01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

1

---

Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01	Opća, financijska i institucionalna pitanja
02	Carinska unija i slobodno kretanje robe
03	Poljoprivreda
04	Ribarstvo
05	Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06	Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07	Prometna politika
08	Politika tržišnog natjecanja
09	Porezi
10	Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11	Vanjski odnosi
12	Energetika
13	Industrijska politika i unutarnje tržište
14	Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15	Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16	Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17	Pravo poduzećâ
18	Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19	Područje slobode, sigurnosti i pravde
20	Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007. U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.	numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

—	Zakonodavstvo („L”),

—	Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

3

---

31963D0032

---

P 012/139

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

ODLUKA VIJEĆA

od 18. prosinca 1962.

o određivanju tijela za imenovanje za Revizorski odbor

(62/32/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE,

uzimajući u obzir članak 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Zajednica i članak 6. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika,

uzimajući u obzir članak 10. stavak 1. Statuta Revizorskog odbora od 15. svibnja 1959.,

ODLUČILO JE:

Jedini članak.

Ovlasti koje su Pravilnikom o osoblju za dužnosnike dodijeljene tijelu za imenovanje, a Uvjetima zaposlenja ostalih službenika tijelu za sklapanje ugovora o radu, u vezi s izvršnim osobljem koje je podređeno Revizorskom odboru, izvršava:

(a)	u vezi s primjenom članka 1., članka 30. stavka 2. te članaka 31. i 50. Pravilnika o osoblju, Vijeće na prijedlog Revizorskog odbora i u suglasnosti s Revizorskim odborom;

(b)	u ostalim slučajevima Revizorski odbor.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

4

---

31963D0491

---

P 130/2303

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

ODLUKA

od 10. srpnja 1963.

o određivanju institucije odgovorne za isplatu davanja osiguranih u okviru mirovinskog sustava

(63/46/Euratom)

(63/491/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKE ZAJEDNICE ZA ATOMSKU ENERGIJU,

ODBOR PREDSJEDNIKA EUROPSKE ZAJEDNICE ZA UGLJEN I ČELIK,

VIJEĆE EUROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE,

uzimajući u obzir Uredbu o Pravilniku o osoblju za dužnosnike i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Europske zajednice za ugljen i čelik, a posebno članak 45. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju i članak 43. Uvjeta zaposlenja,

uzimajući u obzir Uredbu br. 31 (EEZ), 11 (EZAE) o Pravilniku o osoblju za dužnosnike i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju (1), a posebno članak 45. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju i članak 43. Uvjeta zaposlenja,

ODLUČILI SU:

Članak 1.

Dolje navedene institucije odgovorne su za isplatu davanja osiguranih u okviru mirovinskog sustava za dužnosnike te na temelju glave II. poglavlja 6. odjeljaka B i C Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Zajednica:

1.	za dužnosnike i privremeno osoblje Komisije Europske zajednice: Komisija Europske ekonomske zajednice;

2.	za dužnosnike i privremeno osoblje Komisije Europske zajednice za atomsku energiju: Komisija Europske zajednice za atomsku energiju;

3.	za dužnosnike i privremeno osoblje Visokog tijela: Visoko tijelo (mirovinski fond);

4.	za dužnosnike zajedničkih institucija ili organa na koje se primjenjuju prijelazne odredbe Pravilnika o osoblju Europske zajednice za ugljen i čelik: Visoko tijelo (mirovinski fond);

5.	za ostale dužnosnike i privremeno osoblje zajedničkih institucija ili agencija: Komisija Europske ekonomske zajednice.

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu 1. siječnja 1962.

---

(1)  SL 45, 14.6.1962., str. 1385.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

6

---

31967R0422

---

P 187/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA br. 422/67/EEZ, 5/67/EURATOM

od 25. srpnja 1967.

o utvrđivanju prihoda predsjednika i članova Komisije te predsjednika, sudaca, nezavisnih odvjetnika i tajnika Suda

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica (1), a posebno njegov članak 6. te članke 20. i 21. Protokola o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica (2),

budući da Vijeće treba utvrditi plaće, naknade i mirovine predsjednika i članova Komisije te predsjednika, sudaca, nezavisnih odvjetnika i tajnika Suda kao i sve isplate umjesto primitaka od rada,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Članovi Komisije i članovi Suda, od dana preuzimanja dužnosti do posljednjeg dana u mjesecu u kojem prestanu obnašati dužnost, imaju pravo na osnovnu plaću, obiteljske naknade i ostale naknade.

Članak 2.

1.   Osnovna mjesečna plaća članova Komisije je:

predsjednik:	111 300 Bfrs;
potpredsjednik:	100 550 Bfrs;
ostali članovi:	89 950 Bfrs.

2.   Osnovna mjesečna plaća članova Suda je:

predsjednik:	111 300 Bfrs;
sudac ili nezavisni odvjetnik:	89 950 Bfrs;
tajnik:	80 950 Bfrs.

Članak 3.

1.   Obiteljske naknade uključuju:

(a)	naknadu za voditelja kućanstva koja iznosi 5 % osnovne plaće;

(b)	naknadu za uzdržavano dijete koja iznosi 1 100 Bfrs mjesečno po djetetu;

(c)	naknadu za obrazovanje.

2.   „Voditelj kućanstva” znači oženjeni/udani član Komisije ili Suda, ili član koji ima uzdržavanu djecu. Član Komisije ili Suda nema pravo na naknadu za voditelja kućanstva ako je njegov/njezin bračni drug zaposlen.

3.   „Uzdržavano dijete” znači zakonito, vlastito ili posvojeno dijete člana Komisije ili Suda, ili njegovog/njezinog bračnog druga, koje u stvarnosti uzdržava član Komisije ili Suda.

Naknada se dodjeljuje za:

—	dijete mlađe od osamnaest godina,

—	dijete starije od osamnaest, ali mlađe od dvadeset pet godina koje se redovno školuje ili se strukovno osposobljava.

Plaćanje naknade za dijete koje je zbog ozbiljne bolesti ili nesposobnosti spriječeno zarađivati za život nastavlja se nezavisno o dobi djeteta sve dok traje njegova bolest ili nesposobnost.

4.   Član Komisije ili Suda ima pravo i na naknadu za obrazovanje jednaku stvarnim troškovima obrazovanja do najviše 1 000 Bfrs mjesečno za svako uzdržavano dijete u smislu stavka 3. koje redovno pohađa obrazovnu ustanovu.

Pravo na navedenu naknadu počinje prvog dana mjeseca u kojem dijete počne pohađati osnovnu školu, a prestaje krajem mjeseca tijekom kojeg dijete navrši dvadeset pet godina.

Članak 4.

1.   Članovi Komisije ili Suda imaju pravo na naknadu za boravak koja iznosi 15 % njihove osnovne plaće.

2.   Članovima Komisije isplaćuje se mjesečna naknada za troškove reprezentacije kako slijedi:

predsjednik:	22 100 Bfrs;
potpredsjednik:	14 200 Bfrs;
ostali članovi:	9 475 Bfrs.

3.   Članovima Suda isplaćuje se mjesečna naknada za troškove reprezentacije kako slijedi:

predsjednik:	22 100 Bfrs;
sudac ili nezavisni odvjetnik:	9 475 Bfrs;
tajnik:	8 650 Bfrs.

Predsjedavajući suci sudskih vijeća za trajanja svojeg mandata primaju i posebnu naknadu za funkciju u iznosu od 12 625 Bfrs mjesečno.

Članak 5.

Član Komisije ili Suda pri preuzimanju svojih dužnosti i prilikom prestanka njihovog obnašanja ima pravo na:

(a)	naknadu za nastanjenje koja iznosi dvije osnovne mjesečne plaće pri preuzimanju dužnosti i naknadu za preseljenje u iznosu osnovne mjesečne plaće prilikom prestanka obnašanja dužnosti;

(b)	naknadu troškova preseljenja njegovih osobnih stvari i namještaja, uključujući osiguranje protiv uobičajenih rizika (krađa, lom, požar).

Ako se trajanje mandata člana Komisije ili Suda obnovi, član ne ostvaruje prava na naknade iz ovog članka. Navedena prava dotični član nema niti ako je imenovan za člana druge institucije Zajednice ako ta institucija svoje privremeno sjedište ima u gradu u kojem je zbog dužnosti prethodno boravio, a u trenutku novog imenovanja se još nije preselio.

Članak 6.

Član Komisije ili Suda koji u okviru svojih dužnosti mora otputovati iz privremenog sjedišta institucije u kojoj radi, ima pravo na:

(a)	naknadu putnih troškova;

(b)	naknadu troškova hotelskog smještaja (samo sobe, usluge i pristojbi);

(c)	dnevnicu u iznosu od 750 Bfrs za svaki puni dan izbivanja; za putovanja izvan Europe dnevnica iznosi 1 250 Bfrs.

Članak 7.

1.   Bivši član Komisije ili Suda prima tri godine od prvog dana mjeseca u kojem je prestao obnašati dužnost prijelaznu mjesečnu naknadu u iznosu od 40 % osnovne plaće koju je primao do prestanka obnašanja dužnosti ako je radio manje od dvije godine, 45 % takve osnovne plaće ako je radio više od dvije, ali manje od tri godine i 50 % u ostalim slučajevima.

2.   Pravo na ovu naknadu prestaje ako je bivši član Komisije ili Suda ponovno imenovan na dužnost u neku od institucija Zajednice ili ako umre. U slučaju ponovnog imenovanja, naknada se isplaćuje do dana preuzimanja dužnosti; u slučaju smrti, zadnji mjesec plaćanja je mjesec u kojem je dotični član umro.

3.   Ako je dotična osoba tijekom navedenog trogodišnjeg razdoblja dobila novo plaćeno zaposlenje, od naknade se odbija iznos za koji su njegovi bruto mjesečni primici od rada (tj. prije odbijanja poreza), zajedno s naknadom predviđenom stavkom 1., veći od primitaka od rada, prije odbijanja poreza, koje je primao kao član Komisije ili Suda sukladno člancima 2., 3. i članku 4. stavku 1.. Izračunavanje iznosa primitaka od rada primljenih za novo zaposlenje uključuje sve oblike primitaka od rada, osim onih koji predstavljaju naknadu troškova.

4.   Na dan prestanka obnašanja dužnosti, 1. siječnja svake godine nakon toga te u slučaju bilo kakve promjene njegovog financijskog stanja, član Komisije ili Suda prijavljuje predsjedniku institucije u kojoj je bio prethodno zaposlen sve oblike primitaka od rada koje je primio za svoje usluge, izuzevši one koje predstavljaju naknadu troškova.

Dodatni primici od rada koje je bivši član primao zakonito tijekom obnašanja svoje dužnosti kao član Komisije ili Suda ne odbijaju se od prijelazne naknade.

Tu je prijavu potrebno sastaviti u dobroj vjeri i ona se smatra povjerljivom. Informacije koje se u njoj navode koriste se samo za potrebe ove Uredbe i ne priopćuju se trećim osobama.

Članak 8.

1.   Nakon prestanka obnašanja dužnosti članovi Komisije ili Suda imaju pravo na starosnu mirovinu koja se isplaćuje od dana kad navršavaju šezdeset pet godina.

2.   Međutim, članovi mogu zatražiti isplatu takve mirovine već u dobi od šezdeset godina. U tom se slučaju na mirovinu primjenjuje koeficijent kako slijedi:

Dob	Koeficijent
60 godina	0,64271
61 godina	0,69762
62 godine	0,75985
63 godine	0,82157
64 godine	0,90554.

Članak 9.

Mirovina iznosi 4,5 % zadnje primljene osnovne plaće za svaku godinu rada i jednu dvadesetinu tog iznosa za svaki puni mjesec. Najveći iznos mirovine je 50 % zadnje primljene osnovne plaće.

Članak 10.

Član Komisije ili Suda čija se invalidnost smatra potpunom i sprečava ga u obnašanju dužnosti pa iz tih razloga dotična osoba daje ostavku ili je prisiljena dati ostavku, od dana podnošenja ostavke ili obvezne ostavke ima pravo na sljedeća davanja:

(a)

u slučaju kad je invalidnost procijenjena kao trajna, dotična osoba ima pravo na starosnu mirovinu izračunanu u skladu s odredbama članka 9. koja nije manja od 25 % zadnje primljene osnovne plaće. Dotična osoba ima pravo na najveći iznos mirovine ako je radna nesposobnost rezultat invalidnosti ili bolesti stečene pri obnašanju dužnosti;

(b)

u slučaju kad je invalidnost privremena, ako su invalidnost ili bolest stečene prilikom obnašanja dužnosti, dotična osoba ima do oporavka pravo na mirovinu u iznosu od 50 % zadnje primljene osnovne plaće, odnosno od 25 % u ostalim slučajevima. Kada primatelj takve invalidske mirovine napuni šezdeset pet godina starosti ili je invalidska mirovina trajala sedam godina, ta se mirovina zamjenjuje starosnom mirovinom koja se izračunava u skladu s odredbama članka 9.

Članak 11.

Član Komisije ili Suda ima pravo na davanja iz sustava socijalne sigurnosti predviđena u Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica koja obuhvaćaju davanja u slučaju bolesti, profesionalne bolesti, nesreće na radu, kao i davanja u slučaju rođenja djeteta i smrti.

Članak 12.

U slučaju kada je za invalidnost ili smrt člana odgovorna treća stranka, prava tog člana ili njegovih pravnih sljednika na pokretanje sudskog postupka protiv treće stranke prenose se na Zajednicu u onoj mjeri u kojoj su preuzeli obveze u okviru tog mirovinskog sustava.

Članak 13.

Ista osoba ne može istodobno primati prijelaznu naknadu iz članka 7., mirovinu iz članka 8. i mirovinu iz članka 10. Ako član Komisije ili Suda ima pravo zahtijevati davanje na temelju više navedenih odredaba, primjenjuje se samo ona odredba koja je za njega najpovoljnija.

Članak 14.

U slučaju da tijekom razdoblja obnašanja dužnosti umre član Komisije ili Suda, bračni drug ili uzdržavano dijete imaju pravo do kraja trećeg mjeseca nakon mjeseca u kojoj nastupi smrt primati primitke od rada na koje bi sukladno člancima 2. i 3. te članku 4. stavku 1. imao pravo član Komisije ili Suda.

Članak 15.

1.   Udovica i uzdržavana djeca člana ili bivšeg člana Komisije ili Suda koji je u trenutku smrti ispunjavao uvjete za mirovinu imaju pravo na mirovinu za nadživjele osobe.

Ta je mirovina jednaka postotku mirovine koja je pripadala članu ili bivšem članu Komisije ili Suda u skladu s člankom 9. na dan njegove smrti, i to:

za udovicu	50 %;
za svako dijete ako je majka još živa	20 %;
za svako dijete čija su oba roditelja umrla	20 %.

Međutim, ako smrt člana Komisije ili Suda nastupi za trajanja njegovog mandata, mirovina za nadživjele osobe izračunava se na osnovi mirovine koja je jednaka iznosu od 50 % osnovne plaće koju je primao u trenutku smrti. U slučaju da je član Komisije ili Suda čija je smrt nastupila za trajanja mandata dosegao najveći iznos mirovine predviđen u članku 9., mirovina za nadživjele osobe za udovicu jednaka je iznosu od 30 % osnovne plaće koju je primao u trenutku smrti.

2.   Ukupan iznos tih mirovina za nadživjele osobe ne premašuje iznos mirovine člana ili bivšeg člana Komisije ili Suda na temelju kojeg se izračunavaju. Najveće ukupne mirovine za nadživjele osobe koje se mogu platiti dijele se, prema potrebi, među korisnicima sukladno gore navedenim postocima.

3.   Mirovine za nadživjele osobe odobravaju se od prvog dana kalendarskog mjeseca nakon dana smrti; međutim, kada se primjenjuju odredbe članka 14., prihvatljivost počinje prvog dana četvrtog mjeseca od mjeseca u kojem je nastupila smrt.

4.   Pravo na mirovinu za nadživjele osobe prestaje krajem kalendarskog mjeseca u kojem nositelj prava umre. Nadalje, pravo na mirovinu za djecu preminule osobe prestaje krajem mjeseca u kojem dijete navršava dvadeset jednu godinu. Međutim, pravo na mirovinu produljuje se tijekom razdoblja u kojem se dijete strukovno osposobljava, ali ne nakon kraja mjeseca u kojem navršava dvadeset pet godina.

Mirovina se nastavlja isplaćivati djetetu preminule osobe ako je ono spriječeno zarađivati za život zbog bolesti ili invalidnosti.

5.   Ako se bivši član Komisije ili Suda oženi, a na dan stupanja u brak ispunjava uvjete za mirovinu na temelju ove Uredbe, pravo na mirovinu za nadživjele osobe nemaju ni supruga ni djeca iz tog braka, osim ako je brak sklopljen pet ili više godina prije smrti bivšeg člana Komisije ili Suda.

6.   Pravo udovice na mirovinu za nadživjele osobe prestaje njezinom ponovnom udajom. Tada ona ima neposredno pravo na isplatu paušalne svote koja je jednaka dvogodišnjem iznosu njezine mirovine za nadživjele osobe.

Članak 16.

Član Komisije ili Suda koji je razriješen dužnosti zbog teške povrede dužnosti gubi svako pravo na prijelaznu naknadu i starosnu mirovinu; međutim, to ne utječe na njegove pravne sljednike.

Članak 17.

Ako Vijeće odluči povećati osnovnu plaću, ono istodobno odlučuje o odgovarajućem povećanju stope postojećih mirovina.

Članak 18.

Isplata davanja u okviru ovog mirovinskog sustava terete proračun Zajednica. Države članice zajednički jamče plaćanje tih davanja u skladu s ljestvicom utvrđenom za financiranje takvih rashoda.

Članak 19.

1.   Plaćanje dospjelih iznosa na temelju članaka 2., 3., 4., 5., 11. i 14. vrši se u valuti zemlje u kojoj institucija ima svoje privremeno sjedište.

2.   Korisnici mogu izabrati žele li da im dospjeli iznosi na temelju članka 7., 8., 10. i 15. budu plaćeni u valuti zemlje čiji su državljani, zemlje u kojoj borave ili zemlje u kojoj institucija za koju rade ima privremeno sjedište; njihov izbor ostaje na snazi najmanje dvije godine.

Ako ni prva ni druga od tih zemalja nisu članice Zajednice, dospjeli iznosi plaćaju se u valuti zemlje u kojoj institucija u kojoj su bili zaposleni ima svoje privremeno sjedište.

Članak 20.

Ova se Uredba primjenjuje na bivše članove Komisije Europske ekonomske zajednice, Komisije Europske zajednice za atomsku energiju, Visokog tijela ili Suda te na njihove uzdržavanike koji su u trenutku stupanja na snagu ove Uredbe obuhvaćeni odredbama Uredbe Vijeća br. 63 (EEZ) (3), Uredbe Vijeća br. 14 (EZAE) (4), Odluke Posebnog vijeća ministara (EZAE) (5) od 22. svibnja 1962. ili Uredbom Vijećâ br. 62 (EEZ), br. 13 (EZAE) (6).

Članak 21.

Uredba o utvrđivanju uvjeta i postupaka za primjenu poreza u korist Zajednice primjenjuje se na članove Komisije i Suda. Uredba br. 32 (EEZ), br. 12 (EZAE) (7) primjenjuje se do stupanja na snagu te uredbe.

Članak 22.

Ova se Uredba primjenjuje od 6. srpnja 1967.

Uredba Vijeća br. 63 (EEZ), br. 14 (EZAE), Odluka Posebnog vijeća ministara Europske zajednice za ugljen i čelik od 22. svibnja 1962. i Uredba Vijećâ br. 62 (EEZ), br. 13 (EZAE) stavljaju se izvan snage, osim članka 20.

Na snazi ostaje Odluka Posebnog vijeća ministara Europske zajednice za ugljen i čelik od 13. i 14. listopada 1958.

---

(1)  SL br. 152, 13.7.1967., str. 2.

(2)  SL br. 152, 13.7.1967., str. 13.

(3)  SL br. 62, 19.7.1962., str. 1724/62.

(4)  SL br. 62, 19.7.1962., str. 1730/62.

(5)  SL br. 62, 19.7.1962., str. 1734/62.

(6)  SL br. 62, 19.7.1962., str. 1713/62.

(7)  SL br. 45, 14.6.1962., str. 1461/62.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

11

---

31967R0423

---

P 187/6

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA br. 423/67/EEZ, 6/67/EURATOM

od 25. srpnja 1967.

o utvrđivanju prihoda članova komisija EEZ-a i EZAE-a te Visokog tijela koji nisu imenovani članovima jedinstvene Komisije Europskih zajednica

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica (1), a posebno njegov članak 34.,

budući da Vijeće treba utvrditi prihode bivših članova Visokog tijela i komisija Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju koji, nakon što su prestali obnašati dužnost, nisu imenovani članovima Komisije,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Bivši članovi Visokog tijela i komisija Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju koji, nakon što su prestali obnašati dužnost sukladno članku 32. Ugovora o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica, nisu imenovani članovima jedinstvene Komisije, od 1. kolovoza 1967. do 31. prosinca 1967. imaju pravo primati osnovnu plaću, obiteljske naknade i naknadu za boravak predviđene u člancima 2. i 3. te članku 4. stavku 1. Uredbe Vijeća br. 422/67/EEZ, 5/67/Euratom (2) od 25. srpnja 1967.

Ako tijekom tog razdoblja dotična osoba dobije novo plaćeno zaposlenje, njezini bruto mjesečni primici od rada (tj. prije odbitka poreza) odbijaju se od plaćanja predviđenog prethodnim stavkom. Odredbe članka 7. stavka 3. druge rečenice i članka 7. stavka 4. Uredbe Vijeća br. 422/67/EEZ, 5/67/Euratom od 25. srpnja 1967. primjenjuju se analogno.

Članak 2.

Odredbe članaka 5., 11., 12., 13., 15., 17., 18., 19. i 21. Uredbe br. 422/67/EEZ, 5/67/Euratom primjenjuju se na bivše članove Visokog tijela i komisija Europske ekonomske zajednice i Europske agencije za atomsku energiju iz članka 1.; odredbe članaka 7., 8. i 9. te Uredbe primjenjuju se na njih od 1. siječnja 1968., a odredbe njezinog članka 14. analogno se primjenjuju od 6. srpnja 1967. do 31. prosinca 1967.

Razdoblje tijekom kojeg se vrši plaćanje predviđeno člankom 1. uzima se u obzir pri izračunavanju prijelazne naknade i mirovinskih prava.

---

(1)  SL br. 152, 13.7.1967., str. 2.

(2)  SL br. 187, 8.8.1967., str. 1.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

12

---

31968R0260

---

L 056/8

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EEZ, EURATOM, EZUČ) br. 260/68

od 29. veljače 1968.

o utvrđivanju uvjeta i postupka za primjenu poreza u korist Europskih zajednica

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica;

uzimajući u obzir Protokol o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, a posebno njegov članak 13.;

uzimajući u obzir prijedlog Komisije;

budući da je potrebno utvrditi uvjete i postupak kojim plaće, nadnice i prihodi dužnosnika i ostalih službenika Zajednica, te osoba na koje se također primjenjuje članak 13. Protokola o povlasticama i imunitetima, podliježu porezu koji je utvrđen tim člankom,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Porez na plaće, nadnice i prihode koje Zajednice plaćaju svojim dužnosnicima i drugim službenicima, kako je navedeno u članku 13. prvom stavku Protokola o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, određuje se pod uvjetima i naplaćuje u skladu s postupkom koji je utvrđen ovom Uredbom.

Članak 2.

Porezu podliježu:

—	osobe na koje se primjenjuje Pravilnik o osoblju za dužnosnike ili Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Zajednice, uključujući primatelje naknade predviđene u slučaju premještaja u interesu službe, osim lokalnog osoblja,

—	primatelji starosnih mirovina, invalidskih mirovina i mirovina za nadživjele osobe koje isplaćuju Zajednice,

—	primatelji naknade u slučaju prestanka radnog odnosa koja je predviđena u članku 5. Uredbe Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 (1).

Članak 3.

1.   Porez se plaća svaki mjesec na plaće, nadnice i prihode koje Zajednice plaćaju svakom poreznom obvezniku.

2.   Međutim, isplate i naknade, bili to paušalni iznosi ili ne, koje predstavljaju naknadu za troškove nastale tijekom obavljanja službenih dužnosti, isključuju se iz osnovnog oporezivog iznosa.

3.   Obiteljska naknada i socijalna davanja koji su dolje navedeni odbijaju se od osnovnog oporezivog iznosa:

(a)	obiteljske naknade: — naknada za nositelja kućanstva, — naknada za uzdržavano dijete, — naknada za obrazovanje, — naknada za rođenje djeteta;

(b)	socijalna pomoć;

(c)	naknade isplaćene zbog profesionalnog oboljenja ili nesreće;

(d)	onaj dio bilo koje isplate koji predstavlja obiteljske naknade.

Odbijeni iznos izračunava se, prema potrebi, vodeći računa o odredbama članka 5.

4.   Podložno odredbama članka 5., iznos koji je dobiven primjenom prethodnih odredaba smanjuje se za 10 % za profesionalne i osobne troškove.

Dodatno smanjenje jednako dvostrukom iznosu naknade za uzdržavano dijete ostvaruje se za svako uzdržavano dijete poreznog obveznika kao i za svaku osobu koju se smatra uzdržavanim djetetom u smislu članka 2. stavka 4. Priloga VII. Pravilniku o osoblju.

5.   Odbici od primitaka od rada poreznih obveznika na osnovi mirovine ili socijalne sigurnosti odbijaju se od osnovnog oporezivog iznosa.

Članak 4.

Porez se obračunava, podložno odredbama članka 5., na oporezivi iznos dobiven primjenom članka 3. pri čemu se zanemaruje svaki iznos koji ne prelazi 803 Bfrs, uz primjenu stope od:

8 %	na iznose između	803 i 14 178 Bfrs;
10 %	na iznose između	14 179 i 19 528 Bfrs;
12,50 %	na iznose između	19 529 i 22 380 Bfrs;
15 %	na iznose između	22 381 i 25 413 Bfrs;
17,50 %	na iznose između	25 414 i 28 265 Bfrs;
20 %	na iznose između	28 266 i 31 030 Bfrs;
22,50 %	na iznose između	31 031 i 33 883 Bfrs;
25 %	na iznose između	33 884 i 36 648 Bfrs;
27,50 %	na iznose između	36 649 i 39 500 Bfrs;
30 %	na iznose između	39 501 i 42 265 Bfrs;
32,50 %	na iznose između	42 266 i 45 118 Bfrs;
35 %	na iznose između	45 119 i 47 883 Bfrs;
40 %	na iznose između	47 884 i 50 735 Bfrs;
45 %	na iznose iznad 50 735 Bfrs.

Članak 5.

Kada plaće, nadnice i prihodi podliježu korektivnom faktoru:

—

iznos svakog elementa uključenog u obračun poreza, osim odbitaka ostvarenih od primitaka od rada poreznih obveznika na osnovi mirovine ili socijalne sigurnosti, radi primjene ove Uredbe dobiva se primjenom korektivnog faktora na iznos tog elementa kako je obračunan prije primjene bilo kojeg korektivnog faktora na primitke od rada,

—	iznos smanjenja spomenutih u članku 3. stavku 4. dobiva se primjenom korektivnog faktora na iznos smanjenja kako su obračunana prije primjene bilo kojeg korektivnog faktora na primitke od rada,

—	iznosi dohotka prikazani u članku 4. podliježu korektivnom faktoru.

Članak 6.

1.   Odstupajući od odredbi članaka 3. i 4.:

(a)	iznosi plaćeni — kao naknada za prekovremeni rad, — za posebno težak rad, — za izvanredne usluge, — za patentirane izume, razrezuju se po poreznoj stopi koja je u mjesecu koji prethodi isplati bila primijenjena na najviši oporezivi iznos primitaka od rada dužnosnika;

(b)	isplate izvršene zbog prestanka radnog odnosa oporezuju se, nakon primjene smanjenja utvrđenih člankom 3. stavkom 4., po stopi u visini dvije trećine omjera u vrijeme posljednje isplate plaće između: — iznosa plativog poreza, i — osnovnog oporezivog iznosa utvrđenog u članku 3.

2.   Primjena ove Uredbe ne smije prouzročiti smanjenje plaća, nadnica i prihoda bilo koje vrste koje isplaćuju Zajednice na iznos manji od iznosa za minimalne troškove života kako je određeno člankom 6. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Zajednica.

Članak 7.

Kada oporeziva isplata pokriva razdoblje manje od mjesec dana, stopa poreza je ona koja je primjenjiva na odgovarajuću mjesečnu isplatu.

Kada oporeziva isplata pokriva razdoblje dulje od mjesec dana, porez se obračunava kao da je isplata jednakomjerno razdijeljena na mjesece na koje se odnosi.

Korektivne isplate koje se ne odnose na mjesec tijekom kojeg su isplaćene podliježu porezu kojemu bi podlijegale da su isplaćene u normalno vrijeme.

Članak 8.

Porez se naplaćuje odbitkom na izvoru. Iznos se zaokružuje na nižu jedinicu.

Članak 9.

Primici poreza unose se kao prihod u proračune Zajednica.

Članak 10.

Upravljačka tijela institucija Zajednica surađuju za potrebe primjene ove Uredbe na jedinstven način.

Vijeće, djelujući na prijedlog Komisije, donosi sve odredbe potrebne za primjenu ove Uredbe.

Članak 11.

Ova se Uredba također primjenjuje:

—	na članove Komisije,

—	na suce, nezavisne odvjetnike, tajnika i pomoćne izvjestitelje Suda,

—	na članove Revizorskog odbora.

Članak 12.

Ova se Uredba primjenjuje na članove tijela Europske investicijske banke kao i na članove njezinog osoblja te primatelje mirovina koje isplaćuje, a koji su uključeni u kategorije koje je odredilo Vijeće primjenom članka 16. prvog stavka Protokola o povlasticama i imunitetima u pogledu plaća, nadnica i prihoda te invalidskih mirovina, starosnih mirovina i mirovina za nadživjele osobe koje isplaćuje Banka.

Članak 13.

Naknada i isplate iz članka 13. Uredbe br. 32 (EEZ), br. 12 (EZAE) (2) oslobođene su poreza.

Članak 14.

Uredba br. 32 (EEZ), br. 12 (EZAE) stavlja se izvan snage.

Članak 15.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

---

(1)  SL L 56, 4.3.1968., str 1.

(2)  SL 45,14.6.1962., str. 1461/62.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

15

---

31968R0261

---

L 057/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EEZ, EURATOM, EZUČ) br. 261/68

od 29. veljače 1968.

o izmjeni Uredbe Vijeća br. 423/67/EEZ, 6/67/Euratom od 25. srpnja 1967. o utvrđivanju prihoda članova komisija EEZ-a i EZAE-a te Visokog tijela koji nisu imenovani članovima jedinstvene Komisije Europskih zajednica

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica (1), a posebno njegov članak 34.,

budući da Vijeće treba utvrditi prihode bivših članova Visokog tijela i komisija Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju koji, nakon što su prestali obnašati dužnost, nisu imenovani članovima Komisije,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

S učinkom od 1. siječnja 1968., članku 2. Uredbe Vijeća br. 423/67/EEZ, br. 6/67/Euratom (2) od 25. srpnja 1967. o utvrđivanju prihoda članova komisija EEZ-a i EZAE-a i Visokog tijela koji nisu imenovani članovima jedinstvene Komisije Europskih zajednica dodaje se sljedeći treći stavak:

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

---

(1)  SL 152, 13.7.1967., str. 2.

(2)  SL 187., 8.8.1967., str. 6.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

16

---

31968R0421

---

L 088/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EEZ, EURATOM, EZUČ) br. 421/68

od 5. travnja 1968.

o izmjeni Uredbe Vijeća br. 423/67/EEZ, 6/67/Euratom od 25. srpnja 1967. o utvrđivanju prihoda članova komisija EEZ-a i EZAE-a te Visokog tijela koji nisu imenovani članovima jedinstvene Komisije Europskih zajednica

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica (1), a posebno njegov članak 34.,

budući da Vijeće treba utvrditi prihode bivših članova Visokog tijela i komisija Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju koji, nakon što su prestali obnašati dužnost, nisu imenovani članovima Komisije,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

S učinkom od 1. siječnja 1968., u članku 2. Uredbe Vijeća br. 423/67/EEZ, 6/67/Euratom (2) od 25. srpnja 1967. o utvrđivanju prihoda članova komisija EEZ-a i EZAE-a te Visokog tijela koji nisu imenovani članovima jedinstvene Komisije Europskih zajednica prvi stavak zamjenjuje se sljedećim tekstom:

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

---

(1)  SL 152, 13.7.1967., str. 2.

(2)  SL 187, 8.8.1967., str. 6.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

17

---

31969R0549

---

L 074/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EURATOM, EZUČ, EEZ) br. 549/69

od 25. ožujka 1969.

o utvrđivanju kategorija dužnosnika i ostalih službenika Europskih zajednica na koje se primjenjuju odredbe članka 12., članka 13. drugog stavka i članka 14. Protokola o povlasticama i imunitetima Zajednica

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica, a posebno njegov članak 28. prvi stavak,

uzimajući u obzir Protokol o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, a posebno njegove članke 16. i 22.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Suda Europskih zajednica,

budući da se povlastice, imuniteti i olakšice koje dužnosnici i ostali službenici Zajednica uživaju na temelju Protokola o povlasticama i imunitetima Zajednica dodjeljuju isključivo u interesu Zajednica;

budući da je stoga važno osigurati da dužnosnici i ostali službenici, s obzirom na svoje dužnosti i obveze i svoj poseban položaj, imaju koristi od tih povlastica, imuniteta i olakšica potrebnih za ispravno funkcioniranje Zajednica,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Odredbe članka 12. Protokola o povlasticama i imunitetima Zajednica primjenjuju se na sljedeće kategorije:

(a)	dužnosnike za koje vrijedi Pravilnik o osoblju za dužnosnike Zajednica, s iznimkom dužnosnika u statusu mirovanja, na koje se primjenjuje samo članak 12. točka (a) i, u pogledu naknada koje isplaćuju Zajednice, članak 12. točka (c);

(b)

osoblje za koje vrijede Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Zajednica, s iznimkom: 1. lokalnog osoblja na koje se primjenjuje samo članak 12. točka (a); 2. pomoćnog osoblja koje radi u nepunom radnom vremenu, na koje se primjenjuje samo članak 12. točke (a) i (b) i, u pogledu primitaka od rada koje isplaćuju Zajednice, članak 12. točka (c).

Članak 2.

Odredbe članka 13. drugog stavka Protokola o povlasticama i imunitetima Zajednica primjenjuju se na sljedeće kategorije:

(a)	osobe za koje vrijedi Pravilnik o osoblju za dužnosnike ili Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Zajednica, uključujući one koji primaju naknadu predviđenu za slučaj umirovljenja u interesu službe, s iznimkom lokalnog osoblja;

(b)	osobe koje primaju invalidsku mirovinu, starosnu mirovinu ili mirovinu za nadživjele osobe koju isplaćuju Zajednice;

(c)	osobe koje primaju naknadu predviđenu člankom 5. Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 (2) u slučaju prestanka radnog odnosa.

Članak 3.

Odredbe članka 14. Protokola o povlasticama i imunitetima Zajednica primjenjuju se na sljedeće kategorije:

(a)	dužnosnike za koje vrijedi Pravilnik o osoblju za dužnosnike Zajednica;

(b)	osoblje za koje vrijede Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Zajednica, s iznimkom lokalnog osoblja.

Članak 4.

Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 22. prvog stavka Protokola o povlasticama i imunitetima Europske zajednice koje se tiču članova tijela Europske investicijske banke, povlastice i imuniteti predviđeni člankom 12., člankom 13. drugim stavkom i člankom 14. Protokola primjenjuju se pod uvjetima i ograničenjima jednakima onima utvrđenima u člancima 1., 2. i 3. ove Uredbe na:

—	osoblje Europske investicijske banke,

—	osobe koje primaju invalidsku mirovinu, starosnu mirovinu ili mirovinu za nadživjele osobe koju isplaćuje Europska investicijska banka.

Članak 5.

Uredba br. 8/63 Euratom, 127/63EEZ (3) stavlja se izvan snage.

---

(1)  SL C 135, 14.12.1968., str. 31.

(2)  SL L 56, 4.3.1968., str. 1.

(3)  SL 181, 11.12.1963., str. 2880/63.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

19

---

31970R2163

---

L 238/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EZUČ, EEZ, EURATOM) br. 2163/70

od 27. listopada 1970.

o izmjeni Uredbe br. 422/67/EEZ, 5/67/Euratom o utvrđivanju prihoda predsjednika i članova Komisije te predsjednika, sudaca, nezavisnih odvjetnika i tajnika Suda

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica, a posebno njegov članak 6.;

budući da Vijeće treba utvrditi plaće, naknade i mirovine predsjednika i članova Komisije te predsjednika, sudaca, nezavisnih odvjetnika i tajnika Suda, kao i sve isplate umjesto primitaka od rada,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U članku 8. stavku 2. Uredbe Vijeća br. 422/67/EEZ, 5/67/Euratom (1) od 25. srpnja 1967. tablica se zamjenjuje sljedećim:

60 godina	0,70
61 godina	0,75
62 godine	0,80
63 godine	0,87
64 godine	0,95

Članak 2.

U članku 5. prvom stavku Uredbe br. 422/67/EEZ, 5/67/Euratom točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	naknadu putnih troškova člana Komisije ili Suda te članova njegove obitelji i naknadu troškova preseljenja njegovih osobnih stvari i namještaja, uključujući osiguranje od uobičajenih rizika (krađa, lom, požar).”

Članak 3.

1.   U članku 9. Uredbe br. 422/67/EEZ, 5/67/Euratom izraz 50 % zamjenjuje se izrazom 60 %.

2.   Članku 9. te Uredbe dodaje se sljedeći stavak:

Članak 4.

U članku 10. točki (a) Uredbe br. 422/67/EEZ, 5/67/Euratom izraz 25 % zamjenjuje se izrazom 30 %. U članku 10. točki (b) izrazi 50 % i 25 % zamjenjuju se izrazima 60 % odnosno 30 %.

Članak 5.

U članku 11. Uredbe br. 422/67/EEZ, 5/67/Euratom dodaje se sljedeći stavak:

Članak 6.

U članku 15. stavku 1. drugom podstavku prvoj alineji Uredbe br. 422/67/EEZ, 5/67/Euratom, izraz 50 % zamjenjuje se izrazom 60 %.

Članak 7.

Ova Uredba stupa na snagu 1. studenoga 1970.

Primjenjuje se od 1. srpnja 1970.

---

(1)  SL 187, 8.8.1967., str. 1.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

21

---

31971R0723

---

L 080/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EEZ, EURATOM, EZUČ) br. 723/71

od 30. ožujka 1971.

o izmjeni Uredbe br. 422/67/EEZ, 5/67/Euratom o utvrđivanju prihoda predsjednika i članova Komisije te predsjednika, sudaca, nezavisnih odvjetnika i tajnika Suda

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica (1), a posebno njegov članak 6.,

budući da Vijeće treba utvrditi plaće, naknade i mirovine predsjednika i članova Komisije te predsjednika, sudaca, nezavisnih odvjetnika i tajnika Suda, kao i sve isplate umjesto primitaka od rada,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba Vijeća br. 422/67/EEZ, 5/67/Euratom od 25. srpnja 1967. o utvrđivanju prihoda predsjednika i članova Komisije te predsjednika, sudaca, nezavisnih odvjetnika i tajnika Suda Europskih zajednica (2), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 2163/70 (3), mijenja se kako slijedi:

(a)

članak 2. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 2. Osnovna mjesečna plaća članova Komisije je:   od 1.7.1970. do 30.9.1970. od 1.10.1970. predsjednik 150 500 Bfrs 156 550 Bfrs potpredsjednik 136 300 Bfrs 141 800 Bfrs ostali članovi 122 700 Bfrs 127 650 Bfrs Osnovna mjesečna plaća članova Suda je:   od 1.7.1970. do 30.9.1970. od 1.10.1970. predsjednik 150 500 Bfrs 156 550 Bfrs sudac ili nezavisni odvjetnik 122 700 Bfrs 127 650 Bfrs tajnik 110 150 Bfrs 114 600 Bfrs”;

(b)	u članku 3. stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim: „(b) naknadu za uzdržavano dijete koja iznosi: — od 1. srpnja 1970. do 30. rujna 1970.1 536 Bfrs, — od 1. listopada 1970.1 597 Bfrs mjesečno po djetetu.”;

(c)	najviši iznos naknade za obrazovanje koji je naveden u članku 3. stavku 4. prvom podstavku povisuje se na: — 1 371 Bfrs od 1. srpnja 1970. do 30. rujna 1970., — 1 426 Bfrs od 1. listopada 1970.;

(d)

s učinkom od 1. srpnja 1970. članak 4. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim: Članovi Komisije primaju za troškove reprezentacije mjesečnu naknadu od: predsjednik 25 865 Bfrs potpredsjednik 16 625 Bfrs ostali članovi 11 085 Bfrs Članovi Suda primaju za troškove reprezentacije mjesečnu naknadu od: predsjednik 25 865 Bfrs sudac ili nezavisni odvjetnik 11 085 Bfrs tajnik 10 105 Bfrs Predsjedavajući suci sudskih vijeća za trajanja svojeg mandata primaju i posebnu naknadu za funkciju u iznosu od 14 780 Bfrs mjesečno.”

Članak 2.

Mirovine i naknade koje su isplaćene sukladno člancima 7., 8., 9., 10., 15. i 20. Uredbe br. 422/67/EEZ, 5/67/Euratom ili sukladno Odluci Vijeća od 14. listopada 1958. o utvrđivanju prihoda članova Suda Europske zajednice za ugljen i čelik, kako je izmijenjena Odlukom Vijeća od 29. listopada 1969., revidiraju se u skladu s člankom 1. od datuma koji su utvrđeni tim odredbama.

Članak 3.

U članku 15. stavku 1. drugom podstavku Uredbe br. 422/67/EEZ, 5/67/Euratom posljednje dvije rečenice zamjenjuju se sljedećim:

Članak 4.

Ova Uredba stupa na snagu 1. travnja 1971.

---

(1)  SL 152, 13.7.1967., str. 2.

(2)  SL 187, 8.8.1967., str. 1.

(3)  SL L 238, 29.10.1970., str. 1.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

23

---

31972R1370

---

L 149/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EURATOM, EZUČ, EEZ) br. 1370/72

od 27. lipnja 1972.

o izmjeni uvjeta i postupka za primjenu poreza u korist Europskih zajednica

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica,

uzimajući u obzir Protokol o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, a posebno njegov članak 13.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da je potrebno izmijeniti Uredbu Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 (1) od 29. veljače 1968. o utvrđivanju uvjeta i postupka za primjenu poreza u korist Europskih zajednica, kako bi se omogućilo oporezivanje naknada za pripravnost,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U članku 6. stavku 1. točki (a) Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 dodaje se sljedeća peta alineja:

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

---

(1)  SL L 56, 4.3.1968., str. 8.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

24

---

31972R2531

---

L 272/6

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EURATOM, EZUČ, EEZ) br. 2531/72

od 4. prosinca 1972.

o izmjeni Uredbe (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 260/68 o utvrđivanju uvjeta i postupka za primjenu poreza u korist Europskih zajednica

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica,

uzimajući u obzir Protokol o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, a posebno njegov članak 13.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da je potrebno izmijeniti Uredbu Vijeća (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 260/68 (1) od 29. veljače 1968. o utvrđivanju uvjeta i postupka za primjenu poreza u korist Europskih zajednica, kako je izmijenjena Uredbom (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 1370/72 (2), kako bi se uzela u obzir Uredba (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 2530/72 (3) o uvođenju posebnih mjera koje su primjenjive na zapošljavanje dužnosnika Europskih zajednica zbog pristupa novih država članica te za prekid radnog odnosa dužnosnika tih Zajednica,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 260/68 mijenja se kako slijedi:

(a)

članak 2. dopunjuje se četvrtom i petom alinejom kako slijedi: „— osobe koje imaju pravo na naknadu za prestanak radnog odnosa na temelju članka 3. Uredbe (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 2530/72, — osobe koje imaju pravo na naknadu za prestanak radnog odnosa na temelju članka 4. Uredbe (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 2530/72;”;

(b)	članku 6. stavku 1. točki (b) dodaje se sljedeće: „Te se odredbe također primjenjuju na isplate izvršene u skladu s člankom 4. Uredbe (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 2530/72.”

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu 7. prosinca 1972.

---

(1)  SL L 56, 4.3.1968., str. 8.

(2)  SL L 149, 1.7.1972., str. 3.

(3)  SL L 272, 5.12.1972., str. 1.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

25

---

31972R2532

---

L 272/7

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EURATOM, EZUČ, EEZ) br. 2532/72

od 4. prosinca 1972.

o izmjeni Uredbe (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 549/69 o utvrđivanju kategorija dužnosnika i ostalih službenika Europskih zajednica na koje se primjenjuju odredbe članka 12., članka 13. drugog stavka i članka 14. Protokola o povlasticama i imunitetima Zajednica

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica, a posebno njegov članak 28. prvi stavak,

uzimajući u obzir Protokol o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, a posebno njegove članke 16. i 22.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta,

uzimajući u obzir mišljenje Suda,

budući da je potrebno izmijeniti Uredbu (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 549/69 (1) Vijeća od 25. ožujka 1969. o utvrđivanju kategorija dužnosnika i ostalih službenika Europskih zajednica na koje se primjenjuju odredbe članka 12., članka 13. drugog stavka i članka 14. Protokola o povlasticama i imunitetima Zajednica, kako bi se uzela u obzir Uredba (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 2630/72 (2) o uvođenju posebnih mjera koje se primjenjuju na zapošljavanje dužnosnika Europskih zajednica kao posljedica pristupanja novih država članica i za prestanak radnog odnosa dužnosnika tih Zajednica,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U članku 2. Uredbe (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 549/69 dodaju se sljedeće točke (d) i (e):

„(d)	osobe koje imaju pravo na naknadu predviđenu za slučaj prestanka radnog odnosa na temelju članka 3. Uredbe (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 2530/72;

(e)	osobe koje imaju pravo na naknadu predviđenu za slučaj prestanka radnog odnosa na temelju članka 4. Uredbe (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 2530/72.”

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu 7. prosinca 1972.

---

(1)  SL L 74, 27.3.1969., str. 1.

(2)  SL L 272, 5.12.1979., str. 1.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

26

---

31973R0559

---

L 055/4

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EZUČ, EEZ, EURATOM) br. 559/73

od 26. veljače 1973.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 o utvrđivanju uvjeta i postupka za primjenu poreza u korist Europskih zajednica

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica,

uzimajući u obzir Protokol o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, a posebno njegov članak 13.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da se, s obzirom na nedavnu odluku Suda Europskih zajednica i određene hitne društvene zahtjeve, čini poželjnim izmijeniti odredbu Uredbe Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 (1) od 29. veljače 1968. o utvrđivanju uvjeta i postupka za primjenu poreza u korist Europskih zajednica, kako je zadnje izmijenjena Uredbom (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 2531/72 (2),

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 od 29. veljače 1968. mijenja se kako slijedi:

U članku 3. stavku 3. točki (a) prvoj alineji riječi „naknada za nositelja kućanstva” zamjenjuju se riječima „naknada za kućanstvo”.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Primjenjuje se od 1. srpnja 1972.

---

(1)  SL L 56, 4.3.1968., str. 8.

(2)  SL L 272, 5.12.1972., str 6.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

27

---

31973R1544

---

L 155/6

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EZUČ, EEZ, EURATOM) br. 1544/73

od 4. lipnja 1973.

o izmjeni Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 o utvrđivanju uvjeta i postupka za primjenu poreza u korist Europskih zajednica

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica,

uzimajući u obzir Protokol o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, a posebno njegov članak 13.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da je potrebno izmijeniti Uredbu Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 (1) od 29. veljače 1968. o utvrđivanju uvjeta i postupka za primjenu poreza u korist Europskih zajednica, kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 559/73 (2), kako bi se uzela u obzir Uredba Vijeća (EZUČ, EEZ, Euratom,) br. 1543/73 (3) od 4. lipnja 1973. o uvođenju posebnih privremenih mjera primjenjivih na dužnosnike Europskih zajednica koji su plaćeni iz sredstava za istraživanja i ulaganja,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 mijenja se kako slijedi:

(a)

članak 2. dopunjuje se šestom i sedmom alinejom kako slijedi: „— osobe koje imaju pravo na naknadu za prekid radnog odnosa na temelju članaka 3. i 4. Uredbe (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 1543/73, — osobe koje imaju pravo na naknadu za prekid radnog odnosa na temelju članka 5. Uredbe (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 1543/73.”;

(b)	u članku 6. stavku 1. točki (b) dodaje se slijedeće: „Te se odredbe također primjenjuju na isplate izvršene u skladu s člankom 5. Uredbe (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 1543/73.”

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

---

(1)  SL L 56, 4.3.1968., str. 8.

(2)  SL L 55, 28.2.1973., str. 4.

(3)  SL L 155, 11.6.1973., str. 1.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

28

---

31973R1545

---

L 155/7

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EZUČ, EEZ, EURATOM) br. 1545/73

od 4. lipnja 1973.

o izmjeni Uredbe Vijeća (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 549/69 o utvrđivanju kategorija dužnosnika i ostalih službenika Europskih zajednica na koje se primjenjuju odredbe članka 12., članka 13. drugog stavka i članka 14. Protokola o povlasticama i imunitetima Zajednica

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica, a posebno njegov članak 28. prvi stavak,

uzimajući u obzir Protokol o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, a posebno njegove članke 16. i 22.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta,

uzimajući u obzir mišljenje Suda,

budući da je potrebno izmijeniti Uredbu Vijeća (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 549/69 (1) od 25. ožujka 1969. o utvrđivanju kategorija dužnosnika i ostalih službenika Europskih zajednica na koje se primjenjuju odredbe članka 12., članka 13. drugog stavka i članka 14. Protokola o povlasticama i imunitetima Zajednica, izmijenjenu Uredbom (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 2532/72 (2), kako bi se uzela u obzir Uredba Vijeća (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 1543/73 (3) od 4. lipnja 1973. o uvođenju posebnih mjera koje se privremeno primjenjuju na dužnosnike Europskih zajednica koji su plaćeni iz fondova za istraživanja i ulaganja,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U članku 2. Uredbe (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 549/69 dodaju se sljedeće točke (f) i (g):

„(f)	osobe koje imaju pravo na naknadu predviđenu za slučaj prestanka radnog odnosa na temelju članaka 3. i 4. Uredbe (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 1543/73;

(g)	osobe koje imaju pravo na naknadu predviđenu za slučaj prestanka radnog odnosa na temelju članka 5. Uredbe (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 1543/73.”

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

---

(1)  SL L 74, 27.3.1969., str. 1.

(2)  SL L 272, 5.12.1972., str. 1.

(3)  SL L 155, 11.6.1973., str. 1.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

29

---

31973R1546

---

L 155/8

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EZUČ, EEZ, EURATOM) br. 1546/73

od 4. lipnja 1973.

o izmjeni Uredbe br. 422/67/EEZ, br. 5/67/Euratom o utvrđivanju prihoda predsjednika i članova Komisije te predsjednika, sudaca, nezavisnih odvjetnika i tajnika Suda

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica (1), a posebno njegov članak 6.,

budući da je primjereno izmijeniti određene odredbe uredbe o utvrđivanju prihoda članova Komisije i Suda, posebno radi osiguravanja, uzimajući u obzir prilagodbe plaća dužnosnika Zajednice, održavanja razlike između plaća članova Komisije i članova Suda, s jedne strane, i plaća dužnosnika Europskih zajednica, s druge strane,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba Vijeća br. 422/67/EEZ, br. 5/67/Euratom od 25. srpnja 1967. o utvrđivanju prihoda predsjednika i članova Komisije te predsjednika, sudaca, nezavisnih odvjetnika i tajnika Suda (2), kako je zadnje izmijenjena Uredbom Vijeća (Euratom, EEZ, EZUČ) br. 2690/72 (3), mijenja se kako slijedi:

(a)

s učinkom od 1. srpnja 1972. tekst članka 2. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 2. 1.   Osnovna mjesečna plaća članova Komisije jednaka je iznosu koji se dobije primjenom sljedećih postotaka na osnovnu plaću dužnosnika Europskih zajednica na zadnjem stupnju razreda A 1: predsjednik: 138 %; potpredsjednik: 125 %; ostali članovi: 112,5 %. 2.   Osnovna mjesečna plaća članova Suda jednaka je iznosu koji se dobije primjenom sljedećih postotaka na osnovnu plaću dužnosnika Europskih zajednica na zadnjem stupnju razreda A 1: predsjednik: 138 %; sudac ili nezavisni odvjetnik: 112,5 %; tajnik: 101 %;”

(b)	s učinkom od 1. srpnja 1972. tekst članka 3. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 3. Članovi Komisije i Suda imaju pravo na obiteljske naknade koje se utvrđuju analogno odredbama članka 67. Pravilnika o osoblju i članaka od 1. do 3. Priloga VII. tom pravilniku.”;

(c)

s učinkom od 1. srpnja 1972. tekst članka 4. stavaka 2. i 3. zamjenjuje se sljedećim: „2.   Članovi Komisije primaju mjesečnu naknadu za troškove reprezentacije u iznosu od: predsjednik: 29 745 Bfrs; potpredsjednik: 19 115 Bfrs; ostali članovi: 12 745 Bfrs. 3.   Članovi Suda primaju mjesečnu naknadu za troškove reprezentacije u iznosu od: predsjednik: 29 745 Bfr; sudac ili nezavisni odvjetnik: 12 745 Bfrs; tajnik: 11 620 Bfrs. Predsjedavajući suci sudskih vijeća Suda za trajanja svojeg mandata primaju i posebnu naknadu za funkciju u iznosu od 17 000 Bfrs mjesečno.”;

(d)	s učinkom od 1. srpnja 1972. u članku 4. dodaje se sljedeći stavak 4.: „4.   Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, jednom godišnje povećava naknade navedene u stavcima 2. i 3., uzimajući u obzir porast troškova života.”;

(e)

s učinkom od 1. srpnja 1972., iza članka 4. Uredbe br. 422/67/EEZ, br. 5/67/Euratom umeće se sljedeći članak 4.a: „Članak 4.a Osnovne plaće iz članka 2., obiteljske naknade iz članka 3. te naknade iz članka 4. stavka 1. podliježu ponderiranju koje utvrđuje Vijeće sukladno člancima 64. i 65. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica u odnosu na dužnosnike zaposlene u Belgiji.”

Članak 2.

S učinkom od 1. siječnja 1973., članak 7. Uredbe br. 422/67/EEZ, br. 5/67/Euratom mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1.   Tijekom razdoblja od tri godine od prvog dana u mjesecu nakon mjeseca u kojem je prestao obnašati dužnost bivši član Komisije ili Suda prima prijelaznu mjesečnu naknadu koja se utvrđuje u skladu sa sljedećim postupkom: — 40 % osnovne plaće koju je primao kada je prestao obnašati dužnost ako mu je razdoblje obnašanja dužnosti kraće od dvije godine, — 45 % iste plaće ako je to razdoblje dulje od dvije godine, ali kraće od tri godine, — 50 % iste plaće ako je to razdoblje dulje od tri godine, a kraće od pet godina, — 55 % iste plaće ako je to razdoblje dulje od pet godina, a kraće od deset godina, — 60 % iste plaće ako je to razdoblje dulje od deset godina, a kraće od petnaest godina, — 65 % iste plaće u ostalim slučajevima.”;

(b)	iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi: „5.   Tijekom cjelokupnog trogodišnjeg razdoblja navedenog u stavku 1. bivši član Komisije ili Suda ima pravo na obiteljske naknade predviđene u članku 3.”

Članak 3.

Iznos od 60 % naveden u članku 9. prvom stavku Uredbe br. 422/67/EEZ, br. 5/67/Euratom zamjenjuje se iznosom od 70 % s učinkom od 1. siječnja 1973.

Članak 4.

Mirovine i naknade stečene sukladno člancima 7., 8., 9., 10., 15. i 20. Uredbe br. 422/67/EEZ, br. 5/67/Euratom ili sukladno Odluci Vijeća od 14. listopada 1958. o utvrđivanju pravila kojima se uređuju prihodi članova Suda Europske zajednice za ugljen i čelik, izmijenjenoj Odlukom od 29. listopada 1969., revidiraju se na osnovi odredaba članaka 1., 2. i 3. i s učinkom od dana koji je utvrđen u tim odredbama.

Članak 5.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

---

(1)  SL 152, 13.7.1967., str. 2/67.

(2)  SL 187, 8.8.1967., str. 1/67.

(3)  SL L 286, 23.12.1972., str. 1.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

31

---

31976R0142

---

L 015/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EZUČ, EEZ, EURATOM) br. 142/76

od 20. siječnja 1976.

o izmjeni Uredbe br. 422/67/EEZ, br. 5/67/Euratom o utvrđivanju prihoda predsjednika i članova Komisije te predsjednika, sudaca, nezavisnih odvjetnika i tajnika Suda

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica, a posebno njegov članak 6.,

budući da prema uvjetima članka 10. Poslovnika koji je Sud donio 4. prosinca 1974. Sud svake godine određuje predsjednike sudskih vijeća i prvog nezavisnog odvjetnika;

budući da prema uvjetima važećih propisa predsjednici sudskih vijeća primaju posebnu naknadu za funkciju, a tu bi naknadu trebalo odobriti i prvom nezavisnom odvjetniku,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U članku 4. stavku 3. drugom podstavku Uredbe Vijeća br. 422/67/EEZ, br. 5/67/Euratom od 25. srpnja 1967. o utvrđivanju prihoda predsjednika i članova Komisije te predsjednika, sudaca, nezavisnih odvjetnika i tajnika Suda (1), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 1546/73 (2), iza riječi „Predsjedavajući suci sudskih vijeća Suda” umeću se riječi „i prvi nezavisni odvjetnik”, s učinkom od 1. siječnja 1975.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

---

(1)  SL 187, 8.8.1967., str. 1.

(2)  SL L 155, 11.7.1973., str. 8.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

32

---

31977R2290

---

L 268/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EEZ, EURATOM, EZUČ) br. 2290/77

od 18. listopada 1977.

o utvrđivanju prihoda članova Revizorskog suda

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik, a posebno njegov članak 78.e,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 206.,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 180.,

uzimajući u obzir Protokol o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, koji se primjenjuje na članove Revizorskog suda na temelju navedenih članaka 206., 78.e i 180.,

budući da Vijeće treba utvrditi plaće, naknade i mirovine članova Revizorskog suda, zajedno sa svim drugim isplatama umjesto primitaka od rada,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Od dana preuzimanja dužnosti do posljednjeg dana u mjesecu u kojem prestaju obnašati dužnosti, članovi Revizorskog suda imaju pravo na osnovnu plaću, obiteljske naknade i ostale naknade.

Članak 2.

Osnovna mjesečna plaća članova Revizorskog suda jednaka je iznosu koji se dobije primjenom sljedećih postotaka na osnovnu plaću dužnosnika Europskih zajednica iz posljednjeg stupnja u razredu A1:

predsjednik:	108 %;
ostali članovi:	104 %.

Članak 3.

Članovi Revizorskog suda imaju pravo na obiteljske naknade koje se utvrđuju po analogiji s odredbama članka 67. Pravilnika o osoblju i člancima od 1. do 3. Priloga VII. navedenom pravilniku.

Članak 4.

Članovi Revizorskog suda imaju pravo na naknadu za boravak u visini od 15 % njihove osnovne plaće.

Članak 5.

Osnovne plaće iz članka 2., obiteljske naknade iz članka 3. i naknade za boravak iz članka 4. podliježu ponderiranju koje utvrđuje Vijeće na temelju članaka 64. i 65. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica u odnosu na dužnosnike zaposlene u Luxembourgu.

Članak 6.

Po preuzimanju svojih dužnosti i prestanku obnašanja dužnosti član Revizorskog suda ima pravo na:

(a)	naknadu za nastanjenje u iznosu od dvije osnovne mjesečne plaće po preuzimanju dužnosti i naknadu za preseljenje u iznosu od jedne osnovne mjesečne plaće po prestanku obnašanja dužnosti;

(b)	naknadu putnih troškova za sebe i članove njegove obitelji te naknadu troškova preseljenja osobnih stvari i namještaja, uključujući osiguranje od uobičajenih rizika (krađa, provala, požar).

U slučaju produljenja njegovog mandata, on nema pravo niti na jednu od naknada navedenih u ovom članku. Isto vrijedi i u slučaju ako bude imenovan članom neke od institucija Zajednica, ako ta institucija ima privremeno sjedište u gradu u kojem je član zbog svojeg posla morao prethodno boraviti te ako se on u trenutku novog imenovanja nije već preselio.

Članak 7.

Član Revizorskog suda koji zbog izvršavanja svojih dužnosti mora putovati iz mjesta privremenog sjedišta Suda ima pravo na:

(a)	naknadu putnih troškova;

(b)	naknadu troškova za hotelski smještaj (samo za sobu, uslugu i pristojbe);

(c)	dnevnicu u visini od 800 Bfrs za svaki cijeli dan izbivanja; za putovanja izvan Europe dnevnica se povećava na 1 500 Bfrs.

Članak 8.

1.   Tijekom razdoblja od tri godine od prvog dana mjeseca nakon mjeseca u kojem prestane obnašati dužnost, bivši član Revizorskog suda prima prijelaznu mjesečnu naknadu, čiji se iznos utvrđuje kako slijedi:

—	35 % osnovne plaće koju je primao u trenutku prestanka obnašanja dužnosti ako je dužnost obnašao kraće od dvije godine,

—	40 % iste plaće ako je to razdoblje dulje od dvije, a kraće od tri godine,

—	45 % iste plaće ako je to razdoblje dulje od tri, a kraće od pet godina,

—	50 % iste plaće ako je to razdoblje dulje od pet, a kraće od deset godina,

—	55 % iste plaće ako je to razdoblje dulje od deset, a kraće od petnaest godina,

—	60 % iste plaće u ostalim slučajevima.

2.   Pravo na tu naknadu prestaje ako je bivši član Revizorskog suda imenovan na funkciju u nekoj od institucija Zajednica ili u slučaju njegove smrti. U slučaju imenovanja na takvu funkciju naknada se isplaćuje do dana preuzimanja dužnosti; u slučaju smrti posljednja isplata vrši se za mjesec u kojemu je član preminuo.

3.   Ako tijekom tog trogodišnjeg razdoblja dotična osoba počne obavljati novo plaćeno zaposlenje, od naknade se oduzima iznos za koji su njegovi bruto mjesečni primici od rada (tj. prije odbitka poreza) zajedno s naknadom predviđenom u stavku 1. veći od primitaka od rada, prije odbitka poreza, koje je kao član Revizorskog suda primao na temelju članaka 2., 3. i 4. Pri izračunu iznosa primitaka od rada za novo zaposlenje u obzir se uzimaju svi oblici primitaka od rada, osim onih koji predstavljaju naknadu troškova.

4.   Na dan prestanka obnašanja dužnosti te potom 1. siječnja svake godine i u slučaju svake promjene njegovog financijskog stanja, član Revizorskog suda predsjedniku Revizorskog suda prijavljuje sve oblike primitaka od rada koje dobije za svoj rad, osim onih koji predstavljaju naknadu troškova.

Dodatni primici od rada koje je bivši član zakonito primio tijekom obnašanja svoje dužnosti kao član Revizorskog suda ne oduzimaju se od prijelazne naknade.

Ta se prijava sastavlja u dobroj vjeri i smatra se povjerljivom. Informacije koje se u njoj nalaze koriste se isključivo za potrebe ove Uredbe i ne priopćuju se trećim osobama.

5.   Tijekom trogodišnjeg razdoblja spomenutog u stavku 1. bivši član Revizorskog suda ima pravo na obiteljske naknade predviđene u članku 3.

Članak 9.

1.   Po prestanku obnašanja dužnosti članovi Revizorskog suda imaju pravo na doživotnu mirovinu, koja se isplaćuje od datuma kada navrše 65 godina.

2.   Međutim, oni mogu zatražiti da im se ta mirovina počne isplaćivati kada navrše 60 godina. U tom se slučaju za mirovinu primjenjuje sljedeći koeficijent:

60 godina	0,70
61 godina	0,75
62 godine	0,80
63 godine	0,87
64 godine	0,95.

Članak 10.

Mirovina iznosi 4,5 % posljednje isplaćene osnovne plaće za svaku punu godinu službe te jednu dvanaestinu tog iznosa za svaki cijeli mjesec. Najviša mirovina iznosi 70 % od posljednje isplaćene osnovne plaće.

Ako je dotična osoba obnašala dužnost predsjednika i člana Revizorskog suda, plaća na temelju koje se izračunava mirovina razmjerna je vremenu koje je dotična osoba provela obnašajući svaku od tih dužnosti.

Članak 11.

Član Revizorskog suda s potpunim invaliditetom zbog kojeg ne može izvršavati svoje dužnosti ili koji zbog toga podnese ostavku ili je primoran podnijeti ostavku, od dana ostavke ili prisilne ostavke ima pravo na sljedeća davanja:

(a)

ako je invaliditet priznat kao trajni, on ima pravo na doživotnu mirovinu koja se izračunava u skladu s odredbama članka 10., koja nije manja od 30 % posljednje isplaćene osnovne plaće. On ima pravo na najvišu mirovinu ako je nesposobnost posljedica invaliditeta ili bolesti nastalih prilikom izvršavanja njegovih dužnosti;

(b)

ako je invaliditet privremen, sve dok se ne oporavi on ima pravo na mirovinu u visini od 60 % posljednje isplaćene osnovne plaće ako su invaliditet ili bolest nastali prilikom izvršavanja njegovih dužnosti, odnosno 30 % u ostalim slučajevima. Kad primatelj takve invalidske mirovine navrši 65 godina ili od početka isplaćivanja invalidske mirovine prođe sedam godina, ona se zamjenjuje doživotnom mirovinom koja se izračunava u skladu s odredbama članka 10.

Članak 12.

Član Revizorskog suda ima pravo na davanja iz sustava socijalne sigurnosti predviđena Pravilnikom o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica, koje uključuju davanja za slučaj bolesti, profesionalne bolesti i nesreće na radu te davanja u slučaju rođenja i smrti.

Ovaj se članak također primjenjuje na bivše članove Revizorskog suda koji su ili uključeni u mirovinski sustav predviđen člankom 9., ili primaju prijelaznu naknadu predviđenu člankom 8. Međutim, ovaj se stavak ne primjenjuje na osiguranje od rizika koje pokriva neki drugi sustav socijalne sigurnosti na temelju kojega bi bivši član Revizorskog suda ostvario pravo na davanje.

Članak 13.

Ako je za invaliditet ili smrt člana Revizorskog suda kriva treća strana, prava tog člana ili njegovih pravnih sljednika na pokretanje sudskog postupka protiv treće strane prenose se na Zajednice u granicama njihovih obveza koje proistječu iz tog mirovinskog sustava.

Članak 14.

Ista osoba ne može istodobno primati prijelaznu naknadu predviđenu člankom 8., mirovinu predviđenu člankom 9. i mirovinu predviđenu člankom 11. Ako član Revizorskog suda ima pravo zahtijevati davanja na temelju više od jedne od tih odredaba, primjenjuje se samo ona odredba koja je najpovoljnija za podnositelja zahtjeva.

Članak 15.

Ako član Revizorskog suda premine tijekom svojeg mandata, nadživjeli bračni drug i uzdržavana djeca do kraja trećeg mjeseca nakon mjeseca u kojemu je nastupila smrt imaju pravo na primitke od rade na koje bi član Revizorskog suda imao pravo na temelju članaka 2., 3. i 4.

Članak 16.

1.   Udovica i uzdržavana djeca člana ili bivšeg člana Revizorskog suda, kojemu su u trenutku smrti pripadala prava na mirovinu, imaju pravo na mirovinu za nadživjele osobe.

Ta je mirovina jednaka postotku mirovine koja pripada članu ili bivšem članu Revizorskog suda na temelju članka 10. na dan njegove smrti, to jest:

— za udovicu	60 %,
— za svako dijete kojem je majka još živa	10 %,
— za svako dijete kojem su i majka i otac umrli	20 %.

Međutim, ako smrt člana Revizorskog suda nastupi tijekom njegovog mandata, mirovina za nadživjele osobe za udovicu iznosi 36 % osnovne plaće primljene u vrijeme smrti.

2.   Ukupni iznos tih mirovina za nadživjele osobe ne smije prelaziti iznos mirovine člana ili bivšeg člana Revizorskog suda na temelju koje su one izračunane. Najviši ukupni iznos plativih obiteljskih mirovina dijeli se prema potrebi između korisnika u skladu s gore navedenim postocima.

3.   Mirovine za nadživjele osobe isplaćuju od prvog dana kalendarskog mjeseca nakon dana smrti; međutim, kada se primjenjuju odredbe članka 15., pravo na isplatu mirovine započinje prvog dana četvrtog mjeseca nakon mjeseca u kojemu je nastupila smrt.

4.   Pravo na mirovinu za nadživjele osobe prestaje po završetku kalendarskog mjeseca u kojemu je preminuo nositelj prava. Osim toga, pravo na mirovinu za djecu preminule osobe prestaje po završetku mjeseca u kojemu dijete navrši 21 godinu. Međutim, to se pravo produljuje sve dok se dijete strukovno osposobljava, ali najdulje do kraja mjeseca u kojem navrši 25 godina.

Mirovina se nastavlja isplaćivati djetetu bez roditelja koje zbog bolesti ili invaliditeta ne može zarađivati za život.

5.   Ako se bivši član Revizorskog suda oženi i na datum vjenčanja ima prava na mirovinu koja mu pripadaju na temelju ove Uredbe, supruga i djeca iz tog braka nemaju pravo na mirovinu za nadživjele osobe osim ako bivši član Revizorskog suda umre pet ili više godina nakon vjenčanja.

6.   Ako se udovica preuda, gubi pravo na mirovinu za nadživjele osobe. Tada ima pravo na neodgodivu isplatu paušalnog iznosa u visini dvostrukog godišnjeg iznosa svoje mirovine za nadživjele osobe.

Članak 17.

Član Revizorskog suda koji je razriješen dužnosti zbog teže povrede službene dužnosti, gubi sva prava na prijelaznu naknadu i starosnu mirovinu; međutim, to ne utječe na njegove pravne sljednike.

Članak 18.

Ako Vijeće odluči povećati osnovnu plaću, ono istodobno odlučuje i o odgovarajućem povećanju stopa postojećih mirovina.

Članak 19.

Isplata davanja predviđenih ovim mirovinskim sustavom unosi se u proračun Zajednica. Države članice zajedno jamče isplatu tih davanja u skladu s ljestvicom za financiranje takvih rashoda.

Članak 20.

1.   Isplata iznosa prema člancima 2., 3., 4., 6., 12. i 15. vrši se u valuti zemlje u kojoj se nalazi privremeno sjedište Revizorskog suda.

2.   Korisnici mogu izabrati da im se iznos koji im pripada prema člancima 8., 9., 11. i 16. isplati u valuti zemlje čiji su državljani, zemlje njihova boravišta ili zemlje u kojoj se nalazi privremeno sjedište Revizorskog suda; njihov izbor vrijedi najmanje dvije godine.

Ako ni prva niti druga od tih zemalja nije država članica Zajednice, iznos se plaća u valuti one zemlje u kojoj se nalazi privremeno sjedište Revizorskog suda.

Članak 21.

Uredba o utvrđivanju uvjeta i postupka za primjenu poreza u korist Zajednica primjenjuje se na članove Revizorskog suda.

Članak 22.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

36

---

31978R0913

---

L 119/7

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EURATOM, EZUČ, EEZ) br. 913/78

od 2. svibnja 1978.

o izmjeni Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 o utvrđivanju uvjeta i postupka za primjenu poreza u korist Europskih zajednica

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica,

uzimajući u obzir Protokol o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, a posebno njegov članak 13.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da bi trebalo izmijeniti Uredbu Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 od 29. veljače 1968. o utvrđivanju uvjeta i postupka za primjenu poreza u korist Europskih zajednica (1), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 1544/73 (2), kako bi se uzela u obzir Uredba Vijeća (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 912/78 od 2. svibnja 1978. o izmjeni Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica (3),

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U članku 6. stavku 1. točki (a) Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 dodaje se sljedeća alineja:

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

---

(1)  SL L 56, 4.3.1968., str. 8.

(2)  SL L 155, 11.6.1973., str. 6.

(3)  SL L 119, 3.5.1978., str. 1.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

37

---

31978D0724(01)

---

L 199/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

ODLUKA VIJEĆA GUVERNERA

od 30. prosinca 1977.

o izmjeni Statuta Europske investicijske banke kako bi se u obzir uzelo donošenje nove definicije obračunske jedinice Banke

VIJEĆE GUVERNERA EUROPSKE INVESTICIJSKE BANKE,

smatrajući da je s 1. listopadom 1977. na snagu stupio Ugovor o izmjeni određenih odredbi iz Protokola o Statutu Europske investicijske banke koji je potpisan 10. srpnja 1975.,

smatrajući da na temelju novih odredaba iz članka 4. stavka 1. i članka 7. stavka 4., Vijeće guvernera može, jednoglasnom odlukom na prijedlog Upravno vijeće, izmijeniti definiciju obračunske jedinice i način konverzije iznosa izraženih u obračunskim jedinicama u nacionalne valute i obratno,

uzimajući u obzir prijedlog Upravnog vijeća od 10. studenoga 1977.,

ODLUČILO JE:

1.

Članak 4. stavak 1. drugi podstavak Statuta Banke, koji definira obračunsku jedinicu, mijenja se kako slijedi: „Vrijednost obračunske jedinice jednaka je zbroju sljedećih iznosa nacionalnih valuta država članica: njemačka marka 0,828 britanska funta 0,0885 francuski franak 1,15 talijanska lira 109 nizozemski gulden 0,286 belgijski franak 3,66 luksemburški franak 0,14 danska kruna 0,217 irska funta 0,00759”.

2.

Članak 7. stavak 3. Statuta koji definira metodu konverzije obračunske jedinice Banke u nacionalne valute i obratno, mijenja se kako slijedi: „Za potrebe ovog članka, paritet valute države članice u vezi obračunske jedinice iz članka 4. smatra se tečajnom stopom za konverziju obračunske jedinice u tu valutu i obratno na temelju tržišnog tečaja.” U skladu s novim člankom 7. stavkom 3. Statuta Banke, također je odlučeno: „da će metoda za izračun obračunske jedinice Banke biti jednaka onoj koja se koristi na temelju Odluke Vijeća Europskih zajednica od 21. travnja 1975. o definiciji i konverziji europske obračunske jedinice.”.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

39

---

31981R1416

---

L 142/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EURATOM, EZUČ, EEZ) br. 1416/81

od 19. svibnja 1981.

o izmjeni Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 2290/77 o utvrđivanju prihoda članova Revizorskog suda i Uredbe br. 422/67/EEZ, 5/67/Euratom o utvrđivanju prihoda predsjednika i članova Komisije te predsjednika, sudaca, nezavisnih odvjetnika i tajnika Suda

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA:

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik, a posebno njegov članak 78.e,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 206.,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 180.,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica, a posebno njegov članak 6.,

budući da bi trebalo izmijeniti određene odredbe uredaba o utvrđivanju prihoda članova Komisije, Suda i Revizorskog suda, posebno u smislu ažuriranja dnevnica za službena putovanja, određivanja minimalnog iznosa mirovina za djecu preminule osobe i uvođenja pravila u vezi s valutnim tečajem te ponderima za mirovine,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 2290/77 od 18. listopada 1977. o utvrđivanju prihoda članova Revizorskog suda (1) mijenja se kako slijedi:

1.	U članku 7. točka (c) zamjenjuje se sljedećim: „(c) dnevnicu za svaki cijeli dan izbivanja u visini od 105 % dnevnice kako je utvrđeno Pravilnikom o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica za dužnosnike razreda A1 na službenom putu.”

2.

U članku 16. stavku 1. zadnja rečenica zamjenjuje se sljedećim podstavkom: „Međutim, ako smrt člana Revizorskog suda nastupi tijekom njegovog mandata, — mirovina za nadživjele osobe za udovicu iznosi 36 % osnovne plaće primljene u vrijeme smrti, — mirovina za nadživjele osobe za prvo dijete bez oca i majke ne iznosi manje od 12 % osnovne plaće primljene u vrijeme smrti. Kada se radi o više djece bez oca i majke, ukupan iznos mirovine nadživjele osobe dijeli se podjednako među djecom preminulih osoba koja imaju pravo na to.”

3.	U članku 16. dodaje se sljedeći stavak: „7.   Kada član ostavi iza sebe udovicu i djecu iz prijašnjeg braka ili druge pravne sljednike, ili djecu iz različitih brakova, ukupan iznos mirovine dijeli se analogno odredbama članaka 22., 27. i 28. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike.”

4.

Članak 20. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2.   Iznosi iz članaka 8., 9. 11. i 16. ponderiraju se po stopi utvrđenoj na temelju članka 64. i članka 65. stavka 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica, za zemlju za koju primatelj iznosa dokaže boravište. Ako primatelj uspostavi boravište u zemlji za koju nisu usvojeni nikakvi ponderi, primjenjuje se ponder koji vrijedi za Belgiju. Korisnici mogu odabrati isplatu, sukladno uvjetima za isplatu primitaka od rada utvrđenih člankom 63. gore navedenog Pravilnika o osoblju, u valuti zemlje čiji su državljani, zemlje svojeg boravišta ili zemlje u kojoj se nalazi privremeno sjedište Revizorskog suda; njihov izbor vrijedi najmanje dvije godine. Ako ni prva niti druga od tih zemalja nije država članica Zajednica, dužni se iznosi plaćaju u valuti zemlje u kojoj se nalazi privremeno sjedište Revizorskog suda.”

Članak 2.

Uredba Vijeća br. 422/67/EEZ, 5/67/Euratom od 25. srpnja 1967. o utvrđivanju prihoda predsjednika i članova Komisije te predsjednika, sudaca, nezavisnih odvjetnika i tajnika Suda (2), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 143/76 (3), mijenja se kako slijedi:

1.	U članku 6. točka (c) zamjenjuje se sljedećim: „(c) dnevnicu za svaki cijeli dan izbivanja u visini od 105 % dnevnice kak je utvrđeno Pravilnikom o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica za dužnosnike razreda A1 na službenom putu.”

2.

U članku 15. stavku 1. zadnja rečenica zamjenjuje se sljedećim podstavkom: „Međutim, ako smrt člana Komisije ili Suda nastupi tijekom njegovog mandata, — mirovina za nadživjele osobe za udovicu iznosi 36 % osnovne plaće primljene u vrijeme smrti, — mirovina za nadživjele osobe za prvo dijete bez oca i majke ne iznosi manje od 12 % osnovne plaće primljene u vrijeme smrti. Kada se radi o više djece bez oca i majke, ukupan iznos mirovine za nadživjele osobe dijeli se podjednako među djecom preminulih osoba koja imaju pravo na to.”

3.	U članku 15. dodaje se sljedeći stavak: „7.   Kada član ostavi iza sebe udovicu i djecu iz prijašnjeg braka ili druge pravne sljednike, ili djecu iz različitih brakova, ukupan iznos mirovine dijeli se analogno odredbama članaka 22., 27. i 28. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike.”

4.

U članku 19. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2.   Iznosi iz članaka 7., 8. 10. i 15. ponderiraju se po stopi utvrđenoj na temelju članka 64. i članka 65. stavka 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica, za zemlju za koju primatelj iznosa dokaže boravište. Ako primatelj uspostavi boravište u zemlji za koju nisu usvojeni nikakvi ponderi, primjenjuje se ponder koji vrijedi za Belgiju. Korisnici mogu odabrati isplatu, sukladno uvjetima za isplatu primitaka od rada utvrđenih člankom 63. gore navedenog Pravilnika o osoblju, u valuti zemlje čiji su državljani, zemlje svojeg boravišta ili zemlje u kojoj se nalazi privremeno sjedište institucije za koju rade. Ta odluka vrijedi najmanje dvije godine. Ako ni prva ni druga od tih zemalja nije država članica Zajednica, dužni iznosi plaćaju se u valuti zemlje u kojoj se nalazi privremeno sjedište institucije za koju rade.”

Članak 3.

Ova se Uredba primjenjuje od 1. lipnja 1981.

Međutim, za neto iznose koji se smanjuju u odnosu na one koji proizlaze iz primjene sadašnjeg sustava, ova se Uredba primjenjuje tek od 1. prosinca 1981. Nakon tog datuma, razlika između neto iznosa koji proizlaze iz primjene ove Uredbe i onih koji su primljeni za svibanj 1981. smanjuje se za jednu desetinu na mjesec.

---

(1)  SL L 187, 8.8.1967., str. 1.

(2)  SL L 187, 8.8.1967., str. 1.

(3)  SL L 15, 24.1.1976., str. 2.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

42

---

31981D1030(01)

---

L 311/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

ODLUKA VIJEĆA GUVERNERA

od 13. svibnja 1981.

o izmjeni Statuta Europske investicijske banke u odnosu na uvođenje ECU kao obračunske jedinice Banke

VIJEĆE GUVERNERA EUROPSKE INVESTICIJSKE BANKE,

smatrajući da, u skladu s Ugovorom od 10. srpnja 1975. o izmjeni određenih odredaba Protokola o Statutu Banke, djelujući jednoglasno na prijedlog Upravnog vijeća, Vijeće guvernera može izmijeniti definiciju obračunske jedinice i način konverzije iznosa izraženih u obračunskoj jedinici u nacionalne valute i obratno,

uzimajući u obzir svoju odluku od 30. prosinca 1977.,

uzimajući u obzir članke 4. i 7. Statuta,

uzimajući u obzir prijedlog Upravnog vijeća od 31. ožujka 1981.,

JEDNOGLASNO ODLUČUJE:

1.	Članak 4. stavak 1. drugi podstavak Statuta Banke koji definira obračunsku jedinicu izmjenjuje se kako slijedi:

2.	Metoda izračuna obračunske jedinice Banke, određena Odlukom od 30. prosinca 1977., stavlja se izvan snage.

3.	Ova odluka proizvodi pravne učinke od 1. siječnja 1981.

4.	Ova odluka ne dovodi u pitanje odluke Vijeća guvernera donesene na temelju članka 4. stavka 1. trećeg podstavka i članka 7. stavka 4. Statuta Banke.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

43

---

31981R3822

---

L 386/4

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EURATOM, EZUČ, EEZ) br. 3822/81

od 15. prosinca 1981.

o izmjeni Uredbe br. 422/67/EEZ, br. 5/67/Euratom o utvrđivanju prihoda predsjednika i članova Komisije te predsjednika, sudaca, nezavisnih odvjetnika i tajnika Suda, Uredbe (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 1240/70 o utvrđivanju prihoda bivših članova Komisije Europskih zajednica čije dužnosti prestaju 1. srpnja 1970., Uredbe br. 423/67/EEZ, br. 6/67/Euratom o utvrđivanju prihoda članova komisija EEZ-a i Euratoma te Visokog tijela koji nisu imenovani članovima jedinstvene Komisije Europskih zajednica i Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 2290/77 o utvrđivanju prihoda članova Revizorskog suda

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica, a posebno njegov članak 6.,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik, a posebno njegov članak 78.e,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 206.,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 180.,

uzimajući u obzir Protokol o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, a posebno njegove članke 20. i 21.,

budući da Vijeće treba utvrditi plaće, naknade i mirovine predsjednika i članova Komisije, predsjednika, sudaca, nezavisnih odvjetnika i tajnika Suda te članova Revizorskog suda, kao i svaku naknadu koja predstavlja primitke od rada;

budući da posebne teškoće gospodarskog i socijalnog stanja zahtijevaju uvođenje posebnog nameta koji se razrezuje na temelju gospodarskih podataka koji odražavaju prosječne razlike zabilježene u državama članicama između trenda realnih nadnica i plaća per capita i trenda:

—	ukupne produktivnosti (izraženo u iznosu BDP-a po zaposleniku),

—	produktivnosti raspoložive za raspodjelu (tj. produktivnosti ispravljene za uvjete trgovanja),

—	produktivnosti po članu aktivnog stanovništva, uključujući zaposlene i nezaposlene osobe,

pri čemu bi se taj namet trebao primjenjivati na neto plaće, mirovine i naknade za prestanak radnog odnosa koje isplaćuju Zajednice;

budući da bi, međutim, za razdoblje od prvih pet godina trebalo suspendirati primjenu nameta na mirovine i privremene naknade za prestanak radnog odnosa,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

1.   Iza članka 19. Uredbe Vijeća br. 422/67/EEZ, br. 5/67/Euratom od 25. srpnja 1967. o utvrđivanju prihoda predsjednika i članova Komisije te predsjednika, sudaca, nezavisnih odvjetnika i tajnika Suda (1) umeće se članak 19.a koji glasi:

2.   Iza članka 2. Uredbe Vijeća (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 1240/70 od 29. lipnja 1970. o utvrđivanju prihoda bivših članova Komisije Europskih zajednica čije dužnosti završavaju 1. srpnja 1970. (2) umeće se članak 2.a koji glasi:

3.   Iza članka 2. Uredbe Vijeća br. 423/67/EEZ, br. 6/67/Euratom od 25. srpnja 1967. o utvrđivanju prihoda članova komisija EEZ-a i Euratoma te Visokog tijela koji nisu imenovani članovima jedinstvene Komisije Europskih zajednica (3), umeće se članak 2.a koji glasi:

4.   Iza članka 19. Uredbe Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 2290/77 od 18. listopada 1977. o utvrđivanju prihoda članova Revizorskog suda (4), umeće se članak 19.a koji glasi:

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

---

(1)  SL 187, 8.8.1967., str. 1.

(2)  SL L 142, 30.6.1970., str. 4.

(3)  SL 187, 8.8.1967., str. 6.

(4)  SL L 268, 20.10.1977., str. 1.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

45

---

31982R2151

---

L 228/4

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EZUČ, EEZ, EURATOM) br. 2151/82

od 28. srpnja 1982.

o izmjeni Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 o utvrđivanju uvjeta i postupka za primjenu poreza u korist Europskih zajednica

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica,

uzimajući u obzir Protokol o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, a posebno njegov članak 13.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da je potrebno izmijeniti Uredbu Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 (1), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 1544/73 (2), kako bi se uzela u obzir Uredba Vijeća (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 2150/82 od 28. srpnja 1982. o uvođenju posebnih i privremenih mjera za prestanak radnog odnosa dužnosnika Europskih zajednica zbog pristupanja Helenske Republike (3),

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U članku 2. Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 dodaje se osma alineja:

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Primjenjuje se od dana stupanja na snagu Uredbe (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 2150/82.

---

(1)  SL L 56, 4.3.1968., str. 8.

(2)  SL L 155, 11.6.1973., str. 6.

(3)  SL L 228, 4.8.1982., str. 1.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

46

---

31982R2152

---

L 228/5

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EZUČ, EEZ, EURATOM) br. 2152/82

od 28. srpnja 1982.

o izmjeni Uredbe (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 549/69 o utvrđivanju kategorija dužnosnika i ostalih službenika Europskih zajednica na koje se primjenjuju odredbe članka 12., članka 13. drugog stavka i članka 14. Protokola o povlasticama i imunitetima Zajednica

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica, a posebno njegov članak 28. prvi stavak,

uzimajući u obzir Protokol o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, a posebno njegove članke 16. i 22.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Suda,

budući da bi Uredbu (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 549/69 (2), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 1545/73 (3), trebalo izmijeniti kako bi se uzela u obzir Uredba Vijeća (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 2150/82 od 28. srpnja 1982. o uvođenju posebnih i privremenih mjera za prestanak radnog odnosa dužnosnika Europskih zajednica zbog pristupanja Helenske Republike (4),

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U članku 2. Uredbe (Euratom, EZUČ-a, EEZ) br. 549/69 dodaje se sljedeća točka (h):

„(h)	osobe koje imaju pravo na naknadu predviđenu u slučaju prestanka radnog odnosa na temelju članka 2. Uredbe (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 2150/82.”

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Primjenjuje se od dana stupanja na snagu Uredbe (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 2150/82.

---

(1)  SL C 182, 19.7.1982., str. 127.

(2)  SL L 74, 27.3.1969., str. 1.

(3)  SL L 155, 11.6.1973., str 7.

(4)  SL L 228, 4.8.1982, str. 1.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

47

---

31985R3519

---

L 335/59

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EZUČ, EEZ, EURATOM) br. 3519/85

od 12. prosinca 1985.

o izmjeni Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 o utvrđivanju uvjeta i postupka za primjenu poreza u korist Europskih zajednica

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica,

uzimajući u obzir Protokol o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, a posebno njegov članak 13.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da bi trebalo izmijeniti Uredbu Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 (2), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 2151/82 (3), kako bi se uzele u obzir sljedeće uredbe:

—	Uredba Vijeća (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 1679/85 od 19. lipnja 1985. o uvođenju posebnih i privremenih mjera za prestanak radnog odnosa određenih dužnosnika Europskih zajednica u znanstvenim i tehničkim službama (4),

—	Uredba Vijeća (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 2799/85 od 27. rujna 1985. o izmjeni Pravilnika o osoblju za dužnosnike i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika (5),

—	Uredba Vijeća (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 3518/85 od 12. prosinca 1985. o uvođenju posebnih mjera za prestanak radnog odnosa dužnosnika Europskih zajednica zbog pristupanja Španjolske i Portugala (6),

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U članku 2. Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 dodaju se sljedeća deveta, deseta i jedanaesta alineja:

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Primjenjuje se od dana stupanja na snagu odgovarajućih uredaba navedenih u članku 1.

---

(1)  SL C 229, 9.9.1985., str. 97.

(2)  SL L 56, 4.3.1968., str 8.

(3)  SL L 228, 4.8.1982., str 4.

(4)  SL L 162, 21.6.1985., str. 1.

(5)  SL L 265, 8.10.1985., str 1.

(6)  SL L 335, 13.12.1985., str. 56.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

48

---

31985R3520

---

L 335/60

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EZUČ, EEZ, EURATOM) br. 3520/85

od 12. prosinca 1985.

o izmjeni Uredbe (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 549/69 o utvrđivanju kategorija dužnosnika i ostalih službenika Europskih zajednica na koje se primjenjuju odredbe članka 12., članka 13. drugog stavka i članka 14. Protokola o povlasticama i imunitetima Zajednica

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica, a posebno njegov članak 28. prvi stavak,

uzimajući u obzir Protokol o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, a posebno njegove članke 16. i 22.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Suda,

budući da bi Uredbu (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 549/69 (2), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 2152/82 (3), trebalo izmijeniti kako bi se uzele u obzir sljedeće uredbe:

—	Uredba Vijeća (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 1679/85 od 19. lipnja 1985. o uvođenju posebnih i privremenih mjera za prestanak radnog odnosa određenih dužnosnika u znanstvenim i tehničkim službama Europskih zajednica (4),

—	Uredba Vijeća (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 2799/85 od 27. rujna 1985. o izmjeni Pravilnika o osoblju za dužnosnike i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika (5),

—	Uredba Vijeća (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 3518/85 od 12. prosinca 1985. o uvođenju posebnih mjera za prestanak radnog odnosa dužnosnika Europskih zajednica zbog pristupanja Španjolske i Portugala (6),

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U članku 2. Uredbe (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 549/69 dodaju se sljedeće točke:

„(i)	osobe koje imaju pravo na naknadu predviđenu za slučaj prestanka radnog odnosa na temelju članka 3. Uredbe (EZUČ, EZ, Euratom) br. 1679/85;

(j)	osobe koje imaju pravo na davanja za nezaposlenost predviđena člankom 28.a Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, kako proizlazi iz članka 33. Uredbe (EZUČ, EZ, Euratom) br. 2799/85;

(k)	osobe koje imaju pravo na naknadu predviđenu za slučaj prestanka radnog odnosa na temelju članka 4. Uredbe (EZUČ, EZ, Euratom) br. 3518/85.”

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Primjenjuje se od datuma stupanja na snagu odgovarajućih uredaba navedenih u članku 1.

---

(1)  SL C 229, 9.9.1985., str. 97.

(2)  SL L 74, 27.3.1969., str. 1.

(3)  SL L 228, 4.8.1982., str. 5.

(4)  SL L 162, 21.6.1985., str. 1.

(5)  SL L 265, 8.10.1985., str. 1.

(6)  SL L 335, 13.12.1985., str. 56.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

49

---

31991R2426

---

L 222/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EZUČ, EEZ, EURATOM) br. 2426/91

od 29. srpnja 1991.

o izmjeni Uredbe br. 422/67/EEZ, 5/67/Euratom o utvrđivanju prihoda predsjednika i članova Komisije te predsjednika, sudaca, nezavisnih odvjetnika i tajnika Suda i predsjednika, članova i tajnika Prvostupanjskog suda te Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 2290/77 o utvrđivanju prihoda članova Revizorskog suda

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenoga Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica, a posebno njegov članak 6.,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik, a posebno njegov članak 78.c,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 206.,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 180.,

budući da je primjereno izmijeniti određene odredbe uredaba o utvrđivanju prihoda članova Komisije, Suda, Prvostupanjskoga suda i Revizorskog suda, posebno kako bi se razjasnili uvjeti pod kojima navedeni članovi imaju pravo na davanja iz sustava socijalne sigurnosti predviđenog Pravilnikom o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

1.   Članak 11. Uredbe br. 422/67/EEZ, 5/67/Euratom (1), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 3911/90 (2), zamjenjuje se sljedećim:

2.   Članak 12. Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 2290/77 (3) kako je zadnje izmijenjena Uredbom (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 3822/81 (4) zamjenjuje se sljedećim:

Članak 2.

1.   U članku 15. Uredbe br. 422/67/EEZ, 5/67/Euratom dodaje se sljedeći stavak:

2.   U članku 16. Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 2290/77 dodaje se sljedeći stavak:

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Primjenjuje se od 12. prosinca 1989.

---

(1)  SL 187, 8.8.1967., str. 1.

(2)  SL L 375, 31.12.1990., str. 1.

(3)  SL L 268, 20.10.1977., str. 1.

(4)  SL L 386, 31.12.1981., str. 4.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

52

---

31992R1084

---

L 117/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EEZ, EURATOM, EZUČ) br. 1084/92

od 28. travnja 1992.

o izmjeni Uredbe br. 422/67/EEZ, br. 5/67/Euratom o utvrđivanju prihoda predsjednika i članova Komisije, predsjednika, sudaca, nezavisnih odvjetnika i tajnika Suda i predsjednika, članova i tajnika Prvostupanjskog suda te Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 2290/77 o utvrđivanju prihoda članova Revizorskog suda

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica, a posebno njegov članak 6.,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik, a posebno njegov članak 78.e,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 206.,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 180.,

uzimajući u obzir Protokol o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, a posebno njegove članke 20. i 21.,

budući da je Uredbom Vijeća (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 3831/91 od 19. prosinca 1991. o izmjeni Pravilnika o osoblju za dužnosnike i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica s ciljem uvođenja privremenog doprinosa (1) u Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica uključen članak 66. kojim se uvodi takav privremeni doprinos;

budući da bi se taj privremeni doprinos trebao primjenjivati mutatis mutandis na predsjednika i članove Komisije, predsjednika, suce, nezavisne odvjetnike i tajnika Suda, predsjednika, članove i tajnika Prvostupanjskog suda te članove Revizorskog suda,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

1.   Članak 19.a Uredbe br. 422/67/EEZ, br. 5/67/Euratom (2) zamjenjuje se sljedećim:

2.   Članak 19.a Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 2290/77 (3) zamjenjuje se sljedećim:

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Primjenjuje se od 1. siječnja 1992.

---

(1)  SL L 361, 31.12.1991., str. 7.

(2)  SL L 187, 8.8.1967., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 3835/91 (SL L 361, 31.12.1991., str. 16.).

(3)  SL L 268, 20.10.1977., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 2426/91 (SL L 222, 10.8.1991., str. 1.).

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

54

---

31992R3762

---

L 383/4

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EEZ, EURATOM, EZUČ) br. 3762/92

od 21. prosinca 1992.

o prilagođavanju naknade za troškove reprezentacije i posebne naknade za funkciju predsjednika i članova Komisije, predsjednika, sudaca, nezavisnih odvjetnika i tajnika Suda te predsjednika, članova i tajnika Prvostupanjskog suda

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća br. 422/67/EEZ, br. 5/67/Euratom od 25. srpnja 1967. o utvrđivanju prihoda predsjednika i članova Komisije te predsjednika, sudaca, nezavisnih odvjetnika i tajnika Suda i predsjednika, članova i tajnika Prvostupanjskog suda (1), a posebno njezin članak 4. stavak 4.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 4045/88 od 19. prosinca 1988. o utvrđivanju prihoda predsjednika, članova i tajnika Prvostupanjskog suda Europskih zajednica (2), kojom je na odgovarajući način izmijenjena gore navedena Uredba br. 422/67/EEZ, br. 5/67/Euratom,

budući da bi trebalo povisiti naknadu za troškove reprezentacije i posebnu naknadu za funkciju predviđene u članku 4. stavcima 2. i 3. te članku 21.a stavku 3. Uredbe br. 422/67/EEZ, br. 5/67/Euratom,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

S učinkom od 1. srpnja 1992.:

(a)	iznosi navedeni u članku 4. stavku 2. Uredbe br. 422/67/EEZ, br. 5/67/Euratom glase kako slijedi: — predsjednik: 57 205 Bfrs, — potpredsjednik: 36 765 Bfrs, — oOstali članovi: 24 515 Bfrs;

(b)	iznosi navedeni u članku 4. stavku 3. prvom podstavku Uredbe br. 422/67/EEZ, br. 5/67/Euratom glase kako slijedi: — predsjednik: 57 205 Bfrs, — sudac ili nezavisni odvjetnik: 24 515 Bfrs, — tajnik: 22 355 Bfrs;

(c)	iznos naveden u članku 4. stavku 3. drugom podstavku Uredbe br. 422/67/EEZ, br. 5/67/Euratom zamjenjuje se iznosom od 32 705 Bfrs.

Članak 2.

S učinkom od 1. srpnja 1992.:

(a)	iznosi navedeni u članku 21.a stavku 3. prvom podstavku Uredbe br. 422/67/EEZ, br. 5/67/Euratom glase kako slijedi: — predsjednik: 24 515 Bfrs, — članovi: 22 355 Bfrs, — tajnik: 19 015 Bfrs;

(b)	iznos naveden u članku 21.a stavku 3. drugom podstavku zamjenjuje se iznosom od 29 830 Bfrs.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

---

(1)  SL L 187, 8.8.1967., str. 1/67. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 1084/92 (SL L 117, 1.5.1992., str. 1.).

(2)  SL L 356, 24.12.1988., str. 1.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

55

---

31994R3162

---

L 335/5

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EZUČ, EZ, EURATOM) br. 3162/94

od 19. prosinca 1994.

o izmjeni Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 o utvrđivanju uvjeta i postupka za primjenu poreza u korist Europskih zajednica

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica, a posebno njegov članak 28. prvi stavak,

uzimajući u obzir Protokol o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, a posebno njegov članak 13.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

budući da je primjenu poreza u korist Europskih zajednica, uz uvjete i u skladu s postupkom utvrđenim Uredbom (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 (3), primjereno proširiti na plaće, nadnice i prihode članova tijela Europskog investicijskog fonda u izvršavanju njihovih dužnosti te osoblja Fonda,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U Uredbu (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 umeće se sljedeći članak:

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

---

(1)  SL C 162, 14.6.1994., str. 8.

(2)  SL C 323, 21.11.1994.

(3)  SL L 56, 4.3.1968., str. 8. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (Euratom, EZUČ, EZ) br. 3606/93 (SL L 332, 31.12.1993., str. 10.).

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

56

---

31994R3163

---

L 335/6

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EZUČ, EZ, EURATOM) br. 3163/94

od 19. prosinca 1994.

o izmjeni Uredbe (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 549/69 o utvrđivanju kategorija dužnosnika i ostalih službenika Europskih zajednica na koje se primjenjuju odredbe članka 12., članka 13. drugog stavka i članka 14. Protokola o povlasticama i imunitetima Zajednica

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica, a posebno njegov članak 28. prvi stavak,

uzimajući u obzir Protokol o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, a posebno njegov članak 16.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda (3),

uzimajući u obzir mišljenje Suda (4),

budući da je primjereno proširiti na Europski investicijski fond primjenu Uredbe Vijeća (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 549/69 od 25. ožujka 1969. o utvrđivanju kategorija dužnosnika i ostalih službenika Europskih zajednica na koje se primjenjuju odredbe članka 12., članka 13. drugog stavka i članka 14. Protokola o povlasticama i imunitetima Zajednica (5) kako bi se osiguralo da članovi tijela Europskog investicijskog fonda i osoblje Fonda, s obzirom na njihove dužnosti i odgovornosti te njihovu posebnu situaciju, imaju koristi od istih povlastica, imuniteta i olakšica,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Sljedeći članak umeće se u Uredbu (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 549/69:

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od objave u Službenom listu Europskih zajednica.

---

(1)  SL C 162, 14.6.1994., str. 9.

(2)  SL C 323, 21.11.1994.

(3)  SL C 291, 19.10.1994., str. 19.

(4)  Mišljenje od 7. listopada 1994. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(5)  SL L 74, 27.3.1969., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (Euratom, EZUČ, EZ) br. 3670/93 (SL L 332, 31.12.1993., str. 11.).

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

57

---

31995R0840

---

L 085/10

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EZ, EURATOM, EZUČ) br. 840/95

od 10. travnja 1995.

o izmjeni Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 2290/77 o utvrđivanju prihoda članova Revizorskog suda

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 188.b stavak 8.,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik, a posebno njegov članak 45.b stavak 8.,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 160.b stavak 8.,

budući da Vijeće treba utvrditi plaće, naknade i mirovine predsjednika i članova Revizorskog suda;

budući da je stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji Revizorski sud postao institucija Europskih zajednica te je stoga poželjno izmijeniti odredbe Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 2290/77 (1) u vezi s plaćama i prijelaznim naknadama po prestanku obnašanja dužnosti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

1.

Uredba (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 2290/77 mijenja se kako slijedi: članak 2. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 2. Osnovna mjesečna plaća članova Revizorskog suda jednaka je iznosu koji se dobije primjenom sljedećih postotaka na osnovnu plaću dužnosnika Europskih zajednica iz posljednjeg stupnja u razredu A1:   predsjednik: 115 %;   ostali članovi: 108 %.”

2.

Članak 8. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1.   Tijekom razdoblja od tri godine od prvog dana mjeseca nakon mjeseca u kojem prestane obnašati dužnost, bivši član Revizorskog suda prima prijelaznu mjesečnu naknadu, čiji se iznos utvrđuje kako slijedi: — 40 % osnovne plaće koju je primao u trenutku prestanka obnašanja dužnosti ako je dužnost obnašao kraće od dvije godine, — 45 % iste plaće ako je to razdoblje dulje od dvije, a kraće od tri godine, — 50 % iste plaće ako je to razdoblje dulje od tri, a kraće od pet godina, — 55 % iste plaće ako je to razdoblje dulje od pet, a kraće od deset godina, — 60 % iste plaće ako je to razdoblje dulje od deset, a kraće od petnaest godina, — 65 % iste plaće u ostalim slučajevima.”

Članak 2.

Mirovine koje su stečene na dan stupanja na snagu ove Uredbe ne mijenjaju se ovom Uredbom.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Primjenjuje se od prvog dana mjeseca koji slijedi nakon objave.

---

(1)  SL L 268, 20.10.1997., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 1084/92 (SL L 117, 1.5.1992., str. 1.).

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

58

---

31995D0309

---

L 186/59

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

ODLUKA KOMISIJE

od 18. srpnja 1995.

o načelima procjene stambenih usluga s ciljem provedbe članka 1. Direktive Vijeća 89/130/EEZ, Euratom o usklađivanju načina obračunavanja bruto nacionalnog proizvoda po tržišnim cijenama

(Tekst značajan za EGP)

(95/309/EZ, Euratom)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 89/130/EEZ, Euratom od 13. veljače 1989. o usklađivanju načina obračunavanja bruto nacionalnog proizvoda po tržišnim cijenama (1), a posebno njezin članak 1.,

budući da je za potrebe definicije bruto nacionalnog proizvoda u tržišnim cijenama (BNPtc) u skladu s člankom 1. Direktive 89/130/EEZ, Euratom potrebno pojasniti načela procjene stambenih usluga koje se koriste u smislu Europskog sustava integriranih ekonomskih računa;

budući da su mjere iz ove Direktive u skladu s mišljenjem Odbora osnovanog u skladu s člankom 6. Direktive 89/130/EEZ, Euratom,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Za potrebe provedbe članka 1. Direktive 89/130/EEZ, Euratom, primjenjuju se sljedeća načela procjene stambenih usluga:

(a)	za izračun proizvodnje stambenih usluga države članice primjenjuju metodu stratifikacije koja se temelji na stvarnim najamninama;

(b)	države članice koriste tablične analize ili statističke tehnike za utvrđivanje značajnih stratifikacijskih kriterija;

(c)	stvarnom najamninom podrazumijeva se najamnina plativa za pravo korištenja nenamještenog stana;

(d)	radi prikupljanja podataka o procijenjenim najamninama u obzir se uzimaju stvarne najamnine iz svih ugovora za stanove u privatnom vlasništvu;

(e)	u državama s malim sektorom privatnog najma odgovarajuća razina najamnina u privatnom sektoru može se dobiti pomoću uvećanih (javnih) najamnina ili u opravdanim izvanrednim slučajevima korištenjem drugih objektivnih metoda poput metode troškova korištenja;

(f)	na sličan način mogu se koristiti najamnine za opremljene stanove radi povećanja osnovice za procijenjene najamnine, ako se odbije plaćanje za korištenje namještaja;

(g)	države članice ekstrapoliraju iznos za određenu baznu godinu korištenjem odgovarajućih pokazatelja količine, cijene i kvalitete.

Specifikacija načela procjene stambenih usluga sadržana je u Prilogu.

Članak 2.

Procjene stambenih usluga za 1988. i nadalje u skladu s načelima iz Priloga dostavljaju se Komisiji (Eurostatu) najkasnije do 30. rujna 1996.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 49, 21.2.1989., str. 26.

---

PRILOG

Radi provedbe članka 1. Direktive 89/130/EEZ, Euratom sljedeće točke imaju za cilj pojasniti načela procjene proizvodnje, intermedijarne potrošnje i transakcija s inozemstvom u vezi sa stambenim uslugama.

1.   PROIZVODNJA STAMBENIH USLUGA

1.1.   Temeljna metoda

Prema dogovoru u nacionalnim računima proizvodnja stambenih usluga ne uključuje samo usluge najma stanova, nego i one u stanovima u vlasništvu stanara. Europski sustav integriranih ekonomskih računa (ESA) u stavku 315.i u odnosu na procjenu proizvodnje stambenih usluga određuje da se „usluge od vlasništva stanova mjere na temelju vrijednosti najamnina ako se iznajmljuju ili na temelju vrijednosti najamnina za slične stanove kada su stanovi u vlasništvu stanara”. Glavni problem u primjeni ovog pravila odnosi se na tumačenje pojma „sličan” u slučaju stanova u vlasništvu stanara. Za provedbu ovog pravila u praksi se koriste dvije različite metode. (1) S jedne strane, većina država primjenjuje metodu stratifikacije koja kombinira podatke iz ukupnog stambenog fonda raščlanjene na različite slojeve s podacima o stvarnim, plaćenim najamninama iz svakog sloja. S druge strane, neke države koriste metodu samoprocjene stanova u vlasništvu stanara, tako što vlasnike-stanare pitaju za procjenu potencijalne najamnine za njihovu nekretninu.

Razlika u postupku se do određene mjere objašnjava činjenicom da se postotak stanova u vlasništvu stanara u državama članicama kreće između 42 i 77 %. U slučaju visokog postotka stanova u vlasništvu stanara, u određenim okolnostima može biti teško prikupiti podatke o stvarnim najamninama za slične stanove, kako to zahtijeva metoda stratifikacije. Nasuprot tome potrebno je naglasiti kako neke države s visokim postotkom vlasnika-stanara ipak primjenjuju metodu stratifikacije. S druge strane, glavni problem metode samoprocjene je činjenica visokog utjecaja subjektivnosti na procjenu. To dovodi do značajne nesigurnosti zbog precjenjivanja ili podcjenjivanja (ovisno o pojedinačnim okolnostima) koja povećava granice pogreške u procjeni BNP-a usporedno s povećavanjem važnosti stanova u vlasništvu stanara. Nadalje, nije vjerojatno da promjenama okolnosti granice pogrešaka s vremenom ostanu stabilne.

S obzirom na znatnu subjektivnost metode samoprocjene, sa statističke točke gledišta bilo bi razumno preporučiti metodu stratifikacije. Ova metoda koristi podatke o stvarnim najamninama za iznajmljene stanove radi procjene vrijednosti najamnina za ukupni stambeni fond. To se može protumačiti kao postupak agregiranja koji se temelji na pristupu kvaliteta-cijena. Radi što pouzdanije procjene, te kako bi se na odgovarajući način uzele u obzir razlike u cijenama, potrebno je izvršiti stratifikaciju stambenog fonda. Kako najamnine variraju ovisno o karakteristikama stanova, potrebno je, također, uzeti u obzir spomenute karakteristike. U skladu s tim, prosječna najamnina za jedan sloj primjenjuje se na broj stanova u tom pojedinom sloju, ako dostupni podaci potječu iz uzorka stanova. Ako dostupni podaci potječu iz istraživanja na temelju uzorka, agregiranje se odnosi na dio iznajmljenih stanova i na sve stanove u vlasništvu stanara. Detaljan postupak utvrđivanja najamnine prema slojevima obično se provodi za baznu godinu, a rezultat se zatim agregira za tekuće godine.

Poteškoće vezane uz ovu metodu zbog nedostatka podataka o stvarnoj najamnini za određene slojeve stanova u vlasništvu stanara u većini slučajeva mogu se savladati primjenom sofisticiranijih statističkih metoda, kao što je tehnika regresije ili proširene verzije nizozemskog sustava bodovanja. Ovime se očito ne rješava problem ekstremnog slučaja u kojem su svi stanovi u vlasništvu stanara. U tom slučaju se kao objektivna metoda može primijeniti metoda troškova korištenja. Ona se ukratko sastoji od zbrajanja relevantnih troškova, kao što su intermedijarna i kapitalna potrošnja, kao i naknade za neto poslovni višak, uključujući hipotekarne kamate. Detalje ove metode čim to bude potrebno treba utvrditi Odbor za upravljanje BNP-om.

Načelo 1:

Za sastavljanje proizvodnje stambenih usluga države članice primjenjuju metodu stratifikacije koja se temelji na stvarnim najamninama, izravnom ekstrapolacijom ili pomoću ekonometrijske regresije. U slučaju stanova u vlasništvu stanara ovime se podrazumijeva uporaba stvarnih najamnina za slične iznajmljene stanove. U opravdanim i izvanrednim slučajevima, kada nedostaju podaci o stvarnim najamninama ili kada su oni statistički nepouzdani za određene slojeve, koriste se druge objektivne metode, kao što je metoda troškova korištenja.

1.2.   Stratifikacija stambenog fonda

1.2.1.   Faktori koji utječu na razinu najamnine

Prva skupina varijabli koje određuju razinu stvarnih najamnina odnosi se na karakteristike stana i zgrade. Veličina stana je važna u pogledu površine i broja soba. Što je stan veći, viša je i stvarna najamnina. Međutim, najamnina po kvadratnom metru se smanjuje obzirom na veličinu stana. Drugi važan faktor su pogodnosti stana. One mogu obuhvaćati kupaonicu, balkon/terasu, posebne podne ili zidne obloge, otvoreni kamin, centralno grijanje, klimatizaciju, posebne prozore i ostale načine zvučne ili toplinske izolacije; relevantan je i tlocrt stana. U odnosu na zgradu, poseban utjecaj imaju sljedeće pogodnosti: garaža, dizalo, bazen, (krovni) vrt ili položaj stana u okviru zgrade. Na najamninu dodatno mogu utjecati vrsta objekta (samostojeći, dvojni, stan), arhitektura, starost i broj stanova u zgradi.

Druga skupina varijabli odnosi se na karakteristike okoliša. Dobro poznati faktor je razlika u najamnini između usporedivih stanova u gradu i na udaljenoj lokaciji. Ne mogu se zanemariti ni faktori kao što su udaljenost od gospodarskog središta ili izgled krajolika (nizina, planine). Na stvarnu najamninu dodatno utječu i faktori okoline kao što su pogled, okolne zelene površine, prijevozna sredstva i pristup, trgovine i škole ili ugled i sigurnost okruga.

Sljedeća skupina varijabli može se sažeti pod socioekonomske faktore. Na primjer, u većini država na visinu najamnina utječu propisi javne uprave kao što su ograničenja najamnina ili subvencije. Na najamninu dodatno utječu duljina i vrsta ugovora (na određeno ili neodređeno vrijeme), broj stanara po stanu (zajednički stanovi), vlasništvo (javno, stambene udruge, privatno, poslodavca) ili politika najmodavca u vezi najamnina.

Na najamnine očito mogu utjecati i druge dodatne varijable. Međutim prikupljanje podataka o svim gore navedenim faktorima može dovesti do preopterećenosti upitnika. Stoga se u svrhu stratifikacije može razmotriti korištenja kapitalne vrijednosti. Razlog korištenja kapitalne vrijednosti je odraz svih važnih karakteristika stana. Stoga se kapitalna vrijednost može smatrati implicitnim faktorom stratifikacije. Omjer kapitalne vrijednosti i stvarne najamnine može biti ostvarivo rješenje, posebno u onim državama gdje iznajmljeni stanovi predstavljaju manji dio stambenog fonda. Pod uvjetom stabilnog omjera, ova metoda omogućava određivanje vrijednosti najma za stanove koji se nalaze jedino u sektoru stanova u vlasništvu stanara. Kapitalna vrijednost ne isključuje upotrebu „fizičkih” stratifikacijskih kriterija; oni se mogu kombinirati. U tom slučaju pretpostavlja se da kapitalne vrijednosti odražavaju „fizičke” stratifikacijske kriterije koji nedostaju. U svakom slučaju, kapitalne vrijednosti koje se koriste za izračun najamnina moraju se temeljiti na objektivnoj procjeni za ažuriranu referentnu godinu.

U praksi se stratifikacija razlikuje među državama članicama u pogledu broja slojeva i točnih kriterija prema kojima se oni određuju. Premda na prvi pogled ovo može biti zabrinjavajuće, treba naglasiti kako se određeni temeljni kriteriji, kao što su veličina i (geografska) lokacija stana koriste gotovo svugdje. Potrebno je općenito prihvatiti činjenicu da se prikladnost ostalih karakteristika razlikuje u državama te da države članice najbolje mogu odrediti značajne kriterije. To zahtijeva podrobnu provedbu temeljne analize stvarnih najamnina, prema kojima se izračunava vrijednost za određeni sloj.

Načelo 2:

Za potrebe stratifikacije države članice uzimaju u obzir važne karakteristike stanova. One se mogu odnositi na karakteristike stana, zgrade i okoliša ili na socioekonomske faktore. Korištenje ažuriranih kapitalnih vrijednosti za potrebe stratifikacije je osim toga prihvatljivo ako se navedene vrijednosti temelje na objektivnoj procjeni.

1.2.2.   Odabir stratifikacijskih kriterija

S obzirom na razne karakteristike koja utječu na najamninu, prva je zadaća istražiti varijable koje imaju značajan utjecaj. Jedan od načina otkrivanja značajnih varijabli jest izrada tabličnih analiza dostupnih statističkih podataka. Ova metoda je vjerojatno osnova sadašnjih postupaka u većini država članica. Varijanca stvarnih najamnina unutar sloja smatra se korisnim za dobivanje objektivnog mjerila procjene. To bi potaklo moguća poboljšanja stratifikacije time što se izabiru slojevi radi smanjenja varijance unutar sloja. Stoga se, barem u slučajevima kada stratifikacija utječe na razinu stvarnih i procijenjenih najamnina, preporuča izračun varijance unutar sloja.

Napredne statističke tehnike, kao što je (višestruka) regresijska analiza, daju savršeniji pristup. Takva tehnika omogućuje procjenu utjecaja pojedinačnih varijabli, tako da se razlike najamnina pripisuju određenim karakteristikama. Ukratko, moguće je kvantificirati eksplanatornu vrijednost varijable (putem koeficijenta korelacije). Karakteristike se tako mogu rangirati prema važnosti. To olakšava određivanje područja u kojima je potrebno provesti detaljniju stratifikaciju. Kombinacija najvažnijih varijabli uz korištenje višestrukih regresijskih tehnika pokazuje njihovu opću eksplanatornu vrijednost. Korištenje naprednih statističkih tehnika za odabir važnih varijabli smatra se učinkovitim načinom stratifikacije stambenog fonda. Osim toga, takve tehnike su korisno sredstvo procjene prosječne najamnine u slučajevima kada ne postoje odgovarajuća promatranja u sektoru najma (prazni slojevi).

Dodatna prednost odabira stratifikacijskih kriterija na temelju napredne statističke tehnike je ta što nije potrebno propisati istovrsne kriterije za sve države. Za dobivanje usporedivog rezultata dovoljno je rangirati najvažnije kriterije u svakoj državi i odrediti opću razinu eksplanatorne vrijednosti. Takva regresijska analiza očito većim dijelom ovisi o dostupnim statističkim podacima. Ipak, čak i u slučajevima kada su statistički podaci ograničeni ovo može biti poticaj za daljnja poboljšanja.

Budući da podaci o različitim varijablama koje utječu na najamnine uglavnom ovise o razvoju osnovne statistike, moguće je da je korištenje naprednih statističkih tehnika trenutno ograničeno. Stoga se preporuča standardna metoda, tj. države članice primjenjuju sva značajna mjerila koja proizlaze iz tabličnih analiza. U stratifikaciji stambenog fonda kao minimum se koriste veličina, lokacija i barem jedna od ostalih značajnih karakteristika stana; ova stratifikacija treba imati najmanje 30 polja. Raščlamba stambenog fonda mora biti smislena i mora predstavljati ukupni stambeni fond. Napredna statistička tehnika može se koristiti za određivanje važnih eksplanatornih varijabli za odabir slojeva.

U praksi međutim država članica može upotrijebiti manje varijabli ili varijable koje nisu propisane standardnom metodom. To je prihvatljivo ako je prethodno provedena (višestruka) regresijska analiza koja je pokazala da je postignuta zadovoljavajuća razina eksplanatorne vrijednosti. Radi jamstva usporedivih rezultata kao prag se preporuča korelacijski koeficijent od najmanje 70 %. Ova je granična vrijednost prihvatljiva u kontekstu velikog uzorka, uz otklanjanje nultih, jeftinih i netipičnih najamnina.

Načelo 3:

Države članice koriste tablične analize ili statističke tehnike za odabir važnih stratifikacijskih kriterija. Kao minimum se koriste veličina, lokacija i barem jedna od ostalih značajnih karakteristika stana; ova stratifikacija mora imati najmanje 30 polja i moraju se razlikovati najmanje tri razreda veličine i dvije vrste lokacija. Prihvatljiva je upotreba manjeg broja ili drugih varijabli, ako se prethodno dokaže da vrijednost (višestrukog) korelacijskog koeficijenta iznosi 70 %.

1.2.3.   Stvarne i procijenjene najamnine

Najamnina se u pravilu određuje kao cijena plativa za pravo korištenja nenamještenog stana. Troškovi grijanja, vode, struje itd. se u načelu izuzimaju, iako ih je ponekad u praksi teško razlučiti. U skladu s pravilima procjene ESA-e, proizvodnja stambenih usluga ne uključuje zaračunati porez na dodanu vrijednost.

Što se tiče stvarnih najamnina, vjerojatno su važnije određene državne potpore. Na primjer, određeno kućanstvo u svojstvu potrošača ima pravo na državni transfer (npr. stambenu povlasticu), no on se iz administrativnih razloga izravno isplaćuje najmodavcu. Iznosi stvarnih najamnina razlikuju se ovisno o izvoru podataka. Ako podaci potječu od najmoprimca, iznos stvarne najamnine potrebno je ispraviti ponovnim dodavanjem posebnih dodataka za najam.

Osim toga, upotreba stvarnih najamnina za potrebe određivanja procijenjenih najamnina zahtijeva pojašnjenje nekoliko osnovnih pitanja koja utječu na usklađivanje podataka. Prva točka se odnosi na pitanje je li u postupku utvrđivanja najamnine potrebno uzeti u obzir sve stvarne najamnine ili samo one iz novih ugovora. Ovisno o svrsi, mogu se iznijeti različiti teorijski razlozi kao potpora korištenja stvarnih najamnina plaćenih na temelju novih ugovora, ugovora sklopljenih u godini izgradnje ili „prosječnih” ugovora. Primjenjujući opće pravilo tj. pravilo korištenja najamnina za slične stanove, ograničavanje osnova za utvrđivanje najamnina na one iz novih ugovora ne smatra se prihvatljivim. Budući da se u sektoru najma uzimaju u obzir „prosječne” najamnine, isto bi se moralo primjenjivati i na stanove u vlasništvu stanara. Drukčije rješenje bi vjerojatno izazvalo velike poteškoće u primjeni metode stratifikacije u mnogim državama. Ukratko, zaključak je da se za izračun procijenjenih najamnina treba koristiti prosječne stvarne najamnine iz svih ugovora.

Drugo se pitanje odnosi na problem korištenja najamnina za stanove u društvenom vlasništvu u postupku utvrđivanja najamnine. Uzimajući u obzir da su stanovi u vlasništvu stanara uglavnom u privatnom vlasništvu, u načelu je potrebno koristiti jedino stvarne najamnine iz privatnog sektora. Međutim, ako nema dovoljno podataka o stvarnim najamninama za stanove u privatnom vlasništvu kako bi se stvorili dostatni temelji za utvrđivanje najamnine, iznimno se mogu koristiti najamnine za stanove u društvenom vlasništvu, pod uvjetom da se uvećaju za subvencije koje su uplaćene samo za društvene, a ne i za privatne stanove.

Sljedeće pitanje odnosi se na korištenje najamnina za namještene stanove u svrhu povećanja osnove za utvrđivanje procijenjene najamnine. U načelu se vrijednost najma stanova u vlasništvu stanara izračunava na temelju najamnina za nenamještene stanove, te se najamnine za namještene stanove ne mogu izravno upotrijebiti. Kako bi se izbjeglo pripisivanje pogrešne razine najamnine, one se moraju razmjerno smanjiti kako bi se isključilo plaćanje za korištenje namještaja.

Načelo 4:

Stvarna najamnina podrazumijeva najamninu plativu za pravo korištenja nenamještenog stana. Ako je izvor podataka najmoprimac, iznos stvarne najamnine potrebno je ispraviti ponovnim dodavanjem posebnih dodataka za najam koji se iz administrativnih razloga izravno isplaćuju najmodavcu. Za sastavljanje procijenjenih najamnina iz svih se ugovora uzimaju podaci o stvarnim najamninama za stanove u privatnom vlasništvu. Iz statističkih razloga iznimno se mogu koristiti najamnine za stanove u društvenom vlasništvu, pod uvjetom da se uvećaju za subvencije koje su uplaćene samo za društvene, a ne i za privatne stanove. Slično tome, najamnine za namještene stanove mogu se uključiti u procijenjenu osnovu, nakon oduzimanja razlike u najamninama za namješteni i nenamješteni stan.

1.3.   Izvori za procjenu bazne godine i metode ekstrapolacije

1.3.1.   Stambeni fond

Ključni element za izračun prema metodi stratifikacije jest podatak o stambenom fondu. Navedeni podaci predstavljaju sveukupnu referencu za postupke ekstrapolacije. Stambeni fond se općenito sastoji od svih zgrada ili dijelova zgrada koji se koriste za stanovanje. Detalji su navedeni u odjeljku o posebnim problemima. Glavni izvori koji se u čitavoj Zajednici koriste za određivanje navedenog stambenog fonda su popisi nekretnina, upravni registri zgrada ili popisi stanovništva. Većinom se podatak za baznu godinu ažurira kako bi se dobila procjena za tekuću godinu.

Što se tiče stambenog fonda u baznoj godini popisi zgrada predstavljaju najmanje problematičan i najpotpuniji izvor, posebno kada se provode istodobno s popisom stanovništva. Upravni registri zgrada u većoj mjeri ovise o sudskim postupcima koji mogu uzrokovati nepoznanice u vezi s valjanom evidencijom mogućih proširenja, obnova, prenamjena i rušenja stanova. Korištenje podataka koji su prilikom popisa stanovništva prikupljeni od kućanstava kao osnove za određivanje stambenog fonda može uzrokovati probleme jer rezultati obično podcjenjuju sekundarne nekretnine koje se ne koriste u trenutku popisa.

Načelo 5:

Kao početni temelj u prikupljanju podataka o stambenom fondu u baznoj godini, države članice koriste popis zgrada, popis stanovništva ili upravni registar zgrada. Kako popis zgrada obično pruža najviši stupanj potpunosti, korištenje upravnih registara zgrada i popisa stanovništva zahtijeva intenzivne i detaljne kontrole radi postizanja sveobuhvatnosti podataka.

1.3.2.   Stvarne najamnine

Drugi temeljni element u izračunu proizvodnje stambenih usluga se u skladu sa metodom stratifikacije odnosi na stvarne najamnine u sektoru najma. Podaci o stvarnim najamninama za baznu godinu potječu iz popisa (npr. popisa stanovništva) ili iz istraživanja na temelju uzorka kao što je anketa o obiteljskoj potrošnji. U prvom slučaju su stvarne najamnine pokrivene u cijelosti, a izračun ima učinak jedino na razinu procijenjenih najamnina. U slučaju ankete o obiteljskoj potrošnji, izračuni utječu na razinu stvarnih i procijenjenih najamnina. Popis naravno pruža široku osnovu za pouzdane podatke, no ankete o obiteljskoj potrošnji se također smatraju prilično pouzdanima, posebno u pogledu osnovnih proizvoda. Međutim, poznato je da kod ovog načina ispitivanja glavni problem predstavlja različiti udjeli neodgovorenih upitnika. Ako se stan smatra luksuznim, a ne prijeko potrebnim dobrom, ovaj bi problem mogao imati nepoželjni učinak na rezultate izračuna najamnina te se stoga mora neutralizirati. Drugi problem anketa o obiteljskoj potrošnji se barem u nekim državama odnosi na mali opseg, čime se ograničava mogućnost stratifikacije najamnina. U svakome slučaju moraju se iskoristiti svi dostupni dodatni izvori u mjeri u kojoj je to moguće. To bi moglo biti slučaj u državama u kojima je visoki udio stanova pod kontrolom države, a agencije za nekretnine su obvezne predočiti račune. U okviru stalne zadaće poboljšanja rezultata moraju se ispitati alternativni izvori kao što su specijalizirana ispitivanja o najamninama.

Načelo 6:

Države članice moraju koristiti široki opseg najpouzdanijih izvora za prikupljanje podataka o stvarnim najamninama prema slojevima (popis stanovništva ili ankete kućanstava). Moraju se procijeniti i alternativni izvori kako bi se povećali pouzdanost i sveobuhvatnost, a posebno stratifikacija.

1.3.3.   Ekstrapolacija rezultata za baznu godinu

Svega nekoliko država članica raspolaže godišnjim podacima potrebnim za novi godišnji izračun proizvodnje stanova u vlasništvu stanara. U većini država rezultati se za predmetnu godinu uzimaju kao mjerilo, te se nakon toga ažuriraju radi procjene rezultata za tekuću godinu na temelju pokazatelja. U praksi postoje razlike utoliko što neke države i dalje ažuriraju (ukupnu) proizvodnju za baznu godinu na temelju kombiniranog pokazatelja, dok druge zasebno ekstrapoliraju stambeni fond i najamninu prema slojevima. Premda se u pravilu mogu očekivati slični rezultati, strukturalne promjene, npr. u odnosu između iznajmljenih stanova i stanova u vlasništvu stanara) mogu uzrokovati razlike. Uz to zasebni izračun bi omogućio provjere vjerodostojnosti.

Što se tiče upotrijebljenih pokazatelja indeks količine se uglavnom dobiva iz proizvodnje građevinske industrije. Pokazatelj cijene se s druge strane često temelji na indeksu cijene najamnina plaćenih prema indeksu potrošačkih cijena. To može uzrokovati poremećaje u slučajevima kada pretpostavka da procijenjene najamnine prate ukupna kretanja nije opravdana, na primjer zbog državne kontrole najamnina. Stoga se za ekstrapolaciju procijenjenih najamnina čini poželjnim upotrijebiti indeks cijena koji odražava kretanja privatno iznajmljenih stanova, kao u baznoj godini. Nadalje je potrebno obratiti pažnju na činjenicu da indeksi cijena obično ne uključuju povećanja cijena zbog promjena kvalitete. Stoga se indeksi cijena moraju zamijeniti pokazateljem kvalitete koji odražava poboljšanja.

Konačno, čini se korisnim smanjiti učinak strukturalnih promjena na rezultate ograničavanjem razdoblja ekstrapolacije. Uzimajući u obzir periodičnost relevantne temeljne statistike, čini se prikladnim svakih deset godina provesti određivanje mjerila stambenog fonda, tj. u uobičajenim vremenskim razmacima za popis stanovništva. Određivanje mjerila elementa cijena (najamnina po sloju) treba provoditi najmanje svakih pet godina, tj. u uobičajenim vremenskim razmacima za anketu o obiteljskoj potrošnji.

Načelo 7:

Ako nije moguće svake godine provesti potpunu ponovnu procjenu proizvodnje stambenih usluga, države članice mogu ekstrapolirati rezultate za predmetnu baznu godinu na temelju odgovarajućih pokazatelja količine, cijene i kvalitete. Ekstrapolacija stambenog fonda i prosječna najamnina izvode se posebno za svaki sloj. Postupak ekstrapolacije uvodi razliku između izračuna stvarnih i procijenjenih najamnina. Broj slojeva za ekstrapolaciju prema potrebi može biti manji od broja za izračun rezultata u baznoj godini. Za ekstrapolaciju procijenjene najamnine za stanove u vlasništvu stanara općenito se primjenjuje indeks cijena koji odražava privatne najamnine. U svakom slučaju određivanje vrijednosti stambenog fonda provodi se najkasnije svakih deset godine, a elementa cijene svakih pet godine.

1.4.   Posebni problemi

1.4.1.   Besplatno i vrlo povoljno unajmljeni stanovi

Ponekad se kod prikupljanja podataka o stvarnim najamninama pojavljuju nulte ili vrlo niske vrijednosti. U slučaju besplatno unajmljenih stanova to dovodi do neobične situacije u kojoj je stambena usluga stvarno pružena, ali bez (vidljivog) plaćanja. U takvim slučajevima čini se primjerenim riješiti situacija ispravljanjem uočene stvarne nulte najamnine. Analogno rješenje čini se logičnim i u slučaju vrlo povoljno unajmljenih stanova.

Pored intervencija javne uprave postoje i drugi razlozi zbog kojih se u prikupljanju podataka registriraju besplatno i vrlo povoljno unajmljeni stanovi. Jedan primjer je slučaj kada zaposlenik koristi stan u vlasništvu poslodavca uz plaćanje snižene ili nulte najamnine. To se tiče svih vrsta zaposlenika, uključujući domare i čuvare. U tom slučaju se stvarna najamnina mora ispraviti, a razlika između stvarne i usporedive najamnine smatra se naknadom u naravi (vidjeti ESA 1979. stavak 408.j). Druga mogućnost je utvrđivanje niske ili nulte najamnine ako stanove koriste rođaci ili prijatelji. U tom slučaju ispravak se sastoji od promjene klasifikacije tih stanova iz sektora najma u stanove u vlasništvu stanara. Sličan ispravak čini se prikladnim i za slučajeve u kojima najmoprimci plaćaju jednokratnom uplatom, tj. unaprijed plaćaju najamninu za razdoblje dulje od uobičajenog.

Načelo 8:

Stvarna najamnina u slučaju besplatno i vrlo povoljno unajmljenih stanova ispravlja se tako da uključuje punu stambenu uslugu. Za izračun procijenjenih najamnina ne koriste se nulte ili vrlo povoljne najamnine bez prethodnih ispravaka.

1.4.2.   Kuće za odmor

Kuće za odmor uključuju sve vrste stanovanja za slobodno vrijeme kao što su obližnje vikendice koje se koriste na kratka razdoblja više puta godišnje ili udaljeniji ljetnikovci koji se koriste na dulja razdoblja, ali samo nekoliko puta godišnje. Na prvi pogled slučaj najma kuća za odmor ne predstavlja problem, budući da se kao mjera proizvodnje koristi stvarna najamnina. Međutim, ako se stvarne najamnine prikupljaju na mjesečnoj bazi, ekstrapolacija ukupnog godišnjeg iznosa može dovesti do precjenjivanja, ako se ne uključe dodatni podaci o prosječnom trajanju korištenja.

Najlogičniji pristup za izračun procijenjenih najamnina za kuće za odmor u vlasništvu korisnika jest stratifikacija nekretnina i primjena odgovarajuće prosječne godišnje najamnine za slični stvarno iznajmljeni smještaj. Godišnja najamnina implicitno odražava prosječno trajanje korištenja. Ako se pojave poteškoće u vezi s ovom metodom, može se primijeniti zamjenska metoda, tj. podaci se prikupljaju za kuće za odmor iz jednog sloja, a prosječna godišnja najamnina za stvarno iznajmljene kuće za odmor primjenjuje se na kuće iz jednog sloja i na kuće u vlasništvu korisnika. Nadalje, puna godišnja najamnina za obične stanove iz istog sloja može se upotrijebiti ako kuće za odmor predstavljaju vrlo mali dio stambenog fonda ili ako se ne mogu izdvojiti iz ostalih stanova. Ovi su postupci prikladni i u slučaju ljetnikovaca, ako se uzme u obzir da su uvijek dostupni vlasniku te da ih njegovi prijatelji ili rođaci koriste besplatno.

Što se tiče klasifikacije djelatnosti kuća za odmor, tj. po pitanju njihove alokacije u stanove ili u hotelsko/ugostiteljski sektor, postoje dva mišljenja. S jedne strane klasifikacija NACE-a uključuje djelatnosti vezane uz kuće za odmor u hotelski i ugostiteljski sektor. S druge strane bilo bi korisno grupirati sve procjene najamnina. U svakom slučaju prilikom primjene gore navedenog trećeg rješenja, teško je napraviti razliku između kuća za odmor i ostalih stanova. Budući da sa stajališta razine BNP-a ovo pitanje nije prioritetno, o tom će odluku donijeti ostale stručne skupine.

Načelo 9:

Kuće za odmor uključuju sve vrste stanova za slobodno vrijeme: obližnje vikendice ili udaljeniji ljetnikovci. U procjeni proizvodnje kuća za odmor poželjno je koristiti prosječne godišnje najamnine za slične objekte. Godišnja najamnina implicitno odražava prosječno trajanje korištenja. Premda je poželjno stratificirati ovaj tip stanova, oni se mogu grupirati u jedan sloj. Ako kuće za odmor čine vrlo mali udio stambenog fonda, može se koristiti puna godišnja najamnina za obične stanove iz istog sloja. U iznimnim opravdanim slučajevima, kada nedostaju podaci o stvarnim najamninama za određene slojeve ili podaci nisu statistički pouzdani, koriste se druge objektivne metode kao što je metoda troškova korištenja.

1.4.3.   Vremenski ograničeno pravo korištenja nekretnine

S ciljem lakšeg zajedničkog rješenja za postupanje s nekretninama s vremenski ograničenim pravom korištenja nekretnine, čini se korisnim podsjetiti na osnovna obilježja ove nove vrste smještaja. U slučaju vremenski ograničenog prava korištenja nekretnine, agent za prodaju nekretnina prodaje pravo na boravak u određenom stanu koji se nalazi na turističkom području za određeno razdoblje svake godine, te vodi brigu o upravljanju navedenom imovinom. Pravo se jamči potvrdom koja se izdaje nakon početnog plaćanja. Tom potvrdom se može trgovati po tekućoj cijeni. Daljnja periodična plaćanja obvezna su radi pokrivanja administrativnih troškova.

Iz ovog opisa slijedi da se prvo plaćanje smatra ulaganjem, budući da je izdana potvrda slična dionici. To potvrđuje činjenica da prema pravu najmanje jedne države članice kupac stječe stvarno pravo. Iz tog se razloga čini korisnim uključiti prvo plaćanje u nematerijalnu imovinu u okviru nacionalnih računa. Nadalje, čini se logičnim smatrati uslugu besplatnog smještaja dividendom u naravi koju plaća agent za prodaju nekretnina.

Temeljni problem predstavlja činjenica da smještaj s vremenski ograničenim pravom korištenja nekretnine zapravo pruža uslugu koja nije uključena u proizvodnju gospodarstva. To logično zahtijeva ispravak. Za početak, prijedlog prihvaćanja periodičnog plaćanja kao zamjenske vrijednosti implicitno znači da se nije unio ispravak u usluge smještaja, budući da periodično plaćanje pokriva različitu uslugu, naime troškove upravljanja. Druga teoretska mogućnost je shvaćanje početnog plaćanja kao plaćanje pružene usluge unaprijed, raspoređujući ga na relevantna razdoblja korištenja. Osim statističkih poteškoća, u praktičnoj provedbi ovog modela čini se postoji proturječnost u pravnim izrazima, budući da tumačenje implicira kupovinu usluge, a ne stjecanje imovine.

Daljnja mogućnost sastoji se od izvođenja zamjenske vrijednosti iz stvarnih godišnjih najamnina za slične smještajne objekte (bez ugostiteljskih usluga). Ovo rješenje podupire činjenica da se smještaji s vremenski ograničenim pravom korištenja nekretnine nalaze u turističkim područjima te da postoje zajedno s stvarno iznajmljenim turističkim apartmanima. U slučaju poteškoća, na stanove s vremenski ograničenim pravom korištenja nekretnine, mogu se primijeniti druge dvije metode koje su predložene za kuće za odmor. Procijenjena najamnina izračunava se na neto bazi, kako bi se izbjeglo dvostruko obračunavanje troškova pokrivenih periodičnim plaćanjem. U svakom slučaju procjena najamnine za stanove s vremenski ograničenim pravom korištenja nekretnine istodobno zahtijeva prilagođavanje prihodovnom i rashodovnom pristupu.

Uzimajući u obzir klasifikaciju industrije, smještaj s vremenski ograničenim pravom korištenja nekretnine može se smatrati sekundarnom nekretninom (stambena djelatnost) ili vrstom hotelskog smještaja. Čini se da smještaj s vremenski ograničenim pravom korištenja nekretnine posjeduje obilježja obje djelatnosti. Budući da sa stajališta razine BNP-a ovo pitanje nije prioritetno, o tom će odluku donijeti ostale stručne skupine.

Načelo 10:

Za smještaj s vremenski ograničenim pravom korištenja nekretnine primjenjuju se jednaki postupci kao za kuće za odmor.

1.4.4.   Podstanari u gostinskim sobama

U većini država velik broj studenata nalazi smještaj u gostinskim sobama, a ova pojava često uključuje i ostale mlade ljude ili osobe koje su zbog vrste posla često na putu. Ako je soba dio iznajmljenog stana, tj. u podnajmu, ne postoje veći problemi. Najamnina za gostinsku sobu može se smatrati doprinosom stvarnoj glavnoj najamnini, tj. prijenosom između kućanstava. Međutim, ako je soba dio stana u vlasništvu stanara, uključivanje najamnine podstanara i procijenjene najamnine u cijelosti bi dovelo do dvostrukog računanja. Ispravno rješenje bi vjerojatno bilo ono u kojem se za postotak stana koji koristi podstanar uzima stvarna najamnina koju plaća podstanar, a za ostatak stana procijenjena najamnina. No to možda nije moguće provesti u praksi. Umjesto toga najamnina bi se mogla smatrati prijenosom koji uključuje raspodjelu stambenih troškova. To bi bilo slično prvom slučaju u mjeri u kojoj se stvarna najamnina za sobu smatra doprinosom procijenjenoj glavnoj najamnini. Kao posljedicu ovakvog postupanja potrebno je napraviti ispravak, ako je sektor kućanstava raščlanjen na skupine.

Sljedeća je točka rješavanje problema podnajma više soba. U tom slučaju predloženo je da se pojam podstanari u gostinskim sobama koristi jedino kada vlasnik ili glavni najmoprimac i dalje stanuje u stanu. Inače podnajam treba smatrati vrstom odvojene gospodarske djelatnosti (usluga smještaja ili mirovina).

Načelo 11:

Najamnine za gostinske sobe u okviru stana smatraju se doprinosom glavnoj najamnini sve dok vlasnik ili glavni najmoprimac stanuje u tom stanu.

1.4.5.   Prazni stanovi

Iznajmljeni stan uvijek se smatra korištenim, čak i ako najmoprimac odluči stanovati drugdje. U skladu sa stavkom 315.i ESA-e 1979. vrijednost najamnine smatra se proizvodnjom. U skladu s općim rješenjem za kuće za odmor i za smještaj s podjelom vremena, godišnja najamnina implicitno odražava prosječno vrijeme korištenja. Problem praznih stanova se stoga ograničava na neiznajmljene stanove koje vlasnik ne koristi, tj. koji su slobodni za prodaju ili najam. U tim slučajevima ne pruža se stambena usluga, tako da treba unijeti nultu najamninu.

Podaci prema kojima se određuje kada je neiznajmljena nekretnina prazna mogu se temeljiti na izjavi vlasnika ili susjeda. U nedostatku tih podataka namještenost stana može biti pokazatelj korištenja imovine. Suprotno tome, nenamješteni stanovi mogu se smatrati praznima, budući da je teško zamisliti da se u tom slučaju pruža stambena usluga. Praznim stanovima se također smatraju oni koji su vraćeni u posjed zbog neplaćanja ili koji su prazni na kratko razdoblje jer agencija nije odmah pronašla novog najmoprimca. Granični slučaj predstavlja u potpunosti namješten, prazan stan kojeg vlasnik može odmah koristiti. Ovdje je moguće prigovoriti kako se ne radi o pružanju stambene usluge sve dok vlasnik stvarno ne koristi stan; međutim, budući da se navedena situacija može usporediti s iznajmljenim praznim stanom, čini se prikladnim navesti najamninu. Stoga se namješteni stanovi u vlasništvu stanara u pravilu smatraju korištenim.

Naposljetku je potrebno napomenuti kako prazan stan može prouzrokovati troškove (tekući troškovi održavanja, struje, premije osiguranja, porezi itd.), koji se uključuju u intermedijarnu potrošnju stambene djelatnosti. Kao u slučaju poduzetnika koji ne pruža usluge, ovo može dovesti do negativne dodane vrijednosti.

Načelo 12:

Za neiznajmljeni stan koji je slobodan za prodaju ili najam unosi se nulta najamnina. Namješteni stanovi u vlasništvu stanara u pravilu se tretiraju kao korišteni.

1.4.6.   Garaže

Budući da su neke države upozorile da u ESA-i 1979. (niti u SNA 1968.) nije potpuno razjašnjeno pitanje garaža, prijedlog o pojašnjenju ovog pitanja čini se vrlo korisnim. Može se podsjetiti da su države članice odgovarajući na raniji upitnik jednoglasno poduprle prijedlog uključivanja garaža u proizvodnju stambenih usluga, ako su uobičajeno vezane uz stan. To treba uključivati i parkirna mjesta, budući da vjerojatno imaju jednaku funkciju.

Uvjet ESA-e za klasifikaciju trajnih dobara kao bruto investicija u fiksni kapital jest njihova uporaba u proizvodnom postupku. Trajna dobra koja se ne koriste u proizvodne svrhe, npr. trajna potrošačka roba, smatraju se izdacima za finalnu potrošnju. To znači da stavke koje su uključene u bruto investicije u trajni kapital u pravilu vode do naknadne proizvodnje. Budući da su garaže dio bruto investicije u fiksni kapital, čini se prikladnim ne samo uključiti uslugu najma garaža u proizvodnju gospodarstva, nego također i izračunati procijenjenu proizvodnju garaža u vlasništvu korisnika. U oba slučaja garaža predstavlja element stambene udobnosti, kao i sve ostale pogodnosti.

Međutim, bilješka 1. uz stavak 315.j ESA-e 1979. određuje da se „vrijednost procijenjenih najamnina za nestambene zgrade koje izravno koriste njihovi vlasnici ne obračunava posebno”. U skladu s tim se najamnina za garaže u vlasništvu korisnika određuje jedino ako se smatraju stambenim zgradama. U praksi se razlikuje nekoliko slučajeva: prvo, garaža je sastavni dio stambene zgrade. U tom slučaju kada ih nije moguće fizički odvojiti cijela zgrada se klasificira kao stambena, a za garaže u vlasništvu korisnika izračunava se procijenjena najamnina. U drugom slučaju odvojene garaže u vlasništvu korisnika, razlikuju se garaže vezane uz stan i one koje se koriste u druge svrhe (npr. parkiranje blizu radnog mjesta). Obje se vjerojatno klasificiraju kao nestambeni objekti. U skladu s gore navedenom bilješkom najamnina se ne procjenjuje za korištenje odvojenih garaža u vlasništvu korisnika.

U svakom slučaju potrebno je naglasiti da obično postoji više stanova s garažom u vlasništvu korisnika, nego iznajmljenih stanova s garažom. Kako bi se na najbolji način uzela u obzir ova strukturalna razlika, postojanje garaže potrebno je koristiti kao jedno od stratifikacijskih kriterija.

Načelo 13:

Garaže i parkirna mjesta pružaju usluge koje treba uključiti u stambene usluge ako su strukturalno integrirane u stan.

2.   INTERMEDIJARNA POTROŠNJA

Intermedijarna potrošnja stambenih usluga detaljno je obrađena u input-output metodologiji ESA-e. S praktične točke gledišta javljaju se problemi vezani uz tretiranje određenih (komunalnih) troškova, popravaka i održavanja.

Što se tiče određenih troškova, input-output metodologija ESA-e 1979 (2). zahtijeva izuzimanje troškova grijanja, vode, struje, zajedničkih prostorija, sigurnosti, dizala i sl. iz intermedijarne potrošnje (te stoga iz proizvodnje). U praksi međutim mnoge države uključuju ove troškove na temelju mišljenja kako oni predstavljaju dio usluge najma te da se često ne mogu izdvojiti. Preporuča se pridržavanje trenutačnog pravila ESA-e, kako bi se postigla usporedna obrada iznajmljenih stanova i stanova u vlasništvu stanara, te kako bi se izbjeglo dvostruko računanje vlasnika-stanara. S druge strane, ako se bruto tretman intermedijarne potrošnje i proizvodnje provodi dosljedno, ne bi smjelo biti promjene u razini BNP-a.

U odnosu na popravke i održavanja, ESA iz 1979. jasno određuje da se veći popravci, određeni kao poboljšanje, produljenje trajanja ili obnova predmetne nekretnine, raspodijele u kapitalne investicije. Prema ESA-inoj input-output metodologiji uobičajeni se popravci „uključuju u intermedijarnu potrošnju ako troškove snosi vlasnik, bez obzira radi li se o stanu u najmu ili u vlasništvu stanara. Međutim, ako te troškove snose najmoprimci kojima je stan iznajmljen, oni se izravno bilježe u finalnu potrošnju kućanstava”. Time se implicira da je intermedijarna potrošnja stana u vlasništvu stanara nešto veća od one iznajmljenog stana, budući da uključuje izdatke koji se u drugom slučaju smatraju popravcima najmoprimca. Čini se da neke države odstupaju od ovog pravila pa troškove popravka koje snose najmoprimci uključuju u proizvodnju i intermedijarnu potrošnju stambenih usluga, nakon utvrđivanja proizvodnje u tržišnim cijenama, a zatim ih kroz proizvodnju usmjeravaju u finalnu potrošnju. To je prihvatljivo ako ne utječe na razinu BNP-a.

Osim onoga što je navedeno o praznim stanovima, naglašava se potreba izbjegavanja dvostrukog računanja intermedijarne potrošnje u slučaju stanova u vlasništvu poslodavca.

Načelo 14:

Intermedijarna potrošnja stambenih usluga određuje se u skladu s pojmom proizvodnje. Obje stavke općenito isključuju troškove grijanja, vode, struje i sl. Ako se iz praktičnih razloga preferira drugačiji tretman, to je prihvatljivo pod uvjetom da ne utječe na razinu BDP-a i BNP-a.

3.   TRANSAKCIJE S INOZEMSTVOM

Prema pravilima ESA-e 1979. (stavci 211. i 214.) nerezidentne jedinice smatraju se fiktivnim rezidentnim jedinicama u svojstvu vlasnika zemljišta ili postojećih objekata na gospodarskom području države, ali jedino u pogledu transakcija koje se odnose na to zemljište ili objekte. To jednostavno znači da se usluga koju pruža stan u vlasništvu nerezidenta uključuje u gospodarsku proizvodnju lokacije na kojoj se stan nalazi. U teoriji je ovo ispravljeno tijekom prijelaza s BDP-a na BNP pod rubrikom dohotka od imovine i poduzetništva (R 40). U stavku 430.b ESA-e 1979. potvrđuje se da ova stavka uključuje neto najamninu koju primaju rezidenti kao vlasnici zemljišta i objekata u inozemstvu ili obratno. Ona predstavlja kamatu na potraživanje rezidentne jedinice od same sebe u svojstvu fiktivne rezidentne jedinice u inozemstvu.

Slučaj nekretnine u vlasništvu nerezidenta koja se stvarno daje u najam rezidentu ne predstavlja veliki problem, budući da se monetarni tok promatra i uključuje u okvir platne bilance. Situacija je međutim drugačija u slučaju vlasnika-stanara, budući da se vjerojatno ne promatra slični monetarni tok. Jedno od mogućih rješenja jest ono prema kojemu se rezident koji posjeduje i koristi stan u inozemstvu smatra rezidentom države u kojoj se stan nalazi. Ovo rješenje vjerojatno ne odgovara državama u kojima velik broj stanova kao što su kuće za odmor koriste nerezidenti. Drugo moguće rješenje je ispravka stavke transakcije neto najamninama s inozemstvom u onoj mjeri u kojoj se to odnosi na stanove u vlasništvu stanara, a zahtijeva izradu pregledne tablice stanova koje posjeduju i koriste strani rezidenti te odražava činjenicu da nacionalnost osobe nije dostatna za razlikovanje rezidenta od nerezidenta. Bilo bi osim toga korisno postići sporazum između država članica po pitanju usporedne tablice. Glavni problem međutim uzrokuju statističke praznine u ovom području. Premda kuće za odmor u vlasništvu stranih rezidenata imaju najveću važnost u ovom pitanju, države članice su jednoglasno objasnile da takvi podaci trenutačno nisu dostupni.

Posebni problem u ovom pitanju odnosi se na nekretnine s vremenski ograničenim pravom korištenja. Budući da u istom računovodstvenom razdoblju takvu nekretninu može koristiti više rezidenata iz različitih država, izravno alociranje državi podrijetla čini se gotovo nemogućim. Usporedivi rezultati se međutim mogu dobiti koristeći lakše ostvarivi pristup. Kao prvo (procijenjena) dodana vrijednost ostvarena u smještaju s vremenski ograničenim pravom korištenja nekretnine alocira se državi iz koje potječe poduzetnik vlasnik. Naknadno se od poduzetnika vlasnika može zahtijevati podjela vlasnika stanova s vremenski ograničenim pravom korištenja nekretnine prema državi podrijetla, što može poslužiti kao ključ podjele.

Načelo 15:

Sukladno ESA-i 1979. svi stanovi na gospodarskom području države članice doprinose njenom BDP-u. Neto najamnina koju primaju nerezidenti kao vlasnici zemljišta i objekata u toj državi bilježi se kao dohodak od imovine u inozemstvu te se stoga oduzima od BDP-a tijekom prijelaza u BNP (i obratno). Najamnina se smatra poslovnim neto viškom od stvarnog i procijenjenog najma stanova. Kako bi se uzeli u obzir stanovi u vlasništvu stanara nerezidenata, potrebno je osigurati razmjenu podataka između država članica. Usklađivanje tih podataka preuzima Eurostat, posebno u vezi s izradom usporedne tablice koja prikazuje stanove stranih rezidenata.

---

(1)  Donedavno je jedna država članica imala na raspolaganju objektivni sustav procjene najamnine za stanove u vlasništvu stanara, tj. stopu vrijednosti koja je predstavljala procjenu potencijalne najamnine od strane poreznih tijela.

(2)  Vidjeti Statistički ured Europskih zajednica, „Metodologija Zajednice za input-output tablice iz 1965.” (postoji jedino na francuskom i njemačkom jeziku).

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

69

---

31997D0245

---

L 097/12

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

ODLUKA KOMISIJE

od 20. ožujka 1997.

o utvrđivanju postupaka prosljeđivanja informacija država članica Komisiji u okviru sustava vlastitih sredstava Zajednica

(97/245/EZ, Euratom)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 94/728/EZ, Euratom od 31. listopada 1994. o sustavu vlastitih sredstava Europskih zajednica (1), a posebno njezin članak 8. stavak 2.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1552/89 od 29. svibnja 1989. o provedbi Odluke 88/376/EEZ, Euratom o sustavu vlastitih sredstava Zajednica (2), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ, Euratom) br. 1355/96 (3), a posebno njezine članke 6. i 17.,

nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom za vlastita sredstva,

budući da je Uredbom (EZ, Euratom) br. 1355/96 Vijeće donijelo odredbe namijenjene poboljšanju određenih dijelova postupaka država članica za izvještavanje Komisije o djelovanjima koje su poduzele za naplatu vlastitih sredstava, a posebno u slučajevima prijevara i nepravilnosti;

budući da se ta poboljšanja uglavnom odnose na izradu mjesečnih i tromjesečnih izvještaja o stanju računa vlastitih sredstava, opise već otkrivenih slučajeva prijevare i nepravilnosti koji uključuju prava na iznose veće od 10 000 ECU i sadržaj godišnjeg izvješća;

budući da detalje tih postupaka izvještavanja Komisija treba utvrditi nakon traženja mišljenja Savjetodavnog odbora za vlastita sredstva;

budući da se državama članicama mora dati primjeren rok za primjenu postupaka izvještavanja,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Države članice koriste modele sadržane u prilozima I., II. i III. za izradu mjesečnih i tromjesečnih izvještaja o stanju računa vlastitih sredstava iz članka 6. stavka 3. točaka (a) i (b) Uredbe (EEZ, Euratom) br. 1552/89.

2.   Prvi takvi izvještaji, koje treba izraditi uporabom modela iz stavka 1. su oni za travanj 1997. za mjesečne izvještaje, i za drugo tromjesečje 1997. za tromjesečne izvještaje.

Članak 2.

1.   Države članice koriste primjerak obrasca za prijavu slučajeva prijevara i obrazac za ažuriranje iz priloga IV. i V. za opise otkrivenih slučajeva prijevare i nepravilnosti, koji uključuju prava na iznose veće od 10 000 ECU, te za detalje o stanju slučajeva prijevare i nepravilnosti o kojima je Komisija već obaviještena, a gdje ranije nije bila navedena naplata, poništenje ili nenaplata, kako je određeno u članku 6. stavku 4. Uredbe (EEZ, Euratom) br. 1552/89.

2.   Prvi obrasci za prijavu slučajeva prijevara i ažuriranje koji se izrađuju uporabom modela iz stavka 1. šalju se u travnju 1997.

Članak 3.

1.   Model u Prilogu VI. upotrebljava se za godišnje izvješće o najvažnijim problemima koji nastaju u primjeni Uredbe (EEZ, Euratom) br. 1552/89, kako je navedeno u članku 17. stavku 3. te Uredbe.

2.   Prvo izvješće koje se izrađuje uporabom modela iz stavka 1. dostavlja se do 30. travnja 1997.

Članak 4.

Države članice dužne su do 31. ožujka 1997. obavijestiti Komisiju o službama ili tijelima odgovornim za izradu izvještaja, obrazaca i izvješća obuhvaćenih ovom odlukom.

Članak 5.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 293, 12.11.1994., str. 9.

(2)  SL L 155, 7.6.1989., str. 1.

(3)  SL L 175, 13.7.1996., str. 3.

---

PRILOG I.

---

PRILOG II.

---

PRILOG III.

---

PRILOG IV.

OBRAZAC ZA PRIJAVU PRIJEVARA

Informativni obrazac koji se dostavlja Komisiji (Glavna uprava XIX.) i koji daje opise već otkrivenih slučajeva prijevara i nepravilnosti, a odnosi se na prava u iznosu većem od 10 000 ECU

UTVRĐIVANJE TEMELJNOG OBRASCA

Država članica:

0.0   Serijski broj slučaja (1)

0.1   Referentno tromjesečje

0.2   Datum dostave:

0.3   Služba ili tijelo koje je provelo utvrđivanje

OPIS SLUČAJA

Predmetna roba:

1.0   Trgovački opis:

Tarifni broj (2):

1.1.1   prijavljen:

1.1.2   utvrđen:

1.1.3   pretpostavljen:

Podrijetlo:

1.2.1   prijavljeno:

1.2.2   utvrđeno:

1.2.3   pretpostavljeno:

Dolazi iz:

1.3.1   prijavljeno:

1.3.2   utvrđeno:

1.3.3   pretpostavljeno:

Količina

1.4.1   prijavljena:

1.4.2   utvrđena:

1.4.3   pretpostavljena:

Vrijednost

1.5.1   prijavljena:

1.5.2   utvrđena:

1.5.3   pretpostavljena:

Vrsta prijevare i/ili nepravilnosti:

2.1   Oznaka:

2.2   Predmetni carinski postupak ili obrada:

3.   Sažet opis mehanizma prijevare:

Pretpostavljena visina neprijavljenih vlastitih sredstava ili točan iznos:

4.1   procijenjen:

4.2   utvrđen:

4.3   naplaćen:

Vrsta provjere koja je dovela do otkrivanja:

5.1   metoda:

5.2   napomene:

6.   Dostignuta faza u postupku i ako je potrebno, detalji utvrđivanja:

—	datum utvrđivanja:

—	upravna oznaka:

—	financijska oznaka:

7.   Slučaj koji je već prijavljen na temelju međusobne pomoći (Uredbe (EEZ) br. 1468/81 i (EEZ) br. 945/87):

Referenca (međusobna pomoć):

8.   Poduzete ili predviđene mjere za sprečavanje ponavljanja već otkrivenih slučajeva prijevare i nepravilnosti:

9.1   Uključene države članice:

9.2   Uključeni sudionici (neobvezno):

Ostale informacije:

10.1   Otvorene:

10.2   Pridržane:

---

(1)  Države članice numeriraju slučajeve prema godišnjem redoslijedu u skladu s ovim oblikom: OR/MS/99/999999/0. Za države članice koje ne izrađuju niti jedan godišnji redoslijed nego redoslijede za regionalne službe, prve dvije od šest znamenaka određuju predmetnu regionalnu službu.

(2)  U skladu s kombiniranom nomenklaturom predviđenom Uredbom (EEZ) br. 2658/87 (SL L 256, 7.9.1987.).

---

PRILOG V.

---

PRILOG VI.

---

01/Sv. 15

HR

Službeni list Europske unije

84

---

31997R2190

---

L 301/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EZUČ, EZ, EURATOM) br. 2190/97

od 30. listopada 1997.

o izmjeni Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 o utvrđivanju uvjeta i postupka za primjenu poreza u korist Europskih zajednica

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica, a posebno njegov članak 28. prvi stavak,

uzimajući u obzir Protokol o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, a posebno njegov članak 13.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Suda (2),

uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda (3),

budući da bi Uredbu (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 (4) trebalo izmijeniti kako bi se uzele u obzir sljedeće uredbe:

—	Uredba Vijeća (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 2274/87 od 23. srpnja 1987. o uvođenju posebnih mjera za prestanak radnog odnosa privremenog osoblja Europskih zajednica (5),

—	Uredba Vijeća (EEZ) br. 1857/89 od 21. lipnja 1989. o uvođenju posebnih i privremenih mjera za prestanak radnog odnosa dužnosnika Europskih zajednica (6),

—	Uredba Vijeća (EZ, Euratom, EZUČ) br. 2688/95 od 17. studenoga 1995. o uvođenju posebnih mjera za prestanak radnog odnosa dužnosnika Europskih zajednica zbog pristupanja Austrije, Finske i Švedske (7),

—	Uredba Vijeća (EZ, Euratom, EZUČ) br. 2689/95 od 17. studenoga 1995. o uvođenju posebnih mjera za prestanak radnog odnosa privremenog osoblja Europskih zajednica zbog pristupanja Austrije, Finske i Švedske (8),

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U članku 2. Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 dodaju se sljedeća dvanaesta, trinaesta, četrnaesta i petnaesta alineja:

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ona se primjenjuje, s obzirom na alineje dodane člankom 1., od datuma stupanja na snagu svake od odgovarajućih navedenih uredbi.

---

(1)  SL C 85, 17.3.1997., str. 175.

(2)  Mišljenje od 11. studenoga 1996.

(3)  Mišljenje od 12. prosinca 1996.

(4)  SL L 56, 4.3.1968., str. 8. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 3162/94 (SL L 335, 23.12.1994., str. 5.).

(5)  SL L 209, 31.7.1987., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EEZ) br. 2168/89 (SL L 208, 20.7.1989., str. 4.).

(6)  SL L 181, 28.6.1989., str. 2.

(7)  SL L 280, 23.11.1995., str. 1.

(8)  SL L 280, 23.11.1995., str. 4.

(9)  SL L 209, 31.7.1987., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EEZ) br. 2168/89 (SL L 208, 20.7.1989., str. 4.).

(10)  SL L 181, 28.6.1989., str. 2.

(11)  SL L 280, 23.11.1995., str. 1.

(12)  SL L 280, 23.11.1995., str. 4.”

---