1.

Je li pravilo o naknadi štete iz europske Opće uredbe o zaštiti podataka (1) (članak 82. GDPR-a) nevaljano zbog nedostatka određenosti u pogledu pravnih posljedica u slučaju nematerijalne štete?

2.

Je li za zahtjev za naknadu štete potrebno da se, osim neovlaštenog otkrivanja zaštićenih podataka neovlaštenoj trećoj strani, utvrdi nematerijalna šteta koju podnositelj zahtjeva treba dokazati?

3.

Je li za povredu Opće uredbe o zaštiti podataka dostatno da se osobni podaci osobe o kojoj je riječ (ime, adresa, zanimanje, dohodak, poslodavac), previdom djelatnikâ dotičnog poduzeća zabunom proslijede trećoj strani u tiskanom obliku (papirnatom dokumentu)?

4.

Je li riječ o nezakonitom nastavku obrade nenamjernim prosljeđivanjem (otkrivanjem) trećoj strani ako je poduzeće podatke, koji se inače unose u sustav za elektroničku obradu, posredstvom svojih djelatnika greškom proslijedilo neovlaštenoj trećoj strani u pisanom obliku (članak 2. stavak 1., članak 5. stavak 1. točka (f), članak 6. stavak 1., članak 24. Opće uredbe o zaštiti podataka)?

5.

Je li riječ o nematerijalnoj šteti u smislu članka 82. Opće uredbe o zaštiti podataka već i onda ako se treća strana, koja je došla do dokumenta s osobnim podacima, ne upozna sa sadržajem podataka prije nego što papir koji sadržava informacije bude vraćen, ili je za postojanje nematerijalne štete u smislu članka 82. Opće odredbe o zaštiti podataka dovoljna nelagoda one osobe čiji su osobni podaci nezakonito proslijeđeni, s obzirom na to da pri svakom neovlaštenom otkrivanju osobnih podataka postoji mogućnost, koju nije moguće isključiti, da bi se podaci ipak mogli proslijediti neodređenom broju osoba ili čak zloupotrijebiti?

6.

Koliko ozbiljnom se treba smatrati povreda ako se nenamjerno prosljeđivanje trećoj strani može spriječiti boljim nadzorom pomoćnog osoblja poduzeća i/ili boljom organizacijom sigurnosti podataka, primjerice odvajanjem postupanja pri izdavanju robe od postupanja s ugovornom, prije svega financijskom, dokumentacijom, posredstvom zasebne potvrde o izdavanju ili internim prosljeđivanjem dokumentacije osoblju za izdavanje robe – pri čemu se u taj postupak ne uključuje kupac, kojemu su uručeni tiskani dokumenti, uključujući ovlaštenje za preuzimanje (članak 32. stavak 1. točka (b) i stavak 2., kao i članak 4. točka 7. Opće uredbe o zaštiti podataka)?

7.

Treba li se pod naknadom nematerijalne štete razumjeti dosuđivanje kazne, kao u slučaju ugovorne kazne?