19/Sv. 012

HR

Službeni list Europske unije

59

L 261/19

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.04.2004.

(1)

Oblikovanje zajedničke politike u području imigracije, uključujući utvrđivanje uvjeta za ulazak i boravak stranaca te mjere za borbu protiv nezakonitog useljavanja, predstavlja sastavni dio cilja stvaranja područja slobode, sigurnosti i pravde u Europskoj uniji.

(2)

Na svojem izvanrednom sastanku u Tampereu, 15. i 16. listopada 1999., Europsko vijeće izrazilo je odlučnost da se protiv nezakonitog useljavanja bori na njezinu izvoru, npr. djelovanjem protiv onih koji se uključuju u trgovinu ljudima i gospodarsko izrabljivanje migranata. Europsko vijeće pozvalo je države članice da usmjere svoje napore na otkrivanje i razbijanje zločinačkih mreža, štiteći pri tome prava žrtava.

(3)

Pokazatelj sve veće zabrinutosti zbog ove pojave, na međunarodnoj razini, bilo je i donošenje Konvencije protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, koju je dopunio Protokol o sprečavanju, suzbijanju i kažnjavanju trgovine ljudima, posebno ženama i djecom, te Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom. Te su instrumente u prosincu 2000. potpisali Zajednica i 15 država članica.

(4)

Ova Direktiva ničim ne utječe na zaštitu pruženu izbjeglicama, osobama koje uživaju posebnu zaštitu i osobama koje traže međunarodnu zaštitu u skladu s međunarodnim pravom koje se odnosi na izbjeglice te ničim ne utječući na druge instrumente za zaštitu ljudskih prava.

(5)

Ova Direktiva ničim ne utječe na druge odredbe o zaštiti žrtava, svjedoka ili posebno ranjivih osoba, niti umanjuje ovlasti država članica s obzirom na pravo na boravak koje dodjeljuju zbog humanitarnih ili drugih razloga.

(6)

Ova Direktiva poštuje temeljna prava i sukladna je načelima priznatima npr. u Povelji o temeljnim pravima Europske unije.

(7)

Države članice trebale bi provoditi ovu Direktivu bez diskriminacije na osnovi spola, rase, boje kože, etničkog ili društvenog podrijetla, genetskih karakteristika, jezika, vjere ili vjerovanja, političkih ili drugih uvjerenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invalidnosti, dobi ili spolne usmjerenosti.

(8)

Na razini Europske unije, donesene su Direktiva Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. o utvrđivanju pomaganja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka (4) te Okvirna odluka Vijeća 2002/629/PUP od 19. srpnja 2002. o suzbijanju trgovanja ljudima (5) kako bi se ojačalo sprečavanje i borba protiv spomenutih kaznenih djela.

(9)

Ovom se Direktivom uvodi odobrenje boravka za žrtve trgovine ljudima ili, ako država članica odluči proširiti područje primjene ove Direktive, na državljane trećih zemalja kojima je pružena pomoć za nezakonit ulazak, a odobrenje boravka pruža im dovoljan poticaj za suradnju s nadležnim tijelima, uz poštivanje određenih uvjeta s ciljem sprečavanja zlouporabe.

(10)

S tim ciljem, potrebno je propisati kriterije za odobravanje boravka, uvjete boravka i osnove za odbijanje produženja boravka ili povlačenje odobrenja boravka. Pravo na boravak u skladu s ovom Direktivom podliježe poštivanju uvjeta i privremenog je karaktera.

(11)

Državljani trećih zemalja na koje se to odnosi trebali bi biti obaviješteni o mogućnosti dobivanja odobrenja boravka i trebao bi im biti omogućen određeni vremenski rok za razmišljanje. To bi im trebalo pomoći da donesu odluku, na temelju dobrih informacija, hoće li ili neće surađivati s nadležnim tijelima, a ona mogu biti policija, tijela kaznenoga progona i pravosudna tijela (s obzirom na opasnosti), kako bi mogli slobodno i, samim time, učinkovitije surađivati.

(12)

Zbog njihove ranjivosti, državljanima trećih zemalja na koje se to odnosi trebala bi biti pružena pomoć predviđena ovom Direktivom. Ta pomoć trebala bi im omogućiti da se smjeste i izbjegnu utjecaj počinitelja kaznenoga djela. Liječnička pomoć koja se mora pružiti državljanima trećih zemalja na koje se odnosi ova Direktiva uključuje i, ako je potrebno, pomoć psihoterapeuta.

(13)

Odluku o odobrenju boravka na razdoblje od najmanje šest mjeseci ili njegova produženja moraju donijeti nadležna tijela, koja razmatraju jesu li ispunjeni odgovarajući uvjeti.

(14)

Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati bez utjecaja na aktivnosti nadležnih tijela u svim fazama relevantnih nacionalnih postupaka, posebno ako je riječ o istrazi kaznenih djela na koje se to odnosi.

(15)

Države članice trebale bi razmotriti odobravanje boravka na drugim osnovama, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, za državljane trećih zemalja koji bi mogli biti obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive, ali koji ne ispunjavaju ili više ne ispunjavaju uvjete koji su u njoj utvrđeni, za članove njihovih obitelji ili za osobe koje se smatraju članovima njihovih obitelji.

(16)

Kako bi se državljanima trećih zemalja na koje se to odnosi omogućilo da budu samostalni i da se ne vrate kriminalu, osobama kojima je odobren boravak trebalo bi dopustiti da, u skladu s uvjetima iz ove Direktive, imaju pristup tržištu rada, stručnom usavršavanju i studiranju. Pri dopuštanju osobama kojima je odobren boravak da sudjeluju u stručnoj izobrazbi i obrazovanju, države članice posebno bi trebale razmotriti vjerojatno trajanje njihova boravka.

(17)

Sudjelovanje državljana trećih zemalja na koje se to odnosi u postojećim ili budućim programima i planovima trebalo bi doprinijeti njihovom povratku u normalan društveni život.

(18)

Ako državljani trećih zemalja na koje se to odnosi zatraže neku drugu vrstu odobrenja boravka, države članice odluku donose na temelju uobičajenoga nacionalnoga prava o boravku stranaca. Pri razmatranju takvoga zahtjeva, države članice trebale bi uvažiti činjenicu da je državljanima trećih zemalja na koje se to odnosi izdano odobrenje boravka u skladu s odredbama ove Direktive.

(19)

Države članice trebale bi Komisiji, s obzirom na provedbu ove Direktive, pružiti informacije utvrđene u okviru aktivnosti prikupljanja i obrade statističkih podataka o pitanjima iz područja pravosuđa i unutarnjih poslova.

(20)

Budući da cilj uvođenja odobrenja boravka za državljane trećih zemalja na koje se to odnosi, a koji surađuju u borbi protiv trgovine ljudima, ne može biti dostatno postignut na razini pojedinačnih država članica nego, zbog opsega djelovanja, može biti bolje postignut na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, utvrđenim u tome članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je nužno za postizanje toga cilja.

(21)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o položaju Ujedinjene Kraljevine i Irske, priloženog uz Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o osnivanju Europske zajednice, ničim ne utječući na članak 4. spomenutog Protokola, ove države članice ne sudjeluju u donošenju ove Direktive, nisu njom vezane i nisu je obvezne primjenjivati.

(22)

U skladu sa člancima 1. i 2. Protokola o položaju Danske, priloženog uz Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe pa stoga nije njom vezana niti je mora primjenjivati,

(a)

„državljanin treće države” znači svaka osoba koja nije građanin Unije u smislu članka 17. stavka 1. Ugovora;

(b)

„pomaganje nezakonitog useljavanja” znači slučajevi poput onih iz članaka 1. i 2. Direktive 2002/90/EZ;

(c)

„trgovanje ljudima” znači slučajevi poput onih iz članaka 1., 2. i 3. Okvirne odluke 2002/629/PUP;

(d)

„mjera izvršenja naloga o protjerivanju” znači svaka mjera koju poduzima država članica kako bi izvršila odluku nadležnih tijela koja nalažu protjerivanje državljanina treće države;

(e)

„dozvola boravka” znači svaka dozvola koju izdaje država članica kojom se državljaninu treće države koji ispunjava uvjete utvrđene ovom Direktivom dopušta zakoniti boravak na njezinu teritoriju;

(f)

„maloljetnici bez pratnje” znači državljani trećih zemalja mlađe od osamnaest godina koji na teritorij države članice dolaze bez pratnje odrasle osobe koja je odgovorna za njih u skladu sa zakonom ili običajima, tako dugo dok se za nju zaista ne počne brinuti takva osoba, ili maloljetnike koji su ostali bez pratnje nakon ulaska na teritorij države članice.

(a)

je li potrebno produživanje njegova boravka na njihovom teritoriju u svrhe istrage ili sudskog postupka; i

(b)

je li on pokazao jasnu namjeru da surađuje; i

(c)

je li prekinuo sve veze s osobama osumnjičenima za počinjenje kaznenih djela iz članka 2. stavaka (b) i (c).

(a)

države članice vode računa o interesu djeteta kod primjene ove Direktive te osiguravaju da postupak bude prikladan dobi i zrelosti djeteta. Države članice posebno mogu, ako smatraju da je to najbolje u interesu djeteta, produžiti razdoblje predviđeno za razmišljanje.

(b)

Države članice osiguravaju da maloljetnici imaju pristup obrazovnom sustavu pod istim uvjetima kao i njihovi državljani. Države članice mogu propisati da takav pristup mora biti ograničen na javni obrazovni sustav.

(c)

U slučaju državljana trećih zemalja koji su maloljetnici bez pratnje, države članice poduzimaju sve potrebne korake kako bi utvrdile njihov identitet, državljanstvo i činjenicu da su bez pratnje. Države članice poduzimaju sve napore kako bi što brže pronašle njihove obitelji i odmah poduzimaju sve potrebne korake kako bi osigurale njihovo pravno zastupanje, uključujući i zastupanje u kaznenom postupku, ako je potrebno, u skladu s nacionalnim pravom.

(a)

ako je osoba kojoj je odobren boravak aktivno, dragovoljno i na vlastitu inicijativu obnovila kontakte s osobama osumnjičenima za počinjenje kaznenih djela iz članka 2. stavaka (b) i (c); ili

(b)

ako nadležno tijelo smatra da suradnja žrtve nije iskrena ili da je njezina žalba neiskrena i neutemeljena; ili

(c)

zbog razloga koji se odnose na zaštitu pravnog poretka i nacionalne sigurnosti; ili

(d)

ako žrtva prestane surađivati; ili

(e)

ako nadležna tijela odluče prekinuti postupak.