13/Sv. 042

HR

Službeni list Europske unije

1

---

---

/

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.

---

Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01	Opća, financijska i institucionalna pitanja
02	Carinska unija i slobodno kretanje robe
03	Poljoprivreda
04	Ribarstvo
05	Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06	Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07	Prometna politika
08	Politika tržišnog natjecanja
09	Porezi
10	Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11	Vanjski odnosi
12	Energetika
13	Industrijska politika i unutarnje tržište
14	Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15	Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16	Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17	Pravo poduzećâ
18	Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19	Područje slobode, sigurnosti i pravde
20	Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007. U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.	numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

—	Zakonodavstvo („L”),

—	Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.

---

13/Sv. 042

HR

Službeni list Europske unije

3

---

31997L0023

---

L 181/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.05.1997.

---

DIREKTIVA 97/23/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 29. svibnja 1997.

o usklađivanju zakonodavstava država članica o tlačnoj opremi

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 100.a,

uzimajući u obzir prijedloge Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 189.b Ugovora (3), s obzirom na zajednički tekst koji je odobrio Odbor za mirenje 4. veljače 1997.,

(1)	budući da je unutarnje tržište područje bez unutarnjih granica na kojemu je osigurano slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala;

(2)

budući da postoje razlike u sadržaju i području primjena važećih zakona i drugih propisa u državama članicama u vezi sa sigurnosti i zaštitom zdravlja ljudi te, prema potrebi, domaćih životinja i imovine kada se radi o tlačnoj opremi koju ne obuhvaća sadašnje zakonodavstvo Zajednice; budući da se postupci certifikacije i inspekcije za takvu opremu razlikuju od jedne do druge države članice; budući da ove razlike mogu stvoriti zapreke u trgovini u Zajednici;

(3)

budući da je usklađivanje nacionalnih zakonodavstava jedini način da se otklone zapreke slobodnoj trgovini; budući da pojedine države članice ne mogu ostvariti ovaj cilj na zadovoljavajući način; budući da su ovom Direktivom predviđeni samo neophodni zahtjevi za slobodno kretanje opreme na koju se ona primjenjuje;

(4)	budući da oprema koja radi pod tlakom od najviše 0,5 bara ne predstavlja značajnu opasnost zbog tlaka; budući da bi se stoga morala slobodno kretati na području Zajednice; budući da se ova Direktiva primjenjuje na opremu koja radi pod najvećim dozvoljenim tlakom PS većim od 0,5 bara;

(5)

budući da se ova Direktiva odnosi i na sklopove koji se sastoje od nekoliko dijelova tlačne opreme sastavljenih tako da čine integriranu i funkcionalnu cjelinu; budući da ovi sklopovi mogu varirati od jednostavnih sklopova poput tlačnih lonaca do složenih sklopova poput cijevnih kotlova; budući da, u slučaju da proizvođač sklopa namjerava staviti na tržište sklop da ga se kao takvog upotrebljava umjesto u obliku sastavnih zasebnih dijelova, taj sklop mora biti u skladu s ovom Direktivom; budući da se s druge strane ova Direktiva ne primjenjuje na sklop tlačne opreme koja se nalazi na gradilištu i pod odgovornosti korisnika kao što je to slučaj s industrijskim ugradnjama;

(6)

budući da ova Direktiva usklađuje nacionalne odredbe o opasnosti zbog tlaka; budući da druge vrste opasnosti koje ova oprema može prouzročiti mogu biti obuhvaćene drugim Direktivama koje se odnose na takve vrste opasnosti; međutim, budući da se tlačna oprema može smatrati proizvodima na koje se odnose druge Direktive na temelju članka 100.a Ugovora; budući da se odredbe koje su predviđene u nekim od tih Direktiva odnose na opasnost zbog tlaka; budući da se te odredbe smatraju odgovarajuće za osiguravanje odgovarajuće zaštite kada je opasnost zbog tlaka takve opreme mala; budući da stoga postoje osnovani razlozi za to da takva oprema ne bude obuhvaćena ovom Direktivom;

(7)

budući da se za tlačnu opremu obuhvaćenu međunarodnim Konvencijama opasnosti zbog tlaka i prijevoza moraju riješiti u što kraćem roku u sljedećim direktivama Zajednice koje se temelje na takvim Konvencijama ili dopunama važećih Direktiva; budući da u skladu s tim ova Direktiva ne odnosi na takvu opremu;

(8)

budući da određene vrste tlačne opreme, iako se rade pod najvećim dozvoljenim tlakom PS većim od 0,5 bara, ne predstavljaju značajnu opasnost zbog tlaka te se stoga sloboda kretanja takve opreme na području Zajednice ne bi smjela sprečavati ako je ta oprema zakonito proizvedena ili stavljena na tržište u državi članici; budući da, kako bi se osiguralo slobodno kretanje takve opreme, nije potrebno da se na nju primjenjuje ova Direktiva; budući da je kao posljedica toga izričito isključena iz područja primjene ove Direktive;

(9)

budući da se na drugu tlačnu opremu koja radi pod najvećim dozvoljenim tlakom PS većim od 0,5 bara te koja predstavlja značajnu opasnost zbog tlaka, no kod koje su slobodno kretanje i odgovarajuća razina zaštite osigurani, ne primjenjuje ova Direktiva; budući da je takve iznimke od područja primjene Direktive potrebno redovito pregledavati kako bi se utvrdilo je li potrebno djelovati na razini Unije;

(10)

budući da propisi koji imaju za cilj otklanjanje tehničke zapreke trgovini moraju slijediti novi pristup utvrđen u Rezoluciji Vijeća od 7. svibnja 1985. o novom pristupu tehničkom usklađivanju i normama (4), što zahtijeva definiciju osnovnih zahtjeva u vezi sa sigurnosti i drugih zahtjeva društva bez smanjivanja postojećih, opravdanih razina zaštite na području država članica; budući da takva Rezolucija osigurava da jedna Direktiva obuhvati velik broj proizvoda kako bi se izbjegle česte izmjene i širenje Direktiva;

(11)

budući da su važeće Direktive Zajednice o usklađivanju zakonodavstva država članica o tlačnoj opremi postigle pozitivne korake prema otklanjanju zapreka trgovini na ovom području; budući da te Direktive obuhvaćaju taj sektor tek u maloj mjeri; budući da Direktiva Vijeća 87/404/EEZ od 25. lipnja 1987. o usklađivanju zakonodavstava država članica o jednostavnim tlačnim posudama (5) pod tlakom predstavlja prvi slučaj primjene novog pristupa na sektor tlačne opreme; budući da se ova Direktiva neće primjenjivati na području iz Direktive 87/404/EEZ; budući da će se, najkasnije tri godine nakon što ova Direktiva stupi na snagu, izvršiti pregled primjene Direktive 87/404/EEZ kako bi se utvrdila potreba da je se uključi u ovu Direktivu;

(12)

budući da je okvirna Direktiva, Direktiva Vijeća 76/767/EEZ od 27. srpnja 1976. o približavanju zakonodavstva država članica u vezi zajedničke odredbe za posude pod tlakom te metode njihove inspekcije (6) neobvezatna; budući da se njome propisuje postupak za dvostrano priznavanje ispitivanja i ovjere tlačne opreme koja nije radila na zadovoljavajući način i koju je stoga potrebno zamijeniti učinkovitim mjerama Zajednice;

(13)	budući da se područje primjene ove Direktive mora temeljiti na općem pojmu „tlačne opreme” kako bi se omogućio tehnički razvoj proizvoda;

(14)

budući da je poštovanje osnovnih sigurnosnih zahtjeva potrebno kako bi se osigurala sigurnost tlačne opreme; budući da su se ti zahtjevi grupirali u opće i posebne zahtjeve koje mora ispunjavati tlačna oprema; budući da su posebni zahtjevi, posebno konstruirani kako bi vodili računa o posebnim vrstama tlačne opreme; budući da se određene vrste tlačne opreme u kategorijama III. i IV. moraju podvrći završnom ocjenjivanju uključujući završnu inspekciju i ispitivanja valjanosti;

(15)

budući da države članice moraju imati mogućnost na sajmovima predstavljati tlačnu opremu koja još uvijek nije u skladu sa zahtjevima ove Direktive; budući da je za vrijeme izlaganja potrebno poduzeti odgovarajuće sigurnosne mjere u skladu s općim sigurnosnim pravilima određene države članice kako bi se osigurala sigurnost osoba;

(16)

budući da su, kako bi se olakšala zadaća dokazivanja ispunjavanja osnovnih zahtjeva, norme koje su usklađene na europskoj razini korisne, posebno u smislu konstrukcije, proizvodnje i ispitivanja tlačne opreme, čije poštivanje omogućuje da se za proizvod smatra da ispunjava navedene osnovne zahtjeve; budući da su usklađene norme na europskoj razini izradila privatna tijela te moraju zadržati svoj neobvezujući status; budući da su u ove svrhe Europski odbor za normizaciju (CEN) i Europski odbor za elektrotehničku normizaciju (Cenelec) priznati kao nadležna tijela za donošenje usklađenih normi koje slijede opće smjernice za suradnju između Komisije i ta dva tijela potpisane 13. studenoga 1984.;

(17)

budući da, u smislu ove Direktive, usklađena norma predstavlja tehničku specifikaciju (europska norma ili dokument usklađivanja) koju je donijelo jedno ili drugo tijelo na zahtjev Komisije u skladu s Direktivom Vijeća 83/189/EEZ od 28. ožujka 1983. koja utvrđuje postupak pribavljanja podataka na području tehničkih normi i propisa (7) te u skladu s gore navedenim općim smjernicama; budući da bi, u odnosu na normizaciju, bilo preporučljivo da Komisiji pomaže Odbor osnovan u skladu s Direktivom 83/189/EEZ; budući da će Komisija, u slučaju potrebe, potražiti savjet od stručnjaka za tehniku;

(18)

budući da proizvodnja tlačne opreme zahtijeva uporabu sigurnih materijala; budući da je, ako ne postoje usklađene norme, korisno pojmovno odrediti svojstva materijala namijenjenih za stalnu uporabu; budući da je ovaj pojam utvrđen u europskim odobrenjima za materijale koja izdaje jedno od prijavljenih tijela posebno izabranih za ove zadatke; budući da će se za materijale koji su u skladu s europskim odobrenjima smatrati da ispunjavaju osnovne zahtjeve ove Direktive;

(19)

budući da je, s obzirom na prirodu opasnosti prilikom korištenja tlačne opreme, potrebno utvrditi postupke ocjenjivanja sukladnosti s osnovnim zahtjevima Direktiva; budući da ovi postupci moraju biti konstruirani u svjetlu razine opasnosti koju predstavlja tlačna oprema; budući da stoga za svaku kategoriju tlačne opreme mora postojati odgovarajući postupak ili izbor između više jednakovrijednih postupaka; budući da doneseni postupci odgovaraju onima koje zahtijeva Odluka Vijeća 93/465/EEZ od 22. srpnja 1993. o modulima različitih faza postupaka ocjenjivanja sukladnosti te pravila za stavljanje i korištenje CE oznake o sukladnosti, namijenjenih za uporabu u tehničkom usklađivanju Direktiva (8); budući da detaljne podatke dodane ovim postupcima opravdava priroda ispitivanja potrebna kod tlačne opreme;

(20)	budući da bi države članice morale ovlastiti korisničke inspektorate za izvršavanje određenih zadataka ocjenjivanja sukladnosti u okviru ove Direktive; budući da u te svrhe ova Direktiva utvrđuje kriterije za ovlašćivanje korisničkih inspektorata od strane država članica;

(21)

budući da, pod uvjetima iz ove Direktive, određeni postupci ocjenjivanja sukladnosti mogu zahtijevati da svaki dio pregleda i testira tijelo za ocjenu sukladnosti ili korisnički inspektorat kao dio završnog ocjenjivanja tlačne opreme; budući da je u drugim slučajevima potrebno osigurati da završno ocjenjivanje prati tijelo za ocjenu sukladnosti kroz iznenadne preglede;

(22)

budući da će, u pravilu, tlačna oprema nositi CE oznaku koju će staviti ili proizvođač ili ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici; budući da CE oznaka znači da je tlačna oprema u skladu s odredbama ove Direktive te s odredbama drugih direktiva Zajednice koje se primjenjuju na CE oznaku; budući da se na tlačnu opremu iz ove Direktive koja predstavlja tek malu opasnost zbog tlaka i kod koje postupci ovjere nisu opravdani neće staviti CE oznaku;

(23)

budući da je prikladno da države članice, kao što je utvrđeno u članku 100.a Ugovora, poduzmu privremene mjere kako bi ograničile ili zabranile stavljanje na tržište, pokretanje ili korištenje tlačne opreme kada ova oprema dovodi u pitanju sigurnost osoba te, prema potrebi, domaćih životinja ili imovine pod uvjetom da su ove mjere predmetom postupaka ispitivanja Zajednice;

(24)	budući da adresati svake odluke koja se donosi sukladno ovoj Direktivi moraju biti obaviješteni o razlozima takve odluke i pravnim lijekovima koji im stoje na raspolaganju;

(25)	budući da je potrebno utvrditi prijelazne sporazume kojima će se omogućiti da tlačna oprema proizvedena u skladu s nacionalnim zakonodavstvom važećim na dan stupanja na snagu ove Direktive bude stavljena na tržište i stavljena u upotrebu;

(26)	budući da bi zahtjevi utvrđeni u prilozima morali biti što jasniji kako bi se svi korisnici, uključujući male i srednje poduzetnike, uskladili s njima bez poteškoća;

(27)	budući da je 20. prosinca 1994. sklopljen sporazum koji uređuje modus vivendi između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije u vezi s primjenom mjera za akte prihvaćene u skladu s postupcima iz članka 189.b Ugovora (9),

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Područje primjene i nazivi

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na konstruiranje, proizvodnju i ocjenu sukladnosti tlačne opreme i sklopova s najvećim dozvoljenim tlakom PS većim od 0,5 bara.

2.   U smislu ove Direktive:

2.1.	„Tlačna oprema” znači posude, cjevovodi, sigurnosni pribor i tlačni pribor. Prema potrebi, tlačna oprema može uključivati elemente koji su pripojeni dijelovima pod tlakom kao što su prirubnice, priključci, spojnice, potpornji, nosive uške itd.

2.1.1.

„Posuda” znači zatvoren prostor konstruiran i izrađen s namjenom da sadržava fluide pod tlakom uključujući i priključke za povezivanje s drugom opremom. Posuda se može sastojati od više zatvorenih prostora (komora).

2.1.2.

„Cjevovod” znači cijevne komponente namijenjene za transport fluida spojene međusobno tako da čine tlačni sustav. Cjevovod posebno uključuje cijev ili sustav cijevi, fitinge, dilatacijske spojnice, crijeva, ili druge potrebne dijelove pod tlakom. Izmjenjivači topline koji se sastoje od cijevi, a čija je svrha hlađenje ili zagrijavanje zraka smatraju se cjevovodima.

2.1.3.

„Sigurnosni pribor” znači uređaji konstruirani sa svrhom zaštite tlačne opreme od prekoračenja dopuštenih graničnih vrijednosti. Ti uređaji uključuju: — uređaje za izravno ograničavanje tlaka poput sigurnosnih ventila, uređaji sa sigurnosnim rasprskavajućim diskom, zaštitne šipke, uređaje za kontrolirano rasterećenje od tlaka, te — uređaje za ograničavanje koji služe za pokretanje sredstva za ispravljanje ili omogućavaju isključivanje ili isključuju i blokiraju kao što su presostati, termostati ili regulatori razine, te mjerne i regulacijske uređaje sa sigurnosnom funkcijom (SRMCR).

2.1.4.

„Tlačni pribor” znači uređaji s radnom funkcijom čija su kućišta pod tlakom.

2.1.5.

„Sklopovi” znači nekoliko dijelova tlačne opreme koje sklapa proizvođač kako bi stvorio objedinjenu i funkcionalnu cjelinu.

2.2.	„Tlak” znači relativni tlak u odnosu na atmosferski tlak, odnosno pretlak. Slijedom toga, vakuum ima negativnu vrijednost.

2.3.

„Najveći dozvoljeni tlak PS” znači najveći tlak za koji je oprema konstruirana, a utvrđuje ga proizvođač. On je definiran na mjestu koje utvrđuje proizvođač. To mjesto mora biti priključak zaštitnog uređaja i/ili uređaja za ograničavanje ili najviše mjesto na opremi ili, ako to nije prikladno, bilo koje drugo utvrđeno mjesto.

2.4.	„Najveća/najmanja dozvoljena temperatura TS” znači najviša/najniža temperatura za koju je oprema konstruirana, a utvrđuje ju proizvođač.

2.5.	„Obujam (V)” znači unutarnji obujam komore, uključujući volumen priključaka do prvog spoja ili zavara te isključujući volumen trajno ugrađenih unutarnjih dijelova.

2.6.

„Nazivni promjer DN” znači brojčana oznaka veličine koja je svojstvena svim komponentama cjevovoda, osim onih označenih vanjskim promjerom ili veličinom navoja. To je prikladan cijeli broj koji služi kao nazivna veličina i približan je stvarnoj dimenziji. Nazivni promjer označuje se s oznakom DN nakon koje slijedi broj.

2.7.	„Fluidi” znači plinovi, kapljevine i pare u čistom stanju kao i njihove mješavine. Fluid može sadržavati suspenziju krutih tvari.

2.8.	„Nerastavljivi spojevi” znači spojevi koji se mogu rastaviti samo razaranjem.

2.9.	„Europsko odobrenje za materijale” znači tehnički dokument u kojem su opisana svojstva materijala namijenjenog za trajnu uporabu u proizvodnji tlačne opreme, a koji nije obuhvaćen niti jednom usklađenom normom.

3.   Ova Direktiva ne primjenjuje se na sljedeće:

3.1.

cjevovode koji se sastoje od cijevi ili sustava cijevi namijenjenih za transport bilo kojeg fluida ili tvari, prema instalaciji ili od nje (na kopnu ili na moru), počevši od i uključivši posljednji zaporni uređaj smješten unutar granica instalacije, uključujući svu dodatnu opremu konstruiranu posebno za cjevovode. Ovo se izuzimanje ne primjenjuje na standardnu tlačnu opremu poput one koja se može naći u redukcijskim stanicama ili u kompresorskim stanicama;

3.2.	cjevovode za dovod, distribuciju i ispust vode te pripadajuću opremu i glavne segmente ustava, tlačnih tunela, tlačnih šahtova za električne instalacije te njihov poseban pribor;

3.3.	opremu iz Direktive 87/404/EEZ o jednostavnim posudama pod tlakom;

3.4.	opremu iz Direktive Vijeća 75/324/EEZ od 20. svibnja 1975. o usklađivanju zakonodavstva država članica o aerosolnim raspršivačima (10);

3.5.

opremu namijenjenu za rad vozila iz sljedećih direktiva i njihovih priloga: — Direktiva Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (11), — Direktiva Vijeća 74/150/EEZ od 4. ožujka 1974. o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na homologaciju tipa traktora na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo (12), — Direktiva Vijeća 92/61/EEZ od 30. lipnja 1992. o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača (13);

3.6.

opremu koja nije razvrstana iznad kategorije I. u članku 9. ove Direktive te koju obuhvaća jedna od sljedećih direktiva: — Direktiva Vijeća 89/392/EEZ od 14. lipnja 1989. o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na strojeve (14), — Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 95/16/EZ od 29. lipnja 1995. o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na dizala (15), — Direktiva Vijeća 73/23/EEZ od 19. veljače 1973. o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na električnu opremu namijenjenu za uporabu unutar određenih naponskih granica (16), — Direktiva Vijeća 93/42/EEZ od 14. lipnja 1993. o medicinskim pomagalima (17), — Direktiva Vijeća 90/396/EEZ od 29. lipnja 1990. o usklađivanju zakonodavstva država članica o uređajima za izgaranje plinovitih goriva (18), — Direktiva 94/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. ožujka 1994. o usklađivanju zakonodavstva država članica o opremi i zaštitnim sustavima namijenjenim za uporabu u potencijalno eksplozivnim atmosferama (19);

3.7.	opremu iz članka 223. stavka 1. točke (b) Ugovora;

3.8.	opremu posebno konstruiranu za uporabu u nuklearnim postrojenjima čije zakazivanje može prouzrokovati širenje radioaktivnosti;

3.9.

opremu za kontrolu bušotina koja se koristi u istraživanju i pridobivanju nafte, plina i geotermalnih voda te u podzemnom skladištenju namijenjenu održavanju i/ili kontroli tlaka izvora. Ovo uključuje bušotinsku glavu (erupcijski uređaj), uređaje za sprečavanje eruptiranja, cijevne razdjelnike i svu opremu za pridobivanje;

3.10.

opremu koja obuhvaća kućišta ili mehanizme kod kojih se određivanje dimenzija, izbor materijala i način proizvodnje prvenstveno temelje na zahtjevima za dostatnu čvrstoću, krutost i stabilnost kako bi se zadovoljila statička i dinamička radna opterećenja ili drugi radni uvjeti te kod kojih tlak ne predstavlja značajan faktor pri konstruiranju. Takva oprema može uključivati: — strojeve, uključujući turbine i motore s unutrašnjim izgaranjem, — parne strojeve, plinske/parne turbine, turbo-generatore, kompresore, pumpe i uređaje za pokretanje;

3.11.

visoke peći uključujući sustav hlađenja peći, rekuperatore vrućeg zraka, odvajače prašine te ispirače izlaznih plinova visokih peći i direktne redukcijske kupolne peći uključujući hlađenje peći, plinske konvertere i posude za taljenje, pretaljivanje, otplinjavanje te lijevanje čeličnih i neželjeznih metala;

3.12.

kućišta za električnu opremu visokog napona poput sklopki, upravljačkih uređaja, transformatora i rotacionih strojeva;

3.13.

cijevi pod tlakom za sustave prijenosa, tj. za električne energetske i telefonske kabele;

3.14.

brodove, rakete, avione te pokretne izvanobalne jedinice kao i opremu posebno namijenjena za ugradnju na njih ili za njihov pogon;

3.15.

tlačnu opremu koja se sastoji od elastičnih ovojnica, poput pneumatika, zračnih jastuka, lopti za igranje, plovila za napuhavanje te ostalu sličnu tlačnu opremu;

3.16.

ispušne i usisne prigušivače zvuka;

3.17.

boce ili limenke za krajnju potrošnju gaziranih pića;

3.18.

posude konstruirane za prijevoz i distribuciju pića čiji PS 7V nije veći od 500 bara × l i čiji najveći dozvoljeni tlak ne prelazi 7 bara;

3.19.

opremu iz Konvencije ADR (20), RID (21), IMDG (22) i ICAO (23);

3.20.

radijatore i cijevi u sustavima toplovodnog grijanja;

3.21.

posude konstruirane za tekućine pod tlakom plina iznad tekućine ne većim od 0,5 bara.

Članak 2.

Nadzor nad tržištem

1.   Države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere kakao bi osigurale da se tlačna oprema i sklopovi iz članka 1. ove Direktive mogu staviti na tržište i staviti u uporabu samo onda kada ne ugrožavaju zdravlje i sigurnost ljudi, te gdje je to primjereno, domaćih životinja i imovine, pod uvjetom da su propisno montirani, održavani i korišteni u namijenjene svrhe.

2.   Odredbe ove Direktive ne utječu na pravo država članica da, imajući u vidu odredbe Ugovora, utvrde zahtjeve koje smatraju potrebnima kako bi osigurale zaštitu ljudi, a posebno radnika za vrijeme korištenja određene tlačne opreme ili sklopova pod uvjetom da to ne podrazumijeva izmjene na takvoj opremi ili sklopovima na način koji nije predviđen ovom Direktivom.

3.   Na sajmovima, izložbama, izlaganjima itd. države članice moraju dopustiti prikazivanje tlačne opreme ili sklopova iz članka 1. ove Direktive, a koji nisu u skladu s odredbama ove Direktive pod uvjetom da je jasno vidljivo kako nisu u skladu s odredbama te kako nisu na prodaju dok ih proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici ne uskladi. Za vrijeme predstavljanja poduzimaju se odgovarajuće sigurnosne mjere u skladu sa svim zahtjevima koje je utvrdilo nadležno tijelo određene države članice kako bi osiguralo sigurnost ljudi.

Članak 3.

Tehnički zahtjevi

1.   Tlačna oprema iz 1.1., 1.2., 1.3., i 1.4. mora zadovoljavati osnovne zahtjeve iz Priloga I.:

1.1.

Posude, osim onih iz 1.2., za: (a) plinove, ukapljene plinove, pod tlakom otopljene plinove, pare te one tekućine kod kojih tlak pare na najvišoj dozvoljenoj temperaturi prelazi 0,5 bara iznad standardnog atmosferskog tlaka (1 013 mbar), u sljedećim granicama: — za fluide iz Grupe 1. i volumena većeg od 1 l te umnoška PS i V većeg od 25 bara × l ili tlaka PS većeg od 200 bara (Prilog II., dijagram 1.), — za fluide iz Grupe 2. i volumena većeg od 1 l te umnoška PS i V većeg od 50 bara × l ili tlaka PS većeg od 1 000 bara te svi prenosivi aparati za gašenje požara i boce za disanje (Prilog II., dijagram 2.); (b) tekućine kod kojih tlak pare na najvišoj dozvoljenoj temperaturi ne prelazi 0,5 bara iznad standardnog atmosferskog tlaka (1 013 mbar) u sljedećim granicama: — za fluide iz Grupe 1. i volumena većeg od 1 l te umnoška PS i V većeg od 200 bara × l ili tlaka PS većeg od 500 bara (Prilog II., dijagram 3.), — za fluide iz Grupe 2. tlaka PS većeg od 10 bara te umnoška PS i V većeg od 10 000 bara × l ili tlaka PS većeg od 1 000 bara (Prilog II., dijagram 4.).

1.2.	Ložena ili na neki drugi način zagrijavana tlačna oprema kod koje postoji opasnost od pregrijavanja, a koja je namijenjena za proizvodnju pare ili vrele vode na temperaturama većim od 110 °C i volumena većeg od 2 l te svi tlačni lonci za kuhanje (Prilog II., dijagram 5.).

1.3.

Cijevi namijenjene za: (a) plinove, ukapljene plinove, pod tlakom otopljene plinove, pare te one tekućine kod kojih tlak pare na najvišoj dozvoljenoj temperaturi prelazi 0,5 bara iznad standardnog atmosferskog tlaka (1 013 mbar), u sljedećim granicama: — za fluide Grupe 1. s DN većim od 25 (Prilog II., dijagram 6.), — za fluide Grupe 2. i DN većim od 32 te umnoškom PS i DN većim od 1 000 bara (Prilog II., dijagram 7.); (b) tekućine kod kojih tlak pare na najvećoj dozvoljenoj temperaturi ne prelazi 0,5 bara iznad standardnog atmosferskog tlaka (1 013 mbar) u sljedećim granicama: — a fluide iz Grupe 1 i DN većim od 25 te umnoškom PS i DN većim od 2 000 bara (Prilog II., dijagram 8.), — za fluide Grupe 2 i PS većim od 10 bara, a DN većim od 200 te umnoškom PS i DN većim od 5 000 bara (Prilog II., dijagram 9.).

1.4.	Sigurnosni i tlačni pribori namijenjeni za opremu iz 1.1., 1.2. i 1.3. uključujući i slučajeve kada je ova oprema dio sklopa.

2.   Sklopovi iz članka 1. odjeljka 2.1.5. ove Direktive, a koji uključuju barem jedan dio tlačne opreme iz odjeljka 1. ovog članka te koji su nabrojani u 2.1., 2.2. i 2.3. ovog članka moraju zadovoljavati osnovnim zahtjevima iz Priloga I.

2.1.	Sklopovi namijenjeni za proizvodnju vodene pare ili vrele vode na temperaturi višoj od 110 °C koji uključuju barem jedan element ložene ili na neki drugi način grijane tlačne opreme kod koje postoji opasnost od pregrijavanja.

2.2.	Svi sklopovi osim onih iz 2.1, ako ih proizvođač namjerava staviti na tržište i staviti u uporabu kao sklopove.

2.3.

Iznimno od odredbe ovog stavka, sklopovi namijenjeni za proizvodnju tople vode na temperaturama do 110 °C koji su ručno loženi krutim gorivom i koji imaju PS × V veći od 50 bara × l moraju udovoljiti osnovnim zahtjevima iz Priloga I. odjeljaka 2.10., 2.11., 3.4., Priloga I. odjeljka 5. točke (a) i Priloga I. odjeljka 5. točke (d).

3.   Tlačna oprema i/ili sklopovi koji su ispod ili na granici propisanoj u odjeljcima 1.1., 1.2. i 1.3. te u odjeljku 2. moraju biti konstruirani i proizvedeni u skladu s dobrom inženjerskom praksom države članice kako bi se osigurala sigurna uporaba. Tlačna oprema i/ili sklopovi moraju sadržavati prikladne upute za uporabu te moraju nositi oznake prema kojima se identificira proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici. Takva oprema i/ili sklopovi ne smiju imati CE oznake iz članka 15. ove Direktive.

Članak 4.

Sloboda kretanja

1.

1.1. Države članice na temelju opasnosti zbog tlaka ne smiju zabraniti, ograničiti ili spriječiti stavljanje na tržište ili u uporabu, pod uvjetima koje je dao proizvođač tlačne opreme ili sklopova iz članka 1. ove Direktive koji su u skladu s ovom Direktivom te koji nose CE oznaku koja potvrđuje da su bili podvrgnuti ocjenjivanju sukladnosti u skladu s člankom 10. ove Direktive. 1.2. Države članice na temelju opasnosti zbog tlaka ne smiju zabraniti, ograničiti ili spriječiti stavljanje na tržište ili u uporabu tlačne opreme ili sklopova koji su u skladu s člankom 3. stavkom 3. ove Direktive.

2.   U svrhu sigurne i pravilne uporabe tlačne opreme i sklopova, države članice mogu zahtijevati da podaci iz Priloga I. odjeljaka 3.3. i 3.4. budu napisani na službenom jeziku/jezicima Zajednice koje u skladu s Ugovorom utvrđuje država članica u kojoj se nalaze krajnji korisnici opreme ili sklopa.

Članak 5.

Pretpostavka sukladnosti

1.   Države članice smatraju da su tlačna oprema i sklopovi koji nose CE oznaku kako je predviđeno u članku 15. ove Direktive te izjavu EZ o sukladnosti kako je predviđeno u Prilogu VII. u skladu sa svim odredbama ove Direktive, uključujući i ocjenu sukladnosti kako je predviđeno u članku 10. ove Direktive.

2.   Smatra se da tlačna oprema i sklopovi koji su u skladu s nacionalnim normama koje zamjenjuju usklađene norme čiji su identifikacijski brojevi objavljeni u Službenom listu Europskih zajednica ispunjava osnovne zahtjeve iz članka 3. ove Direktive. Države članice su dužne objaviti identifikacijske brojeve gore navedenih nacionalnih normi.

3.   Države članice osiguravaju poduzimanje odgovarajućih mjera kako bi omogućile socijalnim partnerima da se na državnoj razini uključe u postupak pripremanja i praćenja usklađenih normi.

Članak 6.

Odbor za tehničke norme i propise

Kada država članica ili Komisija smatraju da norme iz članka 5. stavka 2. ove Direktive ne ispunjavaju u potpunosti osnovne zahtjeve iz članka 3. ove Direktive, određena država članica ili Komisija o tome obavješćuje Stalni odbor osnovan prema članku 5. Direktive 83/189/EEZ i obrazlažu razloge za to. Odbor dostavlja mišljenje bez odlaganja.

Uzimajući u obzir mišljenje Odbora, Komisija obavješćuje državu članicu o tome je li potrebno povući te norme iz objavljenih podataka iz članka 5. stavka 2. ove Direktive.

Članak 7.

Odbor za tlačnu opremu

1.   Komisija može poduzeti sve odgovarajuće mjere za provedbu sljedećih odredbi:

Kada država članica, zbog ozbiljnih sigurnosnih razloga, smatra da

—	bi za jedan element ili čitavu porodicu tlačne opreme iz članka 3. stavka 3. ove Direktive morali važiti zahtjevi iz članka 3. stavka 1. ove Direktive, ili

—	bi za jedan sklop ili čitavu familiju sklopova iz članka 3. stavka 3. ove Direktive morali važiti zahtjevi iz članka 3. stavka 2. ove Direktive, ili

—	jedan element ili čitava familija tlačne opreme moraju biti klasificirani u drugu kategoriju, iznimno od zahtjeva iz Priloga II.,

mora dostaviti Komisiji opravdani zahtjev za poduzimanje potrebne mjere. Te se mjere donose u skladu s postupkom iz ovog članka stavka 3.

2.   Komisiji pomaže Stalni odbor (dalje u tekstu „Odbor”) kojeg čine predstavnici koje su imenovale države članice te kojem predsjedava predstavnik Komisije.

Odbor donosi poslovnik o radu.

3.   Predstavnik Komisije predlaže Odboru mjere koje je potrebno poduzeti. Odbor dostavlja svoje mišljenje o mjerama u roku koji predsjedatelj može odrediti prema hitnosti predmeta, ako je potrebno glasovanjem.

Mišljenje se unosi u zapisnik; uz to, svaka država članica ima pravo zahtijevati da se njeno mišljenje unese u zapisnik.

Komisija posebno vodi računa o mišljenju Odbora. Obavještava Odbor o načinu na koji je njegovo mišljenje uzeto u obzir.

4.   Odbor može, nadalje, ispitati svako pitanje koje se odnosi na primjenu ove Direktive i koje je postavio njegov predsjedavajući bilo na njegovu inicijativu ili na zahtjev države članice.

Članak 8.

Zaštitna klauzula

1.   Kada država članica utvrdi da bi tlačna oprema ili sklopovi iz članka 1. ove Direktive, koji nose znak CE te se koriste u svrhe za koje su namijenjeni, mogli ugroziti sigurnost ljudi te, prema potrebi, domaćih životinja ili imovine, poduzima sve odgovarajuće mjere da takvu opremu ili sklopove povuče s tržišta, zabrani njihovo stavljanje na tržište, njihovo stavljanje u uporabu ili njihovo korištenje te ograniči njihovo slobodno kretanje.

Država članica odmah obavješćuje Komisiju o svim takvim mjerama navodeći razloge za svoju odluku, a posebno je li neusklađenost nastala zbog:

(a)	neispunjavanje osnovnih zahtjeva iz članka 3. ove Direktive;

(b)	neispravne primjene normi iz članka 5. stavka 2. ove Direktive;

(c)	nedostataka u samim normama iz članka 5. stavka 2. ove Direktive;

(d)	nedostatak u europskom odobrenju za materijale za tlačnu opremu kao što je navedeno u članku 11. ove Direktive.

2.   Komisija se u najkraćem mogućem roku savjetuje sa zainteresiranim strankama. Ako, po završetku takvih savjetovanja, Komisija utvrdi da je mjera opravdana, o tome odmah obavješćuje državu članicu koja je pokrenula inicijativu, kao i ostale države članice.

Ako, po završetku takvih savjetovanja, Komisija utvrdi da je mjera neopravdana, o tome odmah obavješćuje državu članicu koja je pokrenula inicijativu te proizvođača ili njegovog ovlaštenog zastupnika s poslovnim nastanom u Zajednici. Ako je odluka, iz ovog članka stavka 1., osnovana na nedostatku u normama ili europskim odobrenjima za materijale te ako država članica koja je donijela odluku namjerava ostati pri toj odluci Komisija iznosi predmet pred odbor iz članka 6. ove Direktive i započinje postupak iz članka 6. stavka 1. ove Direktive.

3.   Kada tlačna oprema ili sklop koji ne ispunjava zahtjeve nosi znak CE, nadležna država članica poduzima odgovarajuće mjere protiv osobe(-a) koje su stavile znak CE te o tome obavješćuje Komisiju i druge države članice.

4.   Komisija vodi brigu o tome da se države članice obavijeste o napretku i ishodu postupka.

Članak 9.

Klasifikacija tlačne opreme

1.   Tlačna oprema iz članka 3. stavka 1. ove Direktive klasificira se u kategorije u skladu s Prilogom II., u skladu s rastućom razinom opasnosti.

Za potrebe takvog klasificiranja fluidi se dijele u dvije grupe u skladu s 2.1. i 2.2.

2.1.

Grupa 1. obuhvaća opasne fluide. Opasan fluid predstavlja tvar ili smjesu obuhvaćenu pojmom iz članka 2. stavka 2. Direktive Vijeća 67/548/EEZ od 27. lipnja 1967. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na razvrstavanjem, pakiranjem i označivanjem opasnih tvari (24). Grupa 1. obuhvaća fluide utvrđene na sljedeći način: — eksplozivne, — izrazito zapaljive, — jako zapaljive, — zapaljive (kada je najveća dozvoljena temperatura iznad plamišta), — vrlo toksične, — toksične, — oksidirajuće.

2.2.	Grupa 2. obuhvaća sve ostale fluide koji nisu navedeni u 2.1.

3.   Kada se posuda sastoji od više komora, klasificira se prema komori s najvišom kategorijom. Kada posuda sadrži nekoliko fluida, klasifikacija se vrši na temelju fluida koji zahtijeva najvišu kategoriju.

Članak 10.

Ocjena sukladnosti

1.

1.1. Prije stavljanja tlačne opreme na tržište proizvođač je dužan svaki dio opreme podvrgnuti postupku ocjene sukladnosti propisanom u Prilogu III., u skladu s uvjetima iz ovog članka. 1.2. Postupci ocjenjivanja sukladnosti koji se primjenjuju na element tlačne opreme da bi dobio CE oznaku utvrđuju se prema kategoriji u koju je oprema klasificirana kao što je opisano u članku 9. ove Direktive. 1.3. Postupci ocjenjivanja sukladnosti koji se primjenjuju na različite kategorije su sljedeći: — kategorija I. Modul A — kategorija II. Modul A1 Modul D1 Modul E1 — kategorija III. Modul B1 + D Modul B1 + F Modul B + E Modul B + C1 Modul H — kategorija IV. Modul B + D Modul B + F Modul G Modul H1 1.4. Tlačna se oprema podvrgava jednom od postupaka ocjenjivanja sukladnosti za kojeg se proizvođač opredijelio između onih predviđenih za kategoriju u koju je oprema klasificirana. Proizvođač može također primijeniti i postupak koji se odnosi na višu kategoriju ako ona postoji. 1.5. U okviru postupaka osiguranja kvalitete za opremu u kategoriji III. i IV. iz članka 3. odjeljka 1.1. točke (a), članka 3. odjeljka 1.1. točke (b) prve alineje i članka 3. odjeljka 1.2., tijelo za ocjenu sukladnosti mora, prilikom nenajavljenih kontrola, uzeti uzorak opreme iz proizvodnje ili skladišta kako bi provelo ili dalo provesti završno ocjenjivanje iz Priloga I. odjeljka 3.2.2. Proizvođač je dužan obavijestiti to tijelo o utvrđenom rasporedu proizvodnje. Tijelo za ocjenu sukladnosti dužno je provesti najmanje dvije kontrole za vrijeme prve godine proizvodnje. Učestalost svih sljedećih pregleda određuje tijelo za ocjenu sukladnosti na temelju kriterija iz odjeljka 4.4. odgovarajućih modula. 1.6. U slučaju jednokratne proizvodnje posuda i opreme iz kategorije III. iz članka 3. odjeljka 1.2. u postupku modula H, tijelo za ocjenu sukladnosti provodi završno ocjenjivanje za svaku jedinicu, kao što je navedeno u Prilogu I. odjeljku 3.2.2. Za tu potrebu, proizvođač mora obavijestiti to tijelo o utvrđenom rasporedu proizvodnje.

2.   Sklopovi iz članka 3. stavka 2. ove Direktive podvrgavaju se globalnom postupku ocjenjivanja sukladnosti koji obuhvaća:

(a)

ocjenu svakog elementa tlačne opreme koji pripada sklopu i koji je naveden u članku 3. stavku 1. ove Direktive, a koji nije prethodno bio zasebno podvrgnut postupku ocjenjivanja sukladnosti i dobio zasebnu CE oznaku; postupak ocjenjivanja sukladnosti utvrđuje se prema kategoriji svakog elementa opreme;

(b)	ocjenu objedinjenosti raznih komponenata sklopa, kao što je navedeno u Prilogu I. odjeljcima 2.3., 2.8. i 2.9. koja se utvrđuje po najvišoj kategoriji primjenjivoj na određenoj opremi osim one koja se primjenjuje na sav sigurnosni pribor;

(c)	ocjenu zaštite sklopa od prekoračenja dozvoljenih radnih parametara, kao što je navedeno u Prilogu I. odjeljcima 2.10. i 3.2.3. koja se mora provesti za najvišu kategoriju primjenjivu na elemente opreme koju treba zaštititi.

3.   Iznimno od ovog članka stavaka 1. i 2., nadležna tijela mogu u opravdanim slučajevima dopustiti stavljanje na tržište i stavljanje u uporabu na području određene države članice pojedinačne elemente tlačne opreme i sklopova iz članka 1. stavka 2. ove Direktive s obzirom na koje se nisu primijenili postupci iz ovog članka stavaka 1. i 2., a čija je uporaba namijenjena za potrebe eksperimenata.

4.   Zapisi i prepiska u vezi s ocjenom sukladnosti sastavljaju se na službenom jeziku/jezicima Zajednice koje u skladu s Ugovorom utvrđuju države članice u kojoj je tijelo odgovorno za provedbu ovih postupaka ima poslovni nastan ili na jeziku koje to tijelo prihvati.

Članak 11.

Europsko odobrenje za materijale

1.   Kao što je određeno u članku 1. odjeljku 2.9. ove Direktive, Europsko odobrenje za materijale izdaje na zahtjev jednog ili više proizvođača materijala ili opreme tijelo za ocjenu sukladnosti iz članka 12. ove Direktive posebno imenovano za tu zadaću. To tijelo određuje i provodi ili organizira provedbu odgovarajućih pregleda i ispitivanja kako bi potvrdilo sukladnost tipa materijala s odgovarajućim zahtjevima ove Direktive; u slučaju da se određeni materijali ocijene sigurnim za uporabu prije 29. studenoga 1999., tijelo za ocjenu sukladnosti dužno je, kada potvrđuje sukladnost, uzeti u obzir postojeće podatke.

2.   Prije izdavanja Europskog odobrenja za materijale, tijelo za ocjenu sukladnosti obavještava države članice i Komisiju tako da pošalju odgovarajuće podatke. U roku od tri mjeseca država članica ili Komisija mogu uputiti predmet Stalnom odboru osnovanom prema članku 5. Direktive 83/189/EEZ i obrazlažu razloge za to. Odbor dostavlja mišljenje bez odlaganja.

Prijavljeno tijelo izdaje europsko odobrenje za materijale uzimajući u obzir, prema potrebi, mišljenje Odbora i dostavljene primjedbe.

3.   Primjerak europskog odobrenja za materijale za tlačnu opremu dostavlja se državama članicama, prijavljenim tijelima i Komisiji. Komisija objavljuje i obnavlja popis Europskih odobrenja za materijale u Službenom listu Europskih zajednica.

4.   Pretpostavlja se da su materijali koji se koriste u proizvodnji tlačne opreme, a koji su u skladu s Europskim odobrenjima za materijale i čiji su referentni brojevi objavljeni u Službenom listu Europskih zajednica u skladu s odgovarajućim osnovnim zahtjevima Priloga I.

5.   Tijelo za ocjenu sukladnosti koje je izdalo Europsko odobrenje za materijale za tlačnu opremu, dužno je povući to odobrenje ako ustanovi da ga nije trebalo ni izdati ili kada je ta vrsta materijala obuhvaćena usklađenom normom. Ono je dužno odmah obavijestiti ostale države članice, prijavljena tijela i Komisiju o svakom povlačenju odobrenja.

Članak 12.

Tijela za ocjenu sukladnosti - prijavljena tijela

1.   Države članice obavješćuju Komisiju i ostale države članice o tijelima koja su imenovala za provedbu postupaka iz članka 10. i članka 11. ove Direktive zajedno s posebnim zadaćama za čiju su provedbu ta tijela imenovana te identifikacijskim brojevima koje im je na početku dodijelila Komisija.

Komisija objavljuje popis prijavljenih tijela u Službenom listu Europskih zajednica, uz identifikacijske brojeve koje im je dodijelila i zadatke zbog kojih su prijavljena. Komisija osigurava da popis bude redovito dopunjavan.

2.   Države članice primjenjuju mjerila iz Priloga IV. za ocjenjivanje tijela koja se moraju navesti u takvoj prijavi. Smatra se da tijela koja ispunjavaju mjerila ocjenjivanja predviđena odgovarajućim usklađenim normama ispunjavaju mjerila iz Priloga IV.

3.   Država članica koja potvrdi tijelo mora povući prijavu ako utvrdi da tijelo više ne ispunjava mjerila iz ovog članka stavka 2. Ona o tome odmah obavješćuje Komisiju i ostale države članice.

Članak 13.

Priznate neovisne organizacije

1.   Države članice obavješćuju Komisiju i ostale države članice o neovisnim organizacijama koje su ovlastile za obavljanje zadaća iz Priloga I. odjeljaka 3.1.2. i 3.1.3.

Komisija objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica popis ovlaštenih organizacija sa zadaćama zbog kojih su priznate. Komisija osigurava da popis bude redovito dopunjavan.

2.   Države članice primjenjuju mjerila iz Priloga IV. za priznavanje organizacija. Smatra se da organizacije koje ispunjavaju mjerila iz odgovarajućih usklađenih normi ispunjavaju odgovarajuća mjerila iz Priloga IV.

3.   Država članica koja je ovlastila organizaciju mora ukinuti takvo ovlaštenje ako utvrdi da organizacija više ne ispunjava mjerila iz ovog članka stavka 2.

O ukidanju ovlaštenja odmah obavješćuje ostale države članice i Komisiju.

Članak 14.

Korisnički inspektorat

1.   Iznimno od odredaba koje se odnose na zadaće koje izvršavaju prijavljena tijela, države članice mogu na svom području dopustiti stavljanje na tržište i uporabu tlačne opreme ili sklopova iz članka 1. ove Direktive čiju je sukladnost s osnovnim zahtjevima ocijenio korisnički inspektorat imenovan u skladu s mjerilima iz ovog članka stavka 8.

2.   Kada država članica imenuje korisnički inspektorat u skladu s mjerilima iz ovog članka ne može, na temelju opasnosti zbog tlaka, zabraniti, ograničiti ili spriječiti stavljanje na tržište ili stavljanje u uporabu, pod uvjetima predviđenima u ovom članku, tlačne opreme ili sklopova čiju je ocjenu sukladnosti donio korisnički inspektorat kojeg je imenovala druga država članica u skladu s kriterijima iz ovog članka.

3.   Tlačna oprema i sklopovi čiju je ocjenu sukladnosti donio korisnički inspektorat ne nosi CE oznaku.

4.   Navedena tlačna oprema i sklopovi mogu se koristiti samo u objektima kojima upravlja grupacija u čijem je sastavu i korisnički inspektorat. Grupacija je dužna primijeniti odgovarajuće sigurnosne mjere koje se odnose na tehničke specifikacije za konstrukciju, proizvodnju, inspekciju, održavanje i uporabu tlačne opreme i sklopova.

5.   Korisnički inspektorati djeluju isključivo za grupaciju čiji su dio.

6.   Postupci ocjenjivanja sukladnosti koje primjenjuju korisnički inspektorati jesu moduli A1, C1, F i G kao što je i opisano u Prilogu III.

7.   Države članice obavješćuju ostale države članice i Komisiju o tome koje su korisničke inspektorate ovlastile, o zadaćama koje su im povjerile te za svaki inspektorat prilažu popis objekata koji ispunjavaju odredbe ovog članka stavka 4.

8.   Prilikom imenovanja korisničkih inspektorata, države članice primjenjuju kriterije iz Priloga V. te se moraju pobrinuti da skupina kojoj inspektorat pripada primjenjuje kriterije iz ovog članka stavka 4. druge rečenice

9.   Država članica koja je imenovala korisnički inspektorat ukida ovlaštenje ako utvrdi da korisnički inspektorat više ne ispunjava kriterije iz ovog članka stavka 8. Država članica o tome obavješćuje ostale države članice i Komisiju.

10.   Komisija pratiti učinke ovog članka te ih vrednuje tri godine nakon datuma iz članka 20. stavka 3. ove Direktive. U ove svrhe države članice prosljeđuju Komisiji sve korisne podatke o provedbi ovog članka. U slučaju potrebe uz vrednovanja se dostavlja i prijedlog izmjena Direktive.

Članak 15.

CE oznaka

1.   Znak CE se sastoji od početnih slova „CE” u skladu s modelom iz Priloga VI.

Uz znak CE navodi se i identifikacijski broj tijela koje sudjeluje u postupku ocjene sukladnosti u fazi kontrole proizvodnje, kao što je navedeno u članku 12. stavku 1. ove Direktive

2.   CE oznaka se stavlja na vidljivom mjestu te mora biti čitljiva i neizbrisiva na svakom

—	elementu tlačne opreme iz članka 3. stavka 1. ove Direktive, ili

—	sklopa iz članka 3. stavka 2. ove Direktive,

koji je potpun ili u takvom stanju da omogućuje završno ocjenjivanje kao što je opisano u Prilogu I. odjeljku 3.2.

3.   CE oznaku nije potrebno staviti na svaki pojedini element tlačne opreme koji čini sklop kao što je navedeno u članku 3. stavku 2. ove Direktive. Zasebni elementi tlačne opreme koji već imaju CE oznaku prilikom ugradnje u sklop zadržavaju tu oznaku.

4.   Kada tlačna oprema ili sklop podliježu zahtjevima drugih propisa koji zahtijevaju stavljanje CE oznake, ona označuje da je tlačna oprema ili sklop sukladan sa zahtjevima tih propisa.

Kada jedan ili više propisa dopušta proizvođaču da odabere koje će propise primijeniti, CE oznaka označuje sukladnost samo s onim propisima koje je proizvođač primijenio. Tada se pojedinosti o tim propisima moraju navesti u dokumentima, obavijestima i uputama koje ti propisi zahtijevaju, a koje se prilažu uz tlačnu opremu ili sklop.

5.   Zabranjeno je stavljati na tlačnu opremu ili sklopove oznake čiji bi sadržaj ili oblik mogli navesti treće strane da ih zamijene za CE oznaku. Dozvoljeno je stavljanje svih drugih oznaka na tlačnu opremu ili sklopove, pod uvjetom da se time ne smanjuje vidljivost i čitljivost CE oznake.

Članak 16.

Neopravdano stavljanje CE oznake

Ne dovodeći u pitanje članak 8. ove Direktive:

(a)	kada država članica utvrdi da je CE oznaka neopravdano stavljena, proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju uskladiti proizvod s odredbama koje se odnose na CE oznaku i prestati kršiti uvjete koje je predvidjela država članica;

(b)	u slučaju daljnje neusklađenosti, država članica mora poduzeti sve potrebne mjere kako bi ograničila ili zabranila stavljanje na tržište određenog proizvoda ili osigurati da se taj proizvod povuče s tržišta u skladu s postupcima iz članka 8. ove Direktive.

Članak 17.

Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi tijela odgovorna za provedbu ove Direktive potaknuli na međusobnu suradnju te na osiguravanje podataka kako međusobno tako i prema Komisiji da bi pridonijeli provedbi ove Direktive.

Članak 18.

Odluke kojima se zahtijeva odbijanje ili ograničenje

Sve odluke donesene u skladu s ovom Direktivom koje ograničavaju stavljanje na tržište i stavljanje u uporabu ili kojom se zahtijeva povlačenje s tržišta tlačne opreme ili sklopova moraju biti detaljno obrazložene. O takvoj se odluci, kao i o pravnim lijekovima koji joj stoje na raspolaganju u skladu s važećim zakonodavstvom u toj državi članici i o rokovima za te pravne lijekove, odmah obavješćuje odnosna strana.

Članak 19.

Ukidanje

Vezano uz tlačnu opremu i sklopove iz ove Direktive, članak 22. Direktive 76/767/EEZ prestaje važiti 29. studenoga 1999.

Članak 20.

Prijenos i prijelazne odredbe

1.   Države članice donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 29. svibnja 1999. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kad države članice budu donosile mjere iz prvog podstavka, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine toga upućivanja određuju države članice.

Države članice primjenjuju te odredbe od 29. studenoga 1999.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredbi nacionalnog prava koje su donijele u području na koje se odnosi ova Direktiva.

3.   Države članice moraju dopustiti do 29. svibnja 2002. stavljanje na tržište tlačne opreme i sklopova koji su u skladu s važećim propisima na njihovom području na dan primjene ove Direktive te dopustiti da se takva oprema i sklopovi stave u uporabu nakon tog datuma.

Članak 21.

Adresati Direktive

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 246, 9.9.1993., str. 1. i SL C 207, 27.7.1994., str. 5.

(2)  SL C 52, 19.2.1994., str. 10.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 19. travnja 1994. (SL C 128, 9.5.1994., str. 61.), zajedničko stajalište Vijeća od 29. ožujka 1996. (SL C 147, 21.5.1996., str. 1.), Odluka Europskog parlamenta od 17. srpnja 1996. (SL C 261, 9.9.1996., str. 68.). Odluka Vijeća od 17. travnja 1997.

(4)  SL C 136, 4.6.1985., str. 1.

(5)  SL L 220, 8.8.1987., str. 48. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 93/68/EEZ (SL L 220, 30.8.1993., str. 1.).

(6)  SL L 262, 27.9.1976., str. 153. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

(7)  SL L 109, 26.4.1983., str. 8. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

(8)  SL L 220, 30.8.1993., str. 23.

(9)  SL C 102, 4.4.1996., str. 1.

(10)  SL L 147, 9.6.1975., str. 40. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 94/1/EZ (SL L 23, 28.1.1994., str. 28.).

(11)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 95/54/EZ (SL L 266, 8.11.1995., str. 1.).

(12)  SL L 84, 28.3.1974., str. 10. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

(13)  SL L 225, 10.8.1992., str. 72. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

(14)  SL L 183, 29.6.1989., str. 9. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 93/68/EEZ (SL L 220, 30.8.1993., str. 1.).

(15)  SL L 213, 7.9.1995., str. 1.

(16)  SL L 77, 26.3.1973., str. 29. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 93/68/EEZ (SL L 220, 30.8.1993., str. 1.).

(17)  SL L 169, 12.7.1993., str. 1.

(18)  SL L 196, 26.7.1990., str. 15. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 93/68/EEZ (SL L 220, 30.8.1993., str. 1.).

(19)  SL L 100, 19.4.1994., str. 1.

(20)  

ADR= Europski sporazum o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari.

(21)  

RID= Propisi o međunarodnom željezničkom prijevozu opasnih tvari.

(22)  

IMDG= Međunarodni pomorski kodeks o opasnim tvarima.

(23)  

ICAO= Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva.

(24)  SL 196, 16.8.1967., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 94/69/EZ (SL L 381, 31.12.1994., str. 1.).

---

PRILOG I.

OSNOVNI SIGURNOSNI ZAHTJEVI

UVODNE NAPOMENE

1.   Obveze koje proizlaze iz osnovnih zahtjeva za tlačnu opremu iz ovog priloga također se primjenjuju i na sklopove kod kojih postoje odgovarajuće opasnosti.

2.   Osnovni zahtjevi iz ove Direktive su obvezatni. Obveze utvrđene ovim osnovnim zahtjevima primjenjuju se samo ako postoje odgovarajuće opasnosti za određenu tlačnu opremu kada se ona koristi pod uvjetima koje proizvođač može predvidjeti.

3.   Proizvođač je dužan analizirati opasnosti kako bi identificirao one koji se odnose na njegovu opremu a posljedica su tlaka; on mora konstruirati i proizvesti opremu uzimajući u obzir provedenu analizu.

4.   Osnovni se zahtjevi moraju interpretirati i primijeniti na takav način da se uzme u obzir tehnika i postojeća praksa u vrijeme konstruiranja i proizvodnje, kao i tehnički i ekonomski zahtjevi koji odgovaraju viskom stupnju zaštite na radu.

1.   OPĆENITO

1.1.   Tlačna se oprema mora konstruirati, proizvesti i provjeriti te, gdje je to primjereno, opremiti i montirati tako da se, kada ju se stavi u uporabu, osigura njezina sigurnost u skladu s uputama proizvođača ili u predvidljivim radnim uvjetima.

1.2.   Prilikom odabira najprikladnijeg rješenja, proizvođač mora primijeniti utvrđena načela kako slijedi:

—	ukloniti ili smanjiti opasnosti u najvećoj mogućoj mjeri,

—	primijeniti odgovarajuće zaštitne mjere za opasnosti koje se ne mogu ukloniti,

—	prema potrebi, obavijestiti korisnike o ostalim opasnostima te naznačiti je li potrebno poduzeti odgovarajuće posebne mjere kako bi se smanjili rizici za vrijeme montiranja i/ili uporabe.

1.3.   Kada postoji opasnost od zlouporabe ili kada se takva opasnost može jasno predvidjeti, tlačna se oprema mora konstruirati tako da se spriječi opasnost od zlouporabe ili, ako to nije moguće, mora postojati odgovarajuće upozorenje koje kaže da se tlačna oprema ne smije koristiti na takav način.

2.   KONSTRUKCIJA

2.1.   Općenito

Tlačna oprema mora biti propisno konstruirana uzimajući u obzir sve odgovarajuće faktore kako bi se osigurala sigurnost tlačne opreme za vrijeme njezina vijeka trajanja.

Konstrukcija se mora temeljiti na odgovarajućim koeficijentima sigurnosti i metodama za koje je poznato da imaju odgovarajuće sigurnosne granice za sve načine otkazivanja opreme.

2.2.   Konstrukcija za odgovarajuću čvrstoću

2.2.1.   Tlačna oprema mora biti konstruirana za opterećenja koja odgovaraju njezinoj namjeni te za druge predvidljive uvjete rada. Posebno se moraju uzeti u obzir sljedeći faktori:

—	unutarnji/vanjski tlak,

—	temperatura okoline i radna temperatura,

—	statički tlak i masa sadržaja u probnim uvjetima i uvjetima rada,

—	opterećenja vezana za promet, vjetar, potres,

—	sile reakcija i momenti koji proizlaze od oslonaca, priključaka, cijevi itd.,

—	korozija i erozija, umor materijala itd.,

—	razdvajanje nestabilnih fluida.

Moraju se uzeti u obzir razna opterećenja koja se javljaju istodobno, uzimajući u obzir mogućnost njihovog istovremenog nastupanja.

2.2.2.   Konstrukcija na odgovarajuću čvrstoću se mora temeljiti na:

—	metodi proračuna opisanoj u 2.2.3. kao opće pravilo te, prema potrebi, dodatno i eksperimentalnoj metodi opisanoj u 2.2.4. ili

—	eksperimentalnoj metodi bez proračuna opisanoj u 2.2.4., kada je umnožak najvećeg dozvoljenog tlaka PS i volumena V manji od 6 000 bara×l ili kada je umnožak PS×DN manji od 3 000 bara.

2.2.3.   Metoda proračuna

(a)   Tlačna i druga opterećenja

Dozvoljena naprezanja tlačne opreme moraju biti ograničena obzirom na očekivane razumne načine otkazivanja u uvjetima rada. Zato se moraju primijeniti odgovarajući faktori sigurnosti kako bi se u potpunosti odstranila svaka nesigurnost koja proizlazi iz proizvodnje, stvarnih uvjeta rada, naprezanja, metode proračuna te svojstava i ponašanja materijala.

Primijenjene metode proračuna moraju osigurati sigurnosne granice koje su, gdje je to primjereno, u skladu sa zahtjevima iz odjeljka 7.

Gore navedenim zahtjevima se može udovoljiti tako da se, prema potrebi, primijeni jedna od sljedećih metoda ili, ako je neophodno, koristi kao dodatak jednoj ili u kombinaciji s drugom metodom:

—	konstrukcija putem formula,

—	konstrukcija putem analize,

—	konstrukcija putem mehanike loma;

(b)   Izdržljivost

Prilikom konstruiranja moraju se koristiti odgovarajući proračuni kako bi se utvrdila izdržljivost određene tlačne opreme.

Posebno:

—

proračunski tlakovi ne smiju biti manji od najvećih dozvoljenih tlakova uzevši u obzir statički i dinamički tlak fluida te razdvajanje nestabilnih fluida. Kada je posuda podijeljena na zasebne komore koje su pod tlakom, pregradna stijenka mora biti konstruirana na temelju najvećeg mogućeg tlaka komore u odnosu na najmanji mogući tlak u susjednoj komori,

—	proračunske temperature moraju uzeti u obzir odgovarajuće sigurnosne granice,

—	konstrukcija mora voditi računa o svim mogućim kombinacijama temperature i tlaka do kojih može doći u realno očekivanim uvjetima rada tlačne opreme,

—	najveća naprezanja i koncentracije naprezanja moraju biti u dopuštenim granicama,

—

pri proračunu na tlak moraju se koristiti vrijednosti koje odgovaraju svojstvima materijala, temeljenih na dokumentiranim podacima i uzimajući u obzir odredbe utvrđene u odjeljku 4. zajedno s odgovarajućim faktorima sigurnosti. Svojstva materijala koja treba uzeti u obzir, već prema primjenjivosti uključuju: — konvencionalnu granicu razvlačenja na proračunskoj temperaturi 0,2 % ili 1,0 % trajne deformacije (prema potrebi), — vlačnu čvrstoću, — statička izdržljivost, tj. otpornost puzanju, — umor materijala, — Youngov modul (modul elastičnosti), — odgovarajući iznos plastične deformacije, — udarnu žilavost, — lomnu žilavost,

—	odgovarajuće faktore zavarenog spoja koji se moraju primijeniti na svojstva materijala i koji ovise npr. o vrsti nerazornog ispitivanja, zavarenih materijala i predviđenih uvjeta rada,

—

konstrukciju kojom se moraju uzeti u obzir svi predvidljivi mehanizmi postepenog slabljenja materijala (npr. zbog korozije, puzanja, umora), u skladu s namjenom tlačne opreme. U uputama iz odjeljka 3.4. pažnja se mora skrenuti na posebne karakteristike konstrukcije koje su povezane s vijekom trajanja opreme, npr.: — za puzanje: proračunski sati rada na određenim temperaturama, — za umor: proračunski broj ciklusa na određenim razinama naprezanja, — za koroziju: konstrukcijski dodaci na koroziju;

(c)   Stabilnost

Kada izračunata debljina stijenke ne uključuje odgovarajuću stabilnost strukture, moraju se poduzeti nužne mjere kako bi se to ispravilo uzimajući u obzir rizike pri prijevozu i rukovanju.

2.2.4.   Konstrukcija temeljena na eksperimentu

Konstrukcija opreme se može djelomično ili u cijelosti potvrditi odgovarajućim programom ispitivanja koji se provodi na reprezentativnom uzorku opreme ili kategorije opreme.

Prije ispitivanja program ispitivanja mora biti jasno definiran te ga mora prihvatiti tijelo za ocjenu sukladnosti odgovorno za modul ocjene sukladnosti konstrukcije gdje on postoji.

Ovim se programom moraju definirati uvjeti ispitivanja i kriteriji prihvaćanja ili neprihvaćanja konstrukcije. Stvarne vrijednosti glavnih dimenzija i svojstva materijala od kojih je ispitivana oprema izrađena provjeravaju se prije ispitivanja.

Prema potrebi, za vrijeme ispitivanja mora se omogućiti promatranje kritičnih mjesta tlačne opreme s odgovarajućim instrumentima koji mogu dovoljno precizno zabilježiti naprezanja i deformacije.

Ispitni program mora uključivati sljedeće:

(a)

izdržljivost na tlak čija je svrha provjera da, pri tlaku u određenim sigurnosnim granicama koje su u vezi s najvećim dozvoljenim tlakom, kod opreme ne dođe do značajnijih propuštanja ili deformacija koje prelaze dopuštene vrijednosti. Ispitni tlak mora biti utvrđen na temelju razlika između vrijednosti geometrijskih karakteristika i svojstava materijala izmjerenih u uvjetima ispitivanja te vrijednosti koje se koriste pri konstrukciji. Moraju se uzeti u obzir razlike između ispitnih i proračunskih temperatura;

(b)	kada postoji opasnost od puzanja ili umora materijala, odgovarajuća ispitivanja određena na temelju uvjeta rada predviđenih za tlačnu opremu, npr. vrijeme rada na određenim temperaturama, broj ciklusa na određenim razinama opterećenja itd.;

(c)	prema potrebi, dodatna ispitivanja koja se tiču drugih faktora iz 2.2.1. kao što su korozija, vanjska oštećenja itd.

2.3.   Mjere za siguran rad i rukovanje

Način korištenja propisan za tlačnu opremu mora biti takav da unaprijed isključi svaki predvidljiv rizik u radu s opremom. Gdje je to primjereno, posebna se pažnja mora posvetiti:

—	otvaranju i zatvaranju,

—	opasnim ispuštanjima sigurnosnih i rasteretnih naprava,

—	uređajima koji sprečavaju fizički pristup dok je oprema pod tlakom ili vakuumom,

—	temperaturi površine uzimajući u obzir predviđen način korištenja,

—	razdvajanju nestabilnih fluida.

Posebno, tlačna oprema s revizionim otvorima mora imati automatski ili ručni uređaj koji omogućava korisniku da lako utvrdi kako otvaranje ne predstavlja opasnost. Nadalje, kada se otvaranje može sprovesti brzo, tlačna oprema mora imati uređaj koji će spriječiti otvaranje uvijek kada tlak ili temperatura fluida predstavljaju opasnost.

2.4.   Načini ispitivanja

(a)	Tlačna oprema mora biti konstruirana i izrađena tako da se mogu provesti sva potrebna ispitivanja sigurnosti.

(b)	Kada je potrebno osigurati stalnu sigurnost opreme, moraju postojati sredstva za određivanje unutarnjeg stanja opreme poput revizijskih otvora koji dozvoljavaju fizički pristup unutrašnjosti tlačne opreme tako da se odgovarajuća ispitivanja mogu provesti na siguran i ergonomičan način.

(c)

Mogu se primijeniti druga sredstva koja osiguravaju sigurnost rada tlačne opreme: — kada je premala za fizički pristup, ili — kada bi otvaranje tlačne opreme imalo negativan učinak na stanje unutrašnjosti, ili — kada se zna da sadržana tvar nije štetna za materijal od kojega je napravljena tlačna oprema i kada nije predvidljiv niti jedan drugi mehanizam degradacije.

2.5.   Načini drenaže i odzračivanja

Treba osigurati odgovarajuća sredstva za drenažu i odzračivanje tlačne opreme gdje je to potrebno:

—	da bi se izbjegli štetni učinci kao što je hidraulički udar ili implozija, korozija i nekontrolirane kemijske reakcije. Moraju se uzeti u obzir svi uvjeti rada i ispitivanja, a posebno ispitivanje na tlak,

—	kako bi se omogućilo čišćenje, inspekcija i održavanje u sigurnim uvjetima.

2.6.   Korozija ili drugi kemijski utjecaji

Prema potrebi se mora osigurati odgovarajući dodatak ili zaštita protiv korozije ili drugih kemijskih utjecaja uzimajući u obzir predvidljivu namjenu tlačne opreme.

2.7.   Trošenje

U slučajevima kod kojih može doći do jake erozije ili abrazije moraju se poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se:

—	smanjio taj učinak odgovarajućom konstrukcijom, npr. dodatnom debljinom materijala ili uporabom prevlaka ili platiranjem,

—	omogućila zamjena dijelova koji su najviše oštećeni,

—	u uputama iz 3.4 skrenula pažnja na mjere potrebne za stalnu sigurnu uporabu.

2.8.   Sklopovi

Sklopovi moraju biti konstruirani tako da:

—	dijelovi koji se moraju međusobno sastaviti budu pogodni i pouzdani za svoju namjenu,

—	svi dijelovi budu ispravno povezani i sklopljeni na odgovarajući način.

2.9.   Mjere za punjenje i pražnjenje

Tamo gdje je to primjereno, tlačna oprema mora biti tako konstruirana i opremljena armaturom ili priključcima za armaturu da se osigura sigurno punjenje i pražnjenje, posebno vezano za opasnosti kao što su:

(a)	prilikom punjenja: — prekomjerno punjenje ili prekomjerni tlak uzimajući posebno u obzir faktor punjenja i tlak pare na referentnoj temperaturi, — nestabilnost tlačne opreme;

(b)	prilikom pražnjenja: nekontrolirano ispuštanje fluida pod tlakom;

(c)	prilikom punjenja ili pražnjenja: nesigurno priključivanje ili odvajanje.

2.10.   Zaštita od prekoračenja dozvoljenih graničnih veličina za tlačnu opremu

Kada je u predvidljivim uvjetima dozvoljene granične veličine moguće prekoračiti, tlačna oprema mora biti opremljena ili mora imati priključke za odgovarajuće zaštitne uređaje osim ako se tu opremu ne namjerava zaštiti drugim zaštitnim uređajima u okviru sklopa.

Odgovarajući uređaj ili kombinacija takvih uređaja mora biti utvrđena na temelju karakteristika te opreme ili tog sklopa.

Odgovarajući zaštitni uređaji ili kombinacije uključuju:

(a)	sigurnosni pribor kao što je opisano u članku 1. odjeljku 2.1.3.;

(b)	prema potrebi, odgovarajuće uređaje za praćenje kao što su indikatori i/ili alarmi koji omogućuju automatsko ili ručno aktiviranje kako bi se tlačna oprema zadržala u okviru dopuštenih granica.

2.11.   Sigurnosni pribor

2.11.1.   Sigurnosni pribor mora:

—	biti konstruiran i napravljen tako da bude pouzdan i odgovarajući za svoju namjenu te se, prema potrebi, mora voditi računa o održavanju i zahtjevima za ispitivanja uređaja,

—	biti neovisan o drugim funkcijama, osim ako na njegovu sigurnosnu funkciju te druge funkcije nemaju utjecaja,

—	biti u skladu s odgovarajućim načelima konstruiranja kako bi se postigla odgovarajuća i pouzdana zaštita. Ova načela posebno uključuju sigurnosne sustave zaštićene od zakazivanja „fail-safe funkcija”, zalihost, različitost i samodijagnozu.

2.11.2.   Uređaji za ograničavanje tlaka

Ovi uređaji moraju biti projektirani tako da tlak ne može trajno prekoračiti najveći dozvoljeni tlak PS; međutim kratkotrajno prekoračenje tlaka koje je u skladu sa specifikacijama predviđenim u odjeljku 7.3., dozvoljeno je tamo gdje je to primjereno.

2.11.3.   Uređaji za praćenje temperature

Ovi uređaji moraju imati odgovarajuće vrijeme odziva na sigurnosnoj osnovi u skladu s funkcijom mjerenja.

2.12.   Vanjski požar

Prema potrebi, tlačna oprema mora biti tako konstruirana i ako treba opremljena odgovarajućim priborom ili priključcima za taj pribor kako bi udovoljila zahtjevima otpornosti na požar u slučaju vanjskog požara posebno uzimajući u obzir njezinu namjenu.

3.   PROIZVODNJA

3.1   Proizvodni postupci

Proizvođač se mora pobrinuti za stručnu provedbu mjera utvrđenih u fazi konstruiranja primjenom odgovarajućih tehnika i određenih postupaka, a posebno u svrhu.

3.1.1.   Priprema sastavnih dijelova

Priprema sastavnih dijelova (npr. oblikovanja i skošenja) ne smije prouzrokovati greške, pukotine ili promjene mehaničkih svojstava koje bi mogle štetiti sigurnosti tlačne opreme.

3.1.2.   Nerastavljivi spojevi

Nerastavljivi spojevi i područja oko njih ne smiju imati nikakve greške na površini ili u unutrašnjosti koje bi štetile sigurnosti opreme.

Svojstva nerastavljivih spojeva moraju odgovarati minimalnim svojstvima utvrđenima za materijale koji se spajaju osim ako u proračunu nisu posebno uzete u obzir druge odgovarajuće vrijednosti tih svojstava.

Kod tlačne opreme, nerastavljive spojeve sastavnih dijelova opreme koji su izvrgnuti tlaku i sastavne dijelove koji su izravno na nju spojeni mora ispitati odgovarajuće kvalificirano osoblje u skladu s odgovarajućim radnim postupcima.

Za tlačnu opremu kategorije II., III. i IV. radne postupke i osoblje mora odobriti priznata neovisna organizacija koja, po izboru proizvođača, može biti:

—	tijelo za ocjenu sukladnosti,

—	priznata neovisna organizacija kako je predviđeno člankom 13. ove Direktive.

Da bi dala odobrenje, priznata neovisna organizacija mora izvršiti preglede i ispitivanja kako je predviđeno u odgovarajućim usklađenim normama ili jednakovrijednim provjerama i ispitivanjima ili se mora pobrinuti da se ti pregledi i ispitivanja izvrše.

3.1.3.   Nerazorna ispitivanja

Kod tlačne opreme, nerazorna ispitivanja nerastavljivih spojeva mora izvršiti odgovarajuće kvalificirano osoblje. Za tlačnu opremu kategorije III. i IV. osoblje mora odobriti priznata neovisna organizacija u skladu s člankom 13. ove Direktive.

3.1.4.   Toplinska obrada

Kada postoji opasnost da proizvodni postupak promijeni svojstva materijala do te mjere da se ugrozi sigurnost tlačne opreme, mora se primijeniti odgovarajuća toplinska obrada u pojedinoj fazi proizvodnje.

3.1.5.   Sljedivost

Moraju se utvrditi i provoditi odgovarajući postupci identifikacije materijala od kojih su izrađeni sastavni dijelovi opreme koji doprinose otpornosti na tlak i to od preuzimanja, tijekom proizvodnje, pa sve do završnog ispitivanja proizvedene tlačne opreme.

3.2.   Završno ocjenjivanje

Tlačna se oprema mora podvrgnuti završnom ocjenjivanju kako je dolje opisano.

3.2.1.   Završna inspekcija

Tlačna oprema mora proći završnu inspekciju da se vizualno te provjerama pratećih dokumenata, ocijeni njezina sukladnost sa zahtjevima ove Direktive. Može se uzeti u obzir ispitivanje provedeno za vrijeme proizvodnje. Dok god je to potrebno iz sigurnosnih razloga završna se inspekcija može provesti s vanjske i unutarnje strane svakog dijela opreme, prema potrebi i za vrijeme proizvodnje (npr. kada više nije moguće izvršiti ispitivanja za vrijeme završne inspekcije).

3.2.2.   Tlačna proba

Završno ocjenjivanje tlačne opreme mora uključivati ispitivanje otpornosti na tlak, što je obično hidrostatska tlačna proba pri tlaku koji je, gdje je to primjereno, barem jednak vrijednosti utvrđenoj u odjeljku 7.4.

Za serijski proizvedenu tlačnu opremu iz kategorije I., ovo ispitivanje može se provoditi na statistički određenom broju uzoraka.

Kada je hidrostatska tlačna proba štetna ili nepraktična mogu se primijeniti druga priznata ispitivanja. Kada se provode ispitivanja otpornosti na tlak koja nisu hidrostatska tlačna proba, moraju se prije njihove provedbe primijeniti dodatne provjere kao nerazorna ispitivanja ili druge jednako važeće metode.

3.2.3.   Kontrola sigurnosnih uređaja

Kod sklopova, završno ocjenjivanje mora također uključivati provjeru sigurnosnih uređaja čija je namjena utvrditi potpunu sukladnost sa zahtjevima iz odjeljka 2.10.

3.3.   Stavljanje oznaka i pločice s tehničkim podacima

Pored CE oznake iz članka 15. ove Direktive, moraju se navesti sljedeći podaci:

(a)

za svu tlačnu opremu: — naziv i adresa ili drugi načini identifikacije proizvođača te, prema potrebi, njegovog ovlaštenog predstavnika s poslovnim nastanom u Zajednici, — godina proizvodnje, — identifikacija tlačne opreme prema vrsti, kao što je tip, serija ili serijska identifikacija i serijski broj, — ključna najviša/najniža dozvoljena ograničenja;

(b)

ovisno o vrsti tlačne opreme, podatke za sigurnu montažu, rukovanje ili uporabu te, prema potrebi, održavanje i periodične preglede kao što su: — volumen V tlačne opreme u litrama, — nazivni promjer za cijevi DN, — ispitni tlak PT izražen u barima i datum tlačne probe, — postavni tlak sigurnosnog uređaja u barima, — snaga (učin) tlačne opreme u kW, — priključni napon u V (voltima), — osnovna namjena, — faktor punjenja kg/l, — maksimalna masa punjenja u kg, — masa prazne opreme u kg, — kategorija proizvoda;

(c)	prema potrebi, može se postaviti upozorenje na tlačnoj opremi kojim se skreće pažnja na nepravilno korištenje koje je poznato iz prakse.

CE oznaka i potrebni podaci moraju se naznačiti na tlačnoj opremi ili na pločici koja je čvrsto pričvršćena za nju, uz sljedeće iznimke:

—	gdje je to moguće, može se koristiti odgovarajuća dokumentacija kako bi se izbjeglo ponavljanje oznaka zasebnih dijelova kao što su sastavni dijelovi cjevovoda namijenjeni za isti sklop. Ovo se primjenjuje na CE oznaku te druge oznake i naljepnice iz ovog Priloga;

—	kada je tlačna oprema malih dimenzija, npr. kada se radi o priboru, podaci iz (b) mogu biti napisani na naljepnici koja se lijepi na tu tlačnu opremu;

—	za označivanje mase punjenja te upozorenja iz (c) može se koristiti naljepnica i druga odgovarajuća sredstva pod uvjetom da su čitljiva u odgovarajućem vremenskom razdoblju.

3.4.   Upute za rad

(a)

Kada se tlačna oprema stavlja na tržište, mora imati odgovarajuće upute za korisnike sa svim potrebnim sigurnosnim podacima koji se odnose na sljedeće: — montažu, uključujući sklapanje različitih dijelova tlačne opreme, — stavljanje u uporabu, — uporaba, — održavanje, uključujući provjere od strane korisnika.

(b)	Upute moraju obuhvaćati podatke koji se nalaze na tlačnoj opremi u skladu s odjeljkom 3.3. osim identifikacije serije te, gdje je to primjereno, moraju biti popraćene tehničkom dokumentacijom, crtežima i shemama potrebnim za potpuno razumijevanje tih uputa.

(c)	Kada je to primjereno, te se upute moraju odnositi i na opasnosti koje nastaju prilikom nepravilne uporabe u skladu s odjeljkom 1.3. te posebne karakteristike konstrukcije u skladu s odjeljkom 2.2.3.

4.   MATERIJALI

Materijali koji se koriste za proizvodnju tlačne opreme moraju odgovarati toj primjeni u predviđenom vijeku trajanja ako nisu predviđene zamjene.

Materijali za zavarivanje i ostali materijali za spajanje moraju ispunjavati samo jedan odgovarajući zahtjev iz odjeljka 4.1., odjeljka 4.2. točke (a) i odjeljka 4.3. prvog podstavka na odgovarajući način kako pojedinačno tako i međusobno zavareni.

4.1.   Materijali za dijelove pod tlakom:

(a)

moraju imati odgovarajuća svojstva za sve radne uvjete koji se mogu predvidjeti i za sve uvjete ispitivanja, a posebno moraju biti dovoljno plastični i žilavi. Prema potrebi, karakteristike materijala moraju biti u skladu sa zahtjevima iz 7.5. Potrebna je izuzetna pažnja pri odabiru materijala kako bi se spriječio krti lom. Kada je iz određenih razloga nužno koristiti krti materijal moraju se poduzeti odgovarajuće mjere;

(b)	moraju biti dovoljno kemijski otporni na fluide koje se nalaze u tlačnoj opremi. Kemijska i fizikalna svojstva nužna za siguran rad ne smiju biti značajno umanjena u predviđenom vijeku trajanja opreme;

(c)	ne smiju biti značajno podložni starenju;

(d)	moraju odgovarati za predviđene postupke obrade;

(e)	moraju se odabrati tako da se izbjegnu međusobni nepoželjni učinci kada se spajaju različiti materijali.

(a)	proizvođač tlačne opreme mora na odgovarajući način odrediti vrijednosti potrebne za proračun iz odjeljka 2.2.3. te osnovne karakteristike materijala i njihovih uporaba iz odjeljka 4.1.;

(b)

u tehničkoj dokumentaciji proizvođač mora navesti dijelove koji se odnose na sukladnost sa specifikacijama materijala Direktive u jednom od sljedećih oblika: — korištenjem materijala koji su u skladu s usklađenim normama, — korištenjem materijala koji su obuhvaćeni europskim odobrenjem materijala tlačne opreme u skladu s člankom 11. ove Direktive, — korištenjem posebno odobrenih materijala;

(c)	za tlačnu opremu u kategoriji III. i IV. posebno odobrenje navedeno u trećoj alineji točke (b) mora dati tijelo za ocjenu sukladnosti koje provodi postupke ocjenjivanja sukladnosti dotične tlačne opreme.

4.3.   Proizvođač opreme mora poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurao da upotrijebljeni materijali budu u skladu sa specifikacijama. Posebno, dokumentacija koju priprema proizvođač materijala, a koja potvrđuje sukladnost sa specifikacijom, mora postojati za sve materijale.

Za glavne dijelove opreme kategorije II., III. i IV., koji su pod tlakom proizvođač mora izdati certifikat o posebnoj kontroli proizvoda.

Kada proizvođač materijala ima odgovarajući sustav osiguranja kvalitete koji je potvrđen od strane mjerodavnog tijela, te koji je udovoljio posebnom ocjenjivanju za materijale, pretpostavlja se da certifikat koji izdaje proizvođač potvrđuje sukladnost s odgovarajućim zahtjevima ovog odjeljka.

POSEBNI ZAHTJEVI ZA TLAČNU OPREMU

Uz zahtjeve iz odjeljka 1. do 4, sljedeći se zahtjevi primjenjuju na tlačnu opremu iz odjeljaka 5. i 6.

5.   LOŽENA TLAČNA OPREMA ILI ZAGRIJAVANA NA NEKI DRUGI NAČIN UZ OPASNOST OD PREGRIJAVANJA KAKO JE NAVEDENO U ČLANKU 3. STAVKU 1.

Ova tlačna oprema uključuje:

—

generatore pare i vrele vode iz članka 3. odjeljka 1.2. ove Direktive, kao što su loženi parni kotlovi i vrelovodni kotlovi, pregrijači i dogrijači, kotlovi na otpadnu toplinu, kotlovi za spaljivanje otpada, kotlovi koji se zagrijavaju električnom energijom s elektrodama ili uronjivim grijačima, tlačna kuhala zajedno s njihovim priborom i gdje je to primjereno, sustavima pripreme napojne vode i dovoda goriva,

—	procesnu opremu za zagrijavanje koja se ne odnosi na proizvodnju pare i vrele vode koja je obuhvaćena člankom 3. Odjeljkom 1.1. ove Direktive, kao što su grijači za kemijske i druge slične postupke te oprema pod tlakom za preradu hrane.

Ova se tlačna oprema mora proračunati, konstruirati i izraditi tako da se izbjegne i maksimalno smanji rizik značajnih gubitaka sadržaja do kojeg može doći zbog pregrijavanja. Posebno se treba pobrinuti da se, gdje je to primjenjivo:

(a)	osiguraju odgovarajuće mjere zaštite kako bi se ograničili radni parametri kao što su dovođenje i odvođenje topline te, gdje je primjenjivo, i razina tekućine u svrhu izbjegavanja rizika od lokalnog i sveukupnog pregrijavanja;

(b)	postavi mjesto za uzorkovanje gdje je potrebno odrediti svojstva fluida kako bi se izbjegli rizici vezani uz taloženje i/ili koroziju;

(c)	poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se uklonile opasnosti od šteta koje uzrokuju talozi;

(d)	omogući sigurno odvođenje preostale topline nakon obustave rada;

(e)	poduzmu koraci kako bi se izbjeglo opasno akumuliranje zapaljivih smjesa gorivih tvari i zraka ili povratni plamen.

6.   CJEVOVODI IZ ČLANKA 3. ODJELJKA 1.3.

Konstrukcija i izrada mora:

(a)	na odgovarajući način spriječiti opasnost od prekomjernog naprezanja zbog nemogućnosti slobodnog istezanja ili prevelikih sila, koje nastaju npr. na prirubnicama, priključcima, elastičnim vezama ili spojnicama ostvarenih zbog oslonaca, uležištenja, sidrenja, vođenja ili prednaprezanja;

(b)	izbjeći štetu zbog hidrauličkog udara ili korozije tamo gdje postoji mogućnost kondenzacije plinova i para unutar cjevovoda putem drenaže ili uklanjanja taloga na najnižim mjestima;

(c)	pažnju posvetiti mogućoj šteti koju uzrokuju turbulencija ili vrtloženje. Pri tome se primjenjuju odgovarajući dijelovi iz 2.7;

(d)	pažnju posvetiti opasnosti od umora materijala uzrokovanog vibracijama u cijevima;

(e)	kada se u cjevovodu nalaze fluidi iz grupe 1. treba poduzeti odgovarajuće sigurnosne mjere za zatvaranje odvojaka cjevovoda čija veličina predstavlja značajnu opasnost;

(f)	rizik nenamjernog ispuštanja svesti na minimum. Pri tome izlazi odvodnih sigurnosnih cijevi moraju biti jasno i trajno označeni, označujući i sadržani fluid;

(g)	osigurati da se položaj i trasa podzemnog cjevovoda označi barem na tehničkoj dokumentaciji kako bi se olakšalo sigurno održavanje, inspekcija ili popravci.

7.   SPECIFIČNI KVANTITATIVNI ZAHTJEVI ZA ODREĐENU TLAČNU OPREMU

Sljedeće se odredbe primjenjuju kao opće pravilo. Međutim, kada se ne primjenjuju uključujući i slučajeve kada se materijali posebno ne navode i kada se usklađene norme ne primjenjuju, proizvođač mora dokazati da su poduzete odgovarajuće mjere kako bi se postigla tražena opća razina sigurnosti.

Ovaj odjeljak je sastavni dio Priloga I. Odredbe predviđene u ovom odjeljku nadopunjuju osnovne zahtjeve odjeljaka od 1. do 6. za tlačnu opremu na koju se primjenjuju.

7.1.   Dozvoljena naprezanja

7.1.1.   Simboli

Re/t, granica razvlačenja, označuje vrijednost na proračunskoj temperaturi od:

—	gornju granicu razvlačenja za materijale koji imaju gornju i donju granicu razvlačenja,

—	1,0 % konvencionalna granica razvlačenja za austenitne čelike i nelegirani aluminij,

—	0,2 % konvencionalna granica razvlačenja u drugim slučajevima.

Rm/20 označuje najmanju vrijednost vlačne čvrstoće kod 20 °C.

Rm/t označuje vlačnu čvrstoću na proračunskoj temperaturi.

7.1.2.   Dozvoljeno glavno membransko naprezanje za pretežno statičko opterećenje i kod temperatura kod kojih ne dolazi do značajnog puzanja materijala ne smije premašiti najmanju od sljedećih vrijednosti za upotrijebljeni materijal:

—	u slučaju feritnih čelika uključujući normalizirani (normalizirani valjani) čelik, a isključujući sitno zrnate čelike i posebno toplinski obrađene čelike, 2/3 od Re/t i 5/12 od Rm/20;

—	u slučaju austenitnih čelika, — ako njegova istezljivost prelazi 30 %, 2/3 od Re/t, — ili, alternativno, ako njegova istezljivost prelazi 35 %, 5/6 od Re/t i 1/3 od Rm/t,

—	u slučaju nelegiranog ili nisko legiranog čeličnog lijeva, 10/19 od Re/t i 1/3 od Rm/20,

—	u slučaju aluminija, 2/3 od Re/t,

—	u slučaju aluminijskih legura isključujući precipitacijski očvrsnute legure, 2/3 od Re/t i 5/12 od Rm/20.

7.2.   Koeficijenti zavara

Kod zavarenih spojeva, koeficijent zavara ne smije prelaziti sljedeće vrijednosti:

—	za opremu koja je podvrgnuta razornim i nerazornim ispitivanjima, koja potvrđuju da čitava serija spojeva ne pokazuje nedostatke: 1,

—	za opremu koja je podvrgnuta nerazornim ispitivanjima na slučajnom uzorku: 0,85,

—	za opremu koja je podvrgnuta samo vizualnoj inspekciji kao vrsti nerazornog ispitivanja: 0,7.

Ako je potrebno, moraju se uzeti u obzir vrsta naprezanja te mehanička i tehnološka svojstva spoja.

7.3.   Uređaji za ograničavanje tlaka, namijenjeni za posude pod tlakom

Trenutačni porast tlaka iz 2.11.2. mora se ograničiti s 10 % najvećeg dozvoljenog tlaka.

7.4.   Hidrostatički ispitni tlak

Kod posuda pod tlakom, hidrostatički ispitni tlak iz 3.2.2. ne smije biti manji od:

—	onog koji odgovara maksimalnom opterećenju kojem je oprema podvrgnuta u radu, uzimajući u obzir najveći dozvoljeni tlak i najveću dozvoljenu temperaturu, pomnožen s koeficijentom 1,25 ili

—	najvećeg dozvoljenog tlaka pomnoženog s koeficijentom 1,43, bez obzira koji je od njih veći.

7.5.   Karakteristike materijala

Ako nisu potrebne druge vrijednosti u skladu s drugim kriterijima koja se moraju uzeti u obzir, čelik se smatra dovoljno podatnim da ispuni zahtjeve iz odjeljka 4.1. točke (a) ako, prilikom ispitivanja vlačne čvrstoće izvršenog po standardnom postupku, njegova istezljivost nije manja od 14 %, a udarni rad loma izmjeren na ispitnom uzorku prema ISO V. nije manji od 27 J, na temperaturi ne višoj od 20 °C, ali koja nije veća od najmanje predviđene radne temperature.

---

PRILOG II.

DIJAGRAMI OCJENJIVANJA SUKLADNOSTI

1.   Kategorije modula su označene na sljedeći način u tablicama:

I.	=	Modul A
II.	=	Modul A1, D1, E1
III.	=	Moduli B1 + D, B1 + F, B + E, B + C1, H
IV.	=	Moduli B + D, B + F, G, H1

2.   Sigurnosni pribor iz članka 1. odjeljka 2.1.3. i članka 3. odjeljka 1.4. klasificiran je u kategoriji IV. Međutim, iznimno od toga, sigurnosni pribor proizveden za posebnu opremu može biti klasificiran u istoj kategoriji kao i oprema koju štiti.

3.   Tlačni pribor iz članka 1. odjeljka 2.1.4. i članka 3. odjeljka 1.4. klasificiran je na temelju:

—	maksimalnog dozvoljenog tlaka PS i

—	volumena V ili nazivnog promjera DN, prema potrebi, te

—	grupe fluida za koju je namijenjen,

a odgovarajući dijagram za posude ili cjevovode mora se upotrebljavati kako bi se odredila kategorija ocjenjivanja sukladnosti.

Kada su i volumen i nazivni promjer primjereni alineji 2., tlačni se pribor mora klasificirati prema onom dijagramu koji ga svrstava u višu kategoriju.

4.   U sljedećim dijagramima za ocjenu sukladnosti granične linije označuju gornju granicu za svaku kategoriju.

Iznimno, posude koje su namijenjene za nestabilne plinove i pripadaju unutar kategorija I. i II. na temelju dijagrama 1. moraju se klasificirati u kategoriju III.

Iznimno, prenosivi aparati za gašenje požara i boce za opremu za disanje moraju se klasificirati najniže u kategoriju III.

Iznimno, uređaji koji su namijenjeni za proizvodnju tople vode kako je navedeno u članku 3. odjeljku 2.3. moraju biti podvrgnuti EZ ispitivanju konstrukcije (Modul B1) vezano za njihovu sukladnost s osnovnim zahtjevima iz Priloga I. odjeljaka 2.10., 2.11., 3.4., Priloga I. odjeljka 5. točke (a) i Priloga I. odjeljka 5. točke (d) ili provjeri potpunog osiguranja kvalitete (Modul H).

Iznimno, konstrukcija tlačnih kuhala mora biti podvrgnuta postupku ocjenjivanja sukladnosti koji odgovara najmanje jednom od modula kategorije III.

Iznimno, cjevovodi namijenjeni za nestabilne plinove koji pripadaju unutar kategorija I. ili II. na temelju dijagrama 6. moraju biti klasificirani u kategoriju III.

Iznimno, svi cjevovodi koji sadrže fluide na temperaturi većoj od 350 °C i koji pripadaju u kategoriju II. na temelju dijagrama 7. moraju biti klasificirani u kategoriju III.

---

PRILOG III.

POSTUPCI OCJENJIVANJA SUKLADNOSTI

Obveze koje proizlaze iz odredaba o tlačnoj opremi u ovom Prilogu primjenjuju se i na sklopove.

Modul A (unutarnja kontrola proizvodnje)

1.   Ovim se modulom opisuje postupak kojim proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici koji izvršava obveze iz odjeljka 2. osigurava i izjavljuje da tlačna oprema ispunjava zahtjeve iz ove Direktive koja se na nju primjenjuje. Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju staviti CE oznaku na svaku jedinicu tlačne opreme te sastaviti pisanu Izjavu o sukladnosti.

2.   Proizvođač mora sastaviti tehničku dokumentaciju iz odjeljka 3. te ju on ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju staviti na raspolaganje odgovarajućim nadležnim tijelima u svrhu inspekcije u razdoblju od deset godina nakon proizvodnje posljednje tlačne opreme.

Kada u Zajednici ne postoji proizvođač, a niti njegov ovlašteni predstavnik, osoba koja stavlja na tržište Zajednice tlačnu opremu odgovorna je za stavljanje na raspolaganje tehničke dokumentacije.

3.   Tehnička dokumentacija mora omogućiti ocjenu sukladnosti tlačne opreme sa zahtjevima ove Direktive. Tehnička dokumentacija mora u onoj mjeri koliko je to bitno za takvu ocjenu, obuhvaćati konstrukciju, proizvodnju, način rada tlačne opreme te sadržavati:

—	opis općih karakteristika tlačne opreme,

—	sklopni crtež te radioničke crteže i sheme sastavnih dijelova, podsklopova, način spajanja itd.,

—	opise i objašnjenja potrebna za razumijevanje navedenih crteža i shema te način rada tlačne opreme,

—	popis normi iz članka 5. ove Direktive koje se primjenjuju u cijelosti ili samo djelomično te opis rješenja kojima se ispunjavaju osnovni zahtjevi Direktive kada norme iz članka 5. nisu primijenjene,

—	rezultate proračuna konstrukcije, izvršenih ispitivanja itd.,

—	ispitne izvještaje.

4.   Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju, uz tehničku dokumentaciju, čuvati i primjerak izjave o sukladnosti.

5.   Proizvođač mora poduzeti sve potrebne mjere kako bi proizvodni proces osigurao da proizvedena tlačna oprema bude u skladu s tehničkom dokumentacijom iz odjeljka 2. te sa zahtjevima Direktive koja se na nju primjenjuje.

Modul A1 (unutarnja ispitivanja proizvodnje uz praćenje završne ocjene)

Uz zahtjeve modula A također se provodi završna ocjena koju provodi proizvođač, a kontrolira ga prilikom nenajavljenih posjeta tijelo za ocjenu sukladnosti koje odabire proizvođač.

Za vrijeme takvih posjeta tijelo za ocjenu sukladnosti mora:

—	utvrditi da proizvođač uistinu provodi završnu ocjenu u skladu s Prilogom I. odjeljkom 3.2.,

—	uzeti uzorke tlačne opreme iz proizvodnje ili skladišta kako bi provelo provjere. Tijelo za ocjenu sukladnosti određuje broj komada opreme za uzorkovanje te procjenjuje je li potrebno provesti ili dati provesti cjelokupnu ili djelomičnu završnu ocjenu uzoraka tlačne opreme.

U slučaju da se utvrdi da jedan ili više elemenata tlačne opreme ne zadovoljava zahtjevima, tijelo za ocjenu sukladnosti poduzet će odgovarajuće mjere.

Pod odgovornošću tijela za ocjenu sukladnosti proizvođač mora staviti identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti na svaki element tlačne opreme.

Modul B (EZ pregled tipa)

1.   Ovim se modulom opisuje postupak kojim tijelo za ocjenu sukladnosti provjerava i potvrđuje da reprezentativni uzorak tlačne opreme zadovoljava zahtjeve Direktive koja se na nju primjenjuje.

2.   Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju podnijeti zahtjev za EZ pregled tipa jednom tijelu za ocjenu sukladnosti po vlastitom izboru.

Zahtjev mora sadržavati:

—	ime i adresu proizvođača te ime i prezime ovlaštenog predstavnika ako on podnosi zahtjev,

—	pisanu izjavu da takav zahtjev nije upućen niti jednom drugom tijelu za ocjenu sukladnosti,

—	tehničku dokumentaciju opisanu u odjeljku 3.

Podnositelj zahtjeva mora staviti na raspolaganje tijelu za ocjenu sukladnosti reprezentativni uzorak tlačne opreme (dalje u tekstu: tip). U slučaju da to zahtijeva program ispitivanja, tijelo za ocjenu sukladnosti može zahtijevati veći broj uzoraka.

Tip može obuhvatiti različite izvedbe tlačne opreme pod uvjetom da razlike među njima ne utječu na razinu sigurnosti.

3.   Tehničkom se dokumentacijom omogućuje ocjenjivanje sukladnosti tlačne opreme sa zahtjevima Direktive koja se na nju primjenjuje. Tehnička dokumentacija treba, u mjeri koliko je to potrebno za ocjenu sukladnost, sadržavati sljedeće:

—	opis tipa,

—	sklopni crtež, radioničke crteže te sheme sastavnih dijelova, podsklopova, način povezivanja itd.,

—	opise i objašnjenja potrebna za razumijevanje navedenih crteža i shema te načina rada tlačne opreme,

—	popis normi iz članka 5. ove Direktive koje se primjenjuju u cijelosti ili samo djelomično te opisi rješenja kojima se ispunjavaju osnovni zahtjevi Direktive kada se norme iz članka 5. ove Direktive ne primjenjuju,

—	rezultate proračuna konstrukcije, izvršenih ispitivanja itd.,

—	izvještaje ispitivanja,

—	podatke koji se odnose na ispitivanja predviđena u proizvodnji,

—	podatke koji se odnose na potrebne kvalifikacije ili odobrenja u skladu s Prilogom I. odjeljcima 3.1.2. i 3.1.3.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora:

4.1.   provjeriti tehničku dokumentaciju, potvrditi da je tip proizveden u skladu s njom te identificirati sastavne dijelove konstruirane u skladu s odgovarajućim odredbama normi iz članka 5. ove Direktive, kao i one na koje zahtjevi tih norma nisu primijenjeni.

Tijelo za ocjenu sukladnosti učiniti sljedeće:

—	provjeriti tehničku dokumentaciju vezano za konstrukciju i proizvodne postupke,

—	procijeniti korištene gradbene materijale kada oni nisu u skladu s odgovarajućim usklađenim normama ili s europskim odobrenjem za materijale za tlačnu opremu te provjeriti certifikate koje je izdao proizvođač materijala u skladu s Prilogom I. odjeljkom 4.3.,

—	odobriti postupke za nerastavljive spojeve dijelova tlačne opreme ili provjeriti da su oni prethodno odobreni u skladu s Prilogom I. odjeljkom 3.1.2.,

—	potvrditi da je osoblje koje je zaduženo za nerastavljive spojeve dijelova tlačne opreme i izvođenje nerazornih ispitivanja kvalificirano ili odobreno u skladu s Prilogom I. odjeljcima 3.1.2. ili 3.1.3.

4.2.   Provesti ili dati provesti odgovarajuće preglede i potrebna ispitivanja kako bi utvrdilo ispunjavaju li rješenja koja je proizvođač donio osnovne zahtjeve Direktive u slučajevima kada se norme iz članka 5. ove Direktive ne primjenjuju.

4.3.   Provesti ili dati provesti odgovarajuće preglede i potrebna ispitivanja kako bi utvrdilo, u slučaju kada proizvođač odabere primjenu određenih norma, primjenjuju li se uistinu te norme.

4.4.   Dogovoriti s podnositeljem mjesto gdje će se izvršiti pregledi i potrebna ispitivanja.

5.   Kada je tip u skladu s odredbama Direktive koja se na nju primjenjuje, tijelo za ocjenu sukladnosti mora podnositelju izdati certifikat o pregledu tipa. Certifikat mora biti valjan deset godina nakon čega se može produžiti, mora sadržavati ime i adresu proizvođača, zaključke pregleda i potrebne podatke za identifikaciju odobrenog tipa.

Popis odgovarajućih dijelova tehničke dokumentacije mora se priložiti certifikatu, a jedan primjerak mora zadržati tijelo za ocjenu sukladnosti.

U slučaju ako tijelo za ocjenu sukladnosti odbije proizvođaču ili njegovom ovlaštenom predstavniku s poslovnim nastanom u Zajednici izdati certifikat o pregledu tipa, ono mora dati detaljne razloge za odbijanje i upute o pravnom lijeku.

6.   Podnosilac mora obavijestiti tijelo za ocjenu sukladnosti kod kojeg se nalazi tehnička dokumentacija koja se odnosi na certifikat o pregledu tipa o svim izmjenama na odobrenoj tlačnoj opremi. U slučaju kada one mogu utjecati na sukladnost s osnovnim zahtjevima ili propisanim uvjetima rada potrebno je provesti dodatno potvrđivanje. Ova se dodatna potvrda izdaje u obliku dodatka izvornom certifikatu o pregledu tipa.

7.   Svako tijelo za ocjenu sukladnosti mora dostaviti državama članicama odgovarajuće podatke o povučenim certifikatima o pregledu tipa te, na zahtjev, i o izdanim certifikatima o pregledu tipa.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora također dostaviti drugim tijelima za ocjenu sukladnosti odgovarajuće informacije o povučenim ili odbijenim certifikatima o pregledu tipa.

8.   Drugim se tijelima za ocjenu sukladnosti mogu dostaviti primjerci potvrda o EZ pregledu tipa i/ili njihovi dodaci.

Sve što se prilaže uz potvrde mora stajati na raspolaganju drugim tijelima za ocjenu sukladnosti.

9.   Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju, uz tehničku dokumentaciju, čuvati primjerke certifikata o pregledu tipa te njihove dodatke deset godina nakon proizvodnje posljednjeg komada predmetne tlačne opreme.

Kada u Zajednici ne postoji proizvođač, a niti njegov ovlašteni predstavnik, osoba koja stavlja na tržište Zajednice tlačnu opremu odgovorna je za stavljanje na raspolaganje tehničke dokumentacije.

Modul B1 (EZ pregled konstrukcije)

1.   Ovim se modulom opisuje postupak kojim tijelo za ocjenu sukladnosti provjerava i potvrđuje da konstrukcija tlačne opreme zadovoljava osnovnim zahtjevima Direktive koja se na nju primjenjuje.

Nije obavezna primjena eksperimentalne metode za konstrukciju utvrđene u Prilogu I. odjeljku 2.2.4.

2.   Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju podnijeti zahtjev za pregled konstrukcije samo jednom tijelu za ocjenu sukladnosti.

Zahtjev mora sadržavati:

—	ime i adresu proizvođača te ime i adresu ovlaštenog predstavnika ako on podnosi zahtjev,

—	pisanu izjavu kojom se potvrđuje da zahtjev nije upućen niti jednom drugom tijelu za ocjenu sukladnosti,

—	tehničku dokumentaciju opisanu u odjeljka 3.

Zahtjevom može obuhvatiti različite izvedbe tlačne opreme pod uvjetom da razlike među njima ne utječu na razinu sigurnosti.

3.   Tehnička dokumentacija treba, u mjeri koliko je to potrebno za ocjenu, obuhvaćati konstrukciju, proizvodnju, način rada tlačne opreme te sadržavati sljedeće:

—	opis općih karakteristika tlačne opreme,

—	sklopne crteže, radioničke crteže i sheme dijelova, podsklopova, načine spajanja itd.,

—	opise i objašnjenja potrebna za razumijevanje navedenih crteža i shema te način rada tlačne opreme,

—	popis normi iz članka 5. ove Direktive koje se primjenjuju u cijelosti ili samo djelomično te opis rješenja kojima se ispunjavaju osnovni zahtjevi Direktive kada se norme iz članka 5. ove Direktive ne primjenjuju,

—	potrebne dodatne dokaze o prikladnosti konstrukcije, a posebno kada se norme iz članka 5. ove Direktive ne primjenjuju u potpunosti; ovaj dodatni dokaz mora sadržavati rezultate ispitivanja koji su izvršeni u odgovarajućim laboratorijima proizvođača ili u njegovo ime,

—	rezultate proračuna konstrukcije, izvršenih provjera itd.,

—	podatke koji se odnose na potrebne kvalifikacije ili odobrenja u skladu s Prilogom I. odjeljcima 3.1.2. i 3.1.3.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora:

4.1.   provjeriti tehničku dokumentaciju i identificirati sastavne dijelove konstruirane u skladu s odgovarajućim odredbama normi iz članka 5. ove Direktive, kao i one konstruirane bez primjene odredaba tih normi.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora također:

—	ocijeniti korištene gradbene materijale kada oni nisu u skladu s odgovarajućim usklađenim normama ili s europskim odobrenjem za materijale za tlačnu opremu,

—	odobriti postupke za nerastavljive spojeve tlačne opreme ili provjeriti jesu li oni prethodno odobreni u skladu s Prilogom I. odjeljkom 3.1.2.,

—	potvrditi da je osoblje koje je zaduženo za trajno spajanje dijelova tlačne opreme i izvođenje nerazornih ispitivanja kvalificirano ili odobreno u skladu s Prilogom I. odjeljkom 3.1.2. ili 3.1.3.,

4.2.   Provesti odgovarajuća ispitivanja kako bi utvrdilo ispunjavaju li rješenja osnovne zahtjeve Direktive u slučajevima kada se norme iz članka 5. ove Direktive ne primjenjuju.

4.3.   Provesti odgovarajuća ispitivanja kako bi utvrdilo, u slučaju kada proizvođač odabere primijeniti određene norme, primjenjuju li se uistinu te norme.

5.   Kada konstrukcija ispunjava odredbe važeće Direktive, tijelo za ocjenu sukladnosti mora podnositelju izdati certifikat o pregledu konstrukcije. Certifikat mora sadržavati ime i adresu proizvođača, zaključke pregleda te uvjete pod kojima vrijede i potrebne podatke za identifikaciju odobrene konstrukcije.

Popis odgovarajućih dijelova tehničke dokumentacije mora biti priložen kao dodatak certifikatu, a jedan primjerak mora zadržati tijelo za ocjenu sukladnosti.

U slučaju da tijelo za ocjenu sukladnosti odbije proizvođaču ili njegovom ovlaštenom predstavniku s poslovnim nastanom u Zajednici izdati potvrdu o EZ pregledu konstrukcije, ono mora pružiti detaljne razloge za odbijanje te upute o pravnom lijeku.

6.   Podnositelj mora obavijestiti tijelo za ocjenu sukladnosti kod kojeg se nalazi tehnička dokumentacija koja se odnosi na certifikat o pregledu konstrukcije o svim izmjenama na odobrenoj konstrukciji. U slučaju kada one mogu utjecati na sukladnost s osnovnim zahtjevima ove Direktive ili propisanim uvjetima rada tlačne opreme, potrebno je provesti dodatno potvrđivanje. Dodatna potvrda se izdaje u obliku dodatka izvornom certifikatu o pregledu konstrukcije.

7.   Svako tijelo za ocjenu sukladnosti mora osigurati državama članicama odgovarajuće podatke koji se odnose na ukinute potvrde o EZ pregledu konstrukcije te, na zahtjev, i na one izdane.

Svako tijelo za ocjenu sukladnosti mora također osigurati drugim tijelima za ocjenu sukladnosti odgovarajuće podatke koji se odnose na ukinute ili odbijene potvrde EZ o ispitivanju konstrukcije.

8.   Drugim prijavljenim tijelima mogu se na zahtjev dostaviti podaci o sljedećem:

—	izdane potvrde EZ o pregledu konstrukcije i dodaci,

—	odbijene potvrde EZ o pregledu konstrukcije i dodaci.

Modul C1 (sukladnost s tipom)

1.   Ovim se modulom opisuje postupak kojim proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan ili s poslovnim nastanom u Zajednici osigurava i izjavljuje da je tlačna oprema sukladna s tipom opisanim u certifikatu o pregledu tipa i da zadovoljava zahtjeve ove Direktive. Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan ili s poslovnim nastanom u Zajednici mora postaviti CE oznaku na svaku jedinicu tlačne opreme i izdati pisanu Izjavu o sukladnosti.

2.   Proizvođač mora provesti sve da proces proizvodnje predmetne tlačne opreme osigurava sukladnost s tipom opisanim u certifikatu o pregledu tipa i zahtjevima ove Direktive.

3.   Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan ili s poslovnim nastanom u Zajednici mora čuvati kopiju izjave o sukladnosti deset godina nakon proizvedenog posljednjeg komada predmetne tlačne opreme.

Kada ni proizvođač, a niti njegov ovlašteni predstavnik nisu osnovani u Zajednici, osoba koja stavlja tlačnu opremu na tržište dužna je osigurati traženu dokumentaciju.

4.   Provjera se provodi nenajavljenim posjetama tijela za ocjenu sukladnosti izabranog od strane proizvođača.

Tijekom takve posjete tijelo za ocjenu sukladnosti mora:

—	utvrditi da proizvođač stvarno provodi završnu ocjenu u skladu s Prilogom I. odjeljkom 3.2.,

—	uzeti uzorke tlačne opreme iz proizvodnje ili skladišta za potrebe kontrolnih provjera. Tijelo za ocjenu sukladnosti određuje broj komada opreme za uzorkovanje te procjenjuje je li potrebno ili ne provesti cjelokupnu ili djelomičnu završnu ocjenu uzoraka tlačne opreme.

U slučaju kada se utvrdi da jedan ili više komada tlačne opreme nisu sukladni, tijelo za ocjenu sukladnosti mora poduzeti odgovarajuće mjere.

Pod odgovornošću tijela za ocjenu sukladnosti proizvođač mora staviti identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti na svaki element tlačne opreme.

Modul D (osiguravanje kvalitete proizvodnje)

1.   Ovim se modulom opisuje postupak kojim proizvođač koji zadovoljava obveze iz odjeljka 2. osigurava i izjavljuje da je tlačna oprema sukladna s tipom opisanim u certifikatu o pregledu tipa ili certifikatu o pregledu konstrukcije i da zadovoljava zahtjeve ove Direktive. Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan ili s poslovnim nastanom u Zajednici mora postaviti CE oznaku na svaku jedinicu tlačne opreme i dati pisanu Izjavu o sukladnosti. CE oznaci mora se pridodati identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti odgovornog za nadzor kako je određeno u odjeljku 4.

2.   Proizvođač mora provoditi odobreni sustav kvalitete za proizvodnju, završnu kontrolu i ispitivanja kako je određeno u odjeljku 3. i mora biti podvrgnut nadzoru kako je određeno u odjeljku 4.

3.   Sustav kvalitete

3.1.   Proizvođač mora tijelu za ocjenu sukladnosti prema vlastitom izboru podnijeti zahtjev za ocjenu sustava kvalitete.

Zahtjev mora sadržavati:

—	sve potrebne podatke o tlačnoj opremi,

—	dokumentaciju koja se odnosi na sustav kvalitete,

—	tehničku dokumentaciju za odobren tip te kopiju certifikata o pregledu tipa ili certifikata o pregledu konstrukcije.

3.2.   Sustav kvalitete mora osigurati sukladnost tlačne opreme s tipom opisanim u certifikatu o pregledu tipa ili certifikatu o pregledu konstrukcije, te sa zahtjevima iz ove Direktive.

Svi elementi sustava kvalitete, zahtjevi i odredbe koje je usvojio proizvođač moraju biti sustavno i uredno dokumentirani u obliku pisanih odredaba, postupaka i uputa. Ova dokumentacija sustava kvalitete mora omogućiti razumijevanje programa kvalitete, planova, priručnika i zapisa o kvaliteti.

Posebno mora sadržavati odgovarajući opis:

—	ciljeva kvalitete te organizacijske strukture, odgovornosti i ovlasti uprave vezano za kvalitetu tlačne opreme,

—	postupaka proizvodnje i kontrole kvalitete, postupaka osiguranja kvalitete i sustavnih mjera u proizvodnji koje će se koristiti, a posebno postupaka koji se koriste za nerastavljive spojeve, u skladu s Prilogom I. odjeljkom 3.1.2.,

—	pregleda i ispitivanja koji će se provesti prije, za vrijeme i nakon proizvodnje, te učestalosti njihova provođenja,

—

zapise o kvaliteti, kao što su inspekcijski izvještaji i podaci o ispitivanjima, podaci o umjeravanju, te izvještaji koji se odnose na kvalifikacije i odobrenja određenog osoblja, a posebno osoblja koje je zaduženo za zavarivanje i provođenje nerazornih ispitivanja u skladu s Prilogom I. odjeljcima 3.1.2. i 3.1.3.,

—	načina praćenja postizanja odgovarajuće kvalitete, te učinkovitost sustava kvalitete.

3.3.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti sustav kvalitete kako bi utvrdilo zadovoljava li zahtjeve iz 3.2. Pretpostavlja se da su elementi sustava kvalitete koji su u skladu s odgovarajućim normama sukladni odgovarajućim zahtjevima iz 3.2.

Najmanje jedan član tima za ocjenu mora imati potrebno iskustvo za ocjenjivanje tehnologija za predmetnu tlačnu opremu. Postupak ocjenjivanja mora uključivati inspekcijsku posjetu prostorima proizvođača.

Proizvođača se mora obavijestiti o rezultatima pregleda. Obavijest mora sadržavati zaključke provjera i obrazloženu odluku o ocjeni te uputu o pravnom lijeku.

3.4.   Proizvođač se obvezuje da će ispuniti obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete te osigurati da bude zadovoljavajuć i učinkovit.

Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan ili s poslovnim nastanom u Zajednici mora obavijestiti tijelo za ocjenu sukladnosti koje je odobrilo sustav kvalitete o bilo kakvim promjenama koje namjerava izvršiti na sustavu kvalitete.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti predložene izmjene i odlučiti hoće li izmijenjeni sustav kvalitete i dalje zadovoljavati zahtjeve iz 3.2. ili je potrebno ponovno izvršiti postupak ocjenjivanja.

Svoju odluku mora dostaviti proizvođaču. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda, te obrazloženu odluku o ocjeni.

4.   Nadzor u nadležnosti tijela za ocjenu sukladnosti

4.1.   Svrha nadzora je provjeriti ispunjava li proizvođač u potpunosti obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete.

4.2.   Proizvođač mora tijelu za ocjenu sukladnosti u svrhu inspekcije dozvoliti pristup mjestima proizvodnje, kontrole, ispitivanja i skladištenja, te pružiti sve potrebne informacije, a posebno:

—	dokumentaciju sustava kvalitete,

—	zapise vezane za kvalitetu, kao što su inspekcijski izvještaji i podaci o ispitivanjima, podatke o umjeravanju, te izvještaje koji se odnose na kvalifikacije i odobrenja za osoblje itd.

4.3.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora provoditi periodična ocjenjivanja kako bi bilo sigurno da proizvođač održava i primjenjuje sustav kvalitete te mora proizvođaču dostaviti izvještaj o ocjenjivanju. Učestalost periodičnih ocjenjivanja mora biti takva da se svake tri godine u cijelosti provede ponovni postupak.

4.4.   Osim toga, tijelo za ocjenu sukladnosti može nenajavljeno posjetiti proizvođača. Potreba za dodatnim posjetima i njihova učestalost bit će određena na temelju plana kontrolnih posjeta koje donosi tijelo za ocjenu sukladnosti. U okviru plana kontrolnih posjeta moraju se posebno uzeti u obzir:

—	kategorija opreme,

—	rezultati prethodnih kontrolnih posjeta,

—	potreba da se učine ispravci,

—	posebni uvjeti vezani za odobrenje sustava, gdje je to primjereno,

—	značajne promjene u organizaciji, načinu proizvodnje ili tehnologiji.

Za vrijeme takvih posjeta, ako je potrebno, tijelo za ocjenu sukladnosti može provesti ili dati provesti ispitivanja kako bi provjerila djelotvornost sustava kvalitete. Tijelo za ocjenu sukladnosti mora proizvođaču dostaviti izvještaj o posjeti te izvještaj o ispitivanju ako je ono provedeno.

5.   Deset godina nakon proizvodnje posljednjeg komada tlačne opreme, proizvođač mora moći staviti na raspolaganje sljedeće:

—	dokumentaciju iz odjeljka 3.1. druge alineje,

—	promjene iz odjeljka 3.4. drugog podstavka,

—	odluke i izvještaje tijela za ocjenu sukladnosti koje su navedene u odjeljku 3.3. posljednjem stavku, odjeljku 3.4. posljednjem stavku i u odjeljcima 4.3. i 4.4.

6.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora dostaviti državi članici odgovarajuće informacije koje se odnose na povučena odobrenja za sustav kvalitete, a na zahtjev i o izdanim odobrenjima za sustav kvalitete.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora također dostaviti drugim tijelima za ocjenu sukladnosti odgovarajuće informacije o povučenim ili odbijenim odobrenjima za sustav kvalitete.

Modul D1 (osiguravanje kvalitete proizvodnje)

1.   Ovim se modulom opisuje postupak kojim proizvođač koji ispunjava obveze iz odjeljka 3. osigurava i izjavljuje da tlačna oprema zadovoljava zahtjevima ove Direktive. Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan ili s poslovnim nastanom u Zajednici mora na svaki komad tlačne opreme staviti CE oznaku sukladnosti i dati pisanu izjavu o sukladnosti. Uz CE oznaku sukladnosti obvezno se dodaje i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti odgovornog za nadzor, kako je utvrđeno u odjeljku 5.

2.   Proizvođač mora pripremiti dolje opisanu tehničku dokumentaciju.

Tehničkom se dokumentacijom mora omogućiti ocjena sukladnosti tlačne opreme sa zahtjevima ove Direktive. Tehnička dokumentacija treba u mjeri koliko je to potrebno za ocjenu sukladnosti sadržavati sljedeće:

—	opis općih karakteristika tlačne opreme,

—	sklopni crtež, te radioničke crteže i sheme sastavnih dijelova, podsklopova, načine spajanja itd.

—	opise i objašnjenja potrebna za razumijevanje navedenih crteža i shema, te način rada tlačne opreme,

—	popis normi iz članka 5. ove Direktive koje su primijenjene u cijelosti ili djelomično, te opis primijenjenih rješenja kojima se zadovoljavaju osnovni zahtjevi ove Direktive kada norme iz članka 5. nisu primijenjene,

—	rezultate proračuna konstrukcije, izvršenih provjera itd.,

—	izvještaje ispitivanja.

3.   Proizvođač mora provoditi odobren sustav kvalitete proizvodnje, završnu kontrolu i ispitivanje, kako je utvrđeno u odjeljku 4., te mora biti podvrgnut nadzoru, kako je utvrđeno u odjeljku 5.

4.   Sustav kvalitete

4.1.   Proizvođač mora podnijeti zahtjev za ocjenu sustava kvalitete tijelu za ocjenu sukladnosti odabranom po vlastitom izboru.

Zahtjev mora sadržavati:

—	sve potrebne podatke o određenoj tlačnoj opremi,

—	dokumentaciju koja se odnosi na sustav kvalitete.

4.2.   Sustav kvalitete mora osigurati da tlačna oprema zadovoljava zahtjeve ove Direktive.

Svi elementi sustava kvalitete, zahtjevi i odredbe koje je usvojio proizvođač moraju biti sustavno i uredno dokumentirani u obliku pisanih odredaba, postupaka i uputa. Ova dokumentacija sustava kvalitete mora osigurati dosljedno tumačenje programa kvalitete, planova, priručnika i zapisa o kvaliteti.

Posebno mora sadržavati odgovarajući opis:

—	ciljeva kvalitete te organizacijske strukture, odgovornosti i ovlasti uprave u odnosu na kvalitetu tlačne opreme,

—	postupaka proizvodnje, kontrole kvalitete i osiguranja kvalitete, postupaka i sustavnih mjera koje će se koristiti, a posebno postupaka koji se koriste za nerastavljive spojeve, kako je odobreno u skladu s Prilogom I. odjeljkom 3.1.2.,

—	pregleda i ispitivanja koja će se provesti prije, za vrijeme i nakon proizvodnje, te učestalosti njihova provođenja,

—	zapisa o kvaliteti, kao što su inspekcijski izvještaji i podaci o ispitivanjima, podaci o umjeravanju te izvještaje koji se odnose na kvalifikacije i odobrenja određenog osoblja, a posebno osoblja koje je zaduženo za nerastavljive spojeve u skladu s Prilogom I. odjeljkom 3.1.2.,

—	načina praćenja postizanja odgovarajuće kvalitete te učinkovitost sustava kvalitete.

4.3.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti sustav kvalitete kako bi utvrdilo zadovoljava li zahtjeve iz odjeljka 4.2. Pretpostavlja se da su elementi sustava kvalitete koji su sukladni odgovarajućim harmoniziranim normama u skladu s odgovarajućim zahtjevima iz odjeljka 4.2.

Najmanje jedan član tima za ocjenjivanje mora imati iskustva za ocjenu tehnologija za predmetnu tlačnu opremu. Postupak ocjenjivanja mora uključivati inspekcijsku posjetu prostorima proizvođača.

Proizvođača se mora obavijestiti o rezultatu pregleda. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda, te uputu o pravnom lijeku.

4.4.   Proizvođač se obvezuje da će ispuniti obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete te osigurati da bude zadovoljavajuć i učinkovit.

Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan ili s poslovnim nastanom u Zajednici mora obavijestiti tijelo za ocjenu sukladnosti koje je odobrilo sustav kvalitete o bilo kakvim promjenama koje namjerava izvršiti na sustavu kvalitete.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti predložene promjene i odlučiti hoće li izmijenjeni sustav kvalitete i dalje zadovoljavati zahtjeve iz odjeljka 4.2. ili je potrebno ponovno izvršiti postupak ocjenjivanja.

Svoju odluku mora dostaviti proizvođaču. Obavijest mora sadržavati zaključke provjera te obrazloženu odluku o ocjeni.

5.   Nadzor u nadležnosti tijela za ocjenu sukladnosti

5.1.   Svrha je nadzora provjera izvršava li proizvođač pravilno obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete.

5.2.   Proizvođač mora tijelu za ocjenu sukladnosti radi inspekcije dozvoliti pristup mjestima proizvodnje, kontrole, ispitivanja i skladištenja te pružiti sve potrebne informacije, a posebno:

—	dokumentaciju sustava kvalitete,

—	zapise vezane za kvalitetu, kao što su inspekcijski izvještaji i podaci ispitivanja, podatke o umjeravanju te izvještaje koji se odnose na kvalifikacije i odobrenja pojedinog osoblja itd.

5.3.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora provoditi periodično ocjenjivanje kako bi bilo sigurno da proizvođač održava i primjenjuje sustav kvalitete te mora proizvođaču dostaviti izvještaj o ocjenjivanju. Učestalost periodičnih ocjenjivanja mora biti takva da se svake tri godine u cijelosti provede ponovni postupak.

5.4.   Osim toga, tijelo za ocjenu sukladnosti može nenajavljeno posjetiti proizvođača. Potreba za dodatnim posjetima i njihova učestalost bit će određena na temelju plana kontrolnih posjeta koji donosi tijelo za ocjenu sukladnosti. U okviru plana kontrolnih posjeta, moraju se posebno uzeti u obzir:

—	kategorija opreme,

—	rezultati prethodnih kontrolnih posjeta,

—	potreba da se učine ispravke,

—	posebni uvjeti vezani za odobrenje sustava, gdje je to primjereno,

—	značajne promjene u organizaciji, načinu proizvodnje ili tehnologiji.

Za vrijeme takvih posjeta, ako je potrebno, tijelo za ocjenu sukladnosti može provesti ili dati provesti ispitivanja kako bi provjerilo ispravnost rada sustava kvalitete. Tijelo za ocjenu sukladnosti mora proizvođaču dostaviti izvještaj posjeta te izvještaj o ispitivanju ako je ono provedeno.

6.   Deset godina nakon proizvodnje posljednjeg komada predmetne tlačne opreme, proizvođač mora moći staviti na raspolaganje sljedeće:

—	tehničku dokumentaciju iz odjeljka 2.,

—	dokumentaciju iz odjeljka 4.1. druge alineje,

—	promjene iz odjeljka 4.4. drugog podstavka,

—	odluke i izvještaje tijela za ocjenu sukladnosti koje su navedene u odjeljku 4.3. posljednjem podstavku, odjeljku 4.4. posljednjem podstavku i odjeljcima 5.3. i 5.4.

7.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora dostaviti državama članicama odgovarajuće informacije koje se odnose na povučena odobrenja za sustav kvalitete, a na zahtjev i o izdanim odobrenjima za sustav kvalitete.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora također dostaviti drugim tijelima za ocjenu sukladnosti odgovarajuće informacije o povučenim ili izdanim odobrenjima za sustav kvalitete.

Modul E (osiguravanje kvalitete proizvoda)

1.   Ovim se modulom opisuje postupak kojim proizvođač koji ispunjava obveze iz odjeljka 2. osigurava i izjavljuje da je tlačna oprema u skladu s tipom opisanim u certifikatu o pregledu tipa te da zadovoljava zahtjeve ove Direktive. Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan ili s poslovnim nastanom u Zajednici mora na svaki proizvod staviti oznaku sukladnosti i dati pisanu Izjavu o sukladnosti. Uz oznaku sukladnosti obavezno se prilaže i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti odgovornog za nadzor kako je utvrđeno u odjeljku 4.

2.   Proizvođač mora provoditi odobren sustav kvalitete proizvodnje za završnu kontrolu tlačne opreme i ispitivanja kako je utvrđeno u odjeljku 3. te mora biti podvrgnut nadzoru kako je utvrđeno u odjeljku 4.

3.   Sustav kvalitete

3.1.   Proizvođač mora podnijeti zahtjev za ocjenu sustava kvalitete tijelu za ocjenu sukladnosti odabranom po vlastitom izboru.

Zahtjev mora sadržavati:

—	sve potrebne podatke o predmetnoj tlačnoj opremi,

—	dokumentaciju koja se odnosi na sustav kvalitete,

—	tehničku dokumentaciju za odobreni tip te kopiju certifikata o pregledu tipa.

3.2.   U okviru sustava kvalitete mora se provjeriti svaki element tlačne opreme te se moraju provesti odgovarajuća ispitivanja kako je utvrđeno u odgovarajućim normama navedenim u članku 5. ili istovrijedna ispitivanja, a posebno završnu ocjenu kako je navedeno u Prilogu I. odjeljku 3.2. kako bi se osiguralo da ti elementi zadovoljavaju zahtjevima ove Direktive. Svi elementi sustava kvalitete, zahtjevi i odredbe koje je usvojio proizvođač moraju biti sustavno i uredno dokumentirani u obliku pisanih odredaba, postupaka i uputa. Ova dokumentacija sustava kvalitete mora osigurati razumijevanje programa kvalitete, planova, priručnika i zapisa o kvaliteti.

Posebno mora sadržavati odgovarajući opis:

—	ciljeva kvalitete te organizacijske strukture, odgovornosti i ovlasti uprave u odnosu na kvalitetu tlačne opreme,

—	pregleda i ispitivanja koji će se provesti nakon proizvodnje,

—	načina praćenja učinkovitosti sustava kvalitete,

—

zapisa o kvaliteti, kao što su izvještaji o kontroli i podaci o ispitivanjima, podaci o umjeravanju te izvještaji koji se odnose na kvalifikacije i odobrenja određenog osoblja, a posebno osoblja koje je zaduženo za nerastavljive spojeve i provođenje nerazornih ispitivanja u skladu s Prilogom I. odjeljcima 3.1.2. i 3.1.3.

3.3.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti sustav kvalitete kako bi utvrdilo zadovoljava li zahtjevima iz 3.2. Pretpostavlja se da su elementi sustava kvalitete koji su u skladu s odgovarajućim normama sukladni s odgovarajućim zahtjevima iz 3.2.

Najmanje jedan član tima za ocjenjivanje mora imati iskustva u ocjenjivanju tehnologija za predmetnu tlačnu opremu. Postupak ocjenjivanja mora uključivati inspekcijsku posjetu prostorima proizvođača.

Proizvođača se mora obavijestiti o rezultatima pregleda. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda i obrazloženu odluku o ocjeni.

3.4.   Proizvođač se obvezuje da će ispuniti obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete te osigurati da bude zadovoljavajuć i učinkovit.

Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan ili s poslovnim nastanom u Zajednici mora obavijestiti tijelo za ocjenu sukladnosti koje je odobrilo sustav kvalitete o bilo kakvim promjenama koje namjerava izvršiti na sustavu kvalitete.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti predložene promjene i odlučiti hoće li izmijenjeni sustav kvalitete i dalje zadovoljavati zahtjeve iz odjeljka 3.2. ili je potrebno ponovno izvršiti postupak ocjenjivanja.

Svoju odluku mora dostaviti proizvođaču. Obavijest mora sadržavati zaključke ispitivanja te obrazloženu odluku o ocjeni.

4.   Nadzor u nadležnosti tijela za ocjenu sukladnosti

4.1.   Svrha je nadzora provjera izvršava li proizvođač pravilno obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete.

4.2.   Proizvođač mora tijelu za ocjenu sukladnosti u svrhu inspekcije dopustiti pristup mjestima proizvodnje, kontrole, ispitivanja i skladištenja te pružiti sve potrebne informacije, a posebno:

—	dokumentaciju sustava kvalitete,

—	tehničku dokumentaciju,

—	zapise vezane za kvalitetu, kao što su izvještaji o kontroli i podaci o ispitivanjima, podaci o umjeravanju te izvještaje koji se odnose na kvalifikacije i odobrenja određenog osoblja itd.

4.3.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora provoditi periodično ocjenjivanje kako bi bilo sigurno da proizvođač održava i primjenjuje sustav kvalitete te mora proizvođaču dostaviti izvještaj o ocjenjivanju. Učestalost periodičnih ocjenjivanja mora biti takva da se svake tri godine u cijelosti provede ponovni postupak.

4.4.   Pored toga, tijelo za ocjenu sukladnosti može nenajavljeno posjetiti proizvođača. Potreba za tim dodatnim posjetima i njihova učestalost određuje se na temelju plana kontrolnih posjeta koje donosi tijelo za ocjenu sukladnosti. U okviru plana kontrolnih posjeta moraju se posebno uzeti u obzir:

—	kategorija opreme,

—	rezultati prethodnih kontrolnih posjeta,

—	potreba da se učine ispravke,

—	posebni uvjeti vezani za odobrenje sustava, gdje je to primjereno,

—	značajne promjene u organizaciji, načinu proizvodnje ili tehnologiji.

Za vrijeme takvih posjeta, ako je potrebno, tijelo za ocjenu sukladnosti može provesti ili dati provesti ispitivanja kako bi potvrdilo djelotvornost rada sustava kvalitete. Tijelo za ocjenu sukladnosti mora proizvođaču dostaviti izvještaj o posjeti te izvještaj o ispitivanju ako je ono provedeno.

5.   Deset godina nakon proizvodnje posljednjeg komada tlačne opreme, proizvođač mora moći staviti na raspolaganje sljedeće:

—	dokumentaciju iz odjeljka 3.1. druge alineje,

—	promjene iz odjeljka 3.4. drugog stavka,

—	odluke i izvještaje tijela za ocjenu sukladnosti koje su navedene u odjeljku 3.3. posljednjem stavku, odjeljku 3.4. posljednjem stavku i odjeljcima 4.3. i 4.4.

6.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora dostaviti državama članicama odgovarajuće informacije koje se odnose na povučena odobrenja za sustav kvalitete, a na zahtjev i o izdanim odobrenjima za sustav kvalitete.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora također dostaviti drugim tijelima za ocjenu sukladnosti odgovarajuće informacije o povučenim ili izdanim odobrenjima za sustav kvalitete.

Modul E1 (osiguravanje kvalitete proizvoda)

1.   Ovim se modulom opisuje postupak kojim proizvođač koji ispunjava obveze iz odjeljka 3. osigurava i izjavljuje da tlačna oprema zadovoljava zahtjeve ove Direktive. Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan ili s poslovnim nastanom u Zajednici mora na svaki proizvod staviti CE oznaku sukladnosti i dati pisanu Izjavu o sukladnosti. Uz CE oznaku sukladnosti obavezno se stavlja i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti odgovornog za nadzor kako je utvrđeno u odjeljku 5.

2.   Proizvođač mora pripremiti dolje navedenu tehničku dokumentaciju.

Tehničkom se dokumentacijom mora omogućiti ocjenjivanje sukladnosti tlačne opreme sa zahtjevima ove Direktive. Tehnička dokumentacija treba u mjeri koliko je to potrebno za ocjenu sukladnosti sadržavati sljedeće:

—	opis općih karakteristika tlačne opreme,

—	sklopni crtež, radioničke crteže i sheme sastavnih dijelova, podsklopova, načine spajanja itd.,

—	opise i objašnjenja potrebne za razumijevanje navedenih crteža i shema te način rada tlačne opreme,

—	popis norma iz članka 5. koje su primijenjene u cijelosti ili samo djelomično te opis primijenjenih rješenja kojima se udovoljilo osnovnim zahtjevima ove Direktive kada norme iz članka 5. nisu primijenjene,

—	rezultate proračuna konstrukcije, izvršenih ispitivanja itd.,

—	izvještaje o ispitivanjima.

3.   Proizvođač mora provoditi odobren sustav kvalitete za završnu inspekciju tlačne opreme i ispitivanje kako je utvrđeno u odjeljku 4. te mora biti podvrgnut nadzoru kako je utvrđeno u odjeljku 5.

4.   Sustav kvalitete

4.1.   Proizvođač mora podnijeti zahtjev za ocjenjivanje sustava kvalitete tijelu za ocjenu sukladnosti odabranom po vlastitom izboru.

Zahtjev mora sadržavati:

—	sve potrebne podatke o određenoj tlačnoj opremi,

—	dokumentaciju koja se odnosi na sustav kvalitete.

4.2.   U okviru sustava kvalitete mora se provjeriti svaki element tlačne opreme te se moraju provesti ispitivanja kako je utvrđeno u odgovarajućim normama navedenima u članku 5. ili istovrijedna ispitivanja, a posebno završna ocjenjivanja kako je navedeno u Prilogu I. odjeljku 3.2. kako bi se osiguralo da ti elementi zadovoljavaju zahtjevima ove Direktive.

Svi elementi sustava kvalitete, zahtjevi i odredbe koje je usvojio proizvođač moraju biti sistematski dokumentirani u obliku pisanih odredaba, postupaka i uputa. Ova dokumentacija sustava kvalitete mora omogućiti dosljedno tumačenje programa kvalitete, planova, priručnika i zapisa o kvaliteti.

Ona mora posebno sadržavati odgovarajući opis:

—	ciljeva kvalitete te organizacijske strukture, odgovornosti i ovlasti uprave u odnosu na kvalitetu tlačne opreme,

—	postupaka za nerastavljive spojeve odobrenih u skladu s Prilogom I. odjeljkom 3.1.2.,

—	pregleda i ispitivanja koji će se provesti nakon proizvodnje,

—	načina praćenja učinkovitosti sustava kvalitete,

—

zapisa o kvaliteti, kao što su inspekcijski izvještaji i podaci o ispitivanjima, podaci o umjeravanju te izvještaji koji se odnose na kvalifikacije i odobrenja određenog osoblja, a posebno osoblja koje je zaduženo za nerastavljive spojeve i provođenje nerazornih ispitivanja u skladu s Prilogom I. odjeljkom 3.1.2.,

4.3.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti sustav kvalitete kako bi utvrdilo zadovoljava li zahtjeve iz odjeljka 4.2. Pretpostavlja se da su elementi sustava kvalitete, koji su u skladu s odgovarajućim normama, u skladu s odgovarajućim zahtjevima iz odjeljka 4.2.

Najmanje jedan član tima za ocjenjivanje mora imati iskustva u ocjenjivanju tehnologija proizvodnje tlačne opreme. Postupak ocjenjivanja mora uključivati inspekcijsku posjetu prostorima proizvođača.

Proizvođača se mora obavijestiti o rezultatima pregleda. Obavijest mora sadržavati zaključke provjera i obrazloženu odluku o ocjeni te upute o pravnom lijeku.

4.4.   Proizvođač se obvezuje ispuniti obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete te osigurati da bude zadovoljavajuć i učinkovit.

Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan ili s poslovnim nastanom u Zajednici mora obavijestiti tijelo za ocjenu sukladnosti koje je odobrilo sustav kvalitete o bilo kakvim promjenama koje namjerava izvršiti na sustavu kvalitete.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti predložene promjene i odlučiti hoće li izmijenjeni sustav kvalitete i dalje zadovoljavati zahtjeve iz odjeljka 4.2. ili je potrebno ponovno izvršiti postupak ocjenjivanja.

Svoju odluku mora dostaviti proizvođaču. Obavijest mora sadržavati zaključke ispitivanja te obrazloženu odluku o ocjeni.

5.   Nadzor u nadležnosti tijela za ocjenu sukladnosti

5.1.   Svrha je nadzora provjera izvršava li proizvođač pravilno obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete.

5.2.   Proizvođač mora tijelu za ocjenu sukladnosti u svrhu inspekcije dozvoliti pristup mjestima proizvodnje, kontrole, ispitivanja i skladištenja te pružiti sve potrebne informacije, a posebno:

—	dokumentaciju o sustavu kvalitete,

—	tehničku dokumentaciju,

—	zapise vezane za kvalitetu, kao što su inspekcijski izvještaji i podaci o ispitivanjima, podaci o umjeravanju te izvještaji koji se odnose na kvalifikacije i odobrenja pojedinog osoblja itd.

5.3.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora provoditi periodična ocjenjivanja kako bi bilo sigurno da proizvođač održava i primjenjuje sustav kvalitete te mora proizvođaču dostaviti izvještaj o ocjenjivanju. Učestalost periodičnih ocjenjivanja mora biti takva da se svake tri godine u cijelosti provede ponovni postupak.

5.4.   Pored toga, tijelo za ocjenu sukladnosti može nenajavljeno posjetiti proizvođača. Potreba za tim dodatnim posjetima i njihova učestalost određuje se na temelju plana kontrolnih posjeta koji donosi tijelo za ocjenu sukladnosti. U okviru plana kontrolnih posjeta moraju se posebno uzeti u obzir:

—	kategorija opreme,

—	rezultati prethodnih kontrolnih posjeta,

—	potreba da se učine ispravke,

—	posebni uvjeti vezani uz odobrenje sustava, gdje je to primjereno,

—	značajne promjene u organizaciji, načinu proizvodnje ili tehnologiji.

Za vrijeme takvih posjeta, ako je potrebno, tijelo za ocjenu sukladnosti može provesti ili dati provesti ispitivanja kako bi provjerilo djelotvornost sustava kvalitete. Tijelo za ocjenu sukladnosti mora proizvođaču dostaviti izvještaj o posjeti te izvještaj ispitivanja ako je ono provedeno.

6.   Deset godina nakon proizvodnje posljednjeg komada tlačne opreme, proizvođač mora moći staviti na raspolaganje sljedeće:

—	tehničku dokumentaciju iz odjeljka 2.,

—	dokumentaciju iz odjeljka 4.1. druge alineje,

—	promjene iz odjeljka 4.4. drugog stavka,

—	odluke i izvještaje tijela za ocjenu sukladnosti koje su navedene u odjeljku 4.3. posljednjem stavku, odjeljku 4.4. posljednjem stavku i odjeljcima 5.3. i 5.4.

7.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora dostaviti državama članicama odgovarajuće informacije koje se odnose na povučena odobrenja za sustav kvalitete, a na zahtjev i o izdanim odobrenjima za sustav kvalitete.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora također dostaviti drugim tijelima za ocjenu sukladnosti odgovarajuće informacije o povučenim ili izdanim odobrenjima za sustav kvalitete.

Modul F (ovjera proizvoda)

1.   Ovim se modulom opisuje postupak kojim proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan ili s poslovnim nastanom u Zajednici osigurava i izjavljuje da je tlačna oprema, koja podliježe odredbama iz odjeljka 3. u skladu s tipom opisanim u:

—	certifikatu o ispitivanju tipa, ili

—	certifikatu o ispitivanju konstrukcije,

te da zadovoljava zahtjeve ove Direktive.

2.   Proizvođač mora poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurao da proizvodni proces osigura da je tlačna oprema u skladu s tipom opisanim u

—	certifikatu o pregledu tipa, ili

—	certifikatu o pregledu konstrukcije,

te da zadovoljava zahtjeve ove Direktive.

Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan ili s poslovnim nastanom u Zajednici moraju na svaki proizvod staviti oznaku sukladnosti i dati pisanu Izjavu o sukladnosti.

3.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora provesti sve potrebne preglede i ispitivanja kako bi provjerilo da je tlačna oprema u skladu s odgovarajućim zahtjevima ove Direktive tako da pregleda i ispita svaki proizvod u skladu s odjeljkom 4.

Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan ili s poslovnim nastanom u Zajednici mora čuvati kopije Izjave o sukladnosti u vremenskom razdoblju od deset godina nakon proizvodnje posljednjeg komada predmetne tlačne opreme.

4.   Ovjera svake jedinice tlačne opreme pregledima i ispitivanjima

4.1.   Svaka jedinica tlačne opreme mora se zasebno pregledati te se mora podvrgnuti pregledima i ispitivanjima kako je utvrđeno u odgovarajućim normama iz članka 5. ove Direktive ili istovrijednim pregledima i ispitivanjima kako bi se utvrdilo da je u skladu s tipom te da zadovoljava zahtjeve ove Direktive.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora posebno:

—	provjeriti da je osoblje koje je zaduženo za nerastavljive spojeve i nerazorna ispitivanja kvalificirano ili odobreno u skladu s Prilogom I. odjeljcima 3.1.2. i 3.1.3.,

—	provjeriti da je certifikat koji je izdao proizvođač materijala u skladu s Prilogom I. odjeljkom 4.3.,

—	provesti ili dati provesti završnu kontrolu i tlačnu probu iz Priloga I. odjeljka 3.2. te, prema potrebi, ispitati sigurnosne uređaje.

4.2.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora staviti svoj identifikacijski broj na svaki komad tlačne opreme te dati pisani certifikat o sukladnosti za provedeno ispitivanje.

4.3.   Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan ili s poslovnim nastanom u Zajednici moraju osigurati da certifikat o sukladnosti kojeg je izdalo tijelo za ocjenu sukladnosti bude raspoloživ na zahtjev.

Modul G (EZ pojedinačna ovjera)

1.   Ovim se modulom opisuje postupak kojim proizvođač osigurava i izjavljuje da tlačna oprema za koju je izdan certifikat prema odjeljku 4.1. zadovoljava zahtjevima ove Direktive. Proizvođač mora na tlačnu opremu staviti oznaku sukladnosti i dati pisanu Izjavu o sukladnosti.

2.   Za pojedinačnu ovjeru proizvođač mora uputiti zahtjev tijelu za ocjenu sukladnosti.

Zahtjev mora sadržavati:

—	ime i adresu proizvođača i lokaciju tlačne opreme,

—	pisanu izjavu kojom se potvrđuje da isti zahtjev nije upućen drugom tijelu za ocjenu sukladnosti,

—	tehničku dokumentaciju.

3.   Tehnička dokumentacija mora omogućiti ocjenu sukladnosti tlačne opreme sa zahtjevima ove Direktive te razumijevanje konstrukcije, proizvodnje i načina rada tlačne opreme.

Tehnička dokumentacija mora sadržavati sljedeće:

—	opis općih karakteristika tlačne opreme,

—	sklopni crtež, radioničke crteže i sheme sastavnih dijelova, podsklopova, načina spajanja itd.,

—	opise i objašnjenja potrebna za razumijevanje navedenih crteža i shema te način rada tlačne opreme,

—	popis norma iz članka 5. koje se primjenjuju u cijelosti ili samo djelomično te opis primijenjenih rješenja kojima se zadovoljavaju osnovni zahtjevi ove Direktive kada norme iz članka 5. nisu primijenjene,

—	rezultate proračuna konstrukcije, izvršenih provjera itd.,

—	izvještaje o ispitivanjima,

—	odgovarajuće pojedinosti vezane za odobrenje procesa proizvodnje i ispitnih procedura te kvalifikacija i odobrenja za pojedino osoblje u skladu s Prilogom I. odjeljcima 3.1.2. i 3.1.3.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ispitati konstrukciju i izradu svakog komada tlačne opreme te za vrijeme proizvodnje izvršiti odgovarajuća ispitivanja kako je utvrđeno pojedinim normama iz članka 5. ove Direktive ili istovrijedne preglede i ispitivanja kako bi osiguralo da tlačna oprema zadovoljava bitne zahtjeve ove Direktive.

Tijelo za ocjenu sukladnosti posebno mora:

—	provjeriti tehničku dokumentaciju vezano za konstrukciju i proizvodne postupke,

—	ocijeniti korištene materijale kada oni nisu u skladu s odgovarajućim usklađenim normama ili s europskim odobrenjem za materijale za tlačnu opremu te provjeriti certifikate koje je izdao proizvođač materijala u skladu s Prilogom I. odjeljkom 4.3.,

—	odobriti postupke za nerastavljive spojeve dijelova tlačne opreme ili provjeriti jesu li oni prethodno odobreni u skladu s Prilogom I. odjeljkom 3.1.2.,

—	provjeriti kvalifikacije i ovlaštenja iz Priloga I. odjeljaka 3.1.2. i 3.1.3.,

—	provesti završnu inspekciju prema Prilogu I. odjeljku 3.2.1., provesti ili dati provesti ispitivanja iz Priloga I. odjeljka 3.2.2. te, prema potrebi, ispitati sigurnosne uređaje.

4.1.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora staviti ili dati staviti svoj identifikacijski broj na svaku jedinicu tlačne opreme te dati pisani certifikat o sukladnosti za provedena ispitivanja koji se mora čuvati deset godina.

4.2.   Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan ili s poslovnim nastanom u Zajednici mora osigurati da Izjava o sukladnosti i certifikat o sukladnosti koji je izdalo tijelo za ocjenu sukladnosti budu raspoloživi na zahtjev.

Modul H (potpuno osiguravanje kvalitete)

1.   Ovim se modulom opisuje postupak kojim proizvođač koji ispunjava obveze iz odjeljka 2. osigurava i izjavljuje da određena tlačna oprema zadovoljava zahtjeve ove Direktive. Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan ili s poslovnim nastanom u Zajednici mora na svaki proizvod staviti oznaku sukladnosti i dati pisanu Izjavu o sukladnosti. Uz oznaku sukladnosti obavezno se daje i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti odgovornog za nadzor kako je utvrđeno u odjeljku 4.

2.   Proizvođač mora provoditi odobren sustav kvalitete za konstrukciju, proizvodnju, završnu kontrolu i ispitivanja kako je utvrđeno u odjeljku 3. te biti podvrgnut nadzoru kako je utvrđeno u odjeljku 4.

3.   Sustav kvalitete

3.1.   Proizvođač mora podnijeti zahtjev za ocjenu sustava kvalitete tijelu za ocjenu sukladnosti odabranom po vlastitom izboru.

Zahtjev mora sadržavati:

—	sve potrebne podatke o predmetnoj tlačnoj opremi,

—	dokumentaciju koja se odnosi na sustav kvalitete.

3.2.   Sustav kvalitete mora osigurati da tlačna oprema zadovoljava zahtjeve ove Direktive.

Svi elementi sustava kvalitete, zahtjevi i odredbe koje je prihvatio proizvođač moraju biti sustavno i uredno dokumentirani u obliku pisanih odredaba, postupaka i uputa. Ova dokumentacija sustava kvalitete mora omogućiti dosljedno razumijevanje postupaka i mjera kontrole kvalitete kao npr. programa, planova, priručnika i zapisa.

Posebno mora sadržavati odgovarajući opis:

—	ciljeva kvalitete te organizacijske strukture, odgovornosti i ovlasti uprave u odnosu na kvalitetu konstrukcije i kvalitetu proizvoda,

—	tehničkih specifikacija za konstrukciju uključujući i norme koje će se primijeniti te u slučaju kada se norme iz članka 5. ne primjenjuju u potpunosti, postupke koji će se koristiti kako bi se osiguralo zadovoljenje osnovnih zahtjeva ove Direktive,

—	kontrole konstrukcije te postupke ovjere konstrukcije, postupaka i sistematskih mjera koje se koristite u postupku konstruiranja, a posebno vezano za materijale u skladu s Prilogom I. odjeljkom 4.,

—	odgovarajućih postupaka proizvodnje, kontrole i postupaka osiguranja kvalitete, postupaka i sistematskih mjera, a posebno postupaka za nerastavljive spojeve kako je odobreno u skladu s Prilogom I. odjeljkom 3.1.2.,

—	provjera i ispitivanja koji će se provesti prije, za vrijeme i nakon proizvodnje te učestalost njihova provođenja,

—

zapisa o kvaliteti, kao što su inspekcijski izvještaji i podaci o ispitivanjima, podaci o umjeravanju te izvještaji koji se odnose na kvalifikacije i odobrenja pojedinog osoblja, a posebno osoblja koje je zaduženo za nerastavljive spojeve i provođenje nerazornih ispitivanja u skladu s Prilogom I. odjeljcima 3.1.2. i 3.1.3.,

—	načina praćenja izrade tražene konstrukcije i kvalitete tlačne opreme te učinkovitog rada sustava kvalitete.

3.3.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti sustav kvalitete kako bi utvrdilo zadovoljava li zahtjeve iz odjeljka 3.2. Pretpostavlja se da su elementi sustava kvalitete koji su u skladu s odgovarajućim normama sukladni s odgovarajućim zahtjevima iz odjeljka 3.2.

Najmanje jedan član tima za ocjenjivanje mora imati iskustva u ocjenjivanju tehnoloških postupaka za izradu tlačne opreme. Postupak ocjenjivanja mora uključivati inspekcijsku posjetu prostorima proizvođača.

Proizvođača se mora obavijestiti o rezultatima pregleda. Obavijest mora sadržavati zaključke o pregledu i obrazloženu odluku o ocjeni te upute o pravnom lijeku.

3.4.   Proizvođač se obvezuje da će ispuniti obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete te osigurati da bude zadovoljavajuć i učinkovit.

Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan ili s poslovnim nastanom u Zajednici mora obavijestiti tijelo za ocjenu sukladnosti koje je odobrilo sustav kvalitete o svim promjenama koje namjerava izvršiti na sustavu kvalitete.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti predložene izmjene i odlučiti hoće li izmijenjeni sustav kvalitete i dalje zadovoljavati zahtjevima iz odjeljka 3.2. ili je potrebno ponovno izvršiti postupak ocjenjivanja.

Svoju odluku mora dostaviti proizvođaču. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda te obrazloženu odluku o ocjeni.

4.   Nadzor u nadležnosti tijela za ocjenu sukladnosti

4.1.   Svrha nadzora je provjera izvršava li proizvođač pravilno obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete.

4.2.   Proizvođač mora tijelu za ocjenu sukladnosti u svrhu inspekcije dozvoliti pristup mjestima proizvodnje, kontrole, ispitivanja i skladištenja te pružiti sve potrebne informacije, a posebno:

—	dokumentaciju sustava kvalitete,

—	predviđene zapise o kvaliteti npr. rezultate analiza, proračune, ispitivanja itd.,

—	zapise o kvaliteti, kao što su inspekcijski izvještaji i podaci o ispitivanjima, podaci o umjeravanju te zapisi koji se odnose na kvalifikacije i odobrenja pojedinog osoblja itd.

4.3.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora provoditi periodično ocjenjivanje kako bi osiguralo da proizvođač održava i primjenjuje sustav kvalitete te mora proizvođaču dostaviti izvještaj o ocjenjivanju. Učestalost periodičnih ocjenjivanja mora biti takva da se svake tri godine u cijelosti provede ponovni postupak.

4.4.   Pored toga, tijelo za ocjenu sukladnosti može nenajavljeno posjetiti proizvođača. Potreba za tim dodatnim posjetima i njihova učestalost odredit će se na temelju plana kontrolnih posjeta koji donosi tijelo za ocjenu sukladnosti. U okviru plana kontrolnih posjeta moraju se posebno uzeti u obzir:

—	kategorija opreme,

—	rezultati prethodnih kontrolnih posjeta,

—	potreba da se učine ispravke,

—	posebni uvjeti vezano za odobrenje sustava, gdje je to primjereno,

—	značajne promjene u organizaciji, načinu proizvodnje ili tehnologiji.

Za vrijeme takvih posjeta, ako je potrebno, tijelo za ocjenu sukladnosti može provesti ili dati provesti ispitivanja kako bi potvrdilo djelotvornost sustava kvalitete. Tijelo za ocjenu sukladnosti mora proizvođaču dostaviti izvještaj o posjeti te izvještaj o ispitivanju ako je ono provedeno.

5.   Deset godina nakon proizvodnje posljednjeg komada predmetne tlačne opreme, proizvođač mora moći staviti na raspolaganje sljedeće:

—	dokumentaciju iz odjeljka 3.1. drugog stavka druge alineje,

—	promjene iz odjeljka 3.4. drugog stavka,

—	odluke i izvještaje tijela za ocjenu sukladnosti koje su navedene u odjeljku 3.3. posljednjem stavku, odjeljku 3.4. posljednjem stavku i odjeljcima 4.3. i 4.4.

6.   Tijelo za ocjenu sukladnosti mora dostaviti državama članicama odgovarajuće informacije koje se odnose na povučena odobrenja za sustav kvalitete, a na zahtjev i o izdanim odobrenjima za sustav kvalitete.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora također dostaviti drugim tijelima za ocjenu sukladnosti odgovarajuće informacije o povučenim ili izdanim odobrenjima za sustav kvalitete.

Modul H1 (potpuno osiguravanje kvalitete s pregledom konstrukcije i posebnim nadzorom završnog ocjenjivanja)

1.   Uz zahtjeve modula H primjenjuje se također:

(a)	proizvođač mora podnijeti zahtjev za preglede konstrukcije tijelu za ocjenu sukladnosti;

(b)

zahtjev mora omogućiti razumijevanje konstrukcije, proizvodnje i rada tlačne opreme te ocjenu sukladnosti s odgovarajućim zahtjevima ove Direktive. Zahtjev mora uključivati: — tehničke specifikacije za konstrukciju, uključujući i norme koje su primijenjene, — potrebne dodatne dokaze podobnosti konstrukcije, a posebno kada se norme iz članka 5. ne primjenjuju u potpunosti. Ovaj dodatni dokaz mora sadržavati rezultate ispitivanja koja su izvršena u odgovarajućim laboratorijima proizvođača ili u njegovo ime;

(c)

tijelo za ocjenu sukladnosti mora pregledati zahtjev i u slučaju kad konstrukcija zadovoljava odredbama ove Direktive mora podnositelju izdati certifikat o pregledu konstrukcije. Certifikat mora sadržavati zaključke pregleda, uvjete pod kojima vrijede i potrebne podatke za identifikaciju odobrene konstrukcije te, prema potrebi, opis rada tlačne opreme ili pribora;

(d)

podnositelj mora obavijestiti tijelo za ocjenu sukladnosti koje je izdalo certifikat o pregledu konstrukcije o svim izmjenama na odobrenoj konstrukciji. Tijelo za ocjenu sukladnosti koje je izdalo certifikat o pregledu konstrukcije mora izdati dodatno odobrenje za izmjene odobrene na konstrukciji u slučaju kada one mogu utjecati na sukladnost s osnovnim zahtjevima ove Direktive ili propisanim uvjetima za rad tlačne opreme. Ovo se dodatno odobrenje izdaje u obliku dodatka izvornom certifikatu o pregledu konstrukcije;

(e)	svako tijelo za ocjenu sukladnosti mora također dostaviti drugim tijelima za ocjenu sukladnosti odgovarajuće informacije koje se odnose na povučene ili odbijene certifikate o pregledu konstrukcije.

2.   Završno ocjenjivanje iz Priloga I. odjeljka 3.2. podliježe pojačanom nadzoru u obliku nenajavljenih posjeta od strane tijela za ocjenu sukladnosti. Za vrijeme trajanja takvih posjeta tijelo za ocjenu sukladnosti mora provesti preglede na tlačnoj opremi.

---

DODATAK IV.

MINIMALNI KRITERIJI KOJE JE POTREBNO ZADOVOLJITI PRI OVLAŠĆIVANJU TIJELA ZA OCJENU SUKLADNOSTI PREMA ČLANKU 12. I PRIZNATIH NEOVISNIH ORGANIZACIJA PREMA ČLANKU 13.

1.   Tijelo, odgovorna osoba i osoblje odgovorno za provođenje postupaka ocjenjivanja i ovjere ne mogu biti konstruktor, proizvođač, dobavljač, montažer ili korisnik tlačne opreme ili sklopova nad kojima to tijelo vrši inspekciju, a niti ovlašteni predstavnik tih strana. Oni ne smiju biti izravno uključeni u konstrukciju, izradu, marketing ili održavanje tlačne opreme ili sklopova, a niti mogu predstavljati strane koje su uključene u te aktivnosti. To ne isključuje mogućnost razmjene tehničkih informacija između proizvođača tlačne opreme ili sklopova te tijela za ocjenu sukladnosti.

2.   Tijelo i njegovo osoblje moraju provoditi postupke ocjenjivanja i ovjere s najvećim stupnjem profesionalnog pristupa i stručne odgovornosti te ne smiju biti pod pritiskom ili utjecajem, posebno ne financijskim, od strane osoba ili grupa u čijem su interesu rezultati inspekcije, a što bi moglo utjecati na njihov sud ili rezultate ovjere.

3.   Tijelo mora raspolagati potrebnim osobljem i posjedovati potrebne prostore kako bi bilo u mogućnosti pravilno izvršiti zadatke tehničke i administrativne prirode vezano za inspekcije i nadzor te također mora imati pristup opremi potrebnoj za provedbu postupaka i ovjeru.

4.   Osoblje odgovorno za inspekciju mora imati sljedeće:

—	odgovarajuće stručno i profesionalno obrazovanje,

—	adekvatno poznavanje zahtjeva inspekcija koje izvršava te iskustvo na tom području,

—	sposobnost potrebnu za izdavanje certifikata, zapisa i izvještaja koji pokazuju da je inspekcija provedena.

5.   Nepristranost osoblja zaduženog za inspekciju mora biti zajamčena. Njihova naknada ne smije ovisiti o broju provedenih inspekcija, a niti o dobivenim rezultatima.

6.   Tijelo mora sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti, osim ako njegovu odgovornost ne preuzme država u skladu s nacionalnim zakonom ili ako sama država nije izravno odgovorna za inspekcije.

7.   Osoblje tijela mora poštovati tajnost informacija koje dobije prilikom izvršavanja zadataka (osim prema nadležnim administrativnim tijelima države u kojoj se odvijaju njihove aktivnosti) u okviru ove Direktive ili bilo koje odredbe nacionalnog zakona koja mu omogućuje djelovanje.

---

DODATAK V.

KRITERIJI KOJE JE POTREBNO ZADOVOLJITI KOD OVLAŠĆIVANJA KORISNIČKIH INSPEKTORATA IZ ČLANKA 14.

1.   Korisnički inspektorat mora biti organizacijski prepoznatljiv te mora koristiti metode izvještavanja, unutar grupacije kojoj pripada, koje osiguravaju i pokazuju njegovu nepristranost. Ne smije biti odgovoran za konstrukciju, proizvodnju, nabavu, montažu, rad i održavanje tlačne opreme ili sklopova te se ne smije uključivati u bilo kakve aktivnosti koje bi mogle utjecati na njegov sud i integritet vezano za inspekcijske aktivnosti.

2.   Korisnički inspektorat i njegovo osoblje moraju provoditi postupke ocjenjivanja i ovjere s najvećim stupnjem profesionalnog integriteta i stručne sposobnosti te ne smiju biti pod pritiskom ili utjecajem, posebno ne financijskim, od strane osoba ili grupa u čijem su interesu rezultati provjera, a što bi moglo utjecati na njihov sud ili rezultate inspekcije.

3.   Korisnički inspektorat mora raspolagati potrebnim osobljem i posjedovati potrebnu opremu kako bi bio u mogućnosti pravilno izvršiti zadatke tehničke i administrativne prirode vezano za inspekcije i nadzor te također mora imati pristup opremi potrebnoj za provođenje posebnih ovjera.

4.   Osoblje odgovorno za inspekciju mora imati:

—	odgovarajuće stručno i profesionalno obrazovanje,

—	adekvatno poznavanje zahtjeva koje inspekcija provodi te iskustvo na tom području,

—	sposobnost potrebnu za izdavanje certifikata, zapisa, evidencija i izvještaja koji pokazuju da je inspekcija provedena.

5.   Nepristranost osoblja zaduženog za inspekciju mora biti zajamčena. Njihova naknada ne smije ovisiti o broju provedenih inspekcija, niti o dobivenim rezultatima.

6.   Korisnički inspektorat mora sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti osim ako njegovu odgovornost ne preuzme grupacija koje je dio.

7.   Osoblje korisničkog inspektorata mora poštovati tajnost informacija koje dobije prilikom izvršavanja zadataka (osim prema nadležnim administrativnim tijelima države u kojoj se obavljaju njihove aktivnosti) u okviru ove Direktive ili bilo koje odredbe nacionalnog zakona koja mu omogućuje djelovanje.

---

PRILOG VI.

CE OZNAKA

CE oznaka se sastoji od početnih slova „CE” sljedećeg oblika:

Prilikom smanjivanja ili povećavanja CE oznake moraju ostati održani razmjeri prema gornjem crtežu izrađenom na mreži.

Različiti dijelovi CE oznake moraju imati jednaku vertikalnu izmjeru, ne manju od 5 mm.

---

PRILOG VII.

IZJAVA O SUKLADNOSTI

Izjava o sukladnosti mora sadržavati sljedeće:

—	naziv i adresu proizvođača ili njegovog ovlaštenog predstavnika osnovanog ili s poslovnim nastanom u Zajednici,

—	opis tlačne opreme ili sklopa,

—	provedeni postupak ocjenjivanja sukladnosti,

—	u slučaju sklopova, opis tlačne opreme od koje se sastoji sklop te provedeni postupak ocjenjivanja sukladnosti,

—	gdje je to primjereno, naziv i adresu tijela za ocjenu sukladnosti koje je provelo inspekciju,

—	gdje je to primjereno, poziv na certifikat o pregledu tipa, certifikat o pregledu konstrukcije i certifikat o sukladnosti,

—	gdje je to primjereno, naziv i adresu tijela za ocjenu sukladnosti koje prati proizvođačev sustav osiguranja kvalitete,

—	gdje je to primjereno, upućivanje na primijenjene usklađene norme,

—	gdje je to primjereno, ostale korištene tehničke norme i specifikacije,

—	gdje je to primjereno, upućivanje na ostale primijenjene tehničke propise,

—	podatke potpisnika ovlaštenog za potpis zakonski obvezujuće izjave za proizvođača ili njegovog ovlaštenog predstavnika osnovanog ili s poslovnim nastanom u Zajednici.

---

13/Sv. 042

HR

Službeni list Europske unije

58

---

31998L0034

---

L 204/37

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.06.1998.

---

DIREKTIVA 98/34/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 22. lipnja 1998.

o utvrđivanju postupka osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegove članke 100.a, 213. i 43.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom predviđenim u članku 189.b Ugovora (3),

budući da:

(1)	Direktiva Vijeća 83/189/EEZ od 28. ožujka 1983. o utvrđivanju postupka obavješćivanja u području tehničkih normi i propisa (4) doživjela je različite i značajne izmjene; budući da bi u interesu jasnoće i svrhovitosti spomenutu Direktivu trebalo konsolidirati.

(2)	Unutarnje tržište obuhvaća prostor bez unutarnjih granica u kojemu je osigurano slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala; budući da je stoga zabrana količinskog ograničenja kretanja robe kao i mjera koje imaju jednak učinak jedno od osnovnih načela Zajednice.

(3)	S ciljem promicanja nesmetanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta trebalo bi osigurati najveću moguću transparentnost nacionalnih inicijativa za utvrđivanje tehničkih normi ili propisa.

(4)	Prepreke trgovini koje proizlaze iz tehničkih propisa za proizvode mogu se dopustiti samo ako su nužne za zadovoljenje bitnih zahtjeva i kada su opravdane javnim interesom čije su glavno jamstvo.

(5)	Bitno je da Komisija prije donošenja tehničkih odredaba ima na raspolaganju potrebne informacije; budući da se od država članica, u skladu s člankom 5. Ugovora, zahtijeva da Komisiji olakšaju tu zadaću te je stoga trebaju obavijestiti o svojim projektima u području tehničkih propisa.

(6)	Sve države članice također trebaju biti obaviještene o tehničkim propisima koje planiraju donijeti druge države članice.

(7)

Cilj unutarnjega tržišta je stvoriti okruženje koje potiče konkurentnost poduzetnika; budući da je osiguravanje veće količine informacija jedan od načina da se poduzetnicima pomogne da bolje iskoriste prednosti tog tržišta; budući da je stoga potrebno predvidjeti redovitu objavu naslova priopćenih nacrta i utvrditi odredbe o povjerljivosti tih nacrta kako bi se gospodarskim subjektima omogućilo da ocijene utjecaj tehničkih propisa koje predlažu druge države članice.

(8)	U interesu pravne sigurnosti primjereno je da države članice javno obznane donošenje nacionalnog tehničkog propisa u skladu sa službenim postupkom utvrđenim u ovoj Direktivi.

(9)

Tehnički propisi za proizvode obuhvaćaju mjere čija je svrha osigurati pravilno funkcioniranje tržišta odnosno njegov daljnji razvoj, koje uključuju povećanje transparentnosti nacionalnih namjera i proširenje kriterija i uvjeta na temelju kojih se ocjenjuje potencijalni učinak predloženih propisa na tržište.

(10)	Stoga je potrebno ocijeniti sve zahtjeve koji su utvrđeni za pojedini proizvod i uzeti u obzir trendove nacionalnih postupaka regulacije proizvoda.

(11)	Zahtjevi koji se odnose na životni ciklus proizvoda nakon njegova stavljanja na tržište uključuju i zahtjeve različite od tehničkih specifikacija, koji bi mogli utjecati na slobodu kretanja proizvoda odnosno stvoriti prepreke pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

(12)

Potrebno je pojasniti pojam de facto tehničkog propisa; budući da posebno odredbe kojima javna vlast upućuje na tehničke specifikacije i druge zahtjeve odnosno potiče na njihovo poštovanje, kao i odredbe o proizvodima koje se povezuju s javnom vlašću, u javnom interesu tim zahtjevima odnosno specifikacijama daju veću obvezujuću vrijednost od one koju bi oni inače imali na temelju svoga privatnog podrijetla.

(13)	Komisiji i državama članicama također treba dati dovoljno vremena da predlože izmjene planirane mjere kako bi se uklonile odnosno smanjile prepreke slobodnom kretanju robe do kojih bi mogla dovesti ta mjera.

(14)	Predmetna država članica kod utvrđivanja konačnog teksta predviđene mjere mora uzeti u obzir te izmjene.

(15)

Unutarnjemu tržištu svojstveno je da Komisija donosi, odnosno predlaže donošenje obvezujućih akata Zajednice, posebno u slučajevima kada države članice ne mogu provesti načelo uzajamnog priznavanja; budući da je utvrđeno određeno privremeno razdoblje mirovanja kako bi se spriječilo da države članice uvođenjem nacionalnih mjera ugroze donošenje obvezujućih akata Zajednice za koje je nadležno Vijeće odnosno Komisija u tom istom području.

(16)

Predmetna država članica mora, na temelju općih obveza utvrđenih u članku 5. Ugovora, odgoditi provedbu planirane mjere do isteka roka koji je potreban da se zajednički ispitaju predložene izmjene, odnosno da se izradi prijedlog obvezujućeg akta Vijeća ili donese obvezujući akt Komisije; budući da su se rokovi utvrđeni Sporazumom Vijeća predstavnika vlada država članica od 28. svibnja 1969., kojim se predviđa mirovanje i obavješćivanje Komisije (5), odnosno Sporazumom od 5. ožujka 1973. (6), kojim je spomenuti Sporazum izmijenjen, u tim slučajevima pokazali nedostatnima te bi ih stoga trebalo produžiti.

(17)	Postupak u pogledu mirovanja i obavješćivanja Komisije iz gore navedenoga Sporazuma od 28. svibnja 1969. i dalje se primjenjuje na proizvode podložne tom postupku koji nisu obuhvaćeni ovom Direktivom.

(18)	Nakon što Vijeće donese zajedničko stajalište o prijedlogu Komisije države članice trebale bi se suzdržati od donošenja tehničkih propisa kako bi Vijeću olakšale donošenje mjera Zajednice.

(19)	U praksi nacionalne tehničke norme mogu imati isti učinak na slobodno kretanje robe kao i tehnički propisi.

(20)

Stoga bi se Komisiju trebalo obavijestiti i o nacrtima normi prema sličnim uvjetima poput onih koji se primjenjuju na tehničke propise; budući da Komisija, na temelju članka 213. Ugovora, može prikupljati informacije i obavljati provjere potrebne za provedbu zadaća koje su joj povjerene, poštujući ograničenja i uvjete koje je utvrdilo Vijeće u skladu s odredbama Ugovora.

(21)	Potrebno je da države članice i institucije za norme također budu obaviještene o normama koje planiraju donijeti institucije za norme u drugim državama članicama.

(22)

Sustavno obavješćivanje u stvarnosti potrebno je samo kod novih predmeta normizacije i samo utoliko ako njihov nacionalni tretman može dovesti do razlika između nacionalnih normi koje bi mogle poremetiti funkcioniranje tržišta; budući da sva kasnija obavješćivanja odnosno informacije u vezi s napretkom nacionalnih poslova normizacije trebaju ovisiti o zanimanju tijela kojima su već dostavljene informacije o novom predmetu normizacije.

(23)	Komisija unatoč tomu treba imati mogućnost zatražiti da joj se dostave nacionalni programi normizacije, djelomično ili u cijelosti, kako bi mogla nadzirati tijek normizacije u pojedinim sektorima gospodarstva.

(24)	Budući da europski sustav normizacije treba biti u službi odnosnih stranaka, a one trebaju sudjelovati u njegovoj organizaciji; budući da se taj sustav treba temeljiti na koherentnosti, transparentnosti, otvorenosti, konsenzusu, neovisnosti o pojedinačnim interesima, učinkovitosti i suodlučivanju.

(25)

Funkcioniranje sustava normizacije u Zajednici treba se temeljiti na određenim temeljnim pravima nacionalnih normirnih tijela, kao što je mogućnost dobivanja nacrta normi i informacija o mjerama koje se poduzimaju u vezi s dostavljanim primjedbama, uključivanje u nacionalne aktivnosti u području normizacije, odnosno traženje da se izrade europske norme umjesto nacionalnih; budući da države članice trebaju poduzeti sve što je u njihovoj moći kako bi njihova normirna tijela poštovala ova prava.

(26)	Odredbe o mirovanju, koje se primjenjuju na nacionalna normirna tijela za vrijeme izrade europske norme, moraju se uskladiti s odgovarajućim odredbama koje su normirna tijela donijela u okviru europskih normirnih tijela.

(27)	Potrebno je uspostaviti stalni odbor čije članove imenuju države članice i koji ima zadaću pomoći Komisiji prilikom ispitivanja nacrta nacionalnih normi kao i surađivati u nastojanjima da se umanje negativni učinci tih normi na slobodno kretanje robe.

(28)	U vezi sa zahtjevima za izradu nacrta normi iz ove Direktive trebalo bi se savjetovati sa stalnim odborom.

(29)	Ova Direktiva ne smije utjecati na obveze država članica u pogledu rokova za prijenos direktiva iz Priloga III. dijela B,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„proizvod”, svaki industrijski i poljoprivredni proizvod, uključujući ribarske proizvode;

2.

„tehnička specifikacija”, specifikacija sadržana u dokumentu kojim se utvrđuju svojstva koja mora imati određeni proizvod, kao što su razine kakvoće, radne značajke, sigurnost ili dimenzije, uključujući zahtjeve koji se odnose na naziv pod kojim se proizvod prodaje, terminologiju, simbole, ispitivanje i metode ispitivanja, pakiranje, obilježavanje i označivanje te postupke ocjene sukladnosti proizvoda. Izraz „tehnička specifikacija” također obuhvaća proizvodne metode i postupke koji se koriste kod poljoprivrednih proizvoda iz članka 38. stavka 1. Ugovora, proizvoda namijenjenih prehrani ljudi i životinja te lijekova kako je definirano u članku 1. Direktive 65/65/EEZ (7) kao i proizvodne metode i postupke koji se koriste kod drugih proizvoda, ako oni imaju učinak na svojstva tih proizvoda;

3.

„ostali zahtjevi”, zahtjev za proizvod različit od tehničke specifikacije koji utječe na životni ciklus proizvoda nakon njegova stavljanja na tržište, a posebno je uveden radi zaštite potrošača odnosno okoliša, kao što su uvjeti uporabe, recikliranja, ponovne uporabe i odlaganja, ako ti uvjeti mogu značajno utjecati na sastav ili prirodu proizvoda, odnosno njegovu prodaju;

4.

„norma”, tehnička specifikacija za višekratnu ili trajnu uporabu, koju je prihvatilo priznato normirno tijelo, čije zadovoljenje nije obvezno i koja se može svrstati u jednu od sljedećih kategorija: — međunarodna norma: norma dostupna javnosti koju je prihvatila međunarodna normirna organizacija, — europska norma: norma dostupna javnosti koju je prihvatilo europsko normirno tijelo, — nacionalna norma: norma dostupna javnosti koju je prihvatilo nacionalno normirno tijelo;

5.	„program normizacije”, program rada priznatog normirnog tijela u kojemu su navedeni predmeti normizacije;

6.	„nacrt norme”, dokument koji sadrži tekst tehničkih specifikacija u pogledu određenog predmeta, koji je prošao fazu pripreme te je stavljen na javnu raspravu prije planiranog prihvaćanja u skladu s nacionalnim normirnim postupkom;

7.	„europsko normirno tijelo”, tijelo iz Priloga I.;

8.	„nacionalno normirno tijelo”, tijelo iz Priloga II.;

9.

„tehnički propis”, tehničke specifikacije i drugi zahtjevi, uključujući relevantne administrativne propise, čije je poštovanje obvezno, de jure ili de facto, u slučaju prodaje odnosno uporabe proizvoda u državi članici ili većem dijelu države članice kao i zakone i druge propise kojima države članice zabranjuju proizvodnju i uvoz proizvoda odnosno stavljanje na tržište ili uporabu, osim zakona i drugih propisa koji su predviđeni člankom 10. De facto tehnički propisi uključuju: — zakone i druge propise država članica koji upućuju na tehničke specifikacije ili druge zahtjeve, bilo izravno ili upućivanjem na profesionalne kodekse ili kodekse ponašanja koji sadrže uputu na te specifikacije i zahtjeve, čije zadovoljenje stvara pretpostavku o usklađenosti s obvezama utvrđenim gore spomenutim zakonima i drugim propisima, — dobrovoljne sporazume kod kojih je jedna od ugovornih stranaka javna vlast i kojima se predviđa zadovoljenje tehničkih specifikacija odnosno drugih zahtjeva u javnome interesu, iz čega su izuzete specifikacije naručitelja u postupku javne nabave, — tehničke specifikacije ili druge zahtjeve povezane s fiskalnim ili financijskim mjerama koje, potičući na zadovoljenje tih tehničkih specifikacija odnosno drugih zahtjeva, utječu na potrošnju proizvoda, iz čega su izuzete tehničke specifikacije i drugi zahtjevi povezani s nacionalnim sustavima socijalne sigurnosti. Oni obuhvaćaju tehničke propise koje su uvele vlasti država članica i koji se nalaze na popisu koji će Komisija sastaviti do 1. srpnja 1995. u okviru Odbora iz članka 5. Isti se postupak primjenjuje u slučaju izmjena tog popisa;

10.	„nacrt tehničkog propisa”, faza izrade tehničkog propisa u kojoj se utvrđeni tekst, koji sadrži tehničke specifikacije ili druge zahtjeve ili upravne propise koji se namjeravaju donijeti kao tehnički propisi, još uvijek može značajno izmijeniti.

Ova se Direktiva ne primjenjuje na mjere koje države članice uvode na temelju Ugovora radi zaštite osoba, posebno radnika, prilikom uporabe proizvoda, ako te mjere ne utječu na proizvode.

Članak 2.

1.   Komisiji i normirnim tijelima iz priloga I. i II. treba dostaviti informacije o novim predmetima normizacije koje su nacionalna tijela iz Priloga II. uključila u svoj program rada kako bi za njih izradila novu normu odnosno izmijenila postojeću normu, osim ako se radi o prenesenoj normi koja je istovjetna ili jednaka međunarodnoj odnosno europskoj normi.

2.   U obavijesti iz stavka 1. treba posebno naznačiti hoće li dotična norma biti:

—	prenesena međunarodna norma koja nije jednaka toj međunarodnoj normi,

—	nova nacionalna norma, ili

—	izmijenjena nacionalna norma.

Komisija može nakon savjetovanja s odborom iz članka 5. izraditi pravila za objedinjeni prikaz tih informacija te plan i kriterije prikaza informacija koji će olakšati njihovo vrednovanje.

3.   Komisija može zatražiti da joj se dostave programi normizacije, djelomično ili u cijelosti.

Komisija te informacije stavlja na raspolaganje državama članicama u obliku koji omogućuje ocjenu i usporedbu različitih programa.

4.   Komisija prema potrebi izmjenjuje Prilog II. na temelju informacija koje joj dostave države članice.

5.   O izmjenama Priloga I. odlučuje Vijeće na prijedlog Komisije.

Članak 3.

Normirnim tijelima iz priloga I. i II. i Komisiji šalju se svi nacrti normi koje oni zatraže te ih se obavješćuje o radnjama koje su poduzete u vezi s primjedbama na te nacrte.

Članak 4.

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da njihova normirna tijela:

—	dostave informacije u skladu s člancima 2. i 3.,

—	objave nacrte norma na način koji strankama s poslovnim nastanom u drugim državama također omogućuje da podnesu primjedbe,

—	omoguće drugim tijelima iz Dodatka II. da se pasivno ili aktivno uključe u planirane aktivnosti (slanjem promatrača),

—	se ne protive provedbi rasprave o predmetu normizacije iz njihova programa rada na europskoj razini, u skladu s pravilima europskih normirnih tijela, i da ne poduzimaju radnje koje bi mogle dovesti u pitanje odgovarajuću odluku.

2.   Države članice se posebno suzdržavaju od svakog priznavanja, odobravanja odnosno uporabe pozivanjem na nacionalnu normu koja je donesena protivno člancima 2. i 3. i stavku 1. ovog članka.

Članak 5.

Uspostavlja se stalni odbor koji se sastoji od predstavnika država članica koji u svome radu mogu zatražiti pomoć stručnjaka odnosno savjetnika; predsjedatelj odbora je predstavnik Komisije.

Odbor izrađuje svoj poslovnik.

Članak 6.

1.   Odbor se najmanje dvaput godišnje sastaje s predstavnicima institucija za norme iz priloga I. i II.

2.   Komisija odboru podnosi izvješće o provedbi i primjeni postupaka utvrđenih u ovoj Direktivi i podnosi prijedloge s ciljem uklanjanja postojećih odnosno predvidljivih prepreka trgovini.

3.   Odbor daje mišljenje o informacijama i prijedlozima iz stavka 2. i može u tom pogledu posebno predložiti da Komisija:

—	zatraži od europskih institucija za norme da u zadanom roku izrade europsku normu,

—	prema potrebi osigura da države članice u pitanju najprije između sebe odluče o odgovarajućim mjerama kako bi se izbjeglo stvaranje prepreka trgovini,

—	poduzme sve potrebne mjere,

—	odredi područja u kojima se usklađivanje čini nužnim te prema potrebi provede odgovarajuće usklađivanje.

4.   Komisija se mora savjetovati s odborom:

(a)	prije svih izmjena popisa iz priloga I. i II. (članak 2. stavak 1.);

(b)	prilikom izrade pravila za objedinjeni prikaz informacija te plana i kriterija prikaza programa normizacije (članak 2. stavak 2.);

(c)	prilikom odlučivanja o stvarnom sustavu koji će se primjenjivati na razmjenu informacija predviđenu ovom Direktivom kao i svim izmjenama tog sustava;

(d)	prilikom nadziranja primjene sustava uspostavljenog ovom Direktivom;

(e)	u vezi sa zahtjevima institucija za norme iz prve alineje stavka 3.

5.   Komisija se može savjetovati s Odborom o svim prednacrtima tehničkih propisa koje primi.

6.   Pitanja u vezi s provedbom ove Direktive mogu se dostaviti odboru na zahtjev predsjedatelja ili države članice.

7.   Rad odbora kao i informacije koje mu se dostavljaju su povjerljive.

Međutim, odbor i nacionalne vlasti mogu, uz provedbu potrebnih mjera predostrožnosti, zatražiti stručno mišljenje fizičkih i pravnih osoba, uključujući osobe iz privatnog sektora.

Članak 7.

1.   Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi spriječile da njihova normirna tijela za vrijeme izrade europske norme iz prve alineje članka 6. stavka 3. odnosno nakon njezinog prihvaćanja poduzimaju radnje koje bi mogle dovesti u pitanje namjeravano usklađivanje, a posebno kako bi spriječile da ta tijela objavljuju nove ili izmijenjene nacionalne norme u predmetnom području koje nisu u potpunosti u skladu s postojećim europskim normama.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se na rad institucija za norme ako one izrađuju tehničke specifikacije odnosno normu za određene proizvode na zahtjev javnih vlasti u svrhu donošenja tehničkog propisa za te proizvode.

Države članice sve zahtjeve u smislu prethodnog podstavka dostavljaju Komisiji kao nacrte tehničkih propisa, u skladu s člankom 8. stavkom 1. i navode razloge za njihovo donošenje.

Članak 8.

1.   Pridržavajući se članka 10., države članice Komisiji bez odlaganja dostavljaju sve nacrte tehničkih propisa, osim ako se njima u cijelosti prenosi tekst međunarodne ili europske norme, u kom su slučaju dovoljne informacije o toj normi; one Komisiji istodobno dostavljaju obrazloženje u kojemu navode razloge za donošenje tehničkog propisa, ako to već nije pojašnjeno u nacrtu.

Države članice, tamo gdje je to primjereno i ako to nisu ranije učinile, istodobno dostavljaju i tekst osnovnih zakonodavnih odnosno regulatornih odredaba koje se prvenstveno i izravno tiču dotičnih propisa, ako je poznavanje tog teksta potrebno za ocjenu implikacija nacrta tehničkog propisa.

Država članica ponovno dostavlja nacrt u skladu s gornjim uvjetima svaki put kada unese izmjene kojima se značajno mijenja njegov opseg ili skraćuje prvobitni raspored provedbe odnosno utvrđuju dodatne specifikacije i zahtjevi ili postojeće specifikacije i zahtjevi čine restriktivnijima.

Ako se nacrtom posebno želi ograničiti prodaja odnosno uporaba kemijske tvari, pripravka ili proizvoda zbog javnog zdravlja odnosno zaštite potrošača ili okoliša, države članice također šalju sažetak svih relevantnih podataka o toj tvari, pripravku odnosno proizvodu te poznatim i raspoloživim nadomjescima odnosno upute na te podatke, ako su te informacije raspoložive, te priopćuju očekivane učinke mjere na javno zdravlje, zaštitu potrošača i okoliša, zajedno s analizom rizika koja se prema potrebi obavlja u skladu s općim načelima ocjene rizika kemijskih tvari, kako je navedeno u članku 10. stavku 4. Uredbe (EEZ) br. 793/93 (8) za postojeće tvari odnosno u članku 3. stavku 2. Direktive 67/548/EEZ (9) za nove tvari.

Komisija o nacrtu i svim dokumentima koji su joj dostavljeni bez odlaganja obavješćuje ostale države članice; ona nacrt može uputiti i odboru iz članka 5. radi dobivanja njegova mišljenja te prema potrebi i odboru koji je nadležan za predmetno područje.

Kada su u pitanju tehničke specifikacije i drugi zahtjevi iz treće alineje drugog podstavka članka 1. stavka 9., Komisija i države članice mogu dostaviti svoje podrobne primjedbe i mišljenja samo u vezi s aspektom mjere koji bi mogao ometati trgovinu, ali ne i u vezi s fiskalnim odnosno financijskim aspektima mjere.

2.   Komisija i države članice svoje primjedbe dostavljaju državi članici koja je poslala nacrt tehničkog propisa; ta država članica ih prilikom izrade tehničkog propisa uzima u obzir u najvećoj mogućoj mjeri.

3.   Države članice Komisiji bez odlaganja dostavljaju konačan tekst tehničkog propisa.

4.   Informacije koje se dostavljaju na temelju ovog članka nisu povjerljive, osim ako država članica koja ih je dostavila to izričito zahtijeva. Svi se takvi zahtjevi obrazlažu.

U tom slučaju odbor iz članka 5. i državna tijela mogu zatražiti stručni savjet fizičkih i pravnih osoba iz privatnog sektora nakon što provedu odgovarajuće mjere predostrožnosti.

5.   Ako je nacrt tehničkog propisa sastavni dio mjera koje se Komisiji dostavljaju u fazi nacrta na temelju nekog drugog akta Zajednice, države članice informacije iz stavka 1. mogu dostaviti na temelju tog drugog akta, ali pritom moraju formalno naznačiti da se informacije dostavljaju i za potrebe ove Direktive.

Ako se Komisija ne očituje o nacrtu tehničkog propisa na temelju ove Direktive, to ne dovodi u pitanje odluke koje bi se mogle donijeti na temelju drugih akata Zajednice.

Članak 9.

1.   Države članice odgađaju usvajanje nacrta tehničkog propisa do isteka roka od tri mjeseca od dana kada je Komisija primila informacije iz članka 8. stavka 1.

2.   Države članice odgađaju:

—	usvajanje nacrta tehničkog propisa koji ima oblik dobrovoljnog sporazuma u smislu druge alineje članka 1. stavka 9. do isteka roka od četiri mjeseca,

—	ne dovodeći u pitanje stavke 3., 4. i 5., usvajanje nacrta bilo kojeg drugog tehničkog propisa do isteka roka od šest mjeseci

od dana kada je Komisija primila obavijest iz članka 8. stavka 1., ako je Komisija odnosno neka od država članica u roku od tri mjeseca od tog dana dostavila detaljno mišljenje u kojemu se navodi da bi predviđena mjera mogla stvoriti prepreke slobodnom kretanju robe na unutarnjem tržištu.

Dotična država članica izvješćuje Komisiju o svim mjerama koje namjerava poduzeti u vezi s tim detaljnim mišljenjima. Komisija daje primjedbe u vezi s predloženim mjerama.

3.   Države članice odgađaju usvajanje nacrta tehničkog propisa do isteka roka od 12 mjeseci od datuma kada je Komisija primila informacije iz članka 8. stavka 1. ako u roku od tri mjeseca od tog datuma Komisija najavi da namjerava donijeti odnosno predložiti donošenje direktive, uredbe ili odluke o predmetnom pitanju u skladu s člankom 189. Ugovora.

4.   Države članice odgađaju usvajanje nacrta tehničkog propisa do isteka roka od 12 mjeseci od datuma kada je Komisija primila informacije iz članka 8. stavka 1. ako u roku od tri mjeseca od toga datuma Komisija obznani da se nacrt tehničkog propisa odnosi na pitanje koje je obuhvaćeno prijedlogom direktive, uredbe ili odluke, koji je podnijela Vijeću u skladu s člankom 189. Ugovora.

5.   Ako Vijeće donese zajedničko stajalište u razdoblju mirovanja iz stavaka 3. i 4., taj se rok, podložno stavku 6., produžuje na 18 mjeseci.

6.   Obveze iz stavaka 3., 4. i 5. prestaju:

—	kada Komisija obavijesti države članice da je odustala od prijedloga za donošenje obvezujućeg akta Zajednice odnosno donošenja takvog akta,

—	kada Komisija obavijesti države članice da je povukla nacrt odnosno prijedlog,

—	kada Komisija ili Vijeće donese obvezujući akt Zajednice.

7.   Odredbe stavaka od 1. do 5. ne primjenjuju se ako je država članica iz hitnih razloga koji su potaknuti nizom ozbiljnih i nepredvidljivih okolnosti vezanih uz zaštitu javnog zdravlja i sigurnosti odnosno zaštitu životinja ili biljaka obvezna hitno izraditi, donijeti i uvesti tehničke propise te stoga nije u mogućnosti obaviti konzultacije. Država članica prilikom dostave informacija iz članka 8. navodi razloge na kojima temelji hitnost poduzetih mjera. Komisija se o tome očituje što je prije moguće. Komisija u slučaju zlouporabe ovog postupka poduzima potrebne mjere. Komisija obavješćuje Europski parlament.

Članak 10.

1.   Članci 8. i 9. ne primjenjuju se na zakone i druge propise država članica te dobrovoljne sporazume na osnovi kojih države članice:

—	postupaju u skladu s obvezujućim aktima Zajednice kojima se donose tehničke specifikacije,

—	ispunjavaju obveze iz međunarodnih sporazuma kojima se donose zajedničke tehničke specifikacije Zajednice,

—	koriste zaštitne klauzule predviđene obvezujućim aktima Zajednice,

—	primjenjuju članak 8. stavak 1. Direktive 92/59/EEZ (10),

—	isključivo provode odluke Suda Europskih zajednica,

—	isključivo izmjenjuju tehnički propis u smislu članka 1. stavka 9. ove Direktive radi uklanjanja prepreke trgovini, u skladu sa zahtjevom Komisije.

2.   Članak 9. ne primjenjuje se na zakone i druge propise država članica kojima se zabranjuje proizvodnja ako oni ne sprečavaju slobodno kretanje proizvoda.

3.   Članak 9. stavci od 3. do 6. ne primjenjuju se na dobrovoljne sporazume iz druge alineje članka 1. stavka 9.

4.   Članak 9. ne primjenjuje se na tehničke specifikacije ili druge zahtjeve iz treće alineje članka 1. stavka 9.

Članak 11.

Komisija svake dvije godine podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Gospodarskom i socijalnom odboru izvješće o rezultatima primjene ove Direktive. Popisi normizacijskih poslova koji su povjereni normirnim organizacijama na temelju ove Direktive kao i statistički podaci o primljenim obavijestima jedanput godišnje objavljuju se u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 12.

Kada države članice donose tehnički propis, taj propis prilikom njegove službene objave sadrži uputu na ovu Direktivu ili se uz njega navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 13.

1.   Direktive i odluke navedene u Prilogu III. dijelu A ovime se stavljaju izvan snage, ne dovodeći u pitanje obveze država članica u vezi s rokovima za prijenos navedenih direktiva koji su utvrđeni u Prilogu III. dijelu B.

2.   Upućivanja na direktive i odluke stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom utvrđenom u Prilogu IV.

Članak 14.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 15.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 78, 12.3.1997., str. 4.

(2)  SL C 133, 28.4.1997., str. 5.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 17. rujna 1997. (SL C 304, 6.10.1997., str. 79.), Zajedničko stajalište Vijeća od 23. veljače 1998. (SL C 110, 8.4.1998., str. 1.) i Odluka Europskog parlamenta od 30. travnja 1998. (SL C 152, 18.5.1998.). Odluka Vijeća od 28. svibnja 1998.

(4)  SL L 109, 26.4.1983., str. 8. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Odlukom Komisije 96/139/EZ (SL L 32, 10.2.1996., str. 31.).

(5)  SL C 76, 17.6.1969., str. 9.

(6)  SL C 9, 15.3.1973., str. 3.

(7)  Direktiva Vijeća 65/65/EEZ od 26. siječnja 1965. usklađivanju zakona i drugih propisa ili upravnih postupaka u odnosu na lijekove (SL 22, 9.2.1965., str. 369/65), Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 93/39/EEZ (SL L 214, 24.8.1993., str. 22.).

(8)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 793/93 od 23. ožujka 1993. o procjeni i kontroli rizika od postojećih tvari (SL L 84, 5.4.1993., str. 1.).

(9)  Direktiva Vijeća 67/548/EEZ od 27. lipnja 1967. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na razvrstavanje, pakiranje i označivanje opasnih tvari (SL L 196, 16.8.1967., str. 1.). Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 92/32/EEZ (SL L 154, 5.6.1992., str. 1.).

(10)  Direktiva Vijeća 92/59/EEZ od 29. lipnja 1992. o općoj sigurnosti proizvoda (SL L 228, 11.8.1992., str. 24.).

---

PRILOG I.

EUROPSKA NORMIRNA TIJELA

CEN

Europski odbor za normizaciju

Cenelec

Europski odbor za elektrotehničku normizaciju

ETSI

Europski institut za telekomunikacijske norme

---

PRILOG II.

NACIONALNA NORMIRNA TIJELA

1.   BELGIJA

IBN/BIN

Institut belge de normalisation

Belgisch Instituut voor Normalisatie

CEB/BEC

Comité électrotechnique belge

Belgisch Elektrotechnisch Comité

2.   DANSKA

DS

Dansk Standard

NTA

Telestyrelsen, National Telecom Agency

3.   NJEMAČKA

DIN

Deutsches Institut für Normung e.V.

DKE

Deutsche Elektrotechnische Kommission im DIN und VDE

4.   GRČKA

ΕΛΟΤ

Ελληνιχός Οργανισμός Τυποποίησης

5.   ŠPANJOLSKA

AENOR

Asociación Española de Normalización y Certificación

6.   FRANCUSKA

AFNOR

Association française de normalisation

UTE

Union technique de l’électricité - Bureau de normalisation auprès de l’AFNOR

7.   IRSKA

NSAI

National Standards Authority of Ireland

ETCI

Electrotechnical Council of Ireland

8.   ITALIJA

UNI (1)

Ente nazionale italiano di unificazione

CEI (1)

Comitato elettrotecnico italiano

9.   LUKSEMBURG

ITM

Inspection du travail et des mines

SEE

Service de l’énergie de l’État

10.   NIZOZEMSKA

NNI

Nederlands Normalisatie-instituut

NEC

Nederlands Elektrotechnisch Comité

11.   AUSTRIJA

ON

Österreichisches Normungsinstitut

ÖVE

Österreichischer Verband für Elektrotechnik

12.   PORTUGAL

IPQ

Instituto Português da Qualidade

13.   UJEDINJENA KRALJEVINA

BSI

British Standards Institution

BEC

British Electrotechnical Committee

14.   FINSKA

SFS

Suomen Standardisoimisliitto SFS ry

Finlands Standardiseringsförbund SFS rf

THK/TFC

Telehallintokeskus

Teleförvaltningscentralen

SESKO

Suomen Sähköteknillinen Standardisoimisyhdistys SESKO ry

Finlands Elektrotekniska Standardiseringsförening SESKO rf

15.   ŠVEDSKA

SIS

Standardiseringen i Sverige

SEK

Svenska elektriska kommissionen

ITS

Informationstekniska standardiseringen

---

(1)  UNI i CEI su u suradnji s Istituto superiore delle Poste e telecommunicazioni i Ministero dell’Industria poslove iz nadležnosti ETSI-a povjerile CONCIT-u (Comitato nazionale di coordinamento per le tecnologie dell’informazione).

---

PRILOG III.

DIO A

Direktive i odluke stavljene izvan snage

(iz članka 13.)

Direktiva 83/189/EEZ sa sljedećim izmjenama

Direktiva Vijeća 88/182/EEZ

Odluka Komisije 90/230/EEZ

Odluka Komisije 92/400/EEZ

Direktiva 94/10/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

Odluka Komisije 96/139/EZ

DIO B

Rokovi za prijenos u nacionalna zakonodavstva

(iz članka 13.)

Direktiva	Rok za prijenos
83/189/EEZ (SL L 109, 26.4.1983., str. 8.)	31.3.1984.
88/182/EEZ (SL L 81, 26.3.1988., str. 75.)	1.1.1989.
94/10/EZ (SL L 100, 19.4.1994., str. 30.)	1.7.1995.

---

PRILOG IV.

KORELACIJSKA TABLICA

Direktiva 83/189/EEZ	Ova Direktiva
Članak 1.	Članak 1.
Članak 2.	Članak 2.
Članak 3.	Članak 3.
Članak 4.	Članak 4.
Članak 5.	Članak 5.
Članak 6.	Članak 6.
Članak 7.	Članak 7.
Članak 8.	Članak 8.
Članak 9.	Članak 9.
Članak 10.	Članak 10.
Članak 11.	Članak 11.
Članak 12.	Članak 12.
—	Članak 13.
—	Članak 14.
—	Članak 15.
Prilog I.	Prilog I.
Prilog II.	Prilog II.
—	Prilog III.
—	Prilog IV.

---

13/Sv. 042

HR

Službeni list Europske unije

70

---

32002R2245

---

L 341/28

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

21.10.2002.

---

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 2245/2002

od 21. listopada 2002.

o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 o dizajnu Zajednice

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice (1), a posebno njezin članak 107. stavak 3.,

budući da:

(1)	Uredbom (EZ) br. 6/2002 uspostavlja se sustav koji omogućava stjecanje dizajna koji vrijedi u cijeloj Zajednici na temelju prijave Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (dalje u tekstu „Ured”).

(2)	U tom smislu, Uredba (EZ) br. 6/2002 sadrži odredbe o postupku registracije dizajna Zajednice, kao i za upravljanje registriranim dizajnima Zajednice, za žalbe na odluke Ureda i za postupke za proglašavanje dizajna Zajednice nevaljanim.

(3)	Ovom Uredbom utvrđuju se mjere potrebne za provedbu odredaba Uredbe (EZ) br. 6/2002.

(4)	Ova Uredba morala bi osigurati lako i učinkovito rješavanje postupaka pred Uredom u vezi s dizajnom.

(5)	Mjere iz ove Uredbe u skladu su s mišljenjem Odbora iz članka 109. Uredbe (EZ) br. 6/2002,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

POSTUPAK PRIJAVE

Članak 1.

Sadržaj prijave

1.   Prijava registriranog dizajna Zajednice sadrži:

(a)	zahtjev za registraciju dizajna kao registriranog dizajna Zajednice;

(b)

ime, adresu i državljanstvo podnositelja prijave i državu u kojoj podnositelj prijave ima domicil odnosno svoje sjedište ili poslovni nastan. Imena fizičkih osoba navode se u obliku prezimena i imena. Za imena pravnih osoba navodi se njihov službeni naziv koji se može dati u obliku uobičajene skraćenice; nadalje, navodi se država čije je zakonodavstvo važeće za tu pravnu osobu. Mogu se navesti i brojevi telefona kao i brojevi telefaksa i podaci o drugim sredstvima komunikacije kao što je adresa elektronske pošte. Za svakog podnositelja prijave u načelu se navodi samo jedna adresa; ako je navedeno više adresa, u obzir se uzima samo adresa koja je navedena prva osim ako podnositelj prijave jednu adresu ne odredi kao adresu iz usluge. Ako je Ured podnositelju prijave dodijelio identifikacijski broj, dovoljno je navesti taj broj zajedno s imenom podnositelja prijave;

(c)	prikaz dizajna u skladu s člankom 4. ove Uredbe ili ako se zahtjev odnosi na dvodimenzionalni dizajn i sadrži zahtjev za odgodu objave u skladu s člankom 50. Uredbe (EZ) br. 6/2002, uzorak u skladu s člankom 5. ove Uredbe;

(d)	u skladu s člankom 3. stavkom 3., naznaku proizvoda u kojima bi dizajn morao biti sadržan ili na koje bi se morao primijeniti;

(e)

ako je podnositelj prijave imenovao zastupnika, ime tog zastupnika i adresu njegove poslovnice u skladu s točkom (b); ako zastupnik ima više od jedne poslovne adrese ili u slučaju postojanja dva ili više zastupnika s različitim poslovnim adresama, u prijavi se navodi koja se adresa koristi kao adresa iz usluge; u slučaju izostanka ovakvog navoda, za adresu iz usluge u obzir se uzima samo adresa koja je prva navedena. U slučaju da ima više podnositelja prijave, u prijavi se može navesti jedan podnositelj prijave ili jedan zastupnik kao zajednički zastupnik. Ako je Ured imenovanom zastupniku dodijelio identifikacijski broj dovoljno je navesti taj broj zajedno s imenom zastupnika;

(f)	prema potrebi, izjavu o zahtijevanom pravu prvenstva prethodne prijave na temelju članka 43. Uredbe (EZ) br. 6/2002, uz navođenje datuma podnošenja prethodne prijave i o državi u kojoj ili za koju je podnesena;

(g)	prema potrebi, izjavu o zahtijevanom pravu izložbenog prvenstva na temelju članka 44. Uredbe (EZ) br. 6/2002, navodeći ime izložbe i datum prvog dana izlaganja proizvoda u kojima je dizajn sadržan ili na koje je primijenjen;

(h)	naznaku jezika na kojem je prijava podnesena ili drugog jezika na temelju članka 98. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 6/2002;

(i)	potpis podnositelja prijave ili njegovog zastupnika u skladu s člankom 65.

2.   Prijava može sadržavati:

(a)

opis kojim se pobliže objašnjava prikaz ili uzorak dizajna, a koji ne smije biti duži od 100 riječi za svaki dizajn; opis se mora odnositi isključivo na ona obilježja koja su vidljiva u reprodukciji dizajna ili njegovog uzorka; ne smije sadržavati izjave o navodnoj novosti dizajna, individualnom karakteru dizajna ili njegovoj tehničkoj vrijednosti.

(b)	zahtjev za odgodu objave registracije u skladu s člankom 50. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 6/2002;

(c)

naznaku o „Lokarnskoj klasifikaciji” proizvoda sadržanih u prijavi, odnosno jednog ili više razreda ili podrazreda u koje su razvrstani u skladu s Prilogom Sporazumu o uspostavi međunarodne klasifikacije za industrijski dizajn, potpisanog u Lokarnu 8. listopada 1968. (dalje u tekstu „Lokarnski sporazum”), prema članku 3., a pod uvjetom iz članka 2. stavka 2.

(d)	podatke o dizajneru ili dizajnerima ili izjavu koju je potpisao podnositelj prijave da su se dizajner odnosno dizajneri odrekli prava da budu navedeni na temelju članka 36. stavka 3. točke (e) Uredbe (EZ) br. 6/2002.

Članak 2.

Višestruka prijava

1.   Prijava može biti višestruka prijava kojom se zahtijeva registracija nekoliko dizajna.

2.   Ako višestruka prijava sadrži nekoliko dizajna koji nisu ornamentacija, prijava se razdvaja ako proizvodi u kojima bi dizajn morao biti sadržan ili na koje bi dizajn morao biti primijenjen ne mogu biti razvrstani u samo jedan razred prema Lokarnskoj klasifikaciji.

3.   Za svaki dizajn sadržan u višestrukoj prijavi, podnositelj prijave osigurava prikaz dizajna u skladu s člankom 4. i naznaku proizvoda u kojem bi dizajn morao biti sadržan ili na koji bi morao biti primijenjen.

4.   Dizajne sadržane u višestrukoj prijavi podnositelj prijave označuje po redu koristeći arapske brojeve.

Članak 3.

Razvrstavanje i označivanje proizvoda

1.   Proizvodi se razvrstavaju u skladu s člankom 1. Lokarnskog sporazuma i njegovim izmjenama, kako su na snazi na dan prijave dizajna.

2.   Razvrstavanje proizvoda služi isključivo u upravne svrhe.

3.   Naznaka proizvoda tako je sastavljena da jasno označuje prirodu proizvoda te tako omogućuje da svaki proizvod bude razvrstan u jedan razred Lokarnske klasifikacije, a poželjno je da se koristi nazivlje s liste proizvoda koje je njome utvrđeno.

4.   Proizvodi se razvrstavaju prema razredima Lokarnske klasifikacije, s tim da svakoj skupini prethodi broj razreda kojoj ta skupina proizvoda pripada te da su skupine predstavljene redoslijedom razreda i podrazreda ove klasifikacije.

Članak 4.

Prikaz dizajna

1.   Prikaz dizajna sastoji se od grafičkog prikaza ili fotografije dizajna, u crno-bijeloj tehnici ili u boji. Mora ispunjavati sljedeće uvjete:

(a)	osim ako se prijava podnosi elektroničkim putem na temelju članka 67., prikaz se mora podnijeti na zasebnim listovima papira ili se mora reproducirati na stranici koja je za tu svrhu predviđena na obrascu koji Ured prema članku 68. daje na raspolaganje;

(b)	u slučaju zasebnih listova papira, dizajn se reproducira na neprozirnom bijelom papiru na koji ga se lijepi ili izravno tiska. Podnosi se samo jedan primjerak, a listovi papira ne smiju se presavijati niti spajati probijanjem;

(c)

veličina zasebnog lista papira mora biti DIN A4 formata (29,7 cm × 21 cm), a prostor korišten za prikaz dizajna ne smije biti veći od dimenzija 26,2 cm × 17 cm. S lijeve strane lista nalijevo se nalazi margina od najmanje 2,5 cm; na vrhu svakog lista papira u skladu sa stavkom 2. naznačuje se broj pogleda, dok se u slučaju višestruke prijave naznačuje redni broj dizajna; ne navode se objašnjenja, tekst ili legende, osim oznake „vrh” ili imena i adresa podnositelja prijave;

(d)	ako se prijave podnosi elektroničkim putem, grafički prikaz ili fotografija dizajna moraju biti u formatu za podatke koji utvrdi predsjednik Ureda; predsjednik Ureda određuje način na koji se identificiraju različiti dizajni sadržani u višestrukoj prijavi ili različiti pogledi;

(e)

dizajn se prikazuje na neutralnoj podlozi i ne smije biti retuširan tušem ili korekturnom tekućinom. Mora biti kvalitetne izrade koja omogućuje jasnu vidljivost obilježja predmeta za koja se zahtijeva zaštita te koja omogućuje njihovo umanjivanje ili uvećanje na dimenzije koje nisu veće od 8 na 16 cm po pogledu za unos u Registar dizajna Zajednice, iz članka 72. Uredbe (EZ) br. 6/2002, dalje u tekstu „Registar” i za izravno objavljivanje u Glasilu dizajna Zajednice iz članka 73. navedene Uredbe.

2.   Prikaz ne smije sadržavati više od sedam različitih prikaza dizajna u različitim pogledima. Bilo koji grafički prikaz ili fotografija može sadržavati samo jedan pogled. Podnositelj prijave svaki pogled označuje arapskim brojem. Brojčana oznaka sadrži zasebne brojeve odijeljene točkom. Broj lijevo od točke označuje redni broj dizajna, dok desni broj označuje broj pogleda.

U slučajevima kada je dizajn predočen u više od sedam pogleda, Ured može zanemariti registraciju i objavu svih suvišnih pogleda. Ured poglede razmatra redoslijedom kojim ih je podnositelj prijave brojčano označio.

3.   Ako se prijava odnosi na dizajn koji se sastoji od ponavljanih struktura, prikaz dizajna predočuje cijeli uzorak i dostatni dio ponovljene površine.

Primjenjuju se ograničenja veličine iz stavka 1. točke (c).

4.   Ako se prijava odnosi na dizajn tipografskih oblika slova, prikaz dizajna mora se sastojati od niza svih velikih i malih slova abecede i niza svih arapskih brojeva, te pet redaka teksta pisanog tim oblikom slova, s tim da su i slova i brojevi pisani u veličini 16.

Članak 5.

Uzorci

1.   Ako je predmet prijave dvodimenzionalni dizajn, a prijava sadržava zahtjev za odgodu objave, u skladu s člankom 50. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 6/2002, prikaz dizajna može biti nadomješten uzorkom zalijepljenim na listu papira.

Prijave za koje se dostavlja uzorak moraju biti poslane u jednoj pošiljci ili se moraju izravno dostaviti uredu za prijave.

Prijava i uzorak dostavljaju se istodobno.

2.   Uzorci ne smiju biti veći od dimenzija 26,2 × 17 cm, teži od 50 grama niti deblji od 3 mm. Uzorak mora biti prikladan za pohranu i rastvaranje uz dokumente veličine propisane člankom 4. stavkom 1. točkom (c).

3.   Ne smiju se dostavljati kvarljivi uzorci niti uzorci opasni za pohranu.

Uzorak se dostavlja u pet primjeraka; u slučaju višestruke prijave, dostavlja se po pet primjeraka uzorka za svaki dizajn.

4.   Ako se dizajn odnosi na ponavljane strukture, uzorkom dizajna prikazuje se sama struktura i dostatni dio ponovljene površine u bilo kojoj dužini i širini. Primjenjuju se ograničenja iz stavka 2.

Članak 6.

Pristojbe za prijavu

1.   Sljedeće pristojbe plaćaju se u trenutku kada se prijava dostavlja Uredu:

(a)	registracijska pristojba;

(b)	pristojba za objavu ili za odgodu objave ako je odgoda objave zahtijevana;

(c)	dodatna registracijska pristojba za svaki dodatni dizajn uključen u višestruku prijavu;

(d)	dodatna pristojba za objavu svakog dodatnog dizajna uključenog u višestruku prijavu ili dodatna pristojba za odgodu objave svakog dodatnog dizajna uključenog u višestruku prijavu ako je odgoda objave zahtijevana.

2.   Ako prijava uključuje zahtjev za odgodu objave registracije, pristojba za objavu i svaka dodatna pristojba za objavu svakog dodatnog dizajna uključenog u višestruku prijavu plaćaju se u rokovima iz članka 15. stavka 4.

Članak 7.

Podnošenje prijave

1.   Ured na dokumente koji sačinjavaju prijavu bilježi datum njezinog primitka i broj pod kojim je zaprimljena.

Ured brojkom označuje svaki dizajn sadržan u višestrukoj prijavi u skladu sa sustavom koji je odredio predsjednik.

Ured podnositelju prijave odmah izdaje potvrdu na kojoj su naznačeni broj pod kojim je zaprimljena prijava, prikaz, opis ili druga identifikacija dizajna, priroda i broj dokumenata i datum njihova primitka.

U slučaju višestruke prijave, potvrda koju izdaje Ured naznačuje prvi dizajn i broj prijavljenih dizajna.

2.   Ako se prijava podnosi središnjem uredu za industrijsko vlasništvo države članice ili Uredu za dizajn Beneluksa u skladu s člankom 35. Uredbe (EZ) br. 6/2002, ured kojem se podnose prijave svaku stranicu prijave označuje arapskim brojem. Prije prosljeđivanja prijave Uredu, ured kojem se podnose prijave na dokumente koji čine prijave bilježi datum primitka i broj stranica.

Ured kojem se podnose prijave podnositelju prijave odmah izdaje potvrdu u kojoj se navodi priroda i broj dokumenata i datum njihova primitka.

3.   Ako Ured primi prijavu koju mu je proslijedio središnji ured za industrijsko vlasništvo države članice ili Ured za dizajn Beneluksa, na prijavi se bilježi datum primitka i broj pod kojim je zaprimljena te se podnositelju prijave bez odgode izdaje potvrda u skladu s stavkom 1. podstavcima 3. i 4., navodeći datum primitka u Uredu.

Članak 8.

Zahtijevanje prvenstva

1.   Ako se u prijavi na temelju članka 42. Uredbe (EZ) br. 6/2002 zahtijeva pravo prvenstva za jednu ili više prethodnih prijava, podnositelj prijave navodi broj pod kojim je zaprimljena prethodna prijava i dostavlja njenu presliku u roku od tri mjeseca od datuma podnošenja prijave iz članka 38. te Uredbe. Predsjednik Ureda određuje koje dokaze podnositelj prijave mora podnijeti.

2.   Ako nakon podnošenja prijave podnositelj prijave želi zahtijevati pravo prvenstva za jednu ili više prethodnih prijava na temelju članka 42. Uredbe (EZ) br. 6/2002, on u roku od mjesec dana od podnošenja prijave dostavlja izjavu o pravu prvenstva, navodeći datum i zemlju u kojoj ili za koju je prethodna prijava bila napravljena.

Podnositelj prijave Uredu dostavlja naznake i dokaze iz stavka 1. u roku od tri mjeseca od primitka izjave o pravu prvenstva.

Članak 9.

Izložbeno pravo prvenstva

1.   Ako je u prijavi na temelju članka 44. Uredbe (EZ) br. 6/2002 zahtijevano pravo prvenstva, podnositelj prijave zajedno s prijavom ili najkasnije u roku od tri mjeseca od datuma podnošenja prijave, dostavlja ispravu koju je na izložbi izdalo tijelo odgovorno za zaštitu industrijskog vlasništva na izložbi.

Ispravom mora biti utvrđeno da je dizajn bio sadržan u ili primijenjen na proizvod i da je bio otkriven na izložbi, te navodi datum otvorenja izložbe i, ako se prvo otkrivanje proizvoda ne poklapa s datumom otvorenja izložbe, datum takvog prvog otkrivanja. Ispravi se prilaže opis tog otkrivanja proizvoda, a koji je to nadležno tijelo propisno ovjerilo.

2.   Ako podnositelj prijave želi zahtijevati pravo izložbenog prvenstva nakon podnošenja prijave, izjava o prvenstvu koja navodi ime izložbe i datum prvog otkrivanja proizvoda u kojem je dizajn bio sadržan ili na koji je bio primijenjen, dostavlja se u roku od mjesec dana od datuma podnošenja prijave. Naznake i dokazi iz stavka 1. Uredu se dostavljaju u roku od tri mjeseca od primitka izjave o prvenstva.

Članak 10.

Pregled uvjeta u vezi datuma podnošenja prijave i formalnih uvjeta

1.   Ured obavješćuje podnositelja prijave da se datum prijave ne može dodijeliti ako prijava ne sadrži:

(a)	zahtjev za registraciju dizajna kao registriranog dizajna Zajednice;

(b)	podatke o podnositelju prijave;

(c)	prikaz dizajna na temelju članka 4. stavka 1. točaka (d) i (e) i prema potrebi uzorak.

2.   Ako se nedostaci iz stavka 1. uklone u roku od dva mjeseca od uručenja obavijesti, datum na koji su ispravljeni svi nedostaci određuje se kao datum podnošenja prijave.

Ako se nedostaci ne uklone prije isteka roka, prijava se ne uvažava kao prijava dizajna Zajednice. Sve plaćene pristojbe se vraćaju.

3.   Ured poziva podnositelja prijave da ispravi uočene nedostatke u roku za prijave koje odredi Ured ako se, iako je datum podnošenja prijave dodijeljen, ispitivanjem otkrije da:

(a)	uvjeti iz članaka 1., 2., 4. i 5. ili ostali formalni uvjeti iz Uredbe (EZ) br. 6/2002 ili iz ove Uredbe nisu ispunjeni;

(b)	Ured nije primio puni iznos pristojbi koji se mora platiti na temelju članka 6. stavka 1. u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 2246/2002 (2);

(c)	ako je na temelju članaka 8. i 9. zahtijevano prvenstvo bilo u samoj prijavi ili u roku od mjesec dana od datuma podnošenja prijave, ostali uvjeti utvrđeni ovim člancima nisu ispunjeni;

(d)	ako se u slučaju višestruke prijave, proizvodi u kojima bi dizajn morao biti sadržan ili na koje bi morao biti primijenjen razvrstavaju u više razreda Lokarnske klasifikacije.

Posebno, Ured poziva podnositelja prijave da plati obvezne pristojbe u roku od dva mjeseca od datuma obavijesti zajedno sa zakašnjelim plaćanjem pristojbi iz članka 107. stavka 2. točaka od (a) do (d) Uredbe (EZ) br. 6/2002 i kako se navodi u Uredbi (EZ) br. 2246/2002.

U slučaju nedostatka iz prvog podstavka točke (d), Ured poziva podnositelja prijave da razdvoji višestruku prijavu kako bi osigurao ispunjavanje uvjeta iz članka 2. stavka 2. Također poziva podnositelja prijave da plati cjelokupni iznos pristojbi za prijave koje se dobiju razdvajanjem višestruke prijave u onom roku koji odredi Ured.

Nakon što je podnositelj prijave ispunio uvjet razdvajanja višestruke prijave u utvrđenom roku, kao datum podnošenja prijave ili prijava koje se time dobiju računa se datum podnošenja prijave dodijeljen višestrukoj prijavi koja je prvobitno poslana.

4.   Ako se nedostaci iz stavka 3. točaka (a) i (d) ne uklone prije isteka roka, Ured prijavu odbacuje.

5.   Ako se pristojbe koje se plaćaju na temelju članka 6. stavka 1. točaka (a) i (b) ne plate prije isteka roka, Ured prijavu odbacuje.

6.   Ako se bilo koja dodatna pristojba koja se mora platiti na temelju članka 6. stavka 1. točke (c) ili (d) u vezi s višestrukim prijavama ne plati ili se ne plati u cijelosti prije isteka roka, Ured odbacuje prijavu u odnosu na sve dodatne dizajne koje plaćeni iznos ne pokriva.

U nedostatku bilo kakvih mjerila za određivanje koji se dizajni namjeravaju zaštititi, Ured razmatra dizajne prema brojčanom redoslijedu kojim su predstavljeni u skladu s člankom 2. stavkom 4. Ured odbacuje prijavu ako se odnosi na dizajne za koje dodatne pristojbe nisu plaćene odnosno nisu plaćene u cijelosti.

7.   Ako se nedostaci iz stavka 3. točke (c) ne uklone prije isteka roka, gubi se pravo prvenstva prijave.

8.   Ako se ni jedan nedostatak iz stavka 3. ne ukloni prije isteka roka, a takav nedostatak se odnosi na samo neke od dizajna sadržanih u višestrukoj prijavi, Ured prijavu odbacuje ili se gubi pravo prvenstva samo u odnosu na te dizajne.

Članak 11.

Ispitivanje razloga za odbijanje registracije

1.   Ako Ured na temelju članka 47. Uredbe (EZ) br. 6/2002, tijekom provedbe ispitivanja u skladu s člankom 10. ove Uredbe utvrdi da dizajn za koji se zahtijeva zaštita ne odgovara pojmu dizajna iz članka 3. točke (a) Uredbe (EZ) br. 6/2002 ili da je taj dizajn protivan javnom interesu ili prihvaćenim moralnim načelima, podnositelja prijave obavješćuje da se dizajn ne može registrirati, navodeći razlog za odbijanje registracije.

2.   Ured određuje rok u kojem podnositelj prijave može dostaviti svoje primjedbe, povući prijavu ili je izmijeniti, dostavljajući izmijenjen prikaz dizajna pod uvjetom da je zadržana istovjetnost dizajna.

3.   Ako podnositelj prijave u roku ne uspije ispraviti razloge za odbijanje registracije, Ured odbija prijavu. Ako se ti razlozi odnose samo na neke od dizajna sadržane u višestrukoj prijavi, Ured odbija prijavu samo u odnosu na te dizajne.

Članak 12.

Povlačenje ili ispravak prijave

1.   Podnositelj prijave može bilo kada povući prijavu dizajna Zajednice ili u slučaju višestruke prijave, povući neke od dizajna sadržane u prijavi.

2.   Mogu se ispravljati samo ime i adresa podnositelja prijave, pogreške u izražavanju ili u kopiranju, ili očite pogreške i to na zahtjev podnositelja prijave i pod uvjetom da takvi ispravci ne mijenjaju prikaz dizajna.

3.   Zahtjev za ispravak prijave na temelju stavka 2. sadrži:

(a)	broj pod kojim je zaprimljena prijava;

(b)	ime i adresu podnositelja prijave u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (b);

(c)	ako podnositelj prijave imenuje zastupnika, ime i poslovnu adresu zastupnika u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (e);

(d)	naznaku sastojka prijave koji se mora ispraviti i taj sastojak u njegovoj ispravljenoj verziji.

4.   Ako uvjeti za ispravak prijave nisu ispunjeni, Ured obavješćuje podnositelja prijave o nedostatku. Ako se nedostatak ne ukloni u rokovima koje odredi Ured, Ured odbacuje zahtjev za ispravak.

5.   Moguće je sastaviti jedan zahtjev za ispravak istog sastojka dvije ili više prijava koje je podnio jedan podnositelj prijave.

6.   Stavci od 2. do 5. primjenjuju se na odgovarajući način na prijave u svrhu ispravljanja imena ili poslovne adrese zastupnika kojeg je podnositelj prijave imenovao.

POGLAVLJE II.

POSTUPAK REGISTRACIJE

Članak 13.

Registracija dizajna

1.   Ako prijava ispunjava uvjete iz članka 48. Uredbe (EZ) br. 6/2002 dizajn sadržan u toj prijavi i podaci iz članka 69. stavka 2. ove Uredbe upisuju se u registar.

2.   Ako prijava sadrži zahtjev za odgodu objave na temelju članka 50. Uredbe (EZ) br. 6/2002, bilježi se ta činjenica i datum isteka razdoblja odgode objave.

3.   Pristojbe koje se plaćaju na temelju članka 6. stavka 1. ne vraćaju se čak i ako se prijavljeni dizajn ne registrira.

Članak 14.

Objava registracije

1.   Registracija dizajna objavljuje se u Glasilu dizajna Zajednice.

2.   Prema stavku 3., objava registracije sadrži:

(a)	ime i adresu nositelja dizajna Zajednice (dalje u tekstu: „nositelj”);

(b)

prema potrebi, ime i poslovnu adresu zastupnika kojeg je imenovao nositelj, a koji nije zastupnik iz članka 77. stavka 3. prvog podstavka Uredbe (EZ) br. 6/2002; ako više zastupnika ima istu poslovnu adresu objavljuju se samo ime i adresa zastupnika koji je prvi naveden, nakon čijeg imena slijede riječi „i ostali”; ako dva ili više zastupnika imaju različite adrese, objavljuje se samo adresa iz usluge određena na temelju članka 1. stavka 1. točke (e) ove Uredbe; ako je na temelju članka 62. stavka 9. imenovano udruženje zastupnika, objavljuje se samo ime i poslovna adresa udruženja;

(c)	prikaz dizajna na temelju članka 4.; ako je prikaz dizajna u boji, u boji je i objava;

(d)	ako je potrebno, navod da je opis poslan na temelju članka 1. stavka 2. točke (a);

(e)	naznaka proizvoda u kojima je sadržan dizajn ili na koje je primijenjen, prije koje se nalazi broj odgovarajućih razreda i podrazreda Lokarnske klasifikacije, a koji su prema njoj razvrstani u skupine;

(f)	prema potrebi, ime dizajnera ili tima dizajnera;

(g)	datum podnošenja prijave i broj pod kojim je zaprimljena prijava, a u slučaju višestruke prijave, evidencijski broj svakog dizajna;

(h)	prema potrebi, podatke o zahtijevanju prvenstva na temelju članka 42. Uredbe (EZ) br. 6/2002;

(i)	prema potrebi, podatke o zahtijevanju prava izložbenog prvenstva na temelju članka 44. Uredbe (EZ) br. 6/2002;

(j)	datum i registracijski broj i datum objave registracije;

(k)	jezik na kojem je prijava podnesena i drugi jezik koji je podnositelj prijave naveo na temelju članka 98. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 6/2002.

3.   Ako prijava sadrži zahtjev za odgodu objave na temelju članka 50. Uredbe (EZ) br. 6/2002, navod o odgodi objavljuje se u Glasilu dizajna Zajednice, zajedno s imenom nositelja, imenom zastupnika ako postoji, datumom podnošenja prijave i registracije i brojem pod kojim je zaprimljena prijava. Ne objavljuju se ni prikaz dizajna niti detaljni podaci vezani uz njegov izgled.

Članak 15.

Odgoda objave

1.   Ako prijava sadrži zahtjev za odgodu objave na temelju članka 50. Uredbe (EZ) br. 6/2002, uz zahtjev ili najkasnije tri mjeseca prije isteka roka odgode od 30 mjeseci, nositelj:

(a)	plaća pristojbu za objavu iz članka 6. stavka 1. točke (b);

(b)	u slučaju višestruke registracije, plaća dodatne pristojbe za objavu iz članka 6. stavka 1. točke (d);

(c)	u slučajevima kada se prikaz dizajna zamjenjuje uzorkom u skladu s člankom 5., podnosi prikaz dizajna u skladu s člankom 4. To se primjenjuje na sve dizajne sadržane u višestrukoj prijavi za koje se zahtijeva objava;

(d)	u slučaju višestruke registracije, jasno naznačava koji će se od sadržanih dizajna objaviti ili kojih će se dizajna odreći, odnosno, ako razdoblje odgode objave još nije isteklo, za koje će se dizajne odgoda objave nastaviti.

Ako nositelj zahtijeva objavu prije isteka roka odgode od 30 mjeseci, on mora ispuniti zahtjeve iz stavka 1. točaka od (a) do (d) najkasnije tri mjeseca prije zahtijevanog datuma objave.

2.   Ako nositelj ne ispuni zahtjeve iz stavka 1. točke (c) ili (d), Ured ga poziva da ukloni nedostatke u određenom roku koji ni u kojem slučaju ne smije prijeći rok odgode od 30 mjeseci.

3.   Ako nositelj ne ukloni nedostatke iz stavka 2. u primjerenom roku:

(a)	smatra se da registrirani dizajn Zajednice od početka nije proizvodio učinke utvrđene Uredbom (EZ) br. 6/2002;

(b)	ako je nositelj zahtijevao raniju objavu u skladu sa stavkom 1. podstavkom 2., smatra se da zahtjev nije podnesen.

4.   Ako nositelj ne plati pristojbe iz stavka 1. točke (a) ili (b), Ured ga poziva da te pristojbe plati zajedno s pristojbama za zakašnjelo plaćanje iz članka 107. stavka 2. točke (b) ili (d) Uredbe (EZ) br. 6/2002 i iz Uredbe (EZ) br. 2246/2002 u određenom roku koji u ni u kojem slučaju ne smije prijeći rok odgode od 30 mjeseci.

Ako se u tom roku ne izvrši nikakvo plaćanje, Ured obavješćuje nositelja da registrirani dizajn Zajednice od početka nije proizvodio učinke određene Uredbom (EZ) br. 6/2002.

Ako je u odnosu na višestruku registraciju u tom roku plaćanje izvršeno, ali nedovoljno da pokrije sve troškove pristojbi koje se plaćaju na temelju stavka 1. točaka (a) i (b), kao i primjerenu pristojbu za zakašnjelo plaćanje, smatra se da ni jedan dizajn za koji pristojbe nisu plaćene nije proizvodio učinke iz Uredbe (EZ) br. 6/2002.

Ako je nejasno koje dizajne uplaćeni iznos mora pokriti, te u nedostatku drugih mjerila za određivanje koji dizajni moraju biti pokriveni, Ured dizajne uzima brojčanim redoslijedom kojim su prikazani u skladu s člankom 2. stavkom 4.

Smatra se da ni jedan dizajn za koji dodatna pristojba za objavu nije plaćena ili nije plaćena u cijelosti, zajedno s odgovarajućom pristojbom za zakašnjelo plaćanje, od početka nije proizvodio učinke utvrđene Uredbom (EZ) br. 6/2002.

Članak 16.

Objava nakon razdoblja odgode

1.   Ako nositelj ispuni zahtjeve iz članka 15., Ured po isteku razdoblja odgode ili u slučaju zahtjeva za raniju objavu, te što je prije tehnički moguće:

(a)

objavljuje registrirani dizajn Zajednice u Glasilu dizajna Zajednice, s naznakama iz članka 14. stavka 2., zajedno s navodom činjenice da je prijava sadržavala zahtjev za odgodu objave na temelju članka 50. Uredbe (EZ) br. 6/2002 i ako je potrebno, da je uzorak dostavljen u skladu s člankom 5. ove Uredbe;

(b)	daje na uvid javnosti svu dokumentaciju koja se odnosi na dizajn;

(c)	daje na uvid javnosti sve upise u registru, uključujući sve upise koji nisu bili dani na uvid na temelju članka 73.

2.   Ako se primjenjuje članak 15. stavak 4., radnje iz stavka 1. ovog članka ne poduzimaju se u odnosu na one dizajne sadržane u višestrukoj registraciji za koje se smatra da od početka nisu proizvodili učinke utvrđene Uredbom (EZ) br. 6/2002.

Članak 17.

Svjedodžba o registraciji

1.   Nakon objave, Ured nositelju izdaje svjedodžbu o registraciji koja sadrži sve upise u registar iz članka 69. stavka 2. kao i izjavu da su ti upisi zabilježeni u registru.

2.   Nositelj može zahtijevati da mu/joj se dostave ovjerene ili neovjerene preslike svjedodžbe o registraciji nakon što plati pristojbu.

Članak 18.

Održavanje dizajna u izmijenjenom obliku

1.   Ako se na temelju članka 25. stavka 6. Uredbe (EZ) br. 6/2002, registrirani dizajn održava u izmijenjenom obliku, dizajn Zajednice u svom izmijenjenom obliku upisuje se u registar i objavljuje u Glasilu dizajna Zajednice.

2.   Održavanje dizajna u izmijenjenom obliku može uključivati nositeljevu izjavu o djelomičnom odricanju, ne dužu od 100 riječi ili unos u registar dizajna Zajednice koji se odnosi na sudsku odluku ili odluku Ureda kojom se dizajn proglašava djelomično nevaljanim.

Članak 19.

Promjena imena ili adrese nositelja ili njegovog ovlaštenog zastupnika

1.   Promjena imena ili adrese nositelja koje nije posljedica prijenosa registriranog dizajna upisuje se u registar na zahtjev nositelja.

2.   Zahtjev za promjenom imena ili adrese nositelja sadrži:

(a)	registracijski broj dizajna;

(b)	ime i adresu nositelja kako je zabilježeno u registru. Ako je Ured nositelju dodijelio identifikacijski broj, dovoljno je navesti taj broj zajedno s imenom nositelja;

(c)	promijenjeni navod o imenu i adresi nositelja, u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (b);

(d)	ako je nositelj imenovao zastupnika, ime i poslovnu adresu zastupnika u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (e).

3.   Na zahtjev iz stavka 2. ne plaća se pristojba.

4.   Za promjenu imena ili adrese u odnosu na dvije ili više registracija istog nositelja podnosi se jedan jedini zahtjev.

5.   Ako se zahtjevi iz stavaka 1. i 2. ne ispune, Ured podnositelja prijave obavješćuje o nedostatku.

Ako se nedostatak ne ukloni u rokovima koje odredi Ured, Ured prijavu odbacuje.

6.   Stavci od 1. do 5. primjenjuju se na odgovarajući način na promjenu imena ili adrese ovlaštenog zastupnika.

7.   Stavci od 1. do 6. primjenjuju se na odgovarajući način na prijave dizajna Zajednice. Promjena se upisuje u dokumentaciju koju pohranjuje Ured, a koja se odnosi na prijavu dizajna Zajednice.

Članak 20.

Ispravak grešaka i pogrešaka u registru i objavi registracije

Ako registracija dizajna ili objava registracije sadrže pogrešku ili grešku koja se pripisuje Uredu, Ured grešku ili pogrešku ispravlja po službenoj dužnosti ili na zahtjev nositelja.

Ako takav zahtjev podnese nositelj, članak 19. primjenjuje se na odgovarajući način. Na zahtjev se ne plaća pristojba.

Ured objavljuje ispravke napravljene na temelju ovog članka.

POGLAVLJE III.

PRODUŽENJE REGISTRACIJE

Članak 21.

Objava isteka registracije

Najmanje šest mjeseci prije isteka registracije, Ured obavješćuje nositelja i sve osobe čije je pravo upisano u registar, uključujući i licenciju, a koje se odnose na dizajn Zajednice, da se približava istek registracije. Ako Ured ne izda ovakvu obavijest, to ne utječe na istek registracije.

Članak 22.

Produženje registracije

1.   Zahtjev za produženje registracije sadrži:

(a)	ako zahtjev podnosi nositelj, njegovo ime i adresu u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (b);

(b)	ako zahtjev podnosi osoba koju nositelj za to izričito ovlasti, ime i adresu te osobe i dokaz da je on ovlaštena za podnošenje zahtjeva;

(c)	ako podnositelj zahtjeva imenuje zastupnika, ime i poslovnu adresu zastupnika u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (e);

(d)	registracijski broj;

(e)	prema potrebi, navod da se zahtijeva produženje za sve dizajne obuhvaćene višestrukom registracijom ili, ako se produženje ne zahtijeva za sve takve dizajne, naznaku onih dizajna za koje se produženje zahtijeva.

2.   Pristojbe koje se plaćaju na temelju članka 13. Uredbe br. 6/2002 za produženje registracije sastoje se od:

(a)	pristojbe za produženje koja je u slučajevima kad je nekoliko dizajna obuhvaćeno višestrukom registracijom razmjerna broju dizajna obuhvaćenih produženjem;

(b)	prema potrebi, dodatnu pristojbu za zakašnjelo plaćanje pristojbe za produženje ili zakašnjelo dostavljanje zahtjeva za produženje, na temelju članka 13. Uredbe (EZ) br. 6/2002 i kako je utvrđeno Uredbom (EZ) br. 2246/2002.

3.   Ako se zahtjev za produženje podnosi u rokovima iz članka 13. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 6/2002, ali drugi uvjeti za produženje predviđeni njezinim člankom 13. i ovom Uredbom nisu ispunjeni, Ured podnositelja prijave obavješćuje o nedostacima.

Ako zahtjev podnese osoba koju je nositelj izričito za to ovlastio, nositelj dizajna dobiva presliku obavijesti.

4.   Ako se zahtjev za produženje ne dostavi ili se dostavi nakon isteka roka iz članka 13. stavka 3. druge rečenice Uredbe (EZ) br. 6/2002, ili ako se pristojbe ne plate ili se plate tek nakon isteka odgovarajućeg roka, ili ako se nedostaci ne uklone u roku koji odredi Ured, Ured odlučuje da je registracija istekla i o tome obavješćuje nositelja i prema potrebi podnositelja zahtjeva za produženje i osobu koja je u registru upisana kao osoba koja polaže prava na dizajn.

U slučaju višestruke registracije, ako plaćene pristojbe nisu dovoljne da pokriju sve dizajne za koje se produženje zahtijeva, takva se odluka donosi tek nakon što Ured utvrdi koje dizajne plaćeni iznos mora pokriti.

U nedostatku drugih mjerila za određivanje koji dizajni moraju biti pokriveni, Ured dizajne razmatra brojčanim redoslijedom kojim su prikazani u skladu s člankom 2. stavkom 4..

Ured određuje da je registracija istekla u odnosu na sve dizajne za koje nisu plaćene pristojbe za produženje odnosno nisu plaćene u cijelosti.

5.   Kada odluka koja je donesena na temelju stavka 4. postane konačna, Ured briše dizajn iz registra što počinje važiti dan nakon dana na koji je postojeća registracija istekla.

6.   Kada se pristojbe za produženje iz stavka 2. plate, ali registracija nije produžena, te se pristojbe vraćaju.

POGLAVLJE IV.

PRIJENOS, LICENCIJE I OSTALA PRAVA, PROMJENE

Članak 23.

Prijenos

1.   Zahtjev za registraciju prijenosa na temelju članka 28. Uredbe (EZ) br. 6/2002 sadrži:

(a)	registracijski broj dizajna Zajednice;

(b)	podatke o novom nositelju u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (b);

(c)	kada svi dizajni obuhvaćeni višestrukom registracijom nisu uključeni u prijenos, podatke o registriranim dizajnima na koje se prijenos odnosi;

(d)	dokumente na kojima se temelji prijenos.

2.   Zahtjev prema potrebi može sadržavati ime i poslovnu adresu zastupnika novog nositelja, koja se navodi u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (e).

3.   Smatra se da zahtjev nije podnesen dok obvezna pristojba nije plaćena. Ako se pristojba ne plati ili se ne plati u cijelosti, Ured o tome obavješćuje podnositelja prijave.

4.   Dostatni dokaz prijenosa prava u smislu stavka 1. točke (d) sastoji se od:

(a)	zahtjeva za registraciju prijenosa koji potpisuje registrirani nositelj ili njegov zastupnik i pravni sljednik ili njegov zastupnik; ili

(b)	zahtjeva, ako ga ulaže pravni sljednik, kojem se prilaže izjava potpisana od registriranog nositelja i njegovog zastupnika, da se on slažu s registracijom pravnog sljednika; ili

(c)	zahtjeva kojem se prilaže ispunjeni obrazac ili dokument prijenosa koji potpisuje registrirani nositelj ili njegov zastupnik i pravni sljednik ili njegov zastupnik.

5.   Ako uvjeti primjenjivi na registraciju prijenosa nisu ispunjeni, Ured podnositelja zahtjeva obavješćuje o nedostacima.

Ako se nedostaci ne uklone u roku koji odredi Ured, on odbacuje zahtjev za registraciju prijenosa.

6.   Za dva ili više registrirana dizajna Zajednice može se podnijeti jedan zahtjev za registraciju prijenosa, pod uvjetom da su registrirani nositelj i pravni sljednik u svakom od slučajeva isti.

7.   Stavci od 1. do 6. primjenjuju se na odgovarajući način na prijenos prijava registriranih dizajna Zajednice. Prijenos se upisuje u dokumentaciju koju pohranjuje Ured a koja se odnosi na prijavu dizajna Zajednice.

Članak 24.

Registracija licencija i ostalih prava

1.   Članak 23. stavak 1. točke (a), (b) i (c) i članak 23. stavci 2., 3., 5. i 6. primjenjuju se na odgovarajući način na registraciju dodjele ili prijenosa licencije, na registraciju nastanka ili prijenosa stvarnog prava u odnosu na registrirani dizajn Zajednice, te na registraciju provedbenih mjera. Međutim, ako je registrirani dizajn Zajednice uključen u stečajni postupak, na zahtjev nadležnog nacionalnog tijela za unos ovakvog navoda u registar se ne plaćanju pristojbe.

U slučaju višestruke registracije, za svaki registrirani dizajn Zajednice može se, odvojeno od drugih, dodijeliti licencija, te može biti predmetom stvarnog prava, ovrhe ili stečajnog postupka.

2.   Ako je registriranom dizajnu Zajednice dodijeljena licencija samo za dio Zajednice, ili za ograničeno razdoblje, u zahtjevu za registraciju licencije navodi se dio Zajednice ili razdoblje za koje se licencija dodjeljuje.

3.   Ako nisu ispunjeni uvjeti koji važe za registraciju licencija i ostalih prava, iz članka 29., 30. ili 32. Uredbe (EZ) br. 6/2002, stavkom 1. ovog članka i ostalim odgovarajućim člancima ove Uredbe, Ured podnositelja prijave obavješćuje o nedostacima.

Ako se nedostaci ne uklone u roku koji odredi Ured, Ured odbacuje zahtjev za registraciju.

4.   Stavci 1., 2. i 3. primjenjuju se mutatis mutandis na odgovarajući način na licencije i ostala prava koja se odnose na prijave registriranih dizajna Zajednice. Licencije, stvarna prava i provedbene mjere bilježe se u dokumentaciji koja se odnosi na prijave dizajna Zajednice a koja je pohranjena u Uredu.

5.   Zahtjev za neisključivu licenciju na temelju članka 16. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 6/2002 podnosi se u roku od tri mjeseca od dana upisa novog nositelja u registar.

Članak 25.

Posebne odredbe za registraciju licencije

1.   Licencija za registrirani dizajn Zajednice upisuje se u registar kao isključiva licencija ako tako zahtijeva nositelj dizajna ili nositelj licencije.

2.   Licencija za registrirani dizajn Zajednice upisuje se u registar kao podlicencija ako ju je dodijelio nositelj licencije čija je licencija upisana u registar.

3.   Licencija za registrirani dizajn Zajednice upisuje se u registar kao prostorno ograničena licencija ako se dodjeljuje za dio Zajednice.

4.   Licencija za registrirani dizajn Zajednice upisuje se u registar kao privremena licencija ako se dodjeljuje na ograničeno razdoblje.

Članak 26.

Otkazivanje ili preinaka registracije licencija i ostalih prava

1.   Registracija koja je obavljena u skladu s člankom 24. otkazuje se na zahtjev jedne od odnosnih stranaka.

2.   Zahtjev sadrži:

(a)	registracijski broj registriranog dizajna Zajednice ili u slučaju višestruke registracije, broj svakog dizajna; i

(b)	podatke o pravu čija se registracija otkazuje.

3.   Smatra se da zahtjev za otkazivanje registracije licencije ili nekog drugog prava nije podnesen dok se ne plati obvezna pristojba.

Ako se pristojba ne plati ili se ne plati u cijelosti, Ured o tome obavješćuje podnositelja prijave. Na zahtjev nadležnog nacionalnog tijela za otkazivanjem upisa kada je registrirani dizajn Zajednice dio stečajnog postupka ne plaća se pristojba.

4.   Uz prijavu se prilažu dokumenti koji pokazuju da registrirano pravo više ne postoji ili izjava nositelja licencije ili nositelja drugog prava da on pristaje na otkazivanje registracije.

5.   Ako uvjeti za otkazivanje registracije nisu ispunjeni, Ured podnositelja prijave obavješćuje o nedostacima. Ako se nedostaci ne uklone u roku koji odredi Ured, Ured odbacuje zahtjev za otkazivanje registracije.

6.   Stavci 1., 2., 4. i 5. primjenjuju se na odgovarajući način na zahtjev za preinaku registracije koja se obavlja na temelju članka 24.

7.   Stavci od 1. do 6. primjenjuju se na odgovarajući način na upise zabilježene u dokumentaciji na temelju članka 24. stavka 4.

POGLAVLJE V.

ODRICANJE I NEVALJANOST

Članak 27.

Odricanje

1.   Izjava o odricanju na temelju članka 51. Uredbe (EZ) br. 6/2002 sadrži:

(a)	registracijski broj registriranog dizajna Zajednice;

(b)	ime i adresu nositelja u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (b);

(c)	ako je imenovan zastupnik, ime i poslovnu adresu zastupnika u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (e);

(d)	ako se odricanje proglašava samo u odnosu na neke dizajne sadržane u višestrukoj registraciji, naznaku dizajna za koje se proglašava odricanje ili dizajna koji ostaju registrirani;

(e)	ako, na temelju članka 51. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 6/2002 dođe do djelomičnog odricanja od registriranog dizajna Zajednice, prikaz izmijenjenog dizajna u skladu s člankom 4. ove Uredbe.

2.   Ako se pravo treće strane na registrirani dizajn Zajednice upiše u registar, dostatan dokaz njegovog pristanka na odricanje je izjava o pristanku na odricanje koju je potpisao nositelj tog prava ili njegov zastupnik.

Ako je licencija registrirana, odricanje od dizajna registrira se tri mjeseca nakon datuma na koji nositelj uvjeri Ured da je on obavijestio stjecatelja licencije o svojoj namjeri da ga se odrekne. Ako nositelj Uredu prije isteka tog razdoblja dokaže da je stjecatelj licencije dao svoj pristanak, odricanje se odmah registrira.

3.   Ako se zahtjev koji se odnosi na pravo na registrirani dizajn Zajednice podnese sudu na temelju članka 15. Uredbe (EZ) br. 6/2002, izjava o pristanku na odricanje, koju potpisuje podnositelj zahtjeva ili njegov zastupnik, dostatan je dokaz o njegovom pristanku na odricanje.

4.   Ako se zahtjevi za odricanje ne ispune, Ured davatelja izjave obavješćuje o nedostacima. Ako se nedostaci ne uklone u roku koji odredi Ured, Ured odbija upisati odricanje u registar.

Članak 28.

Zahtjev za proglašavanje nevaljanosti

1.   Zahtjev za proglašavanje nevaljanosti podnesen Uredu na temelju članka 52. Uredbe (EZ) br. 6/2002 sadrži:

(a)	u odnosu na registrirani dizajn Zajednice za koji se zahtijeva proglašavanje nevaljanosti: i. njegov registracijski broj; ii. ime i adresu njegovog nositelja;

(b)

u odnosu na razloge na kojima se temelji zahtjev: i. izjavu o razlozima na kojima se temelji zahtjev za proglašavanje nevaljanosti; ii. uz to, u slučaju zahtjeva na temelju članka 25. stavka 1. točke (d) Uredbe (EZ) br. 6/2002, prikaz i podatke koji utvrđuju prethodni dizajna na kojem se temelji zahtjev za proglašavanje nevaljanosti i koji pokazuju da se podnositelj prijave ima pravo pozvati na raniji dizajn kao na razlog za nevaljanost na temelju članka 25. stavka 3. te Uredbe; iii. uz to, u slučaju zahtjeva na temelju članka 25. stavka 1. točaka (e) i (f) Uredbe (EZ) br. 6/2002, prikaz i podatke koji utvrđuju razlikovni znak ili rad zaštićen autorskim pravom na kojem se temelji zahtjev za proglašavanje nevaljanosti i podatke koji pokazuju da je podnositelj prijave nositelj ranijeg prava na temelju članka 25. stavka 3. te Uredbe; iv. uz to, u slučaju zahtjeva na temelju članka 25. stavka 1. točke (g) Uredbe (EZ) br. 6/2002, prikaz i podatke o odgovarajućem predmetu kako je navedeno u tom članku i podatke koji pokazuju da je zahtjev podnijela fizička ili pravna osoba na koju se odnosi nepropisna uporaba na temelju članka 25. stavka 4. te Uredbe; v. ako je razlog za nevaljanost to što registrirani dizajn Zajednice ne ispunjava uvjete iz članka 5. ili 6. Uredbe (EZ) br. 6/2002, naznaku i reprodukciju prijašnjih dizajna koji bi mogli predstavljati prepreku novosti ili individualnom karakteru registriranog dizajna Zajednice kao i dokumente koji dokazuju postojanje tih ranijih dizajna; vi. naznaku činjenica, dokaza i argumenata dostavljenih kako bi potkrijepili ove razloge;

(c)

u odnosu na podnositelja zahtjeva: i. njegovo ime i adresu u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (b); ii. ako je podnositelj prijave imenovao zastupnika, ime i poslovnu adresu zastupnika u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (e); iii. uz to u slučaju zahtjeva na temelju članka 25. stavka 1. točke (c) Uredbe (EZ) br. 6/2002, podatke koji pokazuju da je zahtjev sastavila osoba ili osobe koje su za to uredno ovlaštene na temelju članka 25. stavka 2. te Uredbe.

2.   Na zahtjev se plaćaju pristojbe iz članka 52. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 6/2002.

3.   Ured obavješćuje nositelja da je zahtjev za proglašavanje nevaljanosti podnesen.

Članak 29.

Jezici koji se koriste u postupcima o nevaljanosti

1.   Zahtjev za proglašavanje nevaljanosti podnosi se na jeziku postupka na temelju članka 98. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 6/2002.

2.   Ako jezik postupka nije jezik na kojem se podnosi zahtjev, a nositelj je dostavio svoje očitovanje na jeziku na kojem je zahtjev podnesen, Ured organizira prijevod tih očitovanja na jezik postupka.

3.   Tri godine nakon datuma utvrđenog u skladu s člankom 111. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 6/2002, Komisija Odboru iz članka 109. Uredbe (EZ) br. 6/2002 dostavlja izvješće o primjeni stavka 2. tog članka i prema potrebi prijedloge za određivanje gornje granice troškova koje u tom pogledu snosi Ured kao što je predviđeno člankom 98. stavkom 4. četvrtim podstavkom Uredbe (EZ) br. 6/2002.

4.   Komisija može odlučiti da izvješće i moguće prijedloge iz stavka 3. dostavi na raniji datum, a Odbor o njima raspravlja kao o pitanju prvenstva ako radnje iz stavka 2. vode do nerazmjernih izdataka.

5.   Ako se dokazi uz zahtjev ne podnesu na jeziku postupka o nevaljanosti, podnositelj prijave dostavlja prijevod tih dokaza na tom jeziku u roku od dva mjeseca nakon što su ovakvi dokazi podneseni.

6.   Ako podnositelj zahtjeva za proglašavanje nevaljanosti ili nositelj u roku od dva mjeseca nakon što je nositelj primio priopćenje iz članka 31. stavka 1. ove Uredbe, Ured obavijeste da su se dogovorili o drugačijem jeziku postupka na temelju članka 98. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 6/2002, podnositelj zahtjeva, u slučaju da zahtjev nije podnesen na tom jeziku, dostavlja prijevod zahtjeva na tom jeziku u roku od mjesec dana od navedenog datuma.

Članak 30.

Odbijanje zahtjeva za proglašavanje nevaljanosti kao nedopustivog

1.   Ako Ured utvrdi da zahtjev za proglašavanje nevaljanosti nije u skladu s člankom 52. Uredbe (EZ) br. 6/2002, člankom 28. stavkom 1. ove Uredbe ili bilo kojom drugom odredbom Uredbe (EZ) br. 6/2002 ili ove Uredbe, o tome obavješćuje podnositelja zahtjeva i poziva ga da ukloni nedostatke u onom roku koji Ured odredi.

Ako se nedostaci u utvrđenom roku ne uklone, Ured zahtjev odbacuje kao nedopustiv.

2.   Ako Ured utvrdi da propisane pristojbe nisu plaćene, o tome obavješćuje podnositelja zahtjeva te ga obavješćuje kako se smatra da zahtjev nije ni podnesen ako propisane pristojbe nisu plaćene u utvrđenom roku.

Ako su propisane pristojbe plaćene nakon isteka utvrđenog roka, one se podnositelju zahtjeva vraćaju.

3.   Podnositelja zahtjeva obavješćuje se o svim odlukama o odbijanju zahtjeva za proglašavanje nevaljanosti na temelju stavka 1.

Ako se na temelju stavka 2. smatra da zahtjev nije podnesen, o tome se obavješćuje podnositelja zahtjeva.

Članak 31.

Ispitivanje zahtjeva za proglašavanje nevaljanosti

1.   Ako Ured ne odbije zahtjev za proglašavanje nevaljanosti u skladu s člankom 30., o takvom zahtjevu obavješćuje nositelja te od njega zahtijeva da dostavi svoja očitovanja u onim rokovima koje Ured utvrdi.

2.   Ako nositelj ne dostavi nikakvo očitovanje, Ured svoju odluku u vezi s nevaljanošću može temeljiti na dokazima koje posjeduje.

3.   Sva očitovanja koja podnese nositelj priopćavaju se podnositelju zahtjeva kojeg Ured može pozvati da dostavi odgovor u utvrđenim rokovima.

4.   Sva priopćenja na temelju članka 53. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 6/2002 i sva s tim u vezi dostavljena očitovanja šalju se tim strankama.

5.   Ured može pozvati stranke na nagodbu.

Članak 32.

Višestruki zahtjevi za proglašavanje nevaljanosti

1.   Ako je podneseno nekoliko zahtjeva za proglašavanje nevaljanosti koji se odnose na isti registrirani dizajn Zajednice, Ured ih može obraditi u jednom postupku.

Ured može kasnije odlučiti da ih razdvoji.

2.   Ako preliminarno ispitivanje jednog ili više zahtjeva otkrije da je registrirani dizajn Zajednice moguće nevaljan, Ured može obustaviti druge postupke o nevaljanosti.

Ured obavješćuje ostale podnositelje prijave o svim odgovarajućim odlukama donesenim u okviru postupaka koji su nastavljeni.

3.   Kada odluka kojom se proglašava nevaljanost dizajna postane pravomoćna, smatra se da su zahtjevi čije je ispitivanje obustavljeno u skladu sa stavkom 2. riješeni i o tome se obavješćuje podnositelje tih zahtjeva. Ovakvo rješavanje postupka smatra se obustavom postupka prije izricanja presude za potrebe članka 70. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 6/2002.

4.   Ured vraća 50 % iznosa pristojbe za nevaljanost iz članka 52. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 6/2002 koju plaća svaki podnositelj zahtjeva čiji se zahtjev smatra riješenim u skladu sa stavcima 1., 2., i 3. ovog članka.

Članak 33.

Sudjelovanje navodnog počinitelja povrede

Ako na temelju članka 54. Uredbe (EZ) br. 6/2002 navodni počinitelj pokuša sudjelovati u postupku, na njega/nju primjenjuju se odgovarajuće odredbe članaka 28., 29. i 30. ove Uredbe, a posebno je obvezan podnijeti obrazloženu izjavu i platiti pristojbu iz članka 52. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 6/2002.

POGLAVLJE VI.

ŽALBE

Članak 34.

Sadržaj obavijesti o žalbi

1.   Obavijest o žalbi sadrži:

(a)	ime i adresu podnositelja žalbe u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (b);

(b)	ako je podnositelj žalbe imenovao zastupnika, ime i poslovnu adresu zastupnika u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (e);

(c)	izjavu o odluci koja se osporava i u kojoj mjeri ta odluka mora biti izmijenjena ili poništena.

2.   Obavijest o žalbi podnosi se na jeziku postupka na kojem je donesena odluka protiv koje je izjavljena žalba.

Članak 35.

Odbacivanje žalbe kao neprihvatljive

1.   Ako žalba nije u skladu s člancima 55., 56. i 57. Uredbe (EZ) br. 6/2002 i člankom 34. stavkom 1. točkom (c) te stavkom 2. ove Uredbe, Žalbeno vijeće odbacuje je kao neprihvatljivu, osim ako su svi nedostaci uklonjeni prije isteka odgovarajućeg roka iz članka 57. Uredbe (EZ) br. 6/2002.

2.   Ako Žalbeno vijeće utvrdi da žalba ispunjava ostale odredbe Uredbe (EZ) br. 6/2002 ili ostale odredbe ove Uredbe, a posebno članak 34. stavak 1. točke (a) ili (b), o tome obavješćuje podnositelja žalbe te od njega/nje zahtijeva da ukloni uočene nedostatke u onom roku koji ono utvrdi. Ako se nedostaci pravovremeno ne uklone, Žalbeno vijeće odbacuje žalbu kao neprihvatljivu.

3.   Ako se pristojba za žalbu plati nakon isteka rokova za izjavljivanje žalbe na temelju članka 57. Uredbe (EZ) br. 6/2002, smatra se da žalba nije izjavljena, a žalbena pristojba vraća se žalitelju.

Članak 36.

Ispitivanje žalbi

1.   Osim ako nije drukčije utvrđeno, odredbe koje se odnose na postupke pred odjelom koji je donio odluku na koju je izjavljena žalba na žalbeni postupak primjenjuju se na odgovarajući način.

2.   Odluka Žalbenog vijeća sadrži:

(a)	izjavu da ju je donijelo Vijeće;

(b)	datum na koji je odluka donesena;

(c)	imena predsjednika i ostalih članova Žalbenog vijeća koji sudjeluju;

(d)	ime nadležnog zaposlenika tajništva;

(e)	imena stranaka i njihovih zastupnika;

(f)	izjavu o pitanjima o kojima je potrebno odlučivati;

(g)	sažetak činjenica;

(h)

razloge;

(i)	nalog Žalbenog vijeća, uključujući, ako je potrebno, odluku o troškovima.

3.   Odluku potpisuje Predsjednik i ostali članovi Žalbenog vijeća kao i zaposlenik tajništva Žalbenog vijeća.

Članak 37.

Povrat žalbenih pristojbi

Povrat žalbenih pristojbi nalaže se u slučaju preispitivanja prije prosljeđivanja predmeta Žalbenom vijeću ili u slučaju da Žalbeno vijeće neku žalbu smatra dopuštenom ako je takav povrat opravdan zbog bitnih povreda odredaba postupka. U slučaju preispitivanja prije prosljeđivanja predmeta Žalbenom vijeću, povrat naređuje odjel čija je odluka osporena ili u ostalim slučajevima, Žalbeno vijeće.

POGLAVLJE VII.

ODLUKE I PRIOPĆENJA UREDA

Članak 38.

Oblik odluka

1.   Odluke Ureda su u pisanom obliku i navode razloge na kojima se temelje.

Ako se pred Uredom održavaju usmeni postupci, odluka se može usmeno priopćiti. Strankama se naknadno uručuje pisana odluka.

2.   Uz odluke Ureda na koje se može izjaviti žalba prilaže se pisano priopćenje u kojem se navodi da se obavijest o žalbi Uredu mora podnijeti u pisanom obliku u roku od dva mjeseca od datuma obavijesti o odluci na koju se izjavljuje žalba. Priopćenja također moraju upozoriti stranke na odredbe iz članaka 55., 56. i 57. Uredbe (EZ) br. 6/2002.

Stranke se ne smiju pozivati na to da nisu bile obaviještene o mogućnosti žalbenog postupka.

Članak 39.

Ispravak pogrešaka u odlukama

U odlukama Ureda mogu se ispravljati samo jezične pogreške, pogreške u prepisivanju i očite pogreške. Ispravlja ih odjel koji je donio odluku, po službenoj dužnosti ili na zahtjev zainteresirane stranke.

Članak 40.

Utvrđivanje gubitka prava

1.   Ako Ured utvrdi da gubitak bilo kojeg prava proizlazi iz Uredbe (EZ) br. 6/2002 ili ove Uredbe bez da je donesena ikakva odluka, to priopćava određenoj osobi u skladu s člankom 66. Uredbe (EZ) br. 6/2002 i upozorava ga na pravne lijekove iz stavka 2. ovog članka.

2.   Ako ta osoba smatra da je tvrdnja Ureda netočna, on može u roku od dva mjeseca od primitka priopćenja iz stavka 1., zahtijevati odluku tog Ureda.

Takva se odluka izdaje samo ako se Ured ne slaže s osobom koja je zahtijeva; u protivnom Ured ispravlja svoj zaključak i obavješćuje osobu koja zahtijeva odluku.

Članak 41.

Potpis, ime, pečat

1.   U svakoj odluci, priopćenju ili obavijesti iz Ureda navodi se odjel ili odsjek Ureda kao i ime ili imena jednog ili više odgovornih službenika. Na njima mora biti potpis jednog ili više službenika ili umjesto potpisa, utisnuti ili otisnuti žig Ureda.

2.   Predsjednik Ureda može odrediti da se mogu koristiti ostala sredstva identifikacije odjela ili odsjeka Ureda i ime ili imena odgovornih službenika ili identifikacija koja nije žig u slučaju da se odluke, priopćenja ili obavijesti šalju telefaksom ili pomoću bilo kojih drugih tehničkih sredstava komunikacije.

POGLAVLJE VIII.

USMENI POSTUPCI I IZVOĐENJE DOKAZA

Članak 42.

Poziv na usmeni postupak

1.   Stranke se pozivaju na usmeni postupak iz članka 64. Uredbe (EZ) br. 6/2002 i upozorava ih se na stavak 3. ovog članka. Obavijest o pozivu izdaje se najmanje mjesec dana unaprijed osim ako stranke ne dogovore kraći rok.

2.   Pri izdavanju poziva, Ured upozorava na točke o kojima je po njegovom mišljenju potrebno raspravljati kako bi se odluka donijela.

3.   Ako se stranka koja je uredno pozvana na usmeni postupak pred Uredom ne odazove kako joj je naloženo, postupak se može nastaviti bez njega/nje.

Članak 43.

Izvođenje dokaza od strane Ureda

1.   Ako Ured smatra da je potrebno saslušati usmene dokaze stranaka, svjedoka ili stručnjaka ili da je potrebno izvršiti pregled, u tu svrhu donosi odluku u kojoj navodi sredstva kojima namjerava prikupiti dokaze, odgovarajuće činjenice koje je potrebno dokazati i datum, vrijeme i mjesto saslušanja ili pregleda.

Ako stranka zahtijeva usmene dokaze od svjedoka i stručnjaka, odlukom Ureda određuje se razdoblje u kojem stranka koja podnosi zahtjev Uredu mora javiti imena i adrese svjedoka i stručnjaka za koje želi da budu saslušani.

2.   Stranka, svjedok ili stručnjak moraju biti pozvani na saslušanje najmanje mjesec dana ranije, osim ako ne dogovore kraći rok.

Poziv sadrži:

(a)	izvadak iz odluke iz stavka 1. prvog podstavka, koji posebno navodi datum, vrijeme i mjesto naloženog saslušanja i koji iznosi činjenice u vezi kojih će se saslušati stranke, svjedoci i stručnjaci.

(b)	imena stranaka u postupku i podatke o pravima na koje se svjedoci ili stručnjaci mogu pozvati na temelju članka 45. stavaka od 2. do 5.

Članak 44.

Upute stručnjacima

1.   Ured odlučuje u kojem se obliku dostavlja izvješće koje sastavlja stručnjak kojeg imenuje.

2.   Nalog za stručnjaka uključuje:

(a)	točan opis njegove zadaće;

(b)	utvrđeni rok za podnošenje stručnog izvješća;

(c)	imena stranaka u postupku;

(d)	podatke o pravima na koja se stručnjak može pozvati na temelju članka 45. stavaka 2., 3. i 4.

3.   Strankama se dostavlja preslika svih pisanih izvješća.

4.   Stranke mogu uložiti prigovor na stručnjaka zbog njegove nesposobnosti ili iz istih razloga iz kojih se može uložiti prigovor na ispitivača ili na člana Odjela ili Žalbenog vijeća na temelju članka 132. stavaka 1. i 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94. (3) O prigovoru odlučuje odjel tog Ureda.

Članak 45.

Troškovi izvođenja dokaza

1.   Izvođenje dokaza od strane Ureda može biti uvjetovano pologom koji Uredu ostavlja stranka koja je zahtijevala izvođenje dokaza, u iznosu koji se određuje u odnosu na procjenu troškova.

2.   Svjedoci i stručnjaci koje Ured pozove i koji se pred njim pojave imaju pravo na povrat razumnih putnih i životnih troškova. Ured im može odobriti predujam za te troškove. Prva se rečenica također primjenjuje na svjedoke i stručnjake koji izađu pred Ured bez da ih je Ured pozvao i koji se saslušavaju kao svjedoci ili stručnjaci.

3.   Svjedoci koji imaju pravo na povrat prema stavku 2. također imaju pravo na primjerenu naknadu gubitka prihoda, dok stručnjaci imaju pravo na honorare za svoje usluge. Svjedoci i stručnjaci se isplaćuju nakon što ispune svoje dužnosti ili zadaće, ako je Ured takve svjedoke i stručnjake pozvao na vlastitu inicijativu.

4.   Iznose i predujmove za troškove koji se plaćaju na temelju stavaka 1., 2. i 3. određuje predsjednik Ureda i objavljuju se u Službenom listu Ureda.

Iznosi se izračunavaju po istoj osnovici kao i naknade i plaće koje dobivaju službenici u platnim razredima A4 do A8 kako je utvrđeno Kadrovskom propisima za službenike Europskih zajednica i njihovom Prilogu VII.

5.   Konačnu odgovornost za dugovane ili plaćene iznose na temelju stavaka od 1. do 4. snosi:

(a)	Ured ako je Ured, na vlastitu inicijativu, smatrao potrebnim saslušati usmene dokaze svjedoka ili stručnjaka; ili

(b)	ta stranka ako je ta stranka zahtijevala izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ili stručnjaka, ovisno o odluci o raspodjeli i određivanju troškova na temelju članaka 70. i 71. Uredbe (EZ) br. 6/2002 i članka 79. ove Uredbe.

Stranka iz prvog podstavka točke (b) Uredu vraća sve uredno isplaćene predujmove.

Članak 46.

Zapisnik usmenih postupaka i dokaza

1.   Sastavlja se zapisnik usmenih postupaka ili izvođenja dokaza koji sadrži bitne sastojke usmenih postupaka ili izvođenja dokaza, bitne izjave koje su dale stranke, svjedočenja stranaka, svjedoka ili stručnjaka i ishod pregleda.

2.   Zapisnik sa svjedočenja svjedoka, stručnjaka ili stranke čita se naglas ili mu/joj se dostavlja tako da ga on može proučiti. U zapisniku se bilježi da je ova formalnost ispunjena i da je osoba koja je svjedočila odobrila zapisnik. U slučaju da ga on ne odobri, upisuju se njegove primjedbe.

3.   Zapisnik potpisuju zaposlenik koji ih je sastavio i zaposlenik koji je vodio usmeni postupak ili izvođenje dokaza.

4.   Stranke dobivaju presliku zapisnika.

5.   Na zahtjev, Ured strankama daje na raspolaganje prijepise snimaka usmenih postupaka, u natipkanom obliku ili bilo kojem drugom strojno čitljivom obliku.

Na objavu prijepisa tih snimaka plaćaju se troškovi koje je imao Ured radi izrade takvih prijepisa. Iznos koji se naplaćuje određuje predsjednik Ureda.

POGLAVLJE IX.

OBAVIJESTI

Članak 47.

Opće odredbe o obavijestima

1.   U postupcima pred Uredom sve obavijesti koje sastavlja Ured izdaju se u obliku izvornog dokumenta, njegove preslike koja je ovjerena ili nosi žig Ureda ili u obliku računalnog ispisa s takvim žigom. Preslike dokumenata koji potječu od samih stranaka ne zahtijevaju ovakvu ovjeru.

2.   Obavješćivanje se obavlja:

(a)	poštom u skladu s člankom 48.;

(b)	osobnom dostavom u skladu s člankom 49.;

(c)	polaganjem u poštanski pretinac u Uredu u skladu s člankom 50.;

(d)	telefaksom i ostalim tehničkim sredstvima u skladu s člankom 51.;

(e)	javnim obavješćivanjem u skladu s člankom 52.

Članak 48.

Obavješćivanje poštom

1.   Obavijesti o odlukama u vezi kojih je određen rok za izjavljivanje žalbe, pozive i ostale dokumente prema odredbi predsjednika Ureda šalju se preporučenim pismom s potvrdom o primitku.

Na odluke i priopćenja na koje se primjenjuje drugi rok šalju se preporučenim pismom, osim ako predsjednik Ureda ne odluči drukčije.

Sva druga priopćenja šalju se običnom poštom.

2.   Slanje obavijesti naslovnicima koji u Zajednici nemaju domicil niti glavno mjesto poslovanja niti poslovni nastan i koji nisu imenovali zastupnika u skladu s člankom 77. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 6/2002 obavlja se tako da se dokument čije se slanje zahtijeva redovnom poštom šalje na posljednju adresu naslovnika koja je poznata Uredu.

Smatra se da je obavijest uručena nakon što je pošiljka poslana.

3.   Ako se obavijest uručuje preporučenim pismom, sa ili bez potvrde o primitku, smatra se da je dostavljena naslovniku 10. dan nakon što je poslana, osim ako pismo nije stiglo do naslovnika ili je stiglo kasnije.

U slučaju bilo kakvog spora, Ured mora dokazati da je pismo stiglo na odredište ili dokazati datum kada je bilo isporučeno primatelju, već prema slučaju.

4.   Smatra se da je obavijest poslana preporučenim pismom, sa ili bez potvrde o primitku, uručena čak i ako naslovnik odbije primiti pismo.

5.   U onoj mjeri u kojoj obavješćivanje poštom nije obuhvaćeno stavcima od 1. do 4., primjenjuje se zakonodavstvo države na čijem se području šalje obavijest.

Članak 49.

Obavješćivanje osobnom dostavom

Obavješćivanje se može izvršiti u prostorijama Ureda osobnom dostavom dokumenta naslovniku koji po dostavi potvrđuje primitak pošiljke.

Članak 50.

Obavješćivanje polaganjem pošiljke u poštanskom pretincu u Uredu

Naslovnicima koji u Uredu imaju poštanski pretinac obavijesti se mogu dostaviti polaganjem dokumenta u isti. Pisana obavijest o polaganju upisuje se u dokumentaciju. Na dokumentu se bilježi datum polaganja. Smatra se da je obavijest uručena petog dana nakon polaganja dokumenta u poštanski pretinac u Uredu.

Članak 51.

Obavješćivanje telefaksom i ostalim tehničkim sredstvima

1.   Uručenje obavijesti telefaksom obavlja se slanjem njenog izvornika ili preslike kako je predviđeno člankom 47. stavkom 1. Pojedinosti ovakve pošiljke utvrđuje predsjednik Ureda.

2.   Pojedinosti o uručenju obavijesti ostalim tehničkim sredstvima priopćavanja utvrđuje predsjednik Ureda.

Članak 52.

Javno obavješćivanje

1.   Ako se adresa naslovnika ne može utvrditi, ili ako se dokaže da je uručenje obavijesti u skladu s člankom 48. stavkom 1. nemoguće čak i nakon drugog pokušaja Ureda, obavješćivanje se obavlja izdavanjem javne obavijesti.

Takva se obavijest objavljuje barem u Glasilu dizajna Zajednice.

2.   Predsjednik Ureda utvrđuje kako se javna obavijest izdaje i određuje početak roka od mjesec dana po čijem se isteku smatra da je dokument uručen.

Članak 53.

Obavješćivanja zastupnika

1.   Ako je zastupnik imenovan ili ako se podnositelj prijave koji je prvi naveden u običnoj prijavi smatra zajedničkim predstavnikom na temelju članka 61. stavka 1., obavijesti se naslovljuju na tog imenovanog zastupnika ili zajedničkog predstavnika.

2.   Ako je za jednu zainteresiranu stranku imenovano nekoliko zastupnika, dovoljno je obavijestiti bilo kojeg od njih, osim ako nije navedena posebna adresa iz usluge u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (e).

3.   Ako je nekoliko zainteresiranih stranaka imenovalo zajedničkog zastupnika, dovoljno je zajedničkom zastupniku uručiti jedan dokument.

Članak 54.

Nepravilnosti kod obavješćivanja

U slučaju da je naslovnik primio dokument, ako Ured ne može dokazati da je propisno uručen ili ako se odredbe o njegovom uručenju nisu poštovale, smatra se da je dokument uručen na datum koji Ured utvrdi kao datum primitka.

Članak 55.

Uručenje dokumenata u slučaju nekoliko stranaka

Dokumenti koji potječu od stranaka, a koji sadrže bitne prijedloge ili objavu o povlačenju bitnih prijedloga drugim se strankama uručuju po službenoj dužnosti. Od uručenja se može odustati ako dokument ne sadrži nikakve nove navode i ako se o predmetu može odmah odlučivati.

POGLAVLJE X.

ROKOVI

Članak 56.

Računanje rokova

1.   Rokovi se računaju kao cijele godine, mjeseci, tjedni ili dani.

2.   Početak svakog roka računa se početkom dana nakon dana na koji se relevantni događaj dogodio, s tim da je taj događaj ili postupak ili istek nekog drugog roka. Ako je taj postupak uručenje obavijesti, događaj od kojeg teče rok je primitak dokumenta koji se uručuje, ako nije određeno drukčije.

3.   Ako se rok računa kao jedna godina ili određeni broj godina, on ističe one godine koja slijedi u kalendarskom mjesecu istog imena i na dan istog broja kao i mjesec i dan na koji se taj događaj dogodio. Ako taj mjesec nema dan s istim brojem, rok istječe zadnjeg dana tog mjeseca.

4.   Ako se rok računa kao jedan mjesec ili određeni broj mjeseci, on ističe onog mjeseca koji slijedi na dan s istim brojem kao i dan na koji se relevantni događaj dogodio. Ako je dan na koji se relevantni događaj dogodio bio zadnji dan u mjesecu ili ako u relevantnom mjesecu koji slijedi nema dana s istim brojem, rok istječe zadnjeg dana u tom mjesecu.

5.   Ako se rok računa kao jedan tjedan ili određeni broj tjedana, ističe u onom tjednu koji slijedi i to dana s istim imenom kao i dan na koji se relevantni događaj dogodio.

Članak 57.

Trajanje rokova

1.   Ako se Uredbom (EZ) br. 6/2002 ili ovom Uredbom predviđa rok koji određuje Ured, takav rok, u slučaju da određena stranka ima domicil ili glavno mjesto poslovanja ili poslovni nastan u Zajednici, neće trajati manje od mjesec dana ili, ako ti uvjeti nisu ispunjeni, manje od dva mjeseca i ne duže od šest mjeseci.

Ured može, ako je primjereno s obzirom na okolnosti, dopustiti produženje utvrđenog roka ako takvo produženje zahtijeva određena stranka koja zahtjev podnese prije isteka prvobitnog roka.

2.   U slučaju dvije ili više stranaka, Ured može produženje roka uvjetovati da se s tim suglase ostale stranke.

Članak 58.

Istek rokova u posebnim slučajevima

1.   Ako rok istječe na dan kada Ured nije otvoren za primanje dokumenata ili na dan kada se zbog razloga koji nisu navedeni u stavku 2., redovna pošta ne dostavlja u mjestu gdje se Ured nalazi, rok se produžuje do prvog dana na koji je Ured otvoren za primanje dokumenata i na koji se redovna pošta dostavlja.

Dane na koje Ured nije otvoren za primanje dokumenata određuje predsjednik Ureda prije početka svake kalendarske godine.

2.   Ako rok istječe na dan općeg prekida dostave pošte u državi članici ili između države članice i Ureda, ili ako je zbog takvog prekida došlo do smetnji u dostavi pošte, rok se produžuje do prvog dana nakon kraja razdoblja prekida ili smetnje za stranke koje u toj državi imaju boravište ili registrirani ured odnosno koje su imenovale zastupnike s mjestom poslovanja u toj državi.

U slučaju da je ta država članica država u kojoj se Ured nalazi, prvi podstavak primjenjuje na sve stranke.

Rok iz prvog podstavka određuje predsjednik Ureda.

3.   Stavci 1. i 2. primjenjuju se na odgovarajući način na rokove iz Uredbe (EZ) br. 6/2002 ili ovom Uredbom u slučaju radnji koje se poduzimaju pri nadležnom tijelu u smislu članka 35. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 6/2002.

4.   Ako pravilan rad Ureda prekinu i ometu izvanredne okolnosti kao što su prirodne nepogode ili štrajk tako da sva priopćenja Ureda strankama koja se odnose na istek roka kasne, radnje koje su se morale završiti u tom roku mogu se još uvijek valjano završiti u roku od jednog mjeseca od uručenja zakašnjelog priopćenja.

Datum početka i kraja svih takvih prekida i ometanja određuje predsjednik Ureda.

POGLAVLJE XI.

PREKID POSTUPKA I ODUSTAJANJE OD PRISILNE NAPLATE

Članak 59.

Prekid postupka

1.   Postupci pred Uredom se prekidaju:

(a)	u slučaju smrti odnosno poslovne nesposobnosti podnositelja prijave ili nositelja registriranog dizajna Zajednice ili osobe koja je prema nacionalnom zakonodavstvu ovlaštena da ga zastupa;

(b)	u slučaju da je podnositelj prijave ili nositelj registriranog dizajna Zajednice, zbog postupka u vezi s njegovom imovinom, iz pravnih razloga spriječen nastaviti postupak pred Uredom;

(c)	u slučaju smrti ili poslovne nesposobnosti zastupnika podnositelja prijave ili nositelja registriranog dizajna Zajednice ili radi njegove/njene spriječenosti da nastavi postupak pred Uredom iz pravnih razloga zbog postupka u vezi s njegovom imovinom.

Sve dok događaji iz prvog podstavka točke (a) ne utječu na ovlaštenje zastupnika imenovanog prema članku 78. Uredbe (EZ) br. 6/2002, postupak se prekida samo na zahtjev takvog zastupnika.

2.   Ako je u slučajevima iz stavka 1. prvog podstavka točaka (a) i (b), Ured obaviješten o identitetu osobe koja je ovlaštena nastaviti postupak pred Uredom, Ured takvoj osobi i svakoj zainteresiranoj trećoj strani priopćava da se postupak nastavlja od datuma koji odredi Ured.

3.   U slučaju iz stavka 1. točke (c) postupak se nastavlja kad je Ured obaviješten o imenovanju novog zastupnika podnositelja prijave ili kad Ured drugim strankama uruči priopćenje o imenovanju novog zastupnika nositelja dizajna.

Ako tri mjeseca nakon prekida postupka Ured nije obaviješten o imenovanju novog zastupnika, taj podatak priopćava podnositelju prijave ili nositelju registriranog dizajna Zajednice:

(a)	ako se primjenjuje članak 77. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 6/2002, da će se prijava dizajna Zajednice smatrati povučenom ako se podatak ne dostavi u roku od dva mjeseca nakon što je ta komunikacija uručena; ili

(b)	ako se članak 77. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 6/2002 ne primjenjuje, da će se postupak nastaviti s podnositeljem prijave ili nositeljem od datuma kad se to priopćenje uruči.

4.   Rokovi, osim roka za plaćanje pristojbe za produženje, koji važe za podnositelja prijave ili nositelja dizajna Zajednice na dan prekida postupka, ponovno počinju teći onoga dana kada se postupak nastavi.

Članak 60.

Odustajanje od prisilne naplate

Predsjednik Ureda može odustati od tužbe za prisilni povrat bilo kojeg dugovanog iznosa ako je iznos koji se mora vratiti minimalan ili ako je takav povrat suviše nesiguran.

POGLAVLJE XII.

ZASTUPANJE

Članak 61.

Imenovanje zajedničkog zastupnika

1.   Ako podnositelja prijave ima više i ako u prijavi registriranog dizajna Zajednice zajednički zastupnik nije imenovan, podnositelj prijave koji je u prijavi prvi naveden smatra se zajedničkim zastupnikom.

Međutim, ako jedan od podnositelja prijave mora imenovati ovlaštenog zastupnika, takav se zastupnik smatra zajedničkim zastupnikom, osim ako podnositelj prijave koji je prvi naveden u prijavi također nije imenovao ovlaštenog zastupnika.

Prvi i drugi podstavak primjenjuju se na odgovarajući način na treće stranke koje zajednički podnose zahtjev za proglašenje nevaljanosti i na zajedničke nositelje registriranog dizajna Zajednice.

2.   Ako tijekom postupka dođe do prijenosa na više osoba, a te osobe ne imenuju zajedničkog zastupnika, primjenjuje se stavak 1.

Ako takva prijava nije moguća, Ured će od tih osoba zahtijevati imenovanje zajedničkog zastupnika u roku od dva mjeseca. Ako se taj zahtjev ne ispuni, Ured imenuje zajedničkog zastupnika.

Članak 62.

Ovlaštenja

1.   Odvjetnici i ovlašteni zastupnici uvršteni u popise koje pohranjuje Ured na temelju članka 78. stavka 1. točaka (b) ili (c) Uredbe (EZ) br. 6/2002 Uredu mogu dostaviti potpisano ovlaštenje za uvrštenje u dokumentaciju.

Takvo se ovlaštenje podnosi ako ga Ured izričito zahtijeva ili ako ga izričito zahtijeva jedna stranka u slučaju više stranaka u postupku u kojem zastupnik nastupa pred Uredom.

2.   Zaposlenici koji nastupaju u ime fizičkih ili pravnih osoba na temelju članka 77. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 6/2002 Uredu podnose potpisano ovlaštenje za unošenje u dokumentaciju.

3.   Ovlaštenje se može podnijeti na bilo kojem službenom jeziku Zajednice. Može pokriti jednu ili više prijava ili registriranih dizajna Zajednice ili može biti u obliku općeg ovlaštenja koje zastupniku omogućuje da nastupa u svim postupcima pred Uredom u kojim je osoba koja ga je izdala jedna od stranaka.

4.   Ako se na temelju stavaka 1. ili 2. mora podnijeti ovlaštenje, Ured utvrđuje rok u kojem se takvo ovlaštenje podnosi. Ako se ovlaštenje ne podnese pravovremeno, postupak se nastavlja sa zastupanom osobom. Smatra se da ni jedan postupak koji poduzme zastupnik, osim podnošenja prijave, nije poduzet ako ga zastupana osoba ne odobri. To ne utječe na primjenu članka 77. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 6/2002.

5.   Stavci 1., 2. i 3. primjenjuju se na odgovarajući način na dokument kojim se ovlaštenje povlači.

6.   Svaki zastupnik koji je prestao biti ovlašten i dalje se smatra zastupnikom dok se prestanak njegove ovlaštenosti ne priopći Uredu.

7.   Osim ako ovlaštenje ne sadrži odredbe suprotnog učinka, ovlaštenje u odnosu na Ured ne prestaje smrću zastupane osobe.

8.   Ako jedna stranka imenuje nekoliko zastupnika, oni mogu, bez obzira na odredbe suprotnog učinka u svojim ovlaštenjima, nastupati zajedno ili pojedinačno.

9.   Ovlaštenje udruženja zastupnika smatra se ovlaštenjem bilo kojeg zastupnika koji može dokazati da djeluje u tom udruženju.

Članak 63.

Zastupanje

Svako uručenje obavijesti ili drugo priopćenje koje Ured naslovi na propisno ovlaštenog zastupnika ima jednak učinak kao da je naslovljeno na zastupanu osobu.

Svako priopćenje koje na Ured naslovi propisno ovlašteni zastupnik ima jednak učinak kao da potječe od zastupane osobe.

Članak 64.

Izmjena posebnog popisa ovlaštenih zastupnika za pitanja dizajna

1.   Uvrštenje ovlaštenog zapisnika u poseban popis ovlaštenih zastupnika za pitanja dizajna, kako je navedeno u članku 78. stavku 4. Uredbe (EZ) br. 6/2002, briše se na njegov zahtjev.

2.   Uvrštenje ovlaštenog zastupnika automatski se briše:

(a)	u slučaju smrti ili pravne nesposobnosti ovlaštenog zastupnika;

(b)	ako ovlašteni zastupnik više nije državljanin države članice, osim ako predsjednik Ureda nije napravio iznimku na temelju članka 78. stavka 6. točke (a) Uredbe (EZ) br. 6/2002;

(c)	ako ovlašteni zastupnik u Zajednici više nema svoje mjesto poslovanja ili zaposlenje;

(d)	ako ovlašteni zastupnik više nema pravo navedeno u prvoj rečenici članka 78. stavka 4. točke (c) Uredbe (EZ) br. 6/2002.

3.   Uvrštenje ovlaštenog zastupnika obustavlja se po službenoj dužnosti Ureda ako je obustavljeno njegovo pravo zastupanja fizičkih ili pravnih osoba pred Uredom za dizajn Beneluksa ili središnjeg ureda za industrijsko vlasništvo države članice kako je navedeno u prvoj rečenici članka 78. stavka 4. točke (c) Uredbe (EZ) br. 6/2002.

4.   Osoba koja je bila izbrisana, na zahtjev na temelju članka 78. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 6/2002, ponovno se uvrštava u popis ovlaštenih zastupnika ako uvjeti za brisanje više ne postoje.

5.   Ured Beneluksa za dizajn i središnji uredi za industrijsko vlasništvo tih država članica odmah obavješćuju Ured o svim bitnim događajima iz stavaka 2. i 3. ako su s njima upoznati.

6.   Izmjene posebnog popisa ovlaštenih zastupnika za pitanja dizajna objavljuju se u Službenom listu Ureda.

POGLAVLJE XIII.

PISANA PRIOPĆENJA I OBRASCI

Članak 65.

Priopćavanje u pisanom obliku ili drugim sredstvima

1.   Prema stavku 2., prijave za registraciju dizajna Zajednice kao i bilo koje druge prijave ili izjave iz Uredbe (EZ) br. 6/2002 i sva druga priopćenja naslovljena na Ured dostavljaju se kako slijedi:

(a)	dostavljanjem potpisanog originala dokumenta u pitanju Uredu, poštom, osobno ili na bilo koji drugi način; priloge dostavljenim dokumentima nije potrebno potpisivati;

(b)	slanjem potpisanog originala telefaksom u skladu s člankom 66.; ili

(c)	slanjem sadržaja priopćenja elektroničkim sredstvima u skladu s člankom 67.

2.   Ako podnositelj prijave iskoristi mogućnost slanja uzorka dizajna, kako predviđa članak 36. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 6/2002, Uredu se dostavljaju prijava i uzorak u jednoj pošiljci u obliku propisanom stavkom 1. točkom (a) ovog članka. Ako prijava i uzorak, odnosno uzorci u slučaju višestruke prijave, nisu dostavljeni u jednoj pošiljci, Ured ne odobrava datum podnošenja prijave sve dok ne dobije zadnji primjerak na temelju članka 10. stavka 1. ove Uredbe.

Članak 66.

Priopćenja telefaksom

1.   Ako se prijava za registraciju dizajna dostavlja telefaksom, a prijava na temelju članka 4. stavka 1. sadrži reprodukciju dizajna koja ne ispunjava uvjete tog članka, Uredu se dostavlja propisana reprodukcija koja je prikladna za registraciju i objavu u skladu sa člankom 65. stavkom 1. točkom (a).

Ako Ured zaprimi reprodukciju u roku od jednog mjeseca od datuma primitka telefaksa, smatra se da je Ured dobio prijavu na datum na koji je telefaks primljen.

Ako Ured zaprimi reprodukciju nakon isteka tog roka smatra se da je Ured dobio prijavu onog datuma kada je reprodukcija zaprimljena.

2.   Ako je priopćenje zaprimljeno telefaksom nepotpuno ili nečitljivo, ili ako Ured ima osnovane sumnje u vezi s točnošću poslanih podataka, Ured o tome obavješćuje pošiljatelja i poziva ga da, u roku koji odredi Ured, ponovno pošalje original telefaksom ili da dostavi original u skladu s člankom 65. stavkom 1. točkom (a).

Ako se taj zahtjev ispuni u utvrđenom roku, datum primitka ponovljene pošiljke ili originala smatra se datumom primitka originalnog priopćenja, pod uvjetom da se u slučaju nedostatka koji se odnose na dodjelu datuma podnošenja prijave registracije dizajna Zajednice primjenjuju odredbe o datumu podnošenja prijave.

Ako se zahtjev ne ispuni u utvrđenom roku, smatra se da priopćenje nije primljeno.

3.   Svako priopćenje koje se Uredu šalje telefaksom smatra se uredno potpisanim ako je reprodukcija potpisa vidljiva na ispisu telefaksa.

4.   Predsjednik Ureda može odrediti dodatne zahtjeve za priopćenja putem telefaksa kao što su oprema za korištenje, tehničke pojedinosti priopćenja i metode identifikacije pošiljatelja.

Članak 67.

Priopćenje elektroničkim sredstvima

1.   Prijave registracije dizajna Zajednice mogu se dostaviti elektroničkim sredstvima uključujući prikaz dizajna i neovisno od članka 65. stavak 2. u slučaju dostave uzorka.

Uvjete utvrđuje predsjednik Ureda.

2.   Predsjednik Ureda određuje zahtjeve za priopćavanje elektroničkim sredstvima kao što su oprema za korištenje, tehničke pojedinosti priopćenja i metode identifikacije pošiljatelja.

3.   Ako se priopćenje šalje elektroničkim sredstvima, članak 66. stavak 2. primjenjuje se na odgovarajući način.

4.   Ako se Uredu priopćenje šalje elektroničkim sredstvima, navod imena pošiljatelja smatra se jednakim potpisu.

Članak 68.

Obrasci

1.   Ured bez naknade daje obrasce u svrhu:

(a)	podnošenja prijave registriranog dizajna Zajednice;

(b)	zahtjeva za ispravak prijave ili registracije;

(c)	zahtjeva za registraciju prijenosa i obrasca za prijenos i dokumenta o prijenosu iz članka 23. stavka 4.;

(d)	zahtjeva za registraciju licencije;

(e)	zahtjeva za produženje registracije registriranog dizajna Zajednice;

(f)	zahtjeva za proglašavanje nevaljanost registriranog dizajna Zajednice;

(g)	zahtjeva za povrat u prijašnje stanje;

(h)	izjavljivanja žalbe;

(i)	ovlaštenja zastupnika, u obliku pojedinačnog ovlaštenja i u obliku općeg ovlaštenja.

2.   Ured može druge obrasce davati besplatno.

3.   Ured obrasce iz stavaka 1. i 2. čini dostupnim na svim službenim jezicima Zajednice.

4.   Ured obrasce besplatno daje na raspolaganje Uredu Beneluksa za dizajn i središnjim uredima za industrijsko vlasništvo država članica.

5.   Ured obrasce može također učiniti dostupnima u strojno čitljivom obliku.

6.   Stranke u postupku pred Uredom morale bi koristiti obrasce koje osigurava Ured, ili preslike tih obrazaca, ili obrasce istog sadržaja i formata kao i ti obrasci, kao što su obrasci napravljeni obradom elektroničkih podataka.

7.   Obrasci se ispunjavaju tako da omogućavaju automatizirani unos sadržaja u računalo, kao što je putem prepoznavanja znakova ili skeniranja.

POGLAVLJE XIV.

OBAVJEŠĆIVANJE JAVNOSTI

Članak 69.

Registar dizajna Zajednice

1.   Registar se može održavati u obliku elektroničke baze podataka.

2.   Registar sadrži sljedeće unose:

(a)	datum podnošenja prijave;

(b)	broj pod kojim je zaprimljena prijava i broj svakog pojedinog dizajna uključenog u višestruku prijavu;

(c)	datum objave registracije;

(d)	ime, adresu i državljanstvo podnositelja prijave i državu u kojoj on ima domicil ili svoje sjedište ili poslovni nastan;

(e)

ime i poslovnu adresu zastupnika osim zaposlenika koji nastupa kao zastupnik u skladu s člankom 77. stavkom 3. prvim podstavkom Uredbe (EZ) br. 6/2002; ako je zastupnika više, upisuje se samo ime i poslovna adresa zastupnika koji je prvi naveden, nakon čijeg imena slijede riječi ‚i ostali’; ako je imenovano udruženje zastupnika, upisuje se samo ime i adresa udruženja;

(f)	prikaz dizajna;

(g)	naznaka proizvoda pomoću njihovih imena kojima prethode brojevi razreda i podrazreda Lokarnske klasifikacije prema kojoj su razvrstani u skupine;

(h)	podaci o zahtijevanom prvenstvu na temelju članka 42. Uredbe (EZ) br. 6/2002;

(i)	podaci o zahtijevanom izložbenom prvenstvu na temelju članka 44. Uredbe (EZ) br. 6/2002;

(j)	prema potrebi, podaci o dizajneru ili timu dizajnera na temelju članka 18. Uredbe (EZ) br. 6/2002, ili izjava da su se dizajner odnosno tim dizajnera odrekli svog prava da budu navedeni;

(k)	jezik na kojem je prijava podnesena i drugi jezik koji je podnositelj prijave naveo u svojoj prijavi, na temelju članka 98. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 6/2002;

(l)	datum registracije dizajna u registru i registracijski broj;

(m)	navod o svim zahtjevima za odgodu objave na temelju članka 50. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 6/2002, koji utvrđuju datum isteka razdoblja odgode;

(n)	navod da je uzorak podnesen na temelju članka 5.;

(o)	navod da je opis podnesen na temelju članka 1. stavka 2. točke (a).

3.   Osim unosa iz stavka 2. registar sadrži sljedeće unose, s tim da uz svaki stoji datum zabilježbe tog unosa:

(a)	promjene u imenu, adresi i državljanstvu nositelja ili državi u kojoj on ima domicil ili svoje sjedište ili poslovni nastan;

(b)	promjene u imenu ili poslovnoj adresi zastupnika osim zastupnika u smislu članka 77. stavka 3. prvog podstavka Uredbe (EZ) br. 6/2002;

(c)	ako je imenovan novi zastupnik, ime i poslovnu adresu tog zastupnika;

(d)	navod da je višestruka prijava ili registracija razdvojena na zasebne prijave ili registracije na temelju članka 37. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 6/2002;

(e)	obavijest o izmjeni dizajna na temelju članka 25. stavka 6. Uredbe (EZ) br. 6/2002, uključujući prema potrebi, uputu o odricanju ili o sudskoj odluci ili odluci Ureda kojom se proglašava djelomična nevaljanost dizajna kao i ispravke omaški i pogrešaka na temelju članka 20. ove Uredbe;

(f)	navod da je u odnosu na registrirani dizajn Zajednice pokrenut postupak priznavanja prava na temelju članka 15. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 6/2002;

(g)	pravomoćna odluka ili drugo okončanje postupka na temelju članka 15. stavka 4. točke (b) Uredbe (EZ) br. 6/2002 u vezi s postupkom priznavanja prava;

(h)	promjena vlasništva na temelju članka 15. stavka 4. točke (c) Uredbe (EZ) br. 6/2002;

(i)	prijenosi na temelju članka 28. Uredbe (EZ) br. 6/2002;

(j)	stvaranje ili prijenos stvarnog prava na temelju članka 29. Uredbe (EZ) br. 6/2002 i prirode stvarnog prava;

(k)	ovrha na temelju članka 30. Uredbe (EZ) br. 6/2002 i stečajni postupak na temelju članka 31. te Uredbe;

(l)	dodjela ili prijenos licencije na temelju članka 16. stavka 2. ili članka 32. Uredbe (EZ) br. 6/2002 i ako je potrebno, vrsta licencije na temelju članka 25. ove Uredbe;

(m)	produženje registracije na temelju članka 13. Uredbe (EZ) br. 6/2002 i datum početka važenja;

(n)	zabilježba o utvrđivanju isteka registracije;

(o)	izjavu o totalnom ili djelomičnom odricanju nositelja na temelju članka 51. stavaka 1. i 3. Uredbe (EZ) br. 6/2002;

(p)	datum dostave prijave ili podnošenja protutužbe na temelju članka 52. odnosno članka 86. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 6/2002;

(q)	datum i sadržaj odluke o zahtjevu ili protutužbi na proglašenje nevaljanosti ili bilo kakvom drugom okončanju postupka na temelju članka 53. odnosno članka 86. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 6/2002;

(r)	navod na temelju članka 50. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 6/2002 da se smatra kako registrirani dizajn Zajednice od početka nije proizvodio učinke utvrđene tom Uredbom;

(s)	brisanje zastupnika upisanog na temelju stavka 2. točke (e);

(t)	preinaka ili brisanje iz registra elemenata iz točaka (j), (k) i (l).

4.   Predsjednik Ureda može odrediti da se u registar upišu elementi koji nisu navedeni u stavcima 2. i 3.

5.   Nositelja se obavješćuje o svim promjenama u registru.

6.   Prema članku 73., Ured na zahtjev nabavlja ovjerene ili neovjerene izvatke iz registra uz naplatu pristojbe.

POGLAVLJE XV.

GLASILO DIZAJNA ZAJEDNICE I BAZA PODATAKA

Članak 70.

Glasilo dizajna Zajednice

1.   Ured određuje učestalost objavljivanja Glasila dizajna Zajednice i način njegovog objavljivanja.

2.   Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 50. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 6/2002 i prema člancima 14. i 16. ove Uredbe koji se odnose na odgodu objave, Glasilo dizajna Zajednice sadrži objave registracija i upisa u registar kao i druge podatke o registracijama dizajna čija je objava propisana Uredbom (EZ) br. 6/2002 ili ovom Uredbom.

3.   Ako se podaci čija je objava propisana Uredbom (EZ) br. 6/2002 ili ovom Uredbom objave u Glasilu dizajna Zajednice, datum izdavanja naveden na Glasilu uzima se kao datum objave podataka.

4.   Podatak čija je objava propisana člancima 14. i 16. objavljuje se, prema potrebi, na svim službenim jezicima Zajednice.

Članak 71.

Baza podataka

1.   Ured pohranjuje elektroničku bazu podataka s podrobnim podacima prijava za registraciju dizajna Zajednice i upisa u registar. Ured može, ovisno o ograničenjima propisanima člankom 50. stavcima 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 6/2002, dati na uvid sadržaj te baze podataka u izravnom pristupu ili na CD-ROM-u ili u bilo kojem strojno čitljivom obliku.

2.   Predsjednik Ureda određuje uvjete pristupa bazi podataka i način na koji se sadržaj te baze podataka može dati na uvid u strojno čitljivom obliku, uključujući i cijene ovih usluga.

POGLAVLJE XVI.

PREGLED DOKUMENTACIJE I POHRANA DOKUMENTACIJE

Članak 72.

Dijelovi dokumentacije koji se ne pregledavaju

Dijelovi dokumentacije koji se ne pregledavaju na temelju članka 74. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 6/2002 su sljedeći:

(a)	dokumenti koji se odnose na isključenje ili prigovor na temelju članka 132. Uredbe (EZ) br. 40/94, s tim da se u ovu svrhu odredbe tog članka smatraju primjenjivima na odgovarajući način na registrirane dizajne Zajednice i njihove prijave;

(b)	nacrti odluka i mišljenja i svi drugi interni dokumenti koji se koriste za pripremu odluka i mišljenja;

(c)	dijelovi dokumentacije za koje je ta stranka iskazala poseban interes da ostanu povjerljivima prije podnošenja zahtjeva za pregled dokumentacije, osim ako je pregled takvog dijela dokumentacije opravdan zbog prednosti pravno utemeljenih interesa stranke koja zahtijeva pregled.

Članak 73.

Pregled registra dizajna Zajednice

Ako se na registraciju primjenjuje odgoda objave na temelju članka 50. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 6/2002:

(a)	pristup registru osobama koje nisu nositelji ograničava se na pregled imena nositelja, imena bilo kojeg zastupnika, datuma podnošenja prijave i registracije, broja pod kojim je zaprimljena prijava i navoda da je objava odgođena;

(b)	ovjereni ili neovjereni izvaci iz registra sadrže samo ime nositelja, ime bilo kojeg zastupnika, datum podnošenja prijave i registracije, broj pod kojim je zaprimljena prijava i navod da je objava odgođena osim ako je zahtjev podnio nositelj ili njegov zastupnik.

Članak 74.

Postupci za pregled dokumentacije

1.   Pregled dokumentacije registriranih dizajna Zajednice odnosi se ili na originalni dokument ili na njegove preslike ili na tehnička sredstva pohrane ako se dokumentacija tako pohranjuje.

Smatra se da zahtjev za pregled dokumentacije nije podnesen dok se ne plati obvezna pristojba.

Načine uvida određuje predsjednik Ureda.

2.   Ako se pregled dokumentacije odnosi na prijavu registriranog dizajna Zajednice ili na registrirani dizajn Zajednice na koji se primjenjuje odgoda objave i kojih se, s obzirom da se na njih primjenjuje takva odgoda, odriče prije ili na dan isteka razdoblja odgode ili za koji se na temelju članka 50. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 6/2002 smatra da od početka nije proizvodio učinke utvrđene tom Uredbom, zahtjev sadrži navod i dokaze koji iskazuju da:

(a)	je podnositelj prijave ili nositelj dizajna Zajednice pristao na pregled; ili

(b)	je osoba koja zahtijeva pregled dokazala zakoniti interes za pregled dokumentacije, posebno ako je podnositelj prijave ili nositelj dizajna Zajednice izjavio da će se nakon registracije dizajna pozvati na prava koja njome stječe, a protiv osobe koja zahtijeva pregled.

3.   Pregled dokumentacije obavlja se u prostorijama Ureda.

4.   Na zahtjev, pregled dokumentacije vrši se putem izdavanja preslika dokumenata. Za takve se preslike naplaćuju pristojbe.

5.   Ured na zahtjev izdaje ovjerene ili neovjerene preslike prijave registriranog dizajna Zajednice ili onih dokumenata iz dokumentacije čije se preslike mogu izdavati na temelju stavka 4. nakon što se plati pristojba.

Članak 75.

Priopćenje podataka sadržanih u dokumentaciji

Ovisno o ograničenjima iz članka 74. Uredbe (EZ) br. 6/2002 i članaka 72. i 73. ove Uredbe, Ured može na zahtjev priopćiti podatak iz bilo kojeg dokumenta o dizajnu Zajednice koji se prijavljuje ili o registriranom dizajnu Zajednice, a za koji se plaćaju pristojbe.

Međutim, Ured može zahtijevati od podnositelja prijave da dokumentaciju pregleda na mjestu, ako to smatra primjerenim s obzirom na količinu podataka koji se izdaju.

Članak 76.

Pohrana dokumentacije

1.   Ured pohranjuje dokumentaciju o prijavama dizajna Zajednice i registriranim dizajnima Zajednice najmanje pet godina od kraja godine u kojoj:

(a)	se prijava odbacuje ili povlači;

(b)	konačno istječe registracija registriranog dizajna Zajednice;

(c)	se registrira potpuno odricanje od registriranog dizajna Zajednice na temelju članka 51. Uredbe (EZ) br. 6/2002;

(d)	je registrirani dizajn Zajednice konačno izbrisan iz registra;

(e)	se smatra da registrirani dizajn Zajednice nije proizvodio učinke iz Uredbe (EZ) br. 6/2002 na temelju njezinog članka 50. stavka 4.

2.   Predsjednik Ureda određuje oblik u kojem se dokumentacija pohranjuje.

POGLAVLJE XVII.

UPRAVNA SURADNJA

Članak 77.

Razmjena podataka i priopćenja između Ureda i tijela država članica

1.   Ured i središnji uredi industrijskog vlasništva država članica i Ured Beneluksa za dizajn na zahtjev jedni drugima priopćavaju i odgovaraju o podnošenju prijava registriranih dizajna Zajednice, dizajna Beneluksa ili nacionalnih registriranih dizajna i o postupcima koji se odnose na takve prijave i dizajne koji su registrirani na temelju takvih prijava. Na ta priopćenja ne primjenjuju se ograničenja iz članka 74. Uredbe (EZ) br. 6/2002.

2.   Priopćenja između Ureda i sudova ili tijela država članica koja proizađu iz primjene Uredbe (EZ) br. 6/2002 ili ove Uredbe ova nadležna tijela izravno izmjenjuju.

Takva se priopćenja mogu također izdavati i kroz središnje urede industrijskog vlasništva država članica ili kroz Ured Beneluksa za dizajn.

3.   Troškovi u odnosu na priopćenja u skladu sa stavcima 1. i 2. naplaćuju se onom nadležnom tijelu koje izdaje priopćenja, za koja se pristojba ne plaća.

Članak 78.

Pregled dokumentacije od strane ili preko sudova ili tijela država članica

1.   Sudovi ili vlasti država članica, u odnosu na dokumentaciju koja se odnosi na prijavljene dizajne Zajednice ili registrirane dizajne Zajednice, ako je tako zahtijevano, pregledavaju izvorne dokumente ili njihove preslike. Članak 74. se ne primjenjuje.

2.   Sudovi ili uredi javnih tužitelja država članica mogu u tijeku postupaka koje vode otvarati dokumentaciju ili njihove preslike koje je Ured poslao trećim strankama na pregled. Na taj pregled primjenjuje se članak 74. Uredbe (EZ) br. 6/2002.

3.   Ured ne naplaćuje nikakvu pristojbu za preglede na temelju stavaka 1. i 2.

4.   U trenutku slanja dokumentacije ili njezinih preslika sudovima ili uredima javnog tužitelja država članica, Ured navodi ograničenja koja se primjenjuju na temelju članka 74. Uredbe (EZ) br. 6/2002 i članka 72. ove Uredbe na pregled dokumentacije koja se odnosi na prijavljene dizajne Zajednice ili registrirane dizajne Zajednice.

POGLAVLJE XVIII.

TROŠKOVI

Članak 79.

Raspodjela i utvrđivanje troškova

1.   Raspodjela troškova na temelju članka 70. stavaka 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 6/2002 utvrđuje se odlukom o zahtjevu za proglašavanje nevaljanosti registriranog dizajna Zajednice ili odlukom o žalbi.

2.   Raspodjela troškova na temelju članka 70. stavaka 3. i 4. Uredbe (EZ) br. 6/2002 utvrđuje se odlukom o troškovima koju donosi Odjel za nevaljanost ili Žalbeno vijeće.

3.   Popis troškova s dokazima prilaže se uz zahtjev za utvrđivanje troškova iz prve rečenice članka 70. stavka 6. Uredbe (EZ) br. 6/2002.

Zahtjev je prihvatljiv samo ako odluka u odnosu na koju se zahtijeva utvrđivanje troškova postane pravomoćnom. Troškovi se mogu utvrditi kad se utvrdi njihova opravdanost.

4.   Zahtjev za preispitivanje odluke o evidenciji utvrđivanja troškova, uz navod razloga na kojima se temelji, a koji je predviđen drugom rečenicom članka 70. stavka 6. Uredbe (EZ) br. 6/2002, Uredu se mora podnijeti u roku od jednog mjeseca od datuma uručenja obavijesti o raspodjeli troškova.

Smatra se da nije podnesen ako nije plaćena pristojba za preispitivanje iznosa troškova.

5.   Odjel za nevaljanost ili Žalbeno vijeće, ovisno o slučaju, donose odluku o zahtjevu iz stavka 4. bez usmenog postupka.

6.   Pristojbe koje plaća stranka koja je izgubila na temelju članka 70. stavka 1. Uredbe br. 6/2002 ograničene su na pristojbe koje plaća druga stranka za zahtjev proglašavanja nevaljanost i/ili za žalbu.

7.   Troškove bitne za postupak, a koje napravi stranka koja je uspjela, snosi stranka koja izgubi u skladu s člankom 70. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 6/2002 na temelju sljedećih najviših stopa:

(a)

putne troškove jedne stranke za povratno putovanje između mjesta boravišta ili mjesta poslovanja i mjesta gdje se održava usmeni postupak ili gdje se izvode dokazi, kako slijedi: i. troškovi željezničke karte prvog razreda uključujući uobičajene dodatke za prijevoz kada ukupna udaljenost željeznicom ne iznosi više od 800 km; ii. troškovi avionske karte turističkog razreda gdje ukupna udaljenost željeznicom iznosi više od 800 km ili put uključuje prijelaz preko mora;

(b)	životne troškove jedne stranke koji su jednaki kao dnevnice službenika u platnim razredima A4 do A8 kako je utvrđeno člankom 13. Priloga VII. Kadrovskim propisima za službenike Europskih zajednica;

(c)	putne troškove zastupnika u smislu članka 78. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 6/2002 i svjedoka i stručnjaka po stopama iz točke (a);

(d)	životne troškove zastupnika u smislu članka 78. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 6/2002 i svjedoka i stručnjaka, po stopama iz točke (b);

(e)	troškove koji su napravljeni tijekom izvođenja dokaza u obliku ispitivanja svjedoka, mišljenja stručnjaka ili pregleda, do 300 eura po postupku;

(f)

troškove reprezentacije u smislu članka 78. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 6/2002: i. podnositelja zahtjeva u postupku koji se odnosi na nevaljanost registriranog dizajna Zajednice do 400 EUR; ii. nositelja u postupku koji se odnosi na nevaljanost registriranog dizajna Zajednice do 400 EUR; iii. žalitelja u žalbenom postupku do 500 EUR; iv. tuženika u žalbenog postupku do 500 EUR;

(g)	ako uspješnu stranku zastupa više zastupnika u smislu članka 78. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 6/2002, stranka koja je izgubila snosi troškove iz točaka (c), (d), i (f) samo za jednog zastupnika;

(h)	stranka koja je izgubila uspješnoj stranki obvezna je nadoknaditi samo one troškove iz točaka (a) do (g).

Ako izvođenje dokaza u bilo kojem postupku iz prvog podstavka točke (f) uključuje ispitivanje svjedoka, mišljenja stručnjaka ili pregled, dodjeljuje se dodatni iznos za troškove reprezentacije u visini od najviše 600 EUR po postupku.

POGLAVLJE XIX.

JEZICI

Članak 80.

Prijave i izjave

Ne dovodeći u pitanje članak 98. stavak 4. Uredbe (EZ) br. 6/2002:

(a)	svaka prijava ili izjava koja se odnosi na prijavu registriranog dizajna Zajednice može se podnijeti na jeziku koji se koristi za podnošenje prijave ili na jeziku koji je podnositelj prijave u svojoj prijavi naveo;

(b)	svaka prijava ili izjava osim zahtjeva za proglašavanje nevaljanosti na temelju članka 52. Uredbe (EZ) br. 6/2002 ili izjave o odricanju na temelju članka 51. te Uredbe u vezi s registriranim dizajnom Zajednice može se podnijeti na jednom od jezika Ureda;

(c)	ako se koristi bilo koji obrazac Ureda na temelju članka 68., takvi se obrasci mogu koristiti na bilo kojem službenom jeziku Zajednice pod uvjetom da je obrazac ispunjen na jednom od jezika Ureda kad se radi o tekstu.

Članak 81.

Pisani postupci

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 98. stavke 3. i 5. Uredbe (EZ) br. 6/2002 i osim ako ovom Uredbom nije drukčije utvrđeno, u pisanim postupcima pred Uredom stranka se može koristiti bilo kojim jezikom Ureda.

Ako izabrani jezik nije jezik postupka, stranka dostavlja prijevod na tom jeziku u roku od mjesec dana od datuma predaje originalnog dokumenta.

Ako je podnositelj prijave registriranog dizajna Zajednice jedina stranka u postupku pred Uredom, a jezik koji se koristi za podnošenje prijave registriranog dizajna Zajednice nije jedan od jezika Ureda, prijevod se također može podnijeti na drugom jeziku kojeg u svojoj prijavi navede podnositelj prijave.

2.   Osim ako ovom Uredbom nije drukčije utvrđeno, dokumenti koji se koriste u postupku pred Uredom mogu se podnijeti na bilo kojem službenom jeziku Zajednice.

Ako jezik takvih dokumenata nije jezik postupka, Ured može zahtijevati da se dostavi prijevod u roku koji on odredi, na tom jeziku ili na bilo kojem jeziku Ureda prema izboru stranke u postupku.

Članak 82.

Usmeni postupak

1.   Sve stranke u usmenom postupku pred Uredom mogu umjesto jezika postupka koristiti jedan od drugih službenih jezika Zajednice pod uvjetom da osigura prijevod na jezik postupka.

Ako se usmeni postupak vodi u okviru postupka koji se odnosi na prijavu za registraciju dizajna, podnositelj prijave može se koristiti ili jezikom prijave ili drugim jezikom koji je sam naveo.

2.   U usmenim postupcima koji se odnose na prijave za registraciju dizajna, osoblje Ureda može se koristiti ili jezikom prijave ili drugim jezikom koji je podnositelj prijave naveo.

U svim ostalim usmenim postupcima osoblje Ureda umjesto jezika postupka može koristiti jedan od drugih jezika Ureda, pod uvjetom da stranka ili stranke u postupku pristanu na takvo korištenje.

3.   U odnosu na izvođenja dokaza, svaka stranka koja se saslušava, svjedok ili stručnjak koji se na jeziku postupka ne zna prikladno izraziti, može se koristiti bilo kojim od službenih jezika Zajednice.

Kada odluka o izvođenju dokaza potječe od zahtjeva jedne od stranaka u postupku, stranke koje se saslušavaju, svjedoci ili stručnjaci koji se izražavaju na jeziku koji nije jezik postupka mogu se saslušavati samo ako je stranka koja je podnijela zahtjev osigurala prijevod na taj jezik.

U postupcima koji se odnose na prijavu za registraciju dizajna, umjesto jezika prijave može se koristiti drugi jezik koji je naveo podnositelj prijave.

U svim postupcima koji uključuju samo jednu stranku, Ured na zahtjev te stranke može dozvoliti odstupanje od odredaba ovog stavka.

4.   Ako se stranke i Ured tako slože, u usmenom postupku može se koristiti svaki službeni jezik Zajednice.

5.   Ako je potrebno, Ured na vlastiti trošak osigurava prijevod na jezik postupka ili, kada je primjereno, na njegove druge jezike osim ako odgovornost za taj prijevod ne snosi jedna od stranaka u postupku.

6.   Izjave osoblja Ureda, stranaka u postupku i svjedoka i stručnjaka koje su dane na jednom od jezika Ureda tijekom usmenog postupka unose se u zapisnik na korištenom jeziku. Izjave koje se daju na bilo kojem drugom jeziku unose se u jezik postupka.

Isprave prijave ili registracije dizajna Zajednice u zapisnik se unose na jeziku postupka.

Članak 83.

Ovjera prijevoda

1.   Ako se podnosi prijevod bilo kojeg dokumenta, Ured može u roku koji sam odredi, zahtijevati slanje potvrde da prijevod odgovara originalnom tekstu.

Ako se potvrda odnosi na prijevod prijašnje prijave na temelju članka 42. Uredbe (EZ) br. 6/2002, takav rok ne smije biti kraći od tri mjeseca računajući od datuma podnošenja prijave.

Ako potvrda nije predana u tom roku, smatra se da dokument nije primljen.

2.   Predsjednik Ureda može odrediti način ovjeravanja prijevoda.

Članak 84.

Pravna vjerodostojnost prijevoda

U nedostatku suprotnih dokaza, Ured može pretpostaviti da prijevod odgovara odgovarajućem izvornom tekstu.

POGLAVLJE XX.

UZAJAMNOST, PRIJELAZNO RAZDOBLJE I STUPANJE NA SNAGU

Članak 85.

Objava uzajamnosti

1.   Prema potrebi, predsjednik Ureda zahtijeva od Komisije da istraži omogućuje li država koja nije potpisnica Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva ili Sporazuma o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije, uzajamno postupanje u smislu članka 41. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 6/2002.

2.   Ako Komisija odredi da je uzajamno postupanje u smislu stavka 1. omogućeno, o tome objavljuje priopćenje u Službenom listu Europskih zajednica.

3.   Članak 41. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 6/2002 primjenjuje se od dana objave priopćenja iz stavka 2. u Službenom listu Europskih zajednica, osim ako se u priopćenju ne navede raniji datum od kada se primjenjuje.

Članak 41. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 6/2002 prestaje se primjenjivati od dana na koji se u Službenom listu Europskih zajednica objavi priopćenje Komisije koje kaže da uzajamno postupanje više nije omogućeno, ako priopćenje ne navede raniji datum od kojeg se primjenjuje.

4.   Priopćenja iz stavaka 2. i 3. također se objavljuju u Službenom listu Ureda.

Članak 86.

Prijelazno razdoblje

1.   Na svaku prijavu za registraciju dizajna Zajednice koja se podnese najviše tri mjeseca prije datuma određenog na temelju članka 111. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 6/2002 upisuje se datum podnošenja prijave koji se određuje na temelju te odredbe te stvarni datum primitka prijave.

2.   U odnosu na prijavu, od datuma utvrđenog na temelju članka 111. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 6/2002 izračunava se razdoblje prvenstva u trajanju od šest mjeseci, predviđeno člancima 41. i 44. te Uredbe.

3.   Ured može podnositelju prijave izdati potvrdu prije datuma koji je utvrđen na temelju članka 111. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 6/2002.

4.   Ured može ispitati prijave prije datuma iz članka 111. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 6/2002 i obavijestiti podnositelja prijave s ciljem ispravljanja svih nedostataka prije tog datuma.

Sve odluke u odnosu na takve prijave mogu se donositi samo nakon tog datuma.

5.   Ako Ured, središnji ured za industrijsko vlasništvo države članice ili Ured Beneluksa za dizajn prijavu za registraciju dizajna Zajednice primi na datum prije početka tromjesečnog razdoblja iz članka 111. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 6/2002, smatra se da prijava nije podnesena.

Podnositelja prijave se o tome obavješćuje, a prijava mu se šalje natrag.

Članak 87.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sedmog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

---

(1)  SL L 3, 5.1.2002., str. 1.

(2)  SL L 341, 17.12.2002., str 54.

(3)  SL L 11, 14.1.1994., str. 1.

---