C_1998221HR.01000201.xml

sastavljena na temelju članka K.3 Ugovora o Europskoj uniji o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima

POZIVAJUĆI SE na Akt Vijeća od 28. svibnja 1998. o sastavljanju na temelju članka K.3 Ugovora o Europskoj uniji Konvencije o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima,

ŽELEĆI utvrditi pravila kojima se utvrđuje nadležnost sudova država članica u pogledu postupaka koji se odnose na rastavu braka, sudski razvod i poništenje braka,

SVJESNE važnosti utvrđivanja pravila o nadležnosti u pogledu roditeljske odgovornosti za djecu oba bračna druga tijekom postupaka kojima se rastavlja ili oslabljuje bračna veza,

ŽELEĆI osigurati pojednostavnjenje formalnosti kojima se uređuje priznavanje i izvršenje takvih sudskih odluka na europskom području,

IMAJUĆI U VIDU načela na kojima se temelji Konvencija o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, potpisana u Bruxellesu 27. rujna 1968.,

BUDUĆI da se člankom K.3 stavkom 2. točkom (c) Ugovora o Europskoj uniji predviđa da konvencije sastavljene na temelju članka K.3 tog Ugovora mogu odrediti da je Sud Europskih zajednica nadležan za tumačenje njihovih odredaba, sukladno dogovorima koje one mogu utvrditi,

2. Ostali postupci koji su službeno priznati u državama članicama smatraju se jednakima sudskim postupcima. Pojam „sud” obuhvaća sva tijela koja su nadležna u ovim predmetima u državama članicama.

1. U predmetima koji se odnose na rastavu braka, sudski razvod ili poništenja braka, nadležnost imaju sudovi države članice:

2. Svaka država članica određuje u izjavi koju daje prilikom obavijesti iz članka 47. stavka 2. hoće li primjenjivati kriterij državljanstva ili prebivališta iz stavka 1.

3. U smislu ove Konvencije, „prebivalište” ima isto značenje koje ima u pravnim sustavima Ujedinjene Kraljevine i Irske.

1. Sudovi države članice koji provode svoju nadležnost na temelju članka 2. u pogledu zahtjeva za rastavu braka, sudski razvod ili poništenje braka nadležni su za odlučivanje u predmetu koji se odnosi na roditeljsku odgovornost za dijete oba bračna druga, u slučaju kada dijete ima uobičajeno boravište u toj državi članici.

2. U slučaju kada dijete nema uobičajeno boravište u državi članici iz stavka 1., sudovi te države nadležni su za odlučivanje u takvom predmetu ako dijete ima uobičajeno boravište u jednoj od država članica te

Sudovi koju su nadležni u smislu članka 3. provode svoju nadležnost sukladno Haškoj konvenciji od 25. listopada 1980. o građanskim aspektima međunarodne otmice djece, a posebno njezinim člancima 3. i 16.

Sud pred kojim je postupak u tijeku na temelju članaka 2. i 4. također je nadležan za razmatranje protutužbe, u mjeri u kojoj ista spada u područje primjene ove Konvencije.

Ne dovodeći u pitanje članak 2., sud države članice koji je donio odluku o sudskom razvodu također je nadležan za pretvaranje te odluke u rastavu braka, ako pravo te države članice to omogućuje.

može biti tužen u drugoj državi članici isključivo u skladu s člancima od 2. do 6.

1. U slučaju kada niti jedan sud države članice nije nadležan u skladu s člancima od 2. do 6., nadležnost se utvrđuje u svakoj državi članici pravom te države.

2. Protiv tuženika koji nema uobičajeno boravište i nije državljanin niti ima svoje prebivalište na državnom području države članice u smislu članka 2. stavka 2. svaki državljanin države članice koji ima uobičajeno boravište na državnom području druge države članice može, kao državljani te države, iskoristiti pravila nadležnosti koja se primjenjuju u toj državi.

U slučaju kada se na sudu države članice pokrene predmet za koji sud nije nadležan sukladno ovoj Konvenciji i za koji je sud druge države članice nadležan na temelju ove Konvencije, sud se sam po službenoj dužnosti oglašava nenadležnim.

1. U slučaju kada se tuženik ne pojavi pred sudom, nadležni sud obustavlja postupak dok se ne utvrdi da je tuženik mogao primiti pismeno kojim se pokreće postupak ili pismeno iste vrste pravodobno da može organizirati svoju obranu ili da su se u tu svrhu poduzeli svi potrebni koraci.

2. Odredba članka 19. Konvencije od 26. svibnja 1997. dostavi sudskih i izvansudskih pismena u državama članicama Europske unije u građanskim i trgovačkim stvarima primjenjuje se umjesto odredaba stavka 1., ako se pismeno kojim se pokreće postupak mora dostaviti u inozemstvo u skladu s tom Konvencijom.

1. U slučaju kada se pokrenu postupci koji uključuju isti povod za tužbu između istih stranaka pred sudovima različitih država članica, sud na kojem je drugom pokrenut postupak po službenoj dužnosti obustavlja postupak dok se ne utvrdi nadležnost suda na kojem je prvom pokrenut postupak.

2. U slučaju kada se pokrenu sudski postupci za rastavu braka, sudski razvod ili poništenje braka koji ne uključuju isti povod za tužbu između istih stranaka pred sudovima različitih država članica, sud na kojem je drugom pokrenut postupak po službenoj dužnosti obustavlja postupak dok se ne utvrdi nadležnost suda na kojem je prvom pokrenut postupak.

3. U slučaju kada se utvrdi nadležnost suda na kojem je prvom pokrenut postupak, sud na kojem je drugom pokrenut postupak oglašava se nenadležnim u korist tog suda.

U tome slučaju, stranka koja je podnijela predmetnu tužbu sudu na kojem je drugom pokrenut postupak, može tu tužbu podnijeti sudu na kojem je prvom pokrenut postupak.

U žurnim slučajevima, odredbe ove Konvencije ne sprečavaju sudove države članice da donesu privremene, uključujući i zaštitne, mjere u pogledu osoba ili imovine u toj državi koje su raspoložive u skladu s pravom te države članice, čak i ako je, sukladno ovoj Konvenciji, sud druge države članice nadležan u pogledu suštine pitanja.

1. Za potrebe ove Konvencije, „sudska odluka” znači rastava braka, sudski razvod ili poništenje braka koje je izrekao sud države članice, kao i sudsku odluku s obzirom na roditeljsku odgovornost bračnih drugova donesenu tijekom takvih bračnih sporova, neovisno o nazivu odluke, uključujući odluku, nalog ili rješenje.

2. Odredbe ove glave također se primjenjuju na utvrđivanje iznosa troškova i izdataka postupka na temelju ove Konvencije i na izvršenje bilo kojeg naloga koji se odnosi na takve troškove i izdatke.

3. Za potrebe provedbe ove Konvencije, isprave koje su formalno sastavljene ili registrirane kao javne isprave i koje su izvršne u jednoj državi članici, kao i također nagodbe koje je odobrio sud tijekom postupka i koje su izvršne u državi članici u kojoj su sklopljene priznaju se i proglašavaju izvršnima pod istim uvjetima kao i sudske odluke iz stavka 1.

1. Sudska odluka koja je donesena u jednoj državi članici priznaje se u drugoj državi članici bez potrebe provođenja ikakvog posebnog postupka.

2. Posebno, i ne dovodeći u pitanje stavak 3., nikakav poseban postupak nije potreban za ažuriranje evidencija o građanskom statusu države članice na temelju sudske odluke koja se odnosi na rastavu braka, sudski razvod ili poništenje braka donesene u drugoj državi članici, te protiv koje, u skladu s pravom te države članice, nije moguće ulagati daljnje žalbe.

3. Svaka zainteresirana strana može, u skladu s postupcima predviđenim u odjeljcima 2. i 3. ove glave, podnijeti zahtjev za donošenje odluke da se sudska odluka prizna ili ne.

4. U slučaju kada se priznavanje sudske odluke javlja kao prethodno pitanje pred sudom države članice, taj sud može odlučiti o tom pitanju.

1. Sudska odluka koja se odnosi na rastavu braka, sudski razvod ili poništenje braka ne priznaje se:

2. Sudska presuda s obzirom na roditeljsku odgovornost bračnih drugova donesena tijekom bračnih sporova kako je navedeno u članku 13. ne priznaje se:

2. Prilikom ispitivanja razloga sudske odluke u predmetu iz stavka 1., sud kojem je podnesen zahtjev vezan je činjeničnim stanjem na kojem sud države članice temelji svoju odluku.

3. Ne dovodeći u pitanje stavak 1., nadležnost suda države članice podrijetla ne može se preispitivati. Ispitivanje javnog poretka iz članka 15. stavka 1. točke (a) i stavka 2. točke (a) ne smije se primjenjivati na pravila u vezi s nadležnošću određenom u člancima od 2. do 8.

Priznavanje sudske odluke koja se odnosi na rastavu braka, sudski razvod ili poništenje braka ne može se odbiti zbog toga što pravo države članice u kojoj se takvo priznavanje traži ne dozvoljava rastavu braka, sudski razvod ili poništenje braka na temelju istih činjenica.

Ni u kojem slučaju sudska odluka ne smije se preispitivati u pogledu sadržaja.

1. Sud države članice u kojoj se traži priznavanje sudske odluke koja je donesena u drugoj državi članici može obustaviti postupak ako je redovni pravni lijek podnesen protiv te sudske odluke.

2. Sud države članice u kojoj se traži priznavanje sudske odluke donesene u Irskoj ili Ujedinjenoj Kraljevini može obustaviti postupak ako je izvršenje obustavljeno u državi članici podrijetla zbog žalbe.

1. Sudska odluka koja se odnosi na izvršavanje roditeljske odgovornosti u pogledu djeteta obje stranke, a koja je donesena u državi članici i koja je izvršna u toj državi članici, izvršava se u drugoj državi članici u slučaju kada se, na zahtjev svake zainteresirane strane, proglasi izvršnom u toj državi članici.

2. Međutim, u Ujedinjenoj Kraljevini, takva se odluka izvršava u Engleskoj i Walesu, u Škotskoj ili u Sjevernoj Irskoj u slučaju kada je, na zahtjev svake zainteresirane strane, evidentirana za izvršenje u tom dijelu Ujedinjene Kraljevine.

3. U odnosu na postupke iz članka 14. stavka 3., nadležnost lokalnih sudova utvrđuje se unutarnjim pravom države članice u kojoj se vode postupci za priznavanje, odnosno nepriznavanje.

1. Postupak za izradu zahtjeva uređen je pravom države članice u kojoj se traži izvršenje.

2. Podnositelj zahtjeva mora dati adresu za dostavu na području nadležnosti suda kojem se zahtjev podnosi. Međutim, ako pravo države članice u kojoj se traži izvršenje ne predviđa navođenje takve adrese, podnositelj zahtjeva imenuje zastupnika ad litem.

1. Sud kojem je podnesen zahtjev donosi odluku bez odgađanja. Osoba protiv koje se traži izvršenje u ovoj fazi postupka nema pravo podnošenja bilo kakvih podnesaka na zahtjev.

2. Zahtjev se može odbiti samo na temelju razloga navedenih u člancima 15. i 16.

3. Ni u kojem slučaju sudska odluka ne smije se preispitivati u pogledu sadržaja.

Odgovarajući sudski službenik bez odgađanja obavješćuje podnositelja zahtjeva o odluci donesenoj u vezi sa zahtjevom, u skladu s postupkom utvrđenim pravom države članice u kojoj se traži izvršenje.

1. Ako se odobri izvršenje, osoba protiv koje se traži izvršenje može se žaliti protiv odluke u roku od mjesec dana od dostave iste.

2. Ako navedena osoba ima uobičajeno boravište u državi članici različitoj od one u kojoj je donesena odluka kojom se odobrava izvršenje, rok za žalbu je dva mjeseca, a počinje teći danom dostave, bilo osobi protiv koje se traži izvršenje ili u mjestu njezinog boravišta. Nije dozvoljeno produljenje roka zbog udaljenosti.

1. Žalba protiv sudske odluke kojom se dozvoljava izvršenje ulaže se, u skladu s pravilima kojima se uređuje postupak u proturječnim predmetima:

1. Sud kojem je podnesena žalba može, na zahtjev podnositelja žalbe, obustaviti postupak ako je protiv sudske odluke podnesen redovni pravni lijek u državi članici podrijetla ili ako rok za podnošenje takvog pravnog lijeka još nije istekao. U potonjem slučaju, sud može pobliže odrediti rok u kojem je pravni lijek potrebno podnijeti.

2. U slučaju kada je sudska odluka donesena u Irskoj ili Ujedinjenoj Kraljevini, bilo koji oblik pravnog lijeka dostupan u državi članici podrijetla smatra se redovnim pravnim lijekom u smislu stavka 1.

2. Osoba protiv koje se traži izvršenje poziva se da se pojavi pred žalbenim sudom. Ako se navedena osoba ne pojavi, primjenjuju se odredbe članka 10.

Sudska odluka donesena o žalbi predviđena u članku 28. može biti pobijena samo:

1. U slučaju kada je odluka donesena u pogledu nekoliko predmeta, a izvršenje se ne može odobriti za njih sve, sud odobrava izvršenje jednog ili više predmeta.

1. Podnositelj zahtjeva koji je u državi članici podrijetla koristio potpunu ili djelomičnu pravnu pomoć ili izuzeće od troškova ili izdataka ima pravo, u postupcima predviđenima u člancima od 21. do 24., koristiti najpovoljniju pravnu pomoć ili najveće moguće izuzeće od troškova i izdataka predviđeno pravom države članice kojoj je zahtjev upućen.

2. Podnositelj zahtjeva koji traži izvršenje odluke koju je donijelo upravno tijelo u Danskoj može u državi članici kojoj je upućen zahtjev ispunjavati uvjete za primjenu odredaba stavka 1. ako dostavi izjavu danskog Ministarstva pravosuđa kojom se potvrđuje da udovoljava ekonomskim zahtjevima za davanje potpune ili djelomične pravne pomoći ili izuzeća od troškova i izdataka.

Od stranke koja u jednoj državi članici podnosi zahtjev za izvršenje sudske odluke donesene u drugoj državi članici ne zahtjeva se nikakvo osiguranje, jamstvo ili polog, kako god opisano, na temelju toga što je stranka strani državljanin ili što nema prebivalište ili uobičajeno boravište u državi članici u kojoj se traži izvršenje.

1. Stranka koja traži ili osporava priznavanje ili podnosi zahtjev za izvršenje sudske odluke dostavlja:

2. Povrh toga, u slučaju presude donesene zbog nedolaska na sud, stranka koja traži priznavanje ili podnosi zahtjev za izvršenje, dostavlja:

3. Osoba koja traži ažuriranje evidencije građanskog statusa države članice, kako je navedeno u članku 14. stavku 2., također dostavlja ispravu kojom se dokazuje da sudska odluka više ne podliježe daljnjim pravnim lijekovima sukladno pravu države članice u kojoj je sudska odluka donesena.

Stranka koja podnosi zahtjev za izvršenje također dostavlja isprave bilo koje prirode kojima se utvrđuje da je, sukladno pravu države članice podrijetla, sudska odluka izvršna i da je dostavljena.

1. Ako isprave navedene u članku 33. stavku 1. točki (b) ili stavku 2. nisu dostavljene, sud može odrediti rok za njihovu dostavu, prihvatiti jednakovrijedne isprave ili, ako smatra da raspolaže dostatnim podacima, odrediti da njihova dostava nije potrebna.

2. Ako sud to zahtijeva, dostavlja se prijevod navedenih isprava. Prijevod ovjerava osoba koja je za to kvalificirana u jednoj od država članica.

Legalizacija ni druge slične formalnosti ne zahtijevaju se u pogledu isprava iz članaka 33., 34. i 35. stavka 2. ili u pogledu isprava kojim se imenuje zastupnik ad litem.

1. Odredbe ove Konvencije primjenjuju se samo na pravne postupke pokrenute, na isprave koje su službeno sastavljene ili evidentirane kao javne isprave te na nagodbe koje je odobrio sud tijekom postupka nakon stupanja iste na snagu u državi članici podrijetla te, kada se traži priznavanje ili izvršenje sudske odluke ili javnih isprava, u državi članici kojoj je zahtjev upućen.

2. Međutim, sudske odluke donesene nakon dana stupanja na snagu ove Konvencije između države članice podrijetla i države članice kojoj je upućen zahtjev u postupku pokrenutom prije tog datuma priznaju se i izvršavaju u skladu s odredbama glave III. ako se nadležnost temelji na pravilima koja su u skladu s onima predviđenima u glavi II. ove Konvencije ili u konvenciji sklopljenoj između države članice podrijetla i države članice kojoj je upućen zahtjev koja je bila na snazi prije nego što su pokrenuti sudski postupci.

1. Podložno odredbama članaka 37., 40. i stavka 2. ovog članka, ova Konvencija zamjenjuje u odnosu na države članice koje su njezine stranke konvencije koje postoje u vrijeme kada ova Konvencija stupa na snagu, a koje su sklopljene između dvije ili više država članica i odnose se na pitanja uređena ovom Konvencijom.

3. Nakon stupanja na snagu ove Konvencije, države članice ne smiju između sebe sklapati ili primijeniti sporazume osim s ciljem dopune odredaba ove Konvencije ili olakšavanja primjene načela sadržanih u istoj.

U odnosima između država članica koje su njezine stranke, ova Konvencija ima prednost u odnosu na sljedeće Konvencije u mjeri u kojoj se odnose na pitanja uređena ovom Konvencijom:

1. Sporazumi i konvencije iz članka 38. i 39. i dalje proizvode pravne učinke u odnosu na pitanja na koje se ova Konvencija ne odnosi.

2. Oni dalje proizvode pravne učinke u pogledu sudskih odluka koje su donesene i isprava koje su službeno sastavljene ili evidentirane kao javne isprave prije stupanja na snagu ove Konvencije.

Ne dovodeći u pitanje razloge za nepriznavanje predviđene u glavi III., sudske odluke koje su donesene u skladu sa sporazumima iz članka 38. stavka 3. priznaju se i izvršavaju u državama članicama koje nisu stranke tih sporazuma pod uvjetom da je te odluke donio sud s nadležnošću koja je sukladna nadležnosti predviđenoj u glavi II.

1. Ova Konvencija primjenjuje se ne dovodeći u pitanje Međunarodni ugovor (Konkordat) između Svete Stolice i Portugalske Republike, potpisan u Vatikanskom Gradu 7. svibnja 1940.

2. Sve odluke koje se odnose na ništavnost braka koji je sklopljen sukladno Ugovoru iz stavka 1. priznaju se u državama članicama pod uvjetima utvrđenima u glavi III ove Konvencije.

3. Odredbe utvrđene u stavcima 1. i 2. također se primjenjuju na sljedeće međunarodne ugovore (Konkordate) sa Svetom Stolicom:

Ova Konvencija ne sprečava niti jednu državu članicu da preuzme, u konvenciji o priznavanju i izvršenju sudskih odluka, obvezu prema državi nečlanica da ne priznaje sudsku odluku donesenu u drugoj državi članici kada se, u slučajevima predviđenim u članku 8., sudska odluka smije temeljiti samo na razlozima koji se odnose na nadležnost, osim onih navedenih u člancima od 2. do 7.

S obzirom na državu članicu u kojoj se na različitim područnim jedinicama primjenjuju dva ili više pravnih sustava prava ili niz pravila kojima se uređuju pitanja obuhvaćena ovom Konvencijom:

Sud Europskih zajednica nadležan je za donošenje odluka o tumačenju ove Konvencije, sukladno odredbama Protokola sastavljenog Aktom Vijeća od 28. svibnja 1998.

1. Ne dovodeći u pitanje članak 38. stavak 2. i članak 42., ova Konvencija ne podliježe nikakvim rezervama.

2. Neovisno o stavku 1., ova Konvencija djeluje podložno izjavama Irske i Italije, koje su priložene ovoj Konvenciji.

3. Predmetna država članica u svakom trenutku može povući svoju izjavu u cijelosti ili djelomično. Svaka takva izjava prestaje proizvoditi pravne učinke 90 dana nakon obavijesti depozitaru o povlačenju.

1. Ova Konvencija podliježe usvajanju od strane država članica u skladu s njihovim odgovarajućim ustavnim odredbama.

2. Države članice obavješćuju depozitara o dovršetku ustavnih pravila za usvajanje ove Konvencije.

3. Ova Konvencija i sve izmjene iz članka 49. stavka 2. stupaju na snagu 90 dana nakon obavijesti iz stavka 2. države koja je članica Europske unije u vrijeme kada Vijeće usvoji Akt o sastavljanju ove Konvencije, a koja posljednja dovrši ovu formalnost.

4. Dok ova Konvencija ne stupi na snagu, svaka država članica smije, prilikom davanja obavijesti iz stavka 2. ili bilo kada kasnije, izjaviti da, u mjeri u kojoj se Konvencija na nju odnosi, s iznimkom članka 45., Konvencija se primjenjuje na njezine odnose s državama članicama koje su dale iste izjave. Takve izjave primjenjuju se 90 dana nakon polaganja.

1. Ova Konvencija otvorena je za pristupanje svakoj državi koja postane članica Europske unije.

2. Tekst ove Konvencije na jeziku ili jezicima države članice koja pristupa Konvenciji, kako ga sastavi Vijeće, vjerodostojan je.

4. Ova Konvencija stupa na snagu u pogledu svake države članice koja joj pristupi 90 dana nakon polaganja njezine isprave o pristupanju ili na dan stupanja na snagu ove Konvencije, ako već nije stupila na snagu u vrijeme isteka navedenog roka od 90 dana.

5. U slučaju kada ova Konvencija nije na snazi u vrijeme polaganja isprava o pristupanju, na države članice koje joj pristupaju primjenjuje se članak 47. stavak 4.

1. Izmjene ove Konvencije može predložiti svaka država članica ili Komisija. Svaki prijedlog izmjene prosljeđuje se depozitaru koji ga dostavlja Vijeću.

2. Izmjene sastavlja Vijeće, koje predlaže njihovo usvajanje od strane država članica u skladu s njihovim odgovarajućim ustavnim pravilima. Na taj način usvojene izmjene stupaju na snagu u skladu s člankom 47. stavkom 3.

3. Međutim, na zahtjev dotične države članice, imenovanje sudova ili oblika pravnih lijekova iz članka 21. stavka 1., članka 26. stavka 1., članka 28. stavka 1. i članka 29. može biti izmijenjeno odlukom Vijeća.

En fe de lo cual los plenipotenciarios abajo firmantes suscriben el presente Convenio.

Til bekræftelse heraf har undertegnede befuldmægtigede underskrevet denne konvention.

Zu Urkund dessen haben die unterzeichneten Bevollmächtigten ihre Unterschrift unter dieses Übereinkommen gesetzt.

Σε πίστωση των ανωτέρω, οι υπογράφοντες πληρεξούσιοι έθεσαν την υπογραφή τους κάτω από την παρούσα σύμβαση.

In witness whereof, the undersigned Plenipotentiaries have signed this Convention.

En foi de quoi, les plénipotentiaires soussignés ont apposé leurs signatures au bas de la présente convention.

Dá fhianú sin, chuir na Lánchumhachtaigh thíos-sínithe a lámh leis an gCoinbhinsiún seo.

In fede di che i plenipotenziari sottoscritti hanno apposto le loro firme in calce alla presente convenzione.

Ten blijke waarvan de ondergetekende gevolmachtigden hun handtekening onder dit verdrag hebben gesteld.

Em fé do que, os plenipotenciários abaixo-assinados apuseram as suas assinaturas no final da presente convenção.

Tämän vakuudeksi alla mainitut täysivaltaiset edustajat ovat allekirjoittaneet tämän yleissopimuksen.

Till bekräftelse härav har undertecknade befullmäktigade ombud undertecknat denna konvention.

Hecho en Bruselas, el veintiocho de mayo de mil novecientos noventa y ocho, en un ejemplar único en lenguas alemana, danesa, española, finesa, francesa, griega, inglesa, irlandesa, italiana, neerlandesa, portuguesa y sueca, siendo cada uno de estos textos igualmente auténtico, que se depositará en los archivos de la Secretaría General del Consejo de la Unión Europea.

Udfærdiget i Bruxelles, den otteogtyvende maj nitten hundrede og otteoghalvfems, i ét eksemplar på dansk, engelsk, finsk, fransk, græsk, irsk, italiensk, nederlandsk, portugisisk, spansk, svensk og tysk, idet hver af disse tekster har samme gyldighed; de deponeres i arkiverne i Generalsekretariatet for Rådet for Den Europæiske Union.

Geschehen zu Brüssel am achtundzwanzigsten Mai neunzehnhundertachtundneunzig in einer Urschrift in dänischer, deutscher, englischer, finnischer, französischer, griechischer, irischer, italienischer, niederländischer, portugiesischer, schwedischer und spanischer Sprache, wobei jeder Wortlaut gleichermaßen verbindlich ist; die Urschrift wird im Archiv des Generalsekretariats des Rates der Europäischen Union hinterlegt.

Έγινε στις Βρυξέλλες, στις είκοσι οκτώ Μαΐου χίλια εννιακόσια ενενήντα οκτώ, σε ένα μόνο αντίτυπο στην αγγλική, γαλλική, γερμανική, δανική, ελληνική, ιρλανδική, ισπανική, ιταλική, ολλανδική, πορτογαλική, σουηδική και φινλανδική γλώσσα. Έκαστο κείμενο είναι εξίσου αυθεντικό, το δε πρωτότυπο αυτό κατατίθεται στα αρχεία της Γενικής Γραμματείας του Συμβουλίου της Ευρωπαϊκής Ένωσης.

Done at Brussels on the twenty-eighth day of May in the year one thousand nine hundred and ninety-eight, in a single original, in the Danish, Dutch, English, Finnish, French, German, Greek, Irish, Italian, Portuguese, Spanish and Swedish languages, each text being equally authentic, such original being deposited in the archives of the General Secretariat of the Council of the European Union.

Fait à Bruxelles, le vingt-huit mai mil neuf cent quatre-vingt-dix-huit, en un exemplaire unique, en langues allemande, anglaise, danoise, espagnole, finnoise, française, grecque, irlandaise, italienne, néerlandaise, portugaise et suédoise, les textes établis dans chacune de ces langues faisant également foi, exemplaire qui est déposé dans les archives du secrétariat général du Conseil de l'Union européenne.

Arna dhéanamh sa Bhruiséil, ar an ochtú lá is fiche de Bhealtaine sa bhliain míle naoi gcéad nócha a hocht, i scríbhinn bhunaidh amháin sa Bhéarla, sa Danmhairgis, san Fhionlainnis, sa Fhraincis, sa Ghaeilge, sa Ghearmáinis, sa Ghréigis, san Iodáilis, san Ollainnis, sa Phortaingéilis, sa Spáinnis agus sa tSualainnis, agus comhúdarás ag gach ceann de na téacsanna sin; déanfar an scríbhinn bhunaidh sin a thaisceadh i gcartlann Ardrúnaíocht Chomhairle an Aontais Eorpaigh.

Fatto a Bruxelles, addì ventotto maggio millenovecentonovantotto, in unico esemplare in lingua danese, finlandese, francese, greca, inglese, irlandese, italiana, olandese, portoghese, spagnola, svedese e tedesca, ciascun testo facente ugualmente fede; l'esemplare è depositato negli archivi del Segretariato generale del Consiglio dell'Unione europea.

Gedaan te Brussel, de achtentwintigste mei negentienhonderd achtennegentig, in één exemplaar in de Deense, de Duitse, de Engelse, de Finse, de Franse, de Griekse, de Ierse, de Italiaanse, de Nederlandse, de Portugese, de Spaanse en de Zweedse taal, zijnde alle teksten gelijkelijk authentiek, dat wordt nedergelegd in het archief van het Secretariaat-generaal van de Raad van de Europese Unie.

Feito em Bruxelas, em vinte e oito de Maio de mil novecentos e noventa e oito, em exemplar único, nas línguas alemã, dinamarquesa, espanhola, finlandesa, francesa, grega, inglesa, irlandesa, italiana, neerlandesa, portuguesa e sueca, fazendo igualmente fé cada um dos textos, ficando esse exemplar depositado nos arquivos do Secretariado-Geral do Conselho da União Europeia.

Tehty Brysselissä kahdentenakymmenentenäkahdeksantena päivänä toukokuuta vuonna tuhatyhdeksänsataayhdeksänkymmentäkahdeksan englannin, espanjan, hollannin, iirin, italian, kreikan, portugalin, ranskan, ruotsin, saksan, suomen ja tanskan kielellä yhtenä kappaleena, jonka jokainen teksti on yhtä todistusvoimainen ja joka talletetaan Euroopan unionin neuvoston pääsihteeristön arkistoon.

Som skedde i Bryssel den tjugoåttonde maj nittonhundranittioåtta i ett enda exemplar på danska, engelska, finska, franska, grekiska, iriska, italienska, nederländska, portugisiska, spanska, svenska och tyska språken, varvid varje text äger samma giltighet, och detta exemplar skall deponeras i arkiven hos generalsekretariatet för Europeiska unionens råd.

Pour le gouvernement du Royaume de Belgique

Voor de regering van het Koninkrijk België

Für die Regierung des Königreichs Belgien

For regeringen for Kongeriget Danmark

Für die Regierung der Bundesrepublik Deutschland

Για την κυβέρνηση της Ελληνικής Δημοκρατίας

Por el Gobierno del Reino de España

Pour le gouvernement de la République française

Thar ceann Rialtas na hÉireann

For the Government of Ireland

Per il governo della Repubblica italiana

Pour le gouvernement du Grand-Duché de Luxembourg

Voor de regering van het Koninkrijk der Nederlanden

Für die Regierung der Republik Österreich

Pelo Governo da República Portuguesa

Suomen hallituksen puolesta

På finska regeringens vägnar

På svenska regeringens vägnar

For the Government of the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland

Neovisno o odredbama ove Konvencije, Irska može zadržati nadležnost koju ima da odbije priznavanje rastave braka koji je dobiven u drugoj državi članici u slučaju da je ta rastava braka ostvarena kao posljedica toga da su stranka ili stranke namjerno doveli u zabludu sud predmetne države u odnosu na njezine zahtjeve u pogledu nadležnosti tako da priznavanje rastave braka ne bi bilo u skladu s Ustavom Irske.

Ova izjava primjenjuje se u razdoblju od pet godina. Obnavlja se svakih pet godina.

IZJAVA KOJA SE PRILAŽE KONVENCIJI BILO KOJE NORDIJSKE DRŽAVE ČLANICE KOJA JE OVLAŠTENA DATI IZJAVU U SMISLU ČLANKA 38. STAVKA 2.

Primjena Konvencije od 6. veljače 1931. između Danske, Finske, Islanda, Norveške i Švedske koja sadrži odredbe međunarodnog privatnog prava o braku, usvajanju i skrbništvu, zajedno sa Završnim protokolom iste, u skladu je s člankom K.7 Ugovora u smislu da Konvencija ne sprečava uspostavljanje pojačane suradnje između dvije ili više države članice u mjeri u kojoj se takva suradnja nije protivna ili ometa onu predviđenu u ovoj Konvenciji.

Obvezuju se više ne primjenjivati članak 7. stavak 2. Nordijskog sporazuma iz 1931. u njihovim međusobnim odnosima i prvom prilikom preispitati pravila o nadležnosti koja se primjenjuju u okviru tog Sporazuma u svjetlu načela određenih u članku 38. stavku 2. točki (b) Konvencije.

Razlozi za odbijanje koji se koriste u kontekstu jedinstvenog prava u praksi se primjenjuju na način koji je u skladu s onim utvrđenim u glavi III ove Konvencije.

S obzirom na članak 42. Konvencije, Italija zadržava pravo u pogledu odluka portugalskih crkvenih sudova da usvoji postupke i provede provjere predviđene u vlastitom pravnom sustavu u pogledu sličnih odluka crkvenih sudova, na temelju sporazuma koje je sklopila sa Svetom Stolicom.

Izjava priložena zapisniku Vijeća usvojena tijekom Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove od 28. i 29. svibnja 1998. prilikom sastavljanja Konvencije o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima

Vijeće, svjesno štetnog učinka koji duljina postupaka na zahtjev ispred Suda Europskih zajednica može imati u području obiteljskog prava, naglašava potrebu za ispitivanjem u što kraćem roku mogućih načina smanjenja duljine takvih postupaka; Vijeće predlaže da to ispitivanje provede nadležno tijelo unutar Vijeća, zajedno sa Sudom.