispitivanja utvrditi prelazi li redoviti prijenos svjetlosti sigurnosnih staklenih ploča utvrđenu vrijednost.

8.1.4.2.   Ispitivanje optičkog iskrivljenja

Svrha je ovog ispitivanja provjeriti vjerojatnost zbunjivanja vozača zbog iskrivljenja predmeta gledanih kroz vjetrobransko staklo.

8.1.4.3.   Ispitivanje odvajanja sekundarne slike

Svrha je ovog ispitivanja provjeriti da kutno odvajanje sekundarne slike od primarne slike ne prelazi utvrđenu vrijednost.

8.1.4.4.   Ispitivanje radi utvrđivanja boja

Svrha je ovog ispitivanja provjeriti da nema rizika od zabune oko boja gledanih kroz vjetrobransko staklo.

8.1.5.   Ispitivanje vatrootpornosti

Svrha je ovog ispitivanja provjeriti da unutarnje lice sigurnosne staklene ploče prema definiciji iz točaka 2.3. i 2.4. ima dovoljno nizak stupanj sagorijevanja.

8.1.6.   Otpornost na kemijska sredstva

Svrha je ovog ispitivanja utvrditi hoće li se unutarnje lice sigurnosne staklene ploče kako je utvrđeno u točkama 2.3. i 2.4. oduprijeti učincima izloženosti kemijskim sredstvima koja su vjerojatno prisutna ili će se koristiti kod traktora (npr. smjese za čišćenje) bez pogoršanja.

8.2.   Ispitivanja propisana za staklene ploče kategorija utvrđenih u točkama od 2.1. do 2.4.

8.2.1.   Sigurnosne staklene ploče podliježu ispitivanjima navedenima u sljedećoj tablici:

	Vjetrobranska stakla							Staklene ploče osim vjetrobranskih stakala
	Kaljeno staklo		Obično slojevito staklo		Obrađeno slojevito staklo		Stakloplastika	Kaljeno staklo	Slojevito staklo	Stakloplastika
	I	I/P	II	II/P	III	III/P	IV
Fragmentacija	D/2	D/2	—	—	H/4	H/4	—	E/2	—	—
Mehanička čvrstoća:
kugla od 227 g	—	—	F/4.3.	F/4.3.	F/4.3.	F/4.3.	F/4.3.	E/3.1.	G/4	G/4
kugla od 2 260 g	—	—	F/4.2.	F/4.2.	F/4.2.	F/4.2.	—	—	—	—
Ispitivanje modelom glave (5)	D/3	D/3	F/3	F/3	F/3	F/3	J/3	—	G/3 (7)	K/3 (7)
Abrazija:
vanjsko lice	—	—	F/5.1.	F/5.1.	F/5.1.	F/5.1.	F/5.1.	—	F/5.1.	F/5.1.
unutarnje lice	—	I/2	—	I/2	—	I/2	I/2	I/2 (6)	I/2 (6)	I/2
Visoka temperatura	—	—	C/5	C/5	C/5	C/5	C/5	—	C/5	C/5
Zračenje	—	C/6	C/6	C/6	C/6	C/6	C/6	—	C/6	C/6
Vlažnost	—	C/7	C/7	C/7	C/7	C/7	C/7	C/7 (6)	C/7	C/7
Prijenos svjetlosti	C/9.1.	C/9.1.	C/9.1.	C/9.1.	C/9.1.	C/9.1.	C/9.1.	C/9.1.	C/9.1.	C/9.1.
Optičko iskrivljenje	C/9.2.	C/9.2.	C/9.2.	C/9.2.	C/9.2.	C/9.2.	C/9.2.	—	—	—
Sekundarna slika	C/9.3.	C/9.3.	C/9.3.	C/9.3.	C/9.3.	C/9.3.	C/9.3.	—	—	—
Utvrđivanje boja	C/9.4.	C/9.4.	C/9.4.	C/9.4.	C/9.4.	C/9.4.	C/9.4.	—	—	—
Otpornost na temperaturne promjene	—	C/8	—	C/8	—	C/8	C/8	C/8 (6)	C/8 (6)	C/8
Vatrootpornost	—	C/10	—	C/10	—	C/10	C/10	C/10 (6)	C/10 (6)	C/10
Otpornost na kemijska sredstva	—	C/11	—	C/11	—	C/11	C/11	C/11 (6)	C/11 (6)	C/11
Napomena: Referentna oznaka poput K 3/3 u tablici ukazuje na Prilog III.K i točku 3. toga Priloga, kada je odgovarajuće ispitivanje opisano, a zahtjevi prihvaćanja utvrđeni.

8.2.2.   Sigurnosnoj staklenoj ploči dodjeljuje se homologacija tipa sastavnog dijela ako ispunjava sve zahtjeve propisane u odgovarajućim odredbama iz gornje tablice.

9.   PREINAKA ILI PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE ZA TIP SIGURNOSNE STAKLENE PLOČE

9.1.   O svim preinakama tipa sigurnosne staklene ploče ili, u slučaju vjetrobranskih stakala, svim dodavanjima vjetrobranskih stakala skupini, mora se izvijestiti administrativna služba koja je odobrila tip sigurnosne staklene ploče. Služba tada može:

9.1.1.   smatrati da učinjene preinake vjerojatno neće imati znatan negativan učinak, a u slučaju vjetrobranskih stakala da novi tip potpada unutar homologirane skupine vjetrobranskih stakala, te da u svim slučajevima sigurnosna staklena ploča još uvijek ispunjava zahtjeve, ili

9.1.2.   zatražiti izvješće o daljnjem ispitivanju od tehničke službe odgovorne za provedbu ispitivanja.

9.2.   Priopćenje

9.2.1.   Potvrda, odbijanje ili proširenje homologacije tipa sastavnog dijela priopćavaju se državama članicama sukladno postupku navedenom u točki 5.3.

9.2.2.   Nadležno tijelo koje je odobrilo proširenje homologacije tipa sastavnog dijela mora odrediti serijski broj svakog priopćenja u vezi s proširenjem.

10.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

10.1.   Sigurnosna stakla kojima je dodijeljena homologacija tipa na temelju ovog i sljedećih priloga moraju se izraditi tako da se pridržavaju homologiranog tipa i ispune zahtjeve navedene u točkama 6., 7. i 8.

10.2.   Kako bi se provjerilo ispunjavanje zahtjeva iz 10.1., tijekom proizvodnje se moraju provoditi stalne provjere.

10.3.   Nositelj homologacije tipa sastavnog dijela mora posebno:

10.3.1.   osigurati postojanje postupaka kontrole kvalitete proizvoda,

10.3.2.   imati pristup opremi nužnoj za provjeru sukladnosti sa svakim homologiranim tipom,

10.3.3.   zabilježiti podatke o rezultatima ispitivanja i izraditi pomoćne dokumente (8) dostupne tijekom razdoblja koje će se odrediti u dogovoru s administrativnom službom,

10.3.4.   analizirati rezultate svakog tipa ispitivanja radi provjere i osiguranja dosljednosti značajki proizvoda, omogućavajući dozvoljene promjene u industrijskoj proizvodnji,

10.3.5.   osigurati, za svaki tip proizvoda, provedbu barem ispitivanja propisanih u Prilogu III.O, i

10.3.6.   osigurati uzimanje i ispitivanje daljnjih uzoraka ako neki primjerci ili ispitni uzroci pokazuju nesukladnost s dotičnim tipom ispitivanja.

Moraju se poduzeti sve potrebne mjere kako bi se ponovno uspostavila sukladnost u dotičnoj proizvodnji.

10.4.   Nadležno tijelo može u svakom trenutku provjeriti načine provjere sukladnosti primjenjive na svaku proizvodnu jedinicu (vidjeti točku 1.3. Priloga III.O).

10.4.1.   Pri svakom pregledu, podaci o ispitivanju i evidencija o proizvodnji moraju se predočiti inspektoru.

10.4.2.   Inspektor može nasumce uzeti uzorke za ispitivanje u laboratoriju proizvođača. Najmanji broj uzoraka može se odrediti u svjetlu rezultata proizvođačevih vlastitih provjera.

10.4.3.   Kada se standard kvalitete čini nezadovoljavajućim ili kada se čini potrebnim provjeriti valjanost ispitivanja provedenih na temelju točke 10.4.2., inspektor može odabrati uzorke koji će se poslati tehničkoj službi koja je provela ispitivanje radi homologacije tipa sastavnog dijela.

10.4.4.   Nadležno tijelo može provesti svako ispitivanje propisano ovom Direktivom.

10.4.5.   Uobičajena učestalost pregleda je dva puta godišnje. Ako se tijekom nekog od tih pregleda otkriju nezadovoljavajući rezultati, nadležno tijelo mora osigurati poduzimanje svih mjera potrebnih za što skoriju ponovnu uspostavu sukladnosti proizvodnje.

11.   SANKCIJE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

11.1.   Homologacija tipa sastavnog dijela dodijeljena s obzirom na tip sigurnosne staklene ploče sukladno ovoj Direktivi, može se povući ako nisu ispunjeni zahtjevi navedeni u točki 10.1.

11.2.   Ako država članica povlači homologaciju koju je prethodno dodijelila, o tome mora odmah obavijestiti druge države članice uz dostavu kopije certifikata o homologaciji tipa sastavnog dijela s naznakom „HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA POVUČENA” napisanom velikim slovima na dnu certifikata, s potpisom i datumom.

12.   PROIZVODNJA U POTPUNOSTI OBUSTAVLJENA

Ako nositelj homologacije tipa sastavnog dijela potpuno prestaje s proizvodnjom tipa sigurnosne staklene ploče homologirane sukladno ovoj Direktivi, o tome mora izvijestiti tijelo koje je homologaciju dodijelilo. To tijelo mora zatim o tome izvijestiti druge države članice, uz slanje primjerka obavijesti o složenoj homologaciji tipa sukladnog obrascu prikazanom u Prilogu III.B.

13.   NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBI ODGOVORNIH ZA PROVEDBU ISPITIVANJA RADI HOMOLOGACIJE TIPA SASTAVNOG DIJELA I ADMINISTRATIVNE SLUŽBE KOJE DODJELJUJU TAKVU HOMOLOGACIJU

Svaka država članica mora obavijestiti druge države članice i Komisiju o imenima i adresama tehničkih službi odgovornih za provedbu ispitivanja homologacije tipa sastavnog dijela i administrativnih službi koje dodjeljuju EZ homologaciju tipa sastavnog dijela, kojima će se dostaviti certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela i certifikati s naznakom odbijanja ili povlačenja homologacije tipa sastavnog dijela izdani u drugim državama članicama.

---

(1)  Direktiva Vijeća 92/22/EEZ od 31. ožujka 1992. o sigurnosnim staklima i materijalima za sigurnosna stakla za motorna vozila i njihove prikolice (SL L 129, 14.5.1992, str. 11.).

(2)  Direktiva 2008/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o vidnom polju i brisačima vjetrobranskog stakla za traktore za poljoprivredu i šumarstvo (kodificirana verzija) (SL L 24, 29.1.2008., str. 30.).

(3)  1 za Njemačku, 2 za Francusku, 3 za Italiju, 4 za Nizozemsku, 5 za Švedsku, 6 za Belgiju, 7 za Mađarsku, 8 za Češku, 9 za Španjolsku, 11 za Ujedinjenu Kraljevinu, 12 za Austriju, 13 za Luksemburg, 17 za Finsku, 18 za Dansku, 19 za Rumunjsku, 20 za Poljsku, 21 za Portugal, 23 za Grčku, 24 za Irsku, 26 za Sloveniju, 27 za Slovačku, 29 za Estoniju, 32 za Latviju, 34 za Bugarsku, 36 za Litvu, 49 za Cipar i 50 za Maltu.

(4)  Prema definiciji iz točke 2.3.

(5)  Nadalje, ovo se ispitivanje mora provesti na jedinicama s dvostrukim ostakljenjem sukladno točki 3. Priloga III.L.

(6)  Ako je s unutarnje strane prevučeno plastičnim materijalom.

(7)  Ispitivanja s ovog popisa moraju se obaviti uz pad od 4 m + 25/ – 0 mm umjesto od 1,5 m + 25/ – 0 mm kada se ploče koriste kao vjetrobranska stakla traktora.

Napomena: Referentna oznaka poput K 3/3 u tablici ukazuje na Prilog III.K i točku 3. toga Priloga, kada je odgovarajuće ispitivanje opisano, a zahtjevi prihvaćanja utvrđeni.

(8)  Rezultati ispitivanja usitnjavanjem moraju se zabilježiti čak i ako se ne zahtijeva nikakav fotografski ispis.

PRILOG III.B

Naziv tijela

(Najveći format: A 4 (210×297 mm))

Priopćenje o

—	EZ homologaciji tipa sastavnog dijela,

—	odbijanju homologacije tipa sastavnog dijela,

—	proširenju homologacije tipa sastavnog dijela,

—	povlačenju homologacije tipa sastavnog dijela (1) za tip sigurnosne staklene ploče u skladu s Direktivom 2009/144/EZ

EZ homologacija tipa sastavnog dijela br.: … Proširenje br.: …

1.   Kategorija sigurnosne staklene ploče:

…

2.   Opis staklene ploče (vidjeti dodatke 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7. (1)) i, u slučaju vjetrobranskih stakala, popis prema Dodatku 8.

…

…

3.   Trgovački naziv ili oznaka:

…

4.   Naziv i adresa proizvođača:

…

…

5.   Naziv i adresa zastupnika proizvođača, ako je primjenjivo:

…

6.   Datum podnošenja za homologaciju tipa sastavnoga dijela:

…

7.   Tehnička služba odgovorna za provedbu ispitivanja potrebnih radi homologacije tipa sastavnog dijela:

…

8.   Datum izvješća o ispitivanju:

…

9.   Broj izvješća o ispitivanju:

…

10.   Homologacija tipa sastavnog dijela dodijeljena/odbijena/proširena/povučena (1):

…

11.   Razlog (razlozi) za proširenje homologacije tipa:

…

…

…

12.   Napomene:

…

…

…

13.   Mjesto: …

14.   Datum: …

15.   Potpis: …

16.   Priložen je popis dokumenata koji obuhvaća dokumentaciju homologacije tipa sastavnog dijela podnesenu administrativnoj službi koja dodjeljuje homologaciju; ovi su dokumenti dostupni na zahtjev.

---

(1)  Prekrižiti nepotrebno.

PRILOG III.C

Opći uvjeti ispitivanja

1.   ISPITIVANJA FRAGMENTACIJE

1.1.   Ploča od stakla koja se ispituje ne smije biti strogo osigurana; može se međutim pričvrstiti na istovjetnu staklenu ploču pomoću ljepljive trake postavljene svuda okolo ruba.

1.2.   Za postizanje fragmentacije, koristi se čekić od oko 75 g ili neka druga naprava koja daje istovjetne rezultate. Polumjer zakrivljenosti točke iznosi 0,2 ± 0,05 mm.

1.3.   Jedno se ispitivanje mora provesti na svakom propisanom mjestu udara.

1.4.   Treba provesti ispitivanje krhotina na fotografskom kontakt papiru, pri čemu izloženost započinje najkasnije 10 sekundi, a završava najkasnije tri minute nakon udara. U obzir se uzimaju samo najtamnije linije koje predstavljaju početni lom. Laboratorij mora čuvati fotografske reprodukcije dobivenog fragmentacijom.

2.   ISPITIVANJA UDAROM KUGLE

2.1.   Ispitivanje kuglom od 227 g

2.1.1.   Pribor

2.1.1.1.   Kugla od kaljenog čelika mase 227 ± 2 g i promjera otprilike 38 mm.

2.1.1.2.   Naprava za slobodno ispuštanje kugle s visine koju treba odrediti ili naprava koja kugli daje brzinu istovjetnu onoj koja se postiže pri slobodnom padu. Kada se koristi naprava za izbacivanje kugle, dopušteno odstupanje u pogledu brzine mora biti ± 1 % od brzine istovjetne onoj koja se postiže pri slobodnom padu.

2.1.1.3.   Potporno učvršćenje, poput onog prikazanog na slici 1., koju čine čelični okviri, sa strojno obrađenim rubovima širokim 15 mm, postavljenih jedan na drugi i okrenuti prema gumenim brtvilima debljine oko 3 mm i širine 15 mm, te čvrstoće 50 IRHD.

Donji se okvir polaže na čeličnu kutiju visine oko 150 mm. Ispitni komad na mjestu drži gornji okvir, čija je masa otprilike 3 kg. Potporni okvir je zavaren na čelični lim debljine oko 12 mm, postavljen na podu s umetnutom gumenom pločom debljine oko 3 mm i čvrstoće 50 IRHD.

2.1.2.   Uvjeti ispitivanja

—	Temperatura: 20 ± 5 °C.

—	Pritisak: 860 do 1 060 mbar.

—	Relativna vlažnost: 60 ± 20 %.

2.1.3.   Ispitni komad

Ispitni komad mora biti u obliku ravnog kvadrata sa stranama 300 + 10/ – 0 mm.

2.1.4.   Postupak

Kondicionirajte ispitni komad pri određenoj temperaturi najmanje četiri sata neposredno prije ispitivanja.

Postavite ispitni komad u učvršćenje (2.1.1.3). Ravnina ispitnog komada mora biti okomita, unutar 3°, na upadni smjer kugle.

Mjesto udara mora biti unutar 25 mm geometrijske sredine ispitnog komada za visinu pada od 6 m ili manju, te unutar 50 mm od sredine ispitnog komada za visinu pada veću od 6 m. Kugla mora udariti o ono lice ispitnog komada koje predstavlja vanjsko lice sigurnosne staklene ploče kada je postavljena na vozilo. Kugla smije udariti samo jednom.

2.2.   Ispitivanje kuglom od 2 260 g

2.2.1.   Pribor

2.2.1.1.   Kugla od kaljenog čelika mase 2 260 ± 20 g i promjera otprilike 82 mm.

2.2.1.2.   Naprava za slobodno ispuštanje kugle s visine koju treba odrediti ili naprava koja kugli daje brzinu istovjetnu onoj koja se postiže pri slobodnom padu. Kada se koristi naprava za izbacivanje kugle, dopušteno odstupanje u pogledu brzine mora biti ± 1 % od brzine istovjetne onoj koja se postiže pri slobodnom padu.

2.2.1.3.   Potporno učvršćenje prikazano je na slici 1. i identično je onome opisanom u točki 2.1.1.3.

2.2.2.   Uvjeti ispitivanja

—	Temperatura: 20 ± 5 °C.

—	Pritisak: 860 do 1 060 mbar.

—	Relativna vlažnost: 60 ± 20 %.

2.2.3.   Ispitni komad

Ispitni komad mora biti ravni kvadrat sa stranama 300 + 10/ – 0 mm ili izrezan od najravnijeg dijela vjetrobranskog stakla ili druge zakrivljene ploče sigurnosnog stakla.

Umjesto toga, može se ispitati čitavo vjetrobransko staklo ili druga zakrivljena ploča sigurnosnog stakla. U ovom slučaju treba paziti da se osigura primjereni dodir između sigurnosne staklene ploče i stalka.

2.2.4.   Postupak

Kondicionirajte ispitni komad pri određenoj temperaturi najmanje četiri sata neposredno prije ispitivanja.

Postavite ispitni komad u učvršćenje (2.1.1.3). Ravnina ispitnog komada mora biti okomita, unutar 3°, na upadni smjer kugle.

U slučaju stakla od stakloplastike ispitni komad se pričvršćuje na stalak.

Mjesto udara mora biti unutar 25 mm geometrijske sredine ispitnog komada. Kugla mora udariti o ono lice ispitnog komada koje predstavlja unutarnje lice sigurnosne staklene ploče kada je postavljena na vozilo. Kugla smije udariti samo jednom.

3.   ISPITIVANJE MODELOM GLAVE

3.1.   Pribor

3.1.1.   Težina modela glave s modelom glave u obliku kugle ili polukugle sačinjenim od laminiranog tvrdog drveta obloženim zamjenjivim filcom te s ili bez poprečne grede napravljene od drveta. Između okruglog dijela i poprečne grede te postavne šipke na drugoj strani poprečne grede nalazi se prijelazni komad u obliku vrata.

Dimenzije su sukladne prikazanima na slici 2.

Ukupna masa pribora je 10 ± 0,2 kg.

3.1.2.   Naprava za slobodno ispuštanje težine modela glave s visine koju treba odrediti ili naprava koja daje brzinu istovjetnu onoj koja se postiže pri slobodnom padu.

Kada se koristi naprava za izbacivanje težine modela glave, dopušteno odstupanje u pogledu brzine mora biti ± 1 % od brzine istovjetne onoj koja se postiže pri slobodnom padu.

3.1.3.   Potporno učvršćenje, poput onog prikazanog na slici 3., za ispitivanje ravnih ispitnih komada. Učvršćenje se sastoji od čeličnih okvira, sa strojno obrađenim rubovima širokim 50 mm, postavljenih jedan na drugi i okrenutih prema gumenim brtvilima debljine oko 3 mm i širine 15 ± 1 mm te čvrstoće 70 IRHD.

Gornji je okvir pritisnut uz donji okvir pomoću najmanje osam vijaka.

3.2.   Uvjeti ispitivanja

3.2.1.   Temperatura: 20 ± 5 °C.

3.2.2.   Pritisak: 860 do 1 060 mbar.

3.2.3.   Relativna vlažnost: 60 ± 20 %.

3.3.   Postupak

3.3.1.   Ispitivanje na ravnom ispitnom komadu

Ravni ispitni komad, duljine od 1 100 + 5/ – 2 mm i širine od 500 + 5/ – 2 mm drži se na stalnoj temperaturi od 20 ± 5 °C najmanje četiri sata neposredno prije ispitivanja. Postavite ispitni komad u potporne okvire (3.1.3.); začvrstite vijke kako biste osigurali da pomicanje ispitnog komada tijekom ispitivanja ne bude veće od 2 mm. Ravnina ispitnog komada mora biti dovoljno okomita na upadni smjer težine. Težina mora udariti o ispitni komad unutar 40 mm od njegove geometrijske sredine na ono lice koje predstavlja unutarnje lice sigurnosne staklene ploče kada je potonja postavljena na vozilo te smije udariti samo jednom.

Površinu udara obloge filca treba zamijeniti nakon 12 ispitivanja.

3.3.2.   Ispitivanja na čitavom vjetrobranskom staklu (koristi se samo pri visini pada manjoj od ili jednakoj 1,5 m)

Postavite vjetrobransko staklo slobodno na stalak s umetnutom gumenom trakom čvrstoće 70 IRHD i debljine oko 3 mm, pri čemu je širina dodira nad čitavom obodnicom oko 15 mm. Stalak se sastoji od nepomičnog komada koji odgovara obliku vjetrobranskog stakla tako da težina modela glave udara o unutarnju površinu. Prema potrebi stalak se mora postaviti na nepomično postolje s umetnutom gumenom pločom čvrstoće 70 IRHD i debljine oko 3 mm.

Površina vjetrobranskog stakla mora biti dovoljno okomita na upadni smjer težine modela glave.

Težina modela glave mora udariti o vjetrobransko staklo u točki unutar 40 mm od njezine geometrijske sredine na ono lice koje predstavlja unutarnje lice sigurnosne staklene ploče kada je potonja postavljena na vozilo te smije udariti samo jednom.

Površinu udara obloge filca treba zamijeniti nakon 12 ispitivanja.

4.   ISPITIVANJE ABRAZIJE

4.1.   Pribor

4.1.1.   Instrument za brušenje (1), prikazan dijagramski na slici 4., koji se sastoji od:

—	vodoravne okretne ploče, sa središnjom obujmicom, koja se okreće u smjeru suprotnom od kazaljke na satu pri 65 do 75 okretaja/minuti, i

—	dvije ponderirane usporedne ruke, a svaka nosi poseban brusni kotač slobodno povezan s vodoravnim vretenom koje nosi kuglu; svaki se kotač postavlja na primjerak za ispitivanje pod pritiskom koji vrši masa od 500 g.

Okretna ploča instrumenta za brušenje mora se redovito okretati, u osnovi u jednoj ravnini (odstupanje od ove ravnine ne smije biti veće od ± 0,05 mm pri udaljenosti od 1,6 mm od oboda okretne ploče). Kotači se moraju postaviti tako da se, kada su u dodiru s rotirajućim ispitnim komadom, okreću u suprotnim smjerovima kako bi, dva puta tijekom svakog okretanja ispitnog komada, izvršili radnju sabijanja i brušenja duž zakrivljenih linija nad prstenastim područjem od 30 cm2.

4.1.2.   Brusni kotači (2), svaki promjera 45 do 50 mm i debljine 12,5 mm, koji se sastoje od posebnog fino prosijanog abraziva ugrađenog u srednje tvrdu gumu. Kotači moraju imati čvrstoću od 72 ± 5 IRHD, izmjereno na četiri mjesta jednako razmaknutih na simetrali površine za brušenje, pri čemu se pritisak primjenjuje okomito duž promjera kotača, a očitanja se vrše 10 sekundi nakon potpune primjene pritiska.

Brusni se kotači moraju pripremiti za korištenje vrlo polaganim okretanjem prema ploči ravnog stakla kako bi se osigurala potpuna ujednačenost njihove površine.

4.1.3.   Izvor svjetlosti koji čini žarulja sa žarnom niti čija se nit nalazi unutar usporedne cijevi s mjerama 1,5 mm × 1,5 mm × 3 mm. Napon niti svjetla mora biti takav da temperatura boje iznosi 2 856 K ± 50 K. Napon se mora stabilizirati unutar ± 1/1 000. Instrument koji se koristi za provjeru napona mora biti odgovarajuće točnosti.

4.1.4.   Optički sustav koji se sastoji od leće žarišne duljine, f, od najmanje 500 mm i ispravljene za kromatske aberacije. Cjelokupni otvor leće ne smije prelaziti f/20. Udaljenost između leće i izvora svjetlosti se podešava kako bi se dobila zraka svjetlosti koja je u osnovi usporedna. Umeće se membrana radi ograničavanja promjera zrake svjetlosti na 7 mm ± 1 mm. Ova se membrana mora postaviti na udaljenosti od 100 ± 50 mm od leće na strani udaljenoj od izvora svjetlosti.

4.1.5.   Oprema za mjerenje raspršene svjetlosti (vidjeti sliku 5.), koja se sastoji od fotoelektrične ćelije s integrirajućom kuglom promjera 200 do 250 mm. Kugla je opremljena otvorom za ulaz i izlaz svjetlosti. Ulazni otvor mora biti kružni s promjerom barem dvostruko većim od promjera zrake svjetlosti. Izlazni otvor kugle posjeduje bilo zamku za svjetlost ili etalon reflektancije, sukladno postupku opisanom u donjoj točki 4.4.3. Zamka za svjetlost upija svu svjetlost kada niti jedan ispitni komad nije umetnut u zraku svjetlosti.

Os zrake svjetlosti mora prolaziti sredinom ulaznog i izlaznog otvora. Promjer, b, otvora za izlaz svjetlosti mora biti jednak 2a × tan 4°, gdje je a promjer kugle.

Fotoelektrična ćelija mora se postaviti tako da je svjetlo koje dolazi izravno iz ulaznog otvora ili etalona reflektancije ne može doseći.

Površine s unutarnje strane integrirajuće kugle i etalona reflektancije moraju biti dovoljno jednake reflektancije, bez sjaja i neselektivne. Izlazni podaci fotoelektrične ćelije moraju biti linearni unutar ± 2 % tijekom raspona korištenih intenziteta svjetlosti.

Konstrukcija instrumenta mora biti takva da ne dolazi do nikakvog otklona galvanometra kada je kugla tamna. Čitavi se pribor mora redovito provjeravati pomoću etalona umjeravanja određene izmaglice. Ako se mjerenja izmaglice provode primjenom opreme ili metoda koje se razlikuju od onih gore navedenih, rezultati se moraju ispraviti, prema potrebi, kako bi se uskladili s onima koji su dobiveni gore opisanim priborom.

4.2.   Uvjeti ispitivanja

4.2.1.   Temperatura: 20 ± 5 °C.

4.2.2.   Pritisak: 860 do 1 060 mbar.

4.2.3.   Relativna vlažnost: 60 ± 20 %.

4.3.   Ispitni komadi

Ispitni komadi moraju biti ravni kvadrati čije su mjere strana 100 mm, s obje površine dovoljno ravne i usporedne te, prema potrebi, s fiksnim otvorom promjera 6,4 + 0,2/ – 0 izbušenom u sredini.

4.4.   Postupak

Ispitivanje abrazijom provodi se na onoj površini ispitnog komada koja predstavlja vanjsko lice sigurnosne staklene ploče kada je potonja postavljena na vozilo te također na unutarnjem licu kad se radi o staklenoj ploči prevučenoj plastikom.

4.4.1.   Neposredno prije i nakon abrazije, očistite ispitne komade na sljedeći način:

(a)	obrišite platnenom krpom pod čistom protočnom vodom;

(b)	isperite u destiliranoj ili demineraliziranoj vodi;

(c)	osušite kisikom ili dušikom;

(d)	uklonite moguće tragove vode blagim dodirivanjem vlažnom platnenom krpom. Prema potrebi, osušite laganim pritiskom između dvije platnene krpe.

Svaka obrada ultrazvučnom opremom mora se izbjegavati. Nakon čišćenja, ispitni komadi se moraju primati samo za njihove rubove te pohraniti kako bi se spriječilo oštećenje ili kontaminacija njihovih površina.

4.4.2.   Kondicionirajte ispitne komade najmanje 48 sati pri temperaturi od 20 ± 5 °C i relativnoj vlažnosti od 60 ± 20 %.

4.4.3.   Odmah postavite ispitni komad nasuprot ulaznog otvora integrirajuće kugle. Kut između uobičajenog položaja (okomitog) na površinu ispitnog komada i osi zrake ne smije prelaziti 8°.

Napravite četiri očitanja kako je navedeno u sljedećoj tablici:

Očitanje	S ispitnim komadom	Sa zamkom za svjetlost	S etalonom reflektancije	Zastupljena količina
T1	Ne	Ne	Da	Upadna svjetlost
T2	Da	Ne	Da	Ukupna svjetlost koju prenosi ispitni komad
T3	Ne	Da	Ne	Ukupna svjetlost koju prenosi ispitni komad
T4	Da	Da	Ne	Svjetlost koju raspršuje instrument i ispitni komad

Ponovite očitavanja T1, T2, T3 i T4 s drugim određenim položajima ispitnog komada radi utvrđivanja jednakosti.

Izračunajte ukupni prijenos Tt = T2/T1.

Izračunajte prijenos raspršenja Td kako slijedi:

Td = (T4 – T3 (T2/T1))/T1

Izračunajte postotak raspršene izmaglice, ili svjetlosti, ili oboje, kako slijedi:

(Td/Tt) × 100 %

Izmjerite početnu izmaglicu ispitnog komada na najmanje četiri podjednako razmaknuta mjesta na nebrušenom području u skladu s gore navedenom formulom. Izračunajte prosječnu vrijednost rezultata za svaki ispitni komad. Umjesto četiri mjerenja, prosječna se vrijednost može dobiti podjednakim okretanjem komada pri 3 okretaja/sekundi ili više.

Za svaku sigurnosnu staklenu ploču, provedite tri ispitivanja s istom vrstom. Koristite izmaglicu kao mjeru potpovršinske abrazije, nakon podvrgavanja ispitnog komada ispitivanju abrazije.

Izmjerite svjetlost koju raspršuje brušeni trag na najmanje četiri jednako razmaknuta mjesta duž traga sukladno gore navedenoj formuli. Izračunajte prosječnu vrijednost rezultata za svaki ispitni komad. Umjesto četiri mjerenja, prosječna se vrijednost može dobiti podjednakim okretanjem komada pri 3 okretaja/sekundi ili više.

4.5.   Ispitivanje abrazijom koje se provodi samo po nahođenju laboratorija koji provodi ispitivanja s obzirom na podatke koji su već na njegovom raspolaganju, npr. promjene u međusloju ili debljini materijala, neće u pravilu zahtijevati daljnje ispitivanje.

4.6.   Indeksi teškoće sporednih značajki.

Nisu obuhvaćene nikakve sporedne značajke.

5.   ISPITIVANJE VISOKOM TEMPERATUROM

5.1.   Postupak

Zagrijte do 100 °C tri uzorka ispitivanja ili tri ispitna komada od najmanje 300 mm × 300 mm koje je uzeo laboratorij, prema potrebi, s tri vjetrobranska stakla ili tri staklene ploče osim vjetrobranskih stakala čija jedna dimenzija odgovara gornjem rubu ploče.

Održavajte ovu temperaturu tijekom razdoblja od dva sata, tada ostavite uzorak (uzorke) ispitivanja da se ohladi(-e) do sobne temperature. Ako sigurnosna staklena ploča ima obje vanjske površine od anorganskog materijala, ispitivanje se može provesti uranjanjem uzorka ispitivanja okomito u proključalu vodu tijekom određenog vremenskog razdoblja, pri čemu treba voditi računa da se izbjegne prijevremeni toplinski šok. Ako su primjerci izrezani iz vjetrobranskih stakala, jedan rub svakog takvog primjerka ispitivanja čini dio ruba vjetrobranskog stakla.

5.2.   Indeksi teškoće sporednih značajki

	Bezbojan	Obojen
Obojenost međusloja:	1	2

Druge sporedne značajke nisu obuhvaćene.

5.3.   Tumačenje rezultata

5.3.1.   Smatra se da ispitivanje radi otpornosti na visoku temperaturu daje pozitivan rezultat ako se mjehurići ili druga oštećenja ne stvaraju preko 15 mm od neodrezanog ruba ili 25 mm od odrezanog ruba ispitnog komada ili uzorka ispitivanja ili preko 10 mm od bilo koje pukotine koja se može pojaviti tijekom ispitivanja.

5.3.2.   Skupina ispitnih komada ili uzoraka ispitivanja dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom sa stajališta ispitivanja otpornosti na visoku temperaturu ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

5.3.2.1.   sva ispitivanja daju zadovoljavajući rezultat; ili

5.3.2.2.   s obzirom da je jedno ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji niz ispitivanja provedenih na novoj skupini ispitnih komada ili uzoraka ispitivanja daje zadovoljavajuće rezultate.

6.   ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA ZRAČENJE

6.1.   Metoda ispitivanja

6.1.1.   Pribor

6.1.1.1.   Izvor zračenja koji se sastoji od lučnice od živine pare srednjeg pritiska s cijevnom kvarcnom žaruljom bez ozona; os žarulje je okomita. Nazivne dimenzije svjetiljke su 360 mm u duljinu s promjerom od 9,5 mm. Duljina luka je 300 ± 4 mm. Svjetiljka mora raditi pri 750 ± 50 W.

Može se koristiti svaki drugi izvor zračenja koji proizvodi iste učinke kao gore navedena svjetiljka. Kako bi se provjerila istovjetnost učinaka nekog drugog izvora, radi se usporedba mjerenjem količine energije emitirane unutar raspona valne duljine od 300 do 450 mm, pri čemu su sve druge valne duljine uklonjene primjenom prikladnih filtera. S ovim se filterima tada koristi zamjenski izvor.

U slučaju sigurnosnih staklenih ploča kod kojih nema zadovoljavajuće korelacije između ovog ispitivanja i uvjeta primjene, uvjete ispitivanja bit će potrebno preispitati.

6.1.1.2.   Elektroenergetski transformator i kondenzator sposoban napajati svjetiljku (6.1.1.1.) početnog vršnog napona od najmanje 1 100 V i radnog napona od 500 ± 50 V.

6.1.1.3.   Naprava za postavljanje i okretanje primjeraka ispitivanja pri 1 do 5 okretaja/minuti oko središnje postavljenog izvora zračenja kako bi se osigurala jednakomjerna izloženost.

6.1.2.   Ispitni komadi

6.1.2.1.   Veličina ispitnog komada je 76 mm×300 mm.

6.1.2.2.   Ispitni komadi izrezuje laboratorij od gornjeg dijela ploča tako da:

—	u slučaju staklenih ploča osim vjetrobranskih stakala, gornji rub ispitnog komada podudara se s gornjim rubom ploča,

—	u slučaju vjetrobranskih stakala, gornji rub ispitnog komada podudara se s gornjom granicom zone u kojoj se redoviti prijenos treba provjeriti i utvrditi sukladno točki 9.1.2.2. ovog Priloga.

6.1.3.   Postupak

Provjerite redoviti prijenos svjetlosti, utvrđen sukladno točkama od 9.1.1. do 9.1.2. ovog Priloga, tri uzorka ispitivanja prije izloženosti. Zaštitite dio svakog uzorka od zračenja i tada stavite uzorak u pribor za ispitivanje 230 mm od i usporedno po duljini s osi svjetla. Održavajte temperaturu uzoraka pri 45 ± 5 °C tijekom čitavog ispitivanja. To lice svakog uzorka ispitivanja koje bi tvorilo lagano dodirnuti vanjski dio traktora mora biti okrenuto prema svjetlu. Za tip svjetla navedenog u točki 6.1.1.1. vrijeme izloženosti je 100 sati. Nakon izloženosti, izmjeriti redoviti prijenos svjetlosti ponovno u izloženom području svakog uzorka.

6.1.4.   Svaki ispitni komadi ili uzorak za ispitivanje (ukupno tri) podvrgava se, sukladno gornjem postupku, zračenju tako da zračenje u svakoj točki ispitnog komada ili uzorka za ispitivanje proizvodi na primijenjenom međusloju isti učinak kao onaj koji bi proizvelo sunčevo zračenje od 1 400 W/m2 za 100 sati.

6.2.   Indeksi teškoće sporednih značajki

	Bezbojno	Obojeno
Obojenost stakla	2	1
Obojenost međusloja:	1	2

Druge sporedne značajke nisu obuhvaćene.

6.3.   Tumačenje rezultata

6.3.1.   Smatra se da je ispitivanje radi otpornosti na zračenje dalo pozitivan rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

6.3.1.1.   ukupan prijenos svjetlosti izmjeren sukladno točkama od 9.1.1. do 9.1.2. ovog Priloga nije manji od 95 % od prvotne vrijednosti prije ozračenja i u svakom slučaju ne spušta se ispod:

6.3.1.1.1.   70 % u slučaju staklenih ploča osim vjetrobranskih stakala koja moraju ispunjavati zahtjeve u vezi s vozačevim vidnim poljem u svim smjerovima;

6.3.1.1.2.   75 % u slučaju vjetrobranskih stakala, unutar zone u kojoj treba provjeriti redoviti prijenos, kako je utvrđeno u donjoj točki 9.1.2.2.

6.3.1.2.   Ispitni komadi ili uzorak za ispitivanje mogu, međutim, pokazivati blagu obojenost nakon ozračenja prilikom ispitivanja prema bijeloj pozadini, ali niti jedno drugo oštećenje ne smije biti očigledno.

6.3.2.   Skupina ispitnih komada ili uzoraka za ispitivanje dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom sa stajališta ispitivanja otpornosti na zračenje ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

6.3.2.1.   sva ispitivanja daju zadovoljavajući rezultat ili

6.3.2.2.   s obzirom da je jedno ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji niz ispitivanja provedenih na novoj skupini ispitnih komada ili uzoraka za ispitivanje daje zadovoljavajuće rezultate.

7.   ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA VLAŽNOST

7.1.   Postupak

Držite tri uzorka za ispitivanje ili tri ispitna komada najmanje 300 mm × 300 mm izravno okomito tijekom dva tjedna u zatvorenom spremniku u kojem se temperatura održava pri 50 ± 2 °C, a relativna vlažnost pri 95 % ± 4 % (3).

Ispitni komadi se pripremaju tako da:

—	jedan rub svakog ispitnog uzorka čini dio prvotnog ruba vjetrobranskog stakla,

—	ako se istodobno ispituje nekoliko ispitnih komada, između njih se mora osigurati primjeren razmak.

Moraju se poduzeti mjere opreza radi sprečavanja kondenzacije od zidova ili stropa komore za ispitivanje od njihovog pada na primjerke koji se ispituju.

7.2.   Indeksi teškoće sporednih značajki

	Bezbojan	Obojen
Obojenost međusloja:	1	2

Druge sporedne značajke nisu obuhvaćene.

7.3.   Tumačenje rezultata

7.3.1.   Sigurnosne staklene ploče se smatraju zadovoljavajućima sa stajališta otpornosti na vlažnost ako nije uočena značajna promjena preko 10 mm od neodrezanih rubova ili preko 15 mm od odrezanih rubova, nakon što je obično i obrađeno slojevito staklo prebivalo dva sata u atmosferi okoline, a plastikom prevučene staklene ploče i plastično staklo 48 sati u atmosferi okoline.

7.3.2.   Skupina ispitnih komada ili uzoraka za ispitivanje dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom sa stajališta ispitivanja otpornosti na vlažnost ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

7.3.2.1.   sva ispitivanja daju zadovoljavajući rezultat;

7.3.2.2.   s obzirom da je jedno ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji niz ispitivanja provedenih na novoj skupini uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

8.   ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA PROMJENE U TEMPERATURI

8.1.   Metoda ispitivanja

Dva ispitna komada dimenzija 300 × 300 mm stavljaju se u zatvorenu komoru na šest sati pri temperaturi od – 40 ± 5 °C; zatim se ostavljaju na zraku okoline pri temperaturi od 23 ± 2 °C jedan sat ili dok ispitni komad ne postigne stabilnu temperaturu. Zatim se postavljaju da budu u strujanju zraka pri temperaturi od 72 ± 2 °C tijekom tri sata. Ispitni komadi se tada ispituju nakon što su vraćeni na uvjete zraka okoline pri 23 ± 2 °C i rashlađeni na tu temperaturu.

8.2.   Indeksi teškoće sporednih značajki

	Bezbojan	Obojen
Obojenost plastičnog međusloja ili prevlake:	1	2

Ostale sporedne značajke nisu obuhvaćene.

8.3.   Tumačenje rezultata

Smatra se da je ispitivanje promjena u temperaturi dalo pozitivan rezultat ako ispitni komadi ne pokazuju nikakve znakove pucanja, opacifikacije, eksfolijacije ili drugog očiglednog pogoršanja.

9.   OPTIČKE KVALITETE

9.1.   Ispitivanje prijenosa svjetlosti

9.1.1.   Pribor

9.1.1.1.   Izvor svjetlosti koji čini žarulja sa žarnom niti čija se nit nalazi unutar usporedne cijevi s mjerama 1,5 mm × 1,5 mm × 3 mm. Napon niti svjetla mora biti takav da temperatura boje iznosi 2 856 K ± 50 K. Napon se mora stabilizirati unutar ± 1/1 000. Instrument koji se koristi za provjeru napona mora biti odgovarajuće točnosti.

9.1.1.2.   Optički sustav koji se sastoji od leće žarišne duljine od najmanje 500 mm i ispravljene za kromatske aberacije. Cjelokupni otvor leće ne smije prelaziti f/20. Udaljenost između leće i izvora svjetlosti mora se namjestiti tako da se dobije zraka svjetlosti koja je dovoljno usporedna.

Umeće se membrana radi ograničavanja promjera zrake svjetlosti na 7 mm ± 1 mm. Ova se membrana mora postaviti na udaljenosti od 100 ± 50 mm od leće na strani udaljenoj od izvora svjetlosti. Kao točka mjerenja uzima se sredina zrake svjetlosti.

9.1.1.3.   Mjerna oprema. Relativna spektralna osjetljivost prihvatne naprave mora se u dovoljnoj mjeri podudarati s relativnom spektralnom učinkovitosti svjetlosti kad se radi o CIE (Commission Internationale de L’Éclairage - Međunarodno povjerenstvo za rasvjetu) standardnoj fotometrijskoj napravi za promatranje oštre slike. Osjetljiva površina prihvatne naprave prekrivena je raspršujućim medijem i mora biti dvostruko veća od poprečnog presjeka zrake svjetlosti koju emitira optički sustav. Ako se primjenjuje integrirajuća kugla, područje poprečnog presjeka otvora kugle mora biti dvostruko veće od onoga usporednog dijela zrake.

Linearnost prihvatne naprave i pripadajućeg navedenog instrumenta mora biti bolja od 2 % od učinkovitog dijela mjernog raspona.

9.1.2.   Postupak

Instrument s prikazom reakcije prihvatne naprave podesite tako da pokazuje 100 dijelova kada sigurnosna staklena ploča nije umetnuta na put svjetlosti. Kada nikakva svjetlost ne pada na prihvatnu napravu, instrument mora pokazivati nulu.

Postavite sigurnosnu staklenu ploču na udaljenosti od prihvatne naprave jednakoj otprilike pet puta veličine promjera prihvatne naprave. Umetnite sigurnosnu staklenu ploču između membrane i prihvatne naprave te namjestite njezinu orijentaciju tako da upadni kut zrake svjetlosti bude jednak 0° ± 5°. Redoviti se prijenos mjeri na sigurnosnoj staklenoj ploči, a za svaku izmjerenu točku očitava se broj dijelova, n, prikazanih na prikaznom instrumentu. Redoviti prijenos τr jednak je n/100.

9.1.2.1.   U slučaju vjetrobranskih stakala, mogu se primijeniti alternativne metode ispitivanja koristeći bilo uzorak ispitivanja odrezan od najravnijeg dijela vjetrobranskog stakla ili posebno pripremljen ravni kvadrat sa značajkama materijala i debljine istovjetnim onima stvarnog vjetrobranskog stakla, pri čemu se mjerenja vrše u uobičajenom smjeru (okomito) na staklenu ploču.

9.1.2.2.   Ispitivanje se provodi u zoni I. utvrđenoj u točki 9.2.5.2. ovog Priloga.

9.1.2.3.   Kad je riječ o traktorima kod kojih nije moguće odrediti zonu I. kako je utvrđeno u točki 9.2.5.2., ispitivanje se provodi u zoni I.’ kako je utvrđeno u točki 9.2.5.3. ovog Priloga.

9.1.3.   Indeksi teškoće sporednih značajki

	Bezbojan	Obojen
Obojenost stakla	1	2
Obojenost međusloja (u slučaju slojevitih vjetrobranskih stakala)	1	2
	nisu obuhvaćeni	obuhvaćeni
Pojasevi zasjenčanosti i/ili zatamnjenja	1	2

Druge sporedne značajke nisu obuhvaćene.

9.1.4.   Tumačenje rezultata

9.1.4.1.   Redoviti prijenos izmjeren sukladno točki 9.1.2. u slučaju vjetrobranskih stakala ne smije biti manji od 75 %, a u slučaju prozora osim vjetrobranskih stakala ne manji od 70 %.

9.1.4.2.   U slučaju prozora postavljenih na mjestima koja nisu bitna za vozačevo vidno polje (stakleni krov, primjerice), faktor redovitog prijenosa svjetlosti od ploče može biti manji od 70 %. Prozori s faktorom redovitog prijenosa svjetlosti manjim od 70 % moraju se označiti odgovarajućim simbolom.

9.2.   Ispitivanje optičkog iskrivljenja

9.2.1.   Područje primjene

Navedena metoda predstavlja projekcijsku metodu koja omogućava procjenu optičkog iskrivljenja sigurnosne staklene ploče.

9.2.1.1.   Definicije

9.2.1.1.1.   Optičko odstupanje: kut između stvarnog i prividnog smjera točke gledane kroz sigurnosnu staklenu ploču, pri čemu veličina kuta predstavlja funkciju upadnog kuta linije vida, debljinu i nagib staklene ploče, te polumjer zakrivljenosti u upadnoj točki.

9.2.1.1.2.   Optičko iskrivljenje u smjeru MM’: algebarska razlika u kutnom odstupanju Δα izmjereno između dvije točke M i M’ na površini sigurnosne staklene ploče, pri čemu je udaljenost između dvije točke takva da su njihove projekcije na ravnini pri pravim kutevima u smjeru vida odvojene navedenom udaljenosti Δx (vidjeti sliku 6.).

Odstupanje u smjeru suprotnom od kazaljke na satu treba smatrati pozitivnim, a odstupanje u smjeru kazaljke na satu negativnim.

9.2.1.1.3.   Optičko iskrivljenje u točki M: najveće optičko iskrivljenje za sve smjerove MM’ od točke M.

9.2.1.2.   Pribor

Ova metoda povlači za sobom projekciju odgovarajućeg dijapozitiva (rastera) na zaslonu kroz sigurnosnu staklenu ploču koja se ispituje. Promjena uzrokovana u obliku projicirane slike umetanjem sigurnosne staklene ploče u liniju svjetlosti omogućava mjerenje iskrivljenja. Pribor se sastoji od sljedećih elemenata, raspoređenih kako je prikazano na slici 9.

Napomene:	Δα = α1 – α2	tj. optička iskrivljenost u smjeru MM’.
	Δx = MC	tj. udaljenost između dvije ravne linije usporedne sa smjerom vida i koje prolaze točkama M i M’.

9.2.1.2.1.   Projektor, dobre kvalitete, izvora točkaste svjetlosti velikog intenziteta, s primjerice sljedećim značajkama:

—	žarišna duljina od najmanje 90 mm,

—	otvor otprilike 1/2,5,

—	kvarcna halogena žarulja od 150 W (ako se koristi bez filtera),

—	kvarcna halogena žarulja od 250 W (ako se koristi zeleni filter).

Projektor je shematski prikazan na slici 7. Membrana promjera 8 mm postavlja se otprilike 10 mm od prednje leće.

9.2.1.2.2.   Dijapozitivi (rasteri) koji se sastoje od, na primjer, niza svijetlih kružnih oblika na tamnoj pozadini (vidjeti sliku 8.). Dijapozitiv mora biti dovoljno kvalitetan i kontrastan da se omogući provedba mjerenja s pogreškom manjom od 5 %. U nedostatku sigurnosne staklene ploče koja će se ispitati, dimenzije kružnih oblika moraju biti takve da prilikom projiciranja kružnih oblika, isti tvore niz krugova promjera ((R1 + R2)/R1) Δx, gdje je Δx = 4 mm (vidjeti slike 6. i 9.).

9.2.1.2.3.   Postolje stalka, po mogućnosti ono koje omogućava okomito i vodoravno pretraživanje, kao i okretanje sigurnosne staklene ploče.

9.2.1.2.4.   Šablona za provjeru, za mjerenje promjena u dimenzijama kada se zahtijeva brza procjena. Primjerena konstrukcija prikazana je na slici 10.

9.2.1.3.   Postupak

9.2.1.3.1.   Općenito

Postavite sigurnosnu staklenu ploču na postolje stalka (9.2.1.2.3) pri naznačenom kutu nagiba. Projicirajte sliku ispitivanja kroz područje koje se ispituje. Zarotirajte sigurnosnu staklenu ploču ili je pomaknite bilo vodoravno ili okomito kako bi se ispitalo čitavo određeno područje.

9.2.1.3.2.   Procjena primjenom šablone za provjeru

Kada je dovoljna brza procjena s mogućom granicom pogreške do 20 %, izračunajte vrijednost A (vidjeti sliku 10.) iz granične vrijednosti ΔαL za promjenu u odstupanju i vrijednost R2, udaljenost od sigurnosne staklene ploče do zaslona:

A = 0,145 ΔαL · R2

Odnos između promjene u promjeru projicirane slike Δd i promjene u kutnom odstupanju Δα iskazuje se kao:

Δd = 0,29 Δα · R2

pri čemu je:

Δd	iskazan u milimetrima;
A	iskazan u milimetrima;
ΔαL	iskazan u lučnim minutama;
Δα	iskazan u lučnim minutama; i
R2	iskazan u metrima.

9.2.1.3.3.   Mjerenje pomoću fotoelektrične naprave

Kada se zahtijeva precizno mjerenje s mogućom marginom pogreške manjom od 10 % od granične vrijednosti, izmjerite Δd na osi izbočine, pri čemu se vrijednost širine točke uzima na mjestu gdje je osvijetljenost 0,5 puta veća od najveće vrijednosti osvijetljenosti točke.

9.2.1.4.   Iskazivanje rezultata

Procijenite optičko iskrivljenje sigurnosnih staklenih ploča mjerenjem Δd u svakoj točki površine i u svim smjerovima kako bi se pronašla najveća vrijednost Δd.

9.2.1.5.   Alternativna metoda

Osim toga, dozvoljena je strioskopska tehnika kao alternativa projekcijskim tehnikama, pod uvjetom održavanja točnosti mjerenja navedenim u točkama 9.2.1.3.2. i 9.2.1.3.3.

9.2.1.6.   Udaljenost Δx mora biti 4 mm.

9.2.1.7.   Vjetrobransko staklo mora se postaviti pri istom kutu nagiba kao i na traktoru.

9.2.1.8.   Os izbočine u vodoravnoj ravnini mora se održavati otprilike u uobičajenom položaju na trag vjetrobranskog stakla u toj ravnini.

9.2.2.   Mjerenja se provode u zoni I. kako je propisano u točki 9.2.5.2. ovog Priloga.

9.2.2.1.   U slučaju traktora kod kojih nije moguće odrediti zonu I. kako je utvrđeno u točki 9.2.5.2. ovog Priloga, ispitivanje se provodi u zoni I’, kako je utvrđeno u točki 9.2.5.3. ovog Priloga.

9.2.2.2.   Tip traktora

Ispitivanje se mora ponoviti ako će se vjetrobransko staklo postaviti na traktor tipa koji ima drukčije prednje vidno polje od tipa traktora za koje je vjetrobransko staklo već homologirano.

9.2.3.   Indeksi teškoće sporednih značajka

9.2.3.1.   Priroda materijala

Polirano (ravno) staklo	Float-staklo	Ravno vučeno staklo
1	1	2

9.2.3.2.   Druge sporedne značajke

Nisu obuhvaćene nikakve druge sporedne značajke.

9.2.4.   Broj uzoraka

Četiri se uzorka moraju dostaviti na ispitivanje.

9.2.5.   Definicija zone vida vjetrobranskih stakala traktora.

9.2.5.1.   Zona vida određuje se na osnovi:

9.2.5.1.1.   referentne točke kako je definirana u točki 1.2. Priloga I. Direktivi 2008/2/EZ. Ova točka je dolje označena kao O;

9.2.5.1.2.   ravne linije OQ koja predstavlja vodoravnu ravnu liniju koja prolazi referentnom točkom i okomita je na središnju uzdužnu ravninu traktora;

9.2.5.2.   zona I predstavlja zonu vjetrobranskog stakla utvrđenu presijecanjem vjetrobranskog stakla s dolje navedene četiri ravnine:

P1	—	okomita ravnina koja prolazi kroz O i tvori kut od 15° lijevo od središnje uzdužne ravnine traktora;
P2	—	okomita ravnina simetrična na P1 oko središnje uzdužne ravnine traktora. Ako to nije moguće (u nedostatku simetrične središnje uzdužne ravnine, na primjer), P2 je ravnina simetrična na P1 oko uzdužne ravnine traktora koja prolazi referentnom točkom;
P3	—	ravnina koja prolazi ravnom linijom OQ i tvori kut od 10° iznad vodoravne ravnine;
P4	—	ravnina koja prolazi ravnom linijom OQ i tvori kut od 8° ispod vodoravne ravnine.

9.2.5.3.   U slučaju traktora kod kojih nije moguće utvrditi zonu I, kako je utvrđeno u točki 9.2.5.2. ovog Priloga, zonu I’ čini čitava površina vjetrobranskog stakla.

9.2.6.   Tumačenje rezultata

Tip vjetrobranskog stakla smatra se zadovoljavajućim s obzirom na optičko iskrivljenje ako, kod četiri uzorka dostavljena na ispitivanje, optičko iskrivljenje ne prekoračuje najveću vrijednost od 2’ luka bilo u zoni I ili zoni I’.

9.2.6.1.   Niti jedno mjerenje ne smije se provoditi unutar rubne zone širine 100 mm.

9.2.6.2.   U slučaju razdijeljenih vjetrobranskih stakala, niti jedno mjerenje ne provodi se unutar pojasa širine 35 mm, počevši od ruba ploče, koji može biti susjedan razdjelniku ekrana.

9.3.   Ispitivanje odvajanjem sekundarne slike

9.3.1.   Područje primjene

Priznaju se dvije metode ispitivanja:

—	ispitivanje pomoću mete, i

—	ispitivanje kolimacijskim teleskopom.

Ove se metode ispitivanja mogu, prema potrebi, koristiti za homologaciju tipa sastavnog dijela, kontrolu kvalitete ili u svrhe procjene proizvoda.

9.3.1.1.   Ispitivanje pomoću mete

9.3.1.1.1.   Pribor

Ova metoda uključuje gledanje osvijetljene mete kroz sigurnosnu staklenu ploču. Meta može biti konstruirana tako da se ispitivanje može provesti na jednostavnoj osnovi „prolazi/ne prolazi” (tzv. go/no go osnovi).

Meta, po mogućnosti, mora biti jedan od sljedećih tipova:

(a)	osvijetljena prstenasta meta čiji vanjski promjer, D, leži nasuprot kutu od η lučnih minuta na točki smještenoj na x metara (slika 11.a); ili

(b)	osvijetljena prstenasta i točkasta meta čije su dimenzije takve da udaljenost, D, od mjesta ruba točke do najbliže točke s unutarnje strane kruga leži nasuprot kutu od η lučnih minuta u točki smještenoj na x metara (slika 11.b);

gdje je:

η	granična vrijednost odvajanja sekundarne slike;
x	udaljenost od sigurnosne staklene ploče do mete (ne manja od 7 m);
D	dan formulom:

D = x · tan η

Osvijetljena se meta sastoji od svijetle kutije dimenzija otprilike 300 mm × 300 mm × 150 mm, čiji je prednji dio najprikladnije izrađen od stakla prekrivenog tamnim crnim papirom ili premazanog mat crnom bojom. Kutija je osvijetljena primjerenim izvorom svjetlosti. Unutarnja strana kutije premazana je mat bijelom bojom. Možda bude primjereno koristiti druge oblike mete, poput one prikazane na slici 14. Također je prihvatljivo zamijeniti sustav mete projekcijskim sustavom i gledati rezultirajuće slike na ekranu.

9.3.1.1.2.   Postupak

Postavite sigurnosnu staklenu ploču u određeni kut nagiba na primjerenom postolju tako da se promatranje provodi u vodoravnoj ravnini koja prolazi sredinom mete.

Svijetla se kutija mora vidjeti, u mračnoj ili polumračnoj prostoriji, kroz svaki dio područja koje se ispituje, kako bi se otkrila prisutnost neke sekundarne slike povezane s osvijetljenom metom. Prema potrebi treba zarotirati sigurnosnu staklenu ploču kako bi se osiguralo održavanje ispravnog smjera gledanja. Za gledanje se može koristiti monokl.

9.3.1.1.3.   Iskazivanje rezultata

Utvrdite:

—	odvajaju li se, kada se koristi meta (a) (vidjeti sliku 11.a), primarna i sekundarna slika kruga, tj. je li granična vrijednost η prekoračena, ili

—	premješta li se, kada se koristi meta (b) (vidjeti sliku 11.b), sekundarna slika točke iznad točke dodirivanja s unutarnjim rubom kruga, tj. je li granična vrijednost η prekoračena.

9.3.1.2.   Ispitivanje kolimacijskim teleskopom

Prema potrebi, primjenjuje se postupak opisan u ovom odjeljku.

9.3.1.2.1.   Pribor

Pribor čini kolimator i teleskop i može se postaviti u skladu sa slikom 13. Međutim, može se koristiti svaki istovjetni optički sustav.

9.3.1.2.2.   Postupak

Kolimacijski teleskop tvori beskonačnu sliku polarnog koordinatnog sustava sa svjetlom točkom u sredini (vidjeti sliku 14.). U žarišnoj ravnini teleskopa za promatranje, mala neprozirna mrlja promjera nešto većeg od projicirane svijetle točke postavlja se na optičku os, zatamnjujući time svijetlu točku.

Kada se ispitni komad koji pokazuje sekundarnu sliku postavlja između teleskopa i kolimatora, druga, manje svijetla točka pojavljuje se na određenoj udaljenosti od središta polarnog koordinatnog sustava. Odvajanje sekundarne slike može se iščitati kao udaljenost između točaka gledanih kroz teleskop za promatranje (vidjeti sliku 14.). (Udaljenost između tamne mrlje i svijetle točke u sredini polarnog koordinatnog sustava predstavlja optičko odstupanje.)

9.3.1.2.3.   Iskazivanje rezultata

Sigurnosna staklena ploča prvo se ispituje jednostavnom tehnikom snimanja radi utvrđivanja područja koje daje najjaču sekundarnu sliku. To se područje tada ispituje sustavom teleskopa s kolimatorom pri odgovarajućem upadnom kutu. Mjeri se najveće odvajanje sekundarne slike.

9.3.1.3.   Smjer promatranja u vodoravnoj ravnini mora se održavati otprilike uobičajenim s obzirom na trag vjetrobranskog stakla u toj ravnini.

9.3.2.   Mjerenja se obavljaju sukladno kategoriji traktora u zonama utvrđenim u točki 9.2.2.

9.3.2.1.   Tip traktora

Ispitivanje se mora ponoviti ako će se vjetrobransko staklo postaviti na traktor tipa čije je prednje vidno polje različito od onoga traktora za koji je vjetrobransko staklo već homologirano.

9.3.3.   Indeksi teškoće sporednih značajki

9.3.3.1.   Priroda materijala

Polirano (ravno) staklo	Float-staklo	Ravno vučeno staklo
1	1	2

9.3.3.2.   Druge sporedne značajke

Nisu obuhvaćene nikakve druge sporedne značajke.

9.3.4.   Broj uzoraka

Četiri se uzorka moraju dostaviti na ispitivanje.

9.3.5.   Tumačenje rezultata

Tip vjetrobranskog stakla smatra se zadovoljavajućim s obzirom na odvajanje sekundarne slike ako, kod četiri uzorka dostavljena na ispitivanje, odvajanje primarne i sekundarne slike ne prelazi najveću vrijednost od 15’ luka.

9.3.5.1.   Niti jedno se mjerenje ne smije provoditi u rubnoj zoni širine 100 mm.

9.3.5.2.   U slučaju razdijeljenih vjetrobranskih stakala, nikakva se mjerenja ne smiju obavljati unutar pojasa u širini od 35 mm, počevši od ruba ploče, koja može biti susjedna razdjelniku ekrana.

9.4.   Ispitivanje utvrđivanjem boja

Kada je vjetrobransko staklo obojeno u zonama utvrđenim u 9.2.5.2. ili 9.2.5.3., četiri se vjetrobranska stakla ispituju radi raspoznavanja sljedećih boja:

—

bijele,

—	selektivno žute,

—

crvene,

—

zelene,

—

plave,

—	jantarno žute.

10.   ISPITIVANJE VATROOTPORNOSTI

10.1.   Svrha i područje primjene

Ova metoda omogućuje utvrđivanje brzine vodoravnog sagorijevanja materijala koji se koriste u dijelu traktora namijenjenog putnicima nakon izlaganja maloj vatri. Ova metoda omogućuje ispitivanje materijala i sastavnih dijelova unutarnje opreme traktora, pojedinačno ili kombinirano, do debljine od 15 mm. Koristi se za procjenu ujednačenosti proizvodnih količina takvih materijala s obzirom na njihovo ponašanje pri sagorijevanju. Zbog mnogih razlika između stvarne situacije (primjena i orijentacija unutar traktora; uvjeti primjene; izvor paljenja itd.) i preciznih uvjeta ispitivanja ovdje opisanih, ova se metoda ne može smatrati prikladnom za procjenu svih pravih značajaka sagorijevanja u traktoru.

10.2.   Definicije

10.2.1.   Brzina sagorijevanja: kvocijent izgorene udaljenosti izmjerene sukladno ovoj metodi i vrijeme potrebno za sagorijevanje te udaljenosti.

Iskazuje se u milimetrima u minuti.

10.2.2.   Složeni materijal: materijal sastavljen od nekoliko slojeva sličnih ili različitih materijala usko pripojenih na njihovoj površini cementiranjem, spajanjem, oblaganjem, zavarivanjem itd. Kada se različiti materijali zajedno spajaju u razmacima (na primjer, šivanjem, visoko frekvencijskim zavarivanjem, pričvršćenjem zakovicama), tada se, kako bi se dozvolila priprema pojedinačnih uzoraka sukladno točki 10.5., takvi materijali ne smatraju složenim materijalima.

10.2.3.   Izložena strana: strana koja je okrenuta prema dijelu za putnike (putnički odjeljak) kada je materijal postavljen na traktor.

10.3.   Načelo

Uzorak se postavlja vodoravno u držač u obliku slova U i izlaže djelovanju utvrđenog niskoenergetskog plamena tijekom 15 sekundi u komori za izgaranje, pri čemu plamen djeluje na slobodnom kraju uzorka. Ispitivanjem se utvrđuje je li se i kada plamen ugasio ili vrijeme koje je plamenu potrebno da nastavi preko izmjerene površine.

10.4.   Pribor

10.4.1.   Komora za izgaranje (slika 15.), po mogućnosti od nehrđajućeg čelika, s dimenzijama prikazanima na slici 16. Prednji dio komore sastoji se od prozora za promatranje otpornog na plamen, koji može prekriti čitavi prednji dio i biti izrađen kao pristupna ploča.

Na dnu komore nalaze se otvori za odzračivanje, a na vrhu utor za odzračivanje koje se prostire svuda uokolo. Komora za izgaranje postavljena je na četiri noge, visine 10 mm.

Komora može imati otvor na jednom kraju za uvođenje držača uzorka koji sadrži uzorak; na suprotnom kraju, predviđen je otvor za cijev dobave plina. Otopljeni se materijal sakuplja u posudi (vidjeti sliku 17.) koja je smještena na dnu komore između otvora za odzračivanje bez prekrivanja bilo kojeg područja otvora za odzračivanje.

10.4.2.   Držač uzorka, koji se sastoji od dvije metalne ploče u obliku slova U ili okvira od antikorozivnog materijala. Dimenzije su navedene na slici 18.

Donja je ploča opremljena uvlakama, a gornja odgovarajućim otvorima, kako bi se osiguralo dosljedno držanje uzorka. Uvlake također služe kao mjerna mjesta na početku i na kraju udaljenosti sagorijevanja.

Postolje je osigurano u obliku toplinski otpornih žica promjera 0,25 mm koje obuhvaćaju okvir u razmacima od 25 mm preko donjeg okvira u obliku slova U (vidjeti sliku 19.).

Ravnina donje strane uzoraka mora biti 178 mm iznad ravnine poda. Udaljenost prednjeg ruba držača uzorka od kraja komore mora biti 22 mm; udaljenost od uzdužnih strana držača uzorka od strana komore mora biti 50 mm (sve unutarnje dimenzije). (Vidjeti slike 15. i 16.)

10.4.3.   Plinski gorionik. Mali izvor paljenja osigurava Bunsenov gorionik unutarnjeg promjera 9,5 mm. Tako je postavljen u ormaru za ispitivanje da se sredina njegove sapnice nalazi 19 mm ispod sredine donjeg ruba otvorenog kraja uzorka (vidjeti sliku 16.).

10.4.4.   Plin za ispitivanje. Plin koji se dobavlja u gorionik mora imati kalorijsku vrijednost oko 38 MJ/m3 (na primjer, prirodni plin).

10.4.5.   Metalni češalj, duljine barem 110 mm, sa sedam ili osam blagih zaobljenih zubaca po 25 mm.

10.4.6.   Zaporni sat, točnosti do 0,5 sekundi.

10.4.7.   Kuhinjska napa. Komora za izgaranje može se postaviti u sklop kuhinjske nape pod uvjetom da je unutarnji obujam potonjeg barem 20 puta, ali ne više od 110 puta, veći od obujma komore za izgaranje i pod uvjetom da niti jedna dimenzija visine, širine ili duljine kuhinjske nape nije veća od 2½ puta bilo koje od druge dvije dimenzije.

Prije ispitivanja, mjerenje okomite brzine zraka kroz kuhinjsku napu iznosi 100 mm s prednje i stražnje strane konačnog mjesta komore za izgaranje. Mora biti između 0,10 i 0,30 m/s kako bi se izbjegla moguća neprilika za rukovatelja od proizvoda nastalih izgaranjem. Može se koristiti kuhinjska napa s prirodnom ventilacijom i odgovarajućom brzinom zraka.

10.5.   Uzorci

10.5.1.   Oblik i dimenzije

Oblik i dimenzije uzoraka navedene su na slici 20. Debljina uzorka odgovara debljini proizvoda koji će se ispitati. Ne smije biti veća od 13 mm. Kada uzimanje uzorka to dopušta, uzorak mora imati stalan presjek nad svojom čitavom duljinom. Kada oblik i dimenzije proizvoda ne dozvoljavaju uzimanje uzorka navedene veličine, moraju se poštovati sljedeće najmanje dimenzije:

(a)	za uzorke širine 3 do 60 mm, duljina mora biti 356 mm. U ovom se slučaju materijal ispituje nad širinom proizvoda;

(b)	za uzorke širine 60 do 100 mm, duljina mora biti najmanje 138 mm. U ovom slučaju potencijalna udaljenost sagorijevanja odgovara duljini uzorka, pri čemu mjerenje započinje u prvoj mjernoj točki;

(c)	uzorci čija je širina manja od 60 mm, a duljina manja od 356 mm, te uzorci širine 60 do 100 mm i duljine manje od 138 mm, ne mogu se ispitati sukladno postojećoj metodi, kao ni uzorci širine manje od 3 mm.

10.5.2.   Uzorkovanje

Najmanje se pet uzoraka treba uzeti iz materijala podvrgnutom ispitivanju. Kod materijala s brzinom sagorijevanja različitom prema smjeru materijala (pri čemu se ovo ustanovljuje preliminarnim ispitivanjima), treba uzeti pet (ili više) uzoraka i smjestiti ih u pribor za ispitivanje tako da će se izmjeriti najviša brzina sagorijevanja. Kada se materijal dostavlja u određenim širinama, izrezuje se duljina od najmanje 500 mm koja pokriva čitavu širinu. Iz tako odrezanog komada, uzimat će se uzorci na ne manje od 100 mm od ruba materijala i na mjestima međusobno jednako udaljenima.

Uzorci se uzimaju na isti način iz gotovih proizvoda kada to oblik proizvoda dozvoljava. Ako je debljina proizvoda preko 13 mm, mora se smanjiti na 13 mm mehaničkim postupkom primijenjenim na stranu koja nije okrenuta prema dijelu za putnike.

Složeni se materijali (vidjeti 10.2.2.) trebaju ispitati kao da su homogeni.

U slučaju materijala koji se sastoje od naslaganih slojeva različitog sastava koji nisu složeni materijali, svi slojevi uključenog materijala unutar dubine od 13 mm od površine okrenute prema dijelu za putnike ispitat će se pojedinačno.

10.5.3.   Kondicioniranje

Uzorci se trebaju kondicionirati najmanje 24 sata, ali ne dulje od sedam dana, pri temperaturi od 23 ± 2 °C i relativnoj vlažnosti od 50 ± 5 % te održavati u tim uvjetima do neposredno prije ispitivanja.

10.6.   Postupak

10.6.1.   Postavite uzorke s dlakavim ili resičastim površinama na ravnu površinu i pročešljajte dvaput dlakavu stranu koristeći češalj (10.4.5.).

10.6.2.   Postavite uzorak u držač uzorka (10.4.2.) tako da je izložena strana okrenuta prema dolje, u smjeru plamena.

10.6.3.   Podesite plinski plamen na visinu od 30 mm koristeći oznaku u komori, pri čemu je ulaz zraka u gorionik zatvoren. Plamen mora gorjeti najmanje jednu minutu, radi stabilizacije, prije početka prvog ispitivanja.

10.6.4.   Gurnite držač uzorka u komoru za izgaranje tako da je kraj uzorka izložen plamenu, te nakon 15 sekundi prekinite protok plina.

10.6.5.   Mjerenje vremena sagorijevanja započinje u trenutku kada donji dio plamena prođe prvom mjernom točkom. Pratite širenje plamena sa strane (gornje ili donje) koja gori brže.

10.6.6.   Mjerenje vremena sagorijevanja je završeno kada je plamen došao do posljednje mjerne točke ili kada se plamen ugasio prije dosezanja te točke. Ako plamen ne dođe do posljednje mjerne točke, izmjerite udaljenost sagorijevanja do mjesta gdje je plamen bio ugašen. Udaljenost sagorijevanja predstavlja dio uzorka uništenog, na površini ili iznutra, sagorijevanjem.

10.6.7.   Ako se uzorak ne upali ili ne nastavi gorjeti nakon što se gorionik ugasio, ili se plamen ugasi prije dosezanja mjerne točke, tako da nije izmjereno niti jedno vrijeme sagorijevanja, unesite u izvješće o ispitivanju da je sagorijevanje iznosilo 0 mm/minuti.

10.6.8.   Prilikom obavljanja niza ispitivanja ili provedbe ponovnih ispitivanja, provjerite prije početka ispitivanja da temperatura komore za izgaranje i držača uzorka ne prelazi 30 °C.

10.7.   Izračun

Brzina sagorijevanja, B, u milimetrima u minuti, dana je formulom:

B = (s/t) × 60

gdje je:

s	sagorijena udaljenost, u milimetrima;
t	vrijeme, u sekundama, potrebno za sagorijevanje udaljenosti s.

10.8.   Indeksi teškoće sporednih značajki

Nisu obuhvaćene nikakve sporedne značajke.

10.9.   Tumačenje rezultata

Plastikom prevučeno (2.3.) i plastično sigurnosno staklo (2.4.) smatraju se zadovoljavajućima sa stajališta ponašanja pri sagorijevanju (vatrootpornosti) ako brzina sagorijevanja ne prelazi 250 mm/minuti.

11.   ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA KEMIJSKA SREDSTVA

11.1.   Kemijska sredstva koja će se koristiti

11.1.1.   Neabrazivna sapunasta otopina: 1 % po masi kalijevog oleata u deioniziranoj vodi.

11.1.2.   Proizvod za čišćenje prozora: vodena otopina izopropanol i dipropilene glikol monometilnog etera, svaki koncentracije 5 % do 10 % po masi, te amonijevog hidroksida pri koncentraciji od 1 % do 5 % po masi.

11.1.3.   Nerazrijeđeni denaturirani alkohol: jedan dio po volumenu metilnog alkohola na 10 dijelova po volumenu etilnog alkohola.

11.1.4.   Referentni benzin: mješavina od 50 % po volumenu toluena, 30 % po volumenu 2,2,4-trimetilpentana, 15 % po volumenu 2,4,4-trimetil-1-pentana i 5 % po volumenu etilnog alkohola.

11.1.5.   Referentni kerosen: mješavina od 50 % po volumenu n-oktana i 50 % po volumenu n-dekana.

11.2.   Metoda ispitivanja

Svaki od dva ispitna komada dimenzija 180 × 25 mm treba ispitati kemijskim sredstvima kako je predviđeno u točki 11.1., pri čemu se novi ispitni komad koristi za svako ispitivanje i proizvod. Nakon svakog ispitivanja ispitne komade treba očistiti sukladno uputama proizvođača, a zatim kondicionirati tijekom 48 sati pri temperaturi od 23 ± 2 °C i relativnoj vlažnosti od 50 ± 5 %. Ove uvjete treba održavati tijekom ispitivanja. Ispitne komade treba u potpunosti uroniti u tekućinu za ispitivanje tijekom jedne minute, izvući i zatim odmah osušiti (čistom) upijajućom pamučnom krpom.

11.3.   Indeksi teškoće sporednih značajki

	Bezbojan	Obojen
Obojenost plastičnog međusloja ili prevlake:	1	2

Niti jedna druga sporedna značajka nije obuhvaćena.

11.4.   Tumačenje rezultata

11.4.1.   Ispitivanje otpornosti na kemijska sredstva smatra se pozitivnim ako ispitni komadi ne pokazuju nikakve znakove omekšanja, krutosti, raspucavanja površine ili očiglednog gubitka prozirnosti.

11.4.2.   Niz ispitnih komada dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućim s obzirom na otpornost na kemijska sredstva ako je zadovoljen jedan od sljedećih uvjeta:

11.4.2.1.   sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate;

11.4.2.2.   s obzirom da je ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, mora se provesti daljnji niz ispitivanja na novoj skupini ispitnih komada i dati zadovoljavajuće rezultate.

---

(1)  Odgovarajući instrument za brušenje dobavlja tvrtka Teledyne Taber (Sjedinjene Američke Države).

(2)  Odgovarajući brusni kotači mogu se dobiti od tvrtke Teledyne Taber (Sjedinjene Američke Države).

(3)  Ovi uvjeti ispitivanja isključuju svaku kondenzaciju na ispitnim komadima.

PRILOG III.D

Vjetrobranska stakla od kaljenog stakla

1.   DEFINICIJA TIPA

Vjetrobranska stakla od kaljenog stakla smatraju se pripadnicima različitih tipova ako se razlikuju u barem jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1.   Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1.   trgovački naziv ili oznaka;

1.1.2.   oblik i dimenzije.

Vjetrobranska stakla od kaljenog stakla smatraju se pripadnicima jedne ili druge od dvije skupina u svrhu ispitivanja fragmentacije i mehaničkih svojstava, tj.:

1.1.2.1.   ravna vjetrobranska stakla; i

1.1.2.2.   zakrivljena vjetrobranska stakla;

1.1.3.   kategorija debljine u koju spada nazivna debljina „e” (pri čemu dopušteno tvorničko odstupanje iznosi ± 0,2 mm):

— kategorija I.:		e ≤ 4,5 mm
— kategorija II.:	4,5 mm <	e ≤ 5,5 mm
— kategorija III.:	5,5 mm <	e ≤ 6,5 mm
— kategorija IV.:	6,5 mm <	e

1.2.   Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1.   priroda materijala (polirano (ravno) staklo, float-staklo, ravno vučeno staklo);

1.2.2.   obojenost (bezbojno ili obojeno);

1.2.3.   uvrštenost ili nepostojanje vodiča;

1.2.4.   uvrštenost ili nepostojanje traka protiv zasljepljenja.

2.   ISPITIVANJE FRAGMENTACIJE

2.1.   Indeksi teškoće sporednih značajki

2.1.1.   Obuhvaćena je samo priroda materijala.

2.1.2.   Smatra se da float-staklo i ravno vučeno staklo imaju isti indeks teškoće.

2.1.3.   Ispitivanje fragmentacije mora se ponoviti na prijelazu od poliranog (ravnog) stakla prema float-staklu ili ravnom vučenom staklu, i obrnuto.

2.1.4.   Ispitivanja se moraju ponoviti ako se koriste trake protiv zasljepljenja osim obojanih pojaseva.

2.2.   Broj uzoraka

Ispituje se šest uzoraka iz niza najmanje oblikovane površine i šest uzoraka iz niza najveće oblikovane površine, odabranih kako je opisano u Prilogu III.M.

2.3.   Različite zone stakla

Vjetrobransko staklo od kaljenog stakla mora obuhvaćati dvije glavne zone, FI i FII. Može također obuhvaćati srednju zonu, FIII.

Definirane su sljedeće zone:

2.3.1.   zona FI: rubna zona fine fragmentacije, širine najmanje 7 cm, svuda okolo ruba vjetrobranskog stakla i uključujući vanjsku traku širine 2 cm koja nije podvrgnuta procjeni;

2.3.2.   zona FII: zona vidljivosti različite fragmentacije, uvijek uključujući pravokutni dio visok najmanje 20 cm, a dug 50 cm.

2.3.2.1.   Sredina pravokutnika je unutar kruga polumjera 10 cm sa središtem na izbočini referentne točke.

2.3.2.2.   U slučaju traktora kod kojih nije moguće utvrditi referentnu točku, položaj zone vidljivosti mora se naznačiti u izvješću ispitivanja.

2.3.2.3.   Visina gore navedenog pravokutnika može se smanjiti na 15 cm za vjetrobranska stakla visine manje od 44 cm;

2.3.3.   zona FIII: srednja zona, širine ne preko 5 cm, između zone FI i FII.

2.4.   Metoda ispitivanja

Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 1. Priloga III.C.

2.5.   Mjesta udara (vidjeti Prilog III.N, sliku 2.).

2.5.1.   Mjesta udara odabiru se na sljedeći način:

mjesto 1: u središnjem dijelu zone FII u području visokog ili niskog naprezanja;

mjesto 2: u zoni FIII, što je moguće bliže uspravnoj ravnini simetrije zone FII;

mjesta 3 i 3′: 3 cm od rubova središnje linije uzorka; kada postoji oznaka pincete, jedno od mjesta loma nosi oznaku pincete, a drugo se nalazi blizu suprotnog ruba;

mjesto 4: na mjestu gdje je polumjer zakrivljenosti najmanji na najduljoj središnjoj liniji;

mjesto 5: 3 cm od ruba uzorka na mjestu gdje je polumjer zakrivljenosti ruba najmanji, bilo na lijevo ili na desno.

2.5.2.   Ispitivanje fragmentacije obavlja se na svakom od mjesta 1, 2, 3, 3′, 4 i 5.

2.6.   Tumačenje rezultata

2.6.1.   Smatra se da je ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako fragmentacija ispunjava sve uvjete navedene u donjim točkama 2.6.1.1., 2.6.1.2. i 2.6.1.3.

2.6.1.1.   Zona FI

2.6.1.1.1.   Broj krhotina u svakom kvadratu dimenzija 5 × 5 cm nije manji od 40 niti veći od 350; međutim, u slučaju da se izbroji manje od 40, ako broj krhotina u svakom kvadratu dimenzija 10 × 10 cm koji sadrži kvadrat 5 × 5 cm nije manji od 160, to je prihvatljivo.

2.6.1.1.2.   U svrhu gore navedenog pravila, krhotina koja se produljuje preko strane kvadrata broji se kao pola krhotine.

2.6.1.1.3.   Fragmentacija se ne provjerava u pojasu širine 2 cm oko ruba uzoraka, pri čemu taj pojas predstavlja okvir stakla, niti unutar polumjera od 7,5 cm od mjesta udara.

2.6.1.1.4.   Dopuštene su najviše tri krhotine na području većem od 3 cm2. Niti dvije od tih krhotina ne smiju se nalaziti unutar istog kruga promjera 10 cm.

2.6.1.1.5.   Produljene krhotine mogu se dozvoliti pod uvjetom da njihovi krajevi nisu poput oštrice noža i da njihova duljina ne prelazi 7,5 cm, osim u slučaju predviđenom u donjoj točki 2.6.2.2. Ako se ove produžene krhotine produljuju preko ruba stakla, ne smiju s njim činiti kut veći od 45°.

2.6.1.2.   Zona FII

2.6.1.2.1.   Ostatak vidljivosti nakon razbijanja se provjerava u pravokutnom području utvrđenom u točki 2.3.2. U tom pravokutniku ukupno površinsko područje krhotina veće od 2 cm2 mora zastupati najmanje 15 % područja pravokutnika; međutim, u slučaju vjetrobranskih stakala visine manje od 44 cm ili čiji je kut ugradbe manji od 15° od okomice, postotak vidljivosti mora biti istovjetan najmanje 10 % od površine odgovarajućeg pravokutnika.

2.6.1.2.2.   Površina niti jedne krhotine ne smije biti veća od 16 cm2 osim u slučaju predviđenom u točki 2.6.2.2.

2.6.1.2.3.   Unutar polumjera od 10 cm od mjesta udara, ali samo u onom dijelu kruga koji je obuhvaćen zonom FII, dopuštene su tri krhotine površine veće od 16 cm2, ali manje od 25 cm2.

2.6.1.2.4.   Krhotine moraju biti dovoljno pravilnog oblika i bez mjesta tipa opisanog u točki 2.6.1.2.4.1. Međutim, dopušteno je najviše 10 nepravilnih krhotina u svakom pravokutniku dimenzije 50 × 20 cm i najviše 25 nad čitavog površinom vjetrobranskog stakla.

Niti jedna takva krhotina ne smije predstavljati mjesto duljine preko 35 mm izmjerene u skladu s točkom 2.6.1.2.4.1.

2.6.1.2.4.1.   Krhotina se smatra nepravilnom krhotinom ako se ne može upisati u krug promjera 40 mm, ako ima barem jedno mjesto duljine preko 15 mm mjereno od vrha mjesta do dijela čija je širina jednaka debljini stakla, te ako ima jedno ili više mjesta s gornjim kutem manjim od 40°.

2.6.1.2.5.   Krhotine produženog oblika dopuštene su u zoni FII kao cjelini, pod uvjetom da ne prelaze 10 cm u duljini, osim u slučaju predviđenom u točki 2.6.2.2.

2.6.1.3.   Zona FIII

Fragmentacija u ovoj zoni mora imati prijelazne značajke između onih dozvoljenih za dvije susjedne zone (FI i FII).

2.6.2.   Vjetrobransko staklo dostavljeno radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućim sa stajališta fragmentacije ako je ispunjen barem jedan od sljedećih uvjeta:

2.6.2.1.   kada su sva ispitivanja provedena korištenjem mjesta udara utvrđenih u točki 2.5.1. dala zadovoljavajući rezultat;

2.6.2.2.   kada je jedno ispitivanje između onih provedenih primjenom mjesta ispitivanja propisanih u točki 2.5.1. dalo nezadovoljavajući rezultat, uzimajući u obzir odstupanja koja ne prelaze sljedeće granice:

zona FI: ne više od pet krhotina dugih između 7,5 i 15 cm;

zona FII: ne više od tri krhotine u području između 16 i 20 cm2 smještenom izvan kruga polumjera 10 cm sa središtem u mjestu udara;

zona FIII: ne više od četiri krhotine duge između 10 i 17,5 cm,

te se ponavlja na novom uzorku, koji ili ispunjava zahtjeve iz točke 2.6.1. ili predstavlja odstupanja unutar gore navedenih ograničenja;

2.6.2.3.   kada su dva ispitivanja između svih ispitivanja provedenih primjenom mjesta udara iz točke 2.5.1. dala nezadovoljavajući rezultat s obzirom na odstupanja koja ne prelaze granice utvrđene u točki 2.6.2.2., a daljnji niz ispitivanja provedenih na novoj skupini uzoraka ispunjava zahtjeve točke 2.6.1. ili najviše dva uzorka nove skupine pokazuju odstupanja unutar gore navedenih granica pod točkom 2.6.2.2.

2.6.3.   Ako se uoče gore navedena odstupanja, moraju se zabilježiti u izvješću o ispitivanju, a fotografije predmetnih dijelova vjetrobranskog stakla prilažu se izvješću.

3.   ISPITIVANJE MODELOM GLAVE

3.1.   Indeksi teškoće sporednih značajki

Niti jedna sporedna značajka nije obuhvaćena.

3.2.   Broj uzoraka

3.2.1.   Za svaku skupinu vjetrobranskih stakala od kaljenog stakla, četiri uzorka s približno najmanjom oblikovanom površinom i četiri uzorka s približno najvećom oblikovanom površinom, pri čemu je svih osam uzoraka istih tipova kao oni odabrani za ispitivanja fragmentacije (vidjeti točku 2.2.) podvrgnuto ispitivanju.

3.2.2.   Alternativno, prema nahođenju laboratorija koji provodi ispitivanja, za svaku kategoriju debljine vjetrobranskog stakla, šest ispitnih komada dimenzije (1 100 × 500 mm) + 5/ – 2 mm podvrgava se ispitivanju.

3.3.   Metoda ispitivanja

3.3.1.   Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 3. Priloga III.C.

3.3.2.   Visina pada iznosi 1,50 m + 0/ – 5 mm.

3.4.   Tumačenje rezultata

3.4.1.   Smatra se da je ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako su vjetrobransko staklo ili ispitni komad raspuknuti.

3.4.2.   Skupina uzoraka dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućim sa stajališta ispitivanja modelom glave ako je ispunjen bilo koji od sljedeća dva uvjeta:

3.4.2.1.   sva su ispitivanja dala zadovoljavajuće rezultate;

3.4.2.2.   s obzirom da je ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji se niz ispitivanja mora provesti na novoj skupini uzoraka i dati zadovoljavajuće rezultate.

4.   OPTIČKE KVALITETE

Zahtjevi u vezi s optičkim kvalitetama navedeni u točki 9. Priloga III.C primjenjuju se na svaki tip vjetrobranskog stakla.

PRILOG III.E

Jednoliko kaljene staklene ploče osim vjetrobranskih stakala (1)

1.   DEFINICIJA TIPA

Jednoliko kaljene staklene ploče smatraju se pripadnicama različitih tipova ako se razlikuju najmanje u jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1.   Glave značajke su sljedeće:

1.1.1.   trgovački naziv ili oznaka;

1.1.2.   priroda postupka ojačavanja (toplinski ili kemijski);

1.1.3.   kategorija oblika; razlikuju se dvije kategorije:

1.1.3.1.   ravne staklene ploče,

1.1.3.2.   ravne i zakrivljene staklene ploče.

1.1.4.   Kategorija debljine u koju spada nazivna debljina „e” (pri čemu dopušteno tvorničko odstupanje iznosi ± 0,2 mm):

— kategorija I.:		e ≤ 3,5 mm
— kategorija II.:	3,5 mm <	e ≤ 4,5 mm
— kategorija III.:	4,5 mm <	e ≤ 6,5 mm
— kategorija IV.:	6,5 mm <	e

1.2.   Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1.   priroda materijala (polirano (ravno) staklo, float-staklo, ravno vučeno staklo),

1.2.2.   obojenost (bezbojno ili obojeno),

1.2.3.   uvrštenje ili nedostatak vodiča.

2.   ISPITIVANJE FRAGMENTACIJE

2.1.   Indeksi teškoće sporednih značajki

Materijal	Indeks teškoće
Ravno staklo	2
Float-staklo	1
Ravno vučeno staklo	1

Nikakve druge sporedne značajke nisu obuhvaćene.

2.2.   Odabir uzoraka

2.2.1.   Uzorci svake kategorije oblika i svake kategorije debljine odabiru se sukladno sljedećim kriterijima ispitivanja:

2.2.1.1.   u slučaju ravnih staklenih ploča, dostavljaju se dvije skupine uzoraka, koje odgovaraju:

2.2.1.1.1.   najvećoj oblikovanoj površini,

2.2.1.1.2.   najmanjem kutu između dviju susjednih strana.

2.2.1.2.   U slučaju ravnih i zakrivljenih staklenih ploča, dostavljaju se tri skupine uzoraka, koje odgovaraju:

2.2.1.2.1.   najvećoj oblikovanoj površini;

2.2.1.2.2.   najmanjem kutu između dviju susjednih strana;

2.2.1.2.3.   najvećoj visini segmenta.

2.2.2.   Ispitivanja koja se provode na uzorcima koji odgovaraju najvećem području, S, smatraju se primjenjivima na svako drugo područje manje od S + 5 %.

2.2.3.   Ako dostavljeni uzorci predstavljaju kut, γ, manji od 30°, ispitivanja se smatraju primjenjivima na sve proizvedene staklene ploče s kutom većim od γ – 5°.

Ako dostavljeni uzorci predstavljaju kut, γ, veći ili jednak 30°, ispitivanja se smatraju primjenjivima na sve proizvedene staklene ploče s kutom jednakim ili većim od 30°.

2.2.4.   Ako je visina segmenta, h, dostavljenih uzoraka veća od 100 mm, ispitivanja se smatraju primjenjivima na sve proizvedene staklene ploče s visinom segmenta manjom od h + 30 mm.

Ako je visina segmenta dostavljenih uzoraka manja ili jednaka 100 mm, ispitivanja se smatraju primjenjivima na sve staklene ploče s visinom segmenta manjom od ili jednakom 100 mm.

2.3.   Broj uzoraka po skupini

Broj uzoraka u svakoj skupini je sljedeći, sukladno kategoriji oblika utvrđenoj u gornjoj točki 1.1.3.:

Vrsta staklene ploče	Broj uzoraka
Ravna (dvije skupine)	4
Ravna i zakrivljena (tri skupine)	5

2.4.   Metoda ispitivanja

2.4.1.   Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 1. Priloga III.C.

2.5.   Mjesta udara (vidjeti Prilog III.N, sliku 3.)

2.5.1.   Za ravne staklene ploče i zakrivljene staklene ploče, mjesta udara predstavljena u Prilogu III.N, slikama 3.a i 3.b s jedne strane, odnosno Prilogu III.N, slici 3.c s druge strane, su sljedeća:

mjesto 1: 3 cm od rubova staklene ploče u dijelu gdje je polumjer zakrivljenosti ruba najmanji;

mjesto 2: 3 cm od ruba jedne od središnjih linija, pri čemu se odabire strana (ako je ima) staklene ploče koja nosi oznake pincete;

mjesto 3: u geometrijskoj sredini stakla;

mjesto 4: samo za zakrivljene staklene ploče; ovo se mjesto odabire na najvećoj središnjoj liniji u onom dijelu ploče gdje je polumjer zakrivljenosti najmanji.

2.5.2.   Na svakom propisanom mjestu udara provodi se samo jedno ispitivanje.

2.6.   Tumačenje rezultata

2.6.1.   Smatra se da je ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako fragmentacija ispunjava sljedeće uvjete:

2.6.1.1.   broj krhotina u bilo kojem kvadratu dimenzije 5 × 5 cm2 nije manji od 40 ni veći od 400 ili, u slučaju stakla debljine najviše 3,5 mm, od 450.

2.6.1.2.   U smislu gornjeg pravila, krhotina koja se produljuje preko strane kvadrata računa se kao pola krhotine.

2.6.1.3.   Fragmentacija se ne provjerava u pojasu širine 2 cm oko ruba uzoraka, pri čemu taj pojas predstavlja okvir stakla; niti unutar polumjera od 7,5 cm od mjesta udara.

2.6.1.4.   Krhotine područja koje prelazi 3 cm2 nisu dozvoljene osim u dijelovima utvrđenim u točki 2.6.1.3.

2.6.1.5.   Nekoliko krhotina produženog oblika je dozvoljeno, pod uvjetom da:

—	njihovi krajevi nisu poput oštrice noža,

—	ako se protežu do ruba staklene ploče, ne tvore s njime kut veći od 45°,

i ako, osim u slučaju predviđenom u donjoj točki 2.6.2.2., njihova duljina ne prelazi 7,5 cm.

2.6.2.   Skupina uzoraka dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom sa stajališta fragmentacije ako je ispunjen barem jedan od sljedećih uvjeta:

2.6.2.1.   ako su sva ispitivanja provedena uz primjenu mjesta udara propisanih u točki 2.5.1. dala zadovoljavajući rezultat;

2.6.2.2.   ako je jedno ispitivanje među svim onima provedenim uz primjenu mjesta udara propisanim u točki 2.5.1. dalo nezadovoljavajući rezultat, uzimajući u obzir odstupanja koja ne prelaze sljedeća ograničenja:

—	najviše pet krhotina dugih između 6 i 7,5 cm,

—	najviše pet krhotina dugih između 7,5 i 10 cm,

i ponavlja se na novom uzorku koji ili ispunjava zahtjeve iz točke 2.6.1. ili predstavlja odstupanja unutar gore utvrđenih ograničenja.

2.6.2.3.   Ako su dva ispitivanja između svih ispitivanja provedenih uz primjenu mjesta udara propisanih u točki 2.5.1. dala nezadovoljavajući rezultat, uzimajući u obzir odstupanja koja ne prelaze granice utvrđene u točki 2.6.2.2., a daljnji niz ispitivanja provedenih na novoj skupini uzoraka ispunjava zahtjeve točke 2.6.1. ili najviše dva uzorka iz nove skupine predstavljaju odstupanja unutar gore utvrđenih granica iz točke 2.6.2.2.

2.6.3.   Ako su uočena gore navedena odstupanja, moraju se zabilježiti u izvješću o ispitivanju, a fotografije odnosnih dijelova staklene ploče prilažu se izvješću.

3.   ISPITIVANJE MEHANIČKE ČVRSTOĆE

3.1.   Ispitivanje kuglom od 227 g

3.1.1.   Indeksi teškoće sporednih značajki.

Materijal	Indeks teškoće	Obojenost	Indeks teškoće
Polirano staklo	2	bezbojno	1
Float-staklo	1	obojeno	2
Ravno vučeno staklo	1

Druge sporedne značajke (naime, uvrštavanje ili nedostatak vodiča) nisu obuhvaćene.

3.1.2.   Broj ispitnih komada

Šest ispitnih komada podliježe ispitivanju za svaku kategoriju debljine utvrđenu u gornjoj točki 1.1.4.

3.1.3.   Metoda ispitivanja

3.1.3.1.   Metoda ispitivanja koja se primjenjuje je ona opisana u točki 2.1. Priloga III.C.

3.1.3.2.   Visina pada (od donjeg dijela kugle do gornje površine ispitnog komada) naznačena je u sljedećoj tablici, sukladno debljini staklene ploče:

Nazivna debljina staklene ploče (e)	Visina pada
e ≤ 3,5 mm	2,0 m + 5/ – 0 mm
3,5 mm < e	2,5 m + 5/ – 0 mm

3.1.4.   Tumačenje rezultata

3.1.4.1.   Smatra se da je ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako se ispitni komad ne slomi.

3.1.4.2.   Skupina ispitnih komada dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom sa stajališta mehaničke čvrstoće ako je ispunjen barem jedan od sljedećih uvjeta:

3.1.4.2.1.   ako je najviše jedno ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat;

3.1.4.2.2.   ako, s obzirom da su dva ispitivanja dala nezadovoljavajuće rezultate, daljnji niz ispitivanja provedenih na novoj skupini od šest ispitnih komada daje zadovoljavajuće rezultate.

4.   OPTIČKE KVALITETE

4.1.   Zahtjevi u vezi s redovitim prijenosom svjetlosti navedeni u točki 9.1. Priloga III.C primjenjuju se na jednoliko kaljene staklene ploče ili dijelove staklenih ploča smještenih na mjestima bitnima za vid vozača.

---

(1)  Ovaj se tip jednoliko kaljene staklene ploče može također koristiti za vjetrobranska stakla za traktore.

PRILOG III.F

Vjetrobranska stakla od običnog slojevitog stakla

1.   DEFINICIJA TIPA

Smatra se da vjetrobranska stakla od običnog slojevitog stakla pripadaju različitim tipovima ako se razlikuju u barem jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajka.

1.1.   Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1.   trgovački naziv ili oznaka;

1.1.2.   oblik i dimenzije.

Vjetrobranska stakla od običnog slojevitog stakla smatraju se pripadnicima jedne skupine za potrebe ispitivanja mehaničkih svojstava i otpornosti na okolinu;

1.1.3.   broj slojeva stakla;

1.1.4.   nazivna debljina „e” vjetrobranskog stakla, pri čemu je dopušteno tvorničko odstupanje od 0,2 n mm (gdje n označava broj slojeva stakla u vjetrobranskom staklu) iznad ili ispod nazivne vrijednosti;

1.1.5.   nazivna debljina međusloja ili međuslojeva;

1.1.6.   priroda i tip međusloja ili međuslojeva (npr. PVB ili međusloj ili međuslojevi od drugog plastičnog materijala).

1.2.   Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1.   priroda materijala (polirano (ravno) staklo, float-staklo, ravno vučeno staklo);

1.2.2.   obojenost (potpuna ili djelomična) međusloja ili međuslojeva (bezbojan ili obojen);

1.2.3.   obojenost stakla (bezbojno ili obojano);

1.2.4.   uvrštenost ili nepostojanje vodiča;

1.2.5.   uvrštenost ili nepostojanje traka protiv zasljepljivanja.

2.   OPĆENITO

2.1.   U slučaju vjetrobranskih stakala od običnog slojevitog stakla, ispitivanja osim ispitivanja modelom glave (točka 3.2.) i ispitivanja optičkih kvaliteta provode se na ravnim ispitnim komadima bilo da su izrezani iz stvarnih vjetrobranskih stakala ili posebno izrađeni za tu svrhu. U svakom slučaju ispitni komadi moraju u svakom pogledu strogo predstavljati proizvodna vjetrobranska stakla za koje se traži homologacija tipa.

2.2.   Prije svakog ispitivanja, ispitni komadi se moraju pohraniti tijekom najmanje četiri sata pri temperaturi od 23 ± 2 °C. Ispitivanja se moraju provesti čim prije nakon što se ispitni komadi izvade iz posude u kojoj su bili pohranjeni.

3.   ISPITIVANJE MODELOM GLAVE

3.1.   Indeksi teškoće sporednih značajki

Nikakva sporedna značajka nije obuhvaćena.

3.2.   Ispitivanje modelom glave na čitavom vjetrobranskom staklu

3.2.1.   Broj uzoraka

Ispituju se četiri uzorka iz niza najmanje oblikovane površine i četiri uzorka iz niza najveće oblikovane površine, odabrana u skladu s odredbama iz Priloga III.M.

3.2.2.   Metoda ispitivanja

3.2.2.1.   Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 3.3.2. Priloga III.C.

3.2.2.2.   Visina pada iznosi 1,5 m + 0/ – 5 mm.

3.2.3.   Tumačenje rezultata

3.2.3.1.   Smatra se da je ovo ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.2.3.1.1.   uzorak se razbija pokazujući brojne kružne pukotine sa središtem otprilike na mjestu udara, pri čemu pukotine najbliže mjestu udara nisu udaljene više od 80 mm od njega;

3.2.3.1.2.   slojevi stakla moraju i dalje prijanjati uz međusloj od plastičnog materijala. Izvan kruga promjera 60 mm sa središtem u mjestu udara dozvoljeno je jedno ili više djelomičnih odvajanja od međusloja uz udaljenost manju od 4 mm po širini.

3.2.3.1.3.   Na strani udara:

3.2.3.1.3.1.   međusloj ne smije biti nepokriven nad područjem preko 20 cm2;

3.2.3.1.3.2.   dozvoljeno je trganje u međusloju do duljine od 35 mm.

3.2.3.2.   Skupina uzoraka dostavljenih za homologaciju smatra se zadovoljavajućim sa stajališta ispitivanja modelom glave ako je zadovoljen jedan od sljedeća dva uvjeta:

3.2.3.2.1.   sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate; ili

3.2.3.2.2.   s obzirom da je jedno ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji niz ispitivanja provedenih na novoj skupini uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

3.3.   Ispitivanje modelom glave na ravnim ispitnim komadima

3.3.1.   Broj ispitnih komada

Šest ravnih ispitnih komada s mjerama (1 100 mm × 500 mm) + 5/ – 2 mm podvrgava se ispitivanju.

3.3.2.   Metoda ispitivanja

3.3.2.1.   Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 3.3.1. Priloga III.C.

3.3.2.2.   Visina pada iznosi 4 m + 25/ – 0 mm.

3.3.3.   Tumačenje rezultata

3.3.3.1.   Smatra se da je ovo ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.3.3.1.1.   ispitni komad se rasteže i puca, pokazujući brojne kružne pukotine sa središtem otprilike na mjestu udara;

3.3.3.1.2.   trganja u međusloju su dozvoljena pod uvjetom da glava lutke ne prođe kroz ispitni komad;

3.3.3.1.3.   nikakve velike krhotine stakla ne počinju se odvajati iz međusloja.

3.3.3.2.   Skupina ispitnih komada dostavljenih radi homologacije smatra se zadovoljavajućim sa stajališta ispitivanja modelom glave ako je ispunjen jedan od sljedeća dva uvjeta:

3.3.3.2.1.   sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate; ili

3.3.3.2.2.   s obzirom da je ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji niz ispitivanja mora se provesti na novoj skupini ispitnih komada i dati zadovoljavajuće rezultate.

4.   ISPITIVANJE MEHANIČKE ČVRSTOĆE

4.1.   Indeksi teškoće sporednih značajki

Nije obuhvaćena niti jedna sporedna značajka.

4.2.   Ispitivanje kuglom od 2 260 g

4.2.1.   Broj ispitnih komada

Šest kvadratnih ispitnih komada sa stranama od 300 mm + 10/ – 0 mm podvrgava se ispitivanju.

4.2.2.   Metoda ispitivanja

4.2.2.1.   Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 2.2. Priloga III.C.

4.2.2.2.   Visina pada (od donjeg dijela kugle do gornjeg lica ispitnog komada) iznosi 4 m + 25/ – 0 mm.

4.2.3.   Tumačenje rezultata

4.2.3.1.   Smatra se da je ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako kugla ne prođe kroz staklo u roku od pet sekundi od trenutka udara.

4.2.3.2.   Skupina ispitnih komada dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom sa stajališta ispitivanja kuglom od 2 260 g ako je zadovoljen jedan od sljedeća dva uvjeta:

4.2.3.2.1.   sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate; ili

4.2.3.2.2.   s obzirom da je jedno ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji se niz ispitivanja mora provesti na novoj skupini ispitnih komada i dati zadovoljavajuće rezultate.

4.3.   Ispitivanje kuglom od 227 g

4.3.1.   Indeksi teškoće sporednih značajki

Nije obuhvaćena niti jedna sporedna značajka.

4.3.2.   Broj ispitnih komada

20 kvadratnih ispitnih komada sa stranama od 300 mm + 10/ – 0 mm podvrgava se ispitivanju.

4.3.3.   Metoda ispitivanja

4.3.3.1.   Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 2.1. Priloga III.C. Ispituje se 10 primjeraka pri temperaturi od + 40 ± 2 °C, a 10 pri temperaturi od – 20 ± 2 °C.

4.3.3.2.   Visina pada za različite kategorije debljine i masa odvojenih krhotina navedene su u donjoj tablici:

	+40 °C		–20 °C
Debljina ispitnih komada	Visina pada	Najveća dopuštena masa krhotina	Visina pada	Najveća dopuštena masa krhotina
mm	m (1)	g	m (1)	g
e ≤ 4,5	9	12	8,5	12
4,5 < e ≤ 5,5	10	15	9	15
5,5 < e ≤ 6,5	11	20	9,5	20
e > 6,5	12	25	10	25

4.3.4.   Tumačenje rezultata

4.3.4.1.   Smatra se da je ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

—	kugla ne prolazi kroz ispitni komad,

—	ispitni komad se ne razbija u nekoliko komada,

—	ako međusloj nije potrgan, težina krhotina odvojenih od strane stakla suprotne mjestu udara ne smije prelaziti odgovarajuće vrijednosti utvrđene u točki 4.3.3.2.

4.3.4.2.   Skupina ispitnih komada dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom sa stajališta ispitivanja kuglom od 227 g ako je zadovoljen jedan od sljedećih uvjeta:

4.3.4.2.1.   najmanje osam ispitivanja pri svakoj temperaturi ispitivanja daje zadovoljavajući rezultat; ili

4.3.4.2.2.   s obzirom da su dva ispitivanja pri svakoj temperaturi ispitivanja dala nezadovoljavajući rezultat, daljnji se niz ispitivanja mora provesti na novoj skupini ispitnih komada i dati zadovoljavajuće rezultate.

5.   ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA OKOLINU

5.1.   Ispitivanje otpornosti na abraziju

5.1.1.   Indeksi teškoće i metode ispitivanja

Primjenjuju se zahtjevi iz točke 4. Priloga III.C, pri čemu se ispitivanje nastavlja tijekom 1 000 ciklusa.

5.1.2.   Tumačenje rezultata

Sigurnosna staklena ploča smatra se zadovoljavajućom s obzirom na otpornost na abraziju ako raspršenje svjetlosti kao rezultat abrazije ispitnog komada ne prelazi 2 %.

5.2.   Ispitivanje otpornosti na visoku temperaturu

Primjenjuju se zahtjevi iz točke 5. Priloga III.C.

5.3.   Ispitivanje otpornosti na zračenje

5.3.1.   Opći zahtjev

Ovo se ispitivanje provodi samo ako laboratorij to smatra korisnim u svjetlu podataka koje posjeduje u vezi s međuslojem.

5.3.2.   Primjenjuju se zahtjevi točke 6. Priloga III.C.

5.4.   Ispitivanje otpornosti na vlažnost

Primjenjuju se zahtjevi iz točke 7. Priloga III.C.

6.   OPTIČKE KVALITETE

Zahtjevi u vezi s optičkim kvalitetama navedeni u točki 9. Priloga III.C primjenjuju se na svaki tip vjetrobranskog stakla.

---

(1)  Pri visini pada dopušteno je odstupanje od + 25/ – 0 mm

PRILOG III.G

Slojevite staklene ploče osim vjetrobranskih stakala (1)

1.   DEFINICIJA TIPA

Smatra se da slojevite staklene ploče pripadaju različitim tipovima ako se razlikuju u barem jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1.   Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1.   trgovački naziv ili oznaka;

1.1.2.   kategorija debljine ploče u kojoj se nalazi nazivna debljina „e”, pri čemu je dopušteno tvorničko odstupanje od ± 0,2 n mm, (gdje je n broj slojeva stakla u ploči):

— kategorija I.:		e ≤ 5,5 mm
— kategorija II.:	5,5 mm <	e ≤ 6,5 mm
— kategorija III.:	6,5 mm <	e

1.1.3.   nazivna debljina međusloja ili međuslojeva;

1.1.4.   priroda i tip međusloja ili međuslojeva, npr. PVB ili drugi međusloj ili međuslojevi od plastičnog materijala;

1.1.5.   svaka posebna obrada kojoj je mogao biti podvrgnut jedan od slojeva stakla.

1.2.   Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1.   priroda materijala (polirano (ravno) staklo, float-staklo, ravno vučeno staklo);

1.2.2.   obojenost (potpuna ili djelomična) međusloja ili međuslojeva (bezbojan ili obojen);

1.2.3.   obojenost stakla (bezbojno ili obojano).

2.   OPĆENITO

2.1.   U slučaju slojevitih staklenih ploča osim vjetrobranskih stakala, ispitivanja se provode na ravnim ispitnim komadima koji su ili izrezani od stvarnih staklenih ploča ili posebno napravljeni. U svakom slučaju ispitni komadi moraju u svakom pogledu strogo predstavljati staklene ploče za proizvodnju za koju se traži homologacija tipa.

2.2.   Prije svakog ispitivanja, ispitni komadi od slojevitog stakla se moraju pohraniti tijekom najmanje četiri sata pri temperaturi od 23 ± 2 °C. Ispitivanja se moraju provesti na ispitnim komadima čim prije nakon što se izvade iz posude u kojoj su bili pohranjeni.

2.3.   Odredbe ovog Priloga smatraju se zadovoljenima ako je staklo dostavljeno radi homologacije tipa sastavnog dijela istog sastava kao vjetrobransko staklo koje je već homologirano na temelju odredaba priloga III.F, III.H ili III.I.

3.   ISPITIVANJE MODELOM GLAVE

3.1.   Indeksi teškoće sporednih značajka

Nije obuhvaćena niti jedna sporedna značajka.

3.2.   Broj ispitnih komada

Šest ravnih ispitnih komada dimenzije 1 100 × 500 mm (+ 25/ – 0 mm) podvrgava se ispitivanju.

3.3.   Metoda ispitivanja

3.3.1.   Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 3. Priloga III.C.

3.3.2.   Visina pada iznosi 1,50 m + 0/ – 5 mm. To se povećava na 4 m + 25/ – 0 mm za staklene ploče koje se koriste kao vjetrobranska stakla traktora.

3.4.   Tumačenje rezultata

3.4.1.   Smatra se da je ovo ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.4.1.1.   ispitni komad se rasteže i puca, pokazujući brojne kružne pukotine sa središtem otprilike na mjestu udara;

3.4.1.2.   trganja u međusloju su dozvoljena, ali glava lutke ne smije proći;

3.4.1.3.   nikakve velike krhotine stakla ne počinju se odvajati iz međusloja.

3.4.2.   Skupina ispitnih komada dostavljenih radi homologacije smatra se zadovoljavajućom sa stajališta ispitivanja modelom glave ako je ispunjen jedan od sljedeća dva uvjeta:

3.4.2.1.   sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate; ili

3.4.2.2.   s obzirom da je ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji niz ispitivanja mora se provesti na novoj skupini ispitnih komada i dati zadovoljavajuće rezultate.

4.   ISPITIVANJE MEHANIČKE ČVRSTOĆE – ISPITIVANJE KUGLOM OD 227 g

4.1.   Indeksi teškoće sporednih značajka

Nije obuhvaćena niti jedna sporedna značajka.

4.2.   Broj ispitnih komada

Četiri ravna kvadratna ispitna komada sa stranama od 300 mm (+ 10/ – 0 mm) moraju se podvrći ispitivanju.

4.3.   Metoda ispitivanja

4.3.1.   Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 2.1. Priloga III.C.

4.3.2.   Visina pada (od donjeg dijela kugle do gornjeg lica ispitnog komada) naznačena je u sljedećoj tablici kao funkcija nazivne debljine:

Nazivna debljina	Visina pada
e ≤ 5,5 mm	5 m	+ 25 mm/ – 0 mm
5,5 mm ≤ e ≤ 6,5 mm	6 m
6,5 ≤ e	7 m

4.4.   Tumačenje rezultata

4.4.1.   Smatra se da je ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

—	kugla ne prolazi kroz ispitni komad,

—	ispitni komad se ne razbija u nekoliko krhotina,

—	ukupna težina nekoliko krhotina koje se mogu stvoriti na strani suprotnoj od mjesta udara ne prelazi 15 g.

4.4.2.   Skupina ispitnih komada radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom sa stajališta mehaničke čvrstoće ako je zadovoljen jedan od sljedećih uvjeta:

4.4.2.1.   sva ispitivanja su dala zadovoljavajući rezultat; ili

4.4.2.2.   s obzirom da su najviše dva ispitivanja dala nezadovoljavajući rezultat, daljnji se niz ispitivanja mora provesti na novoj skupini ispitnih komada i dati zadovoljavajuće rezultate.

5.   ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA OKOLINU

5.1.   Ispitivanje otpornosti na abraziju

5.1.1.   Indeksi teškoće i metode ispitivanja

Primjenjuju se zahtjevi iz točke 4. Priloga III.C, pri čemu se ispitivanje nastavlja tijekom 1 000 ciklusa.

5.1.2.   Tumačenje rezultata

Sigurnosna staklena ploča smatra se zadovoljavajućom s obzirom na otpornost na abraziju ako raspršenje svjetlosti kao rezultat abrazije ispitnog komada ne prelazi 2 %.

5.2.   Ispitivanje otpornosti na visoku temperaturu

Primjenjuju se zahtjevi iz točke 5. Priloga III.C.

5.3.   Ispitivanje otpornosti na zračenje

5.3.1.   Opći zahtjev

Ovo se ispitivanje provodi samo ako laboratorij to smatra korisnim s obzirom na podatake koje posjeduje u vezi s međuslojem.

5.3.2.   Primjenjuju se zahtjevi iz točke 6. Priloga III.C.

5.4.   Ispitivanje otpornosti na vlažnost

5.4.1.   Primjenjuju se zahtjevi iz točke 7. Priloga III.C.

6.   OPTIČKE KVALITETE

6.1.   Prijenos svjetlosti

Odredbe u pogledu redovitog prijenosa svjetlosti navedenog u točki 9.1. Priloga III.C primjenjuju se na staklene ploče osim vjetrobranskih stakala ili dijelove staklenih ploča smještenih na mjestima koja su bitna za vozačev vid.

---

(1)  Ovaj tip slojevite staklene ploče može se također koristiti za vjetrobranska stakla za traktore.

PRILOG III.H

Vjetrobranska stakla od obrađenog slojevitog stakla

1.   DEFINICIJA TIPA

Smatra se da vjetrobranska stakla od obrađenog slojevitog stakla pripadaju različitim tipovima ako se razlikuju u barem jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajka.

1.1.   Glave značajke su sljedeće:

1.1.1.   trgovački naziv ili oznaka;

1.1.2.   oblik i dimenzije.

Vjetrobranska stakla od obrađenog slojevitog stakla smatraju se pripadnicima iste skupine u svrhu ispitivanja fragmentacije, mehaničkih svojstava i otpornosti na okolinu;

1.1.3.   broj slojeva stakla;

1.1.4.   nazivna debljina „e” vjetrobranskog stakla, pri čemu je dopušteno tvorničko odstupanje od 0,2 n mm (gdje n označava broj slojeva stakla u vjetrobranskom staklu) iznad i ispod nazivne vrijednosti;

1.1.5.   svaka posebna obrada kojoj je mogao biti podvrgnut jedan ili više slojeva stakla;

1.1.6.   nazivna debljina međusloja ili međuslojeva;

1.1.7.   priroda i tip međusloja ili međuslojeva (npr. PVB ili međusloj ili međuslojevi od drugog plastičnog materijala).

1.2.   Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1.   priroda materijala (polirano (ravno) staklo, float-staklo, ravno vučeno staklo);,

1.2.2.   obojenost (potpuna ili djelomična) međusloja ili međuslojeva (bezbojan ili obojen);

1.2.3.   obojenost stakla (bezbojno ili obojano);

1.2.4.   uvrštenost ili nepostojanje vodiča;

1.2.5.   uvrštenost ili nepostojanje traka protiv zasljepljivanja.

2.   OPĆENITO

2.1.   U slučaju vjetrobranskih stakala od obrađenog slojevitog stakla, ispitivanja modelom glave na čitavom vjetrobranskom staklu i ispitivanja optičkih kvaliteta provode se na uzorcima i/ili ravnim ispitnim komadima posebno izrađenim za tu svrhu. Međutim, ispitni komadi u svakom pogledu moraju strogo predstavljati proizvodna vjetrobranska stakla za koja se traži homologacija tipa sastavnog dijela.

2.2.   Prije svakog ispitivanja, ispitni komadi ili uzorci moraju se pohraniti najmanje 4 sata pri temperaturi od 23 ± 2 °C. Ispitivanja se moraju provesti čim prije nakon što se ispitni komadi ili uzorci izvade iz posude u kojoj su bili pohranjeni.

3.   PROPISANA ISPITIVANJA

Vjetrobranska stakla od obrađenog slojevitog stakla podliježu:

3.1.   ispitivanjima propisanima u Prilogu III.F za vjetrobranska stakla od običnog slojevitog stakla;

3.2.   ispitivanju fragmentacije opisanom u točki 4. dolje.

4.   ISPITIVANJE FRAGMENTACIJE

4.1.   Indeksi teškoće sporednih značajki

Materijal	Indeks teškoće
Ravno staklo	2
Float-staklo	1
Ravno vučeno staklo	1

4.2.   Broj ispitnih komada ili uzoraka

Ispitivanju podliježe jedan ispitni komad dimenzija 1 100 × 500 mm (+ 5/ – 2 mm) ili jedan uzorak za svako mjesto udara.

4.3.   Metoda ispitivanja

Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 1. Priloga III.C.

4.4.   Mjesto ili mjesta udara

Staklena se ploča udara na svakom od vanjskih obrađenih slojeva u sredini ispitnog komada ili uzorka.

4.5.   Tumačenje rezultata

4.5.1.   Smatra se da je, za svako mjesto udara, ispitivanje fragmentacije dalo zadovoljavajući rezultat ako ukupna površina krhotina s područjem površine preko 2 cm2 sažete u pravokutniku prema definiciji iz točke 2.3.2. Priloga III.D predstavlja najmanje 15 % površine toga pravokutnika.

4.5.1.1.   U slučaju uzorka:

4.5.1.1.1.   sredina pravokutnika smještena je unutar kruga polumjera 10 cm sa središtem na izbočini referentne točke kako je određeno u točki 1.2. Priloga I. Direktivi 2008/2/EZ;

4.5.1.1.2.   u slučaju traktora kod kojih nije moguće utvrditi referentnu točku, položaj zone vidljivosti mora se navesti u izvješću o ispitivanju;

4.5.1.1.3.   visina pravokutnika može se smanjiti na 15 cm za vjetrobranska stakla čija je visina manja od 44 cm ili čiji je kut ugradbe manji od 15° od okomice; postotak vidljivosti mora biti istovjetan najmanje 10 % od područja odgovarajućeg pravokutnika.

4.5.1.2.   U slučaju ispitnog komada, središte pravokutnika mora biti smješteno na većoj osi ispitnog komada na 450 mm od jednog od njegovih rubova.

4.5.2.   Ispitni komad (ispitni komadi) ili uzorak (uzorci) dostavljeni radi homologacije tipa sastavnog dijela smatraju se zadovoljavajućima sa stajališta fragmentacije ako je zadovoljen bilo koji od sljedećih uvjeta:

4.5.2.1.   ispitivanje daje zadovoljavajući rezultat za svako mjesto udara; ili

4.5.2.2.   s obzirom da je ispitivanje ponovljeno na novoj skupini od četiri ispitnih komada za svako mjesto udara za koje je prvobitno dalo nezadovoljavajući rezultat, četiri nova ispitivanja provedena na istim mjestima udara moraju sva dati zadovoljavajući rezultat.

PRILOG III.I

Sigurnosne staklene ploče prekrivene plastičnim materijalom s unutarnje strane

1.   DEFINICIJA TIPA

Materijali sigurnosnog stakla, prema definiciji iz priloga III.D do III.H, ako su s unutarnje strane prevučeni slojem plastičnog materijala, moraju ispunjavati ne samo zahtjeve odgovarajućih priloga, nego također i sljedeće zahtjeve.

2.   ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA ABRAZIJU

2.1.   Indeksi teškoće i metoda ispitivanja

Plastična se prevlaka podvrgava ispitivanju za 100 ciklusa sukladno zahtjevima navedenima u točki 4. Priloga III.C.

2.2.   Tumačenje rezultata

Plastična se prevlaka smatra zadovoljavajućim s obzirom na otpornost na abraziju ako raspršenost svjetlosti kao rezultat abrazije ispitnog komada ne prelazi 4 %.

3.   ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA VLAŽNOST

3.1.   U slučaju materijala kaljenog sigurnosnog stakla s plastičnom prevlakom, provodi se ispitivanje otpornosti na vlažnost.

3.2.   Primjenjuju se zahtjevi točke 7. Priloga III.C.

4.   ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA TEMPERATURNE PROMJENE

Primjenjuju se zahtjevi točke 8. Priloga III.C.

5.   ISPITIVANJE VATROOTPORNOSTI

Primjenjuju se zahtjevi točke 10. Priloga III.C.

6.   ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA KEMIJSKA SREDSTVA

Primjenjuju se zahtjevi točke 11. Priloga III.C.

PRILOG III.J

Vjetrobranska stakla od stakloplastike

1.   DEFINICIJA TIPA

Vjetrobranska stakla od stakloplastike smatraju se pripadnicima različitih tipova ako se razlikuju u najmanje jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1.   Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1.   trgovački naziv ili oznaka;

1.1.2.   oblik i dimenzije.

Vjetrobranska stakla od stakloplastike smatraju se pripadnicima skupine za potrebe ispitivanja mehaničke čvrstoće, otpornosti na okolinu, otpornosti na temperaturne promjene i otpornosti na kemijska sredstva;

1.1.3.   broj plastičnih slojeva;

1.1.4.   nazivna debljina „e” vjetrobranskog stakla, uz dopušteno tvorničko odstupanje od ± 0,2 mm;

1.1.5.   nazivna debljina sloja stakla;

1.1.6.   nazivna debljina sloja(-eva) plastike koji djeluje(-u) kao međusloj(evi);

1.1.7.   priroda i tip sloja(-eva) plastike koji djeluje(-u) kao međusloj(evi) (npr. PVB ili drugi materijal) i plastičnog sloja smještenog na unutarnjem licu;

1.1.8.   svaka posebna obrada kojoj je staklena ploča mogla biti izložena.

1.2.   Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1.   priroda materijala (ravno staklo, float-staklo, ravno vučeno staklo);

1.2.2.   obojenost (potpuna ili djelomična) svakog sloja (slojeva) od plastike (bezbojan ili obojen);

1.2.3.   obojenost stakla (bezbojno ili obojano);

1.2.4.   uvrštenost ili nepostojanje vodiča;

1.2.5.   uvrštenost ili nepostojanje traka protiv zasljepljivanja.

2.   OPĆENITO

2.1.   U slučaju vjetrobranskih stakala od stakloplastike, ispitivanja osim ispitivanja modelom glave (3.2.) i ispitivanja optičkih kvaliteta provode se na ravnim ispitnim komadima koji su ili izrezani iz stvarnih vjetrobranskih stakala ili su posebno izrađeni u tu svrhu. U svakom slučaju, ispitni komadi moraju u svakom pogledu strogo predstavljati proizvodna vjetrobranska stakla za koje se traži homologacija tipa sastavnog dijela.

2.2.   Prije svakog ispitivanja, ispitni komadi se moraju pohraniti najmanje 4 sata na temperaturi od 23 ± 2 °C. Ispitivanja se moraju provesti čim prije nakon što se ispitni komadi izvade iz posude u kojoj su bili pohranjeni.

3.   ISPITIVANJE MODELOM GLAVE

3.1.   Indeksi teškoće sporednih značajki

Nikakva sporedna značajka nije obuhvaćena.

3.2.   Ispitivanjem modelom glave na čitavom vjetrobranskom staklu

3.2.1.   Broj uzoraka

Ispituju se četiri uzorka iz serije s najmanjom oblikovanom površinom i četiri uzorka iz serije s najvećom oblikovanom površinom, odabrani sukladno odredbama Priloga III.M.

3.2.2.   Metoda ispitivanja

3.2.2.1.   Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 3.3.2. Priloga III.C.

3.2.2.2.   Visina pada iznosi 1,50 m + 0/ – 5 mm.

3.2.3.   Tumačenje rezultata

3.2.3.1.   Smatra se da je ovo ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.2.3.1.1.   sloj stakla se razbija pokazujući brojne kružne pukotine sa središtem otprilike na mjestu udara, pri čemu su pukotine najbliže mjestu udara najviše 80 mm od njega;

3.2.3.1.2.   slojevi stakla moraju i dalje prijanjati uz međusloj od plastičnog materijala. Izvan kruga promjera 60 mm sa središtem u mjestu udara dozvoljeno je jedno ili više djelomičnih odvajanja od međusloja uz udaljenost manju od 4 mm po širini;

3.2.3.1.3.   trganje u međusloju duljine do 35 mm dopušteno je na strani udara.

3.2.3.2.   Skupina ispitnih komada dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom s obzirom na ispitivanje modelom glave ako je ispunjen jedan od sljedeća dva uvjeta:

3.2.3.2.1.   sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate; ili

3.2.3.2.2.   s obzirom da je ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji se niz ispitivanja mora provesti na novoj skupini ispitnih komada i dati zadovoljavajuće rezultate.

3.3.   Ispitivanje modelom glave na ravnim ispitnim komadima

3.3.1.   Broj ispitnih komada

Ispitivanju podliježe šest ravnih ispitnih komada s mjerama 1 100 × 500 mm (+ 5/ – 2 mm).

3.3.2.   Metoda ispitivanja

3.3.2.1.   Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 3.3.1. Priloga III.C.

3.3.2.2.   Visina pada iznosi 4 m + 25/ – 0 mm.

3.3.3.   Tumačenje rezultata

3.3.3.1.   Smatra se da je ovo ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.3.3.1.1.   sloj stakla se rasteže i puca, pokazujući brojne kružne pukotine sa središtem otprilike na mjestu udara;

3.3.3.1.2.   trganja u međusloju su dozvoljena, ali glava lutke ne smije proći;

3.3.3.1.3.   nikakve velike krhotine stakla ne počinju se odvajati iz međusloja.

3.3.3.2.   Skupina ispitnih komada dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom sa stajališta ispitivanja modelom glave ako je ispunjen jedan od sljedeća dva uvjeta:

3.3.3.2.1.   sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate; ili

3.3.3.2.2.   s obzirom da je ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji niz ispitivanja mora se provesti na novoj skupini ispitnih komada i dati zadovoljavajuće rezultate.

4.   ISPITIVANJE MEHANIČKE ČVRSTOĆE

4.1.   Indeksi teškoće, metoda ispitivanja i tumačenje rezultata

Primjenjuju se zahtjevi iz točke 4. Priloga III.F.

4.2.   Međutim, treći zahtjev naveden u točki 4.3.4.1. Priloga III.F nije bitan.

5.   ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA OKOLINU

5.1.   Ispitivanje otpornosti na abraziju

5.1.1.   Ispitivanje otpornosti na abraziju na vanjskom licu

5.1.1.1.   Primjenjuju se zahtjevi točke 5.1. Priloga III.F.

5.1.2.   Ispitivanje otpornosti na abraziju na unutarnjem licu

5.1.2.1.   Primjenjuju se zahtjevi točke 2. Priloga III.I.

5.2.   Ispitivanje otpornosti na visoku temperaturu

Primjenjuju se zahtjevi točke 5. Priloga III.C.

5.3.   Ispitivanje otpornosti na zračenje

Primjenjuju se zahtjevi točke 6. Priloga III.C.

5.4.   Ispitivanje otpornosti na vlažnost

Primjenjuju se zahtjevi točke 7. Priloga III.C.

5.5.   Ispitivanje otpornosti na temperaturne promjene

Primjenjuju se zahtjevi točke 8. Priloga III.C.

6.   OPTIČKE KVALITETE

Zahtjevi u vezi s optičkim kvalitetama navedeni u točki 9. Priloga III.C primjenjuju se na svaki tip vjetrobranskog stakla.

7.   ISPITIVANJE VATROOTPORNOSTI

Primjenjuju se zahtjevi točke 10. Priloga III.C.

8.   ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA KEMIJSKA SREDSTVA

Primjenjuju se zahtjevi točke 11. Priloga III.C.

PRILOG III.K

Ploče od stakloplastike osim vjetrobranskih stakala (1)

1.   DEFINICIJA TIPA

Ploče od stakloplastike osim vjetrobranskih stakala smatraju se pripadnicama različitih tipova ako se razlikuju u najmanje jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1.   Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1.   trgovački naziv ili oznaka;

1.1.2.   kategorija debljine primjenjiva na nazivnu debljinu „e”, pri čemu je dopušteno tvorničko odstupanje od ± 0,2 n mm:

— kategorija I.:	e ≤ 3,5 mm
— kategorija II.:	3,5 mm < e ≤ 4,5 mm
— kategorija III.:	4,5 mm < e

1.1.3.   nazivna debljina sloja(-eva) plastičnog materijala koji djeluje(-u) kao međusloj(evi);

1.1.4.   nazivna debljina staklene ploče;

1.1.5.   tip sloja(-eva) plastičnog materijala koji djeluje(-u) kao međusloj(evi) (npr. PVB ili drugi materijal) i plastičnog sloja na unutarnjem licu;

1.1.6.   svaka posebna obrada kojoj je mogao biti podvrgnut jedan od slojeva stakla.

1.2.   Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1.   priroda materijala (ravno staklo, float-staklo, ravno vučeno staklo);

1.2.2.   obojenost (potpuna ili djelomična) svakog sloja (slojeva) plastike (bezbojan ili obojen);

1.2.3.   obojenost stakla (bezbojno ili obojano).

2.   OPĆENITO

2.1.   U slučaju ploča od stakloplastike osim vjetrobranskih stakala, ispitivanja se provode na ravnim ispitnim komadima koji su ili izrezani od uobičajenih staklenih ploča ili posebno napravljeni. U svakom slučaju ispitni komadi moraju u svakom pogledu strogo predstavljati staklene ploče za proizvodnju za koju se traži homologacija tipa sastavnog dijela.

2.2.   Prije svakog ispitivanja, ispitni komadi od ploča od stakloplastike moraju se pohraniti tijekom najmanje 4 sata pri temperaturi od 23 ± 2 °C. Ispitivanja se moraju provesti na ispitnim komadima čim prije nakon što se izvade iz posude u kojoj su bili pohranjeni.

2.3.   Odredbe ovog Priloga smatraju se zadovoljenima ako je staklena ploča dostavljena radi homologacije tipa sastavnog dijela istog sastava kao vjetrobransko staklo već homologirano na temelju odredaba Priloga III.J.

3.   ISPITIVANJE MODELOM GLAVE

3.1.   Indeksi teškoće sporednih značajka

Nije obuhvaćena niti jedna sporedna značajka.

3.2.   Broj ispitnih komada

Šest ravnih ispitnih komada dimenzije 1 100 × 500 mm (+ 5/ – 2 mm) podvrgava se ispitivanju.

3.3.   Metoda ispitivanja

3.3.1.   Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 3. Priloga III.C.

3.3.2.   Visina pada iznosi 1,50 m + 0/ – 5 mm. (Ova se visina povećava na 4 m + 25/ – 0 mm za staklene ploče koje se koriste kao vjetrobranska stakla traktora.)

3.4.   Tumačenje rezultata

3.4.1.   Smatra se da je ovo ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.4.1.1.   sloj stakla puca, pokazujući brojne pukotine;

3.4.1.2.   trganja u međusloju su dozvoljena, pod uvjetom da glava lutke ne prođe kroz ispitni komad;

3.4.1.3.   nikakve velike krhotine stakla ne počinju se odvajati iz međusloja.

3.4.2.   Skupina ispitnih komada dostavljenih radi homologacije smatra se zadovoljavajućom sa stajališta ispitivanja modelom glave ako je ispunjen jedan od sljedeća dva uvjeta:

3.4.2.1.   sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate; ili

3.4.2.2.   s obzirom da je ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji niz ispitivanja mora se provesti na novoj skupini ispitnih komada i dati zadovoljavajuće rezultate.

4.   ISPITIVANJE MEHANIČKE ČVRSTOĆE – ISPITIVANJE KUGLOM OD 227 g

4.1.   Primjenjuju se odredbe Priloga III.G, točke 4. uz izuzetak tablice iz točke 4.3.2., koja se zamjenjuje sljedećom:

Nazivna debljina	Visina pada
e ≤ 3,5 mm	5 m
3,5 mm ≤ e ≤ 4,5 mm	6 m	+ 25 mm/ – 0 mm
e > 4,4 mm	7 m

4.2.   Međutim, zahtjev iz treće alineje točke 4.4.1. Priloga III.G nije bitan.

5.   ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA OKOLINU

5.1.   Ispitivanje otpornosti na abraziju

5.1.1.   Ispitivanje otpornosti na abraziju na vanjskom licu

Primjenjuju se zahtjevi točke 5.1. Priloga III.G.

5.1.2.   Ispitivanje otpornosti na abraziju na unutarnjem licu

Primjenjuju se zahtjevi točke 2.1. Priloga III.I.

5.2.   Ispitivanje otpornosti na visoku temperaturu

Primjenjuju se zahtjevi točke 5. Priloga III.C.

5.3.   Ispitivanje otpornosti na zračenje

Primjenjuju se zahtjevi točke 6. Priloga III.C.

5.4.   Ispitivanje otpornosti na vlažnost

Primjenjuju se zahtjevi točke 7. Priloga III.C.

5.5.   Ispitivanje otpornosti na temperaturne promjene

Primjenjuju se zahtjevi točke 8. Priloga III.C.

6.   OPTIČKE KVALITETE

Zahtjevi u vezi s redovitim prijenosom svjetlosti navedeni u točki 9.1. Priloga III.C primjenjuju se na staklene ploče ili dijelove staklenih ploča smještenih na mjestima koja su bitna za vozačev vid.

7.   ISPITIVANJE VATROOTPORNOSTI

Primjenjuju se zahtjevi točke 10. Priloga III.C.

8.   ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA KEMIJSKA SREDSTVA

Primjenjuju se zahtjevi točke 11. Priloga III.C.

---

(1)  Ovaj tip ploče od stakloplastike može se također koristiti za vjetrobranska stakla za traktore.

PRILOG III.L

Jedinice s dvostrukim ostakljenjem

1.   DEFINICIJA TIPA

Jedinice s dvostrukim ostakljenjem smatraju se pripadnicama različitih tipova ako se razlikuju u najmanje jednoj glavnoj ili sporednoj značajki.

1.1.   Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1.   trgovački naziv ili oznaka;

1.1.2.   sastav jedinice s dvostrukim ostakljenjem (simetrično, asimetrično);

1.1.3.   tip svake sastavne staklene ploče prema definiciji iz točke 1. Priloga III.E, III.G ili III.K;

1.1.4.   nazivna širina razmaka između dvije staklene ploče;

1.1.5.   tip brtve (organska, ili staklo prema staklu/staklo prema metalu).

1.2.   Sporedne značajke su:

1.2.1.   sporedne značajke svake sastavne staklene ploče, prema definiciji iz točke 1.2. Priloga III.E, III.G ili III.K.

2.   OPĆENITO

2.1.   Svaka sastavna staklena ploča koja čini dio jedinice s dvostrukim ostakljenjem mora ili imati homologaciju tipa ili podlijegati zahtjevima navedenim u određenom Prilogu (III.E, III.G ili III.K).

2.2.   Ispitivanja provedena na jedinicama s dvostrukim ostakljenjem nazivne širine razmaka „e” smatraju se primjenjivima na sve jedinice s dvostrukim ostakljenjem uz iste značajke i nazivnu širinu razmaka „e” ± 3 mm. Međutim, podnositelj zahtjeva za homologacijom tipa sastavnog dijela može za ispitivanja dostaviti uzorak s najmanjim razmakom i uzorak s najvećim razmakom.

2.3.   U slučaju jedinica s dvostrukim ostakljenjem koje imaju najmanje jednu slojevitu staklenu ploču ili jednu ploču od stakloplastike, ispitni komadi se pohranjuju najmanje 4 sata prije ispitivanja pri temperaturi od 23 ± 2 °C. Ispitivanja se moraju obaviti odmah nakon što se ispitni komadi izvade iz posude u kojoj su bili pohranjeni.

3.   ISPITIVANJE MODELOM GLAVE

3.1.   Indeksi teškoće sporednih značajka

Nikakva sporedna značajka nije obuhvaćena.

3.2.   Broj ispitnih komada

Šest ispitnih komada s mjerama 1 100 mm × 500 mm (+ 5/ – 22 mm) podvrgnuto je ispitivanju za svaku kategoriju debljine sastavnih ploča i svaku debljinu razmaka kako je utvrđeno u gornjoj točki 1.1.4.

3.3.   Metoda ispitivanja

3.3.1.   Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 3. Priloga III.C.

3.3.2.   Visina pada iznosi 1,5 m (+ 0/ – 5 mm).

3.3.3.   U slučaju asimetričnog dvostrukog ostakljenja, provode se tri ispitivanja na svakoj strani.

3.4.   Tumačenje rezultata

3.4.1.   Dvostruko ostakljenje koje se sastoji od dvije ploče jednoliko kaljenog stakla.

Smatra se da je ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako se oba sastavna dijela razbiju.

3.4.2.   Dvostruko ostakljenje koje se sastoji od dvije ploče slojevitog stakla osim vjetrobranskih stakala.

Smatra se da je ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.4.2.1.   oba sastavna dijela ispitnih komada se rastežu i pucaju, prikazujući brojne kružne pukotine sa središtem otprilike na mjestu udara;

3.4.2.2.   trganja u međuslojevima su dozvoljena, ali glava lutke ne smije proći;

3.4.2.3.   nikakve velike krhotine stakla ne počinju se odvajati od međusloja.

3.4.3.   Dvostruko ostakljenje koje se sastoji od jednoliko kaljene staklene ploče i slojevite staklene ploče ili ploče od stakloplastike osim vjetrobranskih stakala.

Smatra se da je ovo ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.4.3.1.   kaljena staklena ploča puca;

3.4.3.2.   slojevita staklena ploča ili ploča od stakloplastike se rasteže i puca, pokazujući brojne kružne pukotine sa središtem otprilike na mjestu udara;

3.4.3.3.   trganja u međusloju (međuslojevima) su dopuštena pod uvjetom da glava lutke ne prođe kroz ispitni komad;

3.4.3.4.   nikakva velika krhotina stakla ne počinje se odvajati od međusloja.

3.4.4.   Skupina ispitnih komada dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom s obzirom na ponašanje pod udarom glave ako je ispunjen jedan od sljedeća dva uvjeta:

3.4.4.1.   sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate; ili

3.4.4.2.   s obzirom da je ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji niz ispitivanja mora se provesti na novoj skupini ispitnih komada i dati zadovoljavajuće rezultate.

4.   OPTIČKE KVALITETE

Zahtjevi u vezi s redovitim prijenosom svjetlosti navedeni u točki 9.1. Priloga III.C primjenjuju se na jedinice s dvostrukim ostakljenjem ili dijelove jedinica s dvostrukim ostakljenjem smještenim na mjestima bitnim za vozačev vid.

PRILOG III.M

Grupiranje vjetrobranskih stakala za ispitivanje radi homologacije tipa sastavnog dijela

1.   Značajke uzete u obzir su:

1.1.   oblikovana površina vjetrobranskog stakla;

1.2.   visina segmenta;

1.3.   zakrivljenost.

2.   Skupina se sastoji od razreda debljine.

3.   Klasifikacija se obavlja prema redoslijedu od najveće prema najmanje oblikovane površine. Odabire se pet najvećih i pet najmanjih oblikovanih površina, i brojčano označava kako slijedi:

1	za najveću	1	za najmanju
2	za sljedeću najmanju nakon 1	2	za sljedeću najveću nakon 1
3	za sljedeću najmanju nakon 2	3	za sljedeću najveću nakon 2
4	za sljedeću najmanju nakon 3	4	za sljedeću najveću nakon 3
5	za sljedeću najmanju nakon 4	5	za sljedeću najveću nakon 4

4.   Unutar svakog od dva niza utvrđenog u gornjoj točki 3., visine segmenta navedene su kako slijedi:

1	za najveću visinu segmenta;
2	za sljedeću najmanju;
3	za sljedeću najmanju itd.

5.   Unutar svakog od dva niza utvrđenih u gornjoj točki 3., polumjeri zakrivljenosti navedeni su kako slijedi:

1	za najmanji polumjer zakrivljenosti;
2	za sljedeći najveći;
3	za sljedeći najveći itd.

6.   Brojevi dodijeljeni svakom vjetrobranskom staklu u dva niza utvrđena u gornjoj točki 3. pridružuju se.

6.1.   Ono vjetrobransko staklo između pet najvećih koje ima najmanji ukupni zbroj i ono vjetrobransko staklo između pet najmanjih koje ima najmanji ukupni zbroj odabiru se za potpuna ispitivanja utvrđena u Prilogu III.D, III.F, III.H, III.I ili III J.

6.2.   Ostala vjetrobranska stakla u istom nizu ispituju se radi provjere optičkih kvaliteta određenih u točki 9. Priloga III.C.

7.   Nekolicina vjetrobranskih stakala sa značajno različitim parametrima u pogledu oblika i/ili polumjera zakrivljenosti od krajnjih vrijednosti odabrane skupine može se također ispitati ako tehnička služba koja provodi ispitivanja smatra da će predmetni parametri vjerojatno imati značajne negativne učinke.

8.   Ograničenja u skupini utvrđuju se oblikovanom površinom vjetrobranskog stakla. Ako vjetrobransko staklo dostavljeno radi homologacije tipa sastavnog dijela ima oblikovanu površinu izvan odobrenih granica i/ili značajno veću visinu segmenta ili značajno manji polumjer zakrivljenosti, smatra se novim tipom i podliježe dodatnim ispitivanjima ako tehnička služba smatra da su takva ispitivanja tehnički nužna, uzimajući u obzir podatke koje već posjeduje, a odnose se na proizvod i upotrebljavani materijal.

9.   Ako nositelj homologacije tipa sastavnog dijela naknadno proizvede neki drugi model vjetrobranskog stakla koji priprada u već odobreni razred debljine:

9.1.   mora se utvrditi može li se taj model uvrstiti među pet najvećih ili pet najmanjih odabranih za homologaciju tipa sastavnog dijela predmetne skupine;

9.2.   ponovno se provodi brojčano označivanje postupcima utvrđenima u gornjim točkama 3., 4. ili 5.;

9.3.   ako se zbroj brojeva dodijeljenih vjetrobranskom staklu novouvrštenom među pet najvećih ili pet najmanjih vjetrobranskih stakala:

9.3.1.   smatra najmanjim, provode se sljedeća ispitivanja:

9.3.1.1.   za vjetrobransko staklo od kaljenog stakla:

9.3.1.1.1.   fragmentacija;

9.3.1.1.2.   udar modela glave;

9.3.1.1.3.   optičko iskrivljenje;

9.3.1.1.4.   odvajanje sekundarne slike;

9.3.1.1.5.   prijenos svjetlosti;

9.3.1.2.   za vjetrobransko staklo od slojevitog stakla ili stakloplastike:

9.3.1.2.1.   udaro modela glave;

9.3.1.2.2.   optičko iskrivljenje;

9.3.1.2.3.   odvajanje sekundarne slike;

9.3.1.2.4.   prijenoso svjetlosti;

9.3.1.3.   za vjetrobransko staklo od obrađenog slojevitog stakla: ispitivanja utvrđena u točkama 9.3.1.1.1., 9.3.1.1.2. i 9.3.1.2.;

9.3.1.4.   za vjetrobransko staklo prekriveno plastikom: prema potrebi, ispitivanja utvrđena u točki 9.3.1.1. ili 9.3.1.2.;

9.3.2.   smatra da nije najveće, samo ispitivanja propisana u svrhu provjere optičkih kvaliteta utvrđenih u točki 9. Priloga III.C.

PRILOG III.N

Mjerenje visina segmenta i položaja mjesta udara

Za staklenu ploču s jednostrukom krivuljom, visina segmenta bit će najviše h1.

Za staklenu ploču s dvostrukom krivuljom, visina segmenta bit će najviše h1 + h2.

Točke označene sa „2” na slikama 3.a, 3.b i 3.c su primjeri mjesta za točku „2” propisanu u točki 2.5. Priloga III.E.

PRILOG III.O

Provjere sukladnosti proizvodnje

1.   DEFINICIJE

Za potrebe ovog Priloga:

1.1.   „tip proizvoda” znači sve staklene ploče s istim glavnim značajkama;

1.2.   „razred debljine” znači sve staklene ploče s debljinom sastavnih dijelova unutar dopuštenih odstupanja;

1.3.   „proizvodna jedinica” znači sva proizvodna postrojenja jednog ili nekoliko tipova staklenih ploča s poslovnim nastanom na istom mjestu; može uključivati nekoliko proizvodnih linija;

1.4.   „smjena” znači razdoblje proizvodnje koju provodi ista proizvodna linija tijekom dnevnih radnih sati;

1.5.   „serija” znači neprekidno razdoblje proizvodnje istog tipa proizvoda u istoj smjeni;

1.6.   „Ps” znači broj staklenih ploča istog tipa proizvoda proizvedenih u istoj smjeni;

1.7.   „Pr” znači broj staklenih ploča istog tipa proizvoda proizvedenog u seriji.

2.   ISPITIVANJA

Staklene ploče podliježu sljedećim ispitivanjima:

2.1.   Vjetrobranska stakla od kaljenog stakla

2.1.1.   Ispitivanju fragmentacije u skladu sa zahtjevima iz točke 2. Priloga III.D.

2.1.2.   Mjerenju prijenosa svjetlosti u skladu sa zahtjevima iz točke 9.1. Priloga III.C.

2.1.3.   Ispitivanju optičke iskrivljenosti u skladu sa zahtjevom iz točke 9.2. Priloga III.C.

2.1.4.   Ispitivanju odvajanja sekundarne slike u skladu sa zahtjevima iz točke 9.3. Priloga III.C.

2.2.   Jednoliko kaljene staklene ploče

2.2.1.   Ispitivanju fragmentacije u skladu sa zahtjevima iz točke 2. Priloga III.E.

2.2.2.   Mjerenju prijenosa svjetlosti u skladu sa zahtjevima iz točke 9.1. Priloga III.C.

2.2.3.   U slučaju staklenih ploča koje se koriste kao vjetrobranska stakla:

2.2.3.1.   Ispitivanju optičke iskrivljenosti u skladu sa zahtjevima iz točke 9.2. Priloga III.C.

2.2.3.2.   Ispitivanju odvajanja sekundarne slike u skladu sa zahtjevima iz točke 9.3. Priloga III.C.

2.3.   Vjetrobranska stakla od običnog slojevitog stakla i vjetrobranska stakla od stakloplastike

2.3.1.   Ispitivanju modelom glave u skladu sa zahtjevima iz točke 3. Priloga III.F.

2.3.2.   Ispitivanju kuglom od 2 260 g u skladu sa zahtjevima iz točke 4.2. Priloga III.F i točke 2.2. Priloga III.C.

2.3.3.   Ispitivanju otpornosti na visoku temperaturu u skladu sa zahtjevima iz točke 5. Priloga III.C.

2.3.4.   Mjerenju prijenosa svjetlosti u skladu sa zahtjevima iz točke 9.1. Priloga III.C.

2.3.5.   Ispitivanju optičke iskrivljenosti u skladu sa zahtjevima iz točke 9.2. Priloga III.C.

2.3.6.   Ispitivanju odvajanjem sekundarne slike u skladu sa zahtjevima iz točke 9.3. Priloga III.C.

2.3.7.   U slučaju vjetrobranskih stakala od stakloplastike samo:

2.3.7.1.   Ispitivanju otpornosti na abraziju u skladu sa zahtjevima iz točke 2.1. Priloga III.I.

2.3.7.2.   Ispitivanju otpornosti na vlažnost u skladu sa zahtjevima iz točke 3. Priloga III.I.

2.3.7.3.   Ispitivanju otpornosti na kemijska sredstva u skladu sa zahtjevima iz točke 11. Priloga III.C.

2.4.   Obično slojevito staklo i ploče od stakloplastike osim vjetrobranskih stakala

2.4.1.   Ispitivanju udarom kugle od 227 g u skladu sa zahtjevima iz točke 4. Priloga III.G.

2.4.2.   Ispitivanju otpornosti na visoku temperaturu u skladu sa zahtjevima iz točke 5. Priloga III.C.

2.4.3.   Mjerenju prijenosa svjetlosti u skladu sa zahtjevima iz točke 9.1. Priloga III.C.

2.4.4.   U slučaju ploča od stakloplastike samo:

2.4.4.1.   Ispitivanju otpornosti na abraziju u skladu sa zahtjevima iz točke 2.1. Priloga III.I.

2.4.4.2.   Ispitivanju otpornosti na vlažnost u skladu sa zahtjevima iz točke 3. Priloga III.I.

2.4.4.3.   Ispitivanju otpornosti na kemijska sredstva u skladu sa zahtjevima iz točke 11. Priloga III.C.

2.4.5.   Gornje se odredbe smatraju zadovoljenima ako su odgovarajuća ispitivanja provedena na vjetrobranskom staklu istog sastava.

2.5.   Vjetrobranska stakla od obrađenog slojevitog stakla

2.5.1.   Pored ispitivanja opisanih u točki 2.3., ispitivanje fragmentacije treba provesti u skladu sa zahtjevima točke 4. Priloga III.H.

2.6.   Staklene ploče prekrivene plastičnim materijalom

Pored ispitivanja propisanih u različitim točkama ovog Priloga, provode se sljedeća ispitivanja:

2.6.1.   Ispitivanja otpornosti na abraziju u skladu sa zahtjevima iz točke 2.1. Priloga III.I.

2.6.2.   Ispitivanje otpornosti na vlažnost u skladu sa zahtjevima iz točke 3. Priloga III.I.

2.6.3.   Ispitivanje otpornosti na kemijska sredstva u skladu sa zahtjevima iz točke 11. Priloga III.C.

2.7.   Jedinice s dvostrukim ostakljenjem

Ispitivanja koja treba provesti su ona navedena u ovom Prilogu za svaku staklenu ploču koja se sastoji od jedinice s dvostrukim ostakljenjem, uz istu učestalost i iste zahtjeve.

3.   UČESTALOST ISPITIVANJA I REZULTATI

3.1.   Fragmentacija

3.1.1.   Ispitivanja

3.1.1.1.   Prvi niz ispitivanja koji se sastoji od lomljenja u svakom mjestu udara utvrđenom ovom Direktivom provode se fotografskim ispisima na početku proizvodnje svakog novog tipa staklene ploče s ciljem utvrđivanja najozbiljnije točke loma.

Međutim, za vjetrobranska stakla od kaljenog stakla, prvi niz ispitivanja provodi se samo ako godišnja proizvodnja ovog tipa prelazi 200 jedinica.

3.1.1.2.   Tijekom proizvodnje provodi se kontrolno ispitivanje primjenom mjesta loma kako je utvrđeno u točki 3.1.1.1.

3.1.1.3.   Provjera se obavlja na početku svake serije ili nakon promjene boje.

3.1.1.4.   Tijekom serije provode se kontrolna ispitivanja uz sljedeću najmanju učestalost:

Kaljena vjetrobranska stakla		Kaljene staklene ploče osim vjetrobranskih stakala		Vjetrobranska stakla od obrađenog slojevitog stakla
Ps ≤ 200:	jedan lom po seriji	Pr ≤ 500:	jedan po smjeni	0,1 % po tipu
Ps > 200:	jedan lom svaka četiri sata proizvodnje	Pr > 500:	dva po smjeni

3.1.1.5.   Kontrolno ispitivanje provodi se na kraju serije na jednoj od posljednje proizvedenih staklenih ploča.

3.1.1.6.   za Pr < 20, treba provesti samo jedno ispitivanje fragmentacije po seriji.

3.1.2.   Rezultati

Svi rezultati se moraju zabilježiti, uključujući rezultate bez fotografskog ispisa.

Pored toga, fotografski kontaktni ispis mora se napraviti jednom po smjeni, osim Pr ≤ 500. U ovom zadnjem slučaju, radi se samo jedan fotografski kontaktni ispis po seriji.

3.2.   Ispitivanje udarom modela glave

3.2.1.   Ispitivanja

Provjera se obavlja na uzorcima koji odgovaraju najmanje 0,5 % dnevne proizvodnje vjetrobranskih stakala od slojevitog stakla jedne proizvodne linije. Ispituje se najviše 15 vjetrobranskih stakala dnevno.

Izbor uzoraka mora predstavljati proizvodnju različitih tipova vjetrobranskog stakla.

Uz suglasnost administrativne službe, ova se ispitivanja mogu zamijeniti ispitivanjem udarom kugle od 2 260 g (vidjeti točku 3.3. dolje). Ponašanje prilikom udara glave mora se u svakom slučaju godišnje provjeriti na najmanje dva uzorka za svaki razred debljine.

3.2.2.   Rezultati

Svi se rezultati moraju zabilježiti.

3.3.   Ispitivanje udarom kugle od 2 260 g

3.3.1.   Ispitivanja

Najmanja učestalost provjere je jedno cjelokupno ispitivanje mjesečno za svaki razred debljine.

3.3.2.   Rezultati

Svi se rezultati moraju zabilježiti.

3.4.   Ispitivanje udarom kugle od 227 g

3.4.1.   Ispitivanja

Ispitni komadi se izrezuju iz uzorka. Međutim, iz praktičnih razloga, ispitivanja se mogu provoditi na gotovim proizvodima, ili na njihovim dijelovima.

Provjera se obavlja na uzorku koji odgovara najmanje 0,5 % proizvodnje jedne smjene s najviše 10 uzoraka dnevno.

3.4.2.   Rezultati

Svi se rezultati moraju zabilježiti.

3.5.   Visoka temperatura

3.5.1.   Ispitivanja

Ispitni komadi se izrezuju iz uzorka. Međutim, iz praktičnih razloga, ispitivanja se mogu provoditi na gotovim proizvodima ili na njihovim dijelovima. Oni se odabiru tako da se svi međuslojevi ispituju razmjerno njihovoj primjeni.

Provjera se obavlja na najmanje tri uzorka po boji međusloja uzetih iz dnevne proizvodnje.

3.5.2.   Rezultati

Svi se rezultati moraju zabilježiti.

3.6.   Prijenos svjetlosti

3.6.1.   Ispitivanja

Na ovo se ispitivanje dostavljaju reprezentativni uzorci obojenih gotovih proizvoda.

Provjera se obavlja barem na početku svake serije ako je došlo do neke promjene u značajkama staklene ploče koja utječe na rezultate ispitivanja.

Iz ovog se ispitivanja izuzimaju staklene ploče čiji se redoviti prijenos svjetlosti mjeri tijekom homologacije tipa sastavnog dijela od najmanje 80 % u slučaju vjetrobranskih stakala i najmanje 75 % u slučaju staklenih ploča osim vjetrobranskih stakala te staklene ploče iz kategorije V.

Umjesto toga, za kaljene staklene ploče, dobavljač stakla može dostaviti potvrdu o sukladnosti s gore navedenim zahtjevima.

3.6.2.   Rezultati

Vrijednost prijenosa svjetlosti treba zabilježiti. Pored toga, za vjetrobranska stakla s osjenčanim trakama ili trakama protiv zasljepljenja, mora se provjeriti, iz crteža navedenih u točki 3.2.1.2.2.3. Priloga III.A da su takvi pojasevi izvan zone I’.

3.7.   Optičko iskrivljenje i odvajanje sekundarne slike

3.7.1.   Ispitivanja

Svako se vjetrobransko staklo pregledava radi vizualnih oštećenja. Pored toga, primjenom utvrđenih metoda ili bilo koje metode koja daje slične rezultate, provode se mjerenja u različitim područjima vida uz najmanje sljedeće učestalosti:

—	bilo da je Ps ≤ 200, jedan uzorak po smjeni;

—	ili da je Ps > 200, dva uzorka po smjeni;

—	ili 1 % cjelokupne proizvodnje, pri čemu su odabrani uzorci reprezentativni za čitavu proizvodnju.

3.7.2.   Rezultati

Svi se rezultati moraju zabilježiti.

3.8.   Otpornost na abraziju

3.8.1.   Ispitivanja

Ovom ispitivanju podliježu samo ploče prekrivene plastikom i ploče od stakloplastike. Mora se provesti barem jedna provjera mjesečno po tipu prevlake od plastičnog materijala ili međusloja.

3.8.2.   Rezultati

Mjerenje raspršenosti svjetlosti treba zabilježiti.

3.9.   Otpornost na vlažnost

3.9.1.   Ispitivanja

Ovom ispitivanju podliježu samo ploče prekrivene plastikom i ploče od stakloplastike. Mora se provesti barem jedna provjera mjesečno po tipu prevlake od plastičnog materijala ili međusloja.

3.9.2.   Rezultati

Svi se rezultati moraju zabilježiti.

3.10.   Otpornost na kemijska sredstva

3.10.1.   Ispitivanja

Ovom ispitivanju podliježu samo ploče prekrivene plastikom i ploče od stakloplastike. Mora se provesti barem jedna provjera mjesečno po tipu prevlake od plastičnog materijala ili međusloja.

3.10.2.   Rezultati

Svi se rezultati moraju zabilježiti.

PRILOG III.P

OBRAZAC

Naziv tijela

Prilog certifikatu o EZ homologaciji tipa sastavnog dijela za traktor s obzirom na vjetrobransko stako i druge staklene ploče

(članak 4. stavak 2. Direktive 2003/37/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o homologaciji traktora za poljoprivredu i šumarstvo, njihovih prikolica i priključnih vučenih strojeva, kao i njihovih sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica)

EZ homologacija tipa br.: …Proširenje br.: …

1.   Marka (naziv poduzeća) traktora:

…

2.   Tip i prema potrebi trgovački naziv traktora:

…

3.   Naziv i adresa proizvođača:

…

4.   Naziv i adresa ovlaštenog zastupnika proizvođača (ako postoji):

…

5.   Opis tipa vjetrobranskog stakla i drugih staklenih ploča (kaljeno, slojevito, plastično, od stakloplastike, ravno, zakrivljeno itd.):

…

6.   Broj EZ homologacije tipa sastavnog dijela vjetrobranskog stakla i drugih ploča:

…

7.   Datum kada je traktor dostavljen za EZ homologaciju tipa:

…

8.   Tehnička služba odgovorna za homologaciju tipa:

…

9.   Datum izvješća koje izdaje ta služba:

…

10.   Broj izvješća koje je izdala ta služba:

…

11.   EZ homologacija tipa sastavnog dijela za vjetrobransko staklo i druge staklene ploče je dodijeljena/odbijena (1).

12.   Mjesto: …

13.   Datum: …

14.   Potpis: …

15.   Sljedeći dokumenti koji nose gore navedeni broj EZ homologacije tipa sastavnog dijela prilažu se ovom dokumentu:

…crteži s dimenzijama;

…skica ili fotografija vjetrobranskog stakla i drugih staklenih ploča u kabini traktora.

Ovi se podaci dostavljaju nadležnim tijelima drugih država članica na njihov izričiti zahtjev.

16.   Napomene:

…

…

…

…

…

---

(1)  Prekrižiti nepotrebno.

PRILOG IV.

Mehaničke spojnice između traktora i vučenog vozila i uspravno opterećenje na vučnoj spojnici

1.   DEFINICIJE

1.1.   „Mehanička spojnica između traktora i vučenog vozila” znači sastavni dijelovi ugrađeni na traktor i vučeno vozilo kako bi se osigurao mehanički spoj između tih vozila.

Ovom su Direktivom obuhvaćeni samo sastavni dijelovi mehaničke spojnice za traktore.

Između različitih tipova sastavnih dijelova mehaničke spojnice za traktore, osnovna se razlika radi između:

—	tipa vučne spojnice s klinom (vidjeti slike 1. i 2. Dodatka 1.),

—	vučne kuke (vidjeti sliku 1. – „Dimenzije vučne kuke” u ISO 6489-1:2001),

—	vučne vilice (vidjeti sliku 3. Dodatka 1.).

1.2.   „Tip mehaničke spojnice između traktora i vučenog vozila” znači dijelovi koji se međusobno ne razlikuju u bitnim značajkama kao što su:

1.2.1.   priroda sastavnog dijela mehaničke spojnice;

1.2.2.   vučne ušice (promjera 40 mm i/ili 50 mm);

1.2.3.   vanjski oblik, dimenzije ili način rada (npr. automatski ili neautomatski);

1.2.4.   materijal;

1.2.5.   vrijednost D prema definiciji iz Dodatka 2. za ispitivanje provedeno primjenom dinamičke metode ili mase prikolice prema definiciji iz Dodatka 3. za ispitivanja provedena primjenom statičke metode te također uspravnog opterećenja na točki spajanja S.

1.3.   „Referentno središte mehaničke spojnice” znači točka na osi klina koja je jednako udaljena od krakova spojnice kod vučne spojnice s klinom i točke sjecišta ravnine simetrije kuke s linijom konkavnog dijela kuke na razini dodira s vučnom učicom kada je u položaju za vuču.

1.4.   „Visina iznad tla mehaničke spojnice (h)” znači udaljenost između vodoravne ravnine kroz referentno središte mehaničke spojnice i vodoravne ravnine na kojoj su smješteni kotači traktora.

1.5.   „Prevjes mehaničke spojnice (c)” znači udaljenost između referentnog središta sastavnog dijela mehaničke spojnice i vertikalne ravnine koja prolazi osovinom na koju su postavljeni stražnji kotači traktora.

1.6.   „Vertikalno opterećenje na točki spajanja (S)” znači prijenos opterećenja, u statičkim uvjetima na referentom središtu mehaničke spojnice.

1.7.   „Automatski uređaj” znači sastavni dio mehaničke spojnice sa koji se sam zatvara i zabravljuje pri ulasku vučne ušice ruda bez potrebe daljnjeg djelovanja.

1.8.   „Razmak osovina traktora (l)” znači udaljenost između vertikalnih ravnina okomitih na središnju uzdužnu ravninu traktora koja prolazi osovinama traktora.

1.9.   „Težina na prednjoj osovini neopterećenog traktora (a)” znači onaj dio težine traktora, koji se, u statičkim uvjetima, prenosi na tlo pomoću prednje osovine traktora.

2.   OPĆI ZAHTJEVI

2.1.   Sastavni dijelovi mehaničke spojnice mogu se konstruirati za automatsko ili neautomatsko funkcioniranje.

2.2.   Sastavni dijelovi mehaničke spojnice na traktoru moraju ispunjavati zahtjeve u pogledu dimenzije i čvrstoće iz točke 3.1. i točke 3.2., te zahtjeve u pogledu vertikalnog opterećenja na točki spajanja iz točke 3.3.

2.3.   Sastavni dijelovi mehaničke spojnice moraju se konstruirati i izraditi tako da u uobičajenoj primjeni nastave funkcionirati na zadovoljavajući način i da zadrže značajke propisane ovom Direktivom.

2.4.   Svi dijelovi sastavnih dijelova mehaničke spojnice moraju biti izrađeni od materijala dostatne kvalitete da izdrže ispitivanja iz točke 3.2. i moraju imati značajke trajne čvrstoće.

2.5.   Sve spojnice i njihova zabravljivanja moraju se lako uključiti i otpustiti i moraju biti konstruirane tako da u uobičajenim radnim uvjetima nije moguće nenamjerno odspajanje spojnice.

Kod sastavnih dijelova automatske spojnice, zabravljeni se položaj mora osigurati pomoću primjenom dvaju sigurnosnih uređaja nezavisnog djelovanja. Međutim, potonji se mogu otpuštati primjenom iste naprave za upravljanje.

2.6.   Vučna ušica mora se moći zakretati vodoravno najmanje 60° na obje strane uzdužne osi neugrađene spojne naprave. Pored toga, čitavo se vrijeme zahtijeva vertikalna pokretljivost od 20° prema gore i prema dolje. (Vidjeti također Dodatak 1.)

Kutevi pregibanja ne smiju se postizati istodobno.

2.7.   Čeljust mora dopustiti da se vučne ušice osno zakreću najmanje 90° na desno ili lijevo oko uzdužne osi spojnice sa stalnim kočnim momentom između 30 i 150 Nm.

Vučna kuka mora omogućiti da se vučna ušica osno zakreće najmanje 20° na desno ili lijevo oko uzdužne osi kuke.

2.8.   Ako je najmanje jedna mehanička spojnica dobila EZ homologaciju tipa sastavnog dijela, drugi tipovi mehaničkih veza ili spojnica, koje se koriste u državama članicama, homologiraju se za razdoblje od 10 godina od datuma stupanja na snagu Direktive 89/173/EEZ, bez da se osporava EZ homologacija tipa traktora.

2.9.   Kako bi se spriječilo nenamjerno otkopčavanje vučne ušice, razmak između vrha vučne kuke i graničnika (naprava za blokirane) ne smije prelaziti 10 mm pri najvećem konstrukcijskom opterećenju.

3.   POSEBNI ZAHTJEVI

3.1.   Dimenzije

Dimenzije sastavnih dijelova mehaničke spojnice traktora moraju ispunjavati zahtjeve Dodatka 1., slika 1., 2. i 3. Mogu se odabrati bilo koje dimenzije ako nisu prikazane na tim slikama.

3.2.   Čvrstoća

3.2.1.   U svrhu provjere njihove čvrstoće, sastavni dijelovi mehaničke spojnice moraju proći dinamičko ispitivanje u uvjetima navedenim u Dodatku 2. ili statičko ispitivanje u uvjetima navedenim u Dodatku 3.

3.2.2.   Ispitivanje ne smije uzrokovati nikakvo trajno oštećenje, lomove ili traganja.

3.3.   Vertikalno opterećenje na točki spajanja (S)

3.3.1.   Najveće statičko vertikalno opterećenje utvrđuje proizvođač. Međutim, ono ni u kojem slučaju ne smije prelaziti 3 tone.

3.3.2.   Uvjeti prihvaćanja:

3.3.2.1.   Dopušteno statičko vertikalno opterećenje ne smije prelaziti tehnički dopušteno statičko uspravno opterećenje prema preporuci proizvođača traktora niti statičko vertikalno opterećenje utvrđeno za vučnu napravu sukladno EZ homologaciji tipa sastavnog dijela.

3.3.2.2.   Moraju se poštovati zahtjevi iz točke 2. Priloga I. Direktivi 2009/63/EZ (1), ali se najveće opterećenje na stražnjoj osovini ne smije prekoračiti.

3.4.   Visina iznad tla spojne naprave (h)

(vidjeti donju sliku).

3.4.1.   Svi traktori moraju biti opremljeni spojnom napravom, čija visina iznad tla mora biti sukladna jednom od sljedećih odnosa:

ili

gdje je:

mt	:	masa traktora (vidjeti Prilog I. točku 1.6.);
m1t	:	masa traktora (vidjeti Prilog I. točku 1.6.) s težinom balasta na prednjoj osovini;
ma	:	masa na prednjoj osovini neopterećenog traktora (vidjeti Prilog IV. točku 1.9.);
mla	:	masa na prednjoj osovini traktora (vidjeti Prilog IV. točku 1.9.) s težinom balasta na prednjoj osovini;
l	:	razmak osovina traktora (vidjeti Prilog IV. točku 1.8.);
S	:	vertikalno opterećenje na točki spajanja (vidjeti Prilog IV. točku 1.6.);
c	:	udaljenost između referentnog središta mehaničke spojnice i okomite ravnine koja prolazi osovinom stražnjih kotača traktora (vidjeti Prilog IV. točku 1.5.).

4.   ZAHTJEV ZA EZ HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA

4.1.   Zahtjev za EZ homologaciju tipa sastavnog dijela za traktor s obzirom na spojnu napravu mora podnijeti proizvođač naprave ili njegov ovlašteni zastupnik.

4.2.   Za svaki tip sastavnog dijela mehaničke spojnice, uz zahtjev se moraju priložiti sljedeći dokumenti i pojedinosti:

—	crteži spojne naprave u mjerilu (tri primjerka). Ovi crteži moraju naročito detaljno prikazivati potrebne dimenzije, kao i mjere za postavljanje naprave,

—	kratak tehnički opis spojne naprave navodeći tip izrade i upotrebljavani materijal,

—	izvješće o vrijednosti D iz Dodatka 2. za dinamičko ispitivanje ili vrijednosti T (vučna sila) iz Dodatka 3. za statičko ispitivanje, te također uspravno opterećenje na točki spajanja S,

—	jedan ili više uzoraka naprava prema zahtjevu tehničke službe.

5.   NATPISI

5.1.   Svaki sastavni dio mehaničke spojnice koji je sukladan tipu za koji je dodijeljena EZ homologacija tipa sastavnog dijela, mora nositi sljedeće natpise:

5.1.1.   trgovački naziv ili oznaku;

5.1.2.   oznaku EZ homologacije tipa sastavnog dijela sukladno modelu iz Dodatka 4.;

5.1.3.   ako je čvrstoća provjerena sukladno Dodatku 2. (dinamičko ispitivanje):

dopuštenu vrijednost D;

vrijednost statičkog uspravnog opterećenja S;

5.1.4.   ako je čvrstoća provjerena sukladno Dodatku 3. (statičko ispitivanje):

vučena masa i vertikalno opterećenje na točki spajanja S.

5.2.   Podaci moraju biti jasno vidljivi, lako čitljivi i trajni.

6.   UPUTE ZA UPORABU

Uz sve mehaničke spojnice moraju se priložiti proizvođačeve upute za uporabu. Te upute moraju uključivati broj EZ homologacije tipa sastavnog dijela te također i vrijednosti D ili T ovisno o tome koje je ispitivanje provedeno na spojnici.

---

(1)  Direktiva 2009/63/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o određenim dijelovima i značajkama traktora za poljoprivredu i šumarstvo (kodificirana verzija) (SL L 214, 19.8.2009., str. 23.).

PRILOG V.

Mjesto i način postavljanja propisanih pločica i natpisa na nadogradnji traktora

1.   OPĆENITO

1.1.   Svi traktori za poljoprivredu i šumarstvo moraju imati pločicu i natpise opisane u sljedećim točkama. Pločicu i natpise postavlja proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik.

2.   PLOČICA PROIZVOĐAČA

Pločica proizvođača, izrađena prema modelu prikazanom u Dodatku ovom Prilogu mora se čvrsto postaviti na istaknutom i lako dostupnom mjestu na dijelu koji uobičajeno ne podliježe zamjeni u uporabi. Na jasan i neizbrisiv način mora prikazivati sljedeće podatke prema navedenom redoslijedu.

2.1.1.   Naziv proizvođača.

2.1.2.   Tip traktora (i verziju prema potrebi).

2.1.3.   Broj EZ homologacije tipa.

Ovaj se broj sastoji od malog slova „e” iza kojeg, prema navedenom redoslijedu, slijedi razlikovni broj ili slova zemlje koja je dodijelila EZ homologaciju tipa:

1 za Njemačku; 2 za Francusku; 3 za Italiju; 4 za Nizozemsku; 5 za Švedsku; 6 za Belgiju; 7 za Mađarsku; 8 za Češku; 9 za Španjolsku; 11 za Ujedinjenu Kraljevinu; 12 za Austriju; 13 za Luksemburg; 17 za Finsku;18 za Dansku; 19 za Rumunjsku; 20 za Poljsku; 21 za Portugal; 23 za Grčku; 24 za Irsku; 26 za Sloveniju; 27 za Slovačku; 29 za Estoniju; 32 za Latviju; 34 za Bugarsku; 36 za Litvu; 49 za Cipar i 50 za Maltu,

i homologacijskog broja koji odgovara broju certifikata o homologaciji tipa koji je izdan za tip vozila.

Između slova „e” popraćenog s razlikovnom oznakom države koja je dodijelila EZ homologaciju tipa i homologacijski broj stavlja se znak zvjezdice.

2.1.4.   Identifikacijski broj traktora.

2.1.5.   Najmanja i najveća vrijednost za najveću dopuštenu masu traktora, ovisno o mogućim tipovima guma koje se mogu ugraditi.

2.1.6.   Raspodjela najveće dopuštene mase vozila na osovine traktora, sukladno mogućim tipovima guma koje se mogu ugraditi; ovaj se podatak mora navesti redoslijedom od prednje prema stražnjoj osovini.

2.1.7.   Tehnički dopuštena vučena masa (mase): kako je navedeno u točki 1.7. Priloga I.

2.1.8.   Kad je riječ o traktorima stavljenima na njihova tržišta, države članice mogu zatražiti da se zemlja završnog sklapanja također navede pored naziva proizvođača ako je konačno sastavljanje obavljeno izvan zemlje proizvođača, ali ne u državi članici Zajednice.

2.2.   Proizvođač može navesti dodatne informacije ispod ili sa strane propisanih natpisa, izvan jasno označenog pravokutnika koji obuhvaća samo podatke propisane u točkama 2.1.1. do 2.1.7. (vidjeti dolje naveden primjer pločice proizvođača).

3.   IDENTIFIKACIJSKI BROJ TRAKTORA

Identifikacijski broj traktora predstavlja određenu kombinaciju znakova koje je proizvođač dodijelio svakom traktoru. Njegova je svrha osigurati jasnu identifikaciju svakog traktora tijekom razdoblja od 30 godina, bez pozivanja na druge podatke.

Mora biti označen na pločici proizvođača te također na šasiji, ili drugoj sličnoj strukturi.

3.1.1.   Kadgod je moguće, mora se navesti u jednom retku.

3.1.2.   Mora se označiti na šasiji ili sličnoj strukturi, na prednjoj desnoj strani vozila.

3.1.3.   Mora se postaviti na jasno vidljivo i dostupno mjesto ukucavanjem ili utiskivanjem, tako da se ne može izbrisati ni oštetiti.

4.   ZNAKOVI

4.1.   Za sve oznake predviđene u točkama 2. i 3. moraju se primjenjivati rimska slova i arapske brojke. Međutim, rimska slova koja se koriste u oznakama predviđenima u točkama 2.1.1. i 3. moraju biti velika slova.

Za identifikacijski broj traktora:

4.2.1.   primjena slova „I”, „O” i „Q”te crtica, zvjezdica i drugih posebnih znakova nije dozvoljena;

najmanja visina slova i brojki treba biti sljedeća:

4.2.2.1.   7 mm za znakove označene izravno na šasiji, okviru ili drugoj sličnoj strukturi traktora;

4 mm za znakove označene na pločici proizvođača.

Primjer pločice proizvođača

Sljedeći primjer ni na koji način ne dovodi u pitanje podatke koji se mogu zaista staviti na pločicu proizvođača: naveden je isključivo u informativne svrhe.

STELLA TRAKTOR WERKE

Tip: 846 E

Europski broj: e * 1 * 1 792

Identifikacijski broj: GBS18041947

Ukupna dopuštena masa (1): 4 820 do 6 310 kg Dopušteno opterećenje na prednjoj osovini (1): 2 390 do 3 200 kg Dopušteno opterećenje na stražnjoj osovini (1): 3 130 do 4 260 kg

Dopuštena vučena masa: — nekočena vučena masa: 3 000 kg — nezavisno kočena vučena masa: 6 000 kg — vučena masa s inercijskim kočenjem: 3 000 kg — hidraulično ili pneumatski vučena masa: 12 000 kg

---

(1)  Ovisno o gumama.

PRILOG VI.

UPRAVLJANJE KOČENJA VUČENIH VOZILA I POVEZIVANJE KOČENJA IZMEĐU TRAKTORA I VUČENIH VOZILA

1.   Kada traktor ima ugrađenu napravu za upravljanje kočenja prikolice, naprava mora biti bilo ručna ili nožna i mora je biti moguće postupno uključivati s vozačevog sjedala, a na nju ne smije utjecati rad niti jedne druge upravljačke naprave.

Kada je traktor opremljen pneumatskih ili hidrauličnim priključkom kočenja smještenim između traktora i vučene mase, potrebno je ugraditi samo jednu napravu za upravljanje za radno kočenje skupa vozila.

2.   Sustavi kočenja koji se koriste mogu biti sustavi, čije su značajke definirane u Prilogu I. Direktivi 76/432/EEZ u vezi s kočnim uređajima traktora na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo.

Ugradba mora biti konstruirana i izvedena tako da se osigura da ne može ometati rad traktora u slučaju kvara ili lošeg rada kočnog uređaja vučenog vozila ili u slučaju trganja kočnog priključka.

3.   Ako je kočni priključak između traktora i vučenog (vučenih) vozila hidraulični ili pneumatski, mora se također zadovoljavati jedan ili drugi od sljedećih uvjeta.

3.1.   Hidraulični priključak:

Hidraulični priključak mora biti izveden s jednim vodom.

Mora ispunjavati normu ISO 5676 iz 1983., pri čemu je utičnica na traktoru.

Kada nije uključena, naprava za upravljanje kočenja mora omogućiti dobavu nultog tlaka na kočnom priključku; radni tlak ne smije biti manji od 10 i ne veći od 15 MPa.

Ne smije postojati mogućnost odspajanja izvora energije od motora.

3.2.   Pneumatski priključak:

Priključak između traktora i vučenog (vučenih) vozila treba biti izveden s dva voda: dobavni vod i kočni vod, kočenje se vrši povećanjem tlaka.

Kočni priključak mora ispunjavati normu ISO 1728 iz 1980.

Rad naprave za upravljanje mora omogućiti dobavu radnog tlaka od najmanje 0,65, a najviše 0,8 MPa na kočnom priključku.

PRILOG VII.

DIO A

Direktiva stavljena izvan snage s popisom njezinih naknadnih izmjena

(navodi se u članku 10.)

Direktiva Vijeća 89/173/EEZ (SL L 67, 10.3.1989., str. 1.)
Akt o pristupanju iz 1994., Prilog I. točka XI.C.II.7. (SL C 241, 29.8.1994., str. 207.)
Direktiva 97/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 277, 10.10.1997., str. 24.)	samo u pogledu upućivanja na Direktivu 89/173/EEZ u članku 1. prvoj alineji
Direktiva Komisije 2000/1/EZ (SL L 21, 26.1.2000., str. 16.)
Akt o pristupanju iz 2003., Prilog II. točka I.A.33. (SL L 236, 23.9.2003., str. 62.)
Direktiva Komisije 2006/26/EZ (SL L 65, 7.3.2006., str. 22.)	samo u pogledu upućivanja na Direktivu 89/173/EEZ u članku 4. i Prilogu IV.
Direktiva Vijeća 2006/96/EZ (SL L 363, 20.12.2006., str. 81.)	samo u pogledu upućivanja na Direktivu 89/173/EEZ u članku 1. i točki A.31 Priloga

DIO B

Rokovi za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo i primjenu

(navodi se u članku 10.)

Direktiva	Rok za prenošenje	Datum primjene
89/173/EEZ	31. prosinca 1989.	—
97/54/EZ	22. rujna 1998.	23. rujna 1998.
2001/1/EZ	30. lipnja 2000.	—
2006/26/EZ	31. prosinca 2006. (1)	—
2006/96/EZ	1. siječnja 2007.	—

---

(1)  U skladu s člankom 5. Direktive 2006/26/EZ:

„1.

S učinkom od 1. siječnja 2007., u odnosu na vozila koja ispunjavaju zahtjeve utvrđene u direktivama 74/151/EEZ, 78/933/EEZ, 77/311/EEZ odnosno 89/173/EEZ kako su izmijenjene ovom Direktivom, države članice, zbog razloga koji se odnose na predmet ove Direktive, neće: (a) odbiti dodijeliti EZ homologaciju tipa ni nacionalnu homologaciju; (b) zabraniti registraciju, prodaju ni stavljanje u uporabu takvog vozila.

2.

S učinkom od 1. srpnja 2007., u odnosu na vozila koja ne ispunjavaju zahtjeve utvrđene u direktivama 74/151/EEZ, 78/933/EEZ, 77/311/EEZ odnosno 89/173/EEZ kako su izmijenjene ovom Direktivom, zbog razloga koji se odnose na predmet ove Direktive, države članice: (a) više ne dodijeljuju EZ homologaciju tipa; (b) mogu odbiti dodijeliti nacionalnu homologaciju tipa.

3.

S učinkom od 1. srpnja 2009. u odnosu na vozila koja ne ispunjavaju zahtjeve utvrđene u direktivama 74/151/EEZ, 78/933/EEZ, 77/311/EEZ odnosno 89/173/EEZ kako su izmijenjene ovom Direktivom, zbog razloga koji se odnose na predmet ove Direktive, države članice: (a) smatraju certifikate o sukladnosti koji se prilažu novim vozilima u skladu s odredbama 2003/37/EZ više nevažećima za potrebe članka 7. stavka 1.; (b) mogu odbiti registraciju, prodaju ili stavljanje u uporabu tih novih vozila.”

PRILOG VIII.

KORELACIJSKA TABLICA

Direktiva 89/173/EEZ	Direktiva 2006/26/EZ	Ova Direktiva
Članak 1.		Članak 1.
Članak 2. stavak 1. uvodni dio	Članak 5. stavak 1. uvodni dio	Članak 2. stavak 1. prvi podstavak uvodni dio
Članak 2. stavak 1. od prve do šeste alineje		—
Članak 2. stavak 1., zadnja rečenica		—
	Članak 5. stavak 1. točke (a) i (b)	Članak 2. stavak 1. prvi podstavak točke (a) i (b)
Članak 2. stavak 2.		Članak 2. stavak 1. drugi podstavak
—	Članak 5. stavak 2.	Članak 2. stavak 2.
—	Članak 5. stavak 3.	Članak 2. stavak 3.
Članci 3. i 4.		Članci 3. i 4.
Članak 5. stavak 1.		Članak 5. prvi stavak
Članak 5. stavak 2.		Članak 5. drugi i treći stavak
Članci 6. do 9.		Članci od 6. do 9.
Članak 10. stavak 1.		—
Članak 10. stavak 2.		Članak 10.
—		Članci 11. i 12.
Članak 11.		Članak 13.
Prilozi od I. do VI.		Prilozi od I. do VI.
—		Prilog VII.
—		Prilog VIII.

---