–

za Bundesverband der Verbraucherzentralen und Verbraucherverbände – Verbraucherzentrale Bundesverband eV, P. Wassermann, Rechtsanwalt,

–

za Dr. August Oetker Nahrungsmittel KG, C. Konnertz‑Häußler, Rechtsanwältin,

–

za Europsku komisiju, C. Hödlmayr i B. Rous Demiri, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 31. stavka 3. drugog podstavka te članka 33. stavka 2. drugog podstavka Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 (SL 2011., L 304, str. 18.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 20., str. 168. i ispravci SL 2015., L 326, str. 73. i SL 2016., L 266, str. 7.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Bundesverbanda der Verbraucherzentralen und Verbraucherverbände – Verbraucherzentrale Bundesverband eV (Savezna unija potrošačkih organizacija i udruga, Njemačka, u daljnjem tekstu: BVV) i društva Dr. August Oetker Nahrungsmittel KG (u daljnjem tekstu: Dr. Oetker) kojim se zahtijeva da se tom društvu naloži da označivanje hranjivih vrijednosti na prednjoj strani ambalaže žitnih pahuljica uskladi sa zahtjevima iz Uredbe br. 1169/2011.

3

U uvodnim izjavama 35., 37. i 41. Uredbe br. 1169/2011 navodi se:

[…]

[…]

4

Članak 9. te uredbe, naslovljen „Popis obveznih podataka”, u stavku 1. propisuje:

„U skladu s člancima 10. do 35. te vodeći računa o iznimkama iz ovog Poglavlja, obvezno treba navesti sljedeće podatke:

[…]

(l) nutritivna deklaracija.”

5

Članak 30. te uredbe, naslovljen „Sadržaj”, propisuje:

„1.   Obvezna nutritivna deklaracija sadrži sljedeće podatke:

[…]

3.   Ako označivanje pretpakirane hrane uključuje obveznu nutritivnu deklaraciju iz stavka 1., u njoj se mogu ponoviti sljedeći podaci:

4.   Ako označivanje proizvoda iz članka 16. stavka 4. sadrži nutritivnu deklaraciju, tada iznimno od članka 36. stavka 1. može biti navedena samo energetska vrijednost.

5.   Ne dovodeći u pitanje članak 44. i odstupajući od članka 36. stavka 1., ako označivanje proizvoda iz članka 44. stavka 1. sadrži nutritivnu deklaraciju, tada mogu biti navedeni samo:

[…]”

6

Člankom 31. iste uredbe, naslovljenim „Izračun”, u stavku 3. predviđa se:

„Energetska vrijednost i količine hranjivih tvari iz članka 30. stavaka 1. do 5. odgovaraju onima u hrani u prodaji.

Prema potrebi se informacije mogu odnositi na hranu nakon pripreme, pod uvjetom da su upute za pripremu dovoljno detaljne i da se informacije odnose na hranu pripremljenu za konzumaciju.”

7

Člankom 32. Uredbe br. 1169/2011, naslovljenim „Izražavanje na 100 g ili 100 ml”, u stavku 2. predviđa se:

„Energetska vrijednost i količine hranjivih tvari iz članka 30. stavaka 1. do 5. izražavaju se na 100 g ili 100 ml.”

8

Člankom 33. te uredbe, naslovljenim „Izražavanje po obroku ili po jedinici konzumacije”, u stavcima 1 i 2. predviđa se:

„1.   U sljedećim se slučajevima energetska vrijednost i količine hranjivih tvari iz članka 30. stavaka 1. do 5. mogu izraziti po obroku i/ili jedinici konzumacije koju potrošač može lako prepoznati, pod uvjetom da su obroci ili jedinica konzumacije kvantificirani na etiketi i da je na ambalaži naveden broj obroka ili jedinica konzumacije:

2.   Iznimno od članka 32. stavka 2., u slučajevima iz članka 30. stavka 3. točke (b) količina hranjivih tvari i/ili postotak preporučenoga unosa iz dijela B. Priloga XIII. mogu se izraziti samo po obroku ili jedinici konzumacije.

Kada su količine hranjivih tvari izražene samo po obroku ili jedinici konzumacije u skladu s prvim podstavkom, energetska vrijednost se izražava na 100 g ili 100 ml i po obroku ili jedinici konzumacije.”

9

Dr. Oetker njemačko je poduzeće za poslovanje hranom koje proizvodi i prodaje žitne pahuljice pod nazivom „Dr. Oetker Vitalis Knuspermüsli Schoko+Keks” (hrskave žitne pahuljice s čokoladom i keksima). Ambalaža tog proizvoda sastoji se od kartonske kutije u obliku kvadra.

10

Na toj se ambalaži navode sljedeće nutritivne deklaracije:

11

BVV je opomenuo društvo Dr. Oetker da se u pogledu oglašavanja proizvoda iz točaka 9. i 10. ove presude uskladi s pravilima o nutritivnoj deklaraciji predviđenima Uredbom br. 1169/2011. Naime, prema mišljenju BVV‑a, Dr. Oetker povrijedio je članak 33. te uredbe, u vezi s njezinim člancima 30. i 32., jer se energetska vrijednost na prednjoj strani ambalaže predmetnog proizvoda ne navodi po obroku proizvoda u prodaji, nego samo po obroku proizvoda nakon pripreme.

12

Budući da je ta opomena ostala bez učinka, BVV je podnio tužbu Landgerichtu Bielefeld (Zemaljski sud u Bielefeldu, Njemačka), koji je tu tužbu prihvatio presudom od 8. kolovoza 2018. Budući da je Dr. Oetker podnio žalbu, Oberlandesgericht Hamm (Visoki zemaljski sud u Hammu, Njemačka) ukinuo je presudom od 13. lipnja 2019. tu presudu te je odbio BVV‑ovu tužbu.

13

BVV je podnio prijedlog za reviziju Bundesgerichtshofu (Savezni vrhovni sud, Njemačka), sudu koji je uputio zahtjev, protiv presude Oberlandesgerichta Hamm (Visoki zemaljski sud u Hammu).

14

Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, ishod te revizije ovisi o tome treba li članak 31. stavak 3. i članak 33. stavak 2. Uredbe br. 1169/2011 tumačiti na način da je, u slučaju poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, zabranjeno oglašavati na prednjoj strani ambalaže informacije o hranjivoj vrijednosti po obroku hrane nakon pripreme a da se dodatno ne izrazi energetska vrijednost na 100 g hrane u prodaji.

15

U tim je okolnostima Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

16

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 31. stavak 3. drugi podstavak Uredbe br. 1169/2011 tumačiti na način da se ta odredba primjenjuje samo na hranu koja zahtijeva pripremu da bi se konzumirala, a može se pripremiti na unaprijed određen način.

17

U ovom slučaju proizvod o kojem je riječ u glavnom postupku može se pripremiti na različite načine, to jest osobito dodavanjem mlijeka, jogurta, svježeg sira, voćnog soka, voća, marmelade ili meda. Također se može konzumirati bez ikakve pripreme.

18

Prema tome, od Suda se traži da odluči mogu li se, u slučaju kada postoje različiti načini pripreme hrane, nutritivne deklaracije koje se dobrovoljno ponavljaju na prednjem dijelu pakiranja odnositi samo na jedan način pripreme.

19

U skladu s člankom 31. stavkom 3. drugim podstavkom Uredbe br. 1169/2011, te se informacije „[p]rema potrebi” mogu odnositi na „hranu nakon pripreme” umjesto na „hranu u prodaji”, „pod uvjetom da su upute za pripremu dovoljno detaljne i da se informacije odnose na hranu pripremljenu za konzumaciju”.

20

Tumačenje te odredbe, koja ne sadržava nikakvo izravno upućivanje na pravo država članica radi utvrđenja svojeg smisla i dosega, treba odrediti uzimajući u obzir ne samo njezin tekst nego i kontekst i cilj koji se želi postići propisom o kojem je riječ (vidjeti u tom smislu presudu od 16. srpnja 2020., AFMB i dr., C‑610/18 , EU:C:2020:565, t. 50.).

21

Kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 45., 49. i 50. svojeg mišljenja, doslovno i kontekstualno tumačenje nisu odlučujuća za pitanje odnosi li se članak 31. stavak 3. drugi podstavak Uredbe br. 1169/2011 samo na hranu koja se može pripremiti samo na jedan unaprijed određen način ili također i na hranu koja se može pripremiti na različite načine, osobito s pomoću različitih sastojaka koji joj se dodaju. Naime, osim činjenice da tekst te odredbe ne sadržava elemente koji omogućuju davanje jasnog i nedvosmislenog odgovora na to pitanje, Uredba br. 1169/2011 ne sadržava nikakvu odredbu o izračunu i prezentaciji nutritivnih deklaracija koje se moraju nalaziti na prednjoj strani ambalaže.

22

Stoga se tek s obzirom na teleološko tumačenje mogu pronaći elementi odgovora kad je riječ, osobito, o smislu koji treba pridati izrazu „prema potrebi” iz članka 31. stavka 3. drugog podstavka Uredbe br. 1169/2011.

23

Kad je riječ o cilju članka 31. stavka 3. drugog podstavka Uredbe br. 1169/2011, on se treba procijeniti u odnosu na svrhu te odredbe i ciljeve dotičnog propisa, koji uključuju, kako je to Sud već istaknuo, osiguranje visoke razine zaštite potrošača u području informiranja o hrani, uzimajući u obzir razlike u percepciji potrošača (vidjeti u tom smislu presudu od 1. listopada 2020., Groupe Lactalis, C‑485/18, EU:C:2020:763, t. 43. i navedenu sudsku praksu).

24

Kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 52. svojeg mišljenja, iz uvodnih izjava 35. i 41. Uredbe br. 1169/2011 proizlazi da je cilj njezina članka 31. olakšati usporedbu hrane i informiranje potrošača.

25

Naime, navedenom se uvodnom izjavom 35. utvrđuje da odredbe koje se odnose na nutritivnu deklaraciju koja se navodi na količinu od 100 g ili 100 ml imaju za cilj „lakš[e] uspoređivanj[e] proizvoda u ambalaži različite veličine”. U toj se uvodnoj izjavi usto pojašnjava da su dopušteni „dodatni navodi po obroku”, „uz navođenje vrijednosti za 100 g ili 100 ml”, „prema potrebi”, „ako je hrana pretpakirana i ako su navedeni pojedinačni obroci ili jedinice konzumacije”.

26

Što se tiče uvodne izjave 41., ona predviđa da bi informacije o hranjivim vrijednostima „trebale […] biti jednostavne i lako razumljive kako bi bile interesantne potrošačima i ispunile svrhu informiranja radi koje su one i uvedene”. Iz te uvodne izjave također proizlazi da se „na dobrovoljnoj […] osnovi najvažnije tvari na nutritivnoj deklaraciji mogu ponoviti u glavnom vidnom polju kako bi se potrošačima pomoglo da prilikom kupnje hrane lako uoče ključne informacije o hranjivim vrijednostima”.

27

Iz tih elemenata proizlazi da, kada se, kao u ovom slučaju, hrana može pripremiti na različite načine, informacije o energetskoj vrijednosti i količinama hranjivih tvari hrane nakon pripreme u skladu s prijedlogom proizvođača ne omogućuju usporedbu s odgovarajućom hranom drugih proizvođača, s obzirom na to da je izračun energetske vrijednosti i količine hranjivih tvari proizvoda koji se može pripremiti na različite načine po definiciji nesiguran i nužno se mijenja prema načinu pripreme.

28

Neusporedivost se ne može nadomjestiti ni činjenicom da su vrijednosti jednog obroka navedene drugdje na pakiranju, s vrijednostima za 100 g proizvoda u prodaji. Kao što je to Sud istaknuo u svojoj presudi od 4. lipnja 2015., Bundesverband der Verbraucherzentralen und Verbraucherverbände (C‑195/14, EU:C:2015:361, t. 38. do 40.), okolnost da se popis sastojaka nalazi na ambalaži dotičnog proizvoda sama po sebi ne isključuje mogućnost da označivanje tog proizvoda i način na koji je ono izvršeno mogu dovesti kupca u zabludu. Po analogiji, izolirane informacije koje se nalaze na prednjem dijelu pakiranja ne omogućuju usporedbu proizvoda i dodatne deklaracije koje se nalaze drugdje na pakiranju s različitim referentnim količinama jednostavno mogu zbuniti potrošača u pogledu usporedivosti s drugim proizvodima.

29

To je tumačenje, osim toga, potvrđeno uvodnom izjavom 37. Uredbe br. 1169/2011, prema kojoj je potrebno osigurati da krajnji potrošač lako razumije informacije na oznaci kako bi mu se pružila osnova za donošenje informirane odluke.

30

Stoga hranu koja se može pripremiti na različite načine treba isključiti iz područja primjene članka 33. stavka 2. drugog podstavka Uredbe br. 1169/2011.

31

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na prvo prethodno pitanje valja odgovoriti da članak 31. stavak 3. drugi podstavak Uredbe br. 1169/2011 treba tumačiti na način da se ta odredba primjenjuje samo na hranu koja zahtijeva pripremu i za koju je unaprijed određena samo jedna uputa za pripremu.

32

Uzimajući u obzir odgovor na prvo pitanje, na drugo pitanje nije potrebno odgovoriti.

33

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (osmo vijeće) odlučuje:

Članak 31. stavak 3. drugi podstavak Uredbe br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 treba tumačiti na način da se ta odredba primjenjuje samo na hranu koja zahtijeva pripremu i za koju je unaprijed određena samo jedna uputa za pripremu.