13/Sv. 050

HR

Službeni list Europske unije

1

/

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.

01

Opća, financijska i institucionalna pitanja

02

Carinska unija i slobodno kretanje robe

03

Poljoprivreda

04

Ribarstvo

05

Sloboda kretanja radnika i socijalna politika

06

Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga

07

Prometna politika

08

Politika tržišnog natjecanja

09

Porezi

10

Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala

11

Vanjski odnosi

12

Energetika

13

Industrijska politika i unutarnje tržište

14

Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata

15

Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja

16

Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura

17

Pravo poduzećâ

18

Zajednička vanjska i sigurnosna politika

19

Područje slobode, sigurnosti i pravde

20

Europa građana

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007.

U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.

numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

—

Zakonodavstvo („L”),

—

Informacije i objave („C”).

13/Sv. 050

HR

Službeni list Europske unije

3

L 108/51

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

07.03.2002.

(1)

Liberalizacija sektora telekomunikacija i porast tržišnog natjecanja i izbora komunikacijskih usluga idu ruku pod ruku s usporednom akcijom stvaranja usklađenog regulatornog okvira koji osigurava pružanje univerzalne usluge. Koncept univerzalne usluge treba se razvijati s ciljem odražavanja tehnološkog napretka, razvoja tržišta i promjena u korisničkoj potražnji. Regulatorni okvir, uspostavljen 1998. godine s ciljem pune liberalizacije tržišta telekomunikacija u Zajednici, definirao je najmanji opseg obveza koje proizlaze iz univerzalne usluge te utvrdio pravila u vezi s njihovom cijenom i načinom financiranja.

(2)

Prema članku 153. Ugovora, Zajednica treba doprinijeti zaštiti potrošača.

(3)

Zajednica i njezine države članice preuzele su obveze u vezi s regulatornim okvirom telekomunikacijskih mreža i usluga u kontekstu Sporazuma o osnovnim telekomunikacijama Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Svaka članica WTO-a ima pravo definirati vrstu obveze iz univerzalne usluge koju želi zadržati. Takve obveze same po sebi neće se smatrati protivnima tržišnom natjecanju, pod uvjetom da se provode na način koji je transparentan, nediskriminirajući i neutralan u smislu tržišnog natjecanja te da ne predstavljaju preveliko opterećenje od onog nužnog za vrstu univerzalne usluge koju je definirala država članica.

(4)

Osiguravanje univerzalne usluge (drugim riječima, pružanje definiranog najmanjeg skupa usluga svim krajnjim korisnicima po pristupačnoj cijeni) može uključivati pružanje određenih usluga nekim krajnjim korisnicima po cijenama koje odstupaju od onih koje su posljedica uobičajenih uvjeta na tržištu. Međutim, nadoknade troškova poduzećima koja su određena za pružanje tih usluga u takvim okolnostima ne mora imati za posljedicu bilo kakvo narušavanje tržišnog natjecanja, pod uvjetom da se odabranim poduzećima nadoknadi specifičan neto trošak te pod uvjetom da se opterećenje neto troška nadoknadi na način koji je neutralan u smislu tržišnog natjecanja.

(5)

Neke obveze na otvorenom tržištu trebaju se primjenjivati na sva poduzeća koja pružaju javno dostupne telefonske usluge na nepokretnoj lokaciji, dok se druge trebaju primjenjivati samo na poduzeća koja uživaju znatniju tržišnu snagu ili koja su određena kao davatelji univerzalne usluge.

(6)

U regulatorne svrhe, priključna točka mreže predstavlja granicu između regulatornog okvira za elektroničke komunikacijske mreže i usluge te regulacije telekomunikacijske terminalne opreme. Određivanje lokacije za priključne točke mreže odgovornost je državnih regulatornih tijela, na temelju prijedloga relevantnih poduzeća, tamo gdje je to potrebno.

(7)

Države članice trebaju nastaviti osiguravati dostupnost usluga navedenih u poglavlju II., uz propisanu kakvoću, svim krajnjim korisnicima na svom državnom području, neovisno o njihovoj zemljopisnoj lokaciji te po pristupačnoj cijeni, s obzirom na specifične uvjete na nacionalnoj razini. Države članice mogu, u kontekstu obveza pružanja univerzalne usluge te s obzirom na uvjete na nacionalnoj razini, poduzeti posebne mjere za potrošače u ruralnim odnosno zemljopisno izoliranim područjima kako bi im se osigurao pristup uslugama navedenima u poglavlju II. kao i pristupačnost tih usluga, te osigurati takav pristup, pod jednakim uvjetima, posebno starijim osobama, osobama s invaliditetom te ljudima s posebnim socijalnim potrebama. Takve mjere mogu također uključivati mjere izravno usmjerene prema potrošačima s posebnim socijalnim potrebama kojima se određenim potrošačima pruža potpora, na primjer u vidu posebnih mjera, poduzetih nakon razmatranja pojedinačnih zahtjeva, kao što je otplata dugova.

(8)

Temeljni je zahtjev univerzalne usluge pružiti korisnicima, na njihov zahtjev, pristup javnoj telefonskoj mreži na nepokretnoj lokaciji po pristupačnoj cijeni. Ovaj je zahtjev ograničen na jedan uskopojasni mrežni priključak, čije pružanje države članice mogu ograničiti na primarnu adresu/boravište krajnjeg korisnika te koji se ne proteže na Digitalnu mrežu integriranih usluga (ISDN), koja pruža dva ili više priključaka koji se mogu koristiti istodobno. Ne bi trebalo biti ograničenja u smislu tehničkih načina putem kojih se osigurava priključak, neovisno o tomu je li riječ o žičanim ili bežičnim tehnologijama, niti bi trebalo biti ograničenja za operatore u smislu pružanja svih obveza iz univerzalne usluge, odnosno njihova dijela. Priključci na javnu telefonsku mrežu na nepokretnoj lokaciji trebaju moći podržavati komunikaciju govora i podataka pri brzinama koje su dovoljne za pristup online uslugama kao što su one koje pruža javni internet. Brzina pristupa internetu koja je na raspolaganju nekom korisniku može ovisiti o nizu čimbenika, uključujući davatelja(-e) priključka na internet kao i o namjeni za koju se priključak koristi. Brzina prijenosa podataka koju može podržati jedan uskopojasni priključak na javnu telefonsku mrežu ovisi o mogućnostima pretplatničke terminalne opreme kao i o samom priključku. Iz tog razloga nije primjereno propisati određenu brzinu prijenosa podataka odnosno bitova na razini Zajednice. Analogni modemi, koji su trenutačno dostupni, u načelu pružaju brzinu prijenosa podataka od 56 kbit/s te rabe automatsku adaptaciju brzine prijenosa podataka koja vodi računa o varirajućoj kakvoći linije, što ima za posljedicu to da dosegnuta brzina prijenosa podataka može biti niža od 56 kbit/s. Fleksibilnost se s jedne strane zahtijeva kako bi se omogućilo državama članicama poduzimanje mjera tamo gdje je to potrebno kako bi se osiguralo da su priključci sposobni podržati takvu brzinu prijenosa podataka te, s druge strane, kako bi se dopustilo državama članicama da, tamo gdje je to potrebno, dopuste brzine prijenosa podataka ispod ove gornje granice od 56 kbit/s kako bi se, na primjer, iskoristile mogućnosti bežičnih tehnologija (uključujući i pokretne bežične mreže) s ciljem pružanja univerzalne usluge većem dijelu stanovništva. Ovo bi moglo biti od posebne važnosti u nekim državama pristupnicama, u kojima je broj domaćinstava koja imaju tradicionalne telefonske priključke i dalje relativno malen. U određenim slučajevima, gdje je priključak na javnu telefonsku mrežu na nepokretnoj lokaciji očigledno nedovoljan u smislu podržavanja zadovoljavajućeg pristupa internetu, države članice trebaju moći zahtijevati podizanje veze na onu razinu koju koristi većina pretplatnika, kako bi na taj način podržavala brzine prijenosa podataka koje su dovoljne za pristup internetu. Tamo gdje posebne mjere stvaraju dodatno opterećenje na neto trošak dotičnih potrošača, neto učinak može se uključiti u bilo koji izračun neto troškova obveza pružanja univerzalne usluge.

(9)

Odredbe ove Direktive ne sprečavaju države članice da odrede različita poduzeća koja će pružati mrežne i uslužne elemente univerzalne usluge. Od poduzeća određenih za pružanje mrežnih elemenata može se zatražiti osiguravanje takve konstrukcije i njezinoga održavanja, kakvo je potrebno i razmjerno kako bi se izišlo u susret svim razumnim zahtjevima za priključak na javnu telefonsku mrežu na nepokretnoj lokaciji te za pristup javno dostupnim telefonskim uslugama na nepokretnoj lokaciji.

(10)

Pristupačna cijena podrazumijeva cijenu koju su države članice definirale na nacionalnoj razini u kontekstu posebnih uvjeta na nacionalnoj razini te može uključivati određivanje ujednačenih tarifa neovisno o lokaciji, odnosno opciju posebnih tarifa, kako bi se izišlo ususret potrebama korisnika nižih primanja. Pristupačnost je za pojedinačne potrošače povezana s njihovom mogućnošću praćenja i kontrole vlastitih troškova.

(11)

Usluga telefonskog imenika i usluga službe za korisnike predstavljaju nužno oruđe pristupa javno dostupnim telefonskim uslugama te čine dio obveza pružanja univerzalne usluge. Korisnici i potrošači žele sveobuhvatne telefonske imenike kao i službu za korisnike koji pokrivaju sve upisane telefonske pretplatnike i njihove brojeve (uključujući brojeve iz nepokretne i pokretne mreže) te žele da im se ti podaci predoče na način koji nikoga ne stavlja u povlašten položaj. Direktiva 97/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 1997. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području telekomunikacija (5) osigurava pretplatnicima pravo na privatnost u vezi s uključivanjem njihovih osobnih podataka u javni telefonski imenik.

(12)

Građanima je važno postojanje odgovarajuće mogućnosti uporabe javnih telefonskih govornica, a korisnicima je važno pružiti mogućnost besplatnog pozivanja telefonskih brojeva za hitne službe te, posebno, jedinstvenog europskog broja za hitne službe (112), s bilo kojeg telefonskog uređaja, uključujući javne govornice, bez ikakve naplate. Nedostatak informacija o postojanju broja 112 uskraćuje građanima taj dodatni zaštitni mehanizam koji pruža postojanje ovog broja na razini Europe, posebno tijekom njihovih putovanja u druge države članice.

(13)

Države članice trebaju poduzeti odgovarajuće mjere kojima će zajamčiti pristup i prihvatljivost svih javno dostupnih telefonskih usluga na nepokretnoj lokaciji osobama s invaliditetom i korisnicima s posebnim socijalnim potrebama. Posebne mjere za osobe s invaliditetom mogu uključivati, tamo gdje je to prikladno, osiguravanje dostupnosti javnih telefona, javnih tekstualnih telefona ili ekvivalentne mjere namijenjene gluhim odnosno nijemim osobama, pružanje usluga slijepim odnosno djelomično slijepim osobama, poput službe informacija ili neke ekvivalentne besplatne mjere te izdavanje raščlanjenih računa po stavkama, u alternativnom formatu, slijepim odnosno djelomično slijepim osobama, na njihov zahtjev. Možda će se morati poduzeti i određene mjere kako bi se korisnicima s invaliditetom i korisnicima s posebnim potrebama omogućio pristup hitnim službama (112) te kako bi im se pružila slična mogućnost izbora između različitih operatora ili davatelja usluga koju imaju ostali potrošači. Norme o kakvoći usluge razvijene su za čitav niz parametara čija je svrha ocijeniti kakvoću usluga koje su na raspolaganju pretplatnicima te koliko uspješno poduzeća određena za obvezu pružanja univerzalne usluge obavljaju svoj posao u smislu dosezanja tih normi. Norma o kakvoći usluge još uvijek ne postoji što se tiče korisnika s invaliditetom. Potrebno je uspostaviti norme i relevantne parametre za korisnike s invaliditetom, koji su utvrđeni u članku 11. ove Direktive. Povrh toga, državna regulatorna tijela trebaju moći zatražiti objavljivanje podataka o kakvoći pružanja usluga ako se, i kada, takve norme i parametri uspostave. Davatelj univerzalne usluge ne bi trebao poduzimati mjere kojima će sprečavati korisnike da u potpunosti rabe pogodnosti usluga koje pružaju različiti operatori ili davatelji usluga, u kombinaciji sa svojim vlastitim uslugama koje se nude kao dio univerzalne usluge.

(14)

Važnost pristupa javnoj telefonskoj mreži na nepokretnoj lokaciji i njezine uporabe takva je da bi ona trebala biti na raspolaganju svakome tko podnese opravdan razlog za njom. U skladu s načelom supsidijarnosti, na državama je članicama da odluče, na osnovi objektivnih kriterija, koja poduzeća imaju obvezu pružanja univerzalne usluge za potrebe ove Direktive, pri čemu je poželjno uzeti u obzir sposobnost i spremnost poduzeća da prihvate sve obveze pružanja univerzalne usluge, ili samo njihov dio. Važno je da se obveze pružanja univerzalne usluge ispunjavaju na najučinkovitiji mogući način, tako da korisnici općenito plaćaju cijene koje odgovaraju učinkovitosti pružene usluge. Također je važno da operatori univerzalnih usluga održe cjelovitost mreže, kao i kontinuitet i kakvoću usluge. Jačanje tržišnog natjecanja i mogućnosti izbora ostavljaju više mogućnosti i drugim poduzećima za pružanje svih obveza univerzalne usluge, ili dijela njih, ne samo onima sa znatnijom tržišnom snagom. Stoga se obveze pružanja univerzalne usluge mogu u nekim slučajevima dodijeliti operatorima koji su prikazali najekonomičniji način osiguravanja pristupa i usluga, uključujući postupke odabira na temelju konkurentnosti ili poredbenosti. Odgovarajuće obveze mogle bi se uključiti kao uvjeti za dobivanje ovlaštenja za pružanje javno dostupnih usluga.

(15)

Države članice trebaju nadzirati situaciju potrošača u vezi s načinom na koji rabe javno dostupne telefonske usluge, posebno u vezi s njihovom pristupačnosti. Pristupačnost telefonskih usluga povezana je s informacijama koje korisnici primaju u vezi s troškovima uporabe telefona kao i s relativnim troškovima uporabe telefona u usporedbi s drugim uslugama, a također je povezana i s njihovom sposobnošću kontrole troškova. Pristupačnost stoga znači dati prava potrošačima putem obveza nametnutih poduzećima koji su određeni za pružanje univerzalne usluge. Ove obveze uključuju točno određenu razinu izdavanja raščlanjenih računa po stavkama, mogućnost potrošača da selektivno blokiraju određene pozive (poput skupih poziva za usluge s posebnom tarifom), mogućnost potrošača da kontroliraju troškove putem plaćanja unaprijed kao i mogućnost da se potrošačima ublaži plaćanje unaprijed pristojbi za priključak. Takve mjere možda će trebati preispitati i promijeniti u kontekstu razvoja tržišta. Trenutačni uvjeti ne postavljaju obvezu operatorima s obvezom pružanja univerzalne usluge da upozore pretplatnike kada dođe do prekoračenja unaprijed određene granice troškova odnosno ako dođe do neuobičajene strukture poziva. Preispitivanje relevantnih zakonskih odredaba u budućnosti treba uzeti u obzir postoji li potreba upozoravanja pretplatnika dođe li do takvih pojava.

(16)

Osim u slučaju opetovanog kašnjenja s plaćanjem ili neplaćanja računa, potrošači trebaju biti zaštićeni od neposrednog isključenja s mreže zbog neplaćenog računa te bi, posebno u slučaju spora uzrokovanog visokim računima za usluge s posebnom tarifom, trebali i dalje imati pristup osnovnim telefonskim uslugama dok traje rješavanje spora. Države članice mogu odlučiti da se takav pristup može i dalje pružati samo ako pretplatnik nastavi plaćati troškove najma linije.

(17)

Kakvoća i cijena ključni su čimbenici na konkurentnom tržištu te državna regulatorna tijela trebaju moći nadzirati dostignutu kakvoću usluge za poduzeća koja su određena za pružanje univerzalne usluge. U svezi s dostignutom kakvoćom usluge takvih poduzeća, državna regulatorna tijela trebaju moći poduzeti odgovarajuće mjere onda kada to smatraju potrebnim. Državna regulatorna tijela trebaju također moći nadzirati dostignutu kakvoću usluga drugih poduzeća koja korisnicima pružaju usluge javne telefonske mreže i/ili javno dostupnih telefonskih usluga na nepokretnoj lokaciji.

(18)

Države članice trebaju, kada je to potrebno, uspostaviti mehanizme za financiranje neto troškova obveza pružanja univerzalne usluge u slučajevima kada proizlazi kako se te obveze mogu pružiti samo uz gubitak odnosno uz neto troškove koji izlaze izvan uobičajenih tržišnih standarda. Važno je osigurati da su neto troškovi obveza pružanja univerzalne usluge ispravno izračunani, da se bilo kakav oblik financiranja provodi uz minimalno narušavanje tržišta, odnosno poduzeća, i da je u skladu s odredbama članka 87. i 88. Ugovora.

(19)

Bilo koji izračun neto troškova univerzalne usluge treba nužno uzeti u obzir troškove i prihode, kao i nematerijalnu korist koja proizlazi iz pružanja univerzalne usluge, no ne bi trebao biti preprekom dosezanju općega cilja, a to je osigurati da strukture cijena odražavaju troškove. Bilo koji neto troškovi obveza pružanja univerzalne usluge trebaju se izračunati na temelju transparentnih postupaka.

(20)

Uzeti u obzir nematerijalnu korist znači napraviti financijsku procjenu indirektne koristi koju će određeno poduzeće ostvariti na temelju svoga položaja kao davatelja univerzalne usluge, koju treba oduzeti od izravnih neto troškova obveza pružanja univerzalne usluge s ciljem određivanja ukupnog troškovnog opterećenja.

(21)

Kada obveza pružanja univerzalne usluge predstavlja nepravedno opterećenje za određeno poduzeće, prikladno je dopustiti državama članicama uspostavu mehanizama za učinkovitu naknadu neto troškova. Naknada putem javnih fondova predstavlja jednu metodu naknade neto troškova obveza pružanja univerzalne usluge. Također je razumno za očekivati da će se utvrđeni neto troškovi nadoknaditi od svih korisnika na transparentan način putem pristojbi od poduzeća. Države članice također trebaju moći financirati neto troškove različitih elemenata univerzalne usluge putem različitih mehanizama i/ili financirati ukupne neto troškove nekih ili svih elemenata oba mehanizma, odnosno njihovu kombinaciju. U slučaju naknade troškova putem pristojbi od poduzeća, države članice trebaju osigurati da se metoda raspodjele među njima zasniva na objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima te da bude u suglasju s načelom razmjernosti. Ovo načelo ne sprečava države članice da izuzmu iz njega nove operatore na tržištu, koji još nisu postigli značajniju prisutnost na tržištu. Bilo koji mehanizam financiranja treba osigurati da sudionici na tržištu doprinose samo financiranju obveza pružanja univerzalne usluge, a ne drugim aktivnostima koje nisu izravno povezane s obvezom pružanja univerzalne usluge. Mehanizmi naknade troškova trebaju u svakom slučaju poštovati načela prava Zajednice o nediskriminaciji i razmjernosti, posebno u slučaju mehanizama podjele troškova. Bilo koji mehanizam financiranja treba osigurati da korisnici u jednoj državi članici ne doprinose troškovima univerzalne usluge u drugoj državi članici, na primjer prigodom obavljanja poziva iz jedne države članice u drugu.

(22)

Kada države članice odluče financirati neto troškove obveza pružanja univerzalne usluge iz javnih fondova, to podrazumijeva financiranje iz općih vladinih proračuna, uključujući druge izvore javnoga financiranja, poput državnih lutrija.

(23)

Neto troškovi obveza pružanja univerzalne usluge mogu se podijeliti među svim ili određenim specifičnim skupinama poduzeća. Države članice trebaju osigurati da mehanizam podjele troškova poštuje načela transparentnosti, minimalnog narušavanja tržišta, nediskriminacije i razmjernosti. Minimum narušavanja tržišta znači da se doprinosi trebaju nadoknaditi na način koji što je više moguće umanjuje utjecaj financijskog opterećenja krajnjih korisnika, na primjer tako da se doprinosi rašire što je više moguće.

(24)

Državna regulatorna tijela trebaju se zadovoljiti time da ona poduzeća koja ostvaruju korist od financiranja univerzalne usluge pruže zadovoljavajuće detaljan prikaz specifičnih elemenata koji traže takvo financiranje kako bi opravdali svoj zahtjev. Programe država članica o troškovima i financiranju obveza pružanja univerzalne usluge treba dostaviti Komisiji na provjeru njihove usklađenosti s Ugovorom. Postoje poticaji operatorima određenima za pružanje usluga da povećaju procijenjeni neto trošak obveza pružanja univerzalne usluge. Stoga države članice trebaju osigurati učinkovitu transparentnost i kontrolu sredstava kojima se financiraju obveze pružanja univerzalne usluge.

(25)

Tržišta komunikacija nastavljaju se razvijati u smislu usluga i tehničkih sredstava koja se rabe za dostavljanje tih usluga korisnicima. Obveze pružanja univerzalne usluge, koje su definirane na razini Zajednice, treba preispitati u redovnom vremenskom periodu s ciljem predlaganja promjene odnosno redefiniranja njihova opsega. Takvo preispitivanje treba uzeti u obzir razvitak socijalnih, komercijalnih i tehnoloških uvjeta, kao i činjenicu da bilo kakva promjena opsega treba biti podložna dvojnome testu usluga koje su postale dostupne značajnoj većini stanovništva, uz naknadni rizik socijalnog isključivanja za one koji si ne mogu priuštiti takve usluge. Pri bilo kakvoj promjeni opsega obveza pružanja univerzalne usluge treba voditi brigu o tome da određeni tehnološki izbori nisu na umjetan način promovirani na štetu ostalih, da se sektorskim poduzećima ne nameće neravnomjerno financijsko opterećenje (čime se ugrožava razvoj tržišta i inovativnost) te da bilo kakvo financijsko opterećenje ne pada nepravedno na teret potrošača nižih primanja. Bilo koja promjena opsega automatski znači da se bilo koji neto trošak može financirati putem metoda koje odobrava ova Direktiva. Državama članicama nije dozvoljeno nametati sudionicima na tržištu financijske doprinose koji se odnose na mjere koje nisu dijelom obveza pružanja univerzalne usluge. Svaka država članica i dalje ima slobodu nametnuti posebne mjere (izvan opsega obveza pružanja univerzalne usluge) te ih financirati u skladu s pravom Zajednice, ali ne na teret doprinosa od strane sudionika na tržištu.

(26)

Djelotvorno tržišno natjecanje na svim tržištima pristupa i usluga omogućit će korisnicima veću mogućnost izbora. Opseg djelotvornoga tržišnog natjecanja i mogućnosti izbora razlikuju se unutar Zajednice, ali razlikuju se i unutar država članica, ovisno o zemljopisnom području te o tržištima pristupa i usluga. Neki korisnici mogu u potpunosti ovisiti o pristupu i uslugama koje pruža poduzeće sa znatnijom tržišnom snagom. Općenito govoreći, radi učinkovitosti i poticanja djelotvornoga tržišnog natjecanja, važno je da usluge koje pruža poduzeće sa znatnijom tržišnom snagom odražavaju troškove. Iz razloga učinkovitosti, kao i iz socijalnih razloga, tarife za krajnje korisnike trebaju odražavati uvjete potražnje, kao i troškovne uvjete, pod uvjetom da to nema za posljedicu narušavanje tržišnoga natjecanja. Postoji rizik kako bi neko poduzeće sa znatnijom tržišnom snagom moglo na različite načine djelovati s ciljem sprečavanja ulaska na tržište odnosno narušavanja tržišnog natjecanja, na primjer naplaćivanjem pretjeranih cijena, određivanjem prekomjerno visokih cijena, obveznim okupljanjem usluga u maloprodaji odnosno iskazivanjem nedopuštene naklonosti prema određenim potrošačima. Stoga državna regulatorna tijela trebaju imati ovlasti kojima će nametnuti, kao posljednje rješenje te nakon dobrog promišljanja, propise o maloprodaji koji će se primjenjivati na poduzeće sa znatnijom tržišnom snagom. Propisivanje najviše dopuštene cijene, ujednačavanje po zemljopisnoj osnovi ili neki slični instrumenti, kao i neregulatorne mjere poput javno objavljenih usporedbi tarifa u maloprodaji, mogu se koristiti s ciljem ostvarivanja obostranih ciljeva promicanja djelotvornoga tržišnog natjecanja uz zadovoljavanje potreba javnog interesa, kao što su zadržavanje prihvatljivosti javno dostupnih telefonskih usluga nekim potrošačima. Pristup odgovarajućim podacima o obračunu troškova neophodan je kako bi državna regulatorna tijela mogla ispuniti svoje regulatorne dužnosti u tom području, uključujući i nametanje bilo kakvih tarifnih kontrola. Međutim, regulatorna kontrola maloprodajnih usluga treba se nametnuti samo tamo gdje državna regulatorna tijela smatraju kako relevantne mjere u veleprodaji, odnosno mjere u vezi s odabirom ili predodabirom operatora ili prethodnoga odabira ne bi uspjele ostvariti cilj osiguranja djelotvornog tržišnog natjecanja i zadovoljavanja javnog interesa.

(27)

Ako državno regulatorno tijelo nametne obveze provedbe sustava obračuna troškova u svrhu postizanja kontrole cijena, ono samo može poduzeti godišnju reviziju kako bi osiguralo usklađenost s takvim sustavom obračuna troškova, pod uvjetom da ima na raspolaganju potrebno kvalificirano osoblje, ili može zahtijevati da reviziju poduzme drugo kvalificirano tijelo, neovisno o dotičnome operatoru.

(28)

Smatra se nužnim osigurati nastavak primjene postojećih odredaba koje se odnose na minimalnu ponudu za usluge iznajmljenih vodova u telekomunikacijskom zakonodavstvu Zajednice, posebno u Direktivi Vijeća 92/44/EEZ od 5. lipnja 1992. o primjeni otvorenog pristupa mreži za iznajmljene vodove (6), sve do trenutka dok državna regulatorna tijela ne odluče, u skladu s postupcima analize tržišta utvrđenima Direktivom 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (7), da takve odredbe više nisu potrebne jer se na njihovom državnom području razvilo dovoljno konkurentno tržište. Stupanj tržišnog natjecanja najvjerojatnije će se razlikovati od jednog do drugog tržišta iznajmljenih vodova te u različitim dijelovima tog područja. Prigodom izrade analize tržišta, državna regulatorna tijela trebaju napraviti odvojenu procjenu za svako tržište iznajmljenih vodova u, uzimajući u obzir njihovu zemljopisnu veličinu. Usluge iznajmljenih vodova čine obvezne usluge koje se moraju pružiti bez jamstva bilo kakvih mehanizama naknade. Pružanje usluge iznajmljenih vodova izvan minimalne ponude iznajmljenih vodova treba propisati općim regulatornim odredbama o maloprodaji, umjesto specifičnim zahtjevima kojima se regulira minimalna ponuda.

(29)

Državna regulatorna tijela mogu također, u kontekstu analize relevantnog tržišta, zahtijevati od operatora pokretnih telekomunikacijskih usluga sa znatnijom tržišnom snagom da omoguće svojim pretplatnicima pristup uslugama bilo kojeg međusobno povezanog davatelja javno dostupnih telefonskih usluga putem odabira ili predodabira operatora.

(30)

Ugovori su važno oruđe za korisnike i potrošače, kojima se osigurava minimalna razina transparentnosti podataka i pravna sigurnost. Većina davatelja usluga u okružju tržišnog natjecanja sklopit će ugovore sa svojim kupcima zbog komercijalne poželjnosti. Osim odredaba ove Direktive, na transakcije s potrošačima u oblasti elektroničkih mreža i usluga primjenjuju se i odredbe iz postojećega zakonodavstva Zajednice o zaštiti potrošača koje se odnose na ugovore, a posebno Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (8) te Direktiva 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 1997. o zaštiti potrošača s obzirom na sklapanje ugovora na daljinu (9). Konkretno, potrošači moraju uživati minimalnu razinu pravne sigurnosti u vezi s ugovornim obvezama koje imaju sa svojim izravnim davateljem telefonskih usluga, na taj način da su načela iz ugovora, uvjeti, kakvoća usluge, uvjeti raskida ugovora i usluge, mjere naknade kao i rješavanje sporova, jasno naznačeni u ugovorima. U onim slučajevima kada ugovore s potrošačima sklapaju davatelji usluga koji nisu davatelji izravnih telefonskih usluga, takvi ugovori također trebaju sadržavati gore navedene podatke. Mjere kojima se osigurava transparentnost cijena, tarifa, odredaba i uvjeta ojačat će sposobnost potrošača da donesu najbolju odluku te na taj način u potpunosti ostvare korist od tržišnog natjecanja.

(31)

Krajnji korisnici trebaju imati pristup javno dostupnim podacima o komunikacijskim uslugama. Države članice trebaju moći nadzirati kakvoću usluga koje se pružaju na njihovom državnom području. Državna regulatorna tijela trebaju moći sustavno prikupljati podatke o kakvoći usluga koje se pružaju na njihovom državnom području na temelju kriterija koji omogućuju usporedbu između različitih davatelja usluga te između država članica. Poduzeća koja pružaju komunikacijske usluge te koja djeluju u okružju tržišnog natjecanja vjerojatno će odgovarajuće ažurirane podatke o svojim uslugama učiniti javno dostupnima zbog tržišne prednosti. Bez obzira na to, državna regulatorna tijela trebaju moći zahtijevati objavljivanje takvih podataka kada se pokaže da takvi podaci nisu dostupni javnosti na prikladan način.

(32)

Krajnji korisnici trebaju imati mogućnost da im se jamči interoperabilnost u pogledu sve opreme za prijam digitalne televizije, koja se prodaje u Zajednici. Države članice trebaju moći zahtijevati minimum usklađenih normi u vezi s takvom opremom. Takve bi se norme prilagođavale s vremena na vrijeme tehnološkom razvoju te razvoju na tržištu.

(33)

Poželjno je omogućiti potrošačima postizanje najbolje mogućnosti povezivanja s digitalnim televizorima. Interoperabilnost je koncept koji se tek razvija na dinamičnim tržištima. Tijela za normizaciju trebaju učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi osigurali da se odgovarajuće norme razvijaju usporedno s dotičnim tehnologijama. Isto tako, važno je osigurati da na televizorima postoje konektori koji su u mogućnosti prenositi sve nužne elemente digitalnog signala, uključujući prijenos zvuka i slike, podatke o uvjetovanom pristupu, uslužne informacije, podatke o aplikacijskom programskom sučelju (API) te podatke o zaštiti od neovlaštenoga kopiranja. Stoga ova Direktiva osigurava da funkcioniranje otvorenoga sučelja za digitalne televizore nije ograničeno od strane mrežnih operatora, davatelja usluga ili proizvođača opreme te da se nastavlja razvijati u skladu s tehnološkim razvojem. Stvaranje zajedničke norme putem mehanizma koji diktira tržište, prepoznato je kao nešto što ide u korist potrošača kada je riječ o prikazivanju i prezentaciji digitalnih interaktivnih televizijskih usluga. Države članice i Komisija mogu pokrenuti političke inicijative, u skladu s Ugovorom, kako bi ohrabrile ovakav razvoj.

(34)

Svi krajnji korisnici trebaju i dalje imati pristup uslugama službe za korisnike, bez obzira na to koja organizacija pruža pristup javnoj telefonskoj mreži.

(35)

Pružanje usluga telefonskog imenika i usluga službe za korisnike već je otvoreno za konkurenciju. Odredbe ove Direktive nadopunjuju odredbe Direktive 97/66/EZ, tako da se pretplatnicima daje pravo na to da se njihovi osobni podaci uključe u tiskani odnosno elektronički telefonski imenik. Svi davatelji usluga koji dodjeljuju telefonske brojeve svojim pretplatnicima obvezni su učiniti dostupnima relevantne podatke na pošten, ekonomičan i nediskriminirajući način.

(36)

Važno je da korisnici imaju mogućnost nazvati jedinstveni europski broj za hitne službe (112), kao i bilo koje druge telefonske brojeve za hitne slučajeve na nacionalnoj razini, besplatno, s bilo kojeg telefonskog uređaja, uključujući javne telefonske govornice, bez ikakve naknade. Države članice već su trebale pripremiti potrebna organizacijska rješenja koja najbolje odgovaraju organizaciji sustava za hitne službe na nacionalnoj razini, kako bi osigurale da se na pozive na taj broj odgovori na prikladan način. Podaci o mjestu s kojega je poziv upućen, koji trebaju biti na raspolaganju hitnim službama, povećat će razinu zaštite kao i sigurnost korisnika usluga broja 112 te će pomoći hitnim službama, u onoj mjeri u kojoj je to tehnički izvedivo, pri izvršavanju njihovih dužnosti, pod uvjetom da se zajamči prijenos poziva i s njim povezanih podataka dotičnim hitnim službama. Primanje i uporaba takvih podataka treba se uskladiti s relevantnim pravom Zajednice o obradi osobnih podataka. Stalni pomaci naprijed u informatičkoj tehnologiji postupno će omogućiti istovremeni rad preko mreža, na nekoliko jezika, po razumnoj cijeni. To će zauzvrat osigurati dodatnu sigurnost građanima Europe koji koriste broj 112 za hitne službe.

(37)

Olakšan pristup međunarodnim telefonskim uslugama od iznimne je važnosti za građane Europe i europsko gospodarstvo. Broj 00 već je određen kao standardni međunarodni telefonski pristupni kod Zajednice. Mogu se utvrditi posebna rješenja ostvarivanja poziva između susjednih prekograničnih područja između država članica ili nastaviti već postojeća. U skladu s preporukom ITU-a (Međunarodna telekomunikacijska udruga) E.164, ITU je dodijelio kod 3883 Europskom telefonskom brojevnom prostoru (ETNS). Kako bi osigurali spajanje poziva s ETNS-om, poduzeća koja upravljaju javnim telefonskim mrežama trebaju osigurati da se pozivi koji rabe kod 3883 izravno ili neizravno međusobno povezuju s uslužnim mrežama ETNS-a naznačenima u relevantnim normama Europskog instituta za telekomunikacijske norme (ETSI). Takva rješenja o međusobnom povezivanju trebaju biti u skladu s odredbama Direktive 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme (Direktiva o pristupu) (10).

(38)

Pristup krajnjih korisnika svim brojevnim resursima u Zajednici važan je preduvjet jedinstvenog tržišta. On treba uključivati besplatne usluge, usluge s posebnom tarifom te druge nezemljopisne brojeve, osim u slučaju kada je pozvani pretplatnik odabrao, iz komercijalnih razloga, ograničavanje pristupa s određenih zemljopisnih područja. Tarife koje se naplaćuju strankama koje zovu izvan dotične države članice ne trebaju biti iste kao one koje se naplaćuju strankama koje zovu unutar te države članice.

(39)

Tonsko biranje i mogućnost prikaza broja pozivatelja obično su dostupni na modernim telefonskim centralama te ih je stoga sve lakše ponuditi uz minimalan trošak, odnosno besplatno. Tonsko se biranje sve više i više rabi u svrhu interakcije korisnika sa posebnim uslugama i mogućnostima, uključujući usluge s posebnom tarifom, tako da odsutnost ove mogućnosti može spriječiti korisnika od uporabe dotičnih usluga. Od država članica ne zahtijeva se nametanje obveza u vezi s pružanjem tih mogućnosti tamo gdje su one već dostupne. Direktiva 97/66/EZ štiti privatnost korisnika u vezi s raščlanjenim računima po stavkama, pružajući im načine na koje mogu zaštititi svoje pravo na privatnost prigodom primjene prikaza broja pozivatelja. Razvoj ovih usluga na paneuropskoj osnovi bit će od koristi potrošačima, a ova ga Direktiva ohrabruje.

(40)

Prenosivost broja ključni je čimbenik koji olakšava izbor potrošača, kao i djelotvorno tržišno natjecanje u tržišnom telekomunikacijskom okružju, tako da oni krajnji korisnici, koji to zatraže, trebaju moći zadržati svoj(e) broj(eve) na javnoj telefonskoj mreži neovisno o organizaciji koja pruža uslugu. Pružanje ove mogućnosti između priključaka na javnoj telefonskoj mreži na pokretnoj i nepokretnoj lokaciji nije pokriveno ovom Direktivom. Ipak, države članice mogu primijeniti odredbe o prijenosu brojeva između mreža koje pružaju usluge nepokretnih i pokretnih mreža.

(41)

Utjecaj prenosivosti broja značajno je osnažen tamo gdje postoje transparentni podaci o tarifama, kako za krajnje korisnike, koji prenose svoje brojeve, tako i za krajnje korisnike koji nazivaju one koji su prenijeli svoje brojeve. Državna regulatorna tijela trebaju, tamo gdje je to izvedivo, olakšati odgovarajuću tarifnu transparentnost kao dio provedbe prenosivosti broja.

(42)

Kada osiguravaju da određivanje cijene međusobnog povezivanja u vezi s pružanjem usluge prenosivosti broja bude ekonomično, državna regulatorna tijela mogu također uzeti u obzir cijene dostupne na sličnim tržištima.

(43)

U ovom trenutku, države članice nameću mrežama određene obveze „koje se moraju provesti” za distribuciju radijskog ili televizijskog emitiranja javnosti. Države članice trebaju moći odrediti razmjerne obveze prema poduzećima pod njihovom nadležnošću, u interesu legitimnih zahtjeva javne politike, no takve obveze trebaju se nametnuti samo tamo gdje su potrebne kako bi se ispunili ciljevi od općeg interesa koji su jasno definirale države članice, u skladu s pravom Zajednice, a uz to moraju biti razmjerne, transparentne i podložne periodičnim preispitivanjima. Obveze prijenosa, nametnute od strane država članica, moraju biti razumne, drugim riječima, moraju biti razmjerne i transparentne u kontekstu jasno definiranih ciljeva od općeg interesa te mogu, tamo gdje je to prikladno, sadržavati odredbu o razmjernoj naknadi. Takve obveze prijenosa mogu uključivati prijenos usluga koje su posebno osmišljene kako bi omogućile prikladan pristup korisnicima s invaliditetom.

(44)

Mreže koje se rabe za distribuciju radijskog ili televizijskog emitiranja javnosti uključuju mreže za kabelsko, satelitsko i zemaljsko emitiranje. One, također, mogu uključiti druge mreže u onoj mjeri u kojoj značajan broj krajnjih korisnika koristi takve mreže kao glavno sredstvo prijama radijskog i televizijskog emitiranja.

(45)

Usluge koje pružaju sadržaj kao što je ponuda za prodaju paketa koji sadrži zvučno ili televizijsko emitiranje nisu pokrivene zajedničkim regulatornim okvirom za elektroničke komunikacijske mreže i usluge. Davatelji takvih usluga ne potpadaju pod obveze pružanja univerzalne usluge u pogledu ovih aktivnosti. Ova Direktiva ne dovodi u pitanje mjere koje se poduzimaju na nacionalnoj razini, u skladu s pravom Zajednice, u pogledu takvih usluga.

(46)

Kada država članica nastoji osigurati pružanje drugih posebnih usluga na cjelokupnom nacionalnom teritoriju, takve se obveze trebaju provesti na ekonomičnoj osnovi te izvan opsega obveza pružanja univerzalne usluge. Sukladno tomu, države članice mogu poduzeti dodatne mjere (kao što su olakšavanje razvoja infrastrukture ili usluga u okolnostima kada tržište nije u stanju na zadovoljavajući način udovoljiti zahtjevima krajnjih korisnika ili potrošača), u skladu s pravom Zajednice. Kao reakcija na inicijativu Komisije e-Europe, Europsko Vijeće je u Lisabonu 23. i 24. ožujka 2000. pozvalo države članice da osiguraju da sve škole imaju pristup Internetu i multimedijalnim sadržajima.

(47)

Državna regulatorna tijela trebaju uzeti u obzir gledišta zainteresiranih strana, uključujući korisnike i potrošače, u kontekstu okružja tržišnog natjecanja, kada se bave pitanjima koja se odnose na prava krajnjih korisnika. Na raspolaganju trebaju biti učinkoviti postupci kojima će se rješavati sporovi između potrošača s jedne, te poduzeća koja pružaju javno dostupne komunikacijske usluge s druge strane. Države članice trebaju u potpunosti imati u vidu Preporuku Komisije 98/257/EZ od 30. ožujka 1998. o načelima koja se primjenjuju na tijela odgovorna za izvansudsko rješavanje sporova s potrošačima (11).

(48)

Zajednička regulacija može biti prikladan način poticanja naprednijih normi kvalitete i poboljšane izvedbe usluga. Zajednička regulacija trebala bi se voditi istim načelima kao i formalna regulacija, drugim riječima, treba biti objektivna, opravdana, razmjerna, nediskriminirajuća i transparentna.

(49)

Ova Direktiva treba osigurati elemente zaštite potrošača, uključujući jasne uvjete iz ugovora te način rješavanja sporova, kao i transparentnost tarifa za potrošače. Ona također treba poticati proširenje takvih pogodnosti na druge kategorije krajnjih korisnika, posebno malih i srednjih poduzeća.

(50)

Odredbe ove Direktive ne sprečavaju državu članicu da poduzme mjere koje su opravdane zbog razloga navedenih u članku 30. i 46. Ugovora te posebno zbog javne sigurnosti, javne politike i javnoga morala.

(51)

Kako ciljeve predložene akcije, a to su određivanje zajedničke razine univerzalne usluge telekomunikacija za sve korisnike u Europi, te usklađivanje uvjeta pristupa i uporabe javnih telefonskih mreža na nepokretnoj lokaciji i s njima povezanih javno dostupnih telefonskih usluga, kao i postizanje usklađenog okvira za regulaciju elektroničkih komunikacijskih usluga, elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se stoga, zbog obujma ili učinaka djelovanja, može na bolji način ostvariti na razni Zajednice, Zajednica može usvojiti mjere u skladu s načelima supsidijarnosti navedenima kako su utvrđeni u članku 5. Ugovora. Prema načelu razmjernosti, kako je utvrđeno u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(52)

Mjere potrebne za provedbu ove Direktive treba donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (12),

(a)

„javna telefonska govornica” znači telefon dostupan javnosti, za uporabu kojega se mogu koristiti sredstva plaćanja poput kovanica i/ili kreditnih/debitnih kartica i/ili unaprijed plaćenih kartica, uključujući kartice za uporabu s pozivnim kodovima;

(b)

„javna telefonska mreža” znači elektronička komunikacijska mreža koja se koristi za pružanje javno dostupnih telefonskih usluga; ona podržava prijenos govorne komunikacije između krajnjih točaka mreže, ali isto tako i drugih oblika komunikacije, poput faksimila i podataka;

(c)

„javno dostupna telefonska usluga” znači usluga koja je dostupna javnosti koja omogućuje uspostavu i primanje unutarnjih i međunarodnih poziva, kao i za pristup hitnim službama putem broja ili brojeva u nacionalnom ili međunarodnom planu numeriranja, te k tomu može, tamo gdje je to prikladno, uključiti jednu ili više sljedećih usluga: uslugu službe za korisnike, službu davanja obavijesti o brojevima pretplatnika, telefonske imenike, osiguravanje javnih telefonskih govornica, pružanje usluga po posebnim uvjetima, osiguravanje posebne opreme za potrošače s invaliditetom odnosno potrošače s posebnim socijalnim potrebama i/ili pružanje usluga neovisno o zemljopisnoj lokaciji;

(d)

„zemljopisni broj” znači broj iz nacionalnog plana numeriranja kod kojega dio njegove brojčane strukture sadrži zemljopisnu oznaku koja se koristi za usmjeravanje poziva na fizičku lokaciju priključne točke mreže (NTP);

(e)

„priključna točka mreže” (NTP) znači fizičku točku na kojoj pretplatnik dobiva pristup javnoj komunikacijskoj mreži; u slučaju da mreže uključuju skretanje odnosno preusmjeravanje poziva, NTP se identificira putem specifične mrežne adrese, koja može biti povezana s pretplatnikovim brojem ili imenom;

(f)

„nezemljopisni broj” znači broj iz nacionalnog plana numeriranja koji nije zemljopisni broj. On uključuje, između ostalog, brojeve u pokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži, brojeve za usluge besplatnog poziva i brojeve za usluge s posebnom tarifom.

(a)

najmanje jedan sveobuhvatan telefonski imenik koji će biti dostupan krajnjim korisnicima u obliku koji odobri nadležno tijelo, bilo u tiskanom, elektroničkom obliku, ili u oba, te se mora redovito, a najmanje jednom godišnje, obnavljati;

(b)

da najmanje jednu sveobuhvatnu službu davanja obavijesti o brojevima pretplatnika treba biti dostupna krajnjim korisnicima, uključujući korisnike javnih telefonskih govornica.

(a)

izračunavaju neto trošak obveze pružanja univerzalne usluge, uzimajući u obzir svaku tržišnu korist koju ostvaruje poduzeće određeno za pružanje univerzalne usluge, u skladu s Prilogom IV. dijelom A; odnosno

(b)

koriste neto troškove pružanja univerzalne usluge utvrđene mehanizmom za određivanje u skladu s člankom 8. stavkom 2.

(a)

uvođenju mehanizma kojim će se dotičnom poduzeću nadoknaditi utvrđeni neto troškovi iz javnih fondova, pod transparentnim uvjetima; i/ili

(b)

podjeli neto troška obveza pružanja univerzalne usluge između davatelja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga.

(a)

maloprodajne tarife pružanja pristupa i uporabe javne telefonske mreže, nametnute člankom 17. Direktive 98/10/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 1998. o primjeni otvorenog pristupa mreži na govornu telefoniju i o univerzalnoj usluzi za telekomunikacije u okružju tržišnog natjecanja (14);

(b)

odabir ili predodabir operatora, nametnut Direktivom 97/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 1997. o međusobnom povezivanju u telekomunikacijama u pogledu osiguranja univerzalne usluge i interoperabilnosti putem primjene načela Otvorenog pristupa mreži (ONP) (15);

(c)

iznajmljene vodove, nametnute člancima 3., 4., 6., 7., 8. i 10. Direktive 92/44/EEZ,

(a)

tamo gdje državno regulatorno tijelo utvrdi, kao rezultat analize tržišta provedene u skladu s člankom 16. stavkom 3., kako na određenom maloprodajnom tržištu, utvrđenom u skladu s člankom 15. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva), nema djelotvornoga tržišnog natjecanja; te

(b)

tamo gdje državno regulatorno tijelo zaključi kako obveze koje proizlaze iz Direktive 2002/19/EZ (Direktiva o pristupu), odnosno članka 19. ove Direktive ne bi imale za posljedicu ostvarivanje ciljeva određenih člankom 8. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva),

(a)

za svaki poziv, biranjem predbroja za odabir operatora; te

(b)

putem predodabira, s mogućnošću premošćivanja bilo kojega predodabira za svaki poziv biranjem koda za odabir operatora.

(a)

identitet i adresa davatelja usluga;

(b)

usluge koje se pružaju, razinu kakvoće usluge koja se pruža, kao i vrijeme uspostave priključka;

(c)

vrste usluga održavanja koje se nude;

(d)

detalji o cijenama i tarifama kao i o načinima na koje se mogu dobiti ažurirani podaci o svim tarifama koje se primjenjuju kao i o troškovima održavanja;

(e)

trajanje ugovora, uvjete obnavljanja te otkazivanja usluga i ugovora;

(f)

svaka naknada i odredbe o povratu sredstava koje se primjenjuju ako nisu zadovoljene razine kakvoće usluge iz ugovora; te

(g)

način pokretanja postupaka za rješavanje sporova u skladu s člankom 34.

(a)

u slučaju zemljopisnih brojeva, na određenoj lokaciji; te

(b)

u slučaju nezemljopisnih brojeva, na bilo kojoj lokaciji.

i.

omogućiti provjeru i kontrolu troškova nastalih uporabom javne telefonske mreže na fiksnoj lokaciji i/ili s njom povezanih javno dostupnih telefonskih usluga; te

ii.

na odgovarajući način pratiti njihovo korištenje i troškove te time provoditi razuman stupanj kontrole nad računima.

i.

elementima utvrđenih usluga koje se mogu pružiti samo uz gubitak ili se mogu pružiti pod troškovnim uvjetima koji izlaze iz okvira uobičajenih tržišnih standarda.

Ova kategorija može uključivati uslužne elemente kao što su pristup telefonskim uslugama za hitne slučajeve, pružanje određenih javnih telefonskih govornica, pružanje određenih usluga ili opreme za osobe s invaliditetom itd.;

ii.

određenim krajnjim korisnicima ili skupinama krajnjih korisnika kojima se, uzimajući u obzir trošak pružanja posebne mreže i usluge, ostvaren prihod te bilo kakvo zemljopisno ujednačavanje cijena nametnuto od strane države članice, usluga može pružiti isključivo uz gubitak ili pod troškovnim uvjetima koji izlaze iz okvira uobičajenih tržišnih standarda.

Ova kategorija uključuje one krajnje korisnike odnosno skupine krajnjih korisnika kojima se ne bi pružila usluga od strane komercijalnog operatora koji nema obvezu pružanja univerzalne usluge.

—

društveni razvoj i razvoj tržišta u smislu usluga koje koriste potrošači,

—

društveni razvoj i razvoj tržišta u smislu dostupnosti i mogućnosti izbora usluga koje se pružaju potrošačima,

—

tehnološki razvoj u smislu načina na koji se usluge pružaju potrošačima.

—

jesu li specifične usluge dostupne i koristi li ih većina potrošača te imaju li nedostupnost ili nekorištenje od strane manjine potrošača za posljedicu socijalno isključivanje, te

—

znače li dostupnost i korištenje specifičnih usluga opću neto korist svim potrošačima, takvu da je javna intervencija opravdana u okolnostima kada se specifične usluge ne pružaju javnosti pod uobičajenim tržišnim uvjetima?

—

omogućiti dekodiranje takvih signala prema zajedničkom europskom algoritmu za kodiranje kojim upravlja priznata europska normirna organizacija, u ovome trenutku to je ETSI,

—

prikazivati signale koji su na jasan način preneseni pod uvjetom da, u slučaju iznajmljivanja takve opreme, najmoprimac postupa u skladu s relevantnim ugovorom o najmu.

Napomena:

U skladu s postupkom iz članka 18., odredba o minimalnoj ponudi iznajmljenih vodova, prema uvjetima utvrđenima Direktivom 92/44/EZ, važit će sve do trenutka kad državno regulatorno tijelo odluči kako postoji djelotvorno tržišno natjecanje na relevantnom tržištu iznajmljenih vodova.

—

podatke u vezi s postupkom naručivanja,

—

uobičajeno razdoblje isporuke, koje predstavlja razdoblje u kojemu je 95 % svih iznajmljenih vodova iste vrste priključeno potrošačima, računajući od dana kada je korisnik postavio jasan zahtjev za iznajmljeni vod.

Ovo će se razdoblje odrediti na temelju stvarnog razdoblja isporuke iznajmljenih vodova tijekom nedavnog vremenskog intervala razumnog trajanja. Izračun ne smije uključivati slučajeve u kojima su korisnici zahtijevali kasnija razdoblja isporuke,

—

ugovorno razdoblje koje uključuje razdoblje koje je općenito navedeno u ugovoru te najmanje ugovorno razdoblje koje korisnik mora prihvatiti,

—

uobičajeno vrijeme potrebno za popravak, a to je vrijeme između trenutka kada je poruka o grešci proslijeđena odgovornom odjelu u poduzeću koje je prepoznato kao ono koje ima znatniju tržišnu snagu prema članku 18. stavku 1., i trenutka u kojemu je ponovno uspostavljeno 80 % svih iznajmljenih vodova iste vrste te, u odgovarajućim slučajevima, trenutka kada su korisnici obaviješteni o tome da su iznajmljeni vodovi ponovno operativni. U slučajevima gdje se nude različite klase kakvoće popravka za istu vrstu iznajmljenih vodova, objavljuju se različita uobičajena vremena za popravak,

—

bilo kakav postupak povrata novca.

13/Sv. 050

HR

Službeni list Europske unije

30

L 105/54

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

15.03.2006.

(1)

Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (3) zahtijeva se od država članica da zaštite prava i slobode fizičkih osoba u vezi s obradom osobnih podataka, a posebno njihovog prava na privatnost kako bi se osigurao slobodan prijenos osobnih podataka u Zajednici.

(2)

Direktivom 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u sektoru elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (4) prevode se načela iz Direktive 95/46/EZ u konkretna pravila za sektor elektroničkih komunikacija.

(3)

Člancima 5., 6. i 9. Direktive 2002/58/EZ utvrđuju se pravila koja se primjenjuju na podatke o prometu i lokaciji nastalih uporabom usluga elektroničke komunikacije koje obrađuju pružatelji mreže i usluga. Takvi se podaci moraju izbrisati ili moraju postati anonimni onda kada više nisu potrebni u svrhu prijenosa komunikacije. To se ne odnosi na podatke koji su nužni u svrhu obrade ili naplate međupovezivanja. Na temelju pristanka, određeni se podaci mogu također obrađivati u svrhu oglašavanja te za pružanje usluga s dodanom vrijednosti.

(4)

Člankom 15. stavkom 1. Direktive 2002/58/EZ propisuju se uvjeti pod kojima države članice mogu ograničiti opseg prava i obveza iz članka 5., članka 6., članka 8. stavaka 1., 2., 3. i 4. te članka 9. navedene Direktive. Svako takvo ograničenje u demokratskom društvu mora biti nužno, prikladno i razmjerno za posebne potrebe očuvanja javnog reda, tj. za zaštitu nacionalne sigurnosti (tj. državne sigurnosti), obrane, javne sigurnosti ili sprečavanje, istragu, otkrivanje i progon kaznenih djela ili neovlaštene uporabe sustava elektroničke komunikacije.

(5)

Nekoliko je država članica donijelo zakonodavstvo koje uređuje zadržavanje podataka koje obavljaju pružatelji usluga u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela. Postoje značajne razlike među tim nacionalnim odredbama.

(6)

Pravne i tehničke razlike među nacionalnim odredbama koje se odnose na zadržavanje podataka u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela predstavljaju prepreke unutarnjem tržištu elektroničkih komunikacija budući da su pružatelji usluga suočeni s različitim zahtjevima u vezi sa vrstom podataka o prometu i lokaciji koji se moraju pohraniti te uvjeta i trajanja zadržavanja.

(7)

Zaključci Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove od 19. prosinca 2002. ističu da su, zbog značajnog porasta mogućnosti koje pružaju elektroničke komunikacije, podaci koji se odnose na uporabu elektroničkih komunikacija posebno važni i stoga predstavljaju vrijedno sredstvo u sprečavanju, istrazi, otkrivanju i progonu kaznenih djela, posebno organiziranog kriminala.

(8)

Deklaracija o borbi protiv terorizma koju je donijelo Europsko vijeće 25. ožujka 2004. uputilo je Vijeće da ispita mjere za utvrđivanje pravila pružatelja usluga o zadržavanju podataka o komunikacijskom prometu.

(9)

U skladu s člankom 8. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (ECHR) svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog života i dopisivanja. Javna tijela mogu se umiješati u uživanje tog prava samo u skladu sa zakonom i tamo gdje je to u demokratskom društvu potrebno, između ostaloga, radi interesa nacionalne ili javne sigurnosti, radi sprečavanja nereda ili zločina ili radi zaštite prava i sloboda drugih osoba. Budući da se zadržavanje podataka pokazalo kao izrazito potrebno i učinkovito sredstvo za provedbu zakona u nekoliko država članica, a posebno u vezi s važnim pitanjima poput organiziranog kriminala i terorizma, potrebno je osigurati da pohranjeni podaci budu na raspolaganju za provedbu zakona tijekom određenog razdoblja pod uvjetima iz ove Direktive. Donošenje instrumenta o zadržavanju podataka koji ispunjava zahtjeve iz članka 8. ECHR-a je stoga potrebna mjera.

(10)

Vijeće je 13. srpnja 2005. u deklaraciji kojom je osudilo terorističke napade na London potvrdilo potrebu za što skorijim donošenjem zajedničkih mjera vezanih uz zadržavanje telekomunikacijskih podataka.

(11)

Imajući u vidu važnost podataka o prometu i lokaciji za istragu, otkrivanje i progon kaznenih djela, kako je dokazano u istraživanjima i na praktičnom iskustvu nekoliko država članica, postoji potreba da se na europskoj razini osigura da se tijekom određenog vremenskog razdoblja u skladu s uvjetima iz ove Direktive pohrane podaci dobiveni ili obrađeni prilikom pružanja komunikacijskih usluga pružatelja javno dostupnih usluga elektroničke komunikacije ili javne komunikacijske mreže.

(12)

Članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58/EZ i dalje se primjenjuje na podatke, uključujući i podatke vezane uz neuspješne pokušaje uspostave poziva, čije se zadržavanje u ovoj Direktivi ne zahtijeva izričito i koji stoga njome nisu obuhvaćeni te na zadržavanje u svrhe koje nisu obuhvaćene ovom Direktivom, uključujući i pohranu za potrebe pravosuđa.

(13)

Ova se Direktiva odnosi samo na podatke dobivene ili obrađene kao posljedica komunikacije ili komunikacijske usluge i ne odnosi se na podatke koji čine sadržaj prenesene informacije. Podaci bi se morali pohraniti na takav način da se izbjegne njihova višestruka pohrana. Podaci dobiveni ili obrađeni prilikom pružanja predmetnih komunikacijskih usluga odnose se na podatke koji su dostupni. Nadalje, kada je u pitanju zadržavanje podataka vezanih uz internetsku elektroničku poštu te internetsku telefoniju, obveza pohrane podataka može se primijeniti samo u vezi s podacima iz vlastitih usluga pružatelja ili pružatelja mreže.

(14)

Tehnologije vezane uz elektroničke komunikacije ubrzano se mijenjaju te se i opravdani zahtjevi nadležnih tijela mogu u skladu s tim mijenjati. Kako bi dobila savjet te potakla razmjenu iskustava o najboljim postupcima u vezi s ovim pitanjima, Komisija namjerava osnovati skupinu sastavljenu od tijela progona država članica, udruženja industrije elektroničkih komunikacija, predstavnika Europskog parlamenta te tijela za zaštitu podataka, uključujući i Europskog nadzornika zaštite podataka.

(15)

Direktiva 95/46/EZ i Direktiva 2002/58/EZ u potpunosti se primjenjuju na podatke pohranjene u skladu s ovom Direktivom. Člankom 30. stavkom 1. točkom (c) Direktive 95/46/EZ prilikom obrade osobnih podataka zahtijeva se savjetovanje s Radnom skupinom za zaštitu pojedinaca osnovanom u skladu s člankom 29. navedene Direktive.

(16)

Obveze pružatelja usluge koje se odnose na mjere za osiguranje kvalitete podataka, koje su utvrđene člankom 6. Direktive 95/46/EZ, te njihove obveze koje se odnose na mjere za osiguranje povjerljivosti i sigurnosti obrade podataka koje su utvrđene člankom 16. i 17. navedene Direktive u potpunosti se primjenjuju na podatke pohranjene u smislu ove Direktive.

(17)

Od iznimne je važnosti da države članice donesu zakonodavne mjere kojima bi se osiguralo da se podaci pohranjeni u skladu s ovom Direktivom prosljeđuju nadležnim nacionalnim tijelima samo u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i uz puno poštivanje temeljnih prava predmetnih osoba.

(18)

U tom smislu, člankom 24. Direktive 95/46/EZ se državama članicama utvrđuje obveza da propišu kazne za kršenje odredaba donesenih u skladu s navedenom Direktivom. Člankom 15. stavkom 2. Direktive 2002/58/EZ postavlja se jednaki zahtjev u vezi s nacionalnim odredbama donesenim na temelju Direktive 2002/58/EZ. Okvirnom Direktivom Vijeća 2005/222/PUP od 24. veljače 2005. o napadima na informacijske sustave (5) propisuje se da se namjerni protuzakoniti pristup informacijskim sustavima, uključujući podatke sadržane u njima, kažnjava kao kazneno djelo.

(19)

Pravo na odštetu koje je utvrđeno člankom 23. Direktive 95/46/EZ koje ima svaka osoba koja je pretrpjela štetu nastalu uslijed postupaka nezakonite obrade ili bilo kojeg postupka suprotnog nacionalnim odredbama donesenim u skladu s navedenom Direktivom, također se, u skladu s ovom Direktivom, primjenjuje u vezi s nezakonitom obradom bilo kakvih osobnih podataka.

(20)

Konvencija Vijeća Europe o računalnom kriminalu iz 2001. te Konvencija Vijeća Europe za zaštitu osoba u vezi s automatiziranom obradom osobnih podataka iz 1981. obuhvaćaju također podatke koji se pohranjuju u smislu ove Direktive.

(21)

Budući da ciljeve ove Direktive, odnosno usklađivanje obveza pružatelja usluga da pohrane određene podatke i da omoguće da ti podaci budu na raspolaganju za potrebe istrage, otkrivanja i progona teških kaznenih djela, kako su ih utvrdile države članice nacionalnim zakonodavstvom, države članice ne mogu ostvariti u dovoljnoj mjeri, a budući da zbog opsega i učinka ove Direktive ti ciljevi mogu biti bolje ostvareni na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti iz navedenog članka, ova Direktiva ne prelazi okvire koji su potrebni za postizanje navedenih ciljeva.

(22)

Ova Direktiva poštuje temeljna prava i priznata načela, posebno načela Povelje temeljnih prava Europske unije. Zajedno s Direktivom 2002/58/EZ ovom se Direktivom posebno pokušava osigurati puno poštivanje temeljnih prava građana u vezi s poštivanjem privatnog života i komunikacije te u vezi sa zaštitom njihovih osobnih podataka, kako je navedeno u člancima 7. i 8. Povelje.

(23)

S obzirom da bi obveze pružatelja usluga elektroničke komunikacije morale biti razmjerne, ovom se Direktivom zahtijeva da oni pohranjuju samo one podatke koji su dobiveni ili bili obrađeni tijekom postupka pružanja njihovih komunikacijskih usluga. Ako te podatke nisu dobili ili obradili ti pružatelji usluga, ne postoji obveza njihovog pohranjivanja. Namjena ove Direktive nije usklađivanje tehnologije za pohranjivanje podataka, čiji je izbor pitanje koje se rješava na nacionalnoj razini.

(24)

U skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljem zakonodavstvu (6), države se članice potiču da za svoje potrebe i u interesu Zajednice izrade i objave vlastite tablice koje bi prikazale, koliko je to moguće, korelaciju između ove Direktive i mjera za prijenos u nacionalno pravo.

(25)

Ova Direktiva ne dovodi u pitanje ovlasti država članica da donesu zakonodavne mjere koje se odnose na pravo nacionalnih tijela koja su imenovale na pristup podacima i njihovo korištenje. Pitanja pristupa nacionalnih tijela radi obavljanja djelatnosti iz članka 3. stavka 2. prve alineje Direktive 95/46/EZ podacima pohranjenim u skladu s ovom Direktivom nisu obuhvaćena pravom Zajednice. Ona, međutim, mogu biti uređena nacionalnim pravom ili postupcima u skladu s glavom VI. Ugovora o Europskoj uniji. Takvi zakoni ili postupci moraju u potpunosti poštivati temeljna prava kakva proizlaze iz zajedničkih ustavnih tradicija država članica i kakva jamči ECHR. Prema članku 8. ECHR-a, kako ga je protumačio Europski sud za ljudska prava, zadiranje javnih tijela u pravo na privatnost mora ispunjavati zahtjeve nužnosti i proporcionalnosti te mora služiti točno određenim, jasnim i zakonitim svrhama i biti izvedeno na način koji je primjeren, odgovarajući i nije pretjeran u odnosu na svrhu zadiranja,

(a)

„podaci” znači podaci o prometu i podaci o lokaciji te uz to vezani podaci nužni za identifikaciju pretplatnika ili korisnika;

(b)

„korisnik” znači sve pravne ili fizičke osobe koje se koriste javno dostupnim elektroničkim komunikacijskim uslugama za privatne ili poslovne potrebe, a koje nisu nužno pretplaćene na tu uslugu;

(c)

„telefonska usluga” znači pozivi (uključujući glasovne pozive, glasovnu poštu te konferencijske i podatkovne pozive), dopunske usluge (uključujući preusmjeravanje i prijenos poziva) i usluge slanja poruka te multimedijalne usluge (uključujući uslugu kratkih poruka (SMS), unaprijeđenu uslugu slanja poruka (EMS) i uslugu slanja multimedijalnih poruka (MMS));

(d)

„korisničko ime” znači jedinstvena identifikacija koja se dodjeljuje osobi koja stupa u pretplatnički odnos ili se registrira za uslugu pristupa internetu ili uslugu komunikacije putem interneta;

(e)

„ID ćelije” znači identitet ćelije iz koje izlazi poziv s mobilnog telefona ili u kojoj taj poziv završava;

(f)

„neuspješan poziv” znači komunikacija u kojoj je telefonski poziv uspješno spojen, ali na njega nije odgovoreno ili je došlo do intervencije upravitelja mreže.

(a)

podaci potrebni za pronalaženje i identifikaciju izvora komunikacije:

(b)

podaci potrebni za otkrivanje odredišta komunikacije:

(c)

podaci potrebni za utvrđivanje datuma, vremena i trajanja komunikacije:

(d)

podaci nužni za otkrivanje vrste komunikacije:

(e)

podaci potrebni za identifikaciju komunikacijske opreme korisnika ili njihove navodne opreme:

(f)

podaci potrebni za otkrivanje lokacije opreme za pokretnu komunikaciju:

(a)

zadržani podaci jednake su kvalitete te se na njih primjenjuju jednake sigurnosne i zaštitne mjere kao i na podatke na mreži;

(b)

na podatke se primjenjuju primjerene tehničke i organizacijske mjere kako bi ih se zaštitilo od nenamjernog ili nezakonitog uništenja, nenamjernoga gubitka ili izmjene, ili neovlaštenog ili nezakonitog pohranjivanja, obrade, pristupa ili razotkrivanja;

(c)

na podatke se primjenjuju primjerene tehničke i organizacijske mjere kako bi se osiguralo da im pristupiti može samo posebno ovlašteno osoblje;

i

(d)

po završetku razdoblja zadržavanja uništavaju se svi podaci, osim onih kojima se pristupilo i koji su spremljeni.

—

slučajeve u kojima je informacija dostavljena nadležnim tijelima u skladu s važećim nacionalnim zakonodavstvom,

—

vrijeme koje je proteklo od dana kada su podaci pohranjeni i dana kada je nadležno tijelo zahtijevalo prijenos podataka,

—

slučajeve u kojima nije bilo moguće ispuniti zahtjeve za podacima.

13/Sv. 050

HR

Službeni list Europske unije

37

L 400/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.12.2006.

(1)

Sedmi okvirni program Europske zajednice za atomsku energiju donesen je Odlukom Vijeća 2006/970/Euratom od 18. prosinca 2006. o Sedmom okvirnom programu Europske zajednice za atomsku energiju za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2007. - 2011.) (4). Komisija je odgovorna za osiguranje provedbe okvirnog programa i njegovih posebnih programa, uključujući i njegove financijske aspekte.

(2)

Sedmi okvirni program provodi se u skladu s Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (5), dalje u tekstu „Financijska uredba”, te Uredbom Komisije (EZ, Euratom) br. 2342/2002 (6) o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Financijske uredbe, dalje u tekstu „Provedbena pravila”.

(3)

Sedmi okvirni program također se provodi u skladu s propisima o državnoj potpori Zajednice, a posebno s propisima o državnoj potpori Zajednice u području istraživanja i razvoja, pod trenutačnim nazivom Okvir Zajednice za državne potpore za istraživanje i razvoj (7).

(4)

Postupanje s povjerljivim podacima provodi se u skladu s mjerodavnim zakonodavstvom Zajednice, uključujući unutarnje propise institucija, kao što je Odluka Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom od 29. studenoga 2001. o izmjeni njezinog unutarnjeg Poslovnika (8) o sigurnosnim odredbama.

(5)

Pravila za sudjelovanje poduzeća, istraživačkih centara i sveučilišta trebala bi osigurati usklađen, jasan i pregledan okvir koji jamči najučinkovitiju provedbu, uzimajući u obzir potrebu za olakšanim pristupom svih sudionika pomoću pojednostavljenih postupaka, a u skladu s načelom proporcionalnosti.

(6)

Pravila bi također trebala olakšati iskorištavanje intelektualnog vlasništva koje je razvio sudionik, uzimajući u obzir i način na koji je sudionik međunarodno organiziran, te pritom pružajući zaštitu legitimnih interesa drugih sudionika i Zajednice.

(7)

Sedmi okvirni program bi trebao promicati sudjelovanje najudaljenijih područja Zajednice te raznih poduzeća, istraživačkih centara i sveučilišta.

(8)

Zbog usklađenosti i preglednosti, potrebno je primijeniti definiciju pojma mikro, malog i srednjeg poduzetništva (MSP) u skladu s Preporukom Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. (9).

(9)

Potrebno je utvrditi najmanje uvjete za sudjelovanje kao opće pravilo i uzeti u obzir posebna neizravna djelovanja u okviru Sedmoga okvirnoga programa. Treba utvrditi posebna pravila o broju sudionika i njihovom sjedištu.

(10)

Primjereno je omogućiti svakoj pravnoj osobi slobodno sudjelovanje nakon što su najmanji uvjeti zadovoljeni. Sudjelovanje preko i iznad najmanjih uvjeta trebalo bi osigurati učinkovitu provedbu neizravnih aktivnosti.

(11)

Međunarodne organizacije koje se bave razvojem suradnje za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja u Europi te u kojima većim djelom sudjeluju države članice ili pridružene zemlje, potrebno je poticati na suradnju u Sedmome okvirnom programu.

(12)

Treba predvidjeti sudjelovanje pravnih subjekata s poslovnim nastanom u trećim zemljama, kao i sudjelovanje međunarodnih organizacija, kako je predviđeno člankom 101. Ugovora. Međutim, primjereno je zahtijevati da takvo sudjelovanje bude opravdano boljim doprinosom ciljevima određenih Sedmim okvirnim programom.

(13)

U skladu s člankom 198. Ugovora, pravni subjekti neeuropskih područja država članica, a koji se nalaze u nadležnosti država članica, mogu sudjelovati u Sedmome okvirnom programu.

(14)

U skladu s gore navedenim ciljevima, potrebno je ustanoviti uvjete za dodjelu financijskih sredstava Zajednice sudionicima u neizravnim aktivnostima.

(15)

Treba osigurati učinkovit i nesmetan prijelaz iz režima izračuna troškova korištenog u Šestom okvirnom programu. Za dobrobit sudionika, procesom nadzora Sedmog okvirnog programa trebalo bi stoga uzeti u obzir utjecaje te promjene na proračun, a posebno u odnosu na administrativno opterećenje sudionika.

(16)

Komisija mora utvrditi dodatna pravila i postupke pored onih utvrđenih u Financijskoj uredbi i njezinim Provedbenim pravilima, kao i ovom Uredbom, kako bi se uredio način podnošenja, procjene i odabira prijedloga i dodjele bespovratnih sredstava te žalbeni postupak za sudionike. Treba utvrditi i posebna pravila koja uređuju korištenje neovisnih stručnjaka.

(17)

Primjereno je da Komisija utvrdi dodatna pravila i postupke pored pravila predviđenih Financijskom uredbom i njezinih provedbenih pravila, kako bi se uredila procjena pravne i financijske održivosti sudionika u neizravnim aktivnostima u okviru Sedmoga okvirnoga programa. Ta bi pravila trebala uspostaviti odgovarajuću ravnotežu između zaštite financijskih interesa Zajednice i olakšanog sudjelovanja pravnih subjekata u Sedmome okvirnom programu.

(18)

U tom kontekstu, Financijska uredba i Provedbena pravila te Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (10), između ostalog uređuju zaštitu financijskih interesa Zajednice, sprečavanje prijevara i drugih nepravilnosti, povrat novčanih iznosa koji se duguju Komisiji, izuzeće iz sklapanja ugovora i dodjele bespovratnih sredstava te povezane kazne i revizije, provjera i inspekcija koje obavlja Komisija i Revizorski sud, sukladno članku 160.c stavku 2. Ugovora.

(19)

Potrebno je osigurati da sudionici dobiju financijski doprinos Zajednice bez nepotrebnog kašnjenja.

(20)

Ugovori koji su sklopljeni za svaku aktivnost trebaju predvidjeti kontrolu i financijski nadzor koje provodi Komisija ili ovlašteni predstavnik Komisije, kao i revizije Revizorskoga suda te kontrole na terenu koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF), u skladu s postupcima utvrđenima Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (11).

(21)

Komisija treba nadzirati neizravne aktivnosti koje se provode unutar Sedmog okvirnog programa i Sedmi okvirni programa te njegove posebne programe. Kako bi se zajamčilo učinkovito i usklađeno praćenje i procjena provedbe neizravnih aktivnosti, Komisija treba uspostaviti i održavati odgovarajući sustav obavješćivanja.

(22)

Sedmi okvirni program treba odražavati i promicati opća načela utvrđena Europskom poveljom za istraživače i Kodeksom o zapošljavanju istraživača (12), uvažavajući njegovu dobrovoljnu prirodu.

(23)

Pravila kojima se uređuje širenje rezultata istraživanja trebaju osigurati da, po potrebi, sudionici štite intelektualno vlasništvo stečeno tijekom istraživanja te da rezultate istraživanja koriste i šire dalje.

(24)

Poštujući prava vlasnika intelektualnog vlasništva, potrebno je osmisliti pravila koja jamče sudionicima, i ako je potrebno, udruženim subjektima s poslovnim nastanom u državi članici ili pridruženoj zemlji, pristup informacijama kojima pridonose projektu i znanju koje je proizašlo iz istraživačkog rada na projektu, do mjere koja je potrebna da bi se provodio istraživački rad ili upotrebljavalo znanje koje iz njega proizlazi.

(25)

Ukida se obveza ustanovljena u Šestom okvirnom programu kojom određeni sudionici moraju preuzeti financijsku odgovornost za svoje partnere u istom konzorciju. U tom je kontekstu potrebno osnovati jamstveni fond za sudionike kojim upravlja Komisija, a s ciljem pokrivanja nepodmirenih iznosa bez naknade troškova partnerima koji ne ispunjavaju obveze. Takav pristup pojednostavljuje i olakšava sudjelovanje, pri čemu su financijski interesi Zajednice zaštićeni u skladu sa Sedmim okvirnim programom.

(26)

Ovom Uredbom nisu obuhvaćeni doprinosi Zajednice zajedničkom poduzeću osnovanom u skladu s člancima od 45. do 51. Ugovora.

(27)

Ova Uredba poštuje temeljna prava i načela koja su posebno priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima.

(28)

Zajednica može pružiti financijsku potporu, kao što je utvrđeno Financijskom uredbom, između ostalog, putem:

1.

„pravni subjekt” znači svaka fizička ili pravna osoba osnovana u skladu s nacionalnim pravom države u kojoj ima poslovni nastan, ili u skladu s pravom Zajednice, ili međunarodnim pravom, a koja ima pravnu osobnost ili koja može, djelujući u svoje ime, koristiti prava i preuzimati obveze. U slučaju fizičkih osoba, smatra se da se upućivanja na osnivanje odnose na njihovo uobičajeno boravište;

2.

„pridruženi subjekt” znači svaki pravni subjekt koji je pod izravnim ili neizravnim nadzorom sudionika, ili je pod istim izravnim ili neizravnim nadzorom kao i sudionik, pri čemu nadzor poprima jedan od oblika navedenih u članku 7. stavku 2.;

3.

„pošteni i razumni uvjeti” znači odgovarajući uvjeti, uključujući moguće financijske uvjete, uzimajući u obzir posebne okolnosti zahtjeva za pristup, na primjer stvarnu ili potencijalnu vrijednost novostečenih ili postojećih znanja za koje se zahtijeva pristup i/ili područje primjene, trajanje ili druge osobine predviđene upotrebe;

4.

„novostečena znanja” znači rezultati istraživanja, uključujući informacije, bilo zaštićene ili nezaštićene, do kojih se došlo putem dotične neizravne aktivnosti. Ti rezultati uključuju prava koja se odnose na autorska prava, prava na dizajn, prava na patent, prava na zaštitu biljnih sorti ili ostale oblike zaštite;

5.

„postojeća znanja” znači informacije kojima sudionici raspolažu prije sklapanja ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava i autorska prava ili druga prava intelektualnoga vlasništva koja se odnose na informacije, a za koje je podnesen zahtjev prije sklapanja ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava te koje su potrebne za provođenje neizravne aktivnosti ili za korištenje rezultata neizravne aktivnosti;

6.

„sudionik” znači pravni subjekt koji doprinosi neizravnoj aktivnosti i ima prava i obveze u odnosu na Zajednicu u skladu s propisima ove Uredbe;

7.

„istraživačka organizacija” znači pravni subjekt koji je osnovan kao neprofitna organizacija u cilju istraživanja ili tehnološkog razvoja;

8.

„treća zemlja” znači država koja nije država članica;

9.

„pridružena zemlja” znači treća zemlja koja je sa Zajednicom povezana međunarodnim ugovorom, u skladu s kojim ili na temelju kojega daje financijski doprinos Sedmom okvirnom programu u cijelosti ili djelomično;

10.

„međunarodna organizacija” znači bilo koja međuvladina organizacija, osim Zajednice, koja ima pravnu osobnost u okviru međunarodnog javnog prava, uključujući i svaku specijaliziranu agenciju koju je osnovala takva međunarodna organizacija;

11.

„međunarodna europska interesna organizacija” znači međunarodna organizacija čiju većinu sačinjavaju države članice ili pridružene zemlje i čija je glavna djelatnost promicanje znanstvene i tehnološke suradnje u Europi;

12.

„javno tijelo” znači svaki pravni subjekt osnovan prema nacionalnom pravu i međunarodne organizacije;

13.

„malo i srednje poduzetništvo” znači mikro, mala i srednja poduzeća, u smislu Preporuke 2003/361/EZ u verziji od 6. svibnja 2003.;

14.

„program rada” znači plan kojeg je Komisija donijela za provedbu posebnoga programa, u skladu s člankom 2. Odluke 2006/970/Euratom;

15.

„program financiranja” znači mehanizam financiranja od strane Zajednice neizravnih aktivnosti uspostavljen u djelu (a) Priloga II. Odluci 2006/970/Euratom.

(a)

obavezno sudjelovanje najmanje tri pravna subjekta od kojih svaki ima poslovni nastan u državi članici ili pridruženoj zemlji, ali dva od ta tri pravna subjekta ne smiju imati poslovni nastan u istoj državi članici ili pridruženoj zemlji;

(b)

sva tri pravna subjekta moraju biti međusobno nezavisni u skladu s člankom 7.

(a)

izravno ili neizravno držanje više od 50 % nominalne vrijednosti temeljnog kapitala, ili većine glasačkih prava dioničara ili udruženih članova tog pravnog subjekta;

(b)

izravni ili neizravni, faktički ili pravno, udio u ovlastima donošenja odluka u tom pravnom subjektu.

(a)

isto javno investicijsko društvo, institucionalni investitor ili društvo rizičnog kapitala ima udio od više od 50 % nominalne vrijednosti temeljnog kapitala ili većinu glasačkih prava dioničara ili udruženih članova;

(b)

dotični pravni subjekti su u vlasništvu ili pod nadzorom istog javnog tijela.

(a)

aktivnosti koordinacije i potpore koje provode pravni subjekti navedeni u posebnim programima ili u programima rada u slučaju kada posebni program dopušta da programi rada navode korisnike, a u skladu s Provedbenim pravilima;

(b)

aktivnosti koordinacije i potpore koje se sastoje od kupovine robe ili usluga na koje se primjenjuju pravila javne nabave utvrđene Financijskom uredbom;

(c)

aktivnosti koordinacije i potpore koje se odnose na imenovanje nezavisnih stručnjaka;

(d)

druge aktivnosti, kada je to predviđeno Financijskom uredbom ili Provedbenim pravilima.

(a)

unutarnju organizaciju konzorcija;

(b)

raspodjelu financijskog doprinosa Zajednice;

(c)

pravila, pored onih iz Poglavlja III., o širenju, upotrebi i pravima pristupa kao i pravila iz odgovarajućih odredaba ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava;

(d)

rješavanje unutarnjih sporova uključujući i slučajeve zlouporabe ovlasti;

(e)

dogovore o odgovornosti, naknadi štete i tajnosti između sudionika.

(a)

praćenje poštovanja obveza sudionika u neizravnim aktivnostima;

(b)

potvrđivanje ako je pravni subjekt iz ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava ispunio potrebne formalnosti za pristup ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava;

(c)

primanje novčanih doprinosa Zajednice i njegovo raspoređivanje u skladu s konzorcijskim ugovorom i ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava;

(d)

vođenje evidencije i čuvanje financijskih izvještaja o novčanim doprinosima Zajednice te obavješćivanje Zajednice o njegovoj raspodjeli u skladu s člankom 23. stavkom 1. točkom (b) i člankom 35.;

(e)

djelovanje kao posrednik za učinkovitu i korektnu komunikaciju između sudionika te redovito izvješćivanje sudionika i Komisije o napredovanju projekta.

(a)

te informacije su važne za javni poredak;

(b)

sudionici nisu pružili opravdane i dostatne razloge za uskraćivanje zatraženih informacija.

(a)

svaki pravni subjekt s poslovnim nastanom u državi članici ili pridruženoj zemlji ili koji je osnovan u skladu s pravom Zajednice;

(b)

svaka međunarodna europska interesna organizacija.

(a)

tako je predviđeno u posebnim programima ili odgovarajućem programu rada;

(b)

doprinos je neophodan za provođenje neizravne aktivnosti;

(c)

takvo financiranje predviđeno je u bilateralnom sporazumu o znanosti i tehnologiji ili u nekom drugom sporazumu između Zajednice i države u kojoj se nalazi poslovni nastan pravnog subjekta.

(a)

moraju biti stvarni;

(b)

morali su nastati za vrijeme trajanja aktivnosti, osim financijskih izvještaja koji su predviđeni u skladu s ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava;

(c)

morali su biti predviđeni u skladu s uobičajenim računovodstvenim i upravljačkim načelima i praksom sudionika i korišteni samo za postizanje ciljeva neizravne aktivnosti i očekivanih rezultata, na način usklađen s načelima gospodarstva, učinkovitosti i uspješnosti;

(d)

moraju biti zabilježeni u računovodstvenoj evidenciji sudionika i, u slučaju doprinosa od treće strane, moraju biti zabilježeni u računovodstvenoj evidenciji treće strane;

(e)

moraju isključivati neprihvatljive troškove, posebno neizravno oporezivanje, uključujući porez na dodanu vrijednost, davanja, kamate na dug, pričuve za moguće buduće gubitke ili davanja, tečajne gubitke, troškove vezane za prinos od kapitala, navedene ili nastale troškove ili povrat za druge projekte Zajednice, dug ili troškove dužničke obaveze, prekomjerne ili nepromišljene izdatke te sve druge troškove koji ne ispunjavaju uvjete iz točki (a) do (d).

(a)

aktivnosti koordinacije i potpore koje se sastoje od kupovine robe i usluga poštujući pravila postupka javne nabave određenih Financijskom uredbom;

(b)

aktivnosti koordinacije i potpore povezane s nezavisnim stručnjacima.

(a)

ostali zajednički vlasnici unaprijed su obaviješteni o tome;

(b)

ostalim zajedničkim vlasnicima osigurana je pravedna i odgovarajuća naknada.

(a)

neizravna aktivnost je završena;

(b)

vlasnik novostečenog ili postojećeg znanja više ne sudjeluje.

(a)

Ugovori o pridruživanju, sklopljeni između Zajednice i država članica ili pridruženih trećih zemalja ili subjekata u državama članicama ili potpuno pridruženim trećim zemljama članicama;

(b)

Europski sporazum o razvoju fuzije (EFDA), zaključen između Zajednice i organizacija u državama članicama i pridruženim zemljama ili organizacijama koje djeluju u njihovo ime;

(c)

Zajedničko europsko poduzeće za ITER, temeljen na odredbama glave II. poglavlja V. Ugovora;

(d)

međunarodni sporazumi koji se odnose na suradnju s trećim zemljama ili bilo koji pravni subjekt koji se može osnovati takvim sporazumom, posebno sporazumom ITER;

(e)

svi drugi višestrani sporazumi zaključeni između Zajednice i pridruženih organizacija, a posebno Sporazum o mobilnosti osoblja;

(f)

aktivnosti za podjelu troškova u cilju promicanja i doprinosa istraživanju energije fuzije s tijelima u državama članicama ili trećim zemljama pridruženima Sedmom okvirnom programu s kojima nije sklopljen ugovor o pridruživanju.

(a)

u okviru Ugovora o pridruživanju u visini do 40 %: troškovi za posebne programe suradnje između suradnika koje je savjetodavni odbor preporučio za dodjelu prioritetnog statusa i koje je odobrila Komisija; prioritetni status imaju one aktivnosti koje su važne za ITER/DEMO, osim u slučaju projekata kojima je već dodijeljen prioritetni status u toku prijašnjih okvirnih programa;

(b)

aktivnosti koje se provode u okviru Europskog sporazuma o razvoju fuzije, uključujući javne nabave ili u okviru zajedničkog poduzeća iz članka 51. točke (c).

(c)

aktivnosti koje se provode u okviru Sporazuma o mobilnosti osoblja.

1.

Fondom upravlja Zajednica koju predstavlja Komisija i koja djeluje kao izvršitelj u ime sudionika, a pod uvjetima koje je potrebno utvrditi uzorkom ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava.

Komisija povjerava financijsko upravljanje fondom Europskoj investicijskoj banci ili, a u skladu s člankom 13. točkom (b), odgovarajućoj financijskoj instituciji (dalje u tekstu „depozitna banka”). Depozitna banka upravlja fondom prema uputama Komisije.

2.

Komisija može, pri prvom pretfinanciranju koje će isplatiti konzorciju, izvršiti prijeboj doprinosa sudionika te u njihovo ime izvršiti uplatu u fond.

3.

Ako sudionik duguje sredstva Zajednici, Komisija može, bez obzira na kazne koje se mogu nametnuti sudionicima u prekršaju, a skladu s Financijskom uredbom, postupiti na jedan od sljedećih načina:

Komisija može u tom cilju izdati nalog o naknadi toga iznosa od samoga sudionika, u skladu s Financijskom uredbom.

4.

Iznosi isplaćeni iz fonda za vrijeme Sedmoga okvirnoga programa predstavljaju dohodak programa, na temelju članka 18. stavka 2. Financijske uredbe.

Nakon dodjele svih bespovratnih sredstava u okviru Sedmog okvirnog programa, sve nepodmirene obveze iz fonda će nadoknaditi Komisija te ih uvrstiti u proračun Zajednice, u skladu s odlukama Osmog okvirnog programa.

13/Sv. 050

HR

Službeni list Europske unije

54

L 096/15

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

08.04.2008.

(1)

Tehnički napredak i inovacije omogućuju stavljanje na tržište sve većeg broja aerosolnih raspršivača složene tehničke izvedbe i svojstava koja se razlikuju od onih tradicionalnih. Međutim, odredbe Direktive 75/324/EEZ nisu dostatne da bi se jamčila visoka razina sigurnosti za takve netradicionalne aerosolne raspršivače. Pojedinačna izvedba netradicionalnih aerosola može prouzročiti opasnosti po sigurnost, koje nisu obuhvaćene sigurnosnim odredbama te Direktive, budući da su predviđene samo za poznate izvedbe tradicionalnih aerosolnih raspršivača. Stoga je nužno da proizvođači provode analizu opasnosti kako bi se primjereno obuhvatili svi sigurnosni aspekti.

(2)

Prema potrebi, analiza opasnosti mora obuhvatiti i rizike koji proizlaze od udisanja spreja koji izbacuje aerosolni raspršivač pod normalnim ili razumno predvidljivim uvjetima korištenja, uzimajući u obzir veličinu kapljica i širinu raspršenosti zajedno s fizičkim i kemijskim svojstvima sadržaja, budući da udisanje malih aerosolnih kapljica može imati štetno djelovanje na zdravlje korisnika pod takvim uvjetima korištenja, čak ako je aerosolni raspršivač pravilno klasificiran i označen u skladu s odredbama Direktive 1999/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. svibnja 1999. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica u odnosu na razvrstavanje, pakiranje i označivanje opasnih pripravaka (2).

(3)

Zaštitnu klauzulu predviđenu u članku 10. Direktive 75/324/EEZ primjenjuje jedna država članica. Prihvaćena zaštitna mjera opravdana je s obzirom na povećanu opasnost od zapaljenja uzrokovanu tvarima koje sadrži aerosolni raspršivač, čak i u normalnim ili razumno predvidljivim uvjetima korištenja.

(4)

Sadašnja definicija zapaljivih sadržaja nije dostatna za jamčenje visoke razine sigurnosti u svim slučajevima. Posebno, iako neki sadržaji koji se raspršuju iz aerosolnih raspršivača nisu definirani kao „zapaljivi” u skladu s mjerilima navedenim u Prilogu VI. Direktivi Vijeća 67/548/EEZ od 27. lipnja 1967. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na razvrstavanje, pakiranje i označivanje opasnih tvari (3), oni bi mogli dovesti do zapaljenja u normalnim ili razumno predvidljivim uvjetima korištenja aerosolnog raspršivača. Štoviše, sadašnja se mjerila zapaljivosti odnose samo na kemijske tvari i preparate i ne uzimaju se primjereno u obzir posebna fizička svojstva aerosolnog raspršivača ili posebni uvjeti korištenja.

(5)

Kako bi se postigla što je moguće viša razina sigurnosti i uzimajući u obzir posebnosti aerosolnih raspršivača, novim mjerilima za klasifikaciju zapaljivosti aerosolnih raspršivača trebalo bi obuhvatiti i opasnosti vezano uz raspršivanje sadržaja aerosolnih raspršivača i posebne uvjete korištenja aerosolnih raspršivača, a ne samo fizička i kemijska svojstva samog sadržaja.

(6)

Odredbama Direktive 75/324/EEZ koje su sada na snazi propisuje se da se svaki napunjeni aerosolni raspršivač mora uroniti u kupku tople vode kako bi se procijenila njegova nepropusnost i rezistencija na rasprskavanje. Međutim, aerosolni raspršivači osjetljivi na toplinu ne mogu izdržati taj test. Tehnološki napredak omogućava drukčije metode testiranja za konačnu procjenu nepropusnosti i rezistencije na rasprskavanje aerosolnih raspršivača kojima se jamči istovrijedna razina sigurnosti.

(7)

Odredbama Direktive 75/324/EEZ koje su sada na snazi predviđena je mogućnost korištenja sustava testiranja kojim se dobivaju isti rezultati kao i metodom kupke s vodom pod uvjetom da to odobri Odbor iz članka 6. Međutim, čini se da je taj postupak vrlo teško provesti u praksi, te se zbog toga nije nikad koristio. Stoga, kako bi se gospodarskim subjektima omogućilo da se okoriste tehnološkim napretkom uz jamčenje primjerene tehničke stručnosti, a da se ne ugrozi sadašnja razina sigurnosti, potrebno je dopustiti odobravanje i drugih metoda testiranja i to umjesto od strane Odbora iz članka 6. Direktive, od strane nadležnih tijela koja su države članice ovlastile u okviru Direktive Vijeća 94/55/EZ od 21. studenoga 1994. o usklađivanju zakonodavstava država članica o prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu (4).

(8)

Nakon što su se rasprsnuli i procurili aerosolni raspršivači izrađeni od metala zagrijani na visoke temperature, izražena je sumnja u sigurnost, kao u slučaju izloženosti sunčevim zrakama u automobilima. Stoga je potrebno utvrditi maksimalnu količinu punjenja u istoj vrijednosti za sve vrste aerosolnih raspršivača.

(9)

Stlačeni plinovi su ekološki najprihvatljivija i nezapaljiva potisna sredstva. Međutim, gubitak pritiska aerosolnih raspršivača u kojima se koristi kao potisno sredstvo stlačeni plin na kraju njihova roka trajanja obično dovodi do manje učinkovitog ispuštanja sadržaja. Stoga bi trebalo potaknuti korištenje stlačenih plinova kao potisnih sredstava povećanjem maksimalnog unutarnjeg pritiska aerosolnih raspršivača do granice koja je sigurna za potrošača.

(10)

Direktivu 75/324/EEZ je stoga potrebno na odgovarajući način izmijeniti.

(11)

Mjere predviđene ovom Direktivom u skladu su s mišljenjem Odbora o prilagodbi Direktive o aerosolnim raspršivačima tehničkom napretku,

(1)

u članku 8. dodaje se sljedeći stavak 1.a:

„1.a   Kad aerosolni raspršivač sadrži zapaljive komponente, kako je definirano u točki 1.8. Priloga, ali se aerosolni raspršivač ne smatra ‚zapaljivim’ ili ‚izuzetno zapaljivim’ prema mjerilima navedenim u točki 1.9. Priloga, količina zapaljive tvari koju sadrži aerosolni raspršivač mora se jasno naznačiti na naljepnici u obliku sljedećeg čitljivog i neizbrisivog teksta: ‚X % sadržaja mase je zapaljivo’.”;

(2)

članak 9.a stavlja se izvan snage;

(3)

Prilog se mijenja kako slijedi:

13/Sv. 050

HR

Službeni list Europske unije

68

L 337/37

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.11.2009.

(1)

Komisija periodično ispituje provođenje pet Direktiva koje obuhvaćaju postojeći regulatorni okvir EU za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Direktiva 2002/21/EZ (Okvirna direktiva) (4), Direktiva 2002/19/EZ (Direktiva o pristupu) (5), Direktiva 2002/20/EZ (Direktiva o ovlaštenju) (6), Direktiva 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (7) i Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (8) (koje se zajednički navode kao „Okvirna direktiva i posebne Direktive) posebno da bi utvrdila treba li ih izmijeniti s obzirom na razvoj tehnologije i tržišta.

(2)

U tom pogledu Komisija je iznijela svoje početne zaključke u svojoj Objavi od 29. lipnja 2006. o provjeri regulatornog okvira EU o elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama. Na temelju ovih početnih zaključaka održana je javna rasprava na kojoj se trajan nedostatak unutarnjeg tržišta elektroničkih komunikacija naveo kao najvažnija značajka koju treba započeti rješavati. Posebno je utvrđeno da regulatorna rascjepkanost i neusklađenost između aktivnosti državnih regulatornih tijela ugrožava ne samo tržišno natjecanje u ovom području, već i značajne koristi koje potrošači imaju od prekograničnog tržišnog natjecanja.

(3)

Stoga regulatorni okvir EU za elektroničke komunikacijske mreže i usluge treba preoblikovati kako bi se konačno uspostavilo unutarnje tržište elektroničkih komunikacija jačanjem mehanizma Zajednice za određivanjem operatora sa značajnom tržišnom snagom na ključnim tržištima. To dopunjuje Uredba (EZ) br. 1211/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju Tijela europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC) i Ureda (9). Ova reforma također uključuje utvrđivanje učinkovite i usklađene strategije upravljanja radiofrekvencijskim spektrom kako bi se postigao jedinstveni europski informacijski prostor te snaženje odredaba za korisnike s invaliditetom, i tako postiglo obuhvatno informacijsko društvo.

(4)

Uzimajući u obzir da je internet bitan za obrazovanje i praktično ostvarivanje slobode izražavanja i pristupa informacijama, bilo kakvo ograničavanje ostvarivanja ovih temeljnih prava treba biti u skladu s Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Komisija treba provesti široko javnu raspravu o ovim pitanjima.

(5)

Cilj je postepeno ublažavanje prethodnih (ex-ante) pravila svojstvenih za ovo područje s razvojem tržišnog natjecanja na ovom tržištu, te da, u konačnici, područje elektroničkih komunikacija uređuje samo pravo tržišnog natjecanja. S obzirom na jaku konkurentsku dinamiku tržišta elektroničkih komunikacija posljednjih godina, neophodno je da se uvedu prethodne (ex-ante) regulatorne obveze samo tamo gdje ne postoji učinkovito i održivo tržišno natjecanje.

(6)

Pri svojoj provjeri provođenja Okvirne direktive i posebnih Direktiva, Komisija, u svjetlu razvoja tržišta i s obzirom i na tržišno natjecanje i na zaštitu potrošača, treba procijeniti jesu li potrebne stalne odredbe u okviru prethodne (ex-ante) regulacije svojstvene za to područje utvrđene u članku 8. do članka 13.a. Direktive 2002/19/EZ (Direktiva o pristupu) i člankom 17. Direktive 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama) ili te odredbe treba izmijeniti ili ukinuti.

(7)

Kako bi se osigurao razmjeran i prilagodljiv pristup promjenjivim uvjetima tržišnog natjecanja, državnim regulatornim tijelima treba omogućiti da utvrde tržišta na podnacionalnoj razini i ukinu regulatorne obveze na tržištima i/ili zemljopisnim područjima u kojima postoji učinkovita infrastrukturna konkurencija.

(8)

Kako bi se postigli ciljevi Lisabonske agende, neophodno je dati poticaje ulaganju u nove brze mreže koje će podržavati inovacije u internetske usluge bogatog sadržaja i osnažiti međunarodnu konkurentnost Europske unije. Takve mreže posjeduju ogromni potencijal pružanja koristi potrošačima i poslovnim subjektima unutar Europske unije. Stoga je od najveće važnosti promicati održivo ulaganje u razvoj ovih novih mreža dok se istodobno štiti tržišno natjecanje i stimulira odabir potrošača putem regulatorne predvidivosti i dosljednosti.

(9)

Komisija je u svojoj Obavijesti od 20. ožujka 2006. naslovljenoj „Premošćivanje jaza u širokopojasnom pristupu” potvrdila da postoji teritorijalni jaz u Europskoj uniji u vezi s uslugama širokopojasnog pristupa. Lakši pristup radiofrekvencijskom spektru olakšava razvoj usluga brzog širokopojasnog pristupa u udaljenim područjima. Unatoč općenitom povećanju broja širokopojasnih priključaka, u različitim je područjima pristup ograničen zbog visokih troškova koji proizlaze iz slabe naseljenosti i udaljenosti. Kako bi se osiguralo ulaganje u nove tehnologije u manje razvijenim područjima, propisi o elektroničkim komunikacijama trebaju se uskladiti s drugim politikama, kao što je politika državne pomoći, politika povezivanja ili ciljevi šire industrijske politike.

(10)

Javna ulaganja u mreže treba provoditi u skladu s načelima nediskriminacije. U tom smislu, javna sredstva treba dodjeljivati na temelju otvorenih, transparentnih i konkurentnih postupaka.

(11)

Kako bi se omogućilo državnim regulatornim tijelima da ispune ciljeve navedene u Okvirnoj direktivi i posebnim Direktivama, posebno one o cjelovitom međusobnom djelovanju, područje primjene Okvirne direktive treba proširiti kako bi obuhvatilo određene značajke radijske opreme i telekomunikacijske terminalne opreme, kako je određeno Direktivom 1999/5/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 1999. o radijskoj opremi i telekomunikacijskoj terminalnoj opremi i o uzajamnom priznavanju njihove usklađenosti (10), kao i opremi potrošača koja se rabi za digitalnu televiziju, kako bi se olakšao pristup korisnicima s invaliditetom.

(12)

Određene definicije valja razjasniti ili izmijeniti kako bi se uzeo u obzir razvoj tehnologije i tržišta te uklonile nejasnoće utvrđene tijekom provedbe regulatornog okvira.

(13)

Neovisnost državnih regulatornih tijela treba osnažiti kako bi se osigurala učinkovitija primjena regulatornog okvira te pojačale njihove ovlasti i predvidljivost njihovih odluka. U tom smislu, u nacionalnom je pravu potrebno predvidjeti izričitu odredbu kako bi se osiguralo da, prilikom izvršavanja svojih zadaća, državno regulatorno tijelo odgovorno za prethodnu (ex-ante) regulaciju tržišta, ili za rješavanje sporova između poduzeća, bude zaštićeno od vanjske intervencije ili političkog pritiska, koji mogu ugroziti njegovu neovisnu procjenu predmeta koji mu se podnose. Takav vanjski utjecaj čini nacionalno zakonodavno tijelo nepodobnim za ulogu državnog regulatornog tijela na temelju regulatornog okvira. U tom je smislu potrebno na početku utvrditi pravila u vezi s osnovama za razrješenje dužnosti voditelja državnog regulatornog tijela kako bi se otklonila bilo kakva osnovana sumnja u nepristranost toga tijela i njegovu neovisnost od utjecaja vanjskih čimbenika. Važno je da državna regulatorna tijela odgovorna za prethodnu (ex-ante) regulaciju tržišta imaju vlastiti proračun koji im posebno omogućava zapošljavanje dostatnog broja stručnog osoblja. Kako bi se osigurala transparentnost, ovaj proračuna treba objavljivati jednom godišnje.

(14)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost sudionicima na tržištu, žalbena tijela trebaju učinkovito obavljati svoju dužnost; posebno žalbeni postupci ne smiju se neopravdano oduljiti. Privremene mjere kojima se odgađaju pravni učinci odluke državnog regulatornog tijela treba odobriti samo u hitnim slučajevima kako bi se spriječila velika i nepopravljiva šteta stranci koja traži takve mjere te ako uravnoteženost interesa to zahtijeva.

(15)

Načini na koja su žalbena tijela primjenjivala privremene mjere radi privremene odgode odluka državnih regulatornih tijela jako su se razlikovali. Kako bi se postigla veća dosljednost u pristupu, potrebno je primijeniti zajedničke standarde u skladu sa sudskom praksom Zajednice. Žalbena bi tijela također trebala imati pravo zahtijevati raspoložive informacije koje objavljuje BEREC. S obzirom na važnost žalbe za cjelokupno djelovanje regulatornog okvira, potrebno je utvrditi mehanizam za prikupljanje informacija u vezi sa žalbama i odlukama donesenim o odgodi izvršenja odluka koje su donijela regulatorna tijela u svim državama članicama, i za dostavu tih informacija Komisiji.

(16)

Kako bi se osiguralo da državna regulatorna tijela učinkovito obavljaju svoje regulatorne zadaće, podaci koje prikupljaju trebaju sadržavati računovodstvene podatke o maloprodajnim tržištima koja su povezana s veleprodajnim tržištima na kojima neki operator ima značajnu tržišnu snagu, i koje kao takve uređuje državno regulatorno tijelo. Podaci također trebaju uključivati podatke koji omogućavaju državnom regulatornom tijelu da procijeni mogući utjecaj planiranih poboljšanja ili promjena mrežne topologije na razvoj tržišnog natjecanja ili na veleprodajne proizvode koji su dostupni drugim strankama.

(17)

Raspravu na nacionalnoj razini predviđenoj člankom 6. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva) treba provesti prije rasprave na razini Zajednice predviđene člankom 7. i člankom 7.a. te Direktive kako bi se gledišta zainteresiranih stranaka mogla razmotriti tijekom rasprave na razini Zajednice. Time bi se također izbjegla potreba za drugom raspravom na razini Zajednice u slučaju promjena planiranih mjera koje su proizišle iz rasprave na državnoj razini.

(18)

Diskrecijsko pravo državnih regulatornih tijela treba uskladiti s razvojem dosljednih regulatornih praksi i s dosljednom primjenom regulatornog okvira kako bi se učinkovito pridonijelo razvoju i dovršenju unutarnjeg tržišta. Stoga državna regulatorna tijela trebaju dati potporu aktivnostima Komisije i BEREC-a na unutarnjem tržištu.

(19)

Mehanizam Zajednice, kojim se omogućava Komisiji da zatraži od državnih regulatornih tijela da odustanu od planiranih mjera koje se odnose na utvrđivanje tržišta i imenovanje operatora koji imaju značajnu tržišnu snagu, značajno je pridonio jedinstvenom pristupu pri određivanju okolnosti pod kojima se može primijeniti prethodna (ex-ante) regulacija i onih pod kojima operatori podliježu takvoj regulaciji. Praćenjem tržišta koje je provela Komisija te posebno iskustvom s postupkom iz članka 7. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva), pokazalo se da bi nedosljednosti u primjeni pravnih sredstava državnih regulatornih tijela, čak pod sličnim tržišnim uvjetima, mogle dovesti u pitanje unutarnje tržište elektroničkih komunikacija. Stoga Komisija smije sudjelovati u osiguranju više razine dosljednosti pri primjeni pravnih sredstava tako što donosi mišljenje o prijedlozima mjera koje predlažu državna regulatorna tijela. Kako bi iskoristila stručno znanje državnih regulatornih tijela o analizi tržišta, prije donošenja svojih odluka i/ili mišljenja, Komisija se treba posavjetovati s BEREC-om.

(20)

Od važnosti je da se regulatorni okvir provede pravovremeno. Kada je Komisija donijela odluku kojom od državnih regulatornih tijela traži da odustane od planiranih mjera, državna regulatorna tijela Komisiji trebaju predočiti preinačene mjere. Krajnji rok za obavješćivanje Komisije o preinačenim mjerama treba utvrditi na temelju članka 7. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva), kako bi se sudionicima na tržištu omogućilo da budu obaviješteni o trajanju provjere tržišta, i kako bi se povećala pravna sigurnost.

(21)

Uzimajući u obzir kratke vremenske rokove u savjetodavnom mehanizmu Zajednice, potrebno je Komisiju ovlastiti da donosi preporuke i/ili smjernice kako bi se pojednostavili postupci razmjene informacija između Komisije i državnih regulatornih tijela, kao na primjer u slučajevima u vezi sa stabilnim tržištima, ili u slučajevima koji uključuju samo manje promjene u prethodno dostavljenim mjerama. Na Komisiju bi također trebalo prenijeti ovlasti kojima se omogućava uvođenje izuzeća od slanja obavijesti kako bi se pojednostavili postupci u nekim slučajevima.

(22)

U skladu s ciljevima Povelje temeljnih ljudskih prava Europske unije i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, regulatornim se okvirom treba osigurati da svi korisnici, uključujući krajnje korisnike s invaliditetom, osobe starije dobi te korisnike s posebnim društvenim potrebama, imaju olakšani pristup dostupnim visokokvalitetnim uslugama. Deklaracijom 22. priloženoj Završnom aktu iz Amsterdama predviđa se da institucije Zajednice uzmu u obzir potrebe osoba s invaliditetom pri donošenju mjera na temelju članka 95. Ugovora.

(23)

Konkurentno tržište osigurava korisnicima veliki izbor sadržaja, aplikacija i usluga. Državna regulatorna tijela trebaju promicati sposobnost korisnika da pristupaju informacijama i da ih raspodjeljuju, te da rabe aplikacije i usluge.

(24)

Radijske frekvencije bi trebalo smatrati rijetkim javnim sredstvom koje ima važnu javnu i tržišnu vrijednost. U javnom je interesu da se tim radiofrekvencijskim spektrom upravlja što je moguće djelotvornije i uspješnije s gospodarskog, društvenog i ekološkog stajališta, uzimajući u obzir važnu ulogu radiofrekvencijskog spektra za elektroničke komunikacije, ciljeve kulturne raznolikosti i medijskog pluralizma, te društvenu i teritorijalnu povezanost. Stoga je potrebno postepeno uklanjati zapreke njegovom učinkovitom korištenju.

(25)

Aktivnosti u vezi s upravljanjem radiofrekvencijskim spektrom u Zajednici ne bi smjele dovoditi u pitanje mjere koje se poduzimaju na razini Zajednice ili na državnoj razini, u skladu s pravom Zajednice, kako bi se slijedili ciljevi od općeg interesa, posebno u vezi sa zakonskim uređivanjem sadržaja i audiovizualnom i medijskom politikom, te pravom država članica da ustrojavaju i koriste svoj radiofrekvencijski spektar za javni poredak, javnu sigurnost i obranu.

(26)

Uzimajući u obzir različite okolnosti u državama članicama, prebacivanje s analogne na digitalnu zemaljsku televiziju bi, zbog kvalitetnijeg prijenosa putem digitalne tehnologije, povećalo dostupnost dragocjenog radiofrekvencijskog spektra u Zajednici (poznatog pod nazivom „digitalna dividenda”).

(27)

Prije nego što se predlože posebne mjere za usklađivanje na temelju Odluke br. 676/2002/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o regulatornom okviru za politiku radiofrekvencijskog spektra u Europskoj zajednici (Odluka o radiofrekvencijskom spektru) (11), Komisija treba provesti procjenu utjecaja troškova i koristi predloženih mjera, kao što je ostvarenje ekonomije razmjera i usluga međusobnog djelovanja u korist potrošača, utjecaja na učinkovitost korištenja radiofrekvencijskog spektra, ili potražnje za usklađenim korištenjem u različitim područjima Europske unije.

(28)

Premda upravljanje radiofrekvencijskim spektrom ostaje u nadležnosti država članica, koordinacija i, prema potrebi, usklađivanje na razini Zajednice može pomoći korisnicima radiofrekvencijskog spektra da u potpunosti iskoriste unutarnje tržište, te da interesi EU budu učinkovito zaštićeni u svijetu. Stoga je za te svrhe potrebno donijeti višegodišnje zakonodavne programe o upravljanju radiofrekvencijskim spektrom kako bi se utvrdilo političko usmjerenje i ciljevi za strateško planiranje i usklađivanje korištenja radiofrekvencijskog spektra u Zajednici. Ova politička usmjerenja i ciljevi mogu se odnositi na dostupnost i učinkovito korištenje radiofrekvencijskog spektra potrebnog za osnivanje i djelovanje unutarnjeg tržišta, te u odgovarajućim slučajevima, na usklađivanje postupaka za dodjelu općih ovlaštenja ili pojedinačnih prava korištenja radijskih frekvencija, kada je to potrebno da bi se prevladale zapreke unutarnjem tržištu. Ovo upravljanje i ciljevi trebaju biti u skladu s ovom Direktivom i posebnim Direktivama.

(29)

Komisija je iskazala svoju nakanu da, prije stupanja na snagu ove Direktive, izmijeni Odluku Komisije 2002/622/EZ od 26. strpnja 2002. o osnivanju Skupine za politiku radiofrekvencijskog spektra (12) kako bi Europskom parlamentu i Vijeću osigurala mehanizam na temelju kojeg može tražiti od Skupine za politiku radiofrekvencijskog spektra (RSPG) mišljenja i izvješća, usmena ili pismena, o upravljanju radiofrekvencijskim spektrom u području elektroničkih komunikacija, te kako bi RSPG savjetovao Komisiju u vezi s predloženog sadržaja programa upravljanja radiofrekvencijskim spektrom.

(30)

Odredbe ove Direktive o upravljanju radiofrekvencijskim spektrom trebaju biti usklađene s radom međunarodnih i regionalnih organizacija koje se bave upravljanjem radiofrekvencijskim spektrom, kao što je Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU) i Europska konferencija poštanskih i telekomunikacijskih uprava (CEPT), kako bi se osiguralo učinkovito upravljanje i usklađivanje uporabe radiofrekvencijskog spektra u Zajednici te između država članica i drugih članica ITU-a.

(31)

Radijskim frekvencijama treba upravljati tako da se izbjegnu štetne smetnje. Stoga bi trebalo pravilno utvrditi pojam štetne smetnje kako bi se pravna intervencija ograničila u opsegu potrebnom za sprječavanje takvih smetnji.

(32)

Postojeće upravljanje radiofrekvencijskim spektrom i sustav raspodjele općenito se temelji na upravnim odlukama koje su nedovoljno prilagodljive da bi bile dorasle tehnološkom i gospodarskom razvoju, posebno brzom razvoju bežične tehnologije i povećanoj potražnji za širinom frekvencijskog područja. Nepotrebna rascjepkanost između upravljanja na nacionalnim razinama ima za posljedicu povećane troškove i izgubljene prigode na tržištu za korisnike radiofrekvencijskog spektra, te usporava inovacije na štetu unutarnjeg tržišta, potrošača i gospodarstva u cjelini. Osim toga, uvjeti pristupa i korištenja radijskih frekvencija mogu se razlikovati s obzirom na vrstu operatora, pri čemu se elektroničke usluge ovih operatora sve više preklapaju uzrokujući na taj način napetosti između nositelja prava, odstupanja u cijeni pristupa radiofrekvencijskom spektru i moguće poremećaje u djelovanju unutarnjeg tržišta.

(33)

Nacionalne granice sve su manje važne pri određivanju optimalnog korištenja radiofrekvencijskog spektra. Rascjepkanost upravljanja pravima na pristup radiofrekvencijskom spektru ograničava ulaganja i inovacije i ne dopušta operatorima i proizvođačima opreme da ostvare ekonomiju razmjera, time sprječavajući razvoj unutarnjeg tržišta za elektroničke komunikacijske mreže i usluge koje rabe radiofrekvencijski spektar.

(34)

Prilagodljivost upravljanja radiofrekvencijskim spektrom i pristup radiofrekvencijskom spektru treba povećati putem ovlaštenja na temelju tehnološke neutralnosti i neutralnosti usluga, i kako bi se omogućilo korisnicima radiofrekvencijskog spektra da odaberu najbolje tehnologije i usluge za primjenu u frekvencijskom pojasu za koji je navedeno da je dostupan za elektroničke komunikacijske usluge unutar odgovarajućih nacionalnih planova za dodjelu frekvencija u skladu s pravom Zajednice („načela tehnološke neutralnosti i neutralnosti usluga”). Upravno određivanje tehnologija i usluga treba primijeniti kada u pitanje dođu ciljevi od općeg interesa te ih treba jasno opravdati i redovito povremeno preispitivati.

(35)

Ograničenja na načelu tehnološke neutralnosti trebaju biti prikladna i opravdana potrebom da se izbjegnu štetne smetnje, na primjer uvođenjem emisijskih maski i razina snage kako bi se osigurala zaštita zdravlja ljudi ograničavanjem izlaganja djelovanju elektromagnetskih polja, osiguralo ispravno djelovanje usluga putem odgovarajuće razine tehničke kakvoće usluge, a da nije nužno isključiti mogućnost korištenja više od jedne usluge u istom frekvencijskom pojasu, osiguralo primjereno zajedničko korištenje radiofrekvencijskog spektra, posebno kada njegovao korištenje podliježe izdavanju općih ovlaštenja, jamčila učinkovita uporaba radiofrekvencijskog spektra, ili ispunili ciljevi od općeg interesa sukladno pravu Zajednice.

(36)

Korisnicima radiofrekvencijskog spektra treba omogućiti slobodan izbor usluga koje žele ponuditi u okviru radiofrekvencijskog spektra pridržavajući se prijelaznih mjera radi usklađivanja s prethodno stečenim pravima. S druge strane, treba dopustiti mjere koje zahtijevaju uvođenje posebne usluge kako bi se ispunili jasno utvrđeni ciljevi od općeg interesa, kao što su zaštita ljudskih života, potreba za promicanjem društvene, regionalne i teritorijalne povezanosti, ili izbjegavanje neučinkovite uporabe radiofrekvencijskog spektra, kada su te mjere nužne i razmjerne. Ti bi ciljevi trebali uključiti promicanje kulturne i jezične raznolikosti i medijskog pluralizma koje su odredile države članice u skladu s pravom Zajednice. Osim u slučajevima kada je nužno zaštititi ljudske živote ili, iznimno, ispuniti druge ciljeve od općeg interesa, koje su odredile države članice u skladu s pravom Zajednice, iznimke ne bi smjele imati za posljedicu usluge s ekskluzivnim pravom korištenja, već bi im se trebala dati prednost tako da, u što je većoj mjeri moguće, i druge usluge ili tehnologije mogu istodobno postojati u istom frekvencijskom pojasu.

(37)

U nadležnosti je država članica da odrede opseg i prirodu bilo koje iznimke u vezi s promicanjem kulturne i jezične raznolikosti i medijskog pluralizma.

(38)

Budući da je dodjeljivanje radiofrekvencijskog spektra određenim tehnologijama ili uslugama iznimka od načela neutralnosti tehnologije i usluga i da ograničava slobodu odabira između pruženih usluga ili uporabljene tehnologije, bilo koji prijedlog za takvu dodjelu treba biti transparentan i za njega treba tražiti mišljenje javnosti.

(39)

Radi prilagodljivosti i učinkovitosti, državna regulatorna tijela mogu dopustiti korisnicima radiofrekvencijskog spektra da slobodno prenose ili iznajmljuju svoja prava korištenja trećim strankama. To bi omogućilo procjenu tržišne vrijednosti radiofrekvencijskog spektra. S obzirom da imaju ovlasti osiguravati učinkovitu uporabu radiofrekvencijskog spektra, državna regulatorna tijela trebaju poduzimati radnje kako bi osigurala da trgovanje ne dovede do poremećaja u tržišnom natjecanju u dijelu radiofrekvencijskog spektra koji nije u uporabi.

(40)

Za uvođenje tehnološke neutralnosti i neutralnosti usluga te trgovanja postojećim pravima korištenja mogla bi biti potrebna prijelazna pravila koja uključuju mjere za osiguranje pravednog tržišnog natjecanja budući da bi novi sustav mogao određenim korisnicima radiofrekvencijskog spektra dati pravo da uđu u tržišno natjecanje s korisnicima radiofrekvencijskog spektra koji su svoja prava na spektar stekli pod težim odredbama i uvjetima. Obratno, kada su prava dodijeljena kao rezultat odstupanja od općih pravila ili na temelju mjerila koji nisu bila objektivna, transparentna, razmjerna i nediskriminacijska kako bi se ostvarili ciljevi od općeg interesa, položaj nositelja takvih prava ne bi trebao, neopravdano, biti na štetu njihovih novih konkurenata izvan onoga što je potrebno da bi se postigao cilj od općeg interesa ili drugi cilj od općeg interesa koji je s njime povezan.

(41)

Kako bi se unaprijedilo djelovanje unutarnjeg tržišta i dala potpora razvoju prekograničnih usluga, Komisiju treba ovlastiti da donosi tehničke provedbene mjere u području brojevnog označavanja.

(42)

Dozvole izdane poduzećima koja daju na korištenje elektroničke komunikacijske mreže i pružaju elektroničke komunikacijske usluge koje im omogućavaju pristup nekretninama u javnom ili privatnom vlasništvu, neophodni su čimbenici za osnivanje elektroničkih komunikacijskih mreža ili novih dijelova mreža. Stoga, nepotrebna složenost i kašnjenje u postupcima za dodjelu prava puta mogu predstavljati važne zapreke razvoju tržišnog natjecanja. Stoga treba pojednostaviti stjecanje prava puta za ovlaštena poduzeća. Državna regulatorna tijela trebaju imati mogućnosti uskladiti stjecanje prava puta tako što bi na svojim Web mjestima omogućila pristup odgovarajućim informacijama.

(43)

Neophodno je osnažiti ovlasti država članica u vezi s nositeljima prava puta da bi se na pravedan, učinkovit i ekološki odgovoran način, te bez obveze za operatora sa značajnom tržišnom snagom osiguralo uvođenje ili pokretanje nove mreže koje bi omogućilo pristup njegovoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži. Poboljšanje zajedničkog korištenja opreme može značajno poboljšati tržišno natjecanje te poduzećima sniziti cjelokupne financijske i ekološke troškove razmještanja elektroničke komunikacijske infrastrukture, posebno novih pristupnih mreža. Državna regulatorna tijela treba ovlastiti da od nositelja prava na postavljanje opreme na, preko ili ispod nekretnine u javnom ili privatnom vlasništvu zahtijevaju da zajednički dijele takvu opremu ili nekretninu (uključujući fizičku zajedničku lokaciju) kako bi se potaklo učinkovito ulaganje u infrastrukturu i promicale inovacije nakon primjerenog razdoblja javnih rasprava tijekom kojih svim zainteresiranim stranama treba dati mogućnost da iznesu svoja stajališta. Takvi dogovori o zajedničkom korištenju ili usklađivanju mogu uključivati pravila o raspodjeljivanju troškova zajedničkog korištenja opreme ili nekretnine te trebaju zajamčiti da za dotična poduzeća postoji i odgovarajuća naknada za opasnost. Državna regulatorna tijela posebno trebaju imati mogućnost propisati zajedničko korištenje dijelova mreže i povezane opreme, kao što su kabelski kanali, cijevi, antenski stupovi, šahtovi, ormarići, antene, tornjevi i ostale prateće konstrukcije, zgrade ili ulazi u zgrade, kao i bolje usklađivanje građevinskih radova. Nadležna tijela, posebno lokalne vlasti, također trebaju utvrditi odgovarajuće postupke usklađivanja, u suradnji s državnim regulatornim tijelima, u odnosu na javne radove i druge odgovarajuće javne objekte ili nekretnine, koji mogu uključiti postupke kojima se jamči da zainteresirane strane raspolažu informacijama o odgovarajućim javnim objektima ili nekretninama te javnim radovima koji su u tijeku ili se planiraju, da su pravovremeno obaviještene o takvim radovima, te da je zajedničko korištenje omogućeno u najvećoj mogućoj mjeri.

(44)

Pouzdana i sigurna razmjena informacija putem elektroničkih komunikacijskih mreža postaje sve više ključna za cijelo gospodarstvo i društvo općenito. Složenost sustava, tehnički kvar ili ljudska pogreška, nesreće ili napadi mogu zajedno imati posljedice na djelovanje i raspoloživost fizičkih infrastruktura koje pružaju važne usluge građanima EU-a, uključujući i usluge e-uprave. Stoga državna regulatorna tijela trebaju osigurati održavanje cjelovitosti i sigurnosti javnih komunikacijskih mreža. Europska agencija za sigurnost mreža i informacija (ENISA) (13) treba doprinijeti povećanoj razini sigurnosti elektroničkih komunikacija dajući, između ostalog, stručno mišljenje i savjet te promičući razmjenu najboljih praksi. I ENISA i državna regulatorna tijela trebaju imati potrebna sredstva za obavljanje svojih zadaća, uključujući ovlasti za pribavljanje dostatnih informacija kako bi se procijenila razina sigurnosti mreža ili usluga, kao i iscrpne i pouzdane podatke o stvarnim događajima ugrožavanja sigurnosti koji značajno utječu na rad mreža i usluga. Imajući na umu da uspješna primjena odgovarajuće sigurnosti nije jedna izdvojena vježba već trajan proces provedbe, provjere i ažuriranja, od operatora koji daju na korištenje elektroničke komunikacijske mreže i pružaju elektroničke komunikacijske usluge treba zahtijevati da poduzmu mjere da bi se zaštitila cjelovitost i sigurnost mreža u skladu s procijenjenim opasnostima, uzimajući u obzir najnovija dostignuća na području tih mjera.

(45)

Države članice trebaju odobriti primjereno razdoblje za javnu raspravu prije donošenja posebnih mjera kako bi osigurale da poduzeća koja daju na korištenje javne komunikacijske mreže ili pružaju javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge poduzmu potrebne tehničke i ustrojstvene mjere kako bi primjereno kontrolirali opasnost po sigurnost mreža i usluga ili kako bi osigurala cjelovitost svojih mreža.

(46)

Kada je potrebno dogovoriti zajednički paket sigurnosnih propisa, Komisiju treba ovlastiti da donosi tehničke provedbene mjere kako bi se postigla odgovarajuća razina sigurnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga na unutarnjem tržištu. ENISA bi trebala doprinijeti usklađivanju primjerenih tehničkih i ustrojstvenih sigurnosnih mjera pružanjem stručnog savjeta. Državna regulatorna tijela treba ovlastiti da izdaju obvezujuće upute koje se odnose na tehničke provedbene mjere donesene na temelju Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva). Kako bi izvršila svoje zadaće, državna regulatorna tijela trebaju imati ovlasti da istraže slučajeve nepridržavanja uputa i da odrede kazne.

(47)

Kako bi osigurala da ne bude poremećaja ili ograničenja tržišnog natjecanja na tržištima elektroničkih komunikacija, državna regulatorna tijela trebaju imati mogućnost da odrede pravna sredstva s ciljem da se spriječi prenošenje značajne tržišne snage s jednog tržišta na drugo, koje je s njim usko povezano. Trebalo bi biti jasno da poduzeće koje na prvom tržištu ima značajnu tržišnu snagu može biti označeno kao ono koje ima značajnu tržišnu snagu na drugom tržištu samo ako su veze između ta dva tržišta takve da dopuštaju da se tržišna snaga koju posjeduje na prvom tržištu prenese na drugo tržište, te ako je to drugo tržište podložno prethodnoj (ex-ante) regulaciji u skladu s mjerilima određenim u Preporuci o mjerodavnim tržištima proizvoda i usluga (14).

(48)

Kako bi se sudionicima na tržištu pružila sigurnost što se tiče regulatornih uvjeta, neophodno je odrediti rok za provjeru tržišta. Od važnosti je analizu tržišta provoditi redovito i u razumnom i prikladnom vremenskom okviru. Kod određivanja vremenskog okvira u obzir treba uzeti jeli određeno tržište prethodno bilo predmet tržišne analize te propisno objavljeno. Ako državno regulatorno tijelo ne uspije u roku analizirati tržište, to može ugroziti unutarnje tržište te uobičajeni postupci radi povrede možda neće na vrijeme dati željeni učinak. Isto tako, dotičnom državnom regulatornom tijelu treba omogućiti da zahtijeva pomoć BEREC-a kako bi analizu tržišta privelo kraju. Na primjer, pomoć bi mogla biti u obliku posebne radne skupine sastavljene od predstavnika drugih državnih regulatornih tijela.

(49)

Zbog visoke razine tehnoloških inovacija i vrlo dinamičnih tržišta u području elektroničkih komunikacija, potrebno je brzo, koordinirano i usklađeno prilagođavanje pravnog uređenja na razini Zajednice budući da je iskustvo pokazalo da razlike u provedbi regulatornog okvira EU između državnih regulatornih tijela mogu stvoriti zapreku razvoju unutarnjeg tržišta.

(50)

Jedna od važnih zadaća dodijeljenih BEREC-a je, kada je to primjereno, donošenje mišljenja u vezi s prekograničnim sporovima. Stoga državna regulatorna tijela u takvim slučajevima trebaju uzeti u obzir mišljenje BEREC-a.

(51)

Iskustvo u provedbi regulatornog okvira EU pokazuje da postojeće odredbe koje ovlašćuju državna regulatorna tijela da odrede novčane kazne nisu pružile odgovarajući poticaj da se postupi po provedbenim propisima. Odgovarajuće izvršne ovlasti mogu doprinijeti pravovremenoj provedbi regulatornog okvira EU te tako jačati zakonsku sigurnost koja je važan pokretač ulaganja. Nedostatak učinkovitih ovlasti u slučajevima nepoštivanja značajna su za cijeli regulatorni okvir. Uvođenje nove odredbe u Direktivu 2002/21/EZ (Okvirna direktiva), koja se odnosi na kršenje obveza na temelju Okvirne direktive i posebnih Direktiva, treba osigurati primjenu usklađenih i dosljednih načela za provedbu, kao i kazne za cijeli regulatorni okvir EU.

(52)

Postojeći regulatorni okvir EU uključuje određene odredbe kojima se olakšava prijelaz sa starog regulatornog okvira iz 1998. godine na novi okvir iz 2002 godine. Ovaj je prijelaz završen u svim državama članicama te bi ove mjere trebalo ukinuti budući da su sada suvišne.

(53)

Učinkovito ulaganje, kao i tržišno natjecanje, treba zajedno poticati kako bi se povećao gospodarski rast, inovacije i mogućnosti odabira za potrošače.

(54)

Tržišno se natjecanje najbolje može osnažiti putem gospodarski učinkovitog stupnja ulaganja u novu i postojeću infrastrukturu, dopunjenog pravnim uređenjem, kadgod je nužno, kako bi se postiglo učinkovito tržišno natjecanje u maloprodajnim uslugama. Učinkovita razina tržišnog natjecanja, koja se temelji na infrastrukturi, stupanj je udvostručivanja infrastrukture na kojem se od ulagača može razumno očekivati da će ostvariti pravični povrat ulaganja, na temelju razumnih očekivanja razvoja tržišnih udjela.

(55)

Kada određuju obveze za pristup novim i poboljšanim infrastrukturama, državna regulatorna tijela osiguravaju da uvjeti pristupa odražavaju okolnosti na kojima se temelji odluka o ulaganju, uzimajući u obzir, inter alia, troškove za postavljanja, očekivanu brzinu preuzimanja novih proizvoda i usluga te očekivanu razinu maloprodajnih cijena. Osim toga, kako bi se ulagačima pružila sigurnost pri planiranju, državna regulatorna tijela trebaju moći propisati, ako je potrebno, odredbe i uvjete pristupa koji ostaju dosljedni tijekom odgovarajućeg razdoblja provjere. Takve odredbe i uvjeti mogu uključivati dogovore o cijenama koje ovise o količinama i trajanju ugovora u skladu s pravom Zajednice, te uz uvjet da nemaju diskriminatorski učinak. Svakim se određeni uvjetom pristupa treba uzeti u obzir potreba da se očuva učinkovito tržišno natjecanje u pružanju usluga potrošačima i poslovnim subjektima.

(56)

Kada se procjenjuje razmjernost obveza i uvjeta koji se određuju, državna regulatorna tijela trebaju uzeti u obzir različite uvjete tržišnog natjecanja koji postoje u različitim područjima u njihovim državama članicama.

(57)

Kada određuju pravna sredstva za kontrolu cijena, državna regulatorna tijela trebaju nastojati da se ulagaču omogući pravičan povrat na određeni novi investicijski projekt. Posebno mogu postojati opasnosti povezane s investicijskim projektima koji se posebno odnose na nove pristupne mreže koje podržavaju proizvode za kojima je potražnja u vrijeme ulaganja nesigurna.

(58)

Bilo koja odluka Komisije donesena na temelju članka 19. stavka 1. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva) treba se ograničiti na regulatorna načela, pristupe i metodologije. Da bi se izbjegla dvojba, takvom se odlukom ne smiju propisivati pojedinosti koji će uobičajeno odražavati nacionalne okolnosti, te ne smiju zabranjivati alternativni pristupi za koje se može razumno očekivati da će imati istovjetan učinak. Takva bi odluka trebala biti razmjerna i njome se ne bi smjelo utjecati na odluke koje donose državna regulatorna tijela, a koje ne predstavljaju zapreku unutarnjem tržištu.

(59)

U Prilogu I. Direktivi 2002/21/EZ (Okvirna direktiva) utvrđen je popis tržišta koja treba uključiti u Preporuku o mjerodavnim tržištima proizvoda i usluga koja mogu jamčiti prethodnu (ex-ante) regulaciju. Ovaj Prilog treba ukinuti budući da je ispunjena njegova svrha da posluži za izradu početne inačice Preporuke o mjerodavnim tržištima proizvoda i usluga.

(60)

Za nove sudionike na tržištu možda ne bi bilo gospodarski održivo u razumnom roku, djelomice ili u cijelosti, udvostručavati lokalnu pristupnu mrežu prvobitnih operatora. U vezi s tim, obveza operatora koji imaju značajnu tržišnu snagu da izdvoji pristup lokalnoj petlji ili podpetlji može olakšati ulazak na tržište i povećati tržišno natjecanje na maloprodajnim tržištima širokopojasnog pristupa. U okolnostima pod kojima izdvojeni pristup lokalnoj petlji ili podpetlji nije tehnički ili gospodarski ostvariv, mogu se primijeniti odgovarajuće obveze za osiguranje nefizičkog ili virtualnog pristupa mreži koji nudi istovjetno djelovanje.

(61)

Svrha je funkcionalnog razdvajanja, pri čemu se od vertikalno integriranog operatora traži da osnuje operativno razdvojene poslovne subjekte, osigurati potpuno istovjetne proizvode svim podoperatorima, uključujući i vlastite pododjele samog vertikalno integriranog operatora. Funkcionalnim razdvajanjem može se poboljšati tržišno natjecanje na nekoliko mjerodavnih tržišta, tako da se smanji poticaj za diskriminaciju te olakša potvrđivanje i ostvari poštivanje nediskriminirajućih obveza. U posebnim slučajevima, funkcionalno razdvajanje može se uporabiti kao sredstvo poboljšanja kada se ne uspijeva postići djelotvorna nediskriminacija na nekoliko dotičnih tržišta, i kada ima malo ili nimalo izgleda za tržišno natjecanje u infrastrukturnom području u razumnom vremenskom okviru, nakon primjene jednog ili više pravnih sredstava koja su se prethodno smatrala prikladnima. Međutim, vrlo je važno osigurati da uvođenje funkcionalnog razdvajanja ne odvrati dotično poduzeće od ulaganja u svoju mrežu te da ne dovede do bilo kakvih mogućih negativnih učinaka na dobrobit potrošača. Uvođenje funkcionalnog razdvajanja zahtijeva usklađenu analizu različitih mjerodavnih tržišta vezanih uz pristupnu mrežu, u skladu s postupkom tržišne analize utvrđenim u članku 16. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva). Kada započnu analizu tržišta i kada oblikuju pojedinosti ove mjere, državna regulatorna tijela trebaju posebnu pozornost pokloniti proizvodima kojima će upravljati funkcionalno razdvojeni poslovni subjekti, uzimajući u obzir opseg pokretanja mreže i stupanj tehnološkog napretka, koji mogu imati negativan utjecaj na zamjenjivost usluga nepokretnih i bežičnih veza. Kako bi se izbjegli poremećaji u tržišnom natjecanju na unutarnjem tržištu, Komisija treba unaprijed odobriti prijedloge za funkcionalno razdvajanje.

(62)

Provedba funkcionalnog razdvajanja ne bi smjela spriječiti odgovarajuće mehanizme zajedničkog djelovanja između različitih poslovnih subjekata kako bi se osigurala zaštita gospodarskih prava i prava nadzora uprave matične tvrtke.

(63)

Stalna integracija unutarnjeg tržišta elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga zahtijeva bolje zajedničko djelovanje kod primjene prethodne (ex-ante) regulacije predviđene regulatornim okvirom EU za elektroničke komunikacije.

(64)

Kada vertikalno integrirano poduzeće odluči prenijeti značajan dio ili svu imovinu svoje lokalne pristupne mreže funkcionalno odvojenom pravnom subjektu pod drugim vlasništvom ili osnivanjem funkcionalno odvojenog poslovnog subjekta koji bi se bavio pristupnim proizvodima, državno regulatorno tijelo treba procijeniti učinak namjeravane transakcije na sve postojeće regulatorne obveze određene vertikalno integriranom operatoru, kako bi osiguralo usklađenost bilo kakvog novog dogovora s Direktivom 2002/19/EZ (Direktiva o pristupu) i Direktivom 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama). Dotično državno regulatorno tijelo treba izvršiti novu analizu tržišta na kojima djeluje funkcionalno odvojeni subjekt i prema tomu odrediti, zadržati, izmijeniti ili ukinuti obveze. U tom smislu, državno regulatorno tijelo treba imati mogućnost da od poduzeća zahtijeva informacije.

(65)

Premda je u nekim slučajevima primjereno da državno regulatorno tijelo odredi obveze operatorima koji nemaju značajnu tržišnu snagu da bi se postigli ciljevi kao što su potpuno povezivanje ili funkcionalna povezanost usluga, ipak je potrebno osigurati da se takve obveze odrede u skladu s regulatornim okvirom EU te, posebno, njegovim postupcima obavješćivanja.

(66)

Komisiju treba ovlastiti da donosi provedbene mjere radi prilagođavanja uvjeta pristupa uslugama digitalne televizije i radija iz Priloga I. tržišnom i tehnološkom razvoju. To je također slučaj s najmanjim popisom stavki u Prilogu I. koje se moraju objaviti kako bi se zadovoljila obveza transparentnosti.

(67)

Olakšavanje sudionicima na tržištu da pristupe izvorima radijske frekvencije doprinijet će uklanjanju zapreka ulasku na tržište. Osim toga, tehnološki napredak umanjuje opasnost od štetnih smetnji u određenim frekvencijskim pojasevima te tako smanjuje potrebu za pojedinačnim pravima korištenja. Stoga uvjete korištenja radiofrekvencijskog spektra za pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga treba uobičajeno utvrditi u općim ovlaštenjima osim ako, radi uporabe radiofrekvencijskog spektra, nisu nužna pojedinačna prava za zaštitu od štetnih smetnji, osiguranju tehničke kakvoće usluge, zaštitu učinkovite uporabe spektra ili zadovoljavanje određenog cilja od općeg interesa. Odluke o potrebi za pojedinačnim pravima treba donositi na transparentan i razmjeran način.

(68)

Uvođenje uvjeta o neutralnosti usluge i tehnološke neutralnosti pri jamčenju prava korištenja, zajedno s većom mogućnosti prijenosa prava između poduzeća, treba povećati slobodu i sredstva pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga javnosti, čime se također olakšava postizavanje ciljeva od općeg interesa. Međutim, određenim obvezama od općeg interesa koje su određene radiodifuzijskim kućama radi pružanja usluga audiovizualnih medija, može se zahtijevati primjenu posebnih mjerila radi davanja prava korištenja, kada se čini da je to nužno za zadovoljavanje određenog cilja od općeg interesa koji su odredile države članice u skladu s pravom Zajednice. Postupci vezani uz pridržavanje ciljeva od općeg interesa moraju u svim slučajevima biti transparentni, nepristrani, razmjerni i nediskriminirajući.

(69)

Uzimajući u obzir ograničavajući utjecaj pojedinačnog prava na slobodni pristup radijskim frekvencijama, valjanost pojedinačnog prava korištenja koji nije utrživ treba vremenski ograničiti. Kada prava korištenja sadržavaju odredbu o obnovi njihove valjanosti, nadležna državna tijela trebaju najprije provesti provjeru, koja uključuje i javnu raspravu, uzimajući u obzir tržište pokrivenost i tehnološki razvoj. S obzirom na nedostatan broj radijskih frekvencija, potrebno je redovito provjeravati pojedinačna prava zajamčena poduzećima. Pri ovoj provjeri, nadležna državna tijela trebaju uravnotežiti interese nositelja prava s potrebom jačanja uvođenja trgovanja radiofrekvencijskim spektrom, kao i prilagodljivijim korištenjem radiofrekvencijskog spektra putem općih ovlaštenja kada je to moguće.

(70)

Manje izmjene prava i obveza su uglavnom upravne, ne mijenjaju stvarnu narav općih ovlaštenja te pojedinačnih prava korištenja, pa stoga ne mogu osigurati nikakvu komparativnu prednost drugim poduzećima.

(71)

Nadležna državna tijela treba ovlastiti da osiguravaju učinkovito korištenje radiofrekvencijskog spektra, a kada su izvori radiofrekvencijskog spektra neiskorišteni, poduzeti radnje da spriječe nekonkurentno stvaranje pričuve, što može spriječiti ulazak novog operatora na tržište.

(72)

Državna regulatorna tijela trebaju imati mogućnost donositi mjere učinkovitog praćenja i osiguranja usklađenosti s odredbama i uvjetima općeg ovlaštenja ili prava korištenja, uključujući ovlasti da uvedu učinkovite novčane ili upravne kazne u slučaju kršenja odredaba i uvjeta.

(73)

Uvjeti koji se mogu pridodati ovlaštenjima trebaju obuhvatiti određene uvjete koji uređuju mogućnost pristupa korisnika s invaliditetom i potrebu da državna tijela i hitne službe komuniciraju između sebe i sa širom javnosti prije, tijekom i nakon katastrofa velikih razmjera. Također, uzimajući u obzir važnost tehničkih inovacija, države članice trebaju imati mogućnost izdavati ovlaštenja za korištenje radiofrekvencijskog spektra u eksperimentalne svrhe, podložne posebnim ograničenjima i uvjetima koji su strogo opravdani eksperimentalnom naravi takvih prava.

(74)

Uredba (EZ) br. 2887/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o razmotanom pristupu lokalnoj petlji (15) pokazala se učinkovitom u početnoj fazi otvaranja tržišta. Direktivom 2002/21/EZ (Okvirna direktiva) traži se od Komisije da prati prijelaz od regulatornog okvira iz 1998. godine na regulatorni okvir iz 2002. godine te da iznese prijedloge za ukidanje te Uredbe kada to bude primjereno. Temeljem regulatornog okvira iz 2002. godine, dužnost je državnih regulatornih tijela da analiziraju tržište veleprodajnog izdvojenog pristupa metalnim petljama i podpetljama kako bi se osigurale usluge širokopojasnog pristupa i govorne usluge u skladu s definicijom u Preporuci o mjerodavnim tržištima proizvoda i usluga. Budući da su države članice najmanje jednom analizirale ovo tržište, i da se primjenjuju prikladne obveze na temelju zakonskog okvira iz 2002., Uredba (EZ) br. 2887/2000 postala je nepotrebna te je stoga treba ukinuti.

(75)

Mjere potrebne za provedbu Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva), Direktive 2002/19/EZ (Direktiva o pristupu) i Direktive 2002/20/EZ (Direktiva o ovlaštenju) potrebno je donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999., o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (16).

(76)

Komisiju posebno treba ovlastiti za donošenje preporuka i/ili provedbenih mjera u odnosu na objave iz članka 7. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva); usklađivanje u području radiofrekvencijskog spektra i brojevnog označavanja kao i u predmetima koji se odnose na sigurnost mreža i usluga; utvrđivanje mjerodavnih tržišta proizvoda i usluga; utvrđivanje međudržavnih tržišta; provedbu normi i usklađene primjene odredaba regulatornog okvira. Komisiju također treba ovlastiti za donošenje provedbenih mjera radi ažuriranja priloga I. i II. Direktivi o pristupu na temelju tržišnog i tehnološkog razvoja. Budući da su ove mjere općeg opsega i da im je cilj izmijeniti elemente ovih direktiva koji nisu ključni, dodavanjem novih, inter alia, elemenata koji nisu ključni, te se mjere moraju donijeti u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom predviđenim člankom 5.a. Odluke 1999/468/EZ,

1.

Članak 1. se izmjenjuje kako slijedi:

2.

Članak 2. mijenja se kako slijedi:

3.

Članak 3. mijenja se kako slijedi:

4.

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

5.

Članak 5. stavak 1.zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Države članice osiguravaju da poduzeća koja daju na korištenje elektroničke komunikacijske mreže i pružaju elektroničke komunikacijske usluge, dostave sve informacije, uključujući financijske informacije, koje su potrebne državnim regulatornim tijelima da bi osigurale sukladnost s odredbama ili rješenjima donesenim u skladu s ovom Direktivom i posebnim Direktivama. Državna regulatorna tijela posebno su ovlaštena da od tih poduzeća zahtijevaju informacije o razvoju budućih mreža i usluga koje mogu utjecati na usluge veleprodaje, a koje stavljaju na raspolaganje konkurentima. Od poduzeća sa značajnom tržišnom snagom na veleprodajnim tržištima također se može tražiti da dostave računovodstvene podatke o maloprodajnim tržištima koja su povezana s tim veleprodajnim tržištima.

Poduzeća takve informacije dostavljaju bez odgode nakon primitka zahtjeva, u skladu s rokovima i s pojedinostima koje zahtijeva državno regulatorno tijelo. Informacije koje traži državno regulatorno tijelo razmjerne su izvršenju te zadaće. Državno regulatorno tijelo navodi razloge koji opravdavaju njegov zahtjev za dostavom informacija i te informacije obrađuje u skladu sa stavkom 3.”;

6.

Članci 6. i 7. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 6.

Mehanizam za javnu raspravu i transparentnost

Osim u slučajevima koji potpadaju pod članak 7. stavak 9., članke 20. ili 21., države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela, kada namjeravaju poduzeti mjere u skladu s ovom Direktivom ili posebnim Direktivama, ili kada namjeravaju propisati ograničenja u skladu s člankom 9. stavcima 3. i 4.,a koja imaju značajan utjecaj na mjerodavno tržište, pruže zainteresiranim strankama mogućnost davanja primjedbi na prijedlog mjera u razumnom roku.

Državna regulatorna tijela objavljuju svoje nacionalne postupke rasprave.

Države članice osiguravaju osnivanje jedinstvenog informativnog mjesta preko kojega se može pristupiti svim tekućim raspravama.

Rezultate postupka rasprave državno regulatorno tijelo stavlja na raspolaganje javnosti, osim kada su informacije povjerljive sukladno pravu Zajednice i nacionalnom pravu o poslovnoj povjerljivosti.

Članak 7.

Jačanje unutarnjeg tržišta elektroničkih komunikacija

1.   Pri obavljanju svojih zadaća na temelju ove Direktive i posebnih Direktiva, državna regulatorna tijela u najvećoj mjeri vode računa o ciljevima utvrđenim u članku 8., u onoj mjeri u kojoj se oni odnose na djelovanje unutarnjeg tržišta.

2.   Državna regulatorna tijela doprinose razvoju unutarnjeg tržišta međusobno djelujući i radeći s Komisijom i BEREC-om na transparentan način, kako bi se u svim državama članicama osigurala dosljedna primjena odredaba ove Direktive i posebnih Direktiva. U tom smislu, oni posebno rade s Komisijom i BEREC-om na određivanju najpogodnijih vrsta instrumenata i pravnih sredstava kako bi počeli rješavati određene vrste situacija na tržištu.

3.   Kada državno regulatorno tijelo, ako nije drukčije predviđeno u preporukama ili smjernicama donesenim sukladno članku 7.b., nakon završetka javne rasprave iz članka 6., kani poduzeti mjere:

državno regulatorno tijelo stavlja, istodobno, prijedlog mjera na raspolaganje Komisiji, BEREC-u i državnim regulatornim tijelima u drugim državama članicama, zajedno s obrazloženjem na kojem se mjere temelje, u skladu s člankom 5. stavkom 3., te o tome obavješćuje Komisiju, BEREC i druga državna regulatorna tijela. Državna regulatorna tijela, BEREC i Komisija mogu dostaviti primjedbe dotičnom državnom regulatornom tijelu samo u roku od mjesec dana. Jednomjesečni rok ne može se produljiti.

4.   Kada je cilj predviđenih mjera iz stavka 3.:

i koje bi utjecale na trgovinu između država članica, a Komisija je državno regulatorno tijelo obavijestila da smatra da bi prijedlog tih mjera stvorio prepreku jedinstvenom tržištu, ili ozbiljno sumnja u usklađenost tih mjera s pravom Zajednice, a posebno s ciljevima iz članka 8., prijedlog mjera se ne usvaja daljnja dva mjeseca. Ovaj se rok ne može produljiti. Komisija druga državna regulatorna tijela obavješćuje o svojim rezervama u takvom slučaju.

5.   U roku od dva mjeseca iz stavka 4. Komisija može:

Prije objavljivanja odluke, Komisija u najvećoj mjeri uzima u obzir mišljenje BEREC-a. Uz tu odluku dostavlja se detaljna i nepristrana analiza razloga zbog kojih Komisija smatra da prijedlog mjera ne bi trebalo usvojiti, zajedno s određenim prijedlozima za izmjenu predloženih mjera.

6.   Kada je Komisija donijela odluku u skladu sa stavkom 5., kojom od državnog regulatornog tijela traži da povuče prijedlog mjera, državno regulatorno tijelo izmjenjuje ili povlači prijedlog mjera u roku od šest mjeseci od datuma odluke Komisije. Kada se prijedlog mjera izmjenjuje, državno regulatorno tijelo provodi javnu raspravu u skladu s postupcima navedenim u članku 6., te Komisiju, u skladu s odredbama stavka 3., ponovno obavješćuje o izmijenjenom prijedlogu mjera.

7.   Dotično državno regulatorno tijelo u najvećoj mjeri uzima u obzir primjedbe drugih državnih regulatornih tijela, BEREC-a i Komisije te može, osim u slučajevima obuhvaćenih stavkom 4. i stavkom 5. točkom (a), donijeti pripremljeni prijedlog mjera i, kada to učini, dostaviti ga Komisiji.

8.   Državno regulatorno tijelo dostavlja Komisiji i BEREC-u sve donijete konačne mjere koje potpadaju pod članak 7. stavak 3. točke (a) i (b).

9.   U iznimnim okolnostima, kada državno regulatorno tijelo smatra da, iznimno od postupaka navedenih u stavcima 3. i 4., postoji potreba za žurnim djelovanjem kako bi se zaštitilo tržišno natjecanje i interesi korisnika, to državno regulatorno tijelo može odmah donijeti razmjerne i privremene mjere. Državno regulatorno tijelo te mjere bez odgode, s potpunim obrazloženjem, dostavlja Komisiji, drugom državnom regulatornom tijelu i BEREC-u. Odluka državnog regulatornog tijela da takve mjere učini trajnima ili da produlji rok njihove valjanosti podložna je odredbama stavaka 3. i 4.”

7.

Dodaju se sljedeći članci:

„Članak 7.a.

Postupak dosljedne primjene pravnih sredstava

1.   Kada je cilj predložene mjere obuhvaćene člankom 7. stavkom 3. određivanje, izmjenjivanje ili ukidanje obveze operatora da primijeni članak 16. zajedno s člankom 5. i člancima 9. do 13. Direktive 2002/19/EZ (Direktiva o pristupu) i članak 17. Direktive 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama), Komisija može, u razdoblju od mjesec dana predviđenom u članku 7. stavku 3. ove Direktive, obavijestiti dotično državno regulatorno tijelo i BEREC o razlozima na temelju kojih smatra da bi prijedlog mjera stvorio zapreku jedinstvenom tržištu i o svojim ozbiljnim sumnjama u vezi s njihove usklađenosti s pravom Zajednice. U tom slučaju, prijedlog mjera ne donosi se daljnja tri mjeseca nakon obavijesti Komisije.

Ako ne dobije takvu obavijest, državno regulatorno tijelo može donijeti prijedlog mjera, u najvećoj mjeri uzimajući u obzir bilo koje primjedbe koje je dala Komisija, BEREC ili bilo koje drugo državno regulatorno tijelo.

2.   U tromjesečnom razdoblju iz stavka 1., Komisija, BEREC i dotično državno regulatorno tijelo blisko surađuju na utvrđivanju najprikladnijih i najučinkovitijih mjera u svijetlu ciljeva utvrđenih u članku 8., istodobno obraćajući dužnu pozornost stajalištima sudionika na tržištu i potrebi da se osigura razvoj dosljedne regulatorne prakse.

3.   U razdoblju od šest tjedana od početka tromjesečnog razdoblja iz stavka 1., BEREC, postupajući prema odluci većine svojih članova, objavljuje mišljenje o obavijesti Komisije iz stavka 1., u kojem navodi smatra li da bi prijedlog mjera trebalo izmijeniti ili povući i, u tom smislu, prema potrebi, dostavlja određene prijedloge. Ovo se mišljenje obrazlaže i objavljuje.

4.   Ako je u svom mišljenju izrazio da se slaže s Komisijom u vezi s ozbiljne sumnje, BEREC će blisko surađivati s dotičnim državnim regulatornim tijelom pri određivanju najprikladnijih i najučinkovitijih mjera. Prije kraja tromjesečnog razdoblja iz stavka 1. državno regulatorno tijelo može:

5.   Kada se BEREC ne slaže s ozbiljnim sumnjama koje gaji Komisija ili kada ne dostavi mišljenje, ili kada državno regulatorno tijelo izmijeni ili zadrži svoj prijedlog mjera sukladno stavku 4., Komisija, u razdoblju od mjesec dana nakon isteka tromjesečnog razdoblja iz stavka 1., i u najvećoj mjeri uzimajući u obzir mišljenje BEREC-a ako postoji, može:

6.   U razdoblju od mjesec dana nakon što je Komisija izdala preporuku u skladu sa stavkom 5. točkom (a) ili ukinula svoje rezerve u skladu sa stavkom 5. točkom (b), dotično državno regulatorno tijelo dostavlja Komisiji i BEREC-u donesene završne mjere.

Ovo se razdoblje može produljiti kako bi se državnom regulatornom tijelu omogućilo da provede javnu raspravu u skladu s člankom 6.

7.   Kada odluči da neće izmijeniti ili povući prijedlog mjera na temelju preporuke dane na temelju stavka 5. točke (a), državno regulatorno tijelo o tome dostavlja obrazloženje.

8.   Državno regulatorno tijelo može povući predloženi prijedlog mjera u bilo kojoj fazi postupka.

Članak 7.b.

Provedbene odredbe

1.   Nakon javne rasprave i razmjene mišljenja s državnim regulatornim tijelima, te u najvećoj mjeri uzimajući u obzir mišljenje BEREC-a, Komisija može donijeti preporuke i/ili smjernice u vezi s člankom 7. kojima se određuje oblik, sadržaj i podrobni podaci koji se navode u objavama u skladu s člankom 7. stavkom 3., okolnosti u kojima se ne bi tražile objave i izračun rokova.

2.   Mjere iz stavka 1. donose se u skladu s postupkom rasprave iz članka 22. stavka 2.”;

8.

Članak 8. mijenja se kako slijedi:

9.

Dodaje se sljedeći članak:

„Članak 8.a.

Strateško planiranje i usklađivanje upravljanja radiofrekvencijskim spektrom

1.   Države članice surađuju međusobno i s Komisijom pri strateškom planiranju, koordinaciji i usklađivanju korištenja radiofrekvencijskog spektra u Europskoj zajednici. U tom smislu, one uzimaju u obzir, inter alia, gospodarske, sigurnosne, zdravstvene značajke, javni interes, slobodu izražavanja, kulturne, znanstvene, društvene i tehničke značajke politike EU, kao i različite interese zajednica korisnika radiofrekvencijskog spektra, kako bi optimizirale korištenje radiofrekvencijskog spektra i izbjegle štetne smetnje.

2.   Međusobnom suradnjom i suradnjom s Komisijom, države članice promiču koordinaciju pristupa upravljanju radiofrekvencijskim spektrom u Europskoj zajednici i, prema potrebi, usklađene uvjete u vezi s dostupnosti i učinkovitog korištenja radiofrekvencijskog spektra, koji su potrebni radi uspostavljanja i djelovanja unutarnjeg tržišta elektroničkih komunikacija.

3.   Komisija, u najvećoj mjeri uzimajući u obzir mišljenje Skupine za upravljanje radiofrekvencijskim spektrom (RSPG), osnovane Odlukom Komisije 2002/622/EZ od 26. srpnja 2002. o osnivanju Skupine za upravljanje radiofrekvencijskim spektrom (19), može podnijeti zakonske prijedloge Europskom parlamentu i Vijeću za utvrđivanje višegodišnjih programa upravljanja radiofrekvencijskim spektrom. Takvim se programima utvrđuje usmjerenje upravljanja i ciljevi za strateško planiranje i usklađivanje korištenja radiofrekvencijskog spektra u skladu s odredbama ove Direktive i posebnih Direktiva.

4.   Kada je potrebno osigurati učinkovitu usklađivanje interesa Europske zajednice u međunarodnim organizacijama nadležnim za pitanja radiofrekvencijskog spektra, Komisija, u najvećoj mjeri uzimajući u obzir mišljenje RSPG-a, može predložiti Europskom parlamentu i Vijeću zajedničke ciljeve upravljanja.

10.

Članak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 9.

Upravljanje radijskim frekvencijama za elektroničko komunikacijske usluge

1.   Vodeći računa o činjenici da su radijske frekvencije javno dobro koje ima važnu društvenu, kulturnu i gospodarsku vrijednost, države članice na svom teritoriju osiguravaju učinkovito upravljanje radijskim frekvencijama za elektroničke komunikacijske usluge u skladu s člankom 8. i 8.a. Države članice osiguravaju da se dodjela radiofrekvencijskog spektra, koji se rabi za elektroničke komunikacijske usluge, i izdavanje općih ovlaštenja ili pojedinačnih prava korištenja takvih radijskih frekvencija, koje obavljaju nadležna nacionalna tijela, temelje na nepristranim, transparentnim, nediskriminirajućim i razmjernim mjerilima.

Kod primjene ovog članka države članice poštuju odgovarajuće međunarodne sporazume, uključujući Radijske propise Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU) te mogu uzeti u obzir javni interes.

2.   Države članice promiču usklađivanje korištenja radijskih frekvencija u cijeloj Zajednici, u skladu s potrebom da osiguraju njihovu učinkovitu i djelotvornu uporabu te koristi za potrošače, kao što je ekonomija razmjera i funkcionalna povezanost usluga. Pri tom one postupaju u skladu s člankom 8.a. i Odlukom br. 676/2002/EZ (Odluka o radiofrekvencijskom spektru).

3.   Ako drugim podstavkom nije drukčije predviđeno, države članice osiguravaju da se sve vrste tehnologije koje se rabe za elektroničke komunikacijske usluge mogu rabiti u radiofrekvencijskim pojasevima koji su proglašeni raspoloživima za elektroničke komunikacijske usluge u njihovom Planu za dodjelu nacionalnih frekvencija u skladu s pravom Zajednice.

Međutim, države članice mogu predvidjeti razmjerna i nediskriminirajuća ograničenja za vrste radijskih mreža ili tehnologija bežičnog pristupa koje se rabe za elektroničke komunikacijske usluge kada je nužno: