–

za osobe TU i RE, M. Siegmann i T. Stöber, Rechtsanwälte,

–

za Google LLC, B. Heymann, J. Spiegel i J. Wimmers, Rechtsanwälte,

–

za vladu Helenske Republike, S. Charitaki, A. Magrippi i M. Tassopoulou, u svojstvu agenata,

–

za austrijsku vladu, G. Kunnert, A. Posch i J. Schmoll, u svojstvu agenata,

–

za rumunjsku vladu, E. Gane i L. Liţu, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, A. Bouchagiar, F. Erlbacher, H. Kranenborg i D. Nardi, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 17. stavka 3. točke (a) Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. te ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35., u daljnjem tekstu: OUZP) te članka 12. točke (b) i članka 14. prvog stavka točke (a) Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL 1995., L 281, str. 31.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 7., str. 88.) u vezi s člancima 7., 8., 11. i 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između osoba TU i RE i društva Google LLC u vezi sa zahtjevom da se, s jedne strane, iz rezultata prilikom pretraživanja njihovih imena uklone poveznice na članke u kojima se one identificiraju i, s druge strane, iz rezultata prilikom pretraživanja slika uklone fotografije koje ih prikazuju, prikazane u obliku minijatura („thumbnails”).

3

Članak 1. Direktive 95/46, naslovljen „Cilj Direktive”, u stavku 1. propisivao je:

„U skladu s ovom Direktivom, države članice štite temeljna prava i slobode fizičkih osoba, a posebno njihova prava na privatnost u vezi s obradom osobnih podataka.”

4

Članak 2. te direktive, naslovljen „Definicije”, određivao je:

„U smislu ove Direktive:

[…]

[…]”

5

U odjeljku I. poglavlja II. navedene direktive, naslovljenom „Načela koja se odnose na kvalitetu podataka”, članak 6. te direktive glasio je:

„1.   Države članice osiguravaju da su osobni podaci:

[…]

[…]”

6

U odjeljku V. poglavlja II. iste direktive, naslovljenom „Pravo osobe čiji se podaci obrađuju na pristup podacima”, članak 12. te direktive, naslovljen „Pravo na pristup”, propisivao je:

„Države članice osiguravaju da svaka osoba čiji se podaci obrađuju ima pravo dobiti od nadzornika:

[…]

[…]”

7

U odjeljku VII. poglavlja II. Direktive 95/46, naslovljenom „Pravo osobe čiji se podaci obrađuju na prigovor”, njezin članak 14. prvi stavak predviđao je:

„Države članice odobravaju osobi čiji se podaci obrađuju pravo:

[…]”

8

U skladu s njegovim člankom 94. stavkom 1., OUZP‑om je stavljena izvan snage Direktiva 95/46 s učinkom od 25. svibnja 2018. Na temelju njegova članka 99. stavka 2., OUZP se primjenjuje od tog dana.

9

Uvodne izjave 4., 39. i 65. te uredbe glase:

[…]

[…]

10

U poglavlju I. navedene uredbe, naslovljenom „Opće odredbe”, njezin članak 4., naslovljen „Definicije”, glasi:

„Za potrebe ove Uredbe:

[…]

[…]”

11

U poglavlju II. iste uredbe, naslovljenom „Načela”, njezin članak 5., naslovljen „Načela obrade osobnih podataka”, određuje:

„1.   Osobni podaci moraju biti:

[…]

[…]

2.   Voditelj obrade odgovoran je za usklađenost sa stavkom 1. te je mora biti u mogućnosti dokazati (‚pouzdanost’).”

12

Odjeljak 3. poglavlja III. OUZP‑a, naslovljen „Ispravak i brisanje”, sadržava, među ostalim, članke 16. i 17. te uredbe.

13

Članak 16. te uredbe, naslovljen „Pravo na ispravak”, propisuje:

„Ispitanik ima pravo bez nepotrebnog odgađanja ishoditi od voditelja obrade ispravak netočnih osobnih podataka koji se na njega odnose. Uzimajući u obzir svrhe obrade, ispitanik ima pravo dopuniti nepotpune osobne podatke, među ostalim i davanjem dodatne izjave.”

14

Članak 17. te uredbe, naslovljen „Pravo na brisanje (‚pravo na zaborav’)”, glasi:

„1.   Ispitanik ima pravo od voditelja obrade ishoditi brisanje osobnih podataka koji se na njega odnose bez nepotrebnog odgađanja te voditelj obrade ima obvezu obrisati osobne podatke bez nepotrebnog odgađanja ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

2.   Ako je voditelj obrade javno objavio osobne podatke i dužan je u skladu sa stavkom 1. obrisati te osobne podatke, uzimajući u obzir dostupnu tehnologiju i trošak provedbe, voditelj obrade poduzima razumne mjere, uključujući tehničke mjere, kako bi informirao voditelje obrade koji obrađuju osobne podatke da je ispitanik zatražio od tih voditelja obrade da izbrišu sve poveznice do njih ili kopiju ili repliku tih osobnih podataka.

3.   Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se u mjeri u kojoj je obrada nužna:

[…]”

15

TU je član upravnog odbora i jedini dioničar investicijskog društva kao i predsjednik jednog njegova društva kćeri, koja zajedno i s drugim društvima čine grupu društava. On je također jedini član trećeg društva, koje je jedini član četvrtog društva, koje ima 60 % udjela u petom društvu.

16

RE je bila izvanbračna partnerica osobe TU i do svibnja 2015. prokuristica tog četvrtog društva.

17

Dana 27. travnja, 4. lipnja i 16. lipnja 2015. na internetskoj stranici www.g...net (u daljnjem tekstu: stranica g‑net) objavljena su tri članka koja su kritizirala model ulaganja koji su provodili peto društvo i grupa društava iz točke 15. ove presude. Osim toga, članak od 4. lipnja 2015. sadržavao je tri fotografije osobe TU – za upravljačem luksuznog automobila, u helikopterskoj kabini i ispred zrakoplova – kao i jednu fotografiju osobe RE u kabrioletu.

18

Operator stranice g‑net je, prema pravnim navodima („Impressum”), društvo G‑LLC sa sjedištem u New Yorku (Sjedinjene Američke Države). Cilj društva G‑LLC prema njihovim vlastitim navodima jest „aktivnim osvještavanjem i neprekidnom transparentnošću trajno pridonositi sprečavanju prijevara u gospodarstvu i društvu”. Međutim, u različitim se publikacijama kritički izvještava o poslovnom modelu društva G‑LLC, među ostalim, prigovarajući mu praksu „ucjenjivanja” poduzetnika na način da najprije o njima objavi negativne izvještaje, a potom im ponudi da će u zamjenu za određeni iznos novca ukloniti te izvještaje ili spriječiti njihovu objavu.

19

Google je na popisu rezultata prikazivao poveznice na članke od 4. lipnja 2015. i 16. lipnja 2015. prilikom pretraživanja imena i prezimena tužiteljâ iz glavnog postupka u svojem pretraživaču, kako izdvojeno tako i zajedno s određenim nazivima društava, kao i na članak od 27. travnja 2015. prilikom pretraživanja određenih naziva društava. Osim toga, prilikom pretraživanja slika putem tog pretraživača Google je na popisu rezultata prikazivao fotografije tužiteljâ u glavnom postupku, u obliku minijatura, koje su bile sadržane u članku od 4. lipnja 2015. Prikazivanje tih fotografija prestalo je najkasnije u rujnu 2017. Što se tiče članaka, oni od 28. lipnja 2018. više nisu dostupni na stranici g‑net.

20

Tužitelji u glavnom postupku zatražili su od Googlea, kao voditelja obrade osobnih podataka koja se provodi putem njegova pretraživača, s jedne strane, da s popisa rezultata pretraživanja ukloni poveznice na sporne članke zbog toga što sadržavaju netočne tvrdnje i klevetnička mišljenja te, s druge strane, da s popisa rezultata pretraživanja ukloni minijature. Tvrdili su da su i oni bili izloženi „ucjenjivanju” društva G‑LLC.

21

Google je odbio udovoljiti navedenom zahtjevu, pri čemu je uputio na profesionalni kontekst u kojem se objavljuju članci i sporne fotografije te se pozvao na to da nije znao da su informacije sadržane u tim člancima navodno netočne.

22

Tužitelji u glavnom postupku podnijeli su 2015. Landgerichtu Köln (Zemaljski sud u Kölnu, Njemačka) tužbu kojom su zatražili da se Googleu naloži da s popisa rezultata pretraživanja ukloni poveznice na članke o kojima je riječ u glavnom postupku i da prestane s prikazivanjem njihovih fotografija u obliku minijatura. Presudom od 22. studenoga 2017. taj je sud odbio tužbu.

23

Tužitelji u glavnom postupku podnijeli su žalbu protiv te presude Oberlandesgerichtu Köln (Visoki zemaljski sud u Kölnu, Njemačka), koji ju je odbio presudom od 8. studenoga 2018. Taj je sud istaknuo da poseban način funkcioniranja pretraživača i osobita važnost koju on ima za funkcioniranje interneta moraju imati znatnu važnost u okviru odvagivanja suprotstavljenih prava i interesa koje treba provesti. Budući da operator pretraživača općenito nema nikakvu pravnu vezu s pružateljima indeksiranog sadržaja i da ne može istražiti činjenice i ocijeniti ih uzimajući također u obzir mišljenje tih pružatelja, on podliježe posebnim obvezama ponašanja samo kada sazna, nakon konkretne naznake ispitanika, za očitu povredu prava koja je jasno prepoznatljiva na prvi pogled. Ta načela također vrijede u slučaju kada se pretraživač upotrebljava isključivo za traženje slika, s obzirom na to da su relevantni interesi u ovom slučaju usporedivi.

24

Žalbeni sud dodao je da je, ako treba uzeti u obzir odlučujuću točnost navodne činjenice, teret dokazivanja u tom pogledu na podnositelju zahtjeva za uklanjanje poveznica. Međutim, u ovom slučaju, s obzirom na to da tužitelji u glavnom postupku nisu dokazali netočnost činjenica koje se odnose na njih, Google ne može provesti uvjerljivu ocjenu članaka o kojima je riječ u glavnom postupku i stoga nije dužan provesti uklanjanje poveznica na njih. Što se tiče fotografija prikazanih u obliku minijatura, one se, s obzirom na to da su sadržane u jednom od tih članaka, mogu smatrati slikama aktualnosti.

25

Tužitelji u glavnom postupku podnijeli su reviziju pred Bundesgerichtshofom (Savezni vrhovni sud, Njemačka), sudom koji je uputio zahtjev.

26

Taj sud napominje da ishod tog pravnog lijeka ovisi o tumačenju prava Unije, osobito članka 17. stavka 3. točke (a) OUZP‑a kao i članka 12. točke (b) i članka 14. prvog stavka točke (a) Direktive 95/46.

27

Uvodno, sud koji je uputio zahtjev ističe da je, prema njegovu mišljenju, zahtjev da se Googleu naloži da s popisa rezultata pretraživanja ukloni poveznice na članke o kojima je riječ u glavnom postupku ratione temporis obuhvaćen OUZP‑om, dok je zahtjev da se Googleu naloži da s popisa rezultata pretraživanja slika ukloni minijature ratione temporis obuhvaćen Direktivom 95/46, s obzirom na to da se one više nisu prikazivale u Googleovom pretraživaču na datum stupanja na snagu OUZP‑a. Međutim, kad je riječ o potonjem zahtjevu, navedeni sud traži od Suda da pruži odgovor u tom pogledu uzimajući u obzir i tu uredbu.

28

Sud koji je uputio zahtjev zatim napominje da okolnost da članci o kojima je riječ u glavnom postupku više nisu raspoloživi na stranici g‑net i da Google više ne prikazuje minijature nije uklonila interes tužiteljâ u glavnom postupku da nastave sa svojim zahtjevom za uklanjanje poveznica, s obzirom na to da stranica g‑net samo navodi da su ti članci zbog različitih razloga „za sada” nedostupni. U tim okolnostima ne može se isključiti da ti članci u budućnosti neće ponovno postati dostupni na toj stranici i da Googleov pretraživač neće ponovno prikazati poveznice na njih, pri čemu se uostalom pojašnjava da potonje društvo i dalje smatra da je taj zahtjev za uklanjanje poveznica neopravdan i da ostaje pri svojem mišljenju da ga treba odbiti.

29

Što se tiče merituma, kao prvo, zahtjeva za uklanjanje poveznica s popisa rezultata pretraživanja poveznica na članke o kojima je riječ u glavnom postupku, sud koji je uputio zahtjev ističe da ga tužitelji u glavnom postupku opravdavaju pozivajući se, među ostalim, na netočnost određenih tvrdnji iz tih članaka. Stoga se postavlja pitanje je li na njima da dokažu navodnu netočnost tih tvrdnji ili barem da utvrde određeni stupanj dokazanosti te netočnosti ili je, naprotiv, Google morao bilo pretpostaviti točnost navoda tužiteljâ u glavnom postupku bilo pokušati sam razjasniti činjenice.

30

Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, zahtjev da se ravnopravno odvagnu suprotstavljena temeljna prava koja proizlaze iz članaka 7. i 8. Povelje, s jedne strane, i članaka 11. i 16. Povelje, s druge strane, nije ispunjen ako je, u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, teret dokazivanja isključivo na jednoj ili drugoj stranci.

31

Stoga taj sud predlaže da se prihvati rješenje kojim se ispitaniku nalaže da barem privremeno riješi pitanje točnosti indeksiranog sadržaja na način da svoje pravo ostvari sudskim putem u odnosu na pružatelja sadržaja, pod uvjetom da je za njega barem privremena sudska zaštita razumna mogućnost s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja. Točno je da se, s obzirom na to da nema veze s pružateljem sadržaja, ispitanik može susresti s istim poteškoćama kao i operator pretraživača kako bi s njime stupio u kontakt. Međutim, ta osoba zna je li indeksirani sadržaj točan ili ne. Pitanje može li se od navedene osobe razumno zahtijevati da nastoji ostvariti svoje pravo pred sudom u odnosu na pružatelja sadržaja moglo bi ovisiti, primjerice, o tome može li se ono bez posebnih poteškoća zatražiti u Europskoj uniji.

32

U tom smislu sud koji je uputio zahtjev sklon je smatrati da se, općenito, od ispitanika može razumno zahtijevati da podnese tužbu za privremenu pravnu zaštitu protiv pružatelja sadržaja čije je ime poznato, ali ne i protiv anonimnog pružatelja ili pružatelja kojemu je nemoguće slati obavijesti. Nasuprot tomu, na prava prema operatoru pretraživača nema utjecaja stvarna mogućnost ishođenja izvršenja eventualnog naloga za brisanje protiv pružatelja sadržaja.

33

Kao drugo, što se tiče zahtjeva da se Googleu naloži da prestane s prikazivanjem fotografija tužiteljâ u glavnom postupku u obliku minijatura sadržanih u članku od 4. lipnja 2015., sud koji je uputio zahtjev primjećuje, kao prvo, da te minijature, doduše, sadržavaju poveznicu koja omogućuje pristup internetskoj stranici treće osobe na kojoj je objavljena odgovarajuća fotografija i tako upoznavanje s kontekstom te objave. Međutim, s obzirom na to da popis rezultata pretraživanja slika prikazuje samo minijature, ne preuzimajući elemente konteksta navedene objave na internetskoj stranici treće osobe, taj je popis sam po sebi neutralan i ne omogućuje upoznavanje s kontekstom prvotne objave.

34

Stoga se postavlja pitanje treba li radi odvagivanja koje treba provesti u okviru članka 12. točke (b) i članka 14. prvog stavka točke (a) Direktive 95/46 ili članka 17. stavka 3. točke (a) OUZP‑a uzeti u obzir samo minijaturu kao takvu u neutralnom kontekstu popisa rezultata ili također prvotni kontekst objave odgovarajuće slike.

35

U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev utvrđuje da u glavnom postupku, koji se odnosi na osobe koje nisu poznate širokoj javnosti, predmetne fotografije same po sebi ne daju nikakav doprinos javnoj raspravi i ne odgovaraju na prevladavajuću potrebu za informacijama u smislu odredbi navedenih u prethodnoj točki. Međutim, u vezi s člankom od 4. lipnja 2015. objavljenim na stranici g‑net, one imaju važnu ulogu u potkrepljivanju poruke sadržane u tom članku, prema kojoj tužitelji u glavnom postupku, zahvaljujući svojem svojstvu pokretača i upravitelja četvrtog društva i grupe društava iz točke 15. ove presude, uživaju visoki životni standard i raspolažu luksuznim dobrima, dok zaposlenici, distributeri i klijenti tih društava dvoje o sigurnosti provedenih ulaganja. Prema tome, u slučaju da treba uzeti u obzir okolnosti u kojima su te fotografije prvotno objavljene, njihovu objavu u obliku minijatura na popisu rezultata trebalo bi smatrati opravdanom, pod uvjetom da je njihov prateći tekst sam po sebi zakonit.

36

Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, element koji govori u prilog uzimanju u obzir konteksta prvotne objave jest činjenica da, tehnički gledano, minijature čine poveznice na internetsku stranicu treće osobe. Isto tako, općepoznato je da prosječno razuman korisnik pretraživača slika zna da su minijature koje pretraživač skupi na popisu rezultata izdvojene iz publikacija trećih osoba i da su fotografije koje odgovaraju tim minijaturama sadržane u tim publikacijama u određenom kontekstu.

37

Međutim, valja uzeti u obzir činjenicu da prvotni kontekst objave slika nije ni naveden ni na drugi način vidljiv prilikom prikazivanja minijature, za razliku od drugih indeksiranih rezultata. Međutim, korisnik kojeg od samog početka zanima samo prikaz slike u pravilu nema nikakav razlog za istraživanje podrijetla i prvotnog konteksta objave.

38

Slijedom toga, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, čini se logičnim, u svrhu ocjene zakonitosti obrade podataka dotičnog operatora pretraživača, u odvagivanje iz članka 14. prvog stavka točke (a) Direktive 95/46 ili članka 17. stavka 3. OUZP‑a uključiti samo prava i interese kako proizlaze iz same minijature.

39

U tim je okolnostima Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

40

Google također izražava dvojbe u pogledu dopuštenosti prvog pitanja jer je problem koji ono ističe hipotetske naravi. Konkretno, rješenje koje predlaže sud koji je uputio zahtjev apstraktno je i nepovezano s činjenicama u glavnom postupku. Osim toga, Sud ne raspolaže potrebnim elementima kako bi dao koristan odgovor na to pitanje.

41

U tom smislu valja podsjetiti na to da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru suradnje između Suda i nacionalnih sudova koja je određena člankom 267. UFEU‑a isključivo na nacionalnom sudu pred kojim se vodi postupak i koji mora preuzeti odgovornost za sudsku odluku koja će biti donesena da uvažavajući posebnosti predmeta ocijeni nužnost prethodne odluke za donošenje svoje presude i relevantnost pitanja koja postavlja Sudu. Slijedom navedenog, ako se postavljena pitanja odnose na tumačenje prava Unije, Sud načelno mora donijeti odluku (presuda od 15. srpnja 2021., The Department for Communities in Northern Ireland, C‑709/20, EU:C:2021:602, t. 54. i navedena sudska praksa).

42

Sud može odbiti odgovoriti na prethodno pitanje nacionalnog suda samo ako je očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom glavnog postupka, ako je problem hipotetski ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima da bi mogao dati koristan odgovor na postavljena pitanja (presuda od 15. srpnja 2021., The Department for Communities in Northern Ireland, C‑709/20, EU:C:2021:602, t. 55. i navedena sudska praksa).

43

U ovom slučaju, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 22. svojeg mišljenja, sud koji je uputio zahtjev dovoljno je precizno i potpuno prikazao činjenični i pravni kontekst koji obilježava spor u glavnom postupku i dovoljno opravdao potrebu da se u tom kontekstu ishodi odgovor na to pitanje.

44

U tom pogledu valja podsjetiti na to da se obrada osobnih podataka u okviru aktivnosti pretraživača razlikuje i pridodaje aktivnosti urednikâ internetskih stranica koji te podatke stavljaju na internetsku stranicu (presuda od 13. svibnja 2014., Google Spain i Google, C‑131/12, EU:C:2014:317, t. 35.). Kada ispitanik postupa protiv operatora pretraživača, predmetna prava, interesi i ograničenja stoga nisu nužno isti kao u okviru tužbe protiv pružatelja sadržaja, tako da je potrebno posebno odvagivanje radi ispitivanja zahtjeva za uklanjanje poveznica na temelju članka 17. OUZP‑a.

45

Međutim, iz obrazloženja koje je iznio sud koji je uputio zahtjev proizlazi da odgovor Suda na pitanje koje se odnosi, s jedne strane, na opseg obveza i odgovornosti operatora pretraživača prilikom obrade zahtjeva za uklanjanje poveznica koji se temelji na navodnoj netočnosti informacija sadržanih u indeksiranom sadržaju i, s druge strane, na teret dokazivanja koji je na ispitaniku u pogledu te netočnosti može imati izravan utjecaj na to kako će sud koji je uputio zahtjev ocijeniti tužbu u glavnom postupku, i to neovisno o tome mogu li tužitelji u glavnom postupku ishoditi djelotvornu sudsku zaštitu protiv pružatelja sadržaja u pogledu objave navodno netočnog sadržaja na internetu.

46

Kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 22. svojeg mišljenja, činjenica da su pitanja suda koji je uputio zahtjev u pogledu metodologije koju smatra primjenjivom u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku izražena općenito i apstraktno ne znači da je pitanje koje je u tom pogledu postavljeno Sudu hipotetsko.

47

Iz toga slijedi da je prvo pitanje dopušteno.

48

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 17. stavak 3. točku (a) OUZP‑a tumačiti na način da je, u okviru odvagivanja koje valja provesti između prava iz članaka 7. i 8. Povelje, s jedne strane, i prava iz članaka 11. i 16. Povelje, s druge strane, radi ispitivanja zahtjeva za uklanjanje poveznica koji je podnesen operatoru pretraživača i kojim se traži uklanjanje s popisa rezultata pretraživanja poveznice koja vodi na sadržaj koji sadržava tvrdnje koje osoba koja je podnijela zahtjev smatra netočnima, to uklanjanje poveznica podvrgnuto uvjetu da je pitanje točnosti indeksiranog sadržaja bilo riješeno barem privremeno u okviru tužbe koju je podnijela ta osoba protiv pružatelja tog sadržaja, ako postoji razumna mogućnost ishođenja takve sudske zaštite.

49

Uvodno valja podsjetiti, s jedne strane, na to da aktivnost pretraživača koja se sastoji u pronalaženju informacija koje su objavile ili stavile na internet treće osobe, njihovu automatskom indeksiranju, privremenom pohranjivanju i, konačno, stavljanju na raspolaganje internetskim korisnicima u redoslijedu prema zadanim postavkama treba kvalificirati kao „obradu osobnih podataka” u smislu članka 2. točke (b) Direktive 95/46 i članka 4. točaka 1. i 2. OUZP‑a, ako te informacije sadržavaju osobne podatke, te, s druge strane, na to da operatora tog pretraživača treba smatrati „[voditeljem]” navedene obrade u smislu članka 2. točke (d) te direktive i članka 4. točke 7. te uredbe (vidjeti u tom smislu presude od 13. svibnja 2014., Google Spain i Google, C‑131/12, EU:C:2014:317, t. 41. i od 24. rujna 2019., GC i dr. (Uklanjanje poveznica na osjetljive podatke), C‑136/17, EU:C:2019:773, t. 35.).

50

Naime, kao što je to navedeno u točki 44. ove presude, obrada osobnih podataka u okviru aktivnosti pretraživača razlikuje se i pridodaje aktivnosti urednikâ internetskih stranica koji te podatke stavljaju na internetsku stranicu. Nadalje, ta aktivnost ima odlučujuću ulogu u globalnoj distribuciji navedenih podataka jer te podatke čini dostupnima svakom korisniku interneta koji izvršava pretragu prezimena osobe čiji se podaci obrađuju, uključujući one korisnike interneta koji drukčije ne bi pronašli internetsku stranicu na kojoj su ti isti podaci objavljeni. Štoviše, organiziranje i prikupljanje informacija objavljenih na internetu, koje pretraživači izvršavaju kako bi im njihovi korisnici lakše pristupili, može rezultirati time da, u slučaju kad ti korisnici pretražuju fizičke osobe po osobnom imenu, dobiju popisom rezultata strukturiran prikaz informacija koje se odnose na tu osobu koje je moguće pronaći na internetu, omogućujući im da utvrde više ili manje detaljan profil ispitanika (vidjeti u tom smislu presude od 13. svibnja 2014., Google Spain i Google, C‑131/12, EU:C:2014:317, t. 36. i 37. i od 24. rujna 2019., GC i dr. (Uklanjanje poveznica na osjetljive podatke), C‑136/17, EU:C:2019:773, t. 36.).

51

Prema tome, u mjeri u kojoj aktivnost pretraživača može, u odnosu na aktivnost urednikâ internetskih stranica, znatno i dodatno utjecati na temeljna prava na privatnost i na zaštitu osobnih podataka, operator tog pretraživača, kao osoba koja određuje svrhe i načine te aktivnosti, mora u okviru svojih odgovornosti, nadležnosti i mogućnosti osigurati da ta aktivnost zadovoljava uvjete iz Direktive 95/46 i OUZP‑a kako bi jamstva predviđena tom direktivom i tom uredbom mogla razviti svoj puni učinak i kako bi se ostvarila učinkovita i potpuna zaštita ispitanika, osobito zaštita njihova prava na privatnost (vidjeti u tom smislu presude od 13. svibnja 2014., Google Spain i Google, C‑131/12, EU:C:2014:317, t. 38. i od 24. rujna 2019., GC i dr. (Uklanjanje poveznica na osjetljive podatke), C‑136/17, EU:C:2019:773, t. 37.).

52

Što se tiče opsega odgovornosti i konkretnih obveza operatora pretraživača, Sud je već pojasnio da taj operator nije odgovoran za to što se osobni podaci nalaze na internetskoj stranici koju je objavila treća osoba, nego za postavljanje poveznice prema toj stranici i osobito za prikazivanje poveznice na popisu rezultata koji dobivaju internetski korisnici nakon pretrage fizičke osobe po imenu, s obzirom na to da spomenuto prikazivanje poveznice o kojoj je riječ na navedenom popisu može znatno utjecati na ispitanikova temeljna prava na privatnost i na zaštitu osobnih podataka koji se na njega odnose (vidjeti u tom smislu presude od 13. svibnja 2014., Google Spain i Google, C‑131/12, EU:C:2014:317, t. 80. i od 24. rujna 2019., GC i dr. (Uklanjanje poveznica na osjetljive podatke), C‑136/17, EU:C:2019:773, t. 46.).

53

U tim okolnostima, uzimajući u obzir odgovornosti, nadležnosti i mogućnosti operatora pretraživača kao voditelja obrade koja se izvršava u okviru aktivnosti tog pretraživača, zabrane i ograničenja propisani Direktivom 95/46 i OUZP‑om mogu se primijeniti na tog operatora samo zbog tog postavljanja te stoga provjerom koju valja provesti na temelju ispitanikova zahtjeva i pod nadzorom nadležnih nacionalnih tijela (vidjeti u tom smislu presudu od 24. rujna 2019., GC i dr. (Uklanjanje poveznica na osjetljive podatke), C‑136/17, EU:C:2019:773, t. 47.).

54

Što se tiče takvog zahtjeva, OUZP u članku 17. sadržava odredbu kojom se posebno uređuje „pravo na brisanje”, koje se također naziva „pravo na zaborav”. Međutim, iako navedeni članak u stavku 1. predviđa da ispitanik, zbog razloga koji su u njemu navedeni, načelno ima pravo od voditelja obrade ishoditi brisanje osobnih podataka koji se na njega odnose, u stavku 3. pojašnjava da se na to pravo ne može pozivati kada je predmetna obrada nužna zbog nekog od razloga koje nabraja, među kojima je, u točki (a) potonjeg stavka, ostvarivanje prava na, među ostalim, slobodu informiranja.

55

Stoga operator pretraživača, koji odlučuje o zahtjevu za uklanjanje poveznica, mora provjeriti je li uključivanje poveznice na internetsku stranicu o kojoj je riječ u popis rezultata koji se prikazuje nakon pretrage po ispitanikovu osobnom imenu nužno za ostvarivanje prava na slobodu informiranja internetskih korisnika potencijalno zainteresiranih da posredstvom navedene pretrage pristupe toj internetskoj stranici, zaštićenog člankom 11. Povelje (vidjeti po analogiji presudu od 24. rujna 2019., GC i dr. (Uklanjanje poveznica na osjetljive podatke), C‑136/17, EU:C:2019:773, t. 66.).

56

Okolnost da se u članku 17. stavku 3. točki (a) OUZP‑a izričito predviđa isključivanje prava na brisanje ispitanikovih podataka kada je obrada nužna za ostvarivanje prava, među ostalim, na slobodu informiranja, zajamčenu člankom 11. Povelje, izraz je činjenice da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, nego se ono, kako se to naglašava u uvodnoj izjavi 4. te uredbe, mora razmatrati u odnosu na njegovu funkciju u društvu te ga treba odvagnuti s drugim temeljnim pravima, u skladu s načelom proporcionalnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 24. rujna 2019., GC i dr. (Uklanjanje poveznica na osjetljive podatke), C‑136/17, EU:C:2019:773, t. 57. i navedenu sudsku praksu).

57

U tom je pogledu važno podsjetiti na to da članak 52. stavak 1. Povelje dopušta da se ostvarivanje prava poput onih iz njezinih članaka 7. i 8. može podvrgnuti ograničenjima ako su ona predviđena zakonom, ako poštuju bit tih prava i sloboda te ako su – u skladu s načelom proporcionalnosti – potrebna i ako doista odgovaraju ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba (presuda od 24. rujna 2019., GC i dr. (Uklanjanje poveznica na osjetljive podatke), C‑136/17, EU:C:2019:773, t. 58. i navedena sudska praksa).

58

OUZP i osobito njegov članak 17. stavak 3. točka (a) na taj način izričito postavljaju zahtjev odvagivanja između, s jedne strane, temeljnih prava na privatnost i na zaštitu osobnih podataka, utvrđenih u člancima 7. i 8. Povelje, i, s druge strane, temeljnog prava na slobodu informiranja, zajamčenog u članku 11. Povelje (presuda od 24. rujna 2019., GC i dr. (Uklanjanje poveznica na osjetljive podatke), C‑136/17, EU:C:2019:773, t. 59.).

59

Valja dodati da članak 7. Povelje, koji se odnosi na pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, sadržava prava koja odgovaraju onima koja su zajamčena u članku 8. stavku 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950. (u daljnjem tekstu: EKLJP) te da zaštita osobnih podataka ima ključnu ulogu u izvršavanju prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života utvrđenog u članku 8. EKLJP‑a (ESLJP, 27. lipnja 2017., Satakunnan Markkinapörssi oy i satamedia oy protiv Finske, CE:ECHR:2017:0627JUD000093113, t. 137.). Stoga, u skladu s člankom 52. stavkom 3. Povelje, navedenom članku 7. valja dati isto značenje i doseg kao i članku 8. stavku 1. EKLJP‑a, kako ga tumači sudska praksa Europskog suda za ljudska prava. Isto vrijedi i za članak 11. Povelje i članak 10. EKLJP‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 14. veljače 2019., Buivids, C‑345/17, EU:C:2019:122, t. 65. i navedenu sudsku praksu).

60

Međutim, iz sudske prakse Europskog suda za ljudska prava proizlazi da, kad je riječ o objavi podataka, u svrhu stavljanja u ravnotežu prava na poštovanje privatnosti i prava na slobodu izražavanja i informiranja treba uzeti u obzir niz mjerodavnih kriterija, kao što su doprinos raspravi od općeg interesa, opća poznatost dotične osobe, cilj reportaže, ranije ponašanje dotične osobe, sadržaj, oblik i posljedica objave, način i okolnosti u kojima su informacije dobivene kao i njihova istinitost (vidjeti u tom smislu ESLJP, 27. lipnja 2017., Satakunnan Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske, CE:ECHR:2017:0627JUD000093113, t. 165.).

61

S obzirom na ta razmatranja valja ispitati pod kojim je uvjetima operator pretraživača dužan prihvatiti zahtjev za uklanjanje poveznica i stoga obrisati s popisa rezultata koji se prikazuje nakon pretrage ispitanikova osobnog imena poveznicu prema internetskoj stranici na kojoj se nalaze osobni podaci te osobe zbog toga što indeksirani sadržaj sadržava tvrdnje koje ta osoba smatra netočnima (vidjeti u tom smislu presudu od 24. rujna 2019., GC i dr. (Uklanjanje poveznica na osjetljive podatke), C‑136/17, EU:C:2019:773, t. 60.).

62

U tom pogledu najprije valja istaknuti da, iako ispitanikova prava zaštićena člancima 7. i 8. Povelje općenito prevaguju nad legitimnim interesom internetskih korisnika koji su potencijalno zainteresirani za pristup informacijama o kojima je riječ, ta ravnoteža ipak može ovisiti o relevantnim okolnostima svakog slučaja, osobito o prirodi te informacije i njezinoj osjetljivosti za privatni život ispitanika kao i o interesu javnosti za tu informaciju, koji se može razlikovati osobito s obzirom na ulogu koju ta osoba ima u javnom životu (presude od 13. svibnja 2014., Google Spain i Google, C‑131/12, EU:C:2014:317, t. 81. i od 24. rujna 2019., GC i dr. (Uklanjanje poveznica na osjetljive podatke), C‑136/17, EU:C:2019:773, t. 66.).

63

Konkretno, kada ispitanik ima ulogu u javnom životu, ta osoba mora pokazati veći stupanj tolerancije jer je neizbježno i svjesno izložena pogledu javnosti (vidjeti u tom smislu ESLJP, 6. listopada 2022., Khural i Zeynalov protiv Azerbajdžana, CE:ECHR:2022:1006JUD005506911, t. 41. i navedenu sudsku praksu).

64

Pitanje je li indeksirani sadržaj točan ili ne čini također relevantan element u okviru ocjene uvjeta primjene predviđenih u članku 17. stavku 3. točki (a) OUZP‑a kako bi se ocijenilo mogu li pravo na informiranje internetskih korisnika i sloboda izražavanja pružatelja sadržaja prevagnuti nad pravima podnositelja zahtjeva za uklanjanje poveznica.

65

U tom pogledu, kao što je to u biti istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 30. svojeg mišljenja, iako u određenim okolnostima pravo na slobodu izražavanja i informiranja može prevagnuti nad pravima na zaštitu privatnog života i zaštitu osobnih podataka, osobito kada ispitanik ima ulogu u javnom životu, taj se odnos u svakom slučaju obrće kada se barem dio informacija na koje se odnosi zahtjev za uklanjanje poveznica, a koji nije neznatan s obzirom na cijeli sadržaj, pokaže netočnim. Naime, u takvom slučaju, pravo na informiranje i pravo na dobivanje informacija ne mogu se uzeti u obzir jer ne mogu uključivati pravo širenja takvih informacija i pristupa njima.

66

Valja dodati da, iako je pitanje jesu li tvrdnje u indeksiranom sadržaju točne ili ne relevantno za primjenu članka 17. stavka 3. točke (a) OUZP‑a, valja razlikovati činjenične tvrdnje i vrijednosne sudove. Naime, iako se može dokazati istinitost prvih, istinitost drugih ne može se dokazati (vidjeti u tom smislu ESLJP, 23. travnja 2015., Morice protiv Francuske, CE:ECHR:2015:0423JUD002936910, t. 126.).

67

Nadalje, valja utvrditi, s jedne strane, je li, i ovisno o slučaju, u kojoj mjeri, na osobi koja je podnijela zahtjev za uklanjanje poveznica da podnese dokaze kako bi potkrijepila svoju tvrdnju o netočnosti informacija koje se nalaze u indeksiranom sadržaju i, s druge strane, treba li operator pretraživača sam nastojati razjasniti činjenice kako bi utvrdio jesu li navodno netočne informacije koje se u njemu nalaze točne ili ne.

68

Što se tiče, kao prvo, obveza osobe koja zahtijeva uklanjanje poveznica zbog netočnosti indeksiranog sadržaja, na toj je osobi da dokaže očitu netočnost informacija sadržanih u tom sadržaju ili barem jednog dijela tih informacija koji nije neznatan s obzirom na taj cijeli sadržaj. Međutim, kako bi se izbjeglo to da se toj osobi stavi prekomjeran teret koji može naštetiti korisnom učinku prava na uklanjanje poveznica, na njoj je samo da podnese dokaze za koje se, s obzirom na okolnosti predmetnog slučaja, od nje može razumno zahtijevati da ih istraži kako bi se dokazala ta očita netočnost. U tom pogledu ta osoba u načelu ne može biti dužna već u predsudskoj fazi, u prilog svojem zahtjevu za uklanjanje poveznica prema operatoru pretraživača, podnijeti sudsku odluku donesenu protiv urednika predmetne internetske stranice, čak i u obliku odluke o privremenoj pravnoj zaštiti. Naime, nametanje takve obveze navedenoj osobi imalo bi za učinak nerazuman teret za nju.

69

Što se tiče, kao drugo, obveza i odgovornosti operatora pretraživača, točno je da se on, kako bi provjerio može li sadržaj i dalje biti uključen u popis rezultata pretraživanja koje se provodi putem njegova pretraživača nakon zahtjeva za uklanjanje poveznica, mora temeljiti na svim predmetnim pravima i interesima kao i na svim okolnostima slučaja.

70

Međutim, u okviru ocjene uvjeta primjene predviđenih u članku 17. stavku 3. točki (a) OUZP‑a, taj operator ne može biti dužan imati aktivnu ulogu u istraživanju činjeničnih elemenata koji nisu potkrijepljeni zahtjevom za uklanjanje poveznica kako bi utvrdio osnovanost tog zahtjeva.

71

Stoga se predmetnom operatoru pretraživača prilikom obrade takvog zahtjeva ne može nametnuti obveza da istraži činjenice i da u tu svrhu organizira kontradiktornu razmjenu s pružateljem sadržaja u svrhu pribavljanja elemenata koji nedostaju u vezi s točnošću indeksiranog sadržaja. Naime, budući da bi operatora pretraživača obvezivala da sam pridonese dokazivanju je li indeksirani sadržaj točan ili ne, takva bi obveza tom operatoru nametala teret koji prelazi ono što se od njega može razumno očekivati u pogledu njegovih odgovornosti, nadležnosti i mogućnosti, u smislu sudske prakse navedene u točki 53. ove presude. Navedena bi obveza stoga podrazumijevala ozbiljnu opasnost od uklanjanja poveznica na sadržaj koji zadovoljava potrebu za legitimnim informacijama za koje postoji prevladavajući javni interes i da tako postane teško pronaći ga na internetu. U tom pogledu postojala bi stvarna opasnost od odvraćajućeg učinka na ostvarivanje slobode izražavanja i informiranja ako bi operator pretraživača takvo uklanjanje poveznica obavljao na gotovo sustavan način kako bi izbjegao snošenje troškova istraživanja činjenica koje su relevantne za utvrđivanje točnosti indeksiranog sadržaja.

72

Stoga je operator pretraživača dužan prihvatiti taj zahtjev za uklanjanje poveznica ako osoba koja je podnijela zahtjev za uklanjanje poveznica podnese relevantne i dovoljne dokaze koji mogu potkrijepiti njezin zahtjev i dokazati netočnost informacija iz indeksiranog sadržaja ili barem jednog dijela tih informacija koji nije neznatan s obzirom na cijeli taj sadržaj. Isto vrijedi i kada ispitanik podnese sudsku odluku protiv urednika internetske stranice koja se temelji na utvrđenju da su informacije sadržane u indeksiranom sadržaju, koje nisu neznatne s obzirom na cijeli sadržaj, barem na prvi pogled netočne.

73

Nasuprot tomu, ako iz dokaza koje je pružio ispitanik nije očito vidljivo da su te informacije u indeksiranom sadržaju netočne, operator pretraživača nije dužan u slučaju nepostojanja takve sudske odluke prihvatiti taj zahtjev za uklanjanje poveznica. Kada informacije o kojima je riječ mogu pridonijeti raspravi u općem interesu, s obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja, valja pridati osobitu važnost pravu na slobodu izražavanja i informiranja.

74

Valja dodati da bi, u skladu s onim što je izloženo u točki 65. ove presude, bilo također neproporcionalno provesti uklanjanje članaka, s posljedicom da je pristup svim tim člancima na internetu otežan, u situaciji u kojoj se pokaže da su netočne samo određene informacije manje važnosti s obzirom na cjelokupni sadržaj u tim člancima.

75

Naposljetku, valja pojasniti da, ako operator pretraživača ne postupi po zahtjevu za uklanjanje poveznica, ispitanik mora imati mogućnost obratiti se nadzornom tijelu ili sudskom tijelu radi provedbe nužnih provjera i nalaganja tom voditelju obrade odgovarajućih mjera (vidjeti u tom smislu presudu od 13. svibnja 2014., Google Spain i Google, C‑131/12, EU:C:2014:317, t. 77.). Naime, osobito je na sudskim tijelima da osiguraju odvagivanje suprotstavljenih interesa, s obzirom na to da su ona u najboljem položaju za provedbu složenog i dubinskog odvagivanja, koje uzima u obzir sve kriterije i elemente utvrđene relevantnom sudskom praksom Suda kao i Europskog suda za ljudska prava.

76

Međutim, u slučaju da je pokrenut upravni ili sudski postupak koji se odnosi na navodnu netočnost informacija sadržanih u indeksiranom sadržaju i da je o postojanju tog postupka upoznat predmetni operator pretraživača, na tom je operatoru da, osobito kako bi internetskim korisnicima dao i dalje relevantne i ažurirane informacije, u rezultatima pretraživanja doda upozorenje koje se odnosi na postojanje takvog postupka.

77

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 17. stavak 3. točku (a) OUZP‑a treba tumačiti na način da, u okviru odvagivanja koje valja provesti između prava iz članaka 7. i 8. Povelje, s jedne strane, i prava iz članka 11. Povelje, s druge strane, radi ispitivanja zahtjeva za uklanjanje poveznica koji je podnesen operatoru pretraživača i kojim se traži uklanjanje s popisa rezultata pretraživanja poveznice koja vodi na sadržaj koji sadržava tvrdnje koje osoba koja je podnijela zahtjev smatra netočnima, to uklanjanje poveznica nije podvrgnuto uvjetu da je pitanje točnosti indeksiranog sadržaja bilo riješeno barem privremeno u okviru tužbe koju je podnijela ta osoba protiv pružatelja sadržaja.

78

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev traži tumačenje članka 12. točke (b) i članka 14. prvog stavka točke (a) Direktive 95/46 kao i članka 17. stavka 3. točke (a) OUZP‑a. U tom pogledu pojašnjava da, iako je zahtjev da Google trajno ukloni poveznice na članke u glavnom postupku ratione temporis obuhvaćen OUZP‑om, zahtjev kojim se traži da Google prestane s prikazivanjem, u obliku minijatura, fotografija tužiteljâ u glavnom postupku sadržanih u članku od 4. lipnja 2015. obuhvaćen je ratione temporis Direktivom 95/46, s obzirom na to da te fotografije, za razliku od navedenih poveznica, više nisu bile prikazivane u Googleovom pretraživaču na datum stupanja na snagu OUZP‑a.

79

U tom smislu nije potrebno praviti razliku između odredaba Direktive 95/46 i odredaba OUZP‑a navedenih u drugom prethodnom pitanju jer za potrebe tumačenja koje treba dati Sud u ovom predmetu za sve te odredbe treba smatrati da imaju sličan doseg (vidjeti po analogiji presudu od 1. kolovoza 2022., Vyriausioji tarnybinės etikos komisija, C‑184/20, EU:C:2022:601, t. 58. i navedenu sudsku praksu).

80

Stoga, kako bi se dali korisni odgovori na drugo pitanje, valja ga ispitati ne samo s obzirom na Direktivu 95/46 nego i s obzirom na OUZP.

81

Google također izražava dvojbe u pogledu dopuštenosti drugog pitanja jer je problem koji ono ističe hipotetske naravi. Naime, prije svega, predmet glavnog postupka nije zahtjev za uklanjanje poveznica rezultata pretraživanja slika izvršenog na temelju imena tužiteljâ u glavnom postupku, nego zahtjev za opću zabranu prikazivanja minijatura koje odgovaraju fotografijama koje ilustriraju jedan od triju članaka o kojima je riječ u glavnom postupku. Nadalje, minijature više nisu dostupne na stranici g‑net od rujna 2017., a članci od 28. lipnja 2018. Naposljetku, Google je od 2018. uveo novu verziju svojeg pretraživača slika u kojoj se na stranici rezultata, ispod svake minijature, prikazuju skraćeni naslov internetske stranice na koju se konkretno upućuje kao i internetska adresa ili jedan njezin dio, u obliku dodatne poveznice.

82

Primjenom načela utvrđenih sudskom praksom Suda navedenom u točkama 41. i 42. ove presude, najprije valja utvrditi da u ovom slučaju iz spisa kojim Sud raspolaže ne proizlazi na očit način da tumačenje odredbi Direktive 95/46 i OUZP‑a, kako ga traži sud koji je uputio zahtjev u okviru ocjene osnovanosti zahtjeva za prestanak prikazivanja fotografija, nema veze sa stvarnošću ili predmetom spora u glavnom postupku.

83

Što se konkretno tiče činjenice da se fotografije i članci o kojima je riječ u glavnom postupku više ne pojavljuju na stranici g‑net, valja istaknuti da se, kao što je primijetio sud koji je uputio zahtjev, čini da je uklanjanje tog sadržaja samo privremeno, kao što o tome svjedoči napomena na stranici g‑net da „za sada” nije moguće pristupiti tim člancima. U tim okolnostima ne može se isključiti da ti članci u budućnosti neće ponovno postati dostupni na toj stranici i da Googleov pretraživač neće ponovno prikazati poveznice na njih, a to tim više jer Google i dalje smatra da je zahtjev za uklanjanje poveznica iz glavnog postupka neopravdan i jer ostaje pri svojem mišljenju da ga treba odbiti.

84

Uostalom, interes za odgovor Suda o tumačenju relevantnih odredbi Direktive 95/46 i OUZP‑a u okviru zahtjeva za prestanak prikazivanja, u obliku minijatura, fotografija o kojima je riječ u glavnom postupku ne može se dovesti u pitanje ni okolnošću, na koju se poziva Google, da tužitelji u glavnom postupku svoj zahtjev nisu ograničili na pretraživanja na temelju svojih imena ni činjenicom da je Google uveo novu verziju svojeg pretraživača slika u kojoj se na stranici rezultata, ispod svake minijature, prikazuju skraćeni naslov internetske stranice na koju se konkretno upućuje kao i internetska adresa ili jedan njezin dio, u obliku dodatne poveznice.

85

Naime, kao prvo, čak i pod pretpostavkom da zahtjev tužiteljâ u glavnom postupku da se prestane s prikazivanjem njihovih fotografija u obliku minijatura nije ograničen na pretraživanja izvršena na temelju njihovih imena, ipak ostaje činjenica da taj zahtjev obuhvaća prikazivanje koje proizlazi iz takvih pretraživanja. U tim se okolnostima ne može smatrati da tumačenje zatraženo na temelju tog drugog pitanja očito nema nikakve veze sa stvarnošću ili predmetom spora u glavnom postupku.

86

Kao drugo, što se tiče uvođenja dodatne poveznice u pretraživanju slika koja upućuje na internetsku stranicu njihove prvotne objave, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, na nacionalnim je sudovima da utvrde činjenice na temelju kojih treba riješiti spor u glavnom postupku i odlučiti u kojoj su mjeri naknadne promjene dotičnog pretraživača relevantne u tom pogledu.

87

Iz toga slijedi da je drugo pitanje dopušteno.

88

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 12. točku (b) i članak 14. prvi stavak točku (a) Direktive 95/46 kao i članak 17. stavak 3. točku (a) OUZP‑a tumačiti na način da u okviru odvagivanja koje treba provesti između prava iz članaka 7. i 8. Povelje, s jedne strane, i onih iz članaka 11. i 16. Povelje, s druge strane, radi ispitivanja zahtjeva za uklanjanje poveznica koji je podnesen operatoru pretraživača i kojim se traži da se iz rezultata pretraživanja slika koje je izvršeno na temelju imena fizičke osobe uklone fotografije prikazane u obliku minijatura na kojima se nalazi ta osoba, treba na odgovarajući način uzeti u obzir prvotni kontekst objave tih fotografija na internetu.

89

Tako postavljeno pitanje ulazi u okvir zahtjeva da se iz rezultata pretraživanja slika na temelju imena tužiteljâ u glavnom postupku uklone fotografije prikazane u obliku minijatura, koje prate članak objavljen na stranici g‑net 4. lipnja 2015. U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev osobito želi znati treba li u svrhu ocjene osnovanosti tog zahtjeva uzeti u obzir samo informativnu vrijednost minijatura kao takvih, u neutralnom kontekstu popisa rezultata, ili također treba uzeti u obzir prvotni kontekst objave fotografija, koji ne proizlazi iz samog prikazivanja minijatura u okviru popisa rezultata.

90

Uvodno valja utvrditi, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 53. svojeg mišljenja, da se na pretraživanja slika putem internetskog pretraživača na temelju imena osobe primjenjuju ista načela kao što su ona koja se primjenjuju na pretraživanja internetskih stranica i informacija koje su na njima sadržane. Sudska praksa Suda navedena u točkama 49. do 61. ove presude posljedično također vrijedi za obradu zahtjeva za uklanjanje poveznica kojim se iz rezultata pretraživanja slika traži uklanjanje fotografija prikazanih u obliku minijatura.

91

U tom pogledu najprije valja utvrditi da činjenica da se u rezultatima pretraživanja slika u obliku minijatura prikazuju fotografije fizičkih osoba u obliku minijatura čini obradu osobnih podataka u okviru koje je operator pretraživača u svojstvu „nadzornika” ili „voditelja” u smislu članka 2. točke (d) Direktive 95/46 odnosno članka 4. točke 7. OUZP‑a u okviru svojih odgovornosti, nadležnosti i mogućnosti odgovoran za poštovanje zahtjeva sadržanih u tim odredbama.

92

Nadalje, valja pojasniti da se postavljeno pitanje odnosi na poseban način pretraživanja slika koji nude određeni pretraživači, kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku, pomoću kojeg internetski korisnik može pretraživati informacije bilo koje vrste u obliku grafičkog sadržaja (fotografije, umjetničke slike, crteži, dijagrami, tablice itd.). Prilikom takvog pretraživanja pretraživač stvara popis rezultata sastavljen od minijatura koje poveznicom upućuju na internetske stranice na kojima se istodobno nalaze traženi pojmovi i grafički sadržaji prikazani na tom popisu.

93

U tom je pogledu presuđeno da, u mjeri u kojoj uključivanje u popis rezultata, prikazan nastavno na izvršenu pretragu o prezimenu osobe, internetske stranice i informacija koje su na njoj sadržane u vezi s tom osobom osjetno olakšava pristup tim informacijama svakom korisniku interneta koji pretražuje o osobi čiji se podaci obrađuju te može imati ključnu ulogu u širenju navedenih informacija, ono može predstavljati veće miješanje u temeljno pravo na privatnost osobe čiji se podaci obrađuju nego objavljivanje urednika te internetske stranice (presuda od 13. svibnja 2014., Google Spain i Google, C‑131/12, EU:C:2014:317, t. 87.).

94

To vrijedi tim više u slučaju prikazivanja fotografija ispitanika u obliku minijatura nakon pretraživanja na temelju imena jer to prikazivanje može činiti osobito veliko miješanje u prava na zaštitu privatnosti i osobnih podataka te osobe iz članaka 7. i 8. Povelje.

95

Naime, fotografija pojedinca jest jedno od glavnih obilježja njegove osobnosti jer odražava njegovu jedinstvenost i omogućuje da ga se razlikuje od drugih osoba. Pravo osobe na zaštitu svoje fotografije predstavlja jedan od uvjeta njezina osobnog razvoja te pretpostavlja kontrolu te osobe nad vlastitom fotografijom, koja obuhvaća mogućnost da ona odbije da se njezina fotografija širi. Iz toga slijedi da, iako sloboda izražavanja i informiranja nedvojbeno obuhvaća objavljivanje fotografija, zaštita prava osobe na privatni život u tom kontekstu ima posebnu važnost osobito s obzirom na to da se fotografijama mogu širiti izrazito osobne pa čak i intimne informacije o pojedincu ili njegovoj obitelji (vidjeti u tom smislu ESLJP, 7. veljače 2012., Von Hannover protiv Njemačke, CE:ECHR:2012:0207JUD004066008, t. 95., 96. i 103. i navedenu sudsku praksu).

96

Prema tome, kada je operatoru pretraživača podnesen zahtjev za uklanjanje poveznica s ciljem uklanjanja iz rezultata pretraživanja slika izvršenog na temelju imena osobe fotografija prikazanih u obliku minijatura koje prikazuju tu osobu, on mora provjeriti je li prikazivanje predmetnih fotografija nužno za ostvarivanje prava na slobodu informiranja internetskih korisnika koji su potencijalno zainteresirani za pristup tim fotografijama putem takvog pretraživanja, koja je zaštićena člankom 11. Povelje (vidjeti po analogiji presudu od 24. rujna 2019., GC i dr. (Uklanjanje poveznica na osjetljive podatke), C‑136/17, EU:C:2019:773, t. 66.).

97

U tom pogledu doprinos raspravi od općeg interesa bitan je element koji treba uzeti u obzir pri odvagivanju suprotstavljenih temeljnih prava, kako bi se ocijenilo trebaju li prevagnuti prava ispitanika na poštovanje njegova privatnog života i na zaštitu njegovih osobnih podataka ili pak prava na slobodu izražavanja i informiranja.

98

Međutim, budući da pretraživač prikazuje fotografije ispitanika izvan konteksta u kojem su objavljene na internetskoj stranici na koju se upućuje, najčešće kako bi se ilustrirali tekstualni elementi koje ta stranica sadržava, valja utvrditi treba li taj kontekst ipak uzeti u obzir prilikom odvagivanja suprotstavljenih prava i interesa koje treba provesti.

99

U tom okviru, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 54. svojeg mišljenja, pitanje mora li navedena ocjena uključivati i sadržaj internetske stranice na kojoj se nalazi fotografija za koju se traži uklanjanje prikaza u obliku minijature ovisi o predmetu i naravi obrade o kojoj je riječ.

100

Što se tiče, kao prvo, predmeta obrade o kojoj je riječ, valja istaknuti da objava fotografija kao neverbalnog sredstva komunikacije može imati snažniji utjecaj na internetske korisnike nego tekstualne objave. Naime, fotografije su kao takve važno sredstvo za privlačenje pažnje internetskih korisnika i mogu stvoriti interes za pristup člancima koje ilustriraju. Međutim, osobito zbog okolnosti da se fotografije često mogu tumačiti na više načina, njihovo prikazivanje na popisu rezultata pretraživanja kao minijatura može, u skladu s onim što je istaknuto u točki 95. ove presude, dovesti do osobito ozbiljnog miješanja u pravo ispitanika na zaštitu njegova ugleda, što treba uzeti u obzir u okviru odvagivanja između suprotstavljenih prava i interesa.

101

Stoga se različito odvagivanje suprotstavljenih prava i interesa nameće ovisno o tome je li riječ, s jedne strane, o člancima s fotografijama koje je objavio urednik internetske stranice i koje, umetnute u svoj izvorni kontekst, ilustriraju informacije u tim člancima i mišljenja koja su u njima iznesena i, s druge strane, o fotografijama koje u obliku minijatura na popisu rezultata prikazuje operator pretraživača izvan konteksta u kojem su one objavljene na izvornoj internetskoj stranici.

102

U tom pogledu valja podsjetiti na to da ne samo da se razlog koji opravdava objavu osobnog podatka na internetskoj stranici ne podudara nužno s razlogom koji se primjenjuje na aktivnost pretraživačâ nego, čak i kad je to slučaj, može postojati razlika u odvagivanju dotičnih prava i interesa koje treba provesti, ovisno o tome radi li se o obradi koju izvršava operator pretraživača ili urednik te internetske stranice, s obzirom na to da, s jedne strane, legitimni interesi koji opravdavaju te obrade mogu biti različiti i, s druge strane, posljedice navedenih obrada na ispitanika i posebno njegovu privatnost nisu nužno iste (presuda od 13. svibnja 2014., Google Spain i Google, C‑131/12, EU:C:2014:317, t. 86.).

103

Što se tiče, kao drugo, naravi obrade koju provodi operator pretraživača, valja utvrditi, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 55. svojeg mišljenja, da preuzimanjem fotografija fizičkih osoba objavljenih na internetu i njihovim odvojenim prikazivanjem, u rezultatima pretraživanja slika u obliku minijatura, operator pretraživača nudi uslugu u okviru koje provodi obradu osobnih podataka koja je samostalna i zasebna u odnosu na obradu koju provodi urednik internetske stranice s koje su preuzete fotografije te na postavljanje poveznica koje vode do te stranice za koje je takav operator također odgovoran.

104

Slijedom toga, potrebna je samostalna ocjena aktivnosti operatora pretraživača koja se sastoji od prikazivanja rezultata pretraživanja slika u obliku minijatura, s obzirom na to da dodatno zadiranje u temeljna prava koje proizlazi iz takve aktivnosti može biti osobito intenzivno zbog skupljanja, prilikom pretraživanja na temelju imena, svih informacija koje se odnose na ispitanika dostupnih na internetu. U okviru te samostalne ocjene valja uzeti u obzir činjenicu da je prikazivanje fotografija u obliku minijatura na internetu samo po sebi rezultat koji traži internetski korisnik, neovisno o svojoj naknadnoj odluci o tome hoće li pristupiti izvornoj internetskoj stranici.

105

Valja dodati da takvo posebno odvagivanje, koje uzima u obzir samostalnu prirodu obrade koju provodi operator pretraživača, ne dovodi u pitanje moguću relevantnost tekstualnih elemenata koji mogu izravno pratiti prikaz fotografije na popisu rezultata pretraživanja, s obzirom na to da takvi elementi mogu pojasniti informativnu vrijednost te fotografije za javnost i stoga utjecati na odvagivanje relevantnih prava i interesa.

106

U ovom slučaju iz utvrđenja sadržanih u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da, iako fotografije tužiteljâ u glavnom postupku u kontekstu članka od 4. lipnja 2015., čiji su dio, pridonose širenju informacija i mišljenja koja su u njemu izražena, te iste fotografije, izvan tog konteksta, ako se pojavljuju samo u obliku minijatura na popisu rezultata prikazanom nakon pretraživanja putem pretraživača, imaju neznatnu informativnu vrijednost. Iz toga slijedi da, ako bi zahtjev za uklanjanje poveznica na taj članak trebalo odbiti jer sloboda izražavanja i informiranja treba imati prednost pred pravima tužiteljâ u glavnom postupku na poštovanje njihova privatnog života i zaštitu njihovih osobnih podataka, ta okolnost ne bi trebala dovesti u pitanje ishod zahtjeva za uklanjanje tih fotografija koje se prikazuju u obliku minijatura na popisu rezultata.

107

Suprotno tomu, ako bi se prihvatio zahtjev za uklanjanje poveznica na članak od 4. lipnja 2015., trebalo bi ukloniti prikazivanje fotografija sadržanih u njemu u obliku minijatura. Naime, u slučaju zadržavanja tog prikazivanja, koristan učinak uklanjanja poveznica na članak bio bi doveden u pitanje jer bi internetski korisnici i dalje imali pristup tom članku u cijelosti, i to putem poveznica koje minijature sadržavaju na internetsku stranicu na kojoj je objavljen članak iz kojeg su potekle.

108

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članak 12. točku (b) i članak 14. prvi stavak točku (a) Direktive 95/46 kao i članak 17. stavak 3. točku (a) OUZP‑a treba tumačiti na način da u okviru odvagivanja koje treba provesti između prava iz članaka 7. i 8. Povelje, s jedne strane, i prava iz članka 11. Povelje, s druge strane, radi ispitivanja zahtjeva za uklanjanje poveznica koji je podnesen operatoru pretraživača i kojim se traži da se iz rezultata pretraživanja slika koje je izvršeno na temelju imena fizičke osobe uklone fotografije prikazane u obliku minijatura na kojima se nalazi ta osoba, treba uzeti u obzir informativnu vrijednost tih fotografija neovisno o kontekstu njihove objave na internetskoj stranici iz koje su izdvojene, ali uzimajući u obzir sve tekstualne elemente koji izravno prate prikazivanje tih fotografija u rezultatima pretraživanja i koji mogu pojasniti njihovu informativnu vrijednost.

109

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (veliko vijeće) odlučuje: