06/Sv. 012

HR

Službeni list Europske unije

1

---

---

/

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

30.09.2013.

---

Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01	Opća, financijska i institucionalna pitanja
02	Carinska unija i slobodno kretanje robe
03	Poljoprivreda
04	Ribarstvo
05	Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06	Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07	Prometna politika
08	Politika tržišnog natjecanja
09	Porezi
10	Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11	Vanjski odnosi
12	Energetika
13	Industrijska politika i unutarnje tržište
14	Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15	Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16	Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17	Pravo poduzećâ
18	Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19	Područje slobode, sigurnosti i pravde
20	Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007. U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.	numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

—	Zakonodavstvo („L”),

—	Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.

---

06/Sv. 012

HR

Službeni list Europske unije

3

---

31991L0371

---

L 205/48

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.06.1991.

---

DIREKTIVA VIJEĆA

od 20. lipnja 1991.

o provedbi Sporazuma između Europske ekonomske zajednice i Švicarske Konfederacije o izravnom osiguranju osim životnog osiguranja

(91/371/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 57. stavak 2. posljednju rečenicu i članak 235.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

u suradnji s Europskim parlamentom (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da je Sporazum između Europske ekonomske zajednice i Švicarske Konfederacije o izravnom osiguranju osim životnog osiguranja potpisan u Luxembourgu 10. listopada 1989.;

budući da je jedan od učinaka toga Sporazuma nametanje društvima za osiguranje sa sjedištem u Švicarskoj drukčijih pravnih propisa od onih koji se sukladno glavi III. Direktive Vijeća 73/239/EEZ od 24. srpnja 1973. o usklađivanju zakona i drugih propisa o pokretanju i obavljanju poslova izravnog osiguranja osim životnog (4), primjenjuju na agencije i podružnice s poslovnim nastanom u Zajednici, a čija poduzeća imaju sjedišta izvan Zajednice;

budući da usklađeni propisi koji se odnose na te djelatnosti koje u Zajednici obavljaju švicarska društva podložno odredbama navedenog Sporazuma moraju stupiti na snagu istog dana u svim državama članicama Zajednice; budući da taj Sporazum neće stupiti na snagu prije prvoga dana prve kalendarske godine nakon razmjene instrumenata odobrenja,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Države članice izmjenjuju svoje nacionalne propise kako bi se uskladili sa Sporazumom između Europske ekonomske zajednice i Švicarske Konfederacije u razdoblju od 24 mjeseca od obavijesti o ovoj Direktivi. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kad države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 2.

Države članice u svojim nacionalnim propisima izričito navode da njihove izmjene donesene u skladu s ovim Sporazumom ne stupaju na snagu do dana stupanja na snagu Sporazuma.

Članak 3.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 53, 5.3.1990., str. 45.

(2)  SL C 72, 18.3.1991., str. 175. i Odluka od 12. lipnja 1991. (još nije objavljena u Službenom listu).

(3)  SL C 56, 7.3.1990., str. 27.

(4)  SL L 228, 16.8.1973., str. 3.

---

06/Sv. 012

HR

Službeni list Europske unije

4

---

31991L0672

---

L 373/29

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.12.1991.

---

DIREKTIVA VIJEĆA

od 16. prosinca 1991.

o uzajamnom priznavanju nacionalnih svjedodžbi zapovjednika za prijevoz putnika i robe unutarnjim vodnim putovima

(91/672/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 75.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da je primjereno raditi na uvođenju zajedničkih odredaba o plovidbi plovila za plovidbu unutarnjim vodnim putovima u Zajednici;

budući da je radi promicanja slobodne plovidbe na unutarnjim vodnim putovima u Zajednici kao prvi korak primjereno postići uzajamno priznavanje nacionalnih svjedodžbi zapovjednika za prijevoz putnika i robe unutarnjim vodnim putovima;

budući da je za plovidbu određenim unutarnjim vodnim putovima potrebno zadovoljiti dodatne zahtjeve u pogledu poznavanja lokalnih okolnosti,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Za potrebe ove Direktive, nacionalne svjedodžbe zapovjednika za prijevoz putnika i robe unutarnjim vodnim putovima iz Priloga I. dijele se na:

Skupinu A:	nacionalne svjedodžbe zapovjednika koje vrijede za vodne putove pomorskog karaktera navedene u Prilogu II.,
Skupinu B:	nacionalne svjedodžbe zapovjednika koje vrijede za druge vodne putove u Zajednici, s izuzetkom rijeka Rajne, Lek i Waal.

Članak 2.

Podložno odredbama članka 3. stavka 5., dozvola zapovjednika za plovidbu Rajnom izdana u skladu s revidiranom Konvencijom o plovidbi Rajnom vrijedi za sve vodne putove u Zajednici.

Članak 3.

1.   Sve države članice priznaju valjanost svjedodžbi zapovjednika koje su još uvijek na snazi i navedene su u skupini A u Prilogu I. za plovidbu vodnim putovima pomorskog karaktera navedenima u Prilogu II. kao da su one same izdale te svjedodžbe.

2.   Države članice uzajamno priznaju valjanost svjedodžbi zapovjednika koje su još uvijek na snazi i navedena su u skupini B Priloga I. za plovidbu njihovim unutarnjim vodnim putovima, osim onih za koje je potrebna dozvola za plovidbu Rajnom ili koja su navedena u Prilogu II., kao da su same izdale svjedodžbe.

3.   Država članica može priznati svjedodžbu zapovjednika navedenu u skupini A ili skupini B Priloga I. pod jednakim uvjetima o najmlađoj dobi, koji vrijede u toj državi članici za izdavanje svjedodžbi zapovjednika u istoj skupini.

4.   Država članica može ograničiti priznavanje svjedodžbi zapovjednika na one kategorije plovila za koje ta svjedodžba vrijedi u državi članici koja ju je izdala.

5.   Podložno savjetovanju s Komisijom i drugim državama članicama, država članica može zahtijevati da za plovidbu određenim vodnim putovima, osim vodnim putovima pomorskog karaktera navedenima u Prilogu II., zapovjednici zadovoljavaju dodatne uvjete u pogledu poznavanja lokalnih okolnosti jednakih onima za nacionalne zapovjednike.

6.   Ova Direktiva ne sprečava državu članicu da od zapovjednika koji plovilima prevoze opasne tvari na njezinome državnom području zahtijeva dodatno znanje.

Države članice kao dokaz tog znanja priznaju uvjerenje izdano u skladu s brojem 10 170 ADNR-a.

Članak 4.

Komisija prema potrebi poduzima potrebne korake radi prilagođavanja popisa svjedodžbi iz Priloga I. u skladu s postupkom utvrđenim u članku 7.

Članak 5.

Vijeće najkasnije do 31. prosinca 1994. odlučuje kvalificiranom većinom o zajedničkim odredbama u pogledu plovidbe plovila za plovidbu unutarnjim vodnim putovima za prijevoz robe i putnika na temelju prijedloga Komisije kojeg treba podnijeti najkasnije do 31. prosinca 1993.

Članak 6.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 1. siječnja 1993. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 7.

1.   Za potrebe primjene članka 4., Komisiji pomaže odbor sastavljen od predstavnika država članica kojim predsjedava predstavnik Komisije.

2.   Predstavnik Komisije odboru podnosi nacrt izmjene Priloga I. Odbor daje svoje mišljenje o nacrtu u roku kojega predsjednik može odrediti u skladu s hitnošću predmeta. Mišljenje se donosi većinom utvrđenom u članku 148. stavku 2. Ugovora u slučaju odluke koju Vijeće treba donijeti na prijedlog Komisije. Glasovi predstavnika država članica unutar odbora se ponderiraju na način utvrđen u tom članku. Predsjednik ne glasuje.

Komisija donosi izmjenu Priloga I. ako je ona u skladu s mišljenjem odbora.

Ako planirana izmjena nije u skladu s mišljenjem odbora ili ako mišljenje nije dano, Komisija bez odgađanja Vijeću podnosi prijedlog koji se odnosi na mjere koje je potrebno poduzeti. Vijeće donosi odluku kvalificiranom većinom.

Ako u roku od tri mjeseca nakon upućivanja Vijeću ono nije donijelo odluku, Komisija donosi predloženu izmjenu.

Članak 8.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 120, 7.5.1988., str. 7.

(2)  SL C 12, 16.1.1989., str. 41.

(3)  SL C 318, 12.12.1988., str. 18.

---

PRILOG I.

POPIS NACIONALNIH SVJEDODŽBI ZAPOVJEDNIKA ZA PRIJEVOZ PUTNIKA I ROBE UNUTARNJIM VODNIM PUTOVIMA IZ ČLANKA 1. OVE DIREKTIVE

SKUPINA A:

Svjedodžbe zapovjednika koje vrijede za vodne putove pomorskog karaktera navedene u Prilogu II.   Kraljevina Belgija — „Brevet de conduite A (arręté royal no … du …)”/„Vaarbrevet A (Koninklijk Besluit nr. … van …)”.   Savezna Republika Njemačka — „Schifferpatent” s dodanom valjanosti za „Seeschiffahrtsstrassen” (Binnenschifferpatentverordnung 7.12.1981.).   Francuska Republika — Certificat général de capacité de catégorie „A” koji nosi pečat koji potvrđuje valjanost svjedodžbe na vodnim putovima skupine A (2. zona plovidbe u smislu Direktive 82/714/EEZ) (1) (décret du 23 juillet 1991., Journal officiel du 28 juillet 1991.), — „Certificats spéciaux de capacité” koji nosi pečat koji potvrđuje valjanost svjedodžbe o vodnim putovima skupine A (2. zona plovidbe u smislu Direktive 82/714/EEZ) (décret du 23 juillet 1991., Journal officiel du 28 juillet 1991.).   Kraljevina Nizozemska — „Groot Vaarbewijs II” (Binnenschepenwet, Staatsblad 1981, nr. 678).

SKUPINA B:

Svjedodžbe zapovjednika u Zajednici, s izuzetkom rijeka Rajne, Lek i Waal   Kraljevina Belgija — „Brevet de conduite B (arręté royal no … du …)”/„Vaarbrevet B (Koninklijk Besluit nr. … van …)”.   Savezna Republika Njemačka — „Schifferpatent” (Binnenschifferpatentverordnung 7.12.1981.).   Francuska Republika — Certificat général de capacité de catégorie „A”, koji ne nosi pečat koji potvrđuje valjanost svjedodžbe na vodnim putovima skupine A (2. zona plovidbe u smislu Direktive 82/714/EEZ) (décret du 23 juillet 1991., Journal officiel du 28 juillet 1991.), — „Certificats spéciaux de capacité” koji ne nosi pečat koji potvrđuje valjanost svjedodžbe na plovnim putovima skupine A (2. zona plovidbe u smislu Direktive 82/714/EEZ) (décret du 23 juillet 1991., Journal officiel du 28 juillet 1991.).   Kraljevina Nizozemska — „Groot Vaarbewijs I” (Binnenschepenwet, Staatsblad 1981, nr. 678).

---

(1)  SL L 301, 28.10.1982., str. 1.

---

PRILOG II.

POPIS VODNIH PUTOVA POMORSKOG KARAKTERA IZ ČLANKA 2. DIREKTIVE

Kraljevina Belgija

Maritime Scheldt

Savezna Republika Njemačka

Zona 1 i zona 2 Priloga I. Direktivi 82/714/EEZ

Kraljevina Nizozemska

Dollard, Eems, Waddenzee, IJsselmeer, Istočni i Zapadni Scheldt

---

06/Sv. 012

HR

Službeni list Europske unije

8

---

31991L0674

---

L 374/7

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.12.1991.

---

DIREKTIVA VIJEĆA

od 19. prosinca 1991.

o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima društava za osiguranje

(91/674/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 54.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

u suradnji s Europskim parlamentom (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da članak 54. stavak 3. točka (g) Ugovora zahtijeva, u mjeri u kojoj je potrebno, usklađivanje zaštitnih odredbi koje su u svrhu zaštite interesa članova i trećih osoba propisane u državama članicama za trgovačka društva u smislu drugog stavka članka 58. Ugovora, kako bi te odredbe bile jednakovrijedne u čitavoj Zajednici;

budući da Direktivu Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava (4), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 90/605/EEZ (5), ne treba primjenjivati na društva za osiguranje, u daljem tekstu „društva za osiguranje”, do sljedećeg usklađenja;

budući da se, s obzirom na veliku važnost društava za osiguranje u Zajednici, takvo usklađivanje više ne može odgađati nakon provedbe Direktive 78/660/EEZ;

budući da Direktiva Vijeća 83/349/EEZ od 13. lipnja 1983. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora o konsolidiranim financijskim izvještajima (6), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 90/605/EEZ, predviđa izuzeća za društva za osiguranje samo do isteka roka predviđenog za primjenu ove Direktive; budući da ova Direktiva mora stoga također sadržavati posebne odredbe za društva za osiguranje o konsolidiranim financijskim izvještajima;

budući da je takvo usklađivanje hitno potrebno jer društva za osiguranje posluju preko granica; budući da je za vjerovnike, dužnike, članove, ugovaratelje osiguranja i njihove savjetnike kao i za širu javnost bolja usporedivost godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja takvih društava od presudne važnosti;

budući da su u državama članicama društva za osiguranje različitih pravnih oblika međusobno konkurentna; budući da se društva koja se bave poslovima izravnog osiguranja obično također bave poslovima reosiguranja i tako konkuriraju specijaliziranim društvima za reosiguranje; budući da je zbog toga primjereno usklađenje ne ograničiti na pravne oblike obuhvaćene Direktivom 78/660/EEZ, već odabrati područje primjene koje odgovara onome iz Direktive Vijeća 73/239/EEZ od 24. srpnja 1973. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na osnivanje i obavljanje poslova izravnog osiguranja osim životnog osiguranja (7), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 90/618/EEZ (8), te na ono iz Direktive Vijeća 79/267/EEZ od 5. ožujka 1979. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na osnivanje i obavljanje poslova izravnog životnog osiguranja (9), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 90/619/EEZ (10) ali koje također obuhvaća određena društva koja su izuzeta iz područja primjene tih Direktiva, kao i društva za reosiguranje;

budući da, iako se, s obzirom na posebne karakteristike društava za osiguranje, može činiti primjerenim predložiti zasebnu direktivu o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima takvih društava, to nužno ne zahtijeva uspostavu skupa normi različitih od onih iz direktiva 78/660/EEZ i 83/349/EEZ; budući da takve zasebne norme ne bi bile ni prikladne niti dosljedne načelima koja podupiru usklađivanje prava trgovačkih društava, jer s obzirom na važan položaj koji zauzimaju u gospodarstvu Zajednice društva za osiguranje ne mogu biti izuzeta iz okvira pravila sastavljenih za društva općenito; budući da su iz tog razloga samo pojedine karakteristike društava za osiguranje uzete u obzir i da se ova Direktiva bavi samo izuzećima od pravila predviđenih direktivama 78/660/EEZ i 83/349/EEZ;

budući da postoje velike razlike u strukturi i sadržaju bilanci društava za osiguranje u različitim državama članicama; budući da ova direktiva stoga mora predvidjeti jednaku strukturu i jednake oznake stavki za bilance svih društava za osiguranje Zajednice;

budući da, ako godišnji financijski izvještaji i konsolidirani financijski izvještaji trebaju biti usporedivi, neka osnovna pitanja koja se tiču iskazivanja određenih poslova u bilanci moraju se regulirati;

budući da je u svrhu bolje usporedivosti također nužno da sadržaj različitih stavki bilance bude točno određen;

budući da bi moglo biti korisno razlučiti između obveza osiguratelja i obveza reosiguratelja tako da se u imovini iskaže udio reosiguratelja u tehničkim pričuvama kao imovina;

budući da struktura računa dobiti i gubitka također treba biti utvrđena i pojedine stavke u njemu trebaju biti definirane;

budući da, s obzirom na specifičnu prirodu osigurateljne industrije može biti korisno da se nerealizirani dobici i gubici uzimaju u obzir u računu dobitka i gubitka;

budući da usporedivost brojeva u bilanci i računu dobiti i gubitka u osnovi ovisi i o vrijednostima po kojima su aktiva i pasiva prikazane u bilanci; budući da se za pravilno razumijevanje financijske situacije društva za osiguranje mora objaviti sadašnja vrijednost ulaganja kao i njihova vrijednost temeljena na načelu nabavne cijene ili troškova proizvodnje; budući da je, ipak, obvezno objavljivanje sadašnje vrijednosti ulaganja, barem u bilješkama uz financijske izvještaje, propisano isključivo u svrhu usporedivosti i transparentnosti i ne treba voditi do promjena u poreznom tretmanu društava za osiguranje;

budući da se prilikom izračunavanja pričuva životnog osiguranja mogu koristiti aktuarske metode koje se obično primjenjuju na tržištu ili su prihvaćene od strane nadzornih tijela za sektor osiguranja; budući da te metode može primijeniti bilo koji aktuar ili stručnjak u skladu s uvjetima koji mogu biti propisani nacionalnim pravima uz poštivanje aktuarskih načela priznatih u okviru sadašnjeg i budućeg usklađivanja temeljnih pravila za bonitetni i financijski nadzor poslova izravnog životnog osiguranja;

budući da prilikom izračunavanja pričuva šteta s jedne strane svako skriveno diskontiranje ili oduzimanje mora biti zabranjeno, a s druge strane točni uvjeti za primjenu otvorenog diskontiranja ili oduzimanja moraju biti definirani, u svrhu opreza i transparentnosti;

budući da su s obzirom na posebnu prirodu društava za osiguranje nužne određene promjene s obzirom na bilješke uz financijske izvještaje i konsolidirane financijske izvještaje;

budući da, u skladu s namjerom da se obuhvate sva društva za osiguranje koja spadaju u područja primjene direktiva 73/239/EEZ i 79/267/EEZ, kao i određena druga društva za osiguranje, izuzeća poput onih za mala i srednja društva za osiguranje iz Direktive 78/660/EEZ nisu predviđena, ali određena mala društva za uzajamno osiguranje koja su izuzeta iz područja primjene direktiva 73/239/EEZ i 79/267/EEZ ne bi smjela biti obuhvaćena;

budući da iz istih razloga područje primjene koje je omogućilo državama članicama prema Direktivi 83/349/EEZ da izuzmu matična društva grupa iz obveze konsolidiranja ako društva koja se trebaju konsolidirati zajedno ne prelaze određenu veličinu nije prošireno na društva za osiguranje;

budući da su, s obzirom na njegova specifična obilježja, posebne odredbe nužne za udrugu osiguratelja poznatu kao Lloyd’s;

budući da se odredbe ove Direktive također primjenjuju na konsolidirane financijske izvještaje sastavljene od strane matičnog društva koje je financijski holding čija su društva kćeri isključivo ili uglavnom društva za osiguranje;

budući da ispitivanje problema proizašlih u vezi s ovom Direktivom, a posebno pitanja njezine primjene, zahtijeva suradnju predstavnika država članica i Komisije u kontaktnom odboru; budući da je u svrhu izbjegavanja povećanja broja takvih odbora poželjno da se takva suradnja ostvari u odboru predviđenom člankom 52. Direktive 78/660/EEZ; budući da, međutim, prilikom ispitivanja problema koji se odnose na društva za osiguranje taj odbor mora biti sastavljen na adekvatan način;

budući da, s obzirom na složenost materije društvima za osiguranje koje pokriva ova Direktiva mora biti omogućeno odgovarajuće vremensko razdoblje za provođenje njezinih odredaba;

budući da se to razdoblje mora produžiti kako bi se mogla izvršiti potrebna usklađenja koja se odnose s jedne strane na udrugu osiguratelja poznatu kao Lloyd’s i s druge strane na ona društva koja, kada se ova Direktiva počne primjenjivati, još iskazuju svoja ulaganja po nabavnoj cijeni;

budući da je potrebno predvidjeti preispitivanje određenih odredbi ove Direktive nakon razdoblja njezine primjene od pet godina, s obzirom na postavljanje ciljeva veće transparentnosti i bolje usklađenosti,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

ODJELJAK 1.

Preliminarne odredbe i područje primjene

Članak 1.

1.   Članci 2. i 3., članak 4. stavci 1., 3., 4. i 5., članci 6., 7., 13. i 14., članak 15. stavci 3. i 4., članci od 16. do 21., od 29. do 35., od 37. do 42., članak 43. stavak 1. točke od 1. do 7. i od 9. do 13., članak 45. stavak 1., članak 46., članci od 48. do 50., članak 51. stavak 1., članak 54., članci od 56. do 59. i članak 61. Direktive 78/660/EEZ primjenjuju se na društva iz članka 2. ove Direktive, osim ako ova Direktiva određuje drukčije.

2.   Upućivanja u direktivama 78/660/EEZ i 83/349/EEZ na članke 9. i 10. (bilanca) ili na članke od 23. do 26. (račun dobiti i gubitka) Direktive 78/660/EEZ smatraju se upućivanjima na članak 5. (bilanca) ili članak 29. (račun dobiti i gubitka) ove Direktive.

3.   Upućivanja u direktivama 78/660/EEZ i 83/349/EEZ na članke od 31. do 42. Direktive 78/660/EEZ smatraju se upućivanjima na te članke uzimajući u obzir članke 45. do 62. ove Direktive.

4.   Kada se prije spomenute odredbe Direktive 78/660/EEZ odnose na stavke bilance za koje ova Direktiva ne propisuje odgovarajuću stavku bilance, one se smatraju upućivanjima na stavke u članku 6. ove Direktive u kojima su navedene odgovarajuće stavke aktive i pasive.

Članak 2.

1.   Mjere usklađivanja propisane ovom Direktivom primjenjuju se na trgovačka društva u smislu drugog stavka članka 58. Ugovora koja su:

(a)

društva u smislu članka 1. Direktive 73/239/EEZ, isključujući ona društva za uzajamno osiguranje koja su izuzeta iz područja primjene te Direktive na temelju njezina članka 3., ali uključujući tijela iz njezina članka 4. točaka (a), (b), (c) i (e), osim ako se njihova djelatnost ne sastoji u cijelosti ili uglavnom od obavljanja poslova osiguranja;

(b)	društva u smislu članka 1. Direktive 79/267/EEZ, isključujući ona tijela i društva za uzajamno osiguranje iz članka 2. stavaka 2. i 3. te članka 3. te Direktive; ili

(c)	društva koja obavljaju poslove reosiguranja.

U ovoj Direktivi takva društva nazivaju se društvima za osiguranje.

2.   Sredstva mirovinskog fonda u smislu članka 1. stavka 2. točaka (c) i (d) Direktive 79/267/EEZ kojima društvo za osiguranje upravlja u svoje ime ali za račun treće osobe iskazuju se u bilanci ako društvo stekne pravo vlasništva nad spomenutom imovinom. Ukupan iznos takve imovine i obveza iskazuje se zasebno ili u bilješkama uz financijske izvještaje, raščlanjen prema različitim stavkama aktive i pasive. Međutim, države članice mogu dopustiti prikazivanje takvih sredstava kao izvanbilančnih stavki, pod uvjetom da postoje posebna pravila po kojima takva sredstva mogu biti isključena iz imovine raspoložive za distribuciju u slučaju likvidacije društva za osiguranje (ili sličnog postupka).

Imovina stečena u ime i za račun treće osobe ne smije se iskazivati u bilanci.

Članak 3.

Odredbe ove Direktive koje se odnose na životno osiguranje primjenjuju se mutatis mutandis na društva za osiguranje koja se bave samo poslovima zdravstvenog osiguranja i to čine isključivo ili uglavnom prema tehničkim načelima životnog osiguranja.

Države članice mogu primijeniti prvi stavak na poslove zdravstvenog osiguranja kojima se bavi kompozitno društvo prema tehničkim načelima životnog osiguranja kada takvi poslovi zauzimaju velik opseg.

Članak 4.

Ova se Direktiva primjenjuje na udrugu osiguratelja poznatu kao Lloyd’s uz vršenje prilagodbi navedenih u Prilogu, kojima se uzima u obzir posebna priroda i struktura Lloyd’s-a.

ODJELJAK 2.

Opće odredbe o bilanci i računu dobiti i gubitka

Članak 5.

Kombinacija stavki pod uvjetima propisanima u članku 4. stavku 3. točki (a) ili (b) Direktive 78/660/EEZ ograničava se u slučaju društava za osiguranje,

—	u pogledu bilance, na stavke kojima prethode arapski brojevi, osim stavki koje se odnose na tehničke pričuve, i

—	u pogledu računa dobiti i gubitka, na stavke kojima prethodi jedno ili više malih slova, osim stavki I (1) i (4) te II (1), (5) i (6).

Kombinacija je dopuštena samo prema pravilima koja određuju države članice.

ODJELJAK 3.

Obrazac bilance

Članak 6.

Države članice propisuju sljedeći obrazac za bilance:

Aktiva

A.	Upisani a neuplaćeni kapital odvojeno iskazujući kapital pozvan da se plati (osim ako nacionalno pravo ne predviđa da se pozvani kapital iskaže u okviru pasive, u kojem se slučaju dio pozvanog ali još neuplaćenog kapitala mora iskazati kao aktiva pod stavkom A ili pod stavkom E (IV))

B.

Nematerijalna imovina prema stavkama B i C (I) članka 9. Direktive 78/660/EEZ, iskazujući odvojeno: — osnivačke izdatke, kako je definirano nacionalnim pravom i ako nacionalno pravo dopušta da budu iskazani kao aktiva (osim ako nacionalno pravo ne predviđa njihovo prikazivanje u bilješkama uz financijske izvještaje), — goodwill, ako je stečen uz naknadu (osim ako nacionalno pravo ne predviđa njegovo prikazivanje u bilješkama uz financijske izvještaje).

C.

Ulaganja I. Zemljišta i zgrade: zasebno iskazujući zemljišta i zgrade koji služe društvu za osiguranje za obavljanje djelatnosti (osim ako nacionalno pravo ne predviđa njihovo prikazivanje u bilješkama uz financijske izvještaje). II. Ulaganja u povezana društva i sudjelujući udjeli: 1. Udjeli u povezanim društvima. 2. Dužnički vrijednosni papiri izdani od strane povezanih društava i zajmovi povezanim društvima. 3. Sudjelujući udjeli. 4. Dužnički vrijednosni papiri izdani od strane društva i zajmovi društvima s kojima je društvo za osiguranje povezano na temelju sudjelujućeg udjela. III. Ostala financijska ulaganja: 1. Dionice i drugi vrijednosni papiri koji donose promjenjiv prihod te udjeli u uzajamnim investicijskim fondovima. 2. Dužnički vrijednosni papiri i ostali vrijednosni papiri s fiksnim prinosom. 3. Sudjelovanje u zajedničkim ulaganjima. 4. Zajmovi jamčeni hipotekom. 5. Ostali zajmovi. 6. Depoziti kod kreditnih institucija. 7. Ostalo. IV. Depoziti kod preuzetog poslovanja osiguranja u reosiguranje

D.	Ulaganja za račun i rizik ugovaratelja životnog osiguranja

E.

Potraživanja (Iznosi koje duguju: — povezana društva, i — društva s kojima je društvo za osiguranje povezano na temelju sudjelujućeg udjela iskazuju se zasebno kao podstavke stavki I., II. i III.). I. Potraživanja iz poslova izravnog osiguranja 1. ugovaratelji osiguranja; 2. posrednici. II. Potraživanja iz poslova reosiguranja. III. Ostala potraživanja. IV. Upisani kapital pozvan da se plati, ali još neuplaćen (osim ako nacionalno pravo ne predviđa da kapital pozvan da se plati, ali još neuplaćen, bude iskazan kao aktiva pod stavkom A).

F.

Ostala imovina I. Materijalna imovina i zalihe kako su navedene pod točkom C (II) i točkom D (I) u članku 9. Direktive 78/660/EEZ, osim zemljišta i zgrada, zgrada u izgradnji i predujmova za zemljišta i zgrade. II. Novac u banci i blagajni. III. Vlastite dionice (s naznakom njihove nominalne vrijednosti ili, u nedostatku nominalne vrijednosti, njihove knjigovodstvene vrijednosti) ako nacionalno pravo dopušta njihovo iskazivanje u bilanci: IV. Ostalo.

G.

Plaćeni troškovi budućeg razdoblja i nedospjela naplata prihoda. I. Razgraničene kamate i najamnine. II. Razgraničeni troškovi pribave (odvojeno za one koji proizlaze iz poslova neživotnog osiguranja i one koji proizlaze iz poslova životnog osiguranja). III. Ostali plaćeni troškovi budućeg razdoblja i nedospjela naplata prihoda

H.	Gubitak poslovne godine (osim ako nacionalno pravo ne predviđa da bude iskazan kao pasiva pod stavkom A (VI)).

Pasiva

A.

Kapital i rezerve I. Upisani kapital ili istovjetna sredstva (osim ako nacionalno pravo ne predviđa da se pozvani kapital iskaže pod ovom stavkom. U tom slučaju iznosi upisanog i uplaćenog kapitala moraju se iskazati odvojeno). II. Premije na emitirane dionice. III. Revalorizacijska rezerva. IV. Rezerve. V. Prenesena dobit ili gubitak. VI. Dobit ili gubitak poslovne godine (osim ako nacionalno pravo ne predviđa da se iskaže kao aktiva pod stavkom H ili kao pasiva pod stavkom I).

B.	Podređene obveze

C.

Tehničke pričuve 1.   Pričuva za prijenosne premije:     (a)   bruto iznos …   (b)   udio reosiguranja (—) …       … 2.   Pričuva životnih osiguranja:     (a)   bruto iznos (—) …   (b)   udio reosiguranja (—) …       … 3.   Pričuva šteta     (a)   bruto iznos …   (b)   udio reosiguranja (—) …       … 4.   Pričuva za povrate premija ovisne i neovisne o rezultatu (osim ako nije iskazana pod stavkom 2):     (a)   bruto iznos …   (b)   udio reosiguranja (—) …       … 5.   Pričuva za kolebanje šteta     6.   Ostale tehničke pričuve:     (a)   bruto iznos …   (b)   udio reosiguranja (—) …       …

D.	Tehničke pričuve za osiguranje iz skupine životnih osiguranja kod kojih ugovaratelj osiguranja preuzima investicijski rizik: (a)   bruto iznos …   (b)   udio reosiguranja (—) …       …

E.	Ostale pričuve 1. Pričuve za mirovine i slične obveze. 2. Pričuve za oporezivanja. 3. Ostale pričuve.

F.	Depoziti zadržani iz posla predanog u reosiguranje

G.

Ostale obveze (obveze prema: — povezanim društvima, i — društvima s kojima je društvo za osiguranje povezano odnosnom sudjelovanja iskazuju se zasebno, kao podstavke.) I. Obveze koje proizlaze iz poslova izravnog osiguranja. II. Obveze koje proizlaze iz poslova reosiguranja. III. Dugoročni zajmovi, iskazujući zasebno konvertibilne zajmove. IV. Obveze prema kreditnim institucijama. V. Ostale obveze, uključujući porez i socijalno osiguranje.

H.	Odgođeno plaćanje troškova i prihod budućeg razdoblja

I.	Dobit poslovne godine (osim ako nacionalno pravo ne predviđa da se iskaže kao pasiva pod stavkom A (VI)).

Članak 7.

Članak 14. Direktive 78/660/EEZ ne primjenjuje se na obveze povezane s poslovima osiguranja.

ODJELJAK 4.

Posebne odredbe koje se odnose na određene stavke bilance

Članak 8.

Članak 15. stavak 3. Direktive 78/660/EEZ primjenjuje se samo na stavke aktive B i C (I) i (II) kako su definirane u članku 6. ove Direktive. Svaka promjena tih stavki iskazuje se na osnovi vrijednosti bilance na početku poslovne godine.

Članak 9.

Aktiva: stavka C (III) (2)

Dužnički vrijednosni papiri i ostali vrijednosni papiri s fiksnim prihodom

1.   Ova stavka obuhvaća prenosive dužničke vrijednosne papire i ostale vrijednosne papire s fiksnim prihodom izdane od strane kreditnih institucija, drugih društava ili javnih tijela, ako oni nisu obuhvaćeni stavkom C (II) (2) ili (4).

2.   Vrijednosni papiri koji donose kamate čija se stopa mijenja u skladu s posebnim faktorima, na primjer s kamatnom stopom na međubankovnom tržištu vrijednosnih papira ili na eurotržištu, također se smatraju dužničkim vrijednosnim papirima ili vrijednosnim papirima s fiksnim prihodom.

Članak 10.

Aktiva: stavka C (III) (3)

Sudjelovanje u zajedničkim ulaganjima

Ova stavka obuhvaća udjel koje društvo drži u zajedničkim ulaganjima nekoliko društva ili mirovinskih fondova, čije je upravljanje povjereno jednom od tih društava ili jednom od tih mirovinskih fondova.

Članak 11.

Aktiva: stavke C (III) (4) i (5)

Zajmovi jamčeni hipotekom i ostali zajmovi

Zajmovi ugovarateljima osiguranja pri kojima je polica glavno osiguranje uključuju se u stavku „Ostali zajmovi” i njihov se iznos prikazuje u bilješkama uz financijske izvještaje. Zajmovi jamčeni hipotekom iskazuju se kao takvi čak i kada su dodatno osigurani policama osiguranja. Kada je iznos „Ostalih zajmova” koji nije osiguran policama značajan, odgovarajuće raščlanjenje daje se u bilješkama uz financijske izvještaje.

Članak 12.

Aktiva: stavka C (III) (6)

Depoziti kod kreditnih institucija

Ova stavka obuhvaća svote čije je povlačenje ovisno o vremenskom ograničenju. Svote deponirane bez takvih ograničenja iskazuju se pod stavkom F (II) čak i ako donose kamatu.

Članak 13.

Aktiva: stavka C (III) (7)

Ostalo

Ova stavka obuhvaća ona ulaganja koja nisu obuhvaćena stavkama C (III) (1) do (6). Kada je iznos takvih ulaganja značajan, ona se moraju prikazati u bilješkama uz financijske izvještaje.

Članak 14.

Aktiva: stavka C (IV)

Depoziti kod preuzetog poslovanja osiguranja u reosiguranje

U bilanci društva koje prihvaća reosiguranje ova stavka obuhvaća iznose koje duguju društva cedenti i koji odgovaraju garancijama koje su deponirane kod tih društava cedenata ili kod trećih osoba ili koje su zadržala ta društva.

Ti iznosi ne smiju se spajati s ostalim iznosima koje duguje osiguratelj cedent reosiguratelju ni kompenzirani s iznosima koje reosiguratelj duguje osiguratelju cedentu.

Vrijednosni papiri deponirani kod društva cedenta ili treće osobe koji ostaju vlasništvo društva koje prihvaća reosiguranje unose se u financijske izvještaje potonjeg kao ulaganje, pod odgovarajućom stavkom.

Članak 15.

Aktiva: stavka D

Ulaganja za račun i rizik ugovaratelja životnog osiguranja.

Kod životnog osiguranja ova stavka obuhvaća s jedne strane ulaganja čija se vrijednost koristi za određivanje vrijednosti ili dobiti polica vezanih uz investicijski fond i s druge strane ulaganja koja služe kao pokriće za obveze iz polica čiji je iznos vezan uz indeks. Ova stavka također obuhvaća ulaganja koja se drže za članove društva tontine i namijenjena su raspodjeli među tim članovima.

Članak 16.

Aktiva: stavka F (IV)

Ostalo

Ova stavka obuhvaća imovinu koja nije obuhvaćena stavkama F (I), (II) i (III).Kada je takva imovina značajna, mora se prikazati u bilješkama uz financijske izvještaje.

Članak 17.

Aktiva: stavka G (I)

Razgraničene kamate i najamnine

Ova stavka obuhvaća stavke koje predstavljaju kamate i najamnine koji su zarađeni do datuma bilance, ali još nisu dospjeli.

Članak 18.

Aktiva: stavka G (II)

Razgraničeni troškovi pribave

1.   Troškovi polica osiguranja odgađaju se u skladu s člankom 18. Direktive 78/660/EEZ ako takvu odgodu države članice nisu zabranile.

2.   Države članice mogu, međutim, dopustiti odbitak troškova pribave od prijenosnih premija u poslovima neživotnog osiguranja te njihov odbitak aktuarskom metodom od matematičkih rezervi u poslovima životnog osiguranja. Kada se koristi ta metoda, iznosi odbijeni od pričuva moraju se naznačiti u bilješkama uz financijske izvještaje.

Članak 19.

Pasiva: stavka A (I)

Upisani kapital ili istovjetna sredstva

Ova stavka obuhvaća sve iznose, bez obzira na njihove stvarne oznake, koji se, u skladu s pravnim oblikom društva za osiguranje, prema nacionalnom pravu dotične države članice smatraju vlastitim kapitalom upisanim od strane dioničara ili drugih osoba.

Članak 20.

Pasiva: stavka A (IV)

Rezerve

Ova stavka obuhvaća sve vrste rezervi navedenih u članku 9. Direktive 78/660/EEZ pod stavkom pasive A (IV), kako su tamo definirane. Države članice mogu također zahtijevati druge vrste rezervi ako je to nužno za društva za osiguranje čiji pravni oblik nije obuhvaćen Direktivom 78/660/EEZ.

Rezerve se iskazuju zasebno kao podstavke stavke pasive A (IV) u bilanci dotičnog društva za osiguranje, izuzev revalorizacijske rezerve, koja se iskazuje kao pasiva pod stavkom A (III).

Članak 21.

Pasiva: stavka B

Podređene obveze

Kada je ugovorom uređeno da se u slučaju likvidacije ili stečaja obveze, bilo da postoje u obliku potvrda ili ne, plaćaju tek nakon što su podmirene ostale obveze prema vjerovnicima, dotične obveze iskazuju se pod ovom stavkom.

Članak 22.

Kada države članice dopuštaju da bilanca društva obuhvaća sredstva čija dodjela ugovarateljima osiguranja ili dioničarima nije utvrđena do kraja poslovne godine, ti iznosi iskazuju se kao pasiva pod stavkom Ba (Sredstva za buduću raspodjelu).

Promjene ove točke proizlaze iz stavke II (12a) (Prijenosi u sredstva za buduću raspodjelu ili iz njih) računa dobiti i gubitka.

Članak 23.

Pasiva: stavka C

Tehničke pričuve

Članak 20. Direktive 78/660/EEZ primjenjuje se na tehničke pričuve, podložno člancima 24. do 30. ove Direktive.

Članak 24.

Pasiva: stavke C (1) (b), (2) (b), (3) (b), (4) (b) i (6) (b) i stavka D (b)

Udio reosiguranja

1.   Udjeli reosiguranja obuhvaćaju stvarne ili procijenjene iznose koji se, prema ugovornim sporazumima s reosigurateljima, oduzimaju od bruto iznosa tehničkih pričuva.

2.   Kod pričuve za prijenosne premije udjeli reosiguranja računaju se prema metodama iz članka 57. ili u skladu s uvjetima iz police reosiguranja.

3.   Države članice mogu zahtijevati ili dopustiti da se udjeli reosiguranja iskažu kao aktiva. Ako se koristi ta mogućnost, ti se iznosi iskazuju kao aktiva pod stavkom Da (Udio reosiguratelja u tehničkim pričuvama), dalje podijeljenom kako slijedi:

1.	Pričuva za prijenosne premije

2.	Pričuva životnih osiguranja

3.	Pričuva šteta

4.	Pričuva za povrate premija ovisne i neovisne o rezultatu (osim ako nije iskazana pod točkom 2.)

5.	Ostale tehničke pričuve

6.	Tehničke pričuve za osiguranje iz skupine životnih osiguranja kod kojih ugovaratelj osiguranja preuzima investicijski rizik.

Neovisno o članku 5. ove se stavke ne spajaju.

Članak 25.

Pasiva: stavka C (1)

Pričuva za prijenosne premije

Pričuva za prijenosne premije obuhvaća iznos koji predstavlja onaj dio zaračunate bruto premije koji će biti dodijeljen sljedećoj poslovnoj godini ili narednim poslovnim godinama. U slučaju životnog osiguranja države članice mogu do daljeg usklađivanja zahtijevati ili dopustiti da se pričuva za prijenosne premije uključi u stavku C (2).

Ako u skladu s člankom 26. stavka C (1) također uključuje iznos pričuve za neistekle rizike, opis stavke glasi „Pričuva za prijenosne premije i neistekle rizike”. Ako je iznos neisteklih rizika značajan, iskazuje se zasebno ili u bilanci ili u bilješkama uz financijske izvještaje.

Članak 26.

Pasiva: stavka C (6)

Ostale tehničke pričuve

Ova stavka između ostalog obuhvaća pričuvu za neistekle rizike, odnosno iznos odvojen pored prijenosnih premija za rizike koje snose društva za osiguranje po isteku poslovne godine kako bi se predvidjele štete i troškovi važećih ugovora o osiguranju koji su viši nego pripadajuće prijenosne premije i eventualna potraživanja po premiji po tim ugovorima. Međutim, ako nacionalno zakonodavstvo tako predviđa, pričuva za neistekle rizike može se dodati pričuvi za prijenosne premije u smislu članka 25. i uključiti u iznos iskazan pod stavkom C (1).

Ako je iznos neisteklih rizika značajan, iskazuje se zasebno ili u bilanci ili u bilješkama uz financijske izvještaje.

Ako se mogućnost predviđena u drugom stavku članka 3. ne koristi, ova stavka također uključuje rezerve za zdravstveno osiguranje u višoj starosnoj dobi.

Članak 27.

Pasiva: stavka C (2)

Pričuva životnih osiguranja

Pričuva životnih osiguranja obuhvaća aktuarski procijenjenu vrijednost obveza društva za osiguranje uključujući već iskazane bonuse i nakon odbitka aktuarske vrijednosti budućih premija.

Članak 28.

Pasiva: stavka C (3)

Pričuva šteta

Pričuva šteta ukupni je procijenjeni krajnji trošak društva za osiguranje za likvidaciju svih šteta nastalih u slučajevima koji su se dogodili do isteka poslovne godine, bilo da su prijavljene ili ne, umanjen za iznose već plaćene za takve štete.

Članak 29.

Pasiva: stavka C (4)

Pričuva za povrate premija ovisne i neovisne o rezultatu

Pričuva za povrate premija ovisne i neovisne o rezultatu obuhvaća iznose namijenjene ugovarateljima ili korisnicima osiguranja ili u vidu bonusa i popusta u smislu članka 39., ako takvi iznosi već nisu uplaćeni ugovarateljima ili korisnicima osiguranja ili uključeni u stavku Ba (Sredstva za buduću raspodjelu) u smislu članka 22., prvog stavka, ili u stavku C (2).

Članak 30.

Pasiva: stavka C (5)

Pričuva za kolebanje šteta

1.   Pričuva za kolebanje šteta obuhvaća sve iznose odvojene u skladu s uvjetima iz zakona i drugih propisa u svrhu izravnavanja neravnomjernog nastajanja štetnih događaja sljedećih godina ili u svrhu predviđanja posebnih rizika.

2.   Ako su zbog nedostatka takvih uvjeta iz zakona i drugih propisa u istu svrhu oblikovane rezerve u smislu članka 20., to se prikazuje u bilješkama uz financijske izvještaje.

Članak 31.

Pasiva: stavka D

Tehničke pričuve za osiguranje iz skupine životnih osiguranja kod kojih ugovaratelj osiguranja preuzima investicijski rizik.

Ova stavka obuhvaća tehničke pričuve za pokrivanje obveza koje se odnose na ulaganja u kontekstu polica životnog osiguranja čija se vrijednost ili dobit određuje prema ulaganjima za koja ugovaratelj osiguranja preuzima investicijski rizik ili je vezana uz indeks.

Sve dodatne tehničke pričuve oblikovane za pokrivanje rizika smrti, poslovnih rashoda ili ostalih rizika (poput isplata plativih na datum dospijeća ili zajamčenih otkupnih vrijednosti) iskazuju se pod stavkom C (2).

Stavka D također obuhvaća tehničke pričuve koje predstavljaju obveze organizatora tontina prema njihovim članovima.

Članak 32.

Pasiva: stavka F

Depoziti zadržani iz posla predanog u reosiguranje

U bilanci društva cedenta ova stavka obuhvaća iznose koje je prema ugovoru o reosiguranju društvo cedent zadržalo kao sigurnost ili mu ih je društvo za reosiguranje u tu svrhu položilo. Ti iznosi ne smiju se spajati s ostalim obvezama ili potraživanjima prema društvu za reosiguranje.

Ako je društvo cedent zaprimilo kao polog vrijednosne papire koji su mu preneseni, ova stavka obuhvaća iznos koji društvo cedent duguje na temelju obveze povrata.

ODJELJAK 5.

Obrazac računa dobiti i gubitka

Članak 33.

1.   Države članice propisuju obrazac predviđen člankom 34. za račune dobiti i gubitka.

2.   Tehnički račun za poslove neživotnog osiguranja koristi se za one poslove izravnog osiguranja koje spadaju u područje primjene Direktive 73/239/EEZ i za odgovarajuće poslove reosiguranja.

3.   Tehnički račun za poslove životnog osiguranja koristi se za one poslove izravnog osiguranja koji spadaju u područje primjene Direktive 79/267/EEZ i za odgovarajuće poslove reosiguranja.

4.   Države članice mogu zahtijevati ili dopustiti društvima koja obavljaju isključivo poslove reosiguranja korištenje tehničkog računa poslova neživotnog osiguranja za sve svoje poslove. To se također primjenjuje na društva koja obavljaju poslove izravnog neživotnog osiguranja kao i reosiguranja.

Članak 34.

Račun dobiti i gubitka

1.   Zarađene premije, neto od reosiguranja:
(a)   zaračunate bruto premije	…
(b)   premije predane u reosiguranje (—)	…	…
(c)   promjena bruto pričuve za prijenosne premije i, ako nacionalno zakonodavstvo dopušta unos te pričuve u stavku pasive C (1), pričuve za neistekle rizike (+/)	…
(d)   promjena pričuve za prijenosne premije, udio reosiguratelja (+/)	…	…	…
2.   Raspoređeni prihodi od ulaganja preneseni s netehničkog računa (stavka III (6))			…
3.   Ostali tehnički prihodi, neto od reosiguranja		…	…
4.   Izdaci za osigurane slučajeve, neto od reosiguranja:
(a)   isplate za osigurane slučajeve
(aa)   bruto iznos	…
(bb)   udio reosiguratelja (—)	…	…
(b)   promjena pričuve šteta,
(aa)   bruto iznos	…
(bb)   udio reosiguratelja (—)	…	…	…
5.   Promjene ostalih tehničkih pričuva, neto od reosiguranja, neiskazane pod ostalim stavkama (+/)			…
6.   Troškovi za povrate premija ovisne i neovisne o rezultatu, neto od reosiguranja			…
7.   Neto poslovni rashodi
(a)   troškovi pribave		…
(b)   promjena razgraničenih troškova pribave (+/)		…
(c)   administrativni troškovi		…
(d)   provizije od reosiguranj i udjeli u dobiti (—)		…	…
8.   Ostali tehnički izdaci, neto od reosiguranja			…
9.   Promjena pričuve za kolebanje šteta (+/)			…
10.   Međuzbroj (stanje tehničkog računa za poslove neživotnog osiguranja (stavka III 1)			…

1.   Zarađene premije, neto od reosiguranja:
(a)   zaračunate bruto premije		…
(b)   premije predane u reosiguranje (—)		…
(c)   promjena pričuve za prijenosne premije, neto od reosiguranja (+/)		…	…
2.   Prihodi od ulaganja:
(a)   prihodi od sudjelovanja, u tome od povezanog društva …		…
(b)   prihodi od ostalih ulaganja, u tome od povezanog društva …
(aa)   prihodi od zemljišta i zgrada	…
(bb)   prihodi od ostalih ulaganja	…	…
(c)   prihodi od pripisa		…
(d)   dobici od realizacije ulaganja		…	…
3.   Nerealizirani dobici od ulaganja			…
4.   Ostali tehnički prihodi, neto od reosiguranja			…
5.   Izdaci za osigurane slučajeve, neto od reosiguranja:
(a)   isplate za osigurane slučajeve
(aa)   bruto iznos	…
(bb)   udio reosiguratelja (—)	…	…
(b)   promjena pričuve šteta
(aa)   bruto iznos	…
(bb)   udio reosiguratelja (—)	…	…	…
6.   Promjena ostalih tehničkih pričuva, neto od reosiguranja, neiskazana pod ostalim stavkama (+/):
(a)   pričuva životnih osiguranja, neto od reosiguranja
(aa)   bruto iznos	…
(bb)   udio reosiguratelja (—)	…	…
(b)   ostale tehničke pričuve, neto od reosiguranja		…	…
7.   Troškovi za povrate premija ovisne i neovisne o rezultatu, neto od reosiguranja			…
8.   Neto poslovni rashodi:
(a)   troškovi pribave,		…
(b)   promjena razgraničenih troškova pribave (+/)		…
(c)   administrativni troškovi		…
(d)   provizije od reosiguranja i udjeli u dobiti (—)		…	…
9.   Troškovi ulaganja:
(a)   troškovi upravljanja ulaganjima, uključujući kamate		…
(b)   ispravci vrijednosti ulaganja		…
(c)   gubici od realizacije ulaganja		…	…
10.   Nerealizirani gubici od ulaganja			…
11.   Ostali tehnički izdaci, neto od reosiguranja			…
12.   Raspoređeni prihodi od ulaganja preneseni na netehnički račun (-) (stavka III 4))			…
13.   Međuzbroj: (stanje tehničkog računa – poslovi životnog osiguranja) (stavka III 2))			…

1.   Stanje tehničkog računa – poslovi neživotnog osiguranja (stavka I (10))			…
2.   Stanje tehničkog računa – poslovi životnog osiguranja (stavka II (13))			…
3.   Prihodi od ulaganja
(a)   prihodi od sudjelovanja, u tome od povezanog društva …		…
(b)   prihodi od ostalih ulaganja, u tome od povezanog društva …
(aa)   prihodi od zemljišta i zgrada	…
(bb)   prihodi od ostalih ulaganja		…	…
(c)   prihodi od pripisa		…
(d)   dobici od realizacije ulaganja		…	…
4.   Raspoređeni prihodi od ulaganja preneseni s tehničkog računa životnog osiguranja (stavka II (12))			…
5.   Troškovi ulaganja:
(a)   troškovi upravljanja ulaganjima, uključujući kamate		…
(b)   ispravci vrijednosti ulaganja		…
(c)   gubici od realizacije ulaganja		…	…
6.   Raspoređeni prihodi od ulaganja preneseni na tehnički račun neživotnog osiguranja (stavka I 2))			…
7.   Ostali prihodi			…
8.   Ostali troškovi, uključujući ispravke vrijednosti			…
9.   Porez na rezultat redovnih poslovnih djelatnosti			…
10.   Rezultat redovnih poslovnih djelatnosti nakon oporezivanja			…
11.   Izvanredni prihodi			…
12.   Izvanredni troškovi			…
13.   Izvanredna dobit ili gubitak			…
14.   Porez na izvanrednu dobit ili gubitak			…
15.   Ostali porezi koji nisu prikazani u prethodnim stavkama			…
16.   Dobit ili gubitak poslovne godine			…

ODJELJAK 6.

Posebne odredbe koje se odnose na određene stavke računa dobiti i gubitka

Članak 35.

Tehnički račun neživotnog osiguranja: stavka I (1) (a)

Tehnički račun životnog osiguranja: stavka (1) (a)

Zaračunate bruto premije

Zaračunate bruto premije obuhvaćaju sve iznose dospjele tijekom poslovne godine prema ugovorima o osiguranju, bez obzira na činjenicu da se takvi iznosi mogu u cijelosti ili djelomice odnositi na kasniju poslovnu godinu, te uključuju inter alia:

i.	premije koje tek treba zaračunati, ako se izračun premije može izvršiti tek na kraju godine:

ii.

— jednokratne premije, uključujući plaćanja za godišnje rente, — u životnom osiguranju, jednokratne premije proizašle iz pričuva za povrate premija ovisne i neovisne o rezultatu, ako se one moraju smatrati premijama na temelju ugovora i ako nacionalno zakonodavstvo zahtijeva ili dopušta da budu iskazane kao premije;

iii.	dodatne premije u slučaju polugodišnjeg, kvartalnog ili mjesečnog plaćanja i dodatne uplate ugovaratelja osiguranja za troškove koje snosi društvo za osiguranje;

iv.	u slučaju suosiguranja, udio društva u ukupnim premijama;

v.	dospjele premije reosiguranja od društava za osiguranje cedenata i retrocedenata, uključujući iznose ulaza u portfelj,

nakon odbitka:

—	iznosa povlačenja iz portfelja u korist društava za osiguranje cedenata i retrocedenata, i

—	storniranja.

Gore navedeni iznosi ne uključuju iznose poreza ili troškova naplaćenih s premijama.

Članak 36.

Tehnički račun neživotnog osiguranja: stavka I (1) (b)

Tehnički račun životnog osiguranja: stavka II (1) (b)

Premije predane u reosiguranje

Premije predane u reosiguranje obuhvaćaju sve premije koje su plaćene ili se trebaju platiti prema ugovorima o reosiguranju sklopljenima od strane društva za osiguranje. Iznosi ulaza u portfelj koji se trebaju platiti pri zaključivanju ili izmjenama ugovora o osiguranju dodaju se; iznosi povlačenja iz portfelja moraju se odbiti.

Članak 37.

Tehnički račun neživotnog osiguranja: stavke I (1), (c) i (d)

Tehnički račun životnog osiguranja: stavka II (1) (c)

Promjena pričuve za prijenosne premije, neto od reosiguranja

Do sljedećeg usklađenja države članice mogu u slučaju životnog osiguranja zahtijevati ili dopustiti da promjena pričuve za prijenosne premije budu uključena u promjenu pričuve životnih osiguranja.

Članak 38.

Tehnički račun neživotnog osiguranja: stavka I (4)

Tehnički račun životnog osiguranja: stavka II (5)

Izdaci za osigurane slučajeve, neto od reosiguranja

1.   Izdaci za osigurane slučajeve obuhvaćaju sva plaćanja izvršena u poslovnoj godini, uz dodatak pričuve šteta na kraju poslovne godine, ali uz odbitak pričuve šteta na početku poslovne godine.

Ti iznosi uključuju isplate renta, otkupe osiguranja, iznose unosa i povlačenja pričuva šteta društava za osiguranje cedenata i društava za reosiguranje, eksterne i interne troškove vezane za likvidaciju šteta i troškove za nastale a neprijavljene štete poput onih iz članka 60. stavka 1. točke (b), i stavka 2. točke (a).

Svote koje se mogu nadoknaditi na temelju subrogacije i spašavanja u smislu članka 60. stavka 1. točke (d) odbijaju se.

2.   Ako je razlika između:

—	pričuve šteta formiranih na početku godine za nelikvidirane štete nastale prethodnih godina, i

—	plaćanja izvršenih tijekom godine na temelju šteta nastalih prethodnih godina i pričuva šteta iskazanih na kraju godine za takve nelikvidirane štete značajna, prikazuje se u bilješkama uz financijske izvještaje, raščlanjena prema kategorijama i iznosima.

Članak 39.

Tehnički račun neživotnog osiguranja: stavka I (6)

Tehnički račun životnog osiguranja: stavka II (7)

Povrati premija ovisni i neovisni o rezultatu (bonusi i popusti), neto od reosiguranja

Bonusi obuhvaćaju sve iznose zaračunate za poslovnu godinu koji su plaćeni ili se trebaju platiti ugovarateljima osiguranja i drugim osiguranicima ili su rezervirani u njihovu korist, uključujući iznose koji se koriste za povećanje tehničkih pričuva ili primjenjuju za smanjenje budućih premija, ako takvi iznosi predstavljaju raspodjelu viška ili dobiti proizašle iz sveukupnog poslovanja ili dijela poslovanja, uz odbitak iznosa rezerviranih prethodnih godina koji nisu više potrebni.

Popusti obuhvaćaju takve iznose ako oni predstavljaju djelomični povrat premija na temelju isteka pojedinačnih ugovora.

Ako su značajni, troškovi zaračunati za bonuse, kao i oni za popuste, prikazuju se odvojeno u bilješkama uz financijske izvještaje.

Članak 40.

Tehnički račun neživotnog osiguranja: stavka I (7) (a)

Tehnički račun životnog osiguranja: stavka II (8) (a)

Troškovi pribave

Troškovi pribave obuhvaćaju troškove koji proizlaze iz zaključivanja ugovora o osiguranju. Oni pokrivaju izravne troškove, kao što su troškovi provizije za sklapanje ugovora o osiguranju ili troškovi sastavljanja dokumenata o osiguranju ili uključivanja ugovora o osiguranju u portfelj, kao i neizravne troškove, kao što su troškovi reklamiranja ili administrativni troškovi povezani s obradom ponuda i izdavanjem polica.

Države članice mogu zahtijevati da provizije za produljenje polica budu upisane pod stavkom I (7) (c) ili II (8) (c).

Članak 41.

Tehnički račun neživotnog osiguranja: stavka I (7) (c)

Tehnički račun životnog osiguranja: stavak II (8) (c)

Administrativni troškovi

Administrativni troškovi uključuju troškove proizašle iz naplate premija, upravljanja portfeljem, obrađivanja bonusa i popusta te troškove aktivnog i pasivnog reosiguranja. Posebno uključuju troškove osoblja i rezerviranja za amortizaciju uredskog namještaja i opreme ako se ona ne trebaju iskazati pod troškovima pribave, nastalim štetama ili troškovima ulaganja.

Članak 42.

Tehnički račun životnog osiguranja: stavke II (2) i (9)

Netehnički računi: stavke III (3) i (5)

Prihodi od ulaganja i troškovi ulaganja

1.   Svi prihodi od ulaganja i troškovi ulaganja koji se odnose na neživotno osiguranje iskazuju se u netehničkom računu.

2.   U slučaju društava koja obavljaju isključivo poslove životnog osiguranja, prihodi od ulaganja i troškovi ulaganja iskazuju se u tehničkom računu životnog osiguranja.

3.   U slučaju društava koja obavljaju poslove i životnog i neživotnog osiguranja, prihodi od ulaganja i troškovi ulaganja iskazuju se, ako su izravno povezani s obavljanjem poslova životnog osiguranja, u tehničkom računu životnog osiguranja.

4.   Države članice mogu zahtijevati ili dopustiti prikazivanje prihoda od ulaganja i troškova ulaganja prema podrijetlu ili određivanju ulaganja tako da predvide, ako je potrebno, nove stavke u tehničkom računu neživotnog osiguranja, analogno odgovarajućim stavkama u tehničkom računu životnog osiguranja.

Članak 43.

Tehnički račun neživotnog osiguranja: stavka I (2)

Tehnički račun životnog osiguranja: stavka II (2)

Netehnički račun: stavke III (4) i (6)

Raspoređeni prihodi od ulaganja

1.   Ako je dio prihoda od ulaganja prenesen na tehnički račun neživotnog osiguranja, prijenos s netehničkog računa odbija se od stavke III (6) i dodaje stavki I (2).

2.   Ako je dio prihoda od ulaganja prikazan u tehničkom računu životnog osiguranja prenesen na netehnički račun, preneseni iznos odbija se od stavke II (12) i dodaje stavki III (4).

3.   Države članice mogu propisati način i visinu prijenosa raspoređenog prihoda iz jednog dijela računa dobiti i gubitka u drugi. Razlozi za takve prijenose i temelji na kojima su oni izvršeni prikazuju se u bilješkama uz financijske izvještaje u svakom slučaju; ovisno o slučaju, dovoljno je upućivanje na tekst odgovarajuće odredbe.

Članak 44.

Tehnički račun životnog osiguranja: stavke II (3) i (10)

Nerealizirani dobici i gubici od ulaganja

1.   U poslovima životnog osiguranja države članice mogu dopustiti da se varijacije u razlici prikažu u cijelosti ili djelomično u stavkama II (3) i (10) računa dobiti i gubitka između:

—	procjene vrijednosti ulaganja prema sadašnjoj vrijednosti ili pomoću jedne od metoda prema članku 33. stavku 1. Direktive 78/660/EEZ, i

—	procjene njihove vrijednosti prema nabavnoj cijeni.

U svakom slučaju države članice zahtijevaju da se iznosi iz prvog stavka prikažu u prethodno spomenutim stavkama kada se odnose na ulaganja iskazana kao aktiva pod stavkom D.

2.   Države članice koje zahtijevaju ili dopuštaju procjenu ulaganja iskazanih kao aktiva pod stavkom C po njihovoj sadašnjoj vrijednosti mogu kod poslova neživotnog osiguranja dopustiti prikazivanje, bilo u cijelosti ili djelomično, u stavki III (3a) i u stavki III (5a) računa dobiti i gubitka, varijacija u razlici između procjene tih ulaganja po sadašnjoj vrijednosti i procjene njihove vrijednosti prema nabavnoj cijeni.

ODJELJAK 7.

Pravila procjene

Članak 45.

Članak 32. Direktive 78/660/EEZ, prema kojem se procjena stavki iskazanih u godišnjim financijskim izvještajima mora temeljiti na načelu nabavne cijene ili troškova proizvodnje, primjenjuje se na ulaganja podložno članku 46. do 49. ove Direktive.

Članak 46.

1.   Države članice mogu zahtijevati ili dopustiti procjenu ulaganja iskazanih kao aktiva pod stavkom C na temelju sadašnje vrijednosti izračunate u skladu s člancima 48. i 49.

2.   Ulaganja iskazana kao aktiva pod stavkom D iskazuju se po sadašnjoj vrijednosti.

3.   Ako se ulaganja iskazuju po nabavnoj cijeni, njihova sadašnja vrijednost prikazuje se u bilješkama uz financijske izvještaje.

Međutim, države članice u kojima se na dan priopćenja ove Direktive ulaganja iskazuju po nabavnoj cijeni mogu društvima dati mogućnost da u bilješkama uz financijske izvještaje sadašnju vrijednosti ulaganja iskazanih kao aktiva pod stavkom C (I) prvi put prikažu najkasnije pet godina od datuma iz članka 70. stavka 1. te da sadašnju vrijednost ostalih ulaganja prvi put prikažu najkasnije pet godina od istog datuma.

4.   Ako se ulaganja iskazuju po sadašnjoj vrijednosti, njihova nabavna cijena prikazuje se u bilješkama uz financijske izvještaje.

5.   Ista metoda procjene primjenjuje se na sva ulaganja uključena u stavke označene arapskim brojem ili iskazana kao aktiva pod stavkom C (1).

6.   Metoda primijenjena na svaku stavku ulaganja navodi se u bilješkama uz financijske izvještaje.

Članak 47.

Članak 33. stavci 2. i 3. Direktive 78/660/EEZ primjenjuju se ako se ulaganja procjenjuju prema sadašnjoj vrijednosti, osim kada je drukčije određeno člancima 37. i 44. ove Direktive.

Članak 48.

1.   U slučaju ulaganja koja nisu zemljišta ili zgrade sadašnja vrijednost znači tržišnu vrijednost, osim kada je drukčije određeno stavkom 5.

2.   Ako su ulaganja službeno uvrštena na službenoj burzi, tržišna vrijednost znači vrijednost na dan bilance ili, kada dan bilance nije trgovinski dan, na posljednji trgovinski dan prije tog dana.

3.   Ako postoji tržište za ulaganja različita od onih iz stavka 2., tržišna vrijednost znači prosječnu cijenu po kojoj se takvim ulaganjima trguje na dan bilance ili, kada dan bilance nije trgovinski dan, na posljednji trgovinski dan prije tog dana.

4.   Ako su ulaganja iz stavaka 2. i 3. na dan sastavljanja financijskih izvještaja već prodana ili će biti prodana u kratkom roku, tržišna se vrijednost umanjuje za nastale ili procijenjene troškove realizacije.

5.   Osim u slučaju kada se metoda udjela primjenjuje u skladu s člankom 59. Direktive 78/660/EEZ, sva ostala ulaganja procjenjuju se na temelju razumne i oprezne procjene moguće ostvarive vrijednosti.

6.   U svim slučajevima metoda procjene mora biti precizno opisana, a razlozi njezine primjene navedeni u bilješkama uz financijske izvještaje.

Članak 49.

1.   U slučaju zemljišta i zgrada sadašnja vrijednost znači tržišnu vrijednost na datum procjene, koja se, tamo gdje je to primjenljivo, umanjuje u skladu sa stavcima 4. i 5.

2.   Tržišna vrijednost znači cijenu po kojoj bi se zemljišta i zgrade mogli prodati na datum procjene na temelju privatnog ugovora između prodavatelja koji je spreman na prodaju i kupca koji s njim nije povezan privatnim vezama, uz pretpostavku da je imovina otvoreno ponuđena na tržištu, da tržišni uvjeti dopuštaju urednu prodaju i da postoji prikladno razdoblje za pregovore o prodaji s obzirom na prirodu imovine.

3.   Tržišna se vrijednost utvrđuje zasebnom procjenom svakog pojedinog zemljišta i pojedine zgrade, koja se vrši barem svakih pet godina u skladu s opće priznatim metodama ili metodama koje odobravaju nadzorna tijela za poslove osiguranja. Članak 35. stavak 1. točka b Direktive 78/660/EEZ ne primjenjuje se.

4.   Ako je vrijednost bilo kojeg zemljišta ili zgrade umanjena u odnosu na prethodnu procjenu prema stavku 3., provode se odgovarajući ispravci vrijednosti. Niža vrijednost koja se na taj način utvrdi ne uvećava se u narednim bilancama osim ako takvo povećanje ne proizađe iz novog utvrđivanja tržišne vrijednosti u skladu sa stavcima 2. i 3.

5.   Ako su na dan sastavljanja financijskih izvještaja zemljišta i zgrade već prodani ili će biti prodani u kratkom roku, vrijednost utvrđena u skladu sa stavcima 2. i 4. umanjuje se za nastale ili procijenjene troškove realizacije.

6.   Ako nije moguće utvrditi tržišnu vrijednost nekog zemljišta ili zgrade, vrijednost utvrđena na temelju načela nabavne cijene ili troškova proizvodnje smatra se sadašnjom vrijednošću.

7.   Metoda kojom je utvrđena sadašnja vrijednost zemljišta ili zgrade te njihova raščlamba prema poslovnoj godini procjene prikazuje se u bilješkama uz financijske izvještaje.

Članak 50.

U slučaju kada se članak 33. Direktive 78/660/EEZ primjenjuje na društva za osiguranje, to se čini na sljedeći način:

(a)	stavak 1. točka (a) primjenjuje se na imovinu iskazanu pod stavkom aktive F (I) u članku 6. ove Direktive;

(b)	stavak 1. točka (c) primjenjuje se na imovinu iskazanu pod stavkama aktive C (I), (II), (III) i (IV) i F (I) (osim zaliha) i (III) u članku 6. ove Direktive.

Članak 51.

Članak 35. Direktive 78/660/EEZ primjenjuje se na društva za osiguranje pod sljedećim uvjetima:

(a)	primjenjuje se na imovinu iskazanu pod stavkama aktive B i C i na dugotrajnu imovinu iskazanu pod stavkom aktive F (I) u članku 6. ove Direktive.

(b)	stavak 1. točka (c) (aa) primjenjuje se na imovinu iskazanu pod stavkama aktive C (II), (III) i (IV) i F (III) u članku 6. ove Direktive.

Države članice mogu zahtijevati da se naprave ispravci vrijednosti za prenosive vrijednosne papire koji su iskazani kao ulaganja tako da se iskažu po nižoj vrijednosti koja će im se dodijeliti na dan bilance.

Članak 52.

Članak 38. Direktive 78/660/EEZ primjenjuje se na imovinu iskazanu pod stavkom aktive F (I) u članku 6. ove Direktive.

Članak 53.

Članak 39. Direktive 78/660/EEZ primjenjuje se na imovinu iskazanu pod stavkama aktive E (I), (II) i (III) i F (II) u članku 6. ove Direktive.

Članak 54.

U neživotnom osiguranju iznos svih razgraničenih troškova pribave određuje se na osnovici sukladnoj onoj koja se koristi za prijenosne premije.

Kod životnog osiguranja izračun iznosa svih troškova pribave koji se trebaju razgraničiti može se uključiti u aktuarski izračun iz članka 59.

Članak 55.

1.

(a) Ako nisu procijenjeni po tržišnoj vrijednosti, dužnički vrijednosni papiri i ostali vrijednosni papiri s fiksnim prinosom iskazani kao imovina pod stavkama aktive C (II) i (III) iskazuju se u bilanci po nabavnoj cijeni. Države članice mogu međutim zahtijevati ili dopustiti da se takvi dužnički vrijednosni papiri u bilanci iskažu kao iznos otplativ na dan dospijeća. (b) Ako je nabavna cijena vrijednosnih papira iz točke (a) veća od iznosa otplativog na dan dospijeća, iznos razlike tereti se na račun dobiti i gubitka. Države članice mogu međutim zahtijevati ili dopustiti da se iznos razlike otpiše u obrocima, tako da je u cijelosti otpisan kada vrijednosni papiri budu otplaćeni. Ta se razlika mora iskazati zasebno u bilanci ili u bilješkama uz financijske izvještaje. (c) Ako je nabavna cijena vrijednosnih papira iz točke (a) manja od iznosa otplativog na dan dospijeća, države članice mogu zahtijevati ili dopustiti da se iznos razlike knjiži kao prihod u obrocima tijekom razdoblja koje je preostalo do otplate. Ta se razlika mora iskazati zasebno u bilanci ili u bilješkama uz financijske izvještaje.

2.   U slučaju kada se dužnički vrijednosni papiri ili ostali vrijednosni papiri s fiksnim prinosom koji nisu procijenjeni po tržišnoj vrijednosti prodaju prije dospijeća, a primici koriste za kupovinu drugih dužničkih vrijednosnih papira ili vrijednosnih papira s fiksnim prinosom, države članice mogu dopustiti da se razlika između primitaka od prodaje i njihove knjigovodstvene vrijednosti jednakomjerno raspodijeli kroz vrijeme preostalo do dospijeća početnog ulaganja.

Članak 56.

Tehničke pričuve

Iznos tehničkih pričuva mora u svakom trenutku biti takav da društvo može pokriti obveze koje proizlaze iz ugovora o osiguranju u okviru u kojem je to predvidivo razumnim promatranjem.

Članak 57.

Pričuva za prijenosne premije

1.   Pričuva za prijenosne premije u načelu se izračunava zasebno za svaki ugovor o osiguranju. Države članice mogu međutim dopustiti korištenje statističkih metoda, posebno proporcionalnih i paušalnih metoda, ako se može očekivati da će one dati približno iste rezultate kao i pojedinačni izračuni.

2.   U poslovima osiguranja gdje pretpostavka o vremenskoj proporcionalnosti između rizika i premije nije odgovarajuća, primjenjuju se metode izračuna koje uzimaju u obzir različiti razvoj rizika tijekom vremena.

Članak 58.

Pričuva za neistekle rizike

Pričuva za neistekle rizike iz članka 26. izračunava se na temelju troškova za štete i administrativnih troškova koji će se vjerojatno pojaviti nakon isteka poslovne godine, a prema ugovorima koji su zaključeni prije tog datuma, ako njihova procijenjena vrijednost premašuje pričuvu za prijenosne premije, kao i sva druga potraživanja po premiji po tim ugovorima.

Članak 59.

Pričuva životnih osiguranja

1.   Pričuva životnih osiguranja u načelu se izračunava zasebno za svaki ugovor o životnom osiguranju. Države članice mogu međutim dopustiti korištenje statističkih ili matematičkih metoda ako se može očekivati da će one dati približno iste rezultate kao i pojedinačni izračuni. Sažetak glavnih pretpostavki daje se u bilješkama uz financijske izvještaje.

2.   Izračun jednom godišnje vrši aktuar ili drugi stručnjak iz tog područja na temelju priznatih aktuarskih metoda.

Članak 60.

Pričuve šteta

1.   Neživotno osiguranje

(a)	Pričuva se u načelu izračunava za svaki slučaj zasebno na temelju troškova koji se očekuju. Statističke se metode mogu koristiti ako im je rezultat odgovarajuća pričuva s obzirom na prirodu rizika; države članice mogu međutim propisati da je za primjenu takvih metoda potrebno prethodno odobrenje.

(b)	Ta pričuva također uzima u obzir štete nastale a neprijavljene do dana bilance; iznos pričuve utvrđuje se uzimajući u obzir prethodno iskustvo u pogledu broja i visine šteta prijavljenih nakon dana bilance.

(c)	Troškovi likvidacije šteta uključuju se u izračun pričuve bez obzira na njihovo podrijetlo.

(d)

Nadoknadivi iznosi koji nastaju kupnjom prava ugovaratelja osiguranja u odnosu na treće osobe (subrogacijom) ili zakonitim vlasništvom nad osiguranom imovinom (spašavanjem) oduzimaju se od pričuve šteta; ti se iznosi procjenjuju po načelu opreznosti. U slučaju da su ti iznosi značajni, prikazuju se u bilješkama uz financijske izvještaje.

(e)	Iznimno od točke (d), države članice mogu zahtijevati ili dopustiti da se nadoknadivi iznosi prikažu kao aktiva.

(f)	Kada se plaćanja na temelju štete moraju izvršiti u obliku rente, iznosi koji se moraju rezervirati za tu svrhu izračunavaju se priznatim aktuarskim metodama.

(g)

Zabranjeno je skriveno diskontiranje ili oduzimanje, bilo da je ono rezultat utvrđivanja sadašnje vrijednosti rezerviranja za štetu za koju se očekuje da će se kasnije likvidirati po višem iznosu, ili da je izvršeno na neki drugi način. Države članice mogu dopustiti otvoreno diskontiranje ili oduzimanje kako bi se u obzir uzeli prihodi od ulaganja. Takva diskontiranja ili oduzimanja nisu dopuštena osim u sljedećim slučajevima: i. očekivani je prosječni datum likvidacije štete najmanje četiri godine nakon dana izrade godišnjeg obračuna; ii. diskontiranje ili oduzimanje obavlja se po priznatom opreznom postupku; nadležno tijelo mora biti unaprijed obaviješteno o svakoj izmjeni postupka; iii. pri izračunu ukupnog troška likvidacije šteta društvo uzima u obzir sve čimbenike koji bi mogli prouzrokovati povećanje tog troška; iv. društvo ima na raspolaganju dovoljno podataka za stvaranje pouzdanog modela učestalosti likvidacije šteta; v. kamatna stopa korištena za izračun sadašnjih vrijednosti ne premašuje oprezno procijenjenu stopu prinosa od sredstava uloženih na ime pričuva šteta tijekom razdoblja potrebnog za isplatu takvih šteta. Osim toga, stopa ne smije premašiti ni jedno od sljedećeg: — stopu prinosa na takva ulaganja tijekom proteklih pet godina, — stopu prinosa na takva ulaganja u godini koja prethodi danu bilance. Prilikom diskontiranja ili oduzimanja društvo u bilješkama uz svoje financijske izvještaje prikazuje ukupan iznos pričuva prije diskontiranja ili oduzimanja, kategorije šteta koje se diskontiraju ili od kojih su obavljena oduzimanja te metode korištene za svaku kategoriju šteta, naročito stope korištene za procjene iz prethodnog podstavka, podtočaka iii. i v. te kriterije primijenjene za procjenu razdoblja koje će proteći prije likvidacije šteta.

2.   Životno osiguranje

(a)	Iznos pričuve šteta jednak je sumi koja se mora isplatiti korisnicima osiguranja, plus troškovi likvidacije šteta. Taj iznos uključuje i pričuvu za nastale a neprijavljene štete.

(b)	Države članice mogu zahtijevati da se iznos iz točke (a) prikazuje u stavci pasive C (2).

Članak 61.

1.   Do sljedećeg usklađenja države članice mogu zahtijevati ili dopustiti primjenu sljedećih metoda ako su zbog prirode neke vrste ili tipa osiguranja informacije o potraživanjima po premiji, o štetama koje se moraju isplatiti, ili o oboma, a koje se odnose na osigurateljnu godinu, u trenutku sastavljanja godišnjih financijskih izvještaja nedovoljne za točne procjene koje se moraju napraviti.

Metoda 1.

Višak iznosa zaračunatih premija nad troškovima za štete i troškovima plaćenim na temelju ugovora koji počinju u osigurateljnoj godini čini tehničku pričuvu koja je uključena u tehničku pričuvu šteta koja se u bilanci iskazuje u stavci pasive C (3). Ta se pričuva također može izračunati na temelju određenog postotka zaračunatih premija ako je takva metoda prikladna za vrstu osiguranog rizika. Ako se pokaže potrebnim, iznos te tehničke pričuve uvećava se kako bi bio dostatan za pokrivanje postojećih i budućih obveza. Tehnička pričuva formirana takvom metodom zamjenjuje se pričuvom šteta izračunatom na uobičajeni način čim se prikupi dovoljno informacija, a najkasnije do kraja treće godine nakon osigurateljne godine.

Metoda 2.

Brojevi prikazani u tehničkom računu ili u nekim njegovim stavkama odnose se na godinu koja u cijelosti ili djelomično prethodi poslovnoj godini. Ta godina ne smije prethoditi poslovnoj godini za više od 12 mjeseci. Iznosi tehničke pričuve iskazani u godišnjim financijskim izvještajima uvećavaju se prema potrebi kako bi bili dostatni za pokrivanje postojećih i budućih obveza.

2.   Ako je usvojena jedna od metoda opisana u stavku 1., ona se i dalje sustavno primjenjuje u sljedećim godinama, osim ako okolnosti ne opravdaju promjenu. Upotreba jedne od metoda prikazuje se u bilješkama uz financijske izvještaje i obrazlaže; u slučaju promjene primijenjene metode u bilješkama uz financijske izvještaje navodi se učinak te promjene na imovinu, obveze, financijski položaj i dobit ili gubitak. Ako se koristi Metoda 1, vrijeme koje protekne prije nego što se formira pričuva šteta na uobičajenoj osnovi navodi se u bilješkama uz financijske izvještaje. Ako se koristi Metoda 2, vrijeme za koje prethodna godina na koju se odnose brojke prethodi poslovnoj godini i opseg poslova o kojima je riječ prikazuju se u bilješkama uz financijske izvještaje.

3.   Za potrebe ovog članka „osigurateljna godina” znači poslovnu godinu u kojoj su započeli ugovori o osiguranju u vrsti ili tipu osiguranja o kojem je riječ.

Članak 62.

Do sljedećeg usklađenja one države članice koje zahtijevaju formiranje pričuva za kolebanje šteta propisuju pravila procjene koja će se na njih primjenjivati.

ODJELJAK 8.

Sadržaj bilješki uz financijske izvještaje

Članak 63.

Umjesto informacija predviđenih člankom 43. stavkom 1. točkom 8. Direktive 78/660/EEZ, društva za osiguranje navode sljedeće pojedinosti:

I.

U poslovima neživotnog osiguranja bilješke uz financijske izvještaje prikazuju: 1. zaračunate bruto premije; 2. zarađene bruto premije; 3. bruto troškove za štete; 4. bruto poslovne rashode; 5. saldo reosiguranja; Ti se iznosi raščlanjuju prema izravnom osiguranju i preuzetom poslovanju osiguranja u reosiguranje ako preuzeto poslovanje osiguranja u reosiguranje iznosi 10 % ili više zaračunatih bruto premija, a unutar izravnog osiguranja iznosi se raščlanjuju prema sljedećim podskupinama osiguranja: — osiguranje od nezgode i zdravstveno osiguranje, — osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila, — osiguranje motornih vozila, ostale kategorije, — pomorsko osiguranje, osiguranje zrakoplova i transportno osiguranje, — osiguranje od požara i druga osiguranja imovine, — osiguranje od odgovornosti, — osiguranje kredita i jamstava, — osiguranje troškova pravne zaštite, — putno osiguranje, — ostala osiguranja. Raščlamba po podskupinama unutar izravnog osiguranja nije potrebna kada iznos zaračunatih bruto premija u izravnom osiguranju za podskupinu o kojoj je riječ ne premašuje 10 milijuna ECU. Međutim, društva u svakom slučaju prikazuju iznose koji se odnose na tri najveće podskupine u njihovu poslovanju.

II.

U poslovima životnog osiguranja bilješke uz financijske izvještaje prikazuju: 1. zaračunate bruto premije, raščlanjene prema izravnom osiguranju i preuzetom poslovanju osiguranja u reosiguranje ako preuzeto poslovanje osiguranja u reosiguranje iznosi 10 % ili više od zaračunatih bruto premija, a unutar izravnog osiguranja iznosi se raščlanjuju kako bi prikazali: (a) i. pojedinačne premije; ii. premije u okviru grupnih ugovora; (b) i. višekratne premije; ii. jednokratne premije; (c) i. premije u okviru ugovora bez sudjelovanja u dobiti; ii. premije u okviru ugovora sa sudjelovanjem u dobiti; iii. premije u okviru ugovora kod kojih ugovaratelj osiguranja preuzima investicijski rizik. Prikazivanje brojeva koji se odnose na točke (a), (b) ili (c) ne zahtijeva se u slučaju kada njihov iznos ne premašuje 10 % od zaračunatih bruto premija u izravnom osiguranju; 2. saldo reosiguranja;

III.	U slučaju članka 33. stavka 4., bruto premije raščlanjene prema životnom osiguranju i neživotnom osiguranju.

IV.

U svim slučajevima, ukupne bruto premije izravnog osiguranja koje proizlaze iz ugovora koje su zaključila društva za osiguranje — u državi članici gdje je njegova središnja uprava, — u ostalim državama članicama, i — u trećim državama, osim što se prikazivanje brojeva koji se odnose na prije navedeno ne zahtijeva ako oni ne premašuju 5 % od ukupnih bruto premija.

Članak 64.

U bilješkama uz financijske izvještaje društva za osiguranje prikazuju ukupan iznos provizija za poslove izravnog osiguranja koje su unesene u financijske izvještaje za poslovnu godinu. Taj se zahtjev odnosi na sve vrste provizija, a posebno na provizije za pribavu, produljenje, naplatu i provizije za upravljanje portfeljem.

ODJELJAK 9.

Odredbe koje se odnose na konsolidirane financijske izvještaje

Članak 65.

1.   Društva za osiguranje sastavljaju konsolidirane financijske izvještaje i konsolidirane godišnje izvještaje u skladu s Direktivom 83/349/EEZ, osim ako nije drukčije određeno u ovom odjeljku.

2.   Ako država članica ne primjenjuje članak 5. Direktive 83/349/EEZ, stavak 1. primjenjuje se i na matična društva, čiji je jedini i glavni cilj stjecanje udjela u društvima kćerima i njihovo pretvaranje u dobit, ako su društva kćeri isključivo ili uglavnom društva za osiguranje.

Članak 66.

Direktiva 83/349/EEZ primjenjuje se podložno sljedećim odredbama:

1.	članci 4., 6. i 40. ne primjenjuju se;

2.	podaci iz prve i druge alineje članka 9. stavka 2., to jest: — iznos dugotrajne imovine, i — neto promet, zamjenjuju se pojedinostima o zaračunatim bruto premijama prema članku 35. ove Direktive;

3.

država članica može također primijeniti članak 12. Direktive 83/349/EEZ na dva ili više društava za osiguranje koja nisu povezana na način opisan u članku 1. stavcima 1. ili 2. iste Direktive, već se njima upravlja na zajedničkoj osnovi koja se ne temelji na ugovoru ili odredbama ugovora o osnivanju ili statuta društva. Upravljanje na zajedničkoj osnovi može se također sastojati od važnih i trajnih veza u području reosiguranja;

4.

Države članice mogu dopustiti odstupanja od članka 26. stavka 1. točke (c) Direktive 83/349/EEZ ako je posao sklopljen prema normalnim tržišnim uvjetima i ako su time utemeljena prava ugovaratelja osiguranja. Svako se takvo odstupanje navodi, a ako ono ima značajan učinak na imovinu, obveze, financijsku poziciju i dobit ili gubitak svih društava uključenih u konsolidaciju, taj se podatak mora prikazati u bilješkama uz konsolidirane financijske izvještaje;

5.	Članak 27. stavak 3. Direktive 83/349/EEZ primjenjuje se uz uvjet da dan bilance društva koje je uključeno u konsolidaciju ne prethodi danu konsolidirane bilance za više od šest mjeseci;

6.

Članak 29. Direktive 83/349/EEZ ne primjenjuje se na one stavke pasive čiju su procjenu obavila društva uključena u konsolidaciju na temelju primjene odredbi specifičnih za društva za osiguranje ili na one stavke aktive čije promjene vrijednosti također utječu na prava ugovaratelja osiguranja ili ih utemeljuju. Korištenje takve iznimke prikazuje se u bilješkama uz konsolidirane financijske izvještaje.

Članak 67.

Samo u konsolidiranim financijskim izvještajima države članice mogu zahtijevati ili dopustiti da se svi prihodi od ulaganja i troškovi ulaganja prikažu u netehničkom računu, čak i onda kada su takvi prihodi i troškovi povezani s poslovima životnog osiguranja.

Osim toga, države članice mogu u takvim slučajevima zahtijevati ili dopustiti raspodjelu dijela prihoda od ulaganja na tehnički račun životnog osiguranja.

ODJELJAK 10.

Objavljivanje

Članak 68.

1.   Propisno odobreni godišnji financijski izvještaji društava za osiguranje, zajedno s godišnjim izvješćima i izvještajima osoba odgovornih za reviziju financijskih izvještaja, objavljuju se prema zakonima svake države članice u skladu s člankom 3. Direktive 68/151/EEZ (11).

Zakoni države članice mogu međutim predvidjeti da se godišnja izvješća ne moraju objavljivati kako je određeno prvim podstavkom. U tom slučaju ona moraju biti dostupna javnosti u središnjoj upravi društva u dotičnoj državi članici. Primjerak cijelog ili dijela bilo kojeg izvještaja moraju biti dostupni na zahtjev. Cijena primjerka ne smije premašiti njegov administrativni trošak.

2.   Stavak 1. primjenjuje se i na propisno odobrene konsolidirane financijske izvještaje, na konsolidirano godišnje izvješće te izvještaje osoba odgovornih za reviziju financijskih izvještaja.

3.   U slučaju da društvo za osiguranje koje je sastavilo godišnje financijske izvještaje ili konsolidirane financijske izvještaje nije osnovano kao jedno od vrsta društava navedenih u članku 1. stavku 1. Direktive 78/660/EEZ i po nacionalnom pravu svoje države nije obvezno objavljivati dokumente iz stavaka 1. i 2. ovog članka kako je to propisano člankom 3. Direktive 68/151/EEZ, ono je barem obvezno u svojoj središnjoj upravi te dokumente učiniti dostupnima javnosti. Primjerci takvih dokumenata moraju biti dostupni na zahtjev. Cijena primjeraka ne smije premašiti njihov administrativni trošak.

4.   Države članice predviđaju odgovarajuće sankcije u slučaju da se društva ne pridržavaju pravila o objavljivanju propisanih ovim člankom.

ODJELJAK 11.

Završne odredbe

Članak 69.

Kontaktni odbor osnovan u skladu s člankom 52. Direktive 78/660/EEZ ima, kada je osnovan na odgovarajući način, sljedeće funkcije:

(a)	olakšati, ne dovodeći u pitanje članke 169. i 170. Ugovora, usklađenu primjenu ove Direktive putem redovitih sastanaka na kojima će se ponajviše raspravljati o praktičnim problemima u vezi s njezinom primjenom;

(b)	savjetovati Komisiju, ako se ukaže potreba, o dopunama ili izmjenama ove Direktive.

Članak 70.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 1. siječnja 1994. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice mogu predvidjeti da se propisi iz stavka 1. primjenjuju prvi put na godišnje financijske izvještaje i konsolidirane financijske izvještaje za poslovne godine koje počinju 1. siječnja 1995. ili tijekom kalendarske 1995. godine.

3.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 71.

Pet godina nakon datuma iz članka 70. stavka 2. Vijeće na prijedlog Komisije razmatra i prema potrebi mijenja sve odredbe ove Direktive koje državama članicama daju slobodu izbora, uzimajući u obzir iskustva stečena prilikom primjene ove Direktive, a naročito ciljeve postizanja veće transparentnosti i usklađivanja odredbi iz ove Direktive.

Članak 72.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 131, 18.4.1987., str. 1.

(2)  SL C 96, 17.4.1989., str. 93. i

SL C 326, 16.12.1991.

(3)  SL C 319, 30.11.1987., str. 13.

(4)  SL L 222, 14.8.1978., str. 11.

(5)  SL L 317, 16.11.1990., str. 60.

(6)  SL L 193, 18.7.1983., str. 1.

(7)  SL L 228, 16.8.1973., str. 3.

(8)  SL L 330, 29.11.1990., str. 44.

(9)  SL L 63, 13.3.1979., str. 1.

(10)  SL L 330, 29.11.1990., str. 50.

(11)  SL L 65, 14.3.1968., str. 8.

---

PRILOG

ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA LLOYD’S

A.   Opće odredbe

Za potrebe ove Direktive, i Lloyd’s i Lloyd’sovi sindikati smatraju se društvima za osiguranje.

Podložno potrebnim prilagodbama opisanima u dijelu B:

—	Lloyd’s-ovi sindikati sastavljaju godišnje financijske izvještaje („financijski izvještaji sindikata”), i

—	Lloyd’s sastavlja agregirane financijske izvještaje („agregirani financijski izvještaji”) umjesto konsolidiranih financijskih izvještaja propisanih Direktivom 83/349/EEZ.

U ovom Dodatku „Lloyd’sovi financijski izvještaji” znače oba gore navedena tipa financijskih izvještaja.

B.   Posebne odredbe

1.   Sadržaj financijskih izvještaja sindikata

Podložno stavku 9. financijski izvještaji sindikata sastavljaju se na kumulativnoj osnovi za tri osigurateljne godine istodobno, a obuhvaćaju zaseban osigurateljni financijski izvještaj („underwriting account”) za svaku takvu godinu kao i bilancu za sve te godine zajedno. Izvještaji koji se sastavljaju nakon 12 odnosno 24 mjeseca poznati su kao izvještaji otvorenih godina („open years”). Osigurateljni financijski izvještaj sastavlja se analogno odredbama koje reguliraju sastavljanje računa dobiti i gubitka; osim toga, pokazuje:

(a)	za svaku stavku, promjene brojeva od prethodnog datuma bilance;

(b)	najvišu granicu premija sindikata za dotičnu osigurateljnu godinu.

2.   Sadržaj agregiranih financijskih izvještaja

Agregirani financijski izvještaji sastavljaju se kumuliranjem financijskih izvještaja svih Lloyd’sovih sindikata. Oni sadržavaju bilješku s detaljima o:

(a)	poslovanju između sindikata, uključujući zaračunate premije i likvidirane štete;

(b)	metodi kojom se u obzir uzimaju obračunske godine koje još nisu zatvorene nakon isteka triju godina („run-off years of account”) iz stavka 9.;

(c)	metodi kojom se izračunava granica premija za pojedinačne članove Lloyd’sovih sindikata.

3.   Kapital

Lloyd’s i Lloyd’sovi sindikati nemaju obvezu objavljivanja u agregiranim financijskim izvještajima i financijskim izvještajima sindikata podataka za stavke pasive A (I) (Upisani kapital ili istovjetna sredstva), A (II) (Premije na emitirane dionice) i A (IV) (Rezerve). Umjesto toga Lloyd’s prilaže bilješku agregiranim financijskim izvještajima u kojoj se objavljuje sljedeće:

(a)	Osobna sredstva članova 1. Lloyd’sovi depoziti 2. Fond osobnih rezervi 3. Poseban fond rezervi 4. Druga prikazana sredstva

(b)	Sredstva samog Lloyd’sa 1. Neto imovina Središnjeg fonda 2. Neto imovina korporacije Lloyd’s

4.   Oporezivanje

(a)

Lloyd’s i Lloyd’sovi sindikati nemaju obvezu objavljivanja u agregiranim financijskim izvještajima i financijskim izvještajima sindikata podataka za stavke pasive E (2) (Pričuve za oporezivanja) i G (V) (Ostale obveze, uključujući porez i socijalno osiguranje) samo u pogledu obveza za porez i za stavke III (9) (Porez na rezultat redovnih poslovnih djelatnosti) i III (14) (Porez na izvanrednu dobit ili gubitak) u računu dobiti i gubitaka, uz izuzeće iznosa koji se oduzimaju kao porez po odbitku.

(b)	Međutim, bilješka uz sve Lloyd’sove račune mora navesti zašto nije prikazano plaćanje poreza kao i koja se osnovna porezna stopa primjenjuje na iznose koji se oduzimaju kao porez po odbitku.

5.   Računovodstvena načela

(a)	Nastavak poslovanja Načelo nastavka poslovanja prema članku 31. stavku 1. točki (a) Direktive 78/660/EEZ ne primjenjuje se na Lloyd’sove financijske izvještaje.

(b)	Obračunate, a neplaćene obveze Načelo obračunatih, a neplaćenih obveza prema članku 31. stavku 1. točki (d) Direktive 78/660/EEZ ne primjenjuje se na Lloyd’sove financijske izvještaje.

(c)	Raspodjela prihoda Najkasnije tri godine nakon datuma iz članka 70. stavka 1. Lloyd’s i Lloyd’sovi sindikati raspoređuju prihod koji dolazi od ugovora o osiguranju na osigurateljne godine na temelju datuma početka ugovora o osiguranju.

(d)

Ostala računovodstvena načela U svim Lloyd’sovim financijskim izvještajima: — slične se stavke jednako tretiraju, — nadoknade od reosiguranja uzimaju se u obzir prema otvorenim godinama kada je sindikat platio štetu, — poslovni rashodi raspodjeljuju se na onu osigurateljnu godinu u kojoj su nastali.

6.   Tehničke pričuve

Podložno stavku 9. i iznimno od članaka 56. i 60., tehničke se pričuve u Lloyd’sovim financijskim izvještajima ne iskazuju.

Međutim:

(a)	osigurateljni financijski izvještaji za otvorene godine iskazuju višak naplaćenih premija nad plaćenim šteta i troškovima, analogno članku 61.

(b)	pričuva šteta izračunava se pri zatvaranju osigurateljne godine i iskazuje se u skladu sa stavkom 8.

7.   Otvorene godine

Sindikati sastavljaju financijske izvještaje za otvorene godine na temelju blagajničkih primitaka i izdataka.

8.   Premija reosiguranja na zatvaranju trogodišnjeg razdoblja („Reinsurance to close”)

Podložno stavku 9., sindikati zatvaraju financijske izvještaje po isteku trogodišnjeg razdoblja plaćanjem premije („reinsurance to close”) i objavljuje barem sljedeće informacije:

— bruto pričuva za prijavljene štete	…
— predviđene nadoknade reosiguranja (—)	…
— neto pričuva za prijavljene štete		…
— pričuva za bruto nastale a neprijavljene štete	…
— predviđene nadoknade reosiguranja (—)	…
— pričuva za neto nastale a neprijavljene štete		…
— neto premija reosiguranja na zatvaranju trogodišnjeg razdoblja („Reinsurance to close”) na kraju osigurateljne godine (ukupan neto)			…

9.   Osigurateljne godine koje još nisu zatvorene nakon isteka triju godina („Run-off years of account”)

(a)

Za potrebe ovog stavka osigurateljna godina koja još nije zatvorena nakon isteka triju godina („run-off year of account”) je ona kod koje, na datum na koji bi normalno bila zatvorena u skladu sa stavkom 8, postoji neizvjesnost rezultata tako da se ne može izračunati neto premija reosiguranja na zatvaranju trogodišnjeg razdoblja („reinsurance to close”) i koja stoga ostaje otvorena sve dok se neizvjesnost ne otkloni.

(b)

Za svaku osigurateljnu godinu koja još nije zatvorena nakon isteka triju godina financijski izvještaji sindikata sadrže osigurateljni financijski izvještaj u kojem je iskazan iznos rezerviran za pokrivanje svih poznatih i nepoznatih postojećih obveza; taj iznos predstavlja pričuvu šteta procijenjenu na uobičajeni način.

10.   Iskazivanje depozita kod cedenta

U razdoblju od najviše tri godine nakon datuma iz članka 70. stavka 1. Lloyd’s i Lloyd’sovi sindikati ne moraju objaviti podatke za stavke aktive C (IV) (depoziti kod preuzetog poslovanja osiguranja u reosiguranje).

11.   Poslovi životnog osiguranja

Iznimno od članka 33. stavka 3. Lloyd’sovi poslovi životnog osiguranja (čisto osiguranje za slučaj smrti na razdoblje ne dulje od 10 godina) mogu se iskazati u Lloyd’sovim financijskim izvještajima u formatu određenom člankom 34. (I) za poslove neživotnog osiguranja.

12.   Bruto premije

Iznimno od članka 35. bruto premija može se prikazati umanjena za proviziju posrednika. Kao dodatak zahtjevima iz članka 35., u odnosu na stavku I (1) (a) i II (1) (a) (zaračunate bruto premije, neto od reosiguranja) računa dobiti i gubitka prilaže se bilješka:

—	u svakom financijskom izvještaju sindikata koja objašnjava temelj po kojem se plaćaju provizije i provizije posrednika i koja daje procjenu prosječne stope provizija i provizija posrednika za svaku glavnu vrstu poslova koju obavlja sindikat,

—	u agregiranim financijskim izvještajima koja daje procjenu prosječne stope provizija i provizija posrednika na cijelom tržištu osiguranja.

13.   Sadržaj bilješki uz Lloyd’sove financijske izvještaje

U bilješkama uz Lloyd’sove financijske izvještaje bruto premije imaju značenje kao što je određeno u stavku 12.

---

06/Sv. 012

HR

Službeni list Europske unije

33

---

31994L0019

---

L 135/5

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

30.05.1994.

---

DIREKTIVA 94/19/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 30. svibnja 1994.

o sustavima osiguranja depozita

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 57. stavak 2. prvu i treću rečenicu,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom navedenim u članku 189.b Ugovora (3),

budući da, u skladu s ciljevima Ugovora, treba unaprijediti usklađen razvoj poslovanja kreditnih institucija u cijeloj Zajednici putem ukidanja svih ograničenja prava poslovnog nastana i slobode pružanja usluga, istovremeno povećavajući stabilnost bankarskog sustava i zaštite štediša;

budući da, kad se ukinu ograničenja poslovanja kreditnih institucija, treba uzeti u obzir situaciju do koje može doći ako depoziti u kreditnoj instituciji koja ima podružnice u ostalim državama članicama postanu nedostupni; budući da je neophodno osigurati usklađenu minimalnu razinu osiguranja depozita bez obzira gdje u Zajednici se depoziti nalazili; budući da je osiguranje depozita jednako važno kao i bonitetna pravila za ostvarenje jedinstvenog bankarskog tržišta;

budući da u slučaju zatvaranja insolventne kreditne institucije deponenti bilo koje podružnice smještene u državi članici, osim one u kojoj dotična kreditna institucija ima sjedište, moraju biti zaštićeni istim sustavom osiguranja kao i ostali deponenti te institucije;

budući da se trošak za kreditne institucije iz sudjelovanja u sustavu osiguranja ne može uspoređivati s troškom koji bi proizašao iz masovnog povlačenja bankovnih depozita, ne samo iz kreditne institucije u teškoćama, već i iz zdravih institucija kao posljedica gubitka povjerenja štediša u zdravlje bankarskog sustava;

budući da djelovanje koje su poduzele države članice kao odgovor na preporuku Komisije 87/63/EEZ od 22. prosinca 1986. o uvođenju sustava osiguranja depozita u Zajednici (4) nije u potpunosti postiglo željeni cilj; budući da ta situacija može dovesti u pitanje pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

budući da Druga direktiva Vijeća 89/646/EEZ od 15. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na osnivanje i obavljanje poslovanja kreditnih institucija i o izmjeni Direktive 77/780/EEZ (5), propisuje sustav jedinstvenog odobrenja svake kreditne institucije i nadzora od strane tijela matične države članice koja je stupila na snagu 1. siječnja 1993.;

budući da podružnica više ne treba odobrenje za rad u bilo kojoj državi članici domaćinu, jer jedinstveno odobrenje vrijedi u čitavoj Zajednici, a njezinu solventnost nadziru nadležna tijela matične države članice; budući da ta situacija opravdava pokrivanje svih podružnica iste kreditne institucije osnovanih u Zajednici jedinstvenim sustavom osiguranja; budući da taj sustav može biti samo onakav kakav postoji za tu kategoriju institucije u državi u kojoj je sjedište te institucije, posebno zbog veze koja postoji između nadzora nad solventnošću podružnice i njezinog sudjelovanja u sustavu osiguranja depozita;

budući da usklađivanje mora biti ograničeno na glavne elemente sustava osiguranja depozita i u vrlo kratkom roku osigurati isplatu prema osiguranju izračunatom na temelju usklađene minimalne razine;

budući da sustavi osiguranja depozita moraju intervenirati čim depoziti postanu nedostupni;

budući da je iz pokrića posebno primjereno isključiti depozite kreditnih institucija u njihovo ime i za vlastiti račun; budući da to ne treba dovoditi u pitanje pravo u okviru sustava osiguranja na poduzimanje mjera potrebnih za spašavanje kreditne institucije koja dospije u teškoće;

budući da usklađivanje sustava osiguranja depozita unutar Zajednice ne dovodi samo po sebi u pitanje postojanje postojećih sustava za zaštitu kreditnih institucija, posebno osiguravanjem njihove solventnosti i likvidnosti, tako da depoziti kod takvih kreditnih institucija, uključujući njihove podružnice u ostalim državama članicama, ne postanu nedostupni; budući da za takve alternativne sustave koji imaju različitu zaštitnu ulogu nadležna tijela mogu pod određenim uvjetima smatrati da zadovoljavaju ciljeve ove Direktive; budući da će ta nadležna tijela provjeravati ispunjavanje tih uvjeta;

budući da je u nekoliko država članica sustav osiguranja depozita odgovornost profesionalnih organizacija, druge države članice imaju sustav koji je uspostavljen i reguliran na zakonskoj osnovi, a neki sustavi, iako definirani na ugovornoj osnovi, djelomično su regulirani zakonom; budući da takva raznolikost statusa predstavlja problem samo u smislu obveznog sudjelovanja u sustavu i isključenja iz sustava; budući da je stoga potrebno poduzeti korake za ograničavanje ovlasti sustava u ovom području;

budući da zadržavanje sustava u Zajednici koji pokrivaju depozite iznad iznosa utvrđenog usklađenim minimumom može, unutar istog područja, dovesti do razlika u naknadama i nejednakih konkurencijskih uvjeta između državnih institucija i podružnica institucija iz drugih država članica; budući da, kako bi se spriječili takvi nedostaci, podružnice trebaju biti ovlaštene uključiti se u sustav država domaćina kako bi svojim deponentima mogle ponuditi osiguranje istovrijedno onima koja se nude u državama u kojima se nalaze; budući da je primjereno da nakon određenog broja godina Komisija treba izvijestiti o razmjeru u kojem su se podružnice koristile ovom mogućnošću i o teškoćama na koje su one ili sustavi osiguranja nailazili u provođenju ovih odredbi; budući da se ne isključuje mogućnost da matična država članica sama ponudi takvo dopunsko osiguranje, pridržavajući se uvjeta koje takvi sustavi mogu utvrditi;

budući da poremećaje na tržištu mogu prouzročiti podružnice kreditnih institucija koje nude razine osiguranja više od onih koje nude odobrene kreditne institucije u državama članicama domaćinima; budući da nije primjereno da razina opsega osiguranja koje nude sustavi osiguranja postane instrument konkurentnosti; budući da je stoga potrebno, barem u početnom razdoblju, odrediti da razina i opseg osiguranja koje sustav matične države članice nudi deponentima u podružnicama smještenim u drugoj državi članici ne prelazi maksimalnu razinu i opseg koji se takvim sustavom nudi u državi članici domaćinu; budući da je moguće poremećaje tržišta potrebno preispitati nakon određenog broja godina na temelju prikupljenog iskustva i u svjetlu kretanja u bankarskom sektoru;

budući da ova Direktiva u načelu zahtijeva uključenje svih kreditnih institucija u sustav osiguranja depozita; budući da direktive koje reguliraju ulazak kreditnih institucija koje imaju sjedište u državi koja nije država članica, a posebno Prva direktiva Vijeća (77/780/EEZ) od 12. prosinca 1977. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na osnivanje i obavljanje djelatnosti kreditnih institucija (6) dozvoljavaju državama članicama da odluče žele li i pod kojim uvjetima dopustiti podružnicama kreditnih institucija poslovanje na svojim državnim područjima; budući da podružnice te vrste neće uživati slobodu pružanja usluga prema drugom stavku članka 59. Ugovora, niti pravo poslovnog nastana u državama članicama osim onih u kojima su osnovane; budući da, prema tome, država članica koja dopušta ulaz podružnicama treba odlučiti kako primjenjivati načela ove Direktive na takve podružnice u skladu s člankom 9. stavkom 1. Direktive 77/780/EEZ i potrebom zaštite deponenata i održavanja integriteta financijskog sustava; budući da je neophodno da deponenti takvih podružnica budu u potpunosti svjesni pravila o reguliranju osiguranja koja se na njih primjenjuju;

budući da s jedne strane, minimalna razina osiguranja propisana ovom Direktivom ne treba ostaviti preveliki dio depozita bez zaštite u interesu zaštite potrošača i stabilnosti financijskog sustava; budući da s druge strane ne bi bilo primjereno postaviti u Zajednici razinu zaštite koja bi u nekim slučajevima mogla poticati loše upravljanje kreditnim institucijama; budući da je potrebno uzeti u obzir troškove financiranja sustava; budući da se čini razumnim utvrditi usklađeni minimum razine osiguranja na 20 000 ECU; budući da bi mogle biti potrebne ograničene prijelazne odredbe kako bi se omogućilo da se sustavi pridržavaju tog iznosa;

budući da neke države članice nude deponentima osiguranje njihovih depozita koje premašuje iznos usklađene minimalne razine osiguranja određene u ovoj Direktivi; budući da se ne čini prikladnim tražiti da se takvi sustavi, od kojih su neki tek nedavno uvedeni u skladu s Preporukom 87/63/EEZ, mijenjaju u ovom trenutku;

budući da se državi članici mora dopustiti isključivanje određenih kategorija posebno navedenih depozita ili deponenata iz osiguranja koje pružaju sustavi osiguranja depozita, ako smatra da ne trebaju posebnu zaštitu;

budući da se u pojedinim državama članicama, kako bi se potaknulo deponente da pažljivo ispitaju kvalitetu kreditne institucije, nedostupni depoziti ne nadoknađuju u potpunosti; budući da takvu praksu treba ograničiti s obzirom na depozite ispod minimalne usklađene razine;

budući da je zadržano načelo usklađenog minimalnog ograničenja po deponentu, a ne po depozitu; budući da je stoga primjereno uzeti u obzir depozite deponenata koji ili nisu spomenuti kao vlasnici računa ili nisu jedini vlasnici; budući da se ograničenje stoga mora primjenjivati na svakog deponenta koji se može identificirati; budući da se to ne treba primjenjivati na društva za zajednička ulaganja na koja se primjenjuju posebna zaštitna pravila koja se ne primjenjuju na prethodno spomenute depozite;

budući da je informacija bitan element zaštite deponenata i mora stoga također biti predmetom minimalnog broja obvezujućih odredbi; budući da bi, međutim, neregulirana upotreba uputa koje se odnose na iznos i opseg sustava osiguranja depozita u svrhe oglašavanja mogla utjecati na stabilnost bankarskog sustava ili povjerenje deponenata; budući da države članice stoga trebaju utvrditi pravila koja ograničavaju upotrebu takvih uputa;

budući da u određenim specifičnim slučajevima, u pojedinim državama članicama u kojima ne postoje sustavi osiguranja depozita za određene vrste kreditnih institucija koje primaju izrazito mali dio depozita, uvođenje takvog sustava bi u nekim slučajevima moglo trajati dulje nego je predviđeno za prenošenje ove Direktive; budući da u takvim slučajevima može biti opravdano prijelazno odstupanje od obveze sudjelovanja u sustavu osiguranja depozita; budući da, međutim, posluju li takve kreditne institucije u inozemstvu, država članica ima pravo tražiti njihovo sudjelovanje u njezinom sustavu osiguranja depozita;

budući da u ovoj Direktivi nije neophodno uskladiti načine financiranja sustava osiguranja depozita ili samih kreditnih institucija, s obzirom na to da s jedne strane, trošak financiranja takvih programa u načelu snosi sama kreditna institucija, a s druge strane, da financijski kapacitet takvih sustava mora biti proporcionalan njihovim obvezama; budući da to, međutim, ne smije ugroziti stabilnost bankarskog sustava dotične države članice;

budući da ova Direktiva ne može imati za posljedicu odgovornost država članica ili njihovih nadležnih tijela s obzirom na deponente, ako su osigurali uvođenje i službeno priznanje jednog ili više sustava osiguranja depozita ili samih kreditnih institucija i osiguranje nadoknade ili zaštite deponenata pod uvjetima propisanima u ovoj Direktivi;

budući da je zaštita depozita važan element u ostvarenju unutarnjeg tržišta i neophodan dodatak sustavu nadzora kreditnih institucija s obzirom na solidarnost koju stvara među svim institucijama u određenom financijskom tržištu u slučaju propasti bilo koje od njih,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Za potrebe ove Direktive:

1.

„depozit” znači svako potraživanje koje proizlazi iz sredstava stavljenih na račun ili iz privremenih stanja koja proizlaze iz uobičajenih bankovnih transakcija i koje kreditna institucija mora vratiti u skladu s primjenljivim zakonskim i ugovornim uvjetima, kao i svako dugovanje dokazano potvrdom koju je izdala kreditna institucija. Udjeli u stambenim štedionicama u Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj, osim onih kapitalne prirode obuhvaćeni člankom 2., smatraju se depozitima. Obveznice koje zadovoljavaju uvjete propisane u članku 22. stavku 4. Direktive Vijeća 85/611/EEZ od 20. prosinca 1985. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (7) ne smatraju se depozitima. U svrhu izračunavanja potraživanja, države članice primjenjuju pravila i propise koji se odnose na prijeboj i protupotraživanje u skladu sa zakonskim i ugovornim uvjetima koji se primjenjuju na depozit;

2.	„zajednički račun” znači račun otvoren na ime dvije ili više osoba ili preko kojeg dvije ili više osoba imaju pravo poslovati na osnovu potpisa jedne ili više tih osoba;

3.

„nedostupan depozit” znači depozit koji je dospio i koji je naplativ ali koji kreditna institucija nije isplatila prema primjenljivim zakonskim i ugovornim obavezama, kada: i. su relevantna nadležna tijela utvrdila da se prema njihovom mišljenju dotična kreditna institucija za sada ne čini sposobnom, zbog razloga koji su direktno povezani s njezinom financijskom situacijom, izvršiti povrat depozita i da trenutačno nema izgleda da će to biti u stanju izvršiti. Nadležna tijela donose tu ocjenu što je prije moguće i najkasnije 21 dan nakon što se uvjere da kreditna institucija nije isplatila dospjele i naplative depozite; ili ii. je sudska vlast donijela odluku zbog razloga koji su direktno povezani s financijskom situacijom kreditne institucije, a koja ima za posljedicu obustavupotraživanja deponenata od kreditne institucije, ako je ta odluka donesena prije donošenja prethodno spomenute ocjene;

4.	„kreditna institucija” znači društvo čija se djelatnost sastoji od primanja depozita ili ostalih povratnih sredstava građana i odobravanja kredita za svoj račun;

5.

„podružnica” znači mjesto poslovanja koje čini pravno ovisan dio određene kreditne institucije i koje direktno vrši sve ili neke od poslovnih aktivnosti svojstvene poslovanju kreditnih institucija; bilo koji broj podružnica osnovanih u istoj državi članici od strane kreditne institucije koja ima sjedište u drugoj državi članici smatra se jednom podružnicom.

Članak 2.

Sljedeće se stavke isključuju iz obveze plaćanja prema sustavima osiguranja:

—	pridržavajući se članka 8. stavka 3., depoziti ostalih kreditnih institucija u njihovu korist i za njihov vlastiti račun,

—	svi instrumenti koji bi se mogli definirati kao „vlastita sredstva” u smislu članka 2. Direktive Vijeća 89/299/EEZ od 17. travnja 1989. o vlastitim sredstvima kreditnih institucija (8),

—	depoziti koji proizlaze iz transakcija za koje su donesene kaznene presude za pranje novca kako je određeno člankom 1. Direktive Vijeća 91/308/EEZ od 10. lipnja 1991. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca (9).

Članak 3.

1.   Svaka država članica osigurava unutar svog državnog područja uvođenje i službeno priznanje jednog ili više sustava osiguranja depozita. Osim u situacijama predviđenim u drugom podstavku i stavku 4., nijedna odobrena kreditna institucija u toj državi članici u skladu s člankom 3. Direktive 77/780/EEZ ne može primati depozite ako nije član takvog sustava.

Međutim, država članica može izuzeti određenu kreditnu instituciju od obveze pripadanja sustavu osiguranja depozita u slučaju kada ta kreditna institucija pripada sustavu koji štiti samu kreditnu instituciju i posebno osigurava njezinu likvidnost i solventnost, na taj način osiguravajući zaštitu deponenata koja je najmanje istovrijedna onoj koju pruža sustav osiguranja depozita i koji po mišljenju nadležnih tijela ispunjava sljedeće uvjete:

—	sustav mora postojati i biti službeno priznat u trenutku donošenja ove Direktive,

—	sustav mora biti uspostavljen na način kojim se sprečava da depoziti kod kreditnih institucija koje pripadaju sustavu postanu nedostupni i kojim se osigurava raspoloživost sredstva potrebnih za tu namjenu,

—	sustav se ne smije sastojati od jamstva koje je određenoj kreditnoj instituciji dala sama država članica ili neko od njezinih lokalnih ili regionalnih tijela,

—	sustav mora osigurati obavješćivanje deponenata u skladu s uvjetima utvrđenim u članku 9.

Države članice koje se koriste ovom opcijom o tome obavješćuju Komisiju; posebno obavješćuju Komisiju o obilježjima takvih zaštitnih sustava i kreditnim institucijama na koje se primjenjuju i o eventualnim naknadnim promjenama dostavljenih informacija. Komisija o tome obavješćuje Savjetodavni odbor za bankarstvo.

2.   Ako kreditna institucija ne postupa u skladu s obvezama koje proizlaze iz njenog članstva u sustavu osiguranja depozita, o tome se obavješćuju nadležna tijela koja su joj izdala odobrenje za rad koja u suradnji sa sustavom osiguranja poduzimaju sve odgovarajuće mjere, uključujući i nametanje sankcija, kako bi se osiguralo da kreditna institucija poštuje svoje obveze.

3.   Ako te mjere ne osiguraju poštovanje obaveza od strane kreditne institucije, sustav može, kad nacionalno pravo dopušta isključenje člana, uz izričitu suglasnost nadležnih tijela dati obavijest najmanje 12 mjeseci unaprijed o namjeri isključivanja kreditne institucije iz članstva u sustavu. Depoziti primljeni prije isteka najavljenog roka i dalje su u potpunosti pokriveni sustavom. Ako po isteku najavljenog roka kreditna institucija nije u sukladnosti s obvezama, sustav osiguranja može, opet uz izričit pristanak nadležnih tijela, izvršiti isključenje.

4.   U slučajevima kad to nacionalno pravo dopušta i uz izričitu suglasnost nadležnih tijela koja su joj izdala odobrenje za rad, kreditna institucija koja je isključena iz sustava osiguranja depozita može nastaviti primati depozite ako je prije isključenja uspostavila alternativne aranžmane osiguranja kojima se deponentima osigurava razina i opseg zaštite koja je najmanje istovrijedna onoj koju pruža službeno priznati sustav.

5.   Ako kreditna institucija čije se isključenje predlaže na temelju stavka 3. nije u mogućnosti uspostaviti alternative koje su u skladu s uvjetima propisanim u stavku 4., nadležna tijela koja su joj izdala odobrenje za rad odmah ga oduzimaju.

Članak 4.

1.   Sustavi osiguranja depozita uvedeni i službeno priznati u određenoj državi članici u skladu s člankom 3. stavkom 1. primjenjuju se na deponente u podružnicama koje su osnovale kreditne institucije u ostalim državama članicama.

Do 31. prosinca 1999. ni razina niti opseg, uključujući i postotak osiguranja ne smiju premašiti maksimalnu razinu ili opseg osiguranja koje nudi sustav osiguranja na državnom području države članice domaćina.

Prije tog datuma Komisija sastavlja izvješće na temelju prikupljenog iskustva u primjeni drugog podstavka i razmatra potrebu produljenja takvih aranžmana. Ako je primjereno, Komisija upućuje prijedlog za direktivu Europskom parlamentu i Vijeću, s ciljem produljenja njihove valjanosti.

2.   Kad razina i/ili opseg, uključujući postotak, osiguranja koje nudi sustav osiguranja države članice domaćina premašuje razinu i/ili opseg pokrića predviđenog u državi članici u kojoj je kreditna institucija odobrena, država članica domaćin osigurava službeno priznati sustav osiguranja depozita na svom državnom području kojem podružnica može dobrovoljno pristupiti kako bi dopunila osiguranje koje njezini deponenti već uživaju s obzirom na njezino članstvo u sustavu osiguranja matične države članice.

Sustav kojem će pristupiti podružnica pokriva kategoriju institucije kojoj ona pripada ili koja je najsličnija onoj u državi članici domaćinu.

3.   Države članice osiguravaju objektivne i općenito prihvaćene uvjete za članstvo podružnica u sustavu države članice domaćina u skladu sa stavkom 2. Pristupanje se uvjetuje ispunjenjem relevantnih obveza članstva, uključujući posebno plaćanje svih doprinosa i ostalih davanja. U provedbi ovog stavka države članice slijede opća načela određena u Prilogu II.

4.   Ako podružnica kojoj je odobreno dobrovoljno članstvo prema stavku 2. ne poštuje obveze preuzete kao član sustava osiguranja depozita, o tome treba obavijestiti nadležna tijela koja su izdala odobrenje koja će, u suradnji sa sustavom osiguranja, poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo poštovanje prethodno spomenutih obveza.

Ako te mjere ne osiguraju da podružnica poštuje prethodno spomenute obveze, nakon odgovarajućeg otkaznog roka od najmanje 12 mjeseci, sustav osiguranja može, uz pristanak nadležnih tijela koja su izdala dozvolu za rad, isključiti podružnicu. Depoziti primljeni prije datuma isključenja i dalje su pokriveni dobrovoljnim sustavom do datuma njihovog dospijeća. Deponenti se obavješćuju o povlačenju dopunskog osiguranja.

5.   Komisija podnosi izvješće o primjeni stavaka 2., 3., i 4. najkasnije do 31. prosinca 1999. i ako je potrebno, predlaže njihove izmjene.

Članak 5.

Depoziti na računima kreditne institucije u trenutku oduzimanja odobrenja za rad te kreditne institucije u skladu s člankom 3. Direktive 77/780/EEZ i dalje su pokriveni sustavom osiguranja.

Članak 6.

1.   Države članice provjeravaju imaju li podružnice osnovane od strane kreditne institucije sa sjedištem izvan Zajednice pokriće istovrijedno onom koje je propisano ovom Direktivom.

Ne učine li to, države članice mogu, pridržavajući se članka 9. stavka 1. Direktive 77/780/EEZ, odrediti da podružnice osnovane od strane kreditne institucije sa sjedištem izvan Zajednice moraju pristupiti sustavima osiguranja depozita koji su u funkciji unutar njihovih državnih područja.

2.   Kreditna institucija osigurava trenutnim i potencijalnim deponentima u podružnicama koje je osnovala kreditna institucija sa sjedištem izvan Zajednice sve relevantne informacije koje se odnose na aranžmane osiguranja za osiguranje njihovih depozita.

3.   Informacije navedene u stavku 2. moraju biti dostupne na službenom jeziku ili jezicima države članice u kojoj je podružnica osnovana, na način propisan nacionalnim pravom i moraju biti sastavljene na jasan i razumljiv način.

Članak 7.

1.   Sustavi osiguranja depozita moraju propisati da je ukupan iznos depozita svakog deponenta osiguran do iznosa od 20 000 ECU u slučaju da depoziti postanu nedostupni.

Do 31. prosinca 1999. države članice u kojima u trenutku usvajanja ove Direktive depoziti nisu osigurani na iznos do 20 000 ECU, mogu zadržati maksimalni iznos koji propisuju njihovi sustavi osiguranja, pod uvjetom da taj iznos nije manji od 15 000 ECU.

2.   Države članice mogu odrediti isključenje određenih deponenata ili depozita iz osiguranja ili im odrediti nižu razinu osiguranja. Ta su isključenja navedena u Prilogu I.

3.   Ovaj članak ne sprečava zadržavanje ili donošenje odredbi koje nude više ili sve obuhvatnije osiguranje depozita. Sustavi osiguranja depozita mogu naime, uzimajući u obzir socijalne faktore, određene vrste depozita pokrivati u potpunosti.

4.   Države članice mogu ograničiti osiguranje predviđeno u stavku 1. ili ono navedeno u stavku 3. na određeni postotak depozita. Međutim, osigurani postotak mora iznositi 90 % ili više ukupnih depozita kako bi iznos za isplatu po osiguranju dostigao iznos naveden u stavku 1.

5.   Komisija periodično preispituje iznos naveden u stavku 1., a najmanje jednom svakih pet godina. Ako je potrebno, Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću prijedlog za direktivu radi usklađivanja iznosa navedenog u stavku 1., uzimajući posebno u obzir kretanja u bankarskom sektoru i gospodarsku i monetarnu situaciju u Zajednici. Prva se revizija provodi pet godina nakon razdoblja navedenog u članku 7. stavku 1. drugom podstavku.

6.   Države članice osiguravaju da prava deponenata na naknadu mogu biti predmetom zahtjeva koji podnosi deponent protiv sustava osiguranja depozita.

Članak 8.

1.   Ograničenja navedena u članku 7. stavcima 1., 3. i 4. primjenjuju se na ukupne depozite kod iste kreditne institucije, bez obzira na broj depozita, valutu i lokaciju unutar Zajednice.

2.   Udio svakog deponenta u zajedničkom računu uzima se u obzir kod izračunavanja ograničenja predviđenih člankom 7. stavcima 1., 3. i 4.

Ako ne postoje posebne odredbe, takav se račun dijeli među deponentima na jednake dijelove.

Države članice mogu odrediti da se depoziti na računu na koji imaju pravo dvije ili više osoba, kao članovi poslovnog partnerstva, udruženja ili grupacije slične prirode bez statusa pravne osobe, mogu zbrojiti i tretirati kao sredstva jednog deponenta za potrebe izračunavanja ograničenja predviđenih u članku 7. stavcima 1., 3. i 4.

3.   Kad deponent nema apsolutno pravo na iznose s računa, osiguranje povlači osoba koja ima to apsolutno pravo, pod uvjetom da je ta osoba identificirana ili ju je moguće identificirati prije datuma kada nadležna tijela donesu ocjenu navedenu u članku 1. stavku 3. točki i. ili kada pravosudno tijelo donese odluku navedenu u članku 1. stavku 3. točki ii. Kad više osoba ima apsolutno pravo, kod izračunavanja ograničenja navedenih u članku 7. stavcima 1., 3. i 4. uzima se u obzir udio svake od njih u skladu s aranžmanima prema kojima se tim iznosima upravlja.

Ova se odredba ne primjenjuje na društva za zajednička ulaganja.

Članak 9.

1.   Države članice osiguravaju da kreditne institucije trenutnim i potencijalnim deponentima stave na raspolaganje informacije potrebne za informiranje o sustavima osiguranja depozita kojih su ta institucija i njezine podružnice članovi unutar Zajednice ili drugih aranžmana predviđenih u članku 3. stavku 1. drugom podstavku, ili u članku 3. stavku 4. Deponente se obavješćuje o odredbama sustava osiguranja depozita ili drugih aranžmana koji se primjenjuju, uključujući iznos i opseg osiguranja koji pruža sustav osiguranja. Te informacije stavljaju se na raspolaganju u lako razumljivom obliku.

Na zahtjev se također osiguravaju informacije o uvjetima nadoknade i formalnostima koje treba izvršiti radi ostvarenja nadoknade.

2.   Informacije predviđene u stavku 1. stavljaju se na raspolaganje na način propisan nacionalnim pravom na službenom jeziku ili jezicima države članice u kojoj je podružnica osnovana.

3.   Države članice utvrđuju pravila kojima se ograničava upotreba u svrhe oglašavanja informacija navedenih u stavku 1., kako bi se spriječilo da takva upotreba utječe na stabilnost bankovnog sustava ili povjerenje deponenata. Države članice mogu posebno ograničiti takvo oglašavanje na činjenično upućivanje na sustav kojem određena kreditna institucija pripada.

Članak 10.

1.   Sustavi osiguranja depozita moraju biti u mogućnosti izvršiti isplatu propisno provjerenih zahtjeva deponenata u odnosu na nedostupne depozite u roku tri mjeseca od dana donošenja ocjene nadležnih tijela opisane u članku 1. stavku 3. točki i. ili dana donošenja odluke sudskih tijela opisane u članku 1. stavku 3. točki ii.

2.   U iznimnim situacijama i u posebnim slučajevima, sustav osiguranja može podnijeti zahtjev nadležnim tijelima za produljenje tog roka. Takvo produljenje ne prelazi tri mjeseca. Nadležna tijela mogu, na zahtjev sustava osiguranja, odobriti najviše dva daljnja produljenja od kojih niti jedno ne prelazi tri mjeseca.

3.   Sustav osiguranja se ne može pozvati na vremensko ograničenje utvrđeno u stavcima 1. i 2. kako bi odbio mogućnost osiguranja deponentu koji nije mogao pravovremeno podnijeti zahtjev za potraživanje po osiguranju.

4.   Dokumenti koji se odnose na uvjete koje treba ispuniti i formalnosti koje treba izvršiti kako bi se ispunili uvjeti za isplatu po osiguranju navedeni u stavku 1. sastavljaju se detaljno na način koji je propisan nacionalnim pravom, na službenom jeziku ili jezicima države članice u kojoj se nalazi osigurani depozit.

5.   Neovisno o vremenskom ograničenju utvrđenom u stavcima 1. i 2., u slučajevima kad je deponent ili bilo koja osoba koja ima pravo ili interes prema iznosima koji se drže na računu optužena za prekršaj koji proizlazi iz ili je u vezi s pranjem novca kako je utvrđeno člankom 1. Direktive 91/308/EEZ, sustav osiguranja može obustaviti sva plaćanja do donošenja sudske presude.

Članak 11.

Ne dovodeći u pitanje sva ostala prava koja mogu imati prema nacionalnom pravu, sustavi koji vrše isplatu po osiguranju imaju pravo na subrogaciju za prava deponenata u postupku likvidacije u iznosu koji je jednak njihovim isplatama.

Članak 12.

Neovisno o članku 3., one institucije koje su odobrene u Španjolskoj ili Grčkoj i koje su navedene u Prilogu III. izuzete su iz obveze pripadanja sustavu osiguranja depozita do 31. prosinca 1999.

Takve kreditne institucije dužne su izričito upozoriti njihove trenutne i potencijalne deponente na činjenicu da one nisu članovi bilo kakvih sustava osiguranja depozita.

Tijekom tog razdoblja, u slučaju da takva kreditna institucija osnuje ili je osnovala podružnicu u drugoj državi članici, ta država članica može tražiti od dotične podružnice pristupanje sustavu osiguranja depozita koji se primjenjuje unutar njezinog državnog područja na temelju uvjeta koji su u skladu s onima propisanim u članku 4. stavcima 2., 3. i 4.

Članak 13.

Na popisu odobrenih kreditnih institucija koje je Komisija dužna sastaviti u skladu s člankom 3. stavkom 7. Direktive 77/780/EEZ, Komisija navodi status svake kreditne institucije u odnosu na ovu Direktivu.

Članak 14.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 1. srpnja 1995. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnoga prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 15.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 16.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 163, 30.6.1992., str. 6. i

SL C 178, 30.6.1993., str. 14.

(2)  SL C 332, 16.12.1992., str. 13.

(3)  SL C 115, 26.4.1993., str. 96. i Odluka Europskog parlamenta od 9. ožujka 1994. (SL C 91, 28.3.1994.).

(4)  SL L 33, 4.2.1987., str. 16.

(5)  SL L 386, 30.12.1989., str. 1. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 92/30/EEZ (SL L 110, 28.4.1992., str. 52.).

(6)  SL L 322, 17.12.1977., str. 30. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 89/646/EEZ (SL L 386, 30.12.1989., str. 1.).

(7)  SL L 375, 31.12.1985., str. 3. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 88/220EEZ (SL L 100, 19.4.1988., str. 31.).

(8)  SL L 124, 5.5.1989., str. 16. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 92/16/EEZ (SL L 75, 21.3.1992., str. 48.).

(9)  SL L 166, 28.6.1991., str. 77.).

---

PRILOG I.

Popis isključenja kako je navedeno u članku 7. stavku 2.

1.	Depoziti financijskih institucija kako je određeno u članku 1. stavku 6. Direktive 89/646/EEZ.

2.	Depoziti osiguravajućih društava.

3.	Depoziti državnih i središnjih upravnih tijela.

4.	Depoziti pokrajinskih, regionalnih, lokalnih i gradskih tijela.

5.	Depoziti društava za zajednička ulaganja.

6.	Depoziti mirovinskih fondova.

7.

Depoziti rukovodećeg osoblja i članova uprave kreditne institucije, članova društva s osobnom odgovornošću za obveze kreditne institucije, osoba s najmanje 5 % dionica u temeljnom kapitalu kreditne institucije, osoba odgovornih za provođenje zakonske revizije računovodstvenih dokumenata kreditne institucije i deponenata sličnog statusa u ostalim društvima iste grupe.

8.	Depoziti bliske rodbine i trećih osoba koji djeluju u ime deponenata navedenih pod točkom 7.

9.	Depoziti ostalih društava iste grupe.

10.	Depoziti kojima se ne otkriva identitet deponenta.

11.	Depoziti na koje je deponent, na individualnoj osnovi, od iste kreditne institucije dobio tarife i financijske koncesije koji su pridonijeli pogoršanju njezine financijske situacije.

12.	Dužnički vrijednosni papiri izdani od strane iste institucije i obveze koje proizlaze iz vlastitih akcepata i mjenica.

13.	Depoziti u valutama osim: — onih država članica, — ECU.

14.	Depoziti društava čija veličina ne dozvoljava sastavljanje skraćene bilance u skladu s člankom 11. Četvrte direktive Vijeća (78/660/EEZ) od 25. srpnja 1978. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora o godišnjim financijskim izvještajima određenih tipova trgovačkih društava (1).

---

(1)  SL L 222, 14.8.1978., str. 11. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 90/605/EEZ (SL L 317, 16.11.1990., str. 60.).

---

PRILOG II.

Opća načela

Kada podružnica podnese zahtjev za pristupanje sustavu za dopunsko osiguranje države članice domaćina, sustav države članice domaćina bilateralno će sa sustavom matične države članice odrediti odgovarajuća pravila i postupke za isplatu nadoknade deponentima u toj podružnici. Sljedeća načela primjenjuju se kako za određivanje tih postupaka tako i za određivanje uvjeta koje treba ispuniti za članstvo, primjenljivih na takvu podružnicu (kao što je navedeno u članku 4. stavku 2.):

(a)	sustav države članice domaćina zadržava puno pravo nametnuti svoj cilj i općenito primjenljiva pravila kreditnim institucijama sudionicama sustava; on ima pravo tražiti relevantne informacije i provjeriti takve informacije kod nadležnih tijela matične države članice;

(b)

sustav države članice domaćina udovoljava zahtjevu za isplatu po dopunskoj nadoknadi na temelju izjave nadležnih tijela matične države članice o nedostupnosti depozita. Sustav države članice domaćina zadržava puno pravo provjere prava deponenta prema svojim vlastitim standardima i postupcima prije isplate dopunske nadoknade;

(c)

sustavi matične države članice i države članice domaćina dužni su uspostaviti punu međusobnu suradnju kako bi se osiguralo da deponenti primaju nadoknadu promptno i u točnom iznosu. Posebno, oni postižu dogovore o tome kako eventualna protupotraživanja, koja prema pravilima jednog ili drugog sustava mogu dovesti do prijeboja, utječu na isplatu nadoknade deponentu iz svakog od sustava;

(d)

sustavi države članice domaćina imaju pravo zaračunati podružnicama dopunsko osiguranje na odgovarajućoj osnovi koja uzima u obzir osiguranje koje se financira sustavom matične države članice. Radi olakšavanja zaračunavanja, sustav države članice domaćina ima pravo pretpostaviti da će njegova obveza u svim okolnostima biti ograničena na razliku između osiguranja kojeg on nudi i onog kojeg nudi matična država članica bez obzira na to isplaćuje li matična država članica zaista ikakvu nadoknadu za depozite koji se drže na državnom području države članice domaćina.

---

PRILOG III.

Popis kreditnih institucija spomenutih u članku 12.

(a)	Specijalizirane vrste španjolskih institucija čiji je pravni status trenutačno u postupku reforme, odobrene kao — Entidades de Financiación o Factoring, — Sociedades de Arrendamiento Financiero, — Sociedades de Crédito Hipotecario;

(b)	sljedeće španjolske državne institucije: — Banco de Crédito Agrícola, SA, — Banco Hipotecario de España, SA, — Banco de Crédito Local, SA;

(c)

Sljedeće grčke kreditne zadruge: — Lamia Credit Cooperative, — Ioannina Credit Cooperative, — Xylocastron Credit Cooperative, kao i niže navedene kreditne zadruge slične prirode koje su odobrene ili su u postupku dobivanja odobrenja za rad na dan usvajanja ove Direktive: — Chania Credit Cooperative, — Iraklion Credit Cooperative, — Magnissia Credit Cooperative, — Larissa Credit Cooperative, — Patras Credit Cooperative, — Thessaloniki Credit Cooperative.

---

06/Sv. 012

HR

Službeni list Europske unije

43

---

31998L0078

---

L 330/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.10.1998.

---

DIREKTIVA 98/78/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 27. listopada 1998. o

dodatnom nadzoru društava za osiguranje u grupi osiguravatelja

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Sporazum o osnivanju Europske zajednice, posebno njegov članak 57. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom iz članka 189.b Sporazuma (3),

budući da:

(1)

Prvom direktivom Vijeća 73/239/EEZ od 24. srpnja 1973. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na pokretanje i obavljanje poslova izravnog osiguranja osim životnog osiguranja (4) i Prvom direktivom Vijeća 79/267/EEZ od 5. ožujka 1979. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na pokretanje i obavljanje poslova izravnog životnog osiguranja (5) zahtijeva se od društava za osiguranje da održavaju granice solventnosti.

(2)

U skladu s Direktivom Vijeća 92/49/EEZ od 18. lipnja 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na izravno osiguranje osim životnog osiguranja te kojom se izmjenjuje Direktiva 73/239/EEZ i Direktiva 88/357/EEZ (6) te s Direktivom Vijeća 92/96/EEZ od 10. studenoga 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na izravno životno osiguranje i o izmjeni direktiva 79/267/EEZ i 90/619/EEZ (7), osnivanje i obavljanje poslova osiguranja podliježe izdavanju jedinstvenog odobrenja za rad koje izdaju tijela države članice u kojoj društvo za osiguranje ima registrirano sjedište (matična država članica); budući da navedeno odobrenje društvu dopušta obavljanje poslova u cijeloj Zajednici na temelju prava na poslovni nastan ili slobode pružanja usluga; budući da su nadležna tijela matične države članice odgovorna za praćenje financijske stabilnosti društava za osiguranje, uključujući i njihovu solventnost.

(3)

Mjerama vezanim uz dodatni nadzor društava za osiguravanje u grupi osiguravatelja tijelima koja provode nadzor društva za osiguranje trebalo bi omogućiti donošenje utemeljenijeg mišljenja o njegovu financijskom položaju; budući da bi takav dodatni nadzor trebao uzeti u obzir određena društva koja trenutačno ne podliježu nadzoru prema direktivama Zajednice; budući da ova Direktiva ni na koji način ne podrazumijeva da se od država članica zahtijeva provođenje nadzora takvih društava na pojedinačnoj osnovi.

(4)

Društva za osiguranje na zajedničkom tržištu osiguranja nalaze se u izravnom međusobnom tržišnom natjecanju, a zbog čega pravila koja se odnose na kapitalne zahtjeve moraju biti istovjetna; budući da se u tu svrhu ne smije prepustiti državama članicama isključivo pravo odlučivanja o kriterijima koji se primjenjuju na utvrđivanje dodatnog nadzora; budući da je donošenje zajedničkih temeljnih pravila u interesu Zajednice, jer se na taj način sprečava narušavanje tržišnog natjecanja; budući da je potrebno ukloniti određene razlike između prava država članica u pogledu pravila nadzora kojima podliježu društva za osiguranje koja su dio grupe osiguravatelja.

(5)	Usvojeni pristup sastoji se od postizanja usklađenosti koja je bitna, nužna i dostatna za postizanje uzajamnog priznavanja relevantnih sustava nadzora u tom području; budući da je cilj ove Direktive posebno zaštititi interese osiguranih osoba.

(6)	Određenim se odredbama ove Direktive utvrđuju minimalni standardi; budući da matična država članica može utvrditi stroža pravila za društva za osiguranje koja su dobila odobrenje za rad od njezinih nadležnih tijela.

(7)

Ovom se Direktivom predviđa dodatni nadzor bilo kojeg društva za osiguranje koje je sudjelujuće društvo u barem jednom društvu za osiguranje, društvu za reosiguranje ili društvu za osiguranje države koja nije članica te dodatni nadzor, a prema različitim pravilima, bilo kojeg društva za osiguranje čije je matično društvo osiguravateljni holding, društvo za reosiguranje, društvo za osiguranje države koja nije članica ili mješoviti osiguravateljni holding; budući da je nadzor pojedinačnih društava za osiguranje od strane nadležnih tijela i nadalje bitno načelo nadzora osiguranja.

(8)

Potrebno je izračunati prilagođenu solventnost društava za osiguranje koja su dio grupe osiguravatelja; budući da nadležna tijela u Zajednici primjenjuju različite metode za sagledavanje učinaka na financijski položaj društva za osiguranje koji se mogu pripisati činjenici da je ono dio grupe osiguravatelja; budući da se ovom Direktivom utvrđuju tri metode za provedbu navedenog izračuna; budući da je prihvaćeno načelo po kojem su navedene metode istovjetne.

(9)

Na solventnost društva za osiguranje koje je društvo kći osiguravateljnog holdinga, društva za reosiguranje ili društva za osiguranje iz države koja nije članica mogu utjecati financijska sredstva grupe kojoj ono pripada, kao i raspodjela financijskih sredstava unutar te grupe; budući da bi nadležna tijela trebala imati mogućnost provođenja dodatnog nadzora kao i poduzimanja odgovarajućih mjera na razini društva za osiguranje kad njegova solventnost jest ili može biti ugrožena.

(10)	Nadležna bi tijela trebala imati pristup svim informacijama koje su bitne za provođenje dodatnog nadzora; budući da bi se trebala uspostaviti suradnja između tijela odgovornih za nadzor društava za osiguranje te između navedenih tijela i tijela odgovornih za nadzor ostalih financijskih sektora.

(11)

Transakcije unutar grupe mogu utjecati na financijski položaj društva za osiguranje; budući da bi nadležna tijela trebala moći provoditi opći nadzor nad određenim vrstama takvih poslova koji se odvijaju unutar grupe te poduzimati odgovarajuće mjere na razini društva za osiguranje kad njegova solventnost jest ili može biti ugrožena,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

(a)	„društvo za osiguranje” znači društvo koje je dobilo odobrenje za rad u skladu s člankom 6. Direktive 73/239/EEZ ili člankom 6. Direktive 79/267/EEZ;

(b)	„društvo za osiguranje države koja nije članica” znači društvo kojem bi bilo potrebno odobrenje za rad u skladu s člankom 6. Direktive 73/239/EEZ ili člankom 6. Direktive 79/267/EEZ da bi imalo registrirano sjedište u Zajednici;

(c)

„društvo za reosiguranje” znači društvo koje nije ni društvo za osiguranje ni društvo za osiguranje države koja nije članica, a čiji se glavni poslovi sastoje od prihvaćanja rizika koje je ustupilo društvo za osiguranje, društvo za osiguranje države koja nije članica ili druga društva za reosiguranje;

(d)	„matično društvo” znači matično društvo u smislu članka 1. Direktive 83/349/EEZ (8) i svako društvo koje po mišljenju nadležnih tijela vrši značajan utjecaj nad drugim društvom;

(e)	„društvo kći” znači društvo kći u smislu članka 1. Direktive 83/349/EEZ i svako društvo nad kojim po mišljenju nadležnih tijela matično društvo vrši značajan utjecaj. Svako društvo kći društva kćeri također se smatra društvom kćeri matičnog društva koje je na čelu tih društava;

(f)	„sudjelovanje” znači sudjelovanje u smislu članka 17., prve rečenice, Direktive 78/660/EEZ (9) ili držanje, izravno ili neizravno, 20 % ili više prava glasa ili kapitala društva;

(g)	„sudjelujuće društvo” znači društvo koje je ili matično društvo ili drugo društvo koje drži udjele;

(h)	„povezano društvo” znači ili društvo kći ili drugo društvo u kojem se drže udjeli;

(i)

„osiguravateljni holding” znači matično društvo čija je glavna djelatnost stjecanje i držanje udjela u društvima kćerima, kad su ta društva kćeri isključivo ili pretežno društva za osiguranje, društva za reosiguranje ili društva za osiguranje države koja nije članica, s tim da je najmanje jedno od spomenutih društava kćeri društvo za osiguranje;

(j)	„mješoviti osiguravateljni holding” znači matično društvo koje nije društvo za osiguranje, društvo za osiguranje države koja nije članica, društvo za reosiguranje ni osiguravateljni holding, a koje među svojim društvima kćerima ima barem jedno društvo za osiguranje;

(k)	„nadležna tijela” znači nacionalna tijela koja su zakonima ili drugim propisima ovlaštena za nadzor društava za osiguranje.

Članak 2.

Slučajevi primjene dodatnog nadzora društava za osiguranje

1.   Pored odredbi direktiva 73/239/EEZ i 79/267/EEZ kojima se utvrđuju pravila nadzora društava za osiguranje, države članice predviđaju nadzor bilo kojeg društva za osiguranje koje je sudjelujuće društvo u barem jednom društvu za osiguranje, društvu za reosiguranje ili društvu za osiguranje države koja nije članica, nadopunjen na način predviđen u člancima 5., 6., 8. i 9.

2.   Svako društvo za osiguranje čije je matično društvo osiguravateljni holding, društvo za reosiguranje ili društvo za osiguranje države koja nije članica podliježe dodatnom nadzoru na način predviđen u članku 5. stavku 2. te u člancima 6., 8. i 10.

3.   Svako društvo za osiguranje čije je matično društvo mješoviti osigurateljni holding podliježe dodatnom nadzoru na način predviđen u članku 5. stavku 2. te u člancima 6. i 8.

Članak 3.

Područje primjene dodatnog nadzora

1.   Provođenje dodatnog nadzora u skladu s člankom 2. ni na koji način ne podrazumijeva da se od nadležnih tijela zahtijeva da pojedinačno nadziru društva za osiguranje država koje nisu članice, osiguravateljne holdinge, mješovite osiguravateljne holdinge ili društva za reosiguranje.

2.   Dodatni nadzor uzima u obzir:

—	povezana društva društva za osiguranje,

—	sudjelujuća društva u društvu za osiguranje,

—	povezana društva sudjelujućeg društva u društvu za osiguranje,

iz članaka 5., 6., 8., 9. i 10.

3.   Države članice mogu odlučiti da se pri dodatnom nadzoru iz članka 2. ne uzimaju u obzir društva koja imaju registrirano sjedište u državi koja nije članica kad postoje zakonske zapreke za prijenos potrebnih informacija, ne dovodeći u pitanje odredbe točke 2.5. Priloga I. i točke 4. Priloga II.

Nadalje, nadležna tijela odgovorna za provođenje dodatnog nadzora mogu, u dolje navedenim slučajevima, na pojedinačnoj osnovi odlučiti da pri dodatnom nadzoru iz članka 2. ne uzimaju u obzir neko društvo ako:

—	je društvo koje bi trebalo biti uključeno zanemarivog značaja u odnosu na ciljeve dodatnog nadzora društava za osiguranje,

—	bi uključivanje financijskog položaja društva bilo neodgovarajuće ili obmanjujuće u odnosu na ciljeve dodatnog nadzora društava za osiguranje.

Članak 4.

Nadležna tijela za provedbu dodatnog nadzora

1.   Dodatni nadzor provode nadležna tijela države članice u kojoj je društvo za osiguranje dobilo odobrenje za rad u skladu s člankom 6. Direktive 73/239/EEZ ili člankom 6. Direktive 79/267/EEZ.

2.   Kada društva za osiguranje koja su dobila odobrenje za rad u dvije ili više država članica imaju za matično društvo isti osiguravateljni holding, društvo za reosiguranje, društvo za osiguranje države koja nije članica ili mješoviti osiguravateljni holding, nadležna tijela dotičnih država članica mogu se dogovoriti koje će od njih biti odgovorno za provedbu dodatnog nadzora.

3.   Kad u državi članici postoji više od jednog nadležnog tijela za bonitetni nadzor društava za osiguranje i društava za reosiguranje, ta država članica poduzima mjere potrebne za organizaciju usklađivanja tih tijela.

Članak 5.

Dostupnost i kvaliteta informacija

1.   Države članice predviđaju da nadležna tijela zahtijevaju da svako društvo za osiguranje koje podliježe dodatnom nadzoru ima odgovarajuće mehanizme unutarnje kontrole u svrhu predočenja svih podataka i informacija relevantnih za provođenje takvog dodatnog nadzora.

2.   Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale da u području njihove nadležnosti ne postoje zakonske zapreke koje bi društvima koja podliježu dodatnom nadzoru te njihovim povezanim društvima i sudjelujućim društvima onemogućile međusobnu razmjenu svih informacija relevantnih za provođenje takvog dodatnog nadzora.

Članak 6.

Pristup informacijama

1.   Države članice predviđaju da njihova nadležna tijela odgovorna za provođenje dodatnog nadzora imaju pristup svim informacijama koje su relevantne za nadzor društva za osiguranje koje podliježe takvom dodatnom nadzoru. Nadležna tijela mogu se obratiti izravno dotičnim društvima iz članka 3. stavka 2. kako bi došla do potrebnih informacija samo ako su od društva za osiguranje već tražene te informacije, a ono ih nije dostavilo.

2.   Države članice predviđaju da njihova nadležna tijela mogu na njihovu državnom području, sama ili uz posredovanje osoba koje imenuju u tu svrhu, provesti izravnu provjeru informacija iz stavka 1. u:

—	društvu za osiguranje koje podliježe dodatnom nadzoru,

—	društvima kćerima tog društva za osiguranje,

—	matičnim društvima tog društva za osiguranje,

—	društvima kćerima matičnog društva tog društva za osiguranje.

3.   Kada, pri primjeni odredbi ovog članka, nadležna tijela neke države članice žele u određenim slučajevima provjeriti važne informacije koje se odnose na društvo koje se nalazi u drugoj državi članici i koje je povezano društvo za osiguranje, društvo kći, matično društvo ili društvo kći matičnog društva društva za osiguranje koje podliježe dodatnom nadzoru, ona moraju zatražiti od nadležnih tijela te druge države članice da provedu spomenutu provjeru. Tijela koja zaprime takav zahtjev moraju po njemu postupiti u okviru svoje nadležnosti tako da sama provedu provjeru, omogućujući tijelima koja su podnijela zahtjev da je ona provedu ili da omoguće revizoru ili stručnjaku da je oni provedu.

Članak 7.

Suradnja između nadležnih tijela

1.   Kad su društva za osiguranje osnovana u različitim državama članicama izravno ili neizravno povezana ili imaju zajedničko sudjelujuće društvo, nadležna tijela svake države članice na zahtjev dostavljaju jedna drugima sve relevantne informacije koje mogu omogućiti ili olakšati provedbu nadzora na temelju ove Direktive te dostavljaju na vlastitu inicijativu bilo kakve informacije za koje smatraju da su bitne drugim nadležnim tijelima.

2.   Kad su društvo za osiguranje i kreditna institucija kako je definirana u Direktivi 77/780/EEZ (10) ili investicijsko društvo kako je definirano u Direktivi 93/22/EEZ (11), ili oboje, izravno ili neizravno povezani ili imaju zajedničko sudjelujuće društvo, nadležna tijela i tijela s javnim ovlastima za nadzor tih drugih društava međusobno usko surađuju. Ne dovodeći u pitanje njihove pojedinačne ovlasti, ta tijela jedna drugima dostavljaju bilo kakve informacije koje bi mogle pojednostavniti njihove zadaće, posebno u okviru ove Direktive.

3.   Informacije dobivene na temelju ove Direktive, a posebno bilo kakva razmjena informacija između nadležnih tijela koja je predviđena ovom Direktivom, podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne definirane člankom 16. Direktive 92/49/EEZ i člankom 15. Direktive 92/96/EEZ.

Članak 8.

Transakcije unutar grupe

1.   Države članice predviđaju da nadležna tijela provode opći nadzor nad transakcijama između:

(a)	društva za osiguranje i: i. povezanog društva društva za osiguranje; ii. sudjelujućeg društva u društvu za osiguranje; iii. povezanog društva sudjelujućeg društva u društvu za osiguranje;

(b)	društva za osiguranje i fizičke osobe koja sudjeluje u: i. društvu za osiguranje ili bilo kojem od njegovih povezanih društava; ii. sudjelujućem društvu u društvu za osiguranje; iii. povezanom društvu sudjelujućeg društva u društvu za osiguranje.

Te se transakcije prvenstveno odnose na:

—

zajmove,

—	jamstva i izvanbilančne transakcije,

—	prihvatljive elemente granice solventnosti,

—

ulaganja,

—	poslove reosiguranja,

—	sporazume o podjeli troškova.

2.   U tu svrhu države članice zahtijevaju da društva za osiguranje izvješćuju nadležna tijela o značajnim transakcijama iz stavka 1. barem jednom godišnje.

Ako se na temelju tih informacija pokaže da solventnost društva za osiguranje jest ili bi mogla biti ugrožena, nadležna tijela poduzimaju odgovarajuće mjere na razini društva za osiguranje.

Članak 9.

Zahtjev za prilagođenu solventnost

1.   U slučaju iz članka 2. stavka 1. države članice zahtijevaju provedbu izračuna prilagođene solventnosti u skladu s Prilogom I.

2.   Sva povezana društva, sudjelujuća društva ili povezana društva sudjelujućeg društva obuhvaćena su izračunom iz stavka 1.

3.   Ako izračun iz stavka 1. pokaže da je prilagođena solventnost negativna, nadležna tijela poduzimaju odgovarajuće mjere na razini dotičnog društva za osiguranje.

Članak 10.

Društva za reosiguranje, osiguravateljni holdinzi i društva za osiguranje država koje nisu članice

1.   U slučaju iz članka 2. stavka 2. države članice zahtijevaju primjenu metode dodatnog nadzora u skladu s Prilogom II.

2.   U slučaju iz članka 2. stavka 2. izračun uključuje sva povezana društva osiguravateljnog holdinga, društva za reosiguranje ili društva za osiguranje države koja nije članica, na način predviđen u Prilogu II.

3.   Ako na temelju tog izračuna nadležna tijela zaključe da solventnost društva za osiguranje koje je društvo kći osiguravateljnog holdinga, društva za reosiguranje ili društva za osiguranje države koja nije članica jest ili bi mogla biti ugrožena, poduzimaju odgovarajuće mjere na razini tog društva za osiguranje.

Članak 11.

Provedba

1.   Države članice najkasnije do 5. lipnja 2000. donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Države članice predviđaju da se zakoni i propisi iz stavka 1. prvi put primjenjuju na nadzor financijskih izvještaja za poslovnu godinu koja počinje 1. siječnja 2001. ili tijekom te kalendarske godine.

3.   Kada države članice donose mjere iz stavka 1., te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

4.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

5.   Najkasnije do 1. siječnja 2006. Komisija Odboru za osiguranje dostavlja izvješće o primjeni ove Direktive te, ako je potrebno, o potrebi za daljnjim usklađivanjem.

Članak 12.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 13.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 341, 19.12.1995., str. 16., i SL C 108, 7.4.1998., str. 48.

(2)  SL C 174, 17.6.1996., str. 16.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 23. listopada 1997. (SL C 339, 10.11.1997., str. 136.), Zajedničko stajalište Vijeća od 30. ožujka 1998. (SL C 204, 30.6.1998., str. 1.), Odluka Europskog parlamenta od 16. rujna 1998. (SL C 313, 12.10.1998.) i Odluka Vijeća od 13. listopada 1998.

(4)  SL L 228, 16.8.1973., str. 3. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 95/26/EZ (SL L 168, 18.7.1995., str. 7.).

(5)  SL L 63, 13.3.1979., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 95/26/EZ

(6)  SL L 228, 11.8.1992., str. 1. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 95/26/EZ.

(7)  SL L 360, 9.12.1992., str. 1. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 95/26/EZ.

(8)  Sedma direktiva Vijeća 83/349/EEZ od 13. lipnja 1983. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora o konsolidiranim financijskim izvještajima (SL L 193, 18.7.1983., str. 1.). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

(9)  Četvrta direktiva Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava (SL L 222, 14.8.1978., str. 11.). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

(10)  Prva direktiva Vijeća 77/780/EEZ od 12. prosinca 1977. o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na osnivanje i obavljanje djelatnosti kreditnih institucija (SL L 322, 17.12.1977., str. 30.). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 96/13/EZ (SL L 66, 16.3.1996., str. 15.).

(11)  Direktiva Vijeća 93/22/EEZ od 10. svibnja 1993. o investicijskim uslugama u području vrijednosnih papira (SL L 141, 11.6.1993., str. 27.). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 97/9/EZ (SL L 84, 26.3.1997., str. 22.).

---

PRILOG I.

OBRAČUN PRILAGOĐENE SOLVENTNOSTI DRUŠTAVA ZA OSIGURANJE

1.   ODABIR METODE IZRAČUNA I OPĆA NAČELA

A.   Države članice predviđaju da se izračun prilagođene solventnosti društava za osiguranje iz članka 2. stavka 1. provodi u skladu s jednom od metoda koje su opisane u točki 3. Država članica može, međutim, predvidjeti da nadležna tijela odobravaju ili propisuju primjenu jedne od metoda iz točke 3. koja je različita od one koju je odabrala država članica.

B.   Proporcionalnost

Pri izračunu prilagođene solventnosti društva za osiguranje uzima se u obzir proporcionalni udjel koji sudjelujuće društvo drži u svojim povezanim društvima.

„Proporcionalni udjel” u slučaju primjene metode 1 ili metode 2 koje su opisane u točki 3. znači udjel upisanog kapitala koji, izravno ili neizravno, drži sudjelujuće društvo, dok u slučaju primjene metode 3. koja je opisana u točki 3. znači postotke koji se koriste za izradu konsolidiranih financijskih izvještaja.

Međutim, bez obzira na metodu koja se koristi, kad je povezano društvo društvo kći i ima manjak solventnosti, treba uzeti u obzir ukupan manjak solventnosti društva kćeri.

Međutim, kad je po mišljenju nadležnih tijela odgovornost matičnog društva koje drži udjel u kapitalu strogo i nedvosmisleno ograničena na taj udjel u kapitalu, ta nadležna tijela mogu dopustiti da se manjak solventnosti društva kćeri uzme u obzir na temelju proporcionalnosti.

C.   Isključivanje dvostrukog korištenja elemenata granice solventnosti

C.1.   Opći tretman elemenata granice solventnosti

Bez obzira na metodu koja se koristi za izračun prilagođene solventnosti društva za osiguranje, treba isključiti dvostruko korištenje prihvatljivih elemenata granice solventnosti među različitim društvima za osiguranje koja se uzimaju u obzir pri tom izračunu.

U tu svrhu, pri izračunu prilagođene solventnosti društva za osiguranje i kad metode opisane u točki 3. to ne predviđaju, isključuju se sljedeći iznosi:

—	vrijednost bilo kakve imovine tog društva za osiguranje koja predstavlja financiranje prihvatljivih elemenata granice solventnosti jednog od njegovih povezanih društava za osiguranje,

—	vrijednost bilo kakve imovine povezanog društva za osiguranje tog društva za osiguranje koja predstavlja financiranje prihvatljivih elemenata granice solventnosti tog društva za osiguranje,

—	vrijednost bilo kakve imovine povezanog društva za osiguranje tog društva za osiguranje koja predstavlja financiranje prihvatljivih elemenata granice solventnosti bilo kojeg drugog povezanog društva za osiguranje tog društva za osiguranje.

C.2.   Tretman određenih elemenata

Ne dovodeći u pitanje odredbe odjeljka C.1.:

—	rezerve iz dobiti i dobit budućeg razdoblja koji nastaju u povezanom društvu za osiguranje koje se bavi poslovima životnog osiguranja društva za osiguranje za koje se izračunava prilagođena solventnost, i

—	sav upisani, ali neuplaćeni kapital povezanog društva za osiguranje društva za osiguranje za koje se izračunava prilagođena solventnost,

mogu biti uključeni u izračun samo ako ispunjavaju uvjete za pokriće potrebne granice solventnosti tog povezanog društva. Međutim, sav upisani, ali neuplaćeni kapital koji predstavlja potencijalnu obvezu sudjelujućeg društva u potpunosti se isključuje iz izračuna.

Sav upisani, ali neuplaćeni kapital sudjelujućeg društva za osiguranje koji predstavlja potencijalnu obvezu povezanog društva za osiguranje također se isključuje iz izračuna.

Sav upisani, ali neuplaćeni kapital povezanog društva za osiguranje koji predstavlja potencijalnu obvezu drugog povezanog društva za osiguranje istog sudjelujućeg društva za osiguranje isključuje se iz izračuna.

C.3.   Prenosivost

Ako nadležna tijela smatraju da se određeni prihvatljivi elementi granice solventnosti povezanog društva za osiguranje, osim onih iz odjeljka C.2., ne mogu učinkovito staviti na raspolaganje za pokriće potrebne granice solventnosti sudjelujućeg društva za osiguranje za koje se izračunava prilagođena solventnost, ti se elementi mogu uključiti u izračun samo ako su prihvatljivi za pokriće potrebne granice solventnosti povezanog društva.

C.4.   Zbroj elemenata iz odjeljaka C.2. i C.3. ne smije prijeći potrebnu granicu solventnosti povezanog društva za osiguranje.

D.   Isključivanje stvaranja kapitala unutar grupe

Pri izračunu prilagođene solventnosti ne uzimaju se u obzir prihvatljivi elementi granice solventnosti koji proizlaze iz uzajamnog financiranja društva za osiguranje i:

—	povezanog društva,

—	sudjelujućeg društva,

—	drugog povezanog društva bilo kojeg od njegovih sudjelujućih društava.

Nadalje, ne uzima se u obzir niti jedan prihvatljivi element granice solventnosti povezanog društva za osiguranje društva za osiguranje za koje se izračunava prilagođena solventnost ako dotični element proizlazi iz uzajamnog financiranja s nekim drugim povezanim društvom tog društva za osiguranje.

Uzajamno financiranje postoji naročito onda kada društvo za osiguranje ili neko od njegovih povezanih društava drži udjele u drugom društvu ili daje zajmove drugom društvu koje izravno ili neizravno drži prihvatljivi element granice solventnosti prvog društva.

E.   Nadležna tijela osiguravaju da se prilagođena solventnost izračunava učestalošću koja je utvrđena u direktivama 73/239/EEZ i 79/267/EEZ za izračun granice solventnosti društava za osiguranje. Vrijednost imovine i obveza procjenjuje se u skladu s odgovarajućim odredbama direktiva 73/239/EEZ, 79/267/EEZ i 91/674/EEZ (1).

2.   PRIMJENA METODA IZRAČUNA

2.1.   Povezana društva za osiguranje

Izračun prilagođene solventnosti obavlja se u skladu s općim načelima i metodama koje su navedene u ovom Prilogu.

Bez obzira na metodu koja se koristi, kada društvo za osiguranje ima više od jednog povezanog društva za osiguranje, izračun prilagođene solventnosti obavlja se uključivanjem svakog od tih povezanih društava za osiguranje.

U slučaju sukcesivnih sudjelovanja (na primjer, kad je društvo za osiguranje sudjelujuće društvo u drugom društvu za osiguranje koje je također sudjelujuće društvo u nekom društvu za osiguranje) izračun prilagođene solventnosti obavlja se na razini svakog sudjelujućeg društva za osiguranje koje ima najmanje jedno povezano društvo za osiguranje.

Države članice mogu društvo za osiguranje izuzeti od obveze izračuna prilagođene solventnosti:

—	ako je društvo povezano društvo drugog društva za osiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u istoj državi članici i ako se to povezano društvo uzima u obzir pri izračunu prilagođene solventnosti sudjelujućeg društva za osiguranje, ili

—

ako je društvo za osiguranje povezano društvo osiguravateljnog holdinga ili društva za reosiguranje koje ima registrirano sjedište u istoj državi članici kao i društvo za osiguranje i ako se pri izračunu uzima u obzir i osiguravateljni holding ili društvo za reosiguranje i povezano društvo za osiguranje.

Države članice također mogu društvo za osiguranje izuzeti od obveze izračuna prilagođene solventnosti ako je ono povezano društvo za osiguranje drugog društva za osiguranje, društva za reosiguranje ili osiguravateljnog holdinga koje ima registrirano sjedište u drugoj državi članici i ako su nadležna tijela dotičnih država članica pristala odobriti nadležnom tijelu potonje države članice provedbu dodatnog nadzora.

U svakom slučaju, izuzeće se može odobriti samo ako su nadležna tijela sigurna da su prihvatljivi elementi granice solventnosti društava za osiguranje uključenih u izračun primjereno raspoređeni među tim društvima.

Države članice mogu predvidjeti da se, kad povezano društvo za osiguranje ima registrirano sjedište u državi članici različitoj od države članice društva za osiguranje za koje se obavlja izračun prilagođene solventnosti, pri izračunu uzima u obzir, kad je riječ o povezanom društvu, stanje solventnosti kako ga procijene nadležna tijela te druge države članice.

2.2.   Povezana društva za reosiguranje

Pri izračunu prilagođene solventnosti sudjelujućeg društva za osiguranje u društvu za reosiguranje, to povezano društvo za reosiguranje tretira se, isključivo za potrebe izračuna, analogno povezanom društvu za osiguranje, pri čemu se primjenjuju opća načela i metode opisani u ovom Prilogu.

U tu se svrhu za svako povezano društvo za reosiguranje utvrđuje fiktivna potrebna solventnost na temelju pravila koja su određena člankom 16. stavcima od 2. do 5. Direktive 73/239/EEZ ili člankom 19. Direktive 79/267/EEZ. Međutim, u slučaju značajnih poteškoća u primjeni navedenih pravila nadležna tijela mogu dopustiti da se fiktivna potrebna solventnost za životno osiguranje izračunava na temelju prvog rezultata kako je opisano u članku 16. stavku 3. Direktive 73/239/EEZ. Isti elementi koji se nalaze u članku 16. stavku 1. Direktive 73/239/EEZ i članku 18. Direktive 79/267/EEZ priznaju se kao prihvatljivi za fiktivnu granicu solventnosti. Vrijednost imovine i obveza procjenjuje se u skladu s istim pravilima koja su navedena u tim direktivama te u Direktivi 91/674/EEZ.

2.3.   Posrednički osiguravateljni holdinzi

Pri izračunu prilagođene solventnosti nekog društva za osiguranje koje sudjeluje u društvu za osiguranje, povezanom društvu za reosiguranje ili društvu za osiguranje države koja nije članica preko osiguravateljnog holdinga, u obzir se uzima položaj posredničkog osiguravateljnog holdinga. Samo u svrhu tog izračuna, koji treba napraviti u skladu s općim načelima i metodama opisanim u ovom Prilogu, taj osiguravateljni holding tretira se kao društvo za osiguranje na koje se odnosi potrebna solventnost nula i koje podliježe istim uvjetima poput onih koji su utvrđeni člankom 16. stavkom 1. Direktive 73/239/EEZ ili člankom 18. Direktive 79/267/EEZ, u pogledu prihvatljivih elemenata granice solventnosti.

2.4.   Povezana društva za osiguranje ili društva za reosiguranje koja imaju registrirano sjedište u državama koje nisu članice

A.   Povezana društva za osiguranje država koje nisu članice

Pri izračunu prilagođene solventnosti društva za osiguranje koje je sudjelujuće društvo u društvu za osiguranje države koja nije članica, potonje se isključivo u svrhu izračuna tretira kao povezano društvo za osiguranje, primjenjujući opća načela i metode opisane u ovom Prilogu.

Međutim, kada država koja nije članica u kojoj to društvo ima registrirano sjedište zahtijeva da ono podliježe zahtjevima za odobrenje za rad i potrebnu solventnost koji su barem usporedivi s onima utvrđenim u direktivama 73/239/EEZ ili 79/267/EEZ, uzimajući u obzir elemente pokrića potrebne solventnosti, države članice mogu predvidjeti da se pri izračunu uzme u obzir, u pogledu tog društva, potrebna solventnost i prihvatljivi elementi potrebne solventnosti kako je propisala dotična država koja nije članica.

B.   Povezana društva za reosiguranje država koje nisu članice

Neovisno o odjeljku 2.2, pri izračunu prilagođene solventnosti društva za osiguranje koje je sudjelujuće društvo u društvu za reosiguranje koje ima registrirano sjedište u državi koja nije članica, a podložno uvjetima iz gore navedene točke A, države članice mogu predvidjeti da izračun u pogledu potonjeg društva uzme u obzir kapitalni zahtjev i elemente prihvatljive za zadovoljenje tog zahtjeva kako je odredila dotična država koja nije članica. Kad takvim odredbama podliježu samo društva za osiguranje te države koja nije članica, fiktivni kapitalni zahtjev povezanog društva za reosiguranje i elementi prihvatljivi za zadovoljenje tog fiktivnog zahtjeva mogu se izračunati na način kao da je dotično društvo povezano društvo za osiguranje te države koja nije članica.

2.5.   Nedostupnost potrebnih informacija

Kad iz bilo kojeg razloga nadležnim tijelima nisu dostupne informacije potrebne za izračun prilagođene solventnosti društva za osiguranje, a koje se odnose na povezano društvo s registriranim sjedištem u državi članici ili državi koja nije članica, od prihvatljivih elemenata prilagođene granice solventnosti odbija se knjigovodstvena vrijednost tog društva u sudjelujućem društvu za osiguravanje. U tom slučaju nerealizirana dobit povezana s takvim sudjelovanjem nije prihvatljiv element prilagođene granice solventnosti.

3.   METODE IZRAČUNA

Metoda 1:   Metoda odbitka i agregiranja

Prilagođena solventnost sudjelujućeg društva za osiguranje je razlika između:

i.	zbroja: (a) prihvatljivih elemenata granice solventnosti sudjelujućeg društva za osiguranje; i (b) proporcionalnog udjela sudjelujućeg društva za osiguranje u prihvatljivim elementima granice solventnosti povezanog društva za osiguranje; i

ii.	zbroja: (a) knjigovodstvene vrijednosti povezanog društva za osiguranje u sudjelujućem društvu za osiguranje; i (b) potrebne solventnosti sudjelujućeg društva za osiguranje; i (c) proporcionalnog udjela potrebne solventnosti povezanog društva za osiguranje.

Kad se sudjelovanje u povezanom društvu za osiguranje u cijelosti ili djelomično sastoji od neizravnog držanja, tada točka ii. podtočka (a) uključuje vrijednost takvog neizravnog držanja, uzimajući u obzir odgovarajuće sukcesivne udjele, a točka i. podtočka (b) i točka ii. podtočka (c) uključuju odgovarajuće proporcionalne udjele prihvatljivih elemenata granice solventnosti povezanog društva za osiguranje odnosno potrebne solventnosti povezanog društva za osiguranje.

Metoda 2:   Metoda oduzimanja potrebne solventnosti

Prilagođena solventnost sudjelujućeg društva za osiguranje je razlika između:

i.	zbroja prihvatljivih elemenata granice solventnosti sudjelujućeg društva za osiguranje; i

ii.	zbroja: (a) potrebne solventnosti sudjelujućeg društva za osiguranje; i (b) proporcionalnog udjela potrebne solventnosti povezanog društva za osiguranje.

Pri vrednovanju prihvatljivih elemenata granice solventnosti sudjelovanje u smislu ove Direktive vrednuje se metodom udjela, u skladu s opcijom navedenom u članku 59. stavku 2. točki (b) Direktive 78/660/EEZ.

Metoda 3:   Metoda temeljena na računovodstvenoj konsolidaciji

Izračun prilagođene solventnosti sudjelujućeg društva za osiguranje obavlja se na temelju konsolidiranih financijskih izvještaja. Prilagođena solventnost sudjelujućeg društva za osiguranje je razlika između:

prihvatljivih elemenata granice solventnosti izračunane na temelju konsolidiranih podataka, i

(a)	zbroja potrebne solventnosti sudjelujućeg društva za osiguranje i proporcionalnih udjela potrebne solventnosti povezanih društava za osiguranje, na temelju postotaka koji se koriste za izradu konsolidiranih financijskih izvještaja;

(b)	ili potrebne solventnosti izračunane na temelju konsolidiranih podataka.

Za izračun prihvatljivih elemenata granice solventnosti i potrebne solventnosti na temelju konsolidiranih podataka primjenjuju se odredbe direktiva 73/239/EEZ, 79/267/EEZ i 91/674/EEZ.

---

(1)  Direktiva Vijeća 91/674/EEZ od 19. prosinca 1991. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima društava za osiguranje (SL L 374, 31.12.1991., str. 7.).

---

PRILOG II.

DODATNI NADZOR DRUŠTAVA ZA OSIGURANJE KOJA SU DRUŠTVA KĆERI OSIGURAVATELJNOG HOLDINGA, DRUŠTVA ZA REOSIGURANJE ILI DRUŠTVA ZA OSIGURANJE DRŽAVE KOJA NIJE ČLANICA

1.

U slučaju dvaju ili više društava za osiguranje iz članka 2. stavka 2. koja su društva kćeri osiguravateljnog holdinga, društva za reosiguranje ili društva za osiguranje države koja nije članica i koja su osnovana u različitim državama članicama, nadležna tijela osiguravaju dosljednu primjenu metode opisane u ovom Prilogu. Nadležna tijela provode dodatni nadzor učestalošću jednakom onoj koja je utvrđena u direktivama 73/239/EEZ i 79/267/EEZ za izračun granice solventnosti društava za osiguranje.

2.

Države članice mogu društvo za osiguranje izuzeti od obveze izračuna predviđenog ovim Prilogom: — ako je to društvo za osiguranje povezano društvo drugog društva za osiguranje i ako je ono uzeto u obzir pri izračunu koji je predviđen ovim Prilogom, a koji se obavlja za to drugo društvo, — ako to društvo za osiguranje i jedno ili više drugih društava za osiguranje koja su dobila odobrenje za rad u istoj državi članici imaju kao matično društvo isti osiguravateljni holding, društvo za reosiguranje ili društvo za osiguranje države koja nije članica, te je to društvo za osiguranje uzeto u obzir pri izračunu koji je predviđen ovim Prilogom, a koji se obavlja za jedno od tih drugih društava, — ako to društvo za osiguranje i jedno ili više drugih društava za osiguranje koja su dobila odobrenje za rad u drugim državama članicama imaju kao matično društvo isti osiguravateljni holding, društvo za reosiguranje ili društvo za osiguranje države koja nije članica, te je u skladu s člankom 4. stavkom 2. zaključen sporazum kojim se nadzornom tijelu druge države članice dopušta dodatni nadzor obuhvaćen ovim Prilogom. U slučaju sukcesivnih sudjelovanja (na primjer: osiguravateljni holding ili društvo za reosiguranje koje i samo pripada drugom osiguravateljnom holdingu, društvu za reosiguranje ili društvu za osiguranje države koja nije članica), države članice mogu primijeniti izračune predviđene ovim Prilogom samo na razini krajnjeg matičnog društva društva za osiguranje koje je osiguravateljni holding, društvo za reosiguranje ili društvo za osiguranje države koja nije članica.

3.

Nadležna tijela osiguravaju da se izračuni slični onima koji su opisani u Prilogu I. primjenjuju na razini osiguravateljnog holdinga, društva za reosiguranje ili društva za osiguranje države koja nije članica. Sličnost se sastoji u primjeni općih načela i metoda opisanih u Prilogu I. na razini osiguravateljnog holdinga, društva za reosiguranje ili društva za osiguranje države koja nije članica. Isključivo za potrebe tog izračuna matično društvo tretira se kao društvo za osiguranje za koje vrijedi: — potrebna solventnost nula u slučaju osiguravateljnog holdinga, — fiktivna potrebna solventnosti u skladu s odjeljkom 2.2. Priloga I. u slučaju društva za reosiguranje, ili u skladu s odjeljkom 2.4. točkom (B) Priloga I. u slučaju društva za reosiguranje s registriranim sjedištem u državi koja nije članica, — potrebna solventnost utvrđena u skladu s načelima iz odjeljka 2.4. točke (A) Priloga I. u slučaju društva za osiguranje iz države koja nije članica, i koje u pogledu prihvatljivih elemenata granice solventnosti podliježe uvjetima navedenim u članku 16. stavku 1. Direktive 73/239/EEZ ili u članku 18. Direktive 79/267/EEZ.

4.

Nedostupnost potrebnih informacija Kad iz bilo kojeg razloga nadležnim tijelima nisu dostupne informacije potrebne za izračun predviđen ovim Prilogom, a koje se odnose na povezano društvo s registriranim sjedištem u državi članici ili državi koja nije članica, od prihvatljivih elementa za izračun predviđen ovim Prilogom odbija se knjigovodstvena vrijednost tog društva u sudjelujućem društvu. U tom slučaju nerealizirana dobit povezana s takvim sudjelovanjem nije prihvatljiv element izračuna.

---

06/Sv. 012

HR

Službeni list Europske unije

55

---

32001L0017

---

L 110/28

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.03.2001.

---

DIREKTIVA 2001/17/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 19. ožujka 2001.

o reorganizaciji i likvidaciji društava za osiguranje

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

Uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 47. stavak 2. i članak 55.,

Uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

Uzimajući u obzir mišljenje Ekonomskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)

Prva direktiva Vijeća 73/239/EEZ od 24. srpnja 1973. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na pokretanje i obavljanje poslova izravnog osiguranja osim životnog osiguranja (4), dopunjena Direktivom 92/49/EEZ (5), i Prva direktiva Vijeća 79/267/EEZ od 5. ožujka 1979. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na pokretanje i obavljanje poslova izravnog životnog osiguranja (6), dopunjena Direktivom 92/96/EEZ (7), predviđaju jedinstveno odobrenje za rad društava za osiguranje, koje izdaje nadzorno tijelo matične države članice. To jedinstveno odobrenje za rad omogućava društvu za osiguranje da obavlja poslove u Zajednici na temelju poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga bez ikakvog daljnjeg odobrenja za rad države članice domaćina i uz isključivi nadzor nadzornih tijela matične države članice.

(2)

Direktive s područja osiguranja koje za društva za osiguranje predviđaju jedinstveno odobrenje za rad na razini Zajednice ne sadrže pravila o usklađivanju u slučaju postupka likvidacije. Društva za osiguranje kao i druge financijske institucije izričito su isključene iz područja primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. o stečajnom postupku (8). U interesu je urednog funkcioniranja unutarnjeg tržišta i zaštite vjerovnika da se za postupak likvidacije društava za osiguranje donesu koordinirana pravila na razini Zajednice.

(3)

Pravila o usklađivanju također se trebaju donijeti kako bi se osiguralo da reorganizacijske mjere koje je usvojilo nadležno tijelo države članice kako bi se očuvala ili obnovila financijska stabilnost društva za osiguranje i, ako je ikako moguće, spriječila likvidacija, postignu punu učinkovitost u cijeloj Zajednici. Reorganizacijske mjere sadržane u ovoj Direktivi one su mjere koje utječu na postojeća prava uključenih strana s iznimkom samog društva za osiguranje. Mjere predviđene u članku 20. Direktive 73/239/EEZ i članku 24. Direktive 79/267/EEZ treba uključiti u područje primjene ove Direktive pod uvjetom da su u skladu s uvjetima sadržanim u definiciji reorganizacijskih mjera.

(4)

Ova Direktiva ima područje primjene na razini cijele Zajednice koje se proteže na društva za osiguranje definirana u Direktivama 73/239/EEZ i 79/267/EEZ koja imaju središnju upravu u Zajednici, na podružnice društava za osiguranje na području Zajednice koje imaju središnju upravu u trećim zemljama i na vjerovnike s boravištem u Zajednici. Ova Direktiva ne bi trebala uređivati učinke reorganizacijskih mjera i postupak likvidacije u odnosu na treće zemlje.

(5)

Ova se Direktiva treba odnositi na postupke likvidacije bez obzira na to jesu li pokrenuti zbog insolventnosti ili ne i bez obzira na to jesu li redovni ili prisilni. Treba se primjenjivati na sveukupne postupke definirane zakonodavstvom matične države članice u skladu s člankom 9., a koji uključuju unovčenje imovine društva za osiguranje i raspodjelu sredstava od unovčenja. Postupci likvidacije koji nisu pokrenuti zbog insolventnosti, a kod kojih plaćanje potraživanja iz osiguranja uključuje redoslijed prioriteta u skladu s člankom 10. također trebaju spadati u područje primjene ove Direktive. Kod potraživanja zaposlenika društva za osiguranje koji proizlaze iz ugovora o radu i radnog odnosa treba postojati mogućnost prijenosa na nacionalni jamstveni sustav za plaće; na takva prenesena potraživanja treba se primjenjivati postupak utvrđen pravom matične države članice (lex concursus) u skladu s načelima ove Direktive. Odredbe ove Direktive trebaju se na odgovarajući način primjenjivati na različite slučajeve postupka likvidacije.

(6)

Donošenje reorganizacijskih mjera ne isključuje pokretanje postupka likvidacije. Postupak likvidacije može se pokrenuti u slučajevima kad reorganizacijske mjere nisu bile donesene ili nakon donošenja reorganizacijskih mjera, a može se zaključiti nagodbom ili drugim sličnim mjerama, uključujući reorganizacijske mjere.

(7)

U skladu s postojećim načelima insolventnosti, definicija podružnice treba uzeti u obzir činjenicu da samo društvo za osiguranje ima pravnu osobnost. Zakonodavstvo matične države članice treba kod likvidacije društva za osiguranje odrediti način na koji je nužno postupati s imovinom i obvezama neovisnih osoba koje imaju trajno ovlaštenje djelovati u svojstvu opunomoćenika društva za osiguranje.

(8)

Potrebno je razlikovati tijela nadležna za reorganizacijske mjere i postupke likvidacije i nadzorna tijela društava za osiguranje. Nadležna tijela mogu biti upravna ili sudska tijela, ovisno o zakonodavstvu dotične države članice. Cilj ove Direktive nije usklađenje nacionalnog zakonodavstva u pogledu raspodjele nadležnosti između tih tijela.

(9)

Cilj ove Direktive nije usklađenje nacionalnog zakonodavstva u pogledu reorganizacijskih mjera i postupaka likvidacije, već joj je cilj osigurati uzajamno priznavanje reorganizacijskih mjera i zakonodavstva o likvidaciji koje su države članice donijele u pogledu društava za osiguranje, kao i potrebnu suradnju. Uzajamno priznavanje ostvaruje se u ovoj Direktivi kroz načela jedinstva, univerzalnosti, usklađenosti, publiciteta, jednakog postupanja i zaštite vjerovnika u osiguranju.

(10)

Samo nadležna tijela matične države članice trebaju biti ovlaštena za donošenje odluka o postupku likvidacije društava za osiguranje (načelo jedinstva). Taj postupak treba proizvesti učinke u cijeloj Zajednici i trebaju ga priznati sve države članice. Kao opće pravilo, u postupku likvidacije trebalo bi uzeti u obzir svu imovinu i obveze društva za osiguranje (načelo univerzalnosti).

(11)

Pravo matične države članice trebalo bi regulirati odluku o likvidaciji društva za osiguranje, sam postupak likvidacije i njegove materijalne i procesne učinke na dotične osobe i pravne odnose, osim kad ova Direktiva predviđa drukčije. Stoga bi se svi uvjeti za pokretanje, provedbu i završetak postupka likvidacije općenito trebali regulirati pravom matične države članice. Kako bi se olakšala primjena ove Direktive, ona bi trebala sadržavati neiscrpan popis područja za koja je posebno mjerodavno zakonodavstvo matične države članice.

(12)	Nadzorna tijela matične države članice i svih drugih država članica potrebno je po hitnom postupku obavijestiti o pokretanju postupaka likvidacije (načelo usklađenosti).

(13)

Od primarnog je značaja da osiguranici, ugovaratelji osiguranja, korisnici osiguranja i svaka oštećena osoba s pravom izravnog postupanja protiv društva za osiguranje na temelju potraživanja proizašlog iz poslova osiguranja budu zaštićeni u postupku likvidacije. Ta zaštita ne bi trebala uključivati potraživanja koja ne proizlaze iz obveza po ugovoru o osiguranju ili poslova osiguranja, nego iz građanskopravne odgovornosti koju je uzrokovao opunomoćenik tijekom pregovora, a za što prema zakonu primjenjivom na ugovor o osiguranju ili poslove osiguranja opunomoćenik sam nije odgovoran po dotičnom ugovoru ili poslovima osiguranja. Kako bi ostvarile taj cilj, države članice trebale bi osigurati posebno postupanje prema vjerovnicima u osiguranju prema jednoj od dvije metode predviđene ovom Direktivom. Države članice mogu po izboru potraživanjima iz osiguranja dati apsolutnu prednost u odnosu na svako drugo potraživanje u pogledu naplate iz imovine za pokriće tehničkih pričuva ili im mogu dati poseban status u pogledu naplate iz cjelokupne imovine društva za osiguranje, pri čemu prednost u odnosu na ta potraživanja smiju imati samo potraživanja za isplatu plaća, socijalno osiguranje, poreze i potraživanja osigurana stvarnim pravom. Ni jedna od te dvije metode predviđene ovom Direktivom ne sprječava državu članicu da utvrdi razlike u statusu između različitih kategorija potraživanja iz osiguranja.

(14)	Ova bi Direktiva trebala osigurati odgovarajuću ravnotežu između zaštite vjerovnika u osiguranju i ostalih povlaštenih vjerovnika koji su zaštićeni zakonodavstvom države članice, a ne usklađivati različite sustave povlaštenih vjerovnika koji postoje u državama članicama.

(15)

Dvije metode koje se mogu izabrati za postupanje s potraživanjima iz osiguranja smatraju se u biti istovjetnima. Prva metoda osigurava korištenje imovine za pokriće tehničkih pričuva za plaćanje potraživanja iz osiguranja, a druga metoda osigurava potraživanjima iz osiguranja status vjerovnika koji dopušta ne samo naplatu iz imovine za pokriće tehničkih pričuva, već iz cjelokupne imovine društva za osiguranje.

(16)

Države članice koje radi zaštite vjerovnika u osiguranju odaberu metodu prema kojoj potraživanjima iz osiguranja daju apsolutnu prednost u pogledu naplate iz imovine za pokriće tehničkih pričuva trebale bi zahtijevati od svojih društava za osiguranje da uspostave i ažuriraju poseban registar takve imovine. Takav je registar koristan instrument za iskazivanje imovine koja služi za plaćanje takvih potraživanja.

(17)

Kako bi se učvrstila istovjetnost obiju metoda postupanja s potraživanjima iz osiguranja, ovom bi Direktivom trebalo obvezati države članice koje primjenjuju metodu iz članka 10. stavka 1. točke b da od svakog društva za osiguranje zahtijevaju da potraživanja koja prema toj metodi mogu imati prednost u odnosu na potraživanja iz osiguranja i koja su zabilježena u financijskim izvještajima društva za osiguranje u svakom trenutku i neovisno o eventualnoj likvidaciji budu pokrivena imovinom koja se na temelju važećih direktiva o osiguranju smije upotrijebiti za pokriće tehničkih pričuva.

(18)	Matična država članica trebala bi moći predvidjeti da se kod prijenosa prava vjerovnika u osiguranju na jamstveni sustav uspostavljen u dotičnoj matičnoj državi članici na potraživanja iz tog sustava ne primjenjuje postupanje s potraživanjima iz osiguranja prema ovoj Direktivi.

(19)	Pokretanje postupka likvidacije trebalo bi uključivati oduzimanje odobrenja za rad društva za osiguranje, ako to odobrenje nije već ranije oduzeto.

(20)

Odluka o pokretanju postupka likvidacije, koji u skladu s načelom univerzalnosti može proizvesti učinke u cijeloj Zajednici, treba u Zajednici imati odgovarajući publicitet. Kako bi se zaštitile zainteresirane strane, odluku bi trebalo objaviti u skladu s odredbama matične države članice i u Službenom listu Europskih zajednica, a osim toga i na druge načine koje utvrde nadzorna tijela ostalih država članica na svojim državnim područjima. Povrh objavljivanja odluke, poznati vjerovnici koji imaju boravište na području Zajednice trebaju biti pojedinačno obaviješteni o odluci, a ta bi obavijest treba sadržavati barem one elemente koji su navedeni u ovoj Direktivi. Likvidatori isto tako moraju redovito obavještavati vjerovnike o napretku postupka likvidacije.

(21)

Vjerovnici bi trebali imati pravo u postupku likvidacije prijaviti svoja potraživanja ili dostaviti pismene primjedbe. S potraživanjima vjerovnika koji imaju boravište u državi članici koja nije matična država članica treba postupati na isti način kao i s istovjetnim potraživanjima u matičnoj državi članici bez pravljenja razlike prema nacionalnosti ili boravištu (načelo jednakog postupanja).

(22)

Prema ovoj Direktivi na reorganizacijske mjere koje je donijelo nadležno tijelo države članice trebaju se primjenjivati načela slična, mutatis mutandis, načelima predviđenim za postupak likvidacije. Objavljivanje tih reorganizacijskih mjera treba se ograničiti na slučaj u kojem strane koje nisu samo društvo za osiguranje mogu u matičnoj državi članici uložiti žalbu. Kad reorganizacijske mjere utječu isključivo na prava dioničara, članova ili zaposlenika društva za osiguranje u jednom od tih svojstava, nadležna tijela trebaju odrediti način na koji se dotične strane obavješćuju u skladu s relevantnim zakonodavstvom.

(23)

Ova Direktiva predviđa usklađena pravila za određivanje prava koje se primjenjuje na reorganizacijske mjere i postupke likvidacije društava za osiguranje. Cilj ove Direktive nije utvrditi pravila međunarodnog privatnog prava kojima se određuje pravo primjenjivo na ugovore i ostale pravne odnose. Ovoj Direktivi posebno nije cilj određivati kojim se propisima regulira postojanje ugovora, prava i obveza ugovornih stranaka i procjena dugova.

(24)

Od općeg pravila ove Direktive, prema kojem se reorganizacijske mjere i postupci likvidacije reguliraju pravom matične države članice, potrebno je utvrditi nekoliko iznimaka kako bi se zaštitila legitimna očekivanja i pravna sigurnost određenih transakcija u državama članicama koje nisu matične države članice. Te iznimke trebaju se odnositi na učinke takvih reorganizacijskih mjera ili postupaka likvidacije na određene ugovore i prava, stvarna prava trećih osoba, pridržaj prava vlasništva, prijeboj, uređena tržišta, štetne pravne radnje, treće osobe u svojstvu kupaca i parnice pred sudom.

(25)

Iznimka iz članka 19., koja se odnosi na učinke reorganizacijskih mjera i postupaka likvidacije na određene ugovore i prava, treba biti ograničena na učinke koji su tamo navedeni i ne smije se odnositi na druga pitanja u vezi sa reorganizacijskim mjerama i postupcima likvidacije kao što su prijava, provjera i prihvat potraživanja povezanih s takvim ugovorima i pravima te utvrđivanje njihova statusa, a što treba regulirati zakonodavstvo matične države članice.

(26)

Za učinke reorganizacijskih mjera i postupaka likvidacije na parnicu pred sudom u vezi s imovinom ili pravom koje je društvu za osiguranje oduzeto treba iznimno biti mjerodavno pravo države članice u kojoj se vodi parnica, a ne pravo matične države članice. Na učinke tih mjera i postupaka na pojedinačne ovršne radnje koje proizlaze iz tih parnica treba se u skladu s općim pravilom ove Direktive primijeniti zakonodavstvo matične države članice.

(27)

Sve osobe od kojih se zatraži da prime ili proslijede podatke u okviru postupaka izvještavanja predviđenih ovom Direktivom podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne na način kako je to utvrđeno člankom 16. Direktive 92/49/EEZ i člankom 15. Direktive 92/96/EEZ, s iznimkom sudskih tijela na koje se primjenjuje odgovarajuće nacionalno zakonodavstvo.

(28)

Isključivo za potrebe primjene odredbi ove Direktive na reorganizacijske mjere i postupke likvidacije koji se odnose na podružnice na području Zajednice društava za osiguranje čija se središnja uprava nalazi u trećoj zemlji, matična država članica treba se definirati kao država članica u kojoj se nalazi podružnica, a nadzorna tijela i nadležna tijela kao tijela te države članice.

(29)

Kad društvo za osiguranje čija se središnja uprava nalazi izvan Zajednice ima podružnice u više država članica, kod primjene ove Direktive svaka se podružnica tretira kao neovisno društvo. U tom slučaju nadležna tijela, nadzorna tijela, upravitelji i likvidatori trebaju nastojati koordinirati svoje radnje,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

GLAVA I.

PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Područje primjene

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na reorganizacijske mjere i postupke likvidacije koji se odnose na društva za osiguranje.

2.   Ova se Direktiva također primjenjuje u skladu s člankom 30. na reorganizacijske mjere i postupke likvidacije koji se odnose na podružnice na području Zajednice društava za osiguranje sa središnjom upravom izvan Zajednice.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

(a)	„društvo za osiguranje” znači društvo koje je dobilo odobrenje za rad u skladu s člankom 6. Direktive 73/239/EEZ ili člankom 6. Direktive 79/267/EEZ;

(b)	„podružnica” znači svaka trajna prisutnost društva za osiguranje na državnom području države članice koja nije matična država članica, koja obavlja poslove osiguranja;

(c)

„reorganizacijske mjere” znači mjere koje uključuju intervenciju upravnih ili sudskih tijela čiji je cilj očuvati ili obnoviti financijski položaj društva za osiguranje i koje utječu na postojeća prava uključenih strana s iznimkom samog društva za osiguranje, uključujući između ostalog mjere koje dopuštaju obustavu plaćanja, obustavu ovršnih radnji ili smanjenje potraživanja;

(d)

„postupci likvidacije” znači sveukupni postupci koji uključuju unovčenje imovine društva za osiguranje i raspodjelu sredstava među vjerovnicima, dioničarima odnosno članovima na odgovarajući način, što nužno uključuje intervenciju upravnih ili sudskih tijela države članice, a tu se ubrajaju i sveukupni postupci koji se zaključuju nagodbom ili sličnom mjerom; pri tome je nevažno jesu li postupci pokrenuti zbog insolventnosti ili ne i bez obzira na to jesu li redovni ili prisilni;

(e)	„matična država članica” znači država članica u kojoj je društvo za osiguranje dobilo odobrenje za rad u skladu s člankom 6. Direktive 73/239/EEZ ili člankom 6. Direktive 79/267/EEZ;

(f)	„država članica domaćin” znači država članica koja nije matična država članica, a u kojoj društvo za osiguranje ima podružnicu;

(g)	„nadležna tijela” znači upravna ili sudska tijela država članica nadležna za reorganizacijske mjere ili postupke likvidacije;

(h)	„nadzorna tijela” znači nadležna tijela u smislu članka 1. točke (k) Direktive 92/49/EEZ i članka 1. točke (l) Direktive 92/96/EEZ;

(i)	„upravitelj” znači osoba ili tijelo koje su imenovala nadležna tijela u svrhu provedbe reorganizacijskih mjera;

(j)	„likvidator” znači osoba ili tijelo koje su nadležna tijela ili u danom slučaju upravni organi društva za osiguranje imenovali u svrhu provedbe postupka likvidacije;

(k)

„potraživanja iz osiguranja” znači svaki iznos koji društvo za osiguranje duguje osiguranicima, ugovarateljima osiguranja, korisnicima osiguranja ili bilo kojoj oštećenoj osobi s pravom izravnog postupanja protiv društva za osiguranje, a koji proizlazi iz ugovora o osiguranju ili poslova predviđenih člankom 1. stavcima 2. i 3. Direktive 79/267/EEZ u okviru poslova izravnog osiguranja, uključujući iznose koji su izdvojeni za gore navedene osobe kad su pojedini elementi dugovanja još nepoznati. Premije koje društvo za osiguranje duguje zato što takav ugovor o osiguranju ili posao u skladu s pravom koje se primjenjuje na te ugovore ili poslove nije zaključen ili je otkazan prije pokretanja postupka likvidacije također se smatraju potraživanjima iz osiguranja.

GLAVA II.

REORGANIZACIJSKE MJERE

Članak 3.

Područje primjene

Ova se glava odnosi na reorganizacijske mjere navedene u članku 2. točki (c).

Članak 4.

Donošenje reorganizacijskih mjera – mjerodavno pravo

1.   Samo nadležna tijela matične države članice imaju pravo donijeti odluku o reorganizacijskim mjerama u vezi s društvom za osiguranje, uključujući njegove podružnice u drugim državama članicama. Reorganizacijske mjere ne isključuju mogućnost pokretanja postupka likvidacije od strane matične države članice.

2.   Reorganizacijske mjere provode se prema zakonima, propisima i postupcima koji se primjenjuju u matičnoj državi članici, osim kad je člancima 19. do 26. predviđeno drukčije.

3.   Reorganizacijske mjere imaju neograničen učinak u cijeloj Zajednici u skladu sa zakonodavstvom matične države članice bez ikakvih daljnjih formalnosti, a također i protiv trećih osoba u drugim državama članicama, čak i ako prema zakonodavstvu tih drugih država članica takve reorganizacijske mjere nisu predviđene ili njihova provedba ovisi o uvjetima koji nisu ispunjeni.

4.   Reorganizacijske mjere na snazi su u cijeloj Zajednici nakon stupanja na snagu u državi članici u kojoj su donesene.

Članak 5.

Izvještavanje nadzornih tijela

Nadležna tijela matične države članice po hitnom postupku obavješćuju nadzorna tijela matične države članice o svojoj odluci u vezi sa reorganizacijskim mjerama, po mogućnosti prije usvajanja mjera, a ako to nije moguće, odmah nakon toga. Nadzorna tijela matične države članice po hitnom postupku obavješćuju nadzorna tijela svih drugih država članica o odluci da se donesu reorganizacijske mjere, kao i o eventualnim konkretnim učincima tih mjera.

Članak 6.

Objavljivanje

1.   Kad je u matičnoj državi članici moguća žalba protiv neke reorganizacijske mjere, nadležna tijela matične države članice, upravitelj ili za to ovlaštena osoba u matičnoj državi članici objavljuje svoju odluku o reorganizacijskim mjerama u skladu s postupkom objavljivanja predviđenim u matičnoj državi članici i osim toga, što je prije moguće, u Službenom listu Europskih zajednica objavljuje izvadak iz isprave kojom se nalažu reorganizacijske mjere. Nadzorna tijela svih drugih država članica koja su obaviještena o odluci o reorganizacijskim mjerama u skladu s člankom 5. mogu osigurati objavljivanje te odluke na svom državnom području na način koji smatraju prikladnim.

2.   U objavi predviđenoj u stavku 1. također se navodi nadležno tijelo matične države članice, mjerodavno pravo kako je predviđeno u članku 4. stavku 2. i eventualno imenovani upravitelj. Objavljivanje se vrši na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice u kojoj se objavljuje obavijest.

3.   Reorganizacijske mjere primjenjuju se bez obzira na odredbe o objavljivanju navedene u stavcima 1. i 2. i imaju neograničen učinak u odnosu na vjerovnike, osim u slučaju da nadležno tijelo matične države članice ili pravo te države ne predviđaju drukčije.

4.   Kad reorganizacijske mjere utječu isključivo na prava dioničara, članova ili zaposlenika društva za osiguranje u jednom od tih svojstava, ovaj se članak ne primjenjuje osim u slučaju da pravo koje je mjerodavno za te reorganizacijske mjere ne predviđa drukčije. Nadležna tijela određuju način na koji način zainteresirane strane na koje utječu te reorganizacijske mjere moraju biti obaviještene u skladu s odgovarajućim zakonodavstvom.

Članak 7.

Obavijest poznatim vjerovnicima – pravo na prijavu potraživanja

1.   Kad zakonodavstvo matične države članice nalaže da se potraživanje prijavi kako bi se priznalo ili predviđa obvezno priopćenje reorganizacijskih mjera vjerovnicima koji imaju uobičajeno boravište, prebivalište ili središnju upravu u toj državi, nadležna tijela matične države članice ili upravitelj također obavješćuju one vjerovnike koji imaju uobičajeno boravište, prebivalište ili središnju upravu u drugoj državi članici, a u skladu s postupcima utvrđenim u članku 15. i članku 17. stavku 1.

2.   Kad zakonodavstvo matične države članice predviđa pravo vjerovnika koji imaju uobičajeno boravište, prebivalište ili središnju upravu u toj državi da prijave potraživanja ili dostave primjedbe u vezi sa svojim potraživanjima, vjerovnici koji imaju uobičajeno boravište, prebivalište ili središnju upravu u drugoj državi članici imaju isto pravo prijave potraživanja ili dostavljanja primjedbi u skladu s načinima utvrđenim u članku 16. i članku 17. stavku 2.

GLAVA III.

POSTUPAK LIKVIDACIJE

Članak 8.

Pokretanje postupka likvidacije – obavijest nadzornim tijelima

1.   Samo nadležna tijela matične države članice imaju pravo donijeti odluku o pokretanju postupka likvidacije društva za osiguranje, uključujući njegove podružnice u drugim državama članicama. Ta se odluka može donijeti u slučajevima kad reorganizacijske mjere nisu bile donesene ili nakon donošenja reorganizacijskih mjera.

2.   Odluka donesena u skladu sa zakonodavstvom matične države članice o pokretanju postupka likvidacije društva za osiguranje, uključujući njegove podružnice u drugim državama članicama, priznaje se bez daljnjih formalnosti na državnom području svih drugih država članica i tamo je na snazi čim stupi na snagu odluka u državi članici u kojoj je postupak pokrenut.

3.   Nadzorna tijela matične države članice obavješćuju se po hitnom postupku o odluci o pokretanju postupka likvidacije, ako je moguće prije pokretanja postupka, a ako to nije moguće, odmah nakon toga. Nadzorna tijela matične države članice po hitnom postupku obavješćuju nadzorna tijela svih drugih država članica o odluci o pokretanju postupka likvidacije, kao i o eventualnim konkretnim učincima tog postupka.

Članak 9.

Mjerodavno pravo

1.   Odluka o pokretanju postupka likvidacije društva za osiguranje, postupak likvidacije i njegovi učinci uređeni su zakonima i drugim propisima koji se primjenjuju u matičnoj državi članici društva za osiguranje, osim kad je člancima 19. do 26. predviđeno drukčije.

2.   Pravom matične države članice posebno se određuje:

(a)	imovina koja čini dio likvidacijske mase i postupanje s imovinom stečenom od strane društva za osiguranje ili prenesenom na društvo za osiguranje nakon pokretanja postupka likvidacije;

(b)	ovlaštenja društva za osiguranje i likvidatora;

(c)	uvjeti za učinkovitost prijeboja;

(d)	učinci postupka likvidacije na tekuće ugovore društva za osiguranje;

(e)	učinci postupka likvidacije na postupke koji su pokrenuli pojedini vjerovnici, s iznimkom parnica pred sudom kako je predviđeno člankom 26.;

(f)	koja se potraživanja trebaju prijaviti u odnosu na likvidacijsku masu društva za osiguranje i kako se postupa s potraživanjima podnesenim nakon pokretanja postupka likvidacije;

(g)	pravila koja se primjenjuju na prijavu, provjeru i prihvat potraživanja;

(h)	pravila koja se primjenjuju na raspodjelu sredstava od unovčenja imovine, utvrđivanje statusa potraživanja i prava vjerovnika koji su djelomično zadovoljeni nakon pokretanja postupka likvidacije na temelju stvarnog prava ili prijebojem;

(i)	uvjeti i učinci završetka postupka likvidacije, napose nagodbom;

(j)	prava vjerovnika nakon završetka postupka likvidacije;

(k)	tko snosi troškove i izdatke nastale tijekom postupka likvidacije;

(l)	pravila o ništetnosti, ništavosti ili neizvršivosti pravnih radnji koje su štetne za sve vjerovnike.

Članak 10.

Postupanje s potraživanjima iz osiguranja

1.   Države članice osiguravaju da potraživanja iz osiguranja imaju prednost u odnosu na druga potraživanja prema društvu za osiguranje u skladu s jednom od sljedeće dvije ili objema metodama:

(a)	potraživanja iz osiguranja imaju u pogledu naplate iz imovine za pokriće tehničke pričuve apsolutnu prednost u odnosu na sva druga potraživanja prema društvu za osiguranje;

(b)

potraživanja iz osiguranja imaju u pogledu naplate iz cjelokupne imovine društva za osiguranje prednost u odnosu na sva druga potraživanja prema društvu za osiguranje, pri čemu su jedine moguće iznimke: i. potraživanja zaposlenika koji proizlaze iz ugovora o radu i radnog odnosa; ii. porezna potraživanja javnih tijela; iii. potraživanja sustava socijalnog osiguranja; iv. potraživanja osigurana stvarnim pravom koja se odnose na imovinu.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., države članice mogu predvidjeti da sveukupni ili djelomični izdaci koji proizađu iz postupka likvidacije u smislu njihova nacionalnog zakonodavstva imaju prednost u odnosu na potraživanja iz osiguranja.

3.   Države članice koje su izabrale metodu predviđenu u stavku 1. točki (a) zahtijevaju da društva za osiguranje uspostave i ažuriraju poseban registar u skladu s odredbama navedenim u Prilogu.

Članak 11.

Prijenos na jamstveni sustav

Matična država članica može predvidjeti da se kod prijenosa prava vjerovnika u osiguranju na jamstveni sustav uspostavljen u toj državi članici na potraživanja iz tog sustava ne primjenjuju odredbe članka 10. stavka 1.

Članak 12.

Pokriće povlaštenih potraživanja imovinom

Odstupajući od odredaba članka 18. Direktive 73/239/EEZ i članka 21. Direktive 79/267/EEZ, države članice koje primjenjuju metodu navedenu u članku 10. stavku 1. točki (b) ove Direktive zahtijevaju od svakog društva za osiguranje da potraživanja koja mogu imati prednost u odnosu na potraživanja iz osiguranja u skladu s člankom 10. stavkom 1. točkom (b) i koja su zabilježena u financijskim izvještajima društva za osiguranje u svakom trenutku i neovisno o eventualnoj likvidaciji budu pokrivena imovinom navedenom u članku 21. Direktive 92/49/EEZ i članku 21. Direktive 92/96/EEZ.

Članak 13.

Oduzimanje odobrenja za rad

1.   Kad se donosi odluka o pokretanju postupka likvidacije društva za osiguranje, odobrenje društva za osiguranje oduzima se u skladu s postupkom utvrđenim člankom 22. Direktive 73/239/EEZ i člankom 26. Direktive 79/267/EEZ, osim ako je ono potrebno u svrhu stavka 2. i ako nije već ranije oduzeto.

2.   Oduzimanje odobrenja za rad u skladu sa stavkom 1. ne sprječava likvidatora ili drugu osobu imenovanu od strane nadležnog tijela da obavlja neke poslove društva za osiguranje ako je to potrebno ili prikladno za potrebe likvidacije. Matična država članica može predvidjeti da se ti poslovi obavljaju uz suglasnost i pod nadzorom nadzornih tijela matične države članice.

Članak 14.

Objavljivanje

1.   Nadležno tijelo, likvidator ili osoba imenovana u tu svrhu od strane nadležnog tijela objavljuje odluku o pokretanju postupka likvidacije u skladu s postupkom objavljivanja predviđenim u matičnoj državi članici, a također objavljuje izvadak iz odluke o likvidaciji u Službenom listu Europskih zajednica. Nadzorna tijela svih drugih država članica koja su obaviještena o odluci o pokretanju postupka likvidacije u skladu s člankom 8. stavkom 3. mogu osigurati objavljivanje te odluke na svom državnom području na način koji smatraju prikladnim.

2.   U objavi odluke o pokretanju postupka likvidacije predviđenoj u stavku 1. također se navodi nadležno tijelo matične države članice, mjerodavno pravo i imenovani likvidator. Objava je na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice u kojoj se objavljuje obavijest.

Članak 15.

Obavijest poznatim vjerovnicima

1.   Kad se pokrene postupak likvidacije, nadležna tijela matične države članice, likvidator ili neka druga osoba imenovana u tu svrhu od strane nadležnih tijela bez odlaganja o tome pojedinačno pismenim putem obavješćuju svakog poznatog vjerovnika koji ima uobičajeno boravište, prebivalište ili središnju upravu u drugoj državi članici.

2.   Obavijest iz stavka 1. posebno navodi vremenske rokove, kazne utvrđene u vezi s navedenim vremenskim rokovima, tijelo ili tijelo vlasti ovlašteno za zaprimanje prijave potraživanja ili primjedbi u vezi s potraživanjima i druge utvrđene mjere. U obavijesti se također navodi trebaju li vjerovnici čija su potraživanja povlaštena ili osigurana stvarnim pravom prijaviti svoja potraživanja. Kod potraživanja iz osiguranja u obavijesti se nadalje navode opći učinci postupka likvidacije na ugovore o osiguranju, a naročito datum od kad ugovori o osiguranju ili poslovi osiguranja prestaju imati pravne učinke te prava i obveze osiguranika u vezi s dotičnim ugovorom odnosno poslovima.

Članak 16.

Pravo na prijavu potraživanja

1.   Svaki vjerovnik koji ima uobičajeno boravište, prebivalište ili središnju upravu u državi članici koja nije matična država članica, uključujući javna tijela u državama članicama, ima pravo prijaviti potraživanja ili dostaviti pismene primjedbe u vezi s potraživanjima.

2.   Potraživanja svih vjerovnika koji imaju uobičajeno boravište, prebivalište ili središnju upravu u državi članici koja nije matična država članica, uključujući gore spomenuta tijela, tretiraju se na isti način i odobrava im se isti status kao i istovrsnim potraživanjima koja mogu prijaviti vjerovnici s boravištem, prebivalištem ili središnjom upravom u matičnoj državi članici.

3.   Osim u slučajevima kad pravo matične države članice dopušta drukčije, vjerovnik dostavlja kopije eventualne dokazne dokumentacije i navodi vrstu potraživanja, datum njegova nastanka i iznos, poziva li se u vezi s potraživanjem na prednost, osiguranje stvarnim pravom ili pridržaj prava vlasništva i koja je imovina predmet njegova jamstva. Nije potrebno navoditi prednost koja je odobrena potraživanjima iz osiguranja na temelju članka 10.

Članak 17.

Jezici i obrazac

1.   Informacije u obavijesti iz članka 15. dostavljaju se na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika matične države članice. U tu se svrhu koristiti obrazac s naslovom „Poziv na prijavu potraživanja; potrebno je pridržavati se vremenskih rokova”, ili kad pravo matične države članice predviđa mogućnost dostavljanja primjedbi u vezi s potraživanima „Poziv na dostavu primjedbi u vezi s potraživanjima; potrebno je pridržavati se vremenskih rokova”, i to na svim službenim jezicima Europske unije.

Međutim, kad poznati vjerovnik ima potraživanje od osiguranja, informacije u obavijesti iz članka 15. dostavljaju se na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice u kojoj vjerovnik ima uobičajeno boravište, prebivalište ili središnju upravu.

2.   Svaki vjerovnik koji ima uobičajeno boravište, prebivalište ili središnju upravu u državi članici koja nije matična država članica može prijaviti potraživanje ili dostaviti primjedbe u vezi sa svojim potraživanjem na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika te druge države članice. Međutim, u tom slučaju prijava njegova potraživanja ili dostavljene primjedbe u vezi s njegovim potraživanjem nose naslov „Prijava potraživanja” odnosno „Dostava primjedbi u vezi s potraživanjima” na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika matične države članice.

Članak 18.

Redovito obavješćivanje vjerovnika

1.   Likvidatori redovito obavješćuju vjerovnike na prikladan način, a naročito u vezi s napretkom postupka likvidacije.

2.   Nadzorna tijela država članica mogu od nadzornih tijela matične države članice zatražiti informacije o tijeku postupka likvidacije.

GLAVA IV.

ZAJEDNIČKE ODREDBE ZA REORGANIZACIJSKE MJERE I POSTUPAK LIKVIDACIJE

Članak 19.

Učinci na određene ugovore i prava

Odstupajući od odredaba članaka 4. i 9., na učinke uvođenja reorganizacijskih mjera odnosno pokretanja postupka likvidacije na niže navedene ugovore i prava primjenjuju se sljedeća pravila:

(a)	za ugovore o radu i radne odnose mjerodavno je isključivo pravo države članice koje se primjenjuje na ugovor o radu odnosno radni odnos;

(b)	za ugovor kojim se daje pravo uporabe ili stjecanja nepokretne imovine mjerodavno je isključivo pravo države članice na čijem se državnom području nalazi nepokretna imovina;

(c)	za prava društva za osiguranje u pogledu nepokretne imovine, broda ili zrakoplova koji podliježu upisu u javni registar mjerodavno je pravo države članice pod čijom se nadležnosti vodi registar.

Članak 20.

Stvarna prava trećih osoba

1.   Uvođenje reorganizacijskih mjera odnosno pokretanje postupka likvidacije ne utječe na stvarna prava vjerovnika ili trećih osoba u pogledu materijalne ili nematerijalne, pokretne ili nepokretne imovine – kako određenog dijela imovine tako i skupine neodređenih dijelova imovine čiji se sastav povremeno mijenja – koja pripada društvu za osiguranje i koja se nalazi na području druge države članice u trenutku uvođenja dotičnih mjera ili pokretanja dotičnih postupaka.

2.   Prava iz stavka 1. napose su:

(a)	pravo na neposredno ili posredno unovčenje imovine i na ostvarenje namirenja iz prihoda ili iz sredstava od te imovine, posebno na temelju založnog prava ili hipoteke;

(b)	isključivo pravo na naplatu potraživanja, posebno na temelju založnog prava u pogledu potraživanja ili na temelju ustupanja potraživanja u vidu jamstva;

(c)	pravo na povrat imovine od svakog tko posjeduje ili koristi imovinu protivno volji osobe koja na to ima pravo;

(d)	stvarno pravo na profitabilno korištenje imovine.

3.   Pravo koje je zavedeno u javnom registru i izvršivo u odnosu na treće osobe, a prema kojem se može ishoditi stvarno pravo u smislu stavka 1., smatra se stvarnim pravom.

4.   Stavak 1. ne isključuje zahtijevanje ništetnosti, ništavosti ili neizvršivosti pravnih radnji iz članka 9. stavka 2. točke (l).

Članak 21.

Pridržaj prava vlasništva

1.   Uvođenje reorganizacijskih mjera odnosno pokretanje postupka likvidacije društva za osiguranje koje kupuje neku imovinu ne utječe na pravo prodavatelja utemeljeno na pridržaju prava vlasništva kad se u trenutku uvođenja tih mjera odnosno pokretanja tog postupka imovina nalazi na području države članice koja nije država u kojoj su uvedene te mjere odnosno pokrenut taj postupak.

2.   Uvođenje reorganizacijskih mjera odnosno pokretanje postupka likvidacije društva za osiguranje koje prodaje neku imovinu ne predstavlja, a nakon što je imovina već isporučena, osnovu za opoziv ili raskid prodaje niti sprječava kupca u stjecanju prava vlasništva kad se u trenutku uvođenja tih mjera ili pokretanja tog postupka prodana imovina nalazi na području države članice koja nije država u kojoj su uvedene te mjere ili pokrenut taj postupak.

3.   Stavak 1. ne isključuje zahtijevanje ništetnosti, ništavosti ili neizvršivosti pravnih radnji iz članka 9. stavaka 2. točke (l).

Članak 22.

Prijeboj

1.   Uvođenje reorganizacijskih mjera ili pokretanje postupka likvidacije ne utječe na pravo vjerovnika da zahtijeva prijeboj svojih potraživanja s potraživanjima društva za osiguranje kad je takav prijeboj dopušten prema pravu koje se primjenjuje na potraživanje društva za osiguranje.

2.   Stavak 1. ne isključuje zahtijevanje ništetnosti, ništavosti ili neizvršivosti pravnih radnji iz članka 9. stavka 2. točke (l).

Članak 23.

Uređena tržišta

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 20., za učinke reorganizacijskih mjera odnosno pokretanja postupka likvidacije na prava i obveze sudionika na uređenom tržištu mjerodavno je isključivo pravo koje se primjenjuje na to tržište.

2.   Stavak 1. ne isključuje zahtijevanje ništetnosti, ništavosti ili neizvršivosti pravnih radnji iz članka 9. stavka 2. točke (l) kod plaćanja ili transakcija prema pravu koje se primjenjuje na to tržište.

Članak 24.

Štetne pravne radnje

Članak 9. stavak 2. točka (l) ne primjenjuje se kad osoba koja je stekla korist pravnom radnjom koja je štetna za sve vjerovnike predoči dokaz:

(a)	da dotična pravna radnja podliježe pravu države članice koja nije matična država članica; i

(b)	da se ta pravna radnja u dotičnom slučaju ni na koji način prema tom pravu ne može osporiti.

Članak 25.

Zaštita trećih osoba u svojstvu kupaca

Kad na temelju pravne radnje zaključene nakon uvođenja reorganizacijskih mjera odnosno pokretanja postupka likvidacije društvo za osiguranje za određenu naknadu raspolaže:

(a)	nepokretnom imovinom;

(b)	brodom ili zrakoplovom koji podliježe upisu u javni registar; ili

(c)	prenosivim ili drugim vrijednosnim papirima čije postojanje ili prijenos pretpostavlja upis u registar ili račun propisan zakonom ili koji su pohranjeni u središnji depozitarni sustav koji podliježe pravu države članice;

valjanost te radnje ravna se prema pravu države članice na čijem se području nalazi nepokretna imovina odnosno pod čijom se nadležnosti vodi registar, račun ili sustav pohranjivanja.

Članak 26.

Parnice pred sudom

Za učinke reorganizacijskih mjera odnosno postupka likvidacije na parnice pred sudom u vezi s imovinom ili pravom koje je društvu za osiguranje oduzeto mjerodavno je isključivo pravo države članice u kojoj se parnica vodi.

Članak 27.

Upravitelji i likvidatori

1.   Imenovanje upravitelja ili likvidatora dokazuje se ovjerenom kopijom originalne odluke kojom je on imenovan ili nekom drugom potvrdom izdanom od strane nadležnih tijela matične države članice.

Može se zahtijevati prijevod na službeni jezik ili jedan od službenih jezika države članice na čijem području upravitelj ili likvidator želi djelovati. Ne zahtjeva se verifikacija ili neka druga slična formalnost.

2.   Upravitelji i likvidatori imaju pravo na državnom području svih država članica koristiti sve one ovlasti koje imaju pravo koristiti na području matične države članice. Mogu se imenovati osobe koje pomažu odnosno, ovisno o slučaju, zastupaju upravitelje i likvidatore prema pravu matične države članice, a u sklopu reorganizacijskih mjera ili postupka likvidacije, posebno u državama članicama domaćinima, a naročito radi pomoći u svladavanju eventualnih poteškoća na koje mogu naići vjerovnici u državi članici domaćinu.

3.   U korištenju svojih ovlasti prema zakonodavstvu matične države članice upravitelj ili likvidator pridržavaju se zakona država članica na čijem području žele djelovati, a posebno u pogledu postupka za unovčenje imovine i obavješćivanje zaposlenika. Te ovlasti ne smiju uključivati primjenu sile niti pravo donošenja odluke u sudskim postupcima ili sporovima.

Članak 28.

Upis u javni registar

1.   Upravitelj, likvidator ili neko drugo tijelo ili osoba koja je uredno ovlaštena u matičnoj državi članici može zahtijevati da se reorganizacijske mjere ili odluka o pokretanju postupka likvidacije upiše u zemljišne knjige, trgovački registar i svaki drugi javni registar koji se vodi u ostalim državama članicama.

Međutim, ako država članica propisuje obvezatan upis, tijelo ili osoba iz stavka 1. poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se upis izvršio.

2.   Troškovi upisa smatraju se troškovima i izdacima postupka.

Članak 29.

Poslovna tajna

Sve osobe od kojih se zatraži da prime ili odaju podatke u okviru postupaka izvještavanja predviđenih člancima 5., 8. i 30. podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne na način kako je to utvrđeno člankom 16. Direktive 92/49/EEZ i člankom 15. Direktive 92/96/EEZ, s iznimkom sudskih tijela na koje se primjenjuju postojeće nacionalne odredbe.

Članak 30.

Podružnice društava za osiguranje iz trećih zemalja

1.   Neovisno o definicijama utvrđenim člankom 2. točkama (e), (f) i (g), a za potrebe primjene odredbi ove Direktive na reorganizacijske mjere i postupak likvidacije koji se odnose na podružnicu u državi članici društva za osiguranje čija se središnja uprava nalazi izvan Zajednice:

(a)	„matična država članica” znači država članica u kojoj je podružnica dobila odobrenje za rad u skladu s člankom 23. Direktive 73/239/EEZ i člankom 27. Direktive 79/267/EEZ; a

(b)	„nadzorna tijela” i „nadležna tijela” znači ona tijela države članice u kojoj je podružnica dobila odobrenje za rad.

2.   Kad društvo za osiguranje čija se središnja uprava nalazi izvan Zajednice ima podružnice u više država članica, kod primjene ove Direktive svaka se podružnica tretira kao neovisno društvo. Nadležna tijela i nadzorna tijela tih država članica nastoje koordinirati svoje radnje. Svi upravitelji ili likvidatori isto tako nastoje koordinirati svoje radnje.

Članak 31.

Provedba ove Direktive

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom prije 20. travnja 2003. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kad države članice donose te propise, ti propisi prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.   Nacionalne odredbe koje se donesu u sklopu primjene ove Direktive primjenjuju se samo na reorganizacijske mjere koje su uvedene odnosno postupke likvidacije koji su pokrenuti nakon datuma navedenog u stavku 1. Za reorganizacijske mjere koje su uvedene odnosno postupke likvidacije koji su pokrenuti prije tog datuma i nadalje je mjerodavno pravo koje je za njih bilo mjerodavno u trenutku uvođenja mjera odnosno pokretanja postupka.

3.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredbi nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 32.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 33.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 71, 19.3.1987., str. 5., i

SL C 253, 6.10.1989., str. 3.

(2)  SL C 319, 30.11.1987., str. 10.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 15. ožujka 1989. (SL C 96, 17.4.1989., str. 99.), potvrđeno 27. listopada 1999., Zajedničko stajalište Vijeća od 9. listopada 2000. (SL C 344, 1.12.2000., str. 23.) i Odluka Europskog parlamenta od 15. veljače 2001.

(4)  SL L 228, 16.8.1973., str. 3. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća 95/26/EZ (SL L 168, 18.7.1995., str. 7.).

(5)  Direktiva Vijeća 92/49/EEZ od 18. lipnja 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na izravno osiguranje osim životnog osiguranja te o izmjeni direktiva 73/239/EEZ i 88/357/EEZ (Treća direktiva o neživotnom osiguranju) (SL L 228, 11.8.1992., str. 1.).

(6)  SL L 63, 13.3.1979., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 95/26/EZ.

(7)  Direktiva Vijeća 92/96/EEZ od 10. studenoga 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na izravno životno osiguranje i o izmjeni Direktiva 79/267/EEZ i 90/619/EEZ (Treća Direktiva o životnom osiguranju) (SL L 360, 9.12.1992., str. 1.).

(8)  SL L 160, 30.6.2000., str. 1.

---

PRILOG

POSEBNI REGISTAR IZ ČLANKA 10. STAVKA 3.

1.	Svako društvo za osiguranje mora u svojoj središnjoj upravi voditi poseban registar imovine koja služi za pokriće tehničkih pričuva izračunatih i uloženih u skladu s propisima matične države članice.

2.

Kad društvo za osiguranje obavlja poslove i neživotnog i životnog osiguranja, ono mora u svojoj središnjoj upravi voditi zasebne registre za svaki od tih poslova. Međutim, kad država članica ovlasti društvo za osiguranje za obavljanje poslova životnog osiguranja i pokrivanje rizika navedenih pod točkama 1. i 2. Priloga A Direktivi 73/239/EEZ, ona može predvidjeti da to društvo za osiguranje mora voditi jedan registar za sve svoje poslove.

3.	Ukupna vrijednost upisane imovine, vrednovane u skladu s propisima koji se primjenjuju u matičnoj državi članici, ni u kojem trenutku ne smije biti manja od vrijednosti tehničkih pričuva.

4.

Kad je neka imovina koja je unesena u registar opterećena stvarnim pravom u korist vjerovnika ili treće osobe, s posljedicom da dio vrijednosti imovine nije raspoloživ u svrhu pokrivanja obveza, ta se činjenica upisuje u registar, a iznos koji nije raspoloživ ne uključuje se u ukupnu vrijednost navedenu pod točkom 3.

5.

Kad je imovina koja je upotrijebljena za pokriće tehničkih pričuva opterećena stvarnim pravom u korist vjerovnika ili treće osobe a da uvjeti pod točkom 4. nisu ispunjeni, ili kad takva imovina podliježe pridržaju prava vlasništva u korist vjerovnika ili treće osobe ili kad vjerovnik ima pravo zahtijevati prijeboj svog potraživanja s potraživanjem društva za osiguranje, postupanje s tom imovinom u slučaju likvidacije društva za osiguranje u pogledu metode predviđene člankom 10. stavkom 1. točkom (a) određuje se zakonodavstvom matične države članice, osim kad se na tu imovinu primjenjuju članci 20., 21. ili 22.

6.	Sastav imovine koja je u trenutku pokretanja postupka likvidacije upisana u registar u skladu s točkama 1. do 5. ne smije se mijenjati nakon toga, niti se, s iznimkom korekcija čisto administrativnih pogrešaka, smije vršiti ikakva izmjena bez odobrenja nadležnih tijela.

7.	Neovisno o točki 6. likvidatori moraju navedenoj imovini dodati njezine prinose i neto premije primljene u vezi s dotičnom vrstom posla u razdoblju između pokretanja postupka likvidacije i trenutka plaćanja potraživanja iz osiguranja ili do izvršenja prijenosa portfelja.

8.	Ako su sredstva od unovčenja imovine manja od njezine procijenjene vrijednosti u registru, likvidatori moraju to obrazložiti pred nadležnim tijelima matične države članice.

9.	Nadzorna tijela država članica moraju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurala punu primjenu odredbi ovog Priloga od strane društava za osiguranje.

---

06/Sv. 012

HR

Službeni list Europske unije

67

---

32004D0010

---

L 003/36

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

05.11.2003.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 5. studenoga 2003.

o osnivanju Europskog odbora za bankarstvo

(Tekst značajan za EGP)

(2004/10/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

budući da:

(1)	U lipnju 2001. Komisija je donijela Odluke 2001/527/EZ (1) i 2001/528/EZ (2) kojima se osnivaju Odbor europskih regulatora za vrijednosne papire, odnosno Europski odbor za vrijednosne papire.

(2)

U Rezolucijama od 5. veljače i 21. studenoga 2002., Europski je parlament podržao pristup na četiri razine koji se zagovara u konačnom izvješću Odbora mudrih o reguliranju europskih tržišta vrijednosnih papira i poziva da se određeni aspekti tog pristupa prošire na bankarski i osiguravajući sektor koji podliježe jasnoj obvezi Vijeća da se provedu reforme da bi se zajamčila odgovarajuća institucionalna ravnoteža.

(3)	Vijeće je 3. prosinca 2002. pozvalo Komisiju da provede te dogovore u područjima bankarstva i osiguranja te strukovnih mirovina i da se u što skorijem roku osnuju novi odbori u savjetodavnom svojstvu u vezi s tim područjima.

(4)

Direktivom 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. ožujka 2000. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (3) osnovan je Savjetodavni odbor za bankarstvo da bi savjetovao Komisiju u vezi s razvojem zakonodavstva i pomogao Komisiji pri izvršenju njezinih provedbenih ovlasti u području bankarstva.

(5)

Komisija je predložila Direktivu o izmjeni, između ostalog, Direktive 2000/12/EZ, Direktive Vijeća 93/6/EEZ od 15. ožujka 1993. o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija (4), Direktive 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o sustavima osiguranja depozita (5) i Direktive 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu i o izmjeni Direktiva Vijeća 73/239/EEZ, 79/267/EEZ, 92/49/EEZ, 92/96/EEZ, 93/6/EEZ i 93/22/EEZ i Direktiva 98/78/EZ i 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) da bi se stavile izvan snage savjetodavne funkcije Savjetodavnog odbora za bankarstvo.

(6)	Ta izmjena zahtijeva odgovarajuće i istodobno osnivanje nove savjetodavne skupine za savjetovanje Komisije u vezi s razvojem bankarskog zakonodavstva Zajednice pod nazivom „Europski odbor za bankarstvo”.

(7)	Da bi se izbjeglo udvostručavanje, Odluka treba stupiti na snagu istodobno kad i bilo koja direktiva o stavljanju izvan snage isključivo savjetodavne funkcije Savjetodavnog odbora za bankarstvo.

(8)	Kada Europski odbor za bankarstvo pruža savjet o odredbama koje su primjenjive na kreditne institucije i investicijska društva, njegov sastav treba biti takav da osigura da se uzme u obzir gledište investicijskih društava.

(9)	Osnivanje Europskog odbora za bankarstvo ne treba isključivati druge oblike suradnje između različitih tijela uključenih u reguliranje i nadzor kreditnih institucija, posebno u okviru Odbora europskih nadzornih tijela za bankarstvo osnovanog Odlukom Komisije 2004/5/EZ (7),

ODLUČILA JE:

Članak 1.

Ovime se osniva savjetodavna skupina za bankarske djelatnosti u Zajednici, pod nazivom „Europski odbor za bankarstvo”, dalje u tekstu „Odbor”.

Članak 2.

Odbor savjetuje Komisiju, na zahtjev Komisije, o pitanjima politike koja se odnose na bankarske djelatnosti i o prijedlozima Komisije u tom području.

Članak 3.

Odbor je sastavljen od visokih predstavnika država članica. Odborom predsjedava predstavnik Komisije.

Predsjednik Odbora europskih nadzornih tijela za bankarstvo osnovanog Odlukom Komisije 2004/5/EZ sudjeluje na sastancima Odbora kao promatrač. Europska središnja banka zastupljena je kao promatrač.

Komisija može pozvati stručnjake i promatrače da prisustvuju sastancima.

Tajništvo osigurava Komisija.

Članak 4.

Odbor donosi svoj poslovnik. Odbor se sastaje u redovitim razmacima i kada to zahtijevaju okolnosti. Komisija može sazvati žurni sastanak ako smatra da to zahtijevaju okolnosti.

Članak 5.

Ova Odluka stupa na snagu na dan stupanja na snagu direktive o ukidanju isključivo savjetodavnih funkcija Savjetodavnog odbora za bankarstvo.

---

(1)  SL L 191, 13.7.2001., str. 43.

(2)  SL L 191, 13.7.2001., str. 45.

(3)  SL L 126, 26.5.2000., str. 1.

(4)  SL L 141, 11.6.1993., str. 1.

(5)  SL L 135, 31.5.1994., str. 5.

(6)  SL L 35, 11.2.2003., str. 1.

(7)  SL L 3, 7.1.2004., str. 28.

---