L_2019314HR.01000101.xml

UREDBA (EU) 2019/2033 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 27. studenoga 2019.

o bonitetnim zahtjevima za investicijska društva i o izmjeni uredaba (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 575/2013, (EU) br. 600/2014 i (EU) br. 806/2014

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Strogi bonitetni zahtjevi sastavni su dio regulatornih uvjeta pod kojima financijske institucije pružaju usluge u Uniji. Kad je riječ o bonitetnom tretmanu i nadzoru, na investicijska društva kao i na kreditne institucije primjenjuje se Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4) i Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5), dok su zahtjevi o izdavanju odobrenja za rad i drugi zahtjevi o organizaciji i poslovanju utvrđeni u Direktivi 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(2)

Postojeći bonitetni režimi na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU uglavnom se temelje na uzastopnim verzijama međunarodnih regulatornih standarda koje je za velike bankarske grupe utvrdio Bazelski odbor za nadzor banaka i samo djelomično obuhvaćaju posebne rizike svojstvene različitim aktivnostima velikog broja investicijskih društava. Specifične slabe točke i rizike svojstvene tim investicijskim društvima trebalo bi stoga posebno rješavati s pomoću odgovarajućih i razmjernih bonitetnih aranžmana na razini Unije.

(3)

Rizici koji nastaju zbog samih investicijskih društava i koji ona predstavljaju za svoje klijente i šira tržišta na kojima posluju ovise o vrsti i opsegu njihovih aktivnosti, te o tome djeluju li investicijska društva kao zastupnici svojih klijenata i sami nisu strana u obavljenim transakcijama ili trguju za vlastiti račun.

(4)

Dobrim bonitetnim zahtjevima trebalo bi osigurati primjereno upravljanje investicijskim društvima u najboljem interesu njihovih klijenata. U njima bi trebalo uzeti u obzir da bi investicijska društva i njihovi klijenti mogli sudjelovati u vrlo rizičnim poslovima te različite stupnjeve rizika koje investicijska društva preuzimaju i koje sama predstavljaju. Isto tako, takvim bonitetnim zahtjevima trebalo bi izbjeći nametanje neopravdanog administrativnog opterećenja investicijskim društvima.

(5)

Mnogi bonitetni zahtjevi koji proizlaze iz okvira Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU uvedeni su kako bi se obuhvatili rizici s kojima se uobičajeno suočavaju kreditne institucije. U skladu s time, postojeći zahtjevi uglavnom su prilagođeni tako da se očuva kreditni kapacitet kreditnih institucija u svim gospodarskim ciklusima i zaštite deponenti i porezni obveznici u slučaju eventualne propasti te im cilj nije obuhvatiti sve različite profile rizičnosti investicijskih društava. Investicijska društva nemaju velike portfelje kredita za građanstvo i poduzeća i ne primaju depozite. Vjerojatnost da će njihova propast imati štetan učinak na ukupnu financijsku stabilnost manja je nego u slučaju kreditnih institucija. Rizici s kojima se suočava većina investicijskih društava i rizici koje ta društva predstavljaju stoga su znatno drugačiji od rizika s kojima se suočavaju i koje predstavljaju kreditne institucije i te bi se razlike trebale jasno odražavati u bonitetnom okviru Unije.

(6)

Bonitetni zahtjevi kojima investicijska društva podliježu na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU temelje se na zahtjevima za kreditne institucije. Brojna se izuzeća od tih zahtjeva primjenjuju na investicijska društva čije je odobrenje za rad ograničeno na određene investicijske usluge koje nisu obuhvaćene postojećim bonitetnim okvirom. Tim se izuzećima prepoznaje da rizici koji proizlaze iz poslovanja tih investicijskih društava nisu iste vrste kao rizici kreditnih institucija. Investicijska društva koja obavljaju aktivnosti obuhvaćene postojećim bonitetnim okvirom, a koje uključuju ograničeno trgovanje financijskim instrumentima podliježu odgovarajućim zahtjevima iz okvira koji se odnose na kapital, no imaju mogućnost primjene izuzeća u drugim područjima kao što su likvidnost, velike izloženosti i financijska poluga. Investicijska društva na čiji se opseg odobrenja za rad ne primjenjuju ta ograničenja podliježu istim bonitetnim zahtjevima kao i kreditne institucije.

(7)

Trgovanje financijskim instrumentima, u svrhu upravljanja rizicima, zaštite od rizika ili upravljanja likvidnošću ili zauzimanja dugih ili kratkih pozicija u odnosu na vrijednosti instrumenata u budućem razdoblju, aktivnost je kojom se mogu baviti i kreditne institucije i investicijska društva koja imaju odobrenje za trgovanje za vlastiti račun i koja su već obuhvaćena bonitetnim okvirom Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU. Da bi se izbjegli nejednaki uvjeti zbog kojih bi u tom području moglo doći do regulatorne arbitraže između kreditnih institucija i investicijskih društava, kapitalni zahtjevi koji proizlaze iz tih pravila radi rješavanja rizika trebali bi se i dalje primjenjivati na ta investicijska društva. Pravilima su obuhvaćene i izloženosti tih investicijskih društava prema drugim ugovornim stranama u trgovanju u specifičnim transakcijama i odgovarajući kapitalni zahtjevi i ona bi se stoga trebala i dalje na pojednostavnjeni način primjenjivati na investicijska društva. Naposljetku, pravila iz postojećeg bonitetnog okvira o velikim izloženostima relevantna su i ako su izloženosti iz trgovanja tih investicijskih društava prema određenim drugim ugovornim stranama posebno velike i tako zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane za investicijska društva nastaje prekomjerno koncentrirani izvor rizika. Stoga bi se ta pravila trebala i dalje, ali na pojednostavljen način, primjenjivati na investicijska društva.

(8)

Razlike u primjeni postojećeg bonitetnog okvira u različitim državama članicama mogle bi narušiti jednaka pravila o poslovanju investicijskih društava u Uniji. Te razlike proizlaze iz sveukupne složenosti primjene okvira na različita investicijska društva ovisno o uslugama koje ona pružaju, pri čemu neka nacionalna tijela u nacionalnom pravu ili praksi prilagođavaju ili pojednostavnjuju takvu primjenu. S obzirom na to da postojećim bonitetnim okvirom nisu obuhvaćeni svi rizici s kojima se suočavaju i koje predstavljaju neke vrste investicijskih društava, na određena investicijska društva u nekim državama članicama primijenjeni su veliki kapitalni dodaci. Trebalo bi utvrditi ujednačene odredbe o rješavanju tih rizika kako bi se osigurao usklađen bonitetni nadzor investicijskih društava u cijeloj Uniji.

(9)

Stoga je potreban poseban bonitetni režim za investicijska društva koja na temelju njihove veličine i povezanosti s drugim financijskim i gospodarskim akterima nisu sistemska. Na sistemska investicijska društva trebao bi se, međutim, i dalje primjenjivati postojeći bonitetni okvir na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU. Ta investicijska društva podskup su investicijskih društava na koja se trenutačno primjenjuje okvir utvrđen u Uredbi (EU) br. 575/2013 i Direktivi 2013/36/EU i na koja se ne primjenjuju posebna izuzeća od bilo kojeg od njihovih glavnih zahtjeva. Poslovni modeli i profili rizičnosti najvećih i najviše povezanih investicijskih društava slični su onima značajnih kreditnih institucija. Ona pružaju usluge nalik bankovnim uslugama i preuzimaju rizike znatnih razmjera. Osim toga, sistemska investicijska društva dovoljno su velika te imaju takve poslovne modele i profile da predstavljaju jednaku prijetnju stabilnom i urednom funkcioniranju financijskih tržišta kao i velike kreditne institucije. Stoga je primjereno da se na ta investicijska društva i dalje primjenjuju pravila iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU.

(10)

Posebnim bonitetnim režimom za investicijska društva koja se na temelju njihove veličine i povezanosti s drugim financijskim i gospodarskim akterima ne smatraju sistemskim trebalo bi rješavati specifične poslovne prakse različitih vrsta investicijskih društava. Posebno bi se na investicijska društva u kojima postoji najveća mogućnost stvaranja rizika za klijente, tržišta ili uredno funkcioniranje samih investicijskih društava trebali primjenjivati jasni i učinkoviti bonitetni zahtjevi prilagođeni tim specifičnim rizicima. Te bi bonitetne zahtjeve trebalo prilagođavati tako da budu razmjerni vrsti investicijskog društva, najboljim interesima klijenata te vrste investicijskog društva i promicanju nesmetanog i urednog funkcioniranja tržišta na kojima ta vrsta društva posluje. Oni bi trebali ublažiti rizike u utvrđenim područjima, a u slučaju propasti investicijskog društva trebali bi doprinijeti njegovoj urednoj likvidaciji, uz minimalno narušavanje stabilnosti financijskih tržišta.

(11)	Režim predviđen ovom Uredbom ne bi smio utjecati na obveze imenovanih održavatelja tržišta na mjestima trgovanja na temelju Direktive 2014/65/EU, a koje se odnose na davanje ponuda i kontinuiranu nazočnost na tržištu.

(12)

Bonitetni režim za investicijska društva koja se na temelju njihove veličine i povezanosti s drugim financijskim i gospodarskim akterima ne smatraju sistemskim trebao bi se primjenjivati na svako investicijsko društvo pojedinačno. Međutim, kako bi se olakšala primjena bonitetnih zahtjeva za investicijska društva u Uniji koja su dio bankarske grupe, radi izbjegavanja narušavanja određenih poslovnih modela čiji su rizici već obuhvaćeni primjenom bonitetnih pravila, investicijskim društvima trebalo bi dopustiti primjenu zahtjevâ iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU, prema potrebi, podložno odobrenju nadležnih tijela, pod uvjetom da njihov izbor da to učine ne temelji na potrebama regulatorne arbitraže. Nadalje, s obzirom na to da su rizici koje stvaraju mala i nepovezana investicijska društva uglavnom ograničeni, trebalo bi im dopustiti da iskoriste izuzeće od posebnih bonitetnih zahtjeva za investicijska društva ako su dio bankarske grupe ili grupe investicijskog društva čije je sjedište u istoj državi članici i ako u istoj državi članici podliježu nadzoru na konsolidiranoj osnovi na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU ili na temelju ove Uredbe i Direktive (EU) 2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća (7), ovisno o slučaju, jer bi u takvim slučajevima ti rizici trebali biti primjereno obuhvaćeni tim bonitetnim okvirima.Da bi se odrazio postojeći tretman grupa investicijskog društva na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU, za grupe koje se sastoje samo od investicijskih društava, ili ako se konsolidacija na temelju Uredbe (EU) No 575/2013 ne primjenjuje, od matičnog društva u takvim grupama trebalo bi zahtijevati da se uskladi sa zahtjevima ove Uredbe na temelju konsolidiranog položaja grupe. Alternativno, umjesto bonitetne konsolidacije, pri kojoj takve grupe investicijskog društva odražavaju jednostavnije strukture i profile rizika, nadležna tijela mogla bi omogućiti matičnom društvu u grupi da ima dovoljno kapitala radi potpore knjigovodstvenoj vrijednosti njegovih udjela u društvima kćerima. Ako pripadaju grupi osiguravatelja, tim malim i nepovezanim investicijskim društvima trebalo bi omogućiti i izuzeće od zahtjeva za objavu.

(13)

Da bi se investicijskim društvima omogućilo da se radi ispunjavanja kapitalnih zahtjeva na temelju bonitetnog okvira specifičnog za investicijska društva i dalje oslanjaju na svoj postojeći regulatorni kapital, definiciju i sastav regulatornog kapitala trebalo bi uskladiti s Uredbom (EU) br. 575/2013. To uključuje potpune odbitke bilančnih stavki od regulatornog kapitala u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013, kao što su odgođena porezna imovina i ulaganja u instrumente kapitala drugih subjekata financijskog sektora. Međutim, investicijska društva trebala bi moći od odbitaka izuzeti neznačajna ulaganja u instrumente kapitala subjekata financijskog sektora ako ih drže za potrebe trgovanja, radi potpore održavanju tržišta tih instrumenata. Radi usklađivanja sastava regulatornog kapitala s Uredbom (EU) br. 575/2013, u kontekstu ove Uredbe odražavaju se odgovarajući omjeri vrsta regulatornog kapitala. Kako bi se osiguralo da su zahtjevi razmjerni prirodi, opsegu i složenosti aktivnosti investicijskih društava i da su investicijskim društvima lako dostupni u okviru ove Uredbe, Komisija bi trebala preispitati prikladnost daljnjeg usklađivanja definicije i sastava regulatornog kapitala s onom iz Uredbe (EU) br. 575/2013.

(14)

Kako bi se osiguralo da investicijska društva uvijek posluju s onom razinom regulatornog kapitala koja im je bila potrebna za izdavanje odobrenja za rad, sva bi investicijska društva u svakom trenutku trebala ispunjavati zahtjev za trajni minimalni kapital jednak inicijalnom kapitalu potrebnom za izdavanje odobrenja za obavljanje relevantnih investicijskih usluga utvrđenih u skladu s Direktivom (EU) 2019/2034.

(15)

Kako bi se osigurala jednostavna primjena minimalnog kapitalnog zahtjeva za mala i nepovezana investicijska društva, njihov bi regulatorni kapital trebao biti jednak njihovu zahtjevu za trajni minimalni kapital ili četvrtini njihovih fiksnih općih troškova izmjerenih na temelju njihove aktivnosti u prethodnoj godini, ovisno o tome što je veće. Mala i nepovezana investicijska društva koja žele biti dodatno oprezna i izbjeći tzv. učinak litice u slučaju reklasifikacije ne bi trebalo spriječiti u tome da imaju regulatorni kapital u većem iznosu od onog koji se zahtijeva ovom Uredbom ili da primjenjuju mjere koje su strože od onih koje se zahtijevaju ovom Uredbom.

(16)

Kako bi se uzeli u obzir veći rizici investicijskih društava koja nisu mala i nepovezana, njihov minimalni kapitalni zahtjev za takva društva trebao bi biti veći od njihovog zahtjeva za trajni minimalni kapital, četvrtine njihovih fiksnih općih troškova za prethodnu godinu ili zbroja njihovih zahtjeva u okviru skupa faktora rizika prilagođenih investicijskim društvima („faktori K”) kojim se kapital utvrđuje u odnosu na rizike u određenim područjima poslovanja investicijskih društava.

(17)

Za potrebe posebnih bonitetnih zahtjeva za investicijska društva investicijska društva trebalo bi smatrati malim i nepovezanima ako ne obavljaju investicijske usluge koje su vrlo rizične za klijente, tržišta ili njih same te ako je zbog njihove veličine manje vjerojatno da će prouzročiti dalekosežne negativne učinke za klijente i tržišta ako se ostvare rizici svojstveni njihovu poslovanju ili u slučaju njihove propasti. U skladu s time, mala i nepovezana investicijska društva trebalo bi definirati kao društva koja ne trguju za vlastiti račun ili zbog kojih ne nastaju rizici povezani s trgovanjem financijskim instrumentima, koja ne drže imovinu ili novčana sredstva klijenata, koja upravljaju imovinom na temelju aranžmana o diskrecijskom upravljanju portfeljem i nediskrecijskih (savjetodavnih) aranžmana čiji je iznos manji od 1,2 milijarde EUR, koja obrađuju naloge klijenata u iznosu manjem od 100 milijuna EUR dnevno za novčane transakcije ili naloge klijenata u iznosu manjem od milijarde EUR za transakcije izvedenicama i čija bilanca iznosi manje od 100 milijuna EUR, uključujući izvanbilančne stavke, a ukupni godišnji bruto prihodi od investicijskih usluga manji su od 30 milijuna EUR.

(18)

Kako bi se spriječila regulatorna arbitraža i smanjilo poticaje investicijskim društvima da svoje poslovanje restrukturiraju tako da izbjegnu premašivanje pragova iznad kojih više ne bi ispunjavali uvjet za mala i nepovezana investicijska društva, na sva investicijska društva koja su dio iste grupe trebalo bi primijeniti na kombiniranoj osnovi pragove za imovinu pod upravljanjem, obrađene naloge klijenata, vrijednost bilance i ukupne godišnje bruto prihode. Drugi su uvjeti binarni, odnosno drži li investicijsko društvo novčana sredstva klijenta, administrira li ili pohranjuje imovinu klijenta ili trguje financijskim instrumentima i snosi rizike za tržište ili drugu ugovornu stranu, i ne ostavljaju prostora za takvo restrukturiranje te bi ih stoga trebalo procjenjivati na pojedinačnoj osnovi. Kako bi se obuhvatili novi poslovni modeli i rizici koje oni kontinuirano predstavljaju, te bi pragove i uvjete trebalo procjenjivati na kraju dana, uz iznimku držanja novčanih sredstava klijenta koje bi trebalo procjenjivati tijekom dana i vrijednosti bilance i ukupnih godišnjih bruto prihoda, koje bi trebalo procjenjivati na temelju stanja investicijskog društva na kraju prethodne financijske godine.

(19)

Investicijsko društvo koje premaši regulatorne pragove ili ne ispuni ostale uvjete ne bi trebalo smatrati malim i nepovezanim i na njega bi trebalo primjenjivati zahtjeve za druga investicijska društva u skladu s posebnim prijelaznim odredbama iz ove Uredbe. To bi trebalo potaknuti investicijska društva da svoje poslovanje planiraju tako da je jasno da ispunjavaju uvjete za mala i nepovezana investicijska društva. Da bi investicijsko društvo koje ne ispunjava zahtjeve da bi ga se smatralo malim i nepovezanim društvom ostvarilo pravo na takav tretman, trebalo bi predvidjeti fazu u kojoj bi se pratilo ispunjava li investicijsko društvo te uvjete i je li najmanje šest uzastopnih mjeseci bilo ispod odgovarajućih pragova.

(20)

Sva bi investicijska društva trebala svoj kapitalni zahtjev izračunavati s pomoću skupa faktora K kojima su obuhvaćeni rizici za klijenta („RtC”), rizici za tržište („RtM”) i rizici za društvo („RtF”). Faktori K u okviru RtC-a obuhvaćaju klijentovu imovinu pod upravljanjem i kontinuirano savjetovanje (K-AUM), novčana sredstva klijenta koja se drže (K-CMH), imovinu koja se pohranjuje i administrira (K-ASA) i obrađene naloge klijenta (K-COH).

(21)

Faktor K u okviru RtM-a obuhvaća rizik neto pozicija (K-NPR) u skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 575/2013 o tržišnim rizicima ili, ako to nadležno tijelo dopusti određenim vrstama investicijskih društava koja trguju za vlastiti račun posredstvom članova sustava poravnavanja, na temelju ukupnog iznosa marže koju zahtijeva član sustava poravnavanja investicijskog društva (K-CMG). Investicijska društva trebala bi imati mogućnost da istodobno primijene faktor K-NPR i faktor K-CMG na razini portfelja.

(22)

Faktori K u okviru RtF-a obuhvaćaju izloženost investicijskog društva nastanku statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u trgovanju (K-TCD) u skladu s pojednostavnjenim odredbama o kreditnom riziku druge ugovorne strane na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013, koncentracijskom riziku velikih izloženosti investicijskog društva prema posebnim drugim ugovornim stranama na temelju odredaba te uredbe koje se primjenjuju na rizik od velikih izloženosti u knjizi trgovanja (K-CON) i operativnim rizicima od dnevnog prometa trgovanja investicijskog društva (K-DTF).

(23)

Sveukupni kapitalni zahtjev na temelju faktorâ K zbroj je zahtjeva faktorâ K u okviru RtC‐a, RtM-a i RtF-a. K-AUM, K-ASA, K-CMH, K-COH i K-DTF odnose se na opseg aktivnosti povezan sa svakim faktorom K. Opsezi za K-CMH, K-ASA i K-DTF izračunavaju se na temelju pomičnog prosjeka za prethodnih devet mjeseci. Opseg za K‐COH izračunava se na temelju pomičnog prosjeka za prethodnih šest mjeseci, dok se za K-AUM temelji na prethodnih 15 mjeseci. Kako bi se odredio kapitalni zahtjev, taj se opseg množi s odgovarajućim koeficijentima utvrđenima u ovoj Uredbi. Kapitalni zahtjevi za K-NPR određuju se na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013, dok se kapitalni zahtjevi za K-CON i K-TCD određuju pojednostavnjenom primjenom odgovarajućih zahtjeva na temelju te uredbe koji se odnose na tretman velikih izloženosti u knjizi trgovanja, odnosno na kreditni rizik druge ugovorne strane. Iznos faktora K jest nula ako investicijsko društvo ne obavlja odgovarajuću aktivnost.

(24)

Faktori K u okviru RtC-a zamjenske su varijable kojima su obuhvaćena područja poslovanja investicijskih društava u kojima eventualno može nastati šteta za klijente pojave li se problemi. Faktor K-AUM obuhvaća rizik od nastanka štete za klijente zbog nepravilnog diskrecijskog upravljanja portfeljem klijenata ili lošeg obavljanja usluga i klijentima pruža jamstvo i koristan im je u smislu usluge kontinuiranog upravljanja portfeljem i investicijskog savjetovanja. Faktor K-ASA obuhvaća rizik pohrane i administriranja imovine klijenata i osigurava da investicijska društva drže kapital razmjeran takvim stanjima bez obzira na to nalazi li se imovina u bilanci investicijskog društva ili na računima trećih strana. Faktor K-CMH obuhvaća rizik mogućeg nastanka štete ako investicijsko društvo drži novčana sredstva svojih klijenata, uzimajući u obzir nalaze li se ona u njegovoj vlastitoj bilanci ili na računima trećih strana, a aranžmanima u okviru primjenjivog nacionalnog prava predviđena je zaštita novčanih sredstava klijenta u slučaju stečaja, insolventnosti ili pokretanja sanacije ili administracije investicijskog društva. Faktor K-CMH isključuje novčana sredstva klijenta koja su položena na (skrbnički) bankovni račun na ime samog klijenta, ako investicijsko društvo ima pristup novčanim sredstvima klijenta posredstvom mandata treće strane. Faktor K-COH obuhvaća potencijalni rizik za klijente investicijskog društva koje izvršava naloge (u ime klijenta, a ne u ime samog investicijskog društva), na primjer u okviru isključivo usluga izvršenja ili ako je društvo u smislu klijentovih naloga samo jedno od investicijskih društava u lancu.

(25)

Ako je riječ o investicijskim društvima koja trguju za vlastiti račun, faktor K za RtM temelji se na pravilima o tržišnim rizicima za pozicije u financijskim instrumentima, u valuti i u robi, u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013. Time se investicijskim društvima omogućuje da se odluče za primjenu standardiziranog pristupa, alternativnog standardiziranog pristupa na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013, ili upotrebu internih modela, nakon što dva potonja pristupa postanu primjenjiva na kreditne institucije ne samo za potrebe izvješćivanja već i za potrebe kapitalnih zahtjeva. U međuvremenu i barem tijekom pet godina nakon početka primjene ove Uredbe, investicijska društva trebala bi primjenjivati okvir za tržišni rizik (standardizirani pristup ili, prema potrebi, interne modele) iz Uredbe (EU) br. 575/2013 za potrebe izračuna njihova faktora K-NPR. Ako odredbe iz dijela trećeg glave IV. poglavlja 1.a i 1.b Uredbe (EU) br. 575/2013 kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/876 Europskog parlamenta i Vijeća (8) ne postanu primjenjive na kreditne institucije za potrebe kapitalnih zahtjeva, investicijska društva i dalje bi trebala primjenjivati zahtjeve određene u trećem dijelu glavi IV. Uredbe (EU) br. 575/2013 za potrebe izračuna faktora K-NPR. Alternativno, kapitalni zahtjev investicijskog društava koje trguje financijskim instrumentima s pozicijama na koje se primjenjuje poravnanje mogao bi, podložno odobrenju nadležnog tijela i određenim uvjetima, biti jednak iznosu ukupne marže koju zahtijeva član sustava poravnavanja, pomnoženome s fiksnim multiplikatorom.

Upotreba K-CMG-a trebala bi se temeljiti prvenstveno na aktivnosti trgovanja investicijskog društva koja je potpuno ili znatno obuhvaćena tim pristupom. Međutim, nadležno tijelo investicijskog društva moglo bi također omogućiti investicijskom društvu da djelomično upotrebljava pristup K-CMG, pod uvjetom da se taj pristup upotrebljava za sve pozicije na koje se primjenjuje poravnanje ili pokrivenost maržom te se za portfelje na koje se poravnanje ne primjenjuje upotrebljava jedna od triju alternativnih metoda za K-NPR. Kako bi se zajamčilo da su zahtjevi razmjerni prirodi, opsegu i složenosti poslova investicijskog društva i da su investicijskim društvima lako dostupni u okviru ove Uredbe, svako preispitivanje koje se naknadno provede u pogledu primjene metoda za izračun faktorâ K trebalo bi obuhvatiti prikladnost daljnjeg usklađivanja izračuna faktora K-NPR s pravilima o tržišnim rizicima za pozicije iz knjige trgovanja u financijskim instrumentima, u valuti i u robi, u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013.

(26)

Kad je riječ o investicijskim društvima koja trguju za vlastiti račun, faktori K za K-TCD i K-CON u okviru RtF-a predstavljaju pojednostavnjenu primjenu pravila utvrđenih u Uredbi (EU) br. 575/2013 o kreditnom riziku druge ugovorne strane, odnosno riziku velike izloženosti. Faktor K-TCD obuhvaća rizik za investicijska društva od druge ugovorne strane u transakcijama s OTC izvedenicama, repo transakcijama, transakcijama pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, transakcijama s dugim rokom namire, maržnim kreditima ili u svim drugim transakcijama financiranja vrijednosnih papira, kao i od primatelja zajmova koje investicijsko društvo dodatno odobri u okviru investicijske usluge koji ne ispunjavaju svoje obveze, a izračunava se tako što se vrijednost izloženosti dobivena na temelju troška zamjene i dodatnog zahtjeva za potencijalnu buduću izloženost pomnoži s faktorima rizika na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013, uzimajući pritom u obzir učinke ublažavanja rizika ostvarene učinkovitim netiranjem i razmjenom kolaterala. Kako bi se dodatno uskladio tretman kreditnog rizika druge ugovorne strane s Uredbom (EU) br. 575/2013, trebalo bi dodati i fiksni multiplikator 1,2 te multiplikator za prilagodbu kreditnom vrednovanju (CVA) kako bi se odrazila sadašnja tržišna vrijednost kreditnog rizika druge ugovorne strane za investicijsko društvo u određenim transakcijama. Faktor K-CON obuhvaća koncentracijski rizik koji se odnosi na pojedinačne ili vrlo povezane druge ugovorne strane iz privatnog sektora prema kojima je izloženost društava veća od 25 % njihova regulatornog kapitala ili od specifičnih alternativnih pragova u odnosu na kreditne institucije ili druga investicijska društva, i to tako da se u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 uvode dodatni kapitalni zahtjevi za izloženosti veće od tih ograničenja. Konačno, faktor K-DTF obuhvaća operativne rizike za investicijsko društvo koji proizlaze iz velikih volumena transakcija zaključenih u jednom danu za vlastiti račun ili u svoje ime i za račun klijenata koji bi mogli nastati zbog neodgovarajućih ili neuspješnih internih postupaka, osoba i sustava ili vanjskih događaja, na temelju zamišljene vrijednosti dnevnog trgovanja, usklađene za preostalo razdoblje do dospijeća kamatnih izvedenica kako bi se ograničila povećanja kapitalnih zahtjeva, osobito kratkoročnih ugovora u kojima su procijenjeni operativni rizici niži.

(27)

Sva investicijska društva trebala bi pratiti i kontrolirati svoj koncentracijski rizik, uključujući i u odnosu na svoje klijente. Međutim, izvješća o svojim koncentracijskim rizicima nadležnim tijelima trebala bi podnositi samo investicijska društva na koja se primjenjuje minimalni kapitalni zahtjev u okviru faktorâ K. Ako je riječ o investicijskim društvima koja su specijalizirana za robne izvedenice ili emisijske jedinice stakleničkih plinova i njihove izvedenice s velikim koncentriranim izloženostima prema nefinancijskim drugim ugovornim stranama, gornje granice za koncentracijski rizik smiju se prekoračiti bez dodatnog kapitala u okviru faktora K-CON sve dok je to u svrhu komercijalnih aktivnosti, aktivnosti financiranja riznice ili upravljanja rizicima.

(28)

Sva investicijska društva trebala bi imati interne postupke za praćenje i upravljanje svojim likvidnosnim zahtjevima. Svrha je tih postupaka da doprinesu urednom funkcioniranju investicijskih društava tijekom vremena, bez potrebe za izdvajanjem likvidnosti posebno za razdoblja stresa. Stoga bi sva investicijska društva trebala u svakom trenutku u likvidnoj imovini držati minimalno trećinu iznosa zahtjeva za fiksne opće troškove. Međutim, nadležnim tijelima trebalo bi biti dopušteno da od tog zahtjeva izuzmu mala i nepovezana investicijska društva. Ta bi likvidna imovina trebala biti vrlo kvalitetna i u skladu s onom navedenom u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2015/61 (9) te korektivnim faktorima koji se na tu imovinu primjenjuju na temelju te Delegirane uredbe. Kako bi se uzele u obzir razlike u profilima likvidnosti investicijskih društava u odnosu na kreditne institucije, na popis odgovarajuće likvidne imovine trebalo bi dodati neopterećena vlastita novčana sredstva i kratkoročne depozite investicijskog društva (koja ne bi trebala uključivati novčana sredstva klijenta ili financijske instrumente koji pripadaju klijentima) te određene financijske instrumente za koje postoji likvidno tržište. Ako nisu izuzeta od likvidnosnih zahtjeva, mala i nepovezana investicijska društva te investicijska društva koja nemaju licenciju za obavljanje aktivnosti trgovanja ili pružanje usluge pokroviteljstva mogla bi dodatno uključiti kao svoju likvidnu imovinu stavke potraživanja od kupaca i naknada ili provizija koja dospijevaju u roku od 30 dana, pod uvjetom da te stavke ne premašuju jednu trećinu minimalnog likvidnosnog zahtjeva, da se ne ubrajaju u dodatne likvidnosne zahtjeve koje je nametnulo nadležno tijelo te da podliježu korektivnom faktoru od 50 %.

U iznimnim bi okolnostima investicijskim društvima trebalo dopustiti da padnu ispod traženog praga zbog unovčenja svoje likvidne imovine radi pokrivanja likvidnosnih zahtjeva, pod uvjetom da o tome odmah obavijeste nadležno tijelo. Sva financijska jamstva koja su dana klijentima zbog čije bi aktivacije mogle nastati veće likvidnosne potrebe trebala bi smanjiti iznos dostupne likvidne imovine za najmanje 1,6 % ukupne vrijednosti takvih jamstava. Kako bi se osiguralo da su zahtjevi razmjerni prirodi, opsegu i složenosti poslova investicijskih društava i da su investicijskim društvima lako dostupni u okviru područja primjene ove Uredbe, naknadno bi trebalo provesti preispitivanje u pogledu prikladnosti likvidne imovine koja ispunjava minimalan likvidnosni zahtjev, uključujući stalno usklađivanje s onom navedenom u Delegiranoj uredbi (EU) 2015/61 te korektivnim faktorima koji se na tu imovinu primjenjuju na temelju te delegirane uredbe.

(29)

Trebalo bi izraditi odgovarajući proporcionalni regulatorni okvir za izvješćivanje u vezi s novim bonitetnim režimom koji bi trebalo pažljivo prilagoditi poslovanju investicijskih društava i zahtjevima bonitetnog okvira. Izvještajni zahtjevi za investicijska društva trebali bi se odnositi na razinu i sastav njihova regulatornog kapitala, njihove kapitalne zahtjeve, osnovu za izračun njihovih kapitalnih zahtjeva, profil njihovih aktivnosti i veličinu u odnosu na parametre prema kojima se investicijska društva smatraju malim i nepovezanima, njihove likvidnosne zahtjeve i postupanje u skladu s odredbama o koncentracijskom riziku. Mala i nepovezana investicijska društva trebalo bi izuzeti od izvješćivanja o koncentracijskom riziku te bi se od njih trebalo zahtijevati da o likvidnosnim zahtjevima izvješćuju samo kada se ti zahtjevi odnose na njih. Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (10) (EBA) trebalo bi izraditi nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima bi se pobliže odredili detaljni obrasci i mehanizmi tog regulatornog izvješćivanja i odredili obrasci za objavu regulatornog kapitala. Ti bi standardi trebali biti proporcionalni veličini i složenosti različitih investicijskih društava te bi se posebno trebalo uzeti u obzir smatraju li se investicijska društva malim i nepovezanima.

(30)

Kao bi svojim ulagateljima i širim tržištima pružili transparentnost, investicijska društva koja se ne smatraju malim i nepovezanima trebala bi javno objaviti podatke o svojoj razini regulatornog kapitala, kapitalnim zahtjevima, sustavima upravljanja te politikama i praksama primitaka. Zahtjevi o javnoj objavi ne bi se trebali primjenjivati na mala i nepovezana investicijska društva osim ako izdaju instrumente dodatnog osnovnog kapitala, radi transparentnosti za ulagatelje u te instrumente.

(31)

Investicijska društva trebala bi primjenjivati rodno neutralnu politiku primitaka, u skladu s načelom iz članka 157. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Trebalo bi pojasniti objave u pogledu primitaka. Zahtjevi za objavu u pogledu primitaka kako su utvrđeni u ovoj Uredbi trebali bi biti usklađeni s ciljevima pravila o primicima, odnosno da se utvrde i održe politike i prakse u pogledu primitaka koje su u skladu s učinkovitim upravljanjem rizicima za kategorije osoblja čije profesionalne aktivnosti imaju znatan učinak na profil rizičnosti investicijskih društava. Nadalje, od investicijskih društava koja koriste odstupanje od određenih pravila o primicima trebalo bi zahtijevati da objavljuju informacije koje se odnose na takvo odstupanje.

(32)

Kako bi se olakšao prijelaz investicijskih društava sa zahtjeva iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU na zahtjeve iz ove Uredbe i Direktive (EU) 2019/2034, primjereno je osigurati odgovarajuće prijelazne mjere. Konkretno, u razdoblju od pet godina od datuma početka primjene ove Uredbe investicijska društva čiji bi se kapitalni zahtjevi u skladu s ovom Uredbom više nego udvostručili u usporedbi s njihovim kapitalnim zahtjevom na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU trebala bi moći ublažiti učinke potencijalnih povećanja tako što bi ograničila kapitalni zahtjev na dvostruku vrijednost njihova relevantnog kapitalnog zahtjeva u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 i Direktivom 2013/36/EU.

(33)

Da se nova investicijska društva sličnog profila kao i postojeća investicijska društva ne bi dovelo u nepovoljan položaj, u razdoblju od pet godina od datuma početka primjene ove Uredbe investicijska društva na koja se nikada nisu primjenjivali kapitalni zahtjevi na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU trebala bi moći ograničiti svoje kapitalne zahtjeve na temelju ove Uredbe na dvostruku vrijednost njihova zahtjeva za fiksne opće troškove.

(34)

Jednako tako, investicijska društva koja su podlijegala samo zahtjevu za inicijalni kapital na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU i čiji bi se kapitalni zahtjevi na temelju ove Uredbe više nego udvostručili u usporedbi s njihovom situacijom na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU trebala bi moći u razdoblju od pet godina od datuma početka primjene ove Uredbe ograničiti svoje kapitalne zahtjeve na temelju ove Uredbe na dvostruku vrijednost njihova zahtjeva za inicijalni kapital na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU, osim lokalnih pravnih osoba iz članka 4. stavka 1. točke 2. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/876, na koje bi se trebao primjenjivati prijelazni kapitalni zahtjev koji odražava njihovu veću razinu rizičnosti. Za potrebe proporcionalnosti, specifični prijelazni kapitalni zahtjevi trebali bi biti predviđeni za manja investicijska društva i ona koja pružaju ograničen opseg investicijskih usluga ako ne bi ostvarivala korist od ograničenja kapitalnih zahtjeva na temelju ove Uredbe na dvostruku vrijednost njihova zahtjeva za inicijalni kapital na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/630 Europskog parlamenta i Vijeća (11), i Direktive 2013/36/EU, kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2019/878 Europskog parlamenta i Vijeća (12), a čiji bi se obvezujući kapitalni zahtjev na temelju ove Uredbe povećao u usporedbi s njihovom situacijom na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/630.

(35)

Te prijelazne mjere trebale bi, ovisno o slučaju, biti dostupne i investicijskim društvima iz Uredbe (EU) br. 575/2013 članka 498., čime se ta investicijska društva izuzimaju od kapitalnih zahtjeva na temelju te uredbe, dok zahtjevi za inicijalni kapital za ta investicijska društva ovise o investicijskim uslugama koje pružaju ili aktivnostima koje obavljaju. U razdoblju od pet godina od datuma početka primjene ove Uredbe njihovi kapitalni zahtjevi na temelju prijelaznih odredaba iz ove Uredbe trebali bi se izračunavati uzimajući u obzir te primjenjive razine.

(36)

U razdoblju od pet godina od datuma početka primjene ove Uredbe ili do datuma primjene donesenih izmjena Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU u pogledu kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik na temelju dijela trećeg glave IV. poglavlja 1.a i 1.b Uredbe (EU) br. 575/2013, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/876, ovisno o tome što nastupi kasnije, investicijska društva na koja se primjenjuju odgovarajuće odredbe iz ove Uredbe trebala bi nastaviti izračunavati svoj kapitalni zahtjev za knjigu trgovanja u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/630.

(37)

Najveća investicijska društva koja pružaju ključne usluge na tržištima za velike klijente i usluge investicijskog bankarstva (trgovanje financijskim instrumentima za vlastiti račun ili pružanje usluge pokroviteljstva odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa) imaju slične poslovne modele i profile rizičnosti kao i značajne kreditne institucije. Ta su društva zbog svojih aktivnosti izložena kreditnom riziku, uglavnom u obliku kreditnog rizika druge ugovorne strane, te tržišnom riziku zbog pozicija koje preuzimaju za vlastiti račun, bez obzira na to jesu li povezane s klijentima ili nisu. Ona kao takva i zbog svoje veličine i sistemskog značaja predstavljaju rizik za financijsku stabilnost.

(38)

Ta velika investicijska društva dodatan su izazov za nacionalna nadležna tijela u pogledu provedbe učinkovitoga bonitetnog nadzora. Iako najveća investicijska društva pružaju prekogranične usluge investicijskog bankarstva znatnih razmjera, ona kao investicijska društva podliježu bonitetnom nadzoru nadležnih tijela koja su imenovana na temelju Direktive 2014/65/EU i koja nisu nužno ista nadležna tijela imenovana na temelju Direktive 2013/36/EU. To bi moglo stvoriti nejednake uvjete pri primjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU u Uniji i sprečava nadležna tijela koja provode nadzor da steknu cjelokupan bonitetni uvid koji je ključan za učinkovito rješavanje rizika povezanih s velikim prekograničnim investicijskim društvima. Zbog toga bonitetni bi nadzor mogao postati manje učinkovit te bi mogao narušiti tržišno natjecanje u Uniji. Stoga bi najvećim investicijskim društvima trebalo dati status kreditnih institucija radi sinergije u pogledu nadzora prekograničnog poslovanja na tržištu za velike klijente u skupini subjekata iste razine, promicanja jednakih uvjeta i omogućavanja usklađenog nadzora u svim skupinama.

(39)

Ta investicijska društva, postajući kreditne institucije, trebala bi stoga nastaviti podlijegati Uredbi (EU) br. 575/2013 i Direktivi 2013/36/EU te nadzoru tijela nadležnih za kreditne institucije, uključujući Europsku središnju banku u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma. Time bi se osigurala usklađena i učinkovita provedba bonitetnog nadzora kreditnih institucija te ujednačena primjena jedinstvenih pravila za financijske usluge na sve kreditne institucije zbog njihove sistemske važnosti. Kako bi se spriječila regulatorna arbitraža i umanjili rizici zaobilaženja pravila, nadležna tijela trebala bi izbjegavati situacije u kojima bi potencijalno sistemske grupe strukturirale svoje poslovanje tako da ne prekorače pragove iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 i da zaobiđu obvezu podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad kao kreditne institucije na temelju članka 8.a Direktive 2013/36/EU.

(40)

Velikim investicijskim društvima pretvorenima u kreditne institucije trebalo bi biti dopušteno primati depozite ili ostala povratna sredstva od javnosti te odobravati kredite za vlastiti račun tek nakon što dobiju odobrenje za te aktivnosti u skladu s Direktivom 2013/36/EU. Provođenje svih takvih aktivnosti, uključujući primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti te odobravanje kredita za vlastiti račun, ne bi trebalo biti nužan uvjet da bi se društva smatralo kreditnim institucijama. Izmjena definicije kreditne institucije uvedenom ovom Uredbom stoga ne bi smjela dovoditi u pitanje nacionalne sustave za izdavanje odobrenja koje države članice provode u skladu s Direktivama 2013/36/EU i (EU) 2019/2034, uključujući sve odredbe koje države članice mogu smatrati primjerenima za potrebe pojašnjavanja aktivnosti koje je velikim investicijskim društvima obuhvaćenima izmijenjenom definicijom kreditnih institucija dopušteno obavljati.

(41)

Osim toga, nadzorom kreditnih institucija na konsolidiranoj osnovi želi se, među ostalim, osigurati stabilnost financijskog sustava, i on bi se radi učinkovitosti trebao primjenjivati na sve grupe, uključujući i one čije matično društvo nije kreditna institucija ili investicijsko društvo. Stoga bi se na sve kreditne institucije, uključujući i one koje su ranije imale status investicijskih društava, trebala primjenjivati pravila o nadzoru matičnog društva na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi koji obavljaju nadležna tijela na temelju Direktive 2013/36/EU glave VII. poglavlja 3. odjeljka I.

(42)

Nadalje, moguće je da velika investicijska društva koja nisu sistemski važna, ali koja trguju financijskim instrumentima za vlastiti račun, pružaju uslugu pokroviteljstva ili prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa imaju poslovne modele i profile rizičnosti slične onima drugih sistemskih institucija. S obzirom na njihovu veličinu i aktivnosti moguće je da takva investicijska društva predstavljaju određene rizike za financijsku stabilnost i, iako se njihova konverzija u kreditne institucije ne smatra prikladnom s obzirom na njihovu prirodu i složenost, na njih bi se i dalje trebao primjenjivati isti bonitetni tretman kao na kreditne institucije. Kako bi se spriječila regulatorna arbitraža i umanjili rizici zaobilaženja pravila, nadležna tijela trebala bi izbjegavati i situacije u kojima investicijska društva strukturiraju svoje poslovanje tako da ne prekorače prag od 15 milijardi EUR u vezi s ukupnom vrijednošću imovine na individualnoj razini ili na razini grupe ili da neopravdano ograniče ovlast nadležnih tijela da podvrgnu investicijska društva zahtjevima Uredbe (EU) br. 575/2013 i usklađenosti s bonitetnim zahtjevima Direktive 2013/36/EU, u skladu s člankom 5. Direktive (EU) 2019/2034.

(43)

Uredbom (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (13) u Uniji su uvedeni usklađeni propisi za odobravanje pristupa društvima iz trećih zemalja koja pružaju investicijske usluge ili aktivnosti kvalificiranim nalogodavateljima i profesionalnim klijentima s poslovnim nastanom u Uniji. Pristup unutarnjem tržištu uvjetovan je Komisijinom odlukom o istovjetnosti i registracijom društva iz treće zemlje od strane europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) osnovanog Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (14) (ESMA). Važno je da se istovjetnost procjenjuje na temelju relevantnog primjenjivog prava Unije te da postoje učinkoviti instrumenti za praćenje uvjeta za donošenje odluke o istovjetnosti. Stoga bi od društava iz trećih zemalja trebalo zahtijevati da ESMA-i jedanput godišnje dostavljaju informacije o vrsti i opsegu usluga i aktivnosti koje pružaju u Uniji. Trebalo bi unaprijediti i suradnju u području nadzora u vezi s praćenjem, provedbom i ispunjavanjem uvjeta za istovjetnost.

(44)

Kako bi se zajamčili jednaki uvjeti i poticala transparentnost tržišta Unije, Uredbu (EU) br. 600/2014 trebalo bi izmijeniti kako bi ponude, poboljšanja cijena i transakcijske cijene sistematskih internalizatora podlijegali sustavu pomaka cijena kada trguju sa svim veličinama kotacija. Stoga bi se i na prošireno područje primjene Uredbe (EU) br. 600/2014 trebali primjenjivati trenutno važeći regulatorni tehnički standardi koji se odnose na sustav pomaka cijene.

(45)

Kako bi se osigurala zaštita ulagatelja te cjelovitost i stabilnost financijskih tržišta u Uniji, Komisija bi pri donošenju odluke o istovjetnosti trebala uzeti u obzir potencijalne rizike koji bi mogli nastati zbog usluga i aktivnosti koje bi ta društva iz trećih zemalja pružala u Uniji nakon te odluke. Njihovu sistemsku važnost trebalo bi razmatrati na temelju kriterija kao što je sličnost vrste i opsega usluga koje pružaju i aktivnosti koje obavljaju dotična društva iz trećih zemalja. Komisija bi u tu istu svrhu trebala moći uzimati u obzir je li u okviru relevantne politike Unije treća zemlja utvrđena kao nekooperativna jurisdikcija u porezne svrhe ili kao visokorizična treća zemlja u skladu s člankom 9. stavkom 2. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (15). Komisija bi posebne bonitetne zahtjeve, organizacijske zahtjeve ili zahtjeve u pogledu poslovnog ponašanja trebala smatrati istovrijednima samo ako se postiže isti učinak. Nadalje, Komisija bi, prema potrebi, trebala moći donositi odluke o istovrijednosti ograničene na posebne usluge i aktivnosti ili kategorije usluga i aktivnosti navedenih u odjeljku A Priloga I. Direktivi 2014/65/EU.

(46)	Uz sudjelovanje ESMA-e, EBA je objavila izvješće na temelju detaljne analize, prikupljenih podataka i savjetovanja o nestandardiziranom bonitetnom režimu za sva nesistemska investicijska društva koje je osnova za revidirani bonitetni okvir za investicijska društva.

(47)

Kako bi se osigurala usklađena primjena ove Uredbe, EBA bi trebala izraditi nacrt regulatornih tehničkih standarda radi pobližeg određivanja područja primjene i metoda za bonitetnu konsolidaciju grupe investicijskog društva, načina izračuna fiksnih općih troškova, mjerenja faktora K, pojma odvojenih računa u vezi s novčanim sredstvima klijenta, prilagodbe koeficijenata K-DTF u uvjetima tržišnog stresa, izračuna u svrhu određivanja kapitalnih zahtjeva jednakih ukupnoj marži koju članovi sustava poravnavanja zahtijevaju, obrazaca za javne objave, između ostalog u pogledu investicijske politike investicijskih društava, i regulatorno izvješćivanje na temelju ove Uredbe te informacija koje treba dostaviti nadležnim tijelima u vezi s pragovima za zahtijevanje odobrenja kao kreditna institucija. Komisija bi trebala biti ovlaštena dopuniti ovu Uredbu donošenjem regulatornih tehničkih standarda koje sastavlja EBA putem delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a i u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Komisija i EBA trebale bi osigurati da te regulatorne tehničke standarde i zahtjeve mogu primijeniti sva dotična investicijska društva na način koji je proporcionalan vrsti, opsegu i složenosti tih investicijskih društava i njihovih aktivnosti.

(48)	Komisiju bi također trebalo ovlastiti za donošenje provedbenih tehničkih standarda koje su sastavile EBA i ESMA putem provedbenih akata na temelju članka 291. UFEU-a i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010 i člankom 15. Uredbe br. 1095/2010.

(49)

Kako bi se osigurala ujednačena primjena ove Uredbe i uzela u obzir kretanja na financijskim tržištima, Komisiji bi trebalo delegirati ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopunjavanja ove Uredbe pojašnjavanjem definicija u ovoj Uredbi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016 (16). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na izradu delegiranih akata.

(50)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost i izbjegla preklapanja između postojećeg bonitetnog okvira primjenjiva na kreditne institucije i na investicijska društva i ove Uredbe, Uredbu (EU) br. 575/2013 i Direktivu 2013/36/EU trebalo bi izmijeniti kako bi se iz njihova područja primjene uklonila investicijska društva. Međutim, na investicijska društva koja su dio bankarske grupe i dalje bi se trebale primjenjivati one odredbe iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU koje su relevantne za bankarsku grupu, kao na primjer odredbe o posredničkom matičnom društvu iz EU-a iz članka 21.b Direktive 2013/36/EU i pravila o bonitetnoj konsolidaciji iz dijela prvoga glave II. poglavlja 2. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(51)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest utvrđivanje učinkovitog i proporcionalnog bonitetnog okvira kojim se osigurava da investicijska društva koja imaju odobrenje za rad u Uniji posluju na dobroj financijskoj osnovi i da se njima uredno upravlja, te, prema potrebi, u najboljem interesu njihovih klijenata, ne mogu dostatno ostvariti države članice nego se zbog svojeg opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

DIO PRVI

OPĆE ODREDBE

GLAVA I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1. Ovom se Uredbom utvrđuju jedinstveni bonitetni zahtjevi koji se primjenjuju na investicijska društva koja su dobila odobrenje za rad i nad kojima se provodi nadzor na temelju Direktive 2014/65/EU te nad kojima se provodi nadzor radi utvrđivanja usklađenosti s bonitetnim zahtjevima na temelju Direktive (EU) 2019/2034 u vezi sa sljedećim:

(a)	kapitalnim zahtjevima koji se odnose na mjerljive, jedinstvene i standardizirane elemente rizika za društvo, rizika za klijente i rizika za tržište;

(b)	zahtjevima kojima se ograničava koncentracijski rizik;

(c)	likvidnosnim zahtjevima koji se odnose na mjerljive, jedinstvene i standardizirane elemente likvidnosnog rizika;

(d)	izvještajnim zahtjevima u vezi s točkama (a), (b) i (c);

(e)	zahtjevima za javnu objavu.

2. Odstupajući od stavka 1., investicijsko društvo koje je dobilo odobrenje za rad i nad kojim se provodi nadzor na temelju Direktive 2014/65/EU, koje obavlja bilo koju od aktivnosti navedenih u odjeljku A točkama 3. i 6. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU, primjenjuje zahtjeve Uredbe (EU) br. 575/2013 ako društvo nije trgovac robom i emisijskim jedinicama, subjekt za zajednička ulaganja ili društvo za osiguranje, a primjenjiv je bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)

ukupna vrijednost konsolidirane imovine investicijskog društva jednaka je ili premašuje 15 milijardi EUR, izračunana kao prosjek u prethodnih 12 mjeseci, isključujući vrijednost individualne imovine svih društava kćeri s poslovnim nastanom izvan Unije koja obavljaju bilo koju od aktivnosti iz ovog podstavka;

(b)

ukupna vrijednost konsolidirane imovine investicijskog društva manja je od 15 milijardi EUR, a investicijsko društvo dio je grupe u kojoj je ukupna vrijednost konsolidirane imovine svih društava u grupi koja pojedinačno imaju ukupnu imovinu manju od 15 milijardi EUR i koja obavljaju bilo koju od aktivnosti navedenih u odjeljku A točkama 3. i 6. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU jednaka ili premašuje 15 milijardi EUR, sve izračunano kao prosjek u prethodnih 12 mjeseci, isključujući vrijednost individualne imovine svih društava kćeri s poslovnim nastanom izvan Unije koja obavljaju bilo koju od aktivnosti iz prvog podstavka; ili

(c)	investicijsko društvo podliježe odluci nadležnog tijela u skladu s člankom 5. Direktive (EU) 2019/2034.

Nad investicijskim društvima iz ovog stavka provodi se nadzor radi utvrđivanja usklađenosti s bonitetnim zahtjevima na temelju glava VII. i VIII. Direktive 2013/36/EU, uključujući za potrebe određivanja konsolidirajućeg nadzornog tijela ako takvo investicijsko društvo pripada grupi investicijskog društva kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 25. ove Uredbe.

3. Odstupanje predviđeno u stavku 2. ne primjenjuje se ako investicijsko društvo prestane ispunjavati bilo koji od pragova utvrđenih u tom stavku izračunanih u razdoblju od 12 uzastopnih mjeseci ili ako nadležno tijelo tako odluči u skladu s člankom 5. Direktive (EU) 2019/2034. Investicijsko društvo bez odgode obavješćuje nadležno tijelo o svakom kršenju praga tijekom tog razdoblja.

4. Investicijska društva koja ispunjavaju uvjete iz stavka 2. ostaju podložna zahtjevima iz članaka 55. i 59.

5. Odstupajući od stavka 1., nadležna tijela mogu dopustiti investicijskom društvu koje je dobilo odobrenje za rad i nad kojim se provodi nadzor na temelju Direktive 2014/65/EU koje obavlja bilo koju od aktivnosti navedenih u odjeljku A točkama 3. i 6. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU da primjenjuje zahtjeve Uredbe (EU) br. 575/2013 ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)	investicijsko društvo jest društvo kći i obuhvaćeno je nadzorom na konsolidiranoj osnovi kreditne institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, u skladu s odredbama dijela prvoga glave II. poglavlja 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)	investicijsko društvo obavijesti nadležno tijelo na temelju ove Uredbe te konsolidirajuće nadzorno tijelo, ako je to primjenjivo;

(c)

nadležno tijelo smatra da je primjena kapitalnih zahtjeva iz Uredbe (EU) br. 575/2013 na pojedinačnoj osnovi na investicijsko društvo i na konsolidiranoj osnovi na grupu, ovisno o slučaju, bonitetno prihvatljiva, da ne dovodi do smanjenja kapitalnih zahtjeva investicijskog društva na temelju ove Uredbe te da se ne provodi u svrhe regulatorne arbitraže.

Nadležna tijela obavješćuju investicijsko društvo o odluci o dopuštanju primjene Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU na temelju prvog podstavka u roku od dva mjeseca od primitka obavijesti iz točke (b) prvog podstavka ovog stavka i o tome obavješćuju EBA-u. Ako nadležno tijelo ne dopusti primjenu Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU, dužno je dati potpuno obrazloženje.

Nad investicijskim društvima iz ovog stavka provodi se nadzor radi utvrđivanja usklađenosti s bonitetnim zahtjevima na temelju glava VII. i VIII. Direktive 2013/36/EU, uključujući za potrebe određivanja konsolidirajućeg nadzornog tijela ako takva investicijska društva pripadaju grupi investicijskog društva kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 25. ove Uredbe.

Za potrebe ovog stavka ne primjenjuje se članak 7. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Članak 2.

Ovlasti nadzora

Radi osiguravanja usklađenosti s ovom Uredbom, nadležna tijela imaju ovlasti i provode postupke utvrđene u Direktivi (EU) 20192019/2034.

Članak 3.

Primjena strožih zahtjeva u investicijskim društvima

Ovom Uredbom ne sprečava se da investicijska društva imaju razinu regulatornog kapitala i njegovih sastavnih dijelova te likvidne imovine koja nadilazi zahtjeve navedene u ovoj Uredbi i da provode mjere strože od onih navedenih u ovoj Uredbi.

Članak 4.

Definicije

1. Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„društvo za pomoćne usluge” znači društvo čiju osnovnu aktivnost čini vlasništvo nad imovinom ili upravljanje njome, upravljanje uslugama obrade podataka ili slična aktivnost koja je pomoćna u odnosu na osnovnu aktivnost jednog investicijskog društva ili više njih;

2.	„društvo za upravljanje imovinom” znači društvo za upravljanje imovinom kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 19. Uredbe (EU) br. 575/2013;

3.	„član sustava poravnavanja ” znači društvo s poslovnim nastanom u državi članici koje odgovara definiciji iz članka 2. točke 14. Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (17);

4.	„klijent” znači klijent kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 9. Direktive 2014/65/EU, osim za potrebe dijela četvrtog ove Uredbe gdje „klijent” znači bilo koja druga ugovorna strana investicijskog društva;

5.	„trgovac robom i emisijskim jedinicama” znači trgovac robom i emisijskim jedinicama kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 150. Uredbe (EU) br. 575/2013;

6.	„robne izvedenice” znači robne izvedenice kako su definirane u članku 2. stavku 1. točki 30. Uredbe (EU) br. 600/2014;

7.	„nadležno tijelo” znači nadležno tijelo kako je definirano u članku 3. stavku 1. točki 5. Direktive (EU) 2019/2034;

8.	„kreditna institucija” znači kreditna institucija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

9.	„trgovanje za vlastiti račun” znači trgovanje za vlastiti račun kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 6. Direktive 2014/65/EU;

10.	„izvedenice” znači izvedenice kako su definirane u članku 2. stavku 1. točki 29. Uredbe (EU) br. 600/2014;

11.

„konsolidirani položaj” znači položaj koji nastane primjenom zahtjeva ove Uredbe u skladu s člankom 7. na matično investicijsko društvo iz Unije, matični investicijski holding iz Unije ili matični mješoviti financijski holding iz Unije kao da je to društvo zajedno sa svim investicijskim društvima, financijskim institucijama, društvima za pomoćne usluge i vezanim zastupnicima u grupi investicijskog društva osnovalo jedno investicijsko društvo; za potrebe ove definicije, izrazi „investicijsko društvo”, „financijska institucija”, „društvo za pomoćne usluge” i „vezani zastupnik” primjenjuju se i na društva s poslovnim nastanom u trećim zemljama koja bi, da imaju poslovni nastan u Uniji, odgovarala definicijama tih izraza;

12.	„konsolidirana osnova” znači na osnovi konsolidiranog položaja;

13.	„izvršavanje naloga za račun klijenta” znači izvršavanje naloga za račun klijenta kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 5. Direktive 2014/65/EU;

14.

„financijska institucija” znači društvo koje nije kreditna institucija ni investicijsko društvo i koje nije samo industrijski holding, čija je osnovna aktivnost stjecanje udjela ili obavljanje jedne ili više aktivnosti navedenih u točkama od 2. do 12. i točki 15. Priloga I. Direktivi 2013/36/EU, uključujući financijski holding, mješoviti financijski holding, investicijski holding, instituciju za platni promet u smislu Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća (18) te društvo za upravljanje imovinom, ali isključujući osigurateljne holdinge i mješovite osigurateljne holdinge kako su definirani u članku 212. stavku 1. točki (g) Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (19);

15.	„financijski instrument” znači financijski instrument kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 15. Direktive 2014/65/EU;

16.	„financijski holding” znači financijski holding kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 20. Uredbe (EU) br. 575/2013;

17.	„subjekt financijskog sektora” znači subjekt financijskog sektora kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 27. Uredbe (EU) br. 575/2013;

18.	„inicijalni kapital” znači inicijalni kapital kako je definiran u članku 3. stavku 1. točki 18. Direktive (EU) 2019/2034;

19.	„grupa povezanih klijenata” znači grupa povezanih klijenata kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 39. Uredbe (EU) br. 575/2013;

20.	„investicijsko savjetovanje” znači investicijsko savjetovanje kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 4. Direktive 2014/65/EU;

21.

„investicijsko savjetovanje kontinuiranog karaktera” znači opetovano pružanje usluga investicijskog savjetovanja kao i kontinuirana ili periodična procjena i nadzor ili preispitivanje portfelja financijskih instrumenata klijenta, uključujući ulaganja koje klijent poduzima na temelju ugovornog odnosa;

22.	„investicijsko društvo” znači investicijsko društvo kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 1. Direktive 2014/65/EU;

23.

„investicijski holding” znači financijska institucija čija su društva kćeri isključivo ili uglavnom investicijska društva ili financijske institucije, od kojih je barem jedno društvo kći investicijsko društvo, koja nije financijski holding kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 20. Uredbe (EU) br. 575/2013;

24.	„investicijske usluge i aktivnosti” znači investicijske usluge i aktivnosti kako su definirane u članku 4. stavku 1. točki 2. Direktive 2014/65/EU;

25.

„grupa investicijskog društva” znači grupa društava koja se sastoji od matičnog društva i njegovih društava kćeri ili od društava koji ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 22. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (20) od kojih je barem jedno investicijsko društvo i koja ne uključuje kreditnu instituciju;

26.	„faktori K” znači kapitalni zahtjevi iz dijela trećeg glave II. za rizike koje investicijsko društvo predstavlja za klijente, tržišta i sebe samog;

27.	„imovina pod upravljanjem ” ili „AUM” znači vrijednost imovine kojom investicijsko društvo upravlja za svoje klijente kako u okviru diskrecijskog upravljanja portfeljem tako i u okviru nediskrecijskih aranžmana koji čine investicijsko savjetovanje kontinuiranog karaktera;

28.

„novčana sredstva klijenta koja se drže” ili „CMH” znači iznos novčanih sredstava klijenta koji investicijsko društvo drži, uzimajući u obzir pravne aranžmane u vezi s odvajanjem imovine i bez obzira na nacionalne računovodstvene propise koji se primjenjuju na novčana sredstva klijenta koja investicijsko društvo drži;

29.	„imovina koja se pohranjuje i administrira” ili „ASA” znači vrijednost imovine koju investicijsko društvo pohranjuje i administrira za klijente, bez obzira na to nalazi li se imovina u bilanci investicijskog društva ili na računima trećih strana;

30.	„obrađeni nalozi klijenta ” ili „COH” znači vrijednost naloga koje investicijsko društvo obrađuje za klijente, od zaprimanja i prijenosa nalogâ klijenta do izvršenja nalogâ za račun klijenata;

31.	„koncentracijski rizik ” ili „CON” znači izloženosti u knjizi trgovanja investicijskog društva prema klijentu ili grupi povezanih klijenata čija vrijednost prekoračuje ograničenja iz članka 37. stavka 1.;

32.

„pružena marža poravnanja” ili „CMG” znači iznos ukupne marže koju zahtijeva član sustava poravnavanja ili kvalificirana središnja druga ugovorna strana, ako je za izvršenje i namiru transakcija investicijskog društva koje trguje za vlastiti račun odgovoran član sustava poravnavanja ili kvalificirana središnja druga ugovorna strana;

33.

„dnevni promet trgovanja ” ili „DTF” znači dnevna vrijednost transakcija koje investicijsko društvo zaključuje trgovanjem za vlastiti račun ili izvršenjem naloga u svoje ime i za račun klijenata, isključujući vrijednost naloga koje investicijsko društvo obrađuje za klijente putem zaprimanja i prijenosa naloga klijenata te putem izvršenja naloga u ime klijenata koji su već uzeti u obzir u obrađenim nalozima klijenta;

34.	„rizik neto pozicija ” ili „NPR” znači vrijednost transakcija evidentirana u knjizi trgovanja investicijskog društva;

35.	„nastanak statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u trgovanju ” ili „TCD” znači izloženosti u knjizi trgovanja investicijskog društva u instrumentima i transakcijama iz članka 25. zbog kojih nastaje rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u trgovanju;

36.	„sadašnja tržišna vrijednost” ili „CMV” znači neto tržišna vrijednost portfelja strana transakcija ili strana vrijednosnih papira koje su podložne netiranju u skladu s člankom 31., pri čemu se za potrebe izračuna CMV-a uzimaju pozitivne i negativne tržišne vrijednosti;

37.	„transakcija s dugim rokom namire” znači transakcija s dugim rokom namire kako je definirana u članku 272. točki 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

38.	„maržni kredit” znači maržni krediti kako su definirani u članku 3. točki 10. Uredbe (EU) 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća (21);

39.	„upravljačko tijelo” znači upravljačko tijelo kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 36. Direktive 2014/65/EU;

40.	„mješoviti financijski holding” znači mješoviti financijski holding kako je definiran člankom 2. točkom 15. Direktive 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (22);

41.	„izvanbilančna stavka” znači bilo koja stavka iz Priloga I. Uredbi (EU) br. 575/2013;

42.	„matično društvo” znači matično društvo u smislu članka 2. točke 9. i članka 22. Direktive 2013/34/EU;

43.	„sudjelujući udio” znači sudjelujući udio kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 35. Uredbe (EU) br. 575/2013;

44.	„dobit” znači dobit kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 121. Uredbe (EU) br. 575/2013;

45.	„kvalificirana središnja druga ugovorna strana” znači kvalificirana središnja druga ugovorna strana kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 88. Uredbe (EU) br. 575/2013;

46.	„upravljanje portfeljem” znači upravljanje portfeljem kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 8. Direktive 2014/65/EU;

47.	„kvalificirani udio” znači kvalificirani udio kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 36. Uredbe (EU) br. 575/2013;

48.	„transakcija financiranja vrijednosnih papira” ili „SFT” znači transakcija financiranja vrijednosnih papira kako je definirana u članku 3. točki 11. Uredbe (EU) 2015/2365;

49.

„odvojeni računi” za potrebe tablice 1 u članku 15. stavku 2. znači računi kod subjekata kod kojih su deponirana novčana sredstva klijenta koje drži investicijsko društvo u skladu s člankom 4. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2017/593 (23) i za koje je, ako je primjenjivo, nacionalnim pravom predviđeno da se u slučaju insolventnosti ili pokretanja sanacije ili administracije investicijskog društva, novčana sredstva klijenta ne mogu upotrijebiti za namirenje potraživanja u odnosu na investicijsko društvo koja nisu potraživanja klijenta;

50.	„repo transakcija” znači repo transakcija kako je definirana u članku 3. točki 9. Uredbe (EU) 2015/2365;

51.	„društvo kći” znači društvo kći kako je definirano u članku 2. stavku 10. i u smislu članka 22. Direktive 2013/34/EU, uključujući svako društvo kći društva kćeri krajnjeg matičnog društva;

52.	„vezani zastupnik” znači vezani zastupnik kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 29. Direktive 2014/65/EU;

53.

„ukupni bruto prihod” znači godišnji prihod od poslovanja investicijskog društva ostvaren u vezi s investicijskim uslugama i aktivnostima koje je investicijsko društvo ovlašteno obavljati, uključujući prihod od kamata, dionica i drugih vrijednosnih papira s fiksnim ili promjenjivim prinosom, od provizije i naknada, dobitaka i gubitaka koje investicijsko društvo ostvari od svoje imovine kojom trguje, od imovine koju drži po fer vrijednosti ili od aktivnosti zaštite od rizika, ali isključujući svaki prihod koji nije povezan s obavljenim investicijskim uslugama i aktivnostima;

54.	„knjiga trgovanja” znači sve pozicije u financijskim instrumentima i robi koje investicijsko društvo ima, bilo s namjerom trgovanja ili da bi se zaštitile pozicije s namjerom trgovanja;

55.

„pozicije s namjerom trgovanja” znači jedno od sljedećeg:

(a)	vlasničke pozicije i pozicije koje proizlaze iz servisiranja klijenata i održavanja tržišta;

(b)	pozicije koje se namjeravaju ponovno prodati u kratkom roku;

(c)	pozicije s namjerom ostvarivanja stvarnih ili očekivanih kratkoročnih razlika u prodajnoj i kupovnoj cijeni ili od drugih promjena cijena ili kamatnih stopa;

56.

„matično investicijsko društvo iz Unije” znači investicijsko društvo u državi članici koje je dio grupe investicijskog društva i koje ima investicijsko društvo ili financijsku instituciju kao društvo kći ili koje ima sudjelujući udio u takvom investicijskom društvu ili financijskoj instituciji te koje samo nije društvo kći nekog drugog investicijskog društva koje je dobilo odobrenje za rad u bilo kojoj državi članici ili investicijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u bilo kojoj državi članici;

57.	„matični investicijski holding iz Unije” znači investicijski holding u državi članici koji je dio grupe investicijskog društva i koji nije društvo kći investicijskog društva koje je odobrenje za rad dobilo u bilo kojoj državi članici ili drugog investicijskog holdinga u bilo kojoj državi članici;

58.	„matični mješoviti financijski holding iz Unije” znači matično društvo grupe investicijskog društva koje je mješoviti financijski holding kako je definiran u članku 2. točki 15. Direktive 2002/87/EZ.

2. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 56. radi dopune ove Uredbe pojašnjenjem definicija utvrđenih u stavku 1. kako bi se:

(a)	osigurala jedinstvena primjena ove Uredbe;

(b)	pri primjeni ove Uredbe u obzir uzela kretanja na financijskim tržištima.

GLAVA II.

RAZINA PRIMJENE ZAHTJEVA

POGLAVLJE 1.

Primjena zahtjeva na pojedinačnoj osnovi

Članak 5.

Opće načelo

Investicijska društva dužna su ispunjavati zahtjeve iz dijela drugog do dijela sedmog na pojedinačnoj osnovi.

Članak 6.

Izuzeća

1. Nadležna tijela mogu izuzeti investicijsko društvo od primjene članka 5. u vezi s dijelom drugim, trećim, četvrtim, šestim i sedmim ako se primjenjuju svi sljedeći uvjeti:

(a)	investicijsko društvo ispunjava uvjete, određene u članku 12. stavku 1., koji su potrebni da bi ga se smatralo malim i nepovezanim investicijskim društvom;

(b)

ispunjen je jedan od sljedećih uvjeta:

i.	investicijsko društvo jest društvo kći i obuhvaćeno je nadzorom na konsolidiranoj osnovi kreditne institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, u skladu s odredbama dijela prvoga glave II. poglavlja 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

ii.	investicijsko društvo jest društvo kći i obuhvaćeno je grupom investicijskog društva koja se nadzire na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 7.;

(c)	investicijsko društvo i njegovo matično društvo podliježu izdavanju odobrenja za rad i nadzoru u istoj državi članici;

(d)	tijela nadležna za nadzor na konsolidiranoj osnovi u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 ili u skladu s člankom 7. ove Uredbe suglasna su s tim izuzećem;

(e)

regulatorni kapital na odgovarajući je način raspodijeljen između matičnog društva i investicijskog društva i ispunjeni su svi sljedeći uvjeti:

i.	nema postojeće ili predviđene značajne, praktične ili pravne prepreke za matično društvo u vezi s promptnim prijenosom kapitala ili otplatom obveza;

ii.	nakon prethodnog odobrenja nadležnog tijela, matično društvo dalo je izjavu kojom jamči za obveze koje je preuzelo investicijsko društvo ili tvrdi da su rizici investicijskog društva zanemarivi;

iii.	investicijsko društvo obuhvaćeno je postupcima procjene rizika, mjerenja i kontrole koje provodi matično društvo; i

iv.	matično društvo ima više od 50 % glasačkih prava na temelju udjela u kapitalu investicijskog društva ili ima pravo imenovati ili razriješiti većinu članova upravljačkog tijela investicijskog društva.

2. Nadležna tijela mogu izuzeti investicijska društva od primjene članka 5. u vezi s dijelom šestim ako se primjenjuju svi sljedeći uvjeti:

(a)	investicijsko društvo ispunjava uvjete, određene u članku 12. stavku 1., koji su potrebni da bi ga se smatralo malim i nepovezanim investicijskim društvom;

(b)	investicijsko društvo jest društvo kći i obuhvaćeno je nadzorom na konsolidiranoj osnovi društva za osiguranje ili društva za reosiguranje u skladu s člankom 228. Direktive 2009/138/EZ;

(c)	investicijsko društvo i njegovo matično društvo podliježu izdavanju odobrenja za rad i nadzoru u istoj državi članici;

(d)	tijela nadležna za nadzor na konsolidiranoj osnovi u skladu s Direktivom 2009/138/EZ suglasna su s tim izuzećem;

(e)

regulatorni kapital na odgovarajući je način raspodijeljen između matičnog društva i investicijskog društva i ispunjeni su svi sljedeći uvjeti:

i.	nema postojeće ili predviđene značajne, praktične ili pravne prepreke za matično društvo u vezi s promptnim prijenosom kapitala ili otplatom obveza;

ii.	nakon prethodnog odobrenja nadležnog tijela, matično društvo dalo je izjavu kojom jamči za obveze koje je preuzelo investicijsko društvo ili tvrdi da su rizici investicijskog društva zanemarivi;

iii.	investicijsko društvo obuhvaćeno je postupcima procjene rizika, mjerenja i kontrole koje provodi matično društvo; i

iv.	matično društvo ima više od 50 % glasačkih prava na temelju udjela u kapitalu investicijskog društva ili ima pravo imenovati ili razriješiti većinu članova upravljačkog tijela investicijskog društva.

3. Nadležna tijela mogu izuzeti investicijska društva od primjene članka 5. u vezi s dijelom petim ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)	investicijsko društvo obuhvaćeno je nadzorom na konsolidiranoj osnovi u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili je obuhvaćeno grupom investicijskog društva na koju se primjenjuje članak 7. stavak 3. ove Uredbe, a izuzeće iz članka 7. stavka 4. se ne primjenjuje;

(b)

matična institucija, na konsolidiranoj osnovi, prati i u svakom trenutku ima pregled nad likvidnosnim pozicijama svih institucija i investicijskih društava unutar grupe ili podgrupe koje podliježu izuzeću i osiguravaju zadovoljavajuću razinu likvidnosti za sve te institucije i investicijska društva;

(c)	matično društvo i investicijsko društvo sklopili su ugovore koji su u skladu sa zahtjevima nadležnih tijela i koji omogućavaju slobodno kretanje sredstava između matičnog društva i investicijskog društva kako bi mogli podmiriti svoje pojedinačne obveze i zajedničke obveze po njihovu dospijeću;

(d)	nema postojeće ili predviđene materijalne, praktične ili pravne prepreke za izvršavanje ugovora navedenih u točki (c);

(e)	tijela nadležna za nadzor na konsolidiranoj osnovi u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 ili u skladu s člankom 7. ove Uredbe suglasna su s tim izuzećem.

POGLAVLJE 2.

Bonitetna konsolidacija i izuzeća za grupu investicijskog društva

Članak 7.

Bonitetna konsolidacija

1. Matična investicijska društva iz Unije, matični investicijski holdinzi iz Unije i matični mješoviti financijski holdinzi iz Unije moraju biti usklađeni s obvezama utvrđenima u dijelu drugom, trećem, četvrtom, šestom i sedmom na osnovi svojeg konsolidiranog položaja. Matično društvo i ona njegova društva kćeri na koja se primjenjuje ova Uredba uspostavljaju odgovarajuću organizacijsku strukturu i odgovarajuće mehanizme unutarnjih kontrola kako bi osigurali da su podaci potrebni za konsolidaciju obrađeni na odgovarajući način i proslijeđeni. Matično društvo osobito osigurava da društva kćeri na koja se ne primjenjuje ova Uredba primjenjuju sustave, procese i mehanizme kojima se osigurava odgovarajuća konsolidacija.

2. Za potrebe stavka 1. ovog članka, ako se primjenjuje dio drugi na konsolidiranoj osnovi, pravila utvrđena u dijelu drugom glavi II. Uredbe (EU) br. 575/2013 primjenjuju se i na investicijska društva.

U tu svrhu, ako se primjenjuju odredbe članka 84. stavka 1., članka 85. stavka 1. i članka 87. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, primjenjuju se samo upućivanja na članak 92. stavak 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 i slijedom toga čitaju se kao da se odnose na kapitalne zahtjeve utvrđene na temelju odgovarajućih odredaba u ovoj Uredbi.

3. Matična investicijska društva iz Unije, matični investicijski holdinzi iz Unije ili matični mješoviti financijski holdinzi iz Unije moraju biti usklađeni s obvezama utvrđenima u dijelu petom na temelju svojih konsolidiranih položaja.

4. Odstupajući od stavka 3., nadležna tijela mogu izuzeti matično društvo od ispunjavanja obveza iz tog stavka, vodeći računa o vrsti, opsegu i složenosti grupe investicijskog društva.

5. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju pojedinosti područja primjene i metoda za bonitetnu konsolidaciju grupe investicijskog društva, posebno za potrebe izračuna zahtjeva za fiksne opće troškove, zahtjeva za trajni minimalni kapital, zahtjeva za faktor K na temelju konsolidiranog položaja grupe investicijskog društva, te metode i potrebnih pojedinosti za pravilnu provedbu stavka 2.

EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do 26. prosinca 2020.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 8.

Kriterij kapitala grupe

1. Odstupajući od članka 7., nadležna tijela mogu dopustiti primjenu ovog članka u slučaju struktura grupe koje se smatraju dostatno jednostavnima pod uvjetom da nema značajnih rizika za klijente ili tržište koji proizlaze iz grupe investicijskog društva kao cjeline za koje bi u suprotnome bio potreban nadzor na konsolidiranoj osnovi. Nadležna tijela obavješćuju EBA-u kada dopuste primjenu ovog članka.

2. Za potrebe ovog članka, primjenjuje se sljedeće:

(a)	„instrumenti regulatornog kapitala” znači „regulatorni kapital” kako je definiran u članku 9. ove Uredbe bez primjene odbitaka iz članka 36. stavka 1. točke (i), članka 56. točke (d) i članka 66. točke (d) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)	izrazi „investicijsko društvo”, „financijska institucija”, „društvo za pomoćne usluge” i „vezani zastupnik” primjenjuju se i na društva s poslovnim nastanom u trećim zemljama koja bi, da imaju poslovni nastan u Uniji, odgovarala definicijama tih izraza u članku 4.

3. Matična investicijska društva iz Unije, matični investicijski holdinzi iz Unije i matični mješoviti financijski holdinzi iz Unije te sva druga matična društva koja su investicijska društva, financijske institucije, društva za pomoćne usluge ili vezani zastupnici u grupi investicijskog društva dužni su držati instrumente regulatornog kapitala koji su barem dovoljni za pokriće zbroja sljedećih stavki:

(a)

zbroja ukupne knjigovodstvene vrijednosti svih svojih ulaganja, podređenih potraživanja i instrumenata iz članka 36. stavka 1. točke (i), članka 56. točke (d) i članka 66. točke (d) Uredbe (EU) br. 575/2013 u investicijskim društvima, financijskim institucijama, društvima za pomoćne usluge i vezanim zastupnicima u grupi investicijskog društva i

(b)	ukupnog iznosa svih svojih potencijalnih obveza prema investicijskim društvima, financijskim institucijama, društvima za pomoćne usluge i vezanim zastupnicima u grupi investicijskog društva.

4. Nadležna tijela mogu dopustiti da matični investicijski holding iz Unije ili matični miješani financijski holding iz Unije i svako drugo matično društvo koje je investicijsko društvo, financijska institucija, društvo za pomoćne usluge ili vezani zastupnik u grupi investicijskog društva drže iznos regulatornog kapitala manji od iznosa izračunanog prema stavku 3. ako taj iznos nije manji od zbroja kapitalnih zahtjeva koji se na pojedinačnoj osnovi utvrđuju za njihova društva kćeri koja su investicijska društva, financijske institucije, društva za pomoćne usluge i vezani zastupnici i ukupnog iznosa svih potencijalnih obveza prema tim subjektima.

Za potrebe ovog stavka, kapitalni zahtjevi za društva kćeri iz prvog podstavka koja se nalaze u trećim zemljama jest zamišljeni kapitalni zahtjev kojim se jamči zadovoljavajuća razina boniteta da obuhvati rizike koji proizlaze iz tih društava kćeri, kako su odobrila relevantna nadležna tijela.

5. Matična investicijska društva iz Unije, matični investicijski holdinzi iz Unije i matični mješoviti financijski holdinzi iz Unije moraju imati sustave za praćenje i kontrolu izvora kapitala i financiranja svih investicijskih društava, investicijskih holdinga, mješovitih financijskih holdinga, financijskih institucija, društava za pomoćne usluge i vezanih zastupnika u grupi investicijskog društva.

DIO DRUGI

REGULATORNI KAPITAL

Članak 9.

Sastav regulatornog kapitala

1. Investicijska društva moraju imati regulatorni kapital koji se sastoji od zbroja njihova redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala i u svakom trenutku moraju ispunjavati sve sljedeće uvjete:

(a)

(b)

(c)

pri čemu:

redovni osnovni kapital definiran je u skladu s dijelom drugim glavom I. poglavljem 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, dodatni osnovni kapital definiran je u skladu s dijelom drugim glavom I. poglavljem 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, dopunski kapital definiran je u skladu s dijelom drugim glavom I. poglavljem 4. Uredbe (EU) br. 575/2013; i

ii.	D je definiran u članku 11.

2. Odstupajući od stavka 1.:

(a)	odbici iz članka 36. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 primjenjuju se u cijelosti, bez primjene članaka 39. i 48. te Uredbe;

(b)	odbici iz članka 36. stavka 1. točke (e) Uredbe (EU) br. 575/2013 primjenjuju se u cijelosti, bez primjene članka 41. te Uredbe;

(c)	odbici iz članka 36. stavka 1. točke (h), članka 56. točke (c) i članka 66. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013, u mjeri u kojoj se odnose na ulaganja u instrumente kapitala koja se ne drže u knjizi trgovanja, primjenjuju se u cijelosti, bez primjene mehanizama iz članaka 46., 60. i 70. te Uredbe;

(d)	odbici iz članka 36. stavka 1. točke (i) Uredbe (EU) br. 575/2013 primjenjuju se u cijelosti, bez primjene članka 48. te Uredbe;

(e)

sljedeće odredbe ne primjenjuju se na određivanje regulatornog kapitala investicijskih društava:

i.	članak 49. Uredbe (EU) br. 575/2013;

ii.	odbici iz članka 36. stavka 1. točke (h), članka 56. točke (c), članka 66. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 i povezane odredbe u člancima 46., 60. i 70. te Uredbe, u mjeri u kojoj se ti odbici odnose na ulaganja u instrumente kapitala koji se drže u knjizi trgovanja;

iii.	događaj koji je pokretač iz članka 54. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013; umjesto toga, investicijsko društvo utvrđuje događaj koji je pokretač u smislu instrumenta dodatnog osnovnog kapitala iz stavka 1.;

iv.	ukupni iznos iz članka 54. stavka 4. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013; iznos čija se vrijednost može smanjiti ili konvertirati ukupni je iznos glavnice instrumenta dodatnog osnovnog kapitala iz stavka 1.

3. Investicijska društva pri utvrđivanju kapitalnih zahtjeva na temelju ove Uredbe primjenjuju odgovarajuće odredbe iz dijela drugog glave I. poglavlja 6. Uredbe (EU) br. 575/2013. Pri primjeni tih odredaba nadzorno odobrenje u skladu s člancima 77. i 78. Uredbe (EU) br. 575/2013 smatra se danim ako je ispunjen jedan od uvjeta iz članka 78. stavka 1. točke (a) ili članka 78. stavka 4. ove Uredbe.

4. Za potrebe primjene stavka 1. točke (a), u pogledu investicijskih društava koja nisu pravne osobe ili dionička društva ili koja ispunjavaju uvjete, određene u članku 12. stavku 1. ove Uredbe., koji su potrebni da bi ih se smatralo malim i nepovezanim investicijskim društvom., nadležna tijela mogu, nakon savjetovanja s EBA-om, dopustiti da se dodatni instrumenti ili sredstva smatraju regulatornim kapitalom za ta investicijska društva, pod uvjetom da ti instrumenti ili sredstva ispunjavaju i uvjete za tretman na temelju članka 22. Direktive Vijeća 86/635/EEZ (24). Na osnovi informacija zaprimljenih od svakog nadležnog tijela, zajedno s ESMA-om EBA sastavlja, održava i objavljuje popis svih oblika instrumenata ili sredstava u svakoj državi članici koji se mogu smatrati takvim regulatornim kapitalom. Popis se prvi put objavljuje do 26. prosinca 2020.

5. Ulaganja u instrumente regulatornog kapitala subjekta financijskog sektora u okviru grupe investicijskog društva ne odbijaju se za potrebe izračuna regulatornog kapitala bilo kojeg investicijskog društva u grupi na pojedinačnoj osnovi, pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)	nema postojeće ili predviđene značajne, praktične ili pravne prepreke za matično društvo u vezi s promptnim prijenosom kapitala ili otplatom obveza;

(b)	subjekt financijskog sektora obuhvaćen je postupcima procjene rizika, mjerenja i kontrole koje provodi matično društvo;

(c)	nadležna tijela ne koriste se odstupanjem predviđenim člankom 8.

Članak 10.

Kvalificirani udjeli izvan financijskog sektora

1. Za potrebe ovog dijela, investicijska društva pri utvrđivanju stavaka redovnog osnovnog kapitala iz članka 26. Uredbe (EU) br. 575/2013 odbijaju iznose koji prelaze ograničenja navedena u točkama (a) i (b):

(a)	kvalificirani udio, čiji iznos prelazi 15 % regulatornog kapitala investicijskog društva izračunanog u skladu s člankom 9. ove Uredbe, ali bez primjene odbitka iz članka 36. stavka 1. točke (k) podtočke i. Uredbe (EU) No 575/2013, u društvu koje nije subjekt financijskog sektora;

(b)	ukupan iznos kvalificiranih udjela investicijskog društva u društvima koja nisu subjekti financijskog sektora koji prelazi 60 % regulatornog kapitala izračunanog u skladu s člankom 9. ove Uredbe, ali bez primjene odbitka iz članka 36. stavka 1. točke (k) podtočke i. Uredbe (EU) br. 575/2013.

2. Nadležna tijela mogu zabraniti investicijskom društvu kvalificirane udjele iz stavka 1. ako iznos tih udjela prelazi postotke regulatornog kapitala utvrđene u tom stavku. Nadležna tijela dužna su bez odgode javno objaviti svoju odluku kojom izvršavaju tu ovlast.

3. Dionice ili udjeli u društvima koja nisu subjekti financijskog sektora ne uključuju se u izračun iz stavka 1. ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)	te se dionice ili udjeli drže privremeno za vrijeme postupka financijske pomoći iz članka 79. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)	držanje tih dionica ili udjela jest pozicija proizišla iz pružanja usluge pokroviteljstva koja se drži najviše pet radnih dana;

(c)	te se dionice ili udjeli drže u ime investicijskog društva a za tuđi račun.

4. Dionice ili udjeli koji nisu dugotrajna financijska imovina iz članka 35. stavka 2. Direktive 86/635/EEZ ne uključuju se u izračun iz stavka 1. ovog članka.

DIO TREĆI

KAPITALNI ZAHTJEVI

GLAVA I.

OPĆI ZAHTJEVI

Članak 11.

Kapitalni zahtjevi

1. Investicijska društva u svakom trenutku moraju imati regulatorni kapital u skladu s člankom 9. koji iznosi najmanje D, pri čemu je D definirano kao najviše od sljedećeg:

(a)	njihov zahtjev za fiksne opće troškove izračunan u skladu s člankom 13.;

(b)	njihov zahtjev za trajni minimalni kapital u skladu s člankom 14.;

(c)	njihov zahtjev za faktor K izračunan u skladu s člankom 15.

2. Odstupajući od stavka 1., ako investicijsko društvo ispunjava uvjete, određene u članku 12. stavku 1., koji su potrebni da bi ga se smatralo malim i nepovezanim investicijskim društvom 1., D se definira kao najveći od iznosa navedenih u stavku 1. točkama (a) i (b).

3. Ako smatraju da je došlo do značajne promjene u poslovanju investicijskog društva, nadležna tijela mogu za investicijsko društvo zahtijevati drugačiji kapitalni zahtjev iz ovog članka, u skladu s glavom IV. poglavljem 2. odjeljkom 4. Direktive (EU) 2019/2034.

4. Čim saznaju da više ne ispunjavaju zahtjeve ovog članka ili da ih neće ispunjavati, investicijska društva o tome obavješćuju nadležno tijelo.

Članak 12.

Mala i nepovezana investicijska društva

1. Za potrebe ove Uredbe investicijska društva smatraju se malim i nepovezanim investicijskim društvima ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)	vrijednost AUM-a koja se mjeri u skladu s člankom 17. iznosi manje od 1,2 milijarde EUR;

(b)

vrijednost COH-a koja se mjeri u skladu s člankom 20. iznosi manje od:

i.	100 milijuna EUR dnevno za novčane transakcije; ili

ii.	1 milijardu EUR dnevno za izvedenice;

(c)	vrijednost ASA-a koja se mjeri u skladu s člankom 19. jednaka je nuli;

(d)	vrijednost CMH-a koja se mjeri u skladu s člankom 18. jednaka je nuli;

(e)	vrijednost DTF-a koja se mjeri u skladu s člankom 33. jednaka je nuli;

(f)	vrijednost NPR-a ili CMG-a koja se mjeri u skladu s člancima 22. i 23. jednaka je nuli;

(g)	vrijednost TCD-a koja se mjeri u skladu s člankom 26. jednaka je nuli;

(h)	vrijednost ukupnih bilančnih i izvanbilančnih stavki investicijskog društva manja je od 100 milijuna EUR;

(i)	vrijednost ukupnog godišnjeg bruto prihoda od investicijskih usluga i aktivnosti investicijskog društva manja je od 30 milijuna EUR, izračunana kao prosjek na temelju godišnjih brojki u razdoblju od dvije godine koji neposredno prethodi danoj financijskoj godini.

Odstupajući od odredaba iz glave II., za potrebe prvog podstavka točaka (a), (b), (c), (e), (f), u mjeri u kojoj se ta točka odnosi na NPR, i točke (g), primjenjuju se vrijednosti na kraju dana.

Za potrebe prvog podstavka točke (f), u mjeri u kojoj se ta točka odnosi na CMG, primjenjuju se unutardnevne vrijednosti.

Za potrebe ovog stavka prvog podstavka točke (d), i ne dovodeći u pitanje članak 16. stavak 9. Direktive 2014/65/EU i članke 2. i 4. Delegirane uredbe (EU) 2017/593, primjenjuju se unutardnevne vrijednosti, osim ako je zbog pogreške u vođenju evidencije ili usklađivanju računa pogrešno naznačeno da je investicijsko društvo prekršilo nulti prag iz ovog stavka prvog podstavka točke (d) i to je riješeno prije kraja radnog dana. Investicijsko društvo bez odgode obavješćuje nadležno tijelo o pogreški, razlozima njezina pojavljivanja i njezinu ispravku.

Za potrebe prvog podstavka točaka (h) i (i), primjenjuju se razine na kraju posljednje financijske godine za koju je upravljačko tijelo finaliziralo i odobrilo financijske izvještaje. Ako financijski izvještaji nisu finalizirani i odobreni šest mjeseci nakon kraja posljednje financijske godine, investicijsko društvo koristi se privremenim financijskim izvještajima.

Investicijska društva mogu mjeriti vrijednosti iz prvog podstavka točaka (a) i (b) upotrebom metoda koje su navedene u glavi II., uz iznimku da se mjerenje provodi tijekom 12 mjeseci, bez isključenja vrijednosti za zadnja tri mjeseca. Investicijska društva koja odaberu ovu metodu izračuna o tome obavješćuju nadležno tijelo i primjenjuju izabranu metodu u neprekinutom razdoblju od najmanje 12 uzastopnih mjeseci.

2. Uvjeti iz stavka 1. točaka (a), (b), (h) i (i) primjenjuju se na kombiniranoj osnovi za sva investicijska društva koja su članovi grupe. Za potrebe mjerenja vrijednosti ukupnog godišnjeg bruto prihoda iz točke (i) stavka 1., investicijska društva mogu isključiti svako dvostruko obračunavanje do kojeg može doći u pogledu bruto prihoda ostvarenih unutar grupe.

Uvjeti iz stavka 1. točaka od (c) do (g) primjenjuju se na svako investicijsko društvo na pojedinačnoj osnovi.

3. Ako investicijsko društvo prestane ispunjavati sve uvjete iz stavka 1., s trenutačnim se učinkom prestaje smatrati malim i nepovezanim investicijskim društvom.

Odstupajući od prvog podstavka, ako investicijska društva prestanu ispunjavati uvjete iz stavka 1. točaka (a), (b), (h) ili (i), ali nastave ispunjavati uvjete iz točaka od (c) do (g) tog stavka, prestaju se smatrati malim i nepovezanim investicijskim društvima nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od datuma na koji je je premašen prag. Investicijsko društvo bez odgode obavješćuje nadležno tijelo o svakom kršenju praga.

4. Ako investicijsko društvo koje još nije ispunilo sve uvjete iz stavka 1. te uvjete naknadno ispuni, smatra se malim i nepovezanim investicijskim društvom tek nakon što prođe šest mjeseci od datuma na koji su ti uvjeti ispunjeni, pod uvjetom da tijekom tog razdoblja ne dođe do kršenja praga i ako je investicijsko društvo bez odgode o tome obavijestilo nadležno tijelo.

Članak 13.

Zahtjev za fiksne opće troškove

1. Za potrebe članka 11. stavka 1. točke (a), zahtjev za fiksne opće troškove iznosi najmanje jednu četvrtinu fiksnih općih troškova iz prethodne godine. Investicijska društva koriste se iznosima koji se dobiju primjenjivim računovodstvenim okvirom.

2. Ako smatra da je došlo do značajne promjene u poslovanju investicijskog društva, nadležno tijelo može prilagoditi iznos kapitala iz stavka 1.

3. Ako investicijsko društvo od dana na koji je počelo pružati investicijske usluge ili obavljati investicijske aktivnosti još ne posluje jednu godinu, za izračun iz stavka 1. koristi se predviđenim fiksnim općim troškovima iz svojih planova za prvih 12 mjeseci trgovanja, kako ih je podnio uz prijavu za odobrenje za rad.

4. EBA uz savjetovanje s ESMA-om sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi se dopunio izračun zahtjeva iz stavka 1. koji obuhvaća barem sljedeće stavke za odbitak:

(a)	bonuse i ostale primitke za osoblje u mjeri u kojoj ovise o neto dobiti investicijskog društva u dotičnoj godini;

(b)	udio zaposlenika, direktora i partnera u dobiti;

(c)	druge raspodjele dobiti i druge varijabilne primitke, u mjeri u kojoj su u cijelosti diskrecijski;

(d)	obveze za dijeljene provizije i naknade koje su izravno povezane s potraživanjima od provizija i naknada, a koje su uključene u ukupni prihod, uz uvjet da je plaćanje plativih provizija i naknada ovisno o stvarnom primitku potraživanih provizija i naknada;

(e)	naknade vezanim zastupnicima;

(f)	jednokratni rashodi od neuobičajenih aktivnosti.

Za potrebe ovog članka EBA određuje pojam značajne promjene.

EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do 26. prosinca 2020.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 14.

Zahtjev za trajni minimalni kapital

Za potrebe članka 11. stavka 1. točke (b) zahtjev za trajni minimalni kapital jednak je najmanje iznosu vrijednosti inicijalnog kapitala iz članka 9. Direktive (EU) 2019/2034.

GLAVA II.

ZAHTJEV ZA FAKTOR K

POGLAVLJE 1.

Opća načela

Članak 15.

Zahtjev za faktor K i primjenjivi koeficijenti

1. Za potrebe članka 11. stavka 1. točke (c), zahtjev za faktor K jednak je najmanje zbroju sljedećeg:

(a)	faktora K za rizik za klijenta (RtC) izračunanih u skladu s poglavljem 2.;

(b)	faktora K za rizik za tržište (RtM) izračunanih u skladu s poglavljem 3.;

(c)	faktora K za rizik za društvo (RtF) izračunanih u skladu s poglavljem 4.

2. Na odgovarajuće faktore K primjenjuju se sljedeći koeficijenti:

Tablica 1.

FAKTORI K		KOEFICIJENT
Imovina pod upravljanjem u okviru diskrecijskog upravljanja portfeljem i u okviru nediskrecijskih savjetodavnih aranžmana kontinuiranog karaktera	K-AUM	0,02 %
Novčana sredstva klijenta koja se drže	K-CMH (na odvojenim računima)	0,4 %
Novčana sredstva klijenta koja se drže	K-CMH (na neodvojenim računima)	0,5 %
Imovina koja se pohranjuje i administrira	K-ASA	0,04 %
Obrađeni nalozi klijenata	K-COH, novčane transakcije	0,1 %
	K-COH, izvedenice	0,01 %
Dnevni promet trgovanja	K-DTF, novčane transakcije	0,1 %
	K-DTF, izvedenice	0,01 %

3. Investicijska društva prate vrijednost svojih faktora K za trendove zbog kojih bi u sljedećem izvještajnom razdoblju iz dijela sedmog trebalo za potrebe članka 11. primijeniti bitno drugačiji kapitalni zahtjev i obavješćuju svoje nadležno tijelo o tom bitno drugačijem kapitalnom zahtjevu.

4. Ako smatraju da je nastupila značajna promjena u poslovanju investicijskog društva koja utječe na iznos relevantnog faktora K, nadležna tijela mogu prilagoditi odgovarajući iznos u skladu s člankom 39. stavkom 2. točkom (a) Direktive (EU) 2019/2034.

5. Kako bi se osigurala ujednačena primjena ove Uredbe i u obzir uzela kretanja na financijskim tržištima, EBA uz savjetovanje s ESMA-om izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda radi:

(a)	pobližeg utvrđivanja metoda za mjerenje faktora K u dijelu trećem glavi II.;

(b)	pobližeg određivanja pojma odvojenih računa za potrebe ove Uredbe u pogledu uvjeta kojima se osigurava zaštita novčanih sredstava klijenta u slučaju propasti investicijskog društva;

(c)	pobližeg određivanja prilagodbe koeficijenata K-DTF iz tablice 1. u stavku 2. ovog članka u slučaju da se u uvjetima tržišnog stresa kako je navedeno u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2017/578 (25) čini da su zahtjevi faktora K-DTF pretjerano ograničavajući i štetni za financijsku stabilnost.

EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do 26. prosinca 2020.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

POGLAVLJE 2.

Faktori K za rizik za klijenta (RtC)

Članak 16.

Zahtjev za faktore K RtC

Zahtjev za faktore K RtC utvrđuje se s pomoću sljedeće formule:

K-AUM + K-CMH + K-ASA + K-COH

pri čemu:

vrijednost faktora K-AUM jednaka je vrijednosti AUM-a koja se mjeri u skladu s člankom 17. i množi s odgovarajućim koeficijentom iz članka 15. stavka 2.;

vrijednost faktora K-CMH jednaka je vrijednosti CMH-a koja se mjeri u skladu s člankom 18. i množi s odgovarajućim koeficijentom iz članka 15. stavka 2.;

vrijednost faktora K-ASA jednaka je vrijednosti ASA-e koja se mjeri u skladu s člankom 19. i množi s odgovarajućim koeficijentom iz članka 15. stavka 2.;

vrijednost faktora K-COH jednaka je vrijednosti COH-a koja se mjeri u skladu s člankom 20. i množi s odgovarajućim koeficijentom iz članka 15. stavka 2.

Članak 17.

Mjerenje vrijednosti AUM-a radi izračuna vrijednosti faktora K-AUM

1. U svrhu izračuna vrijednosti faktora K-AUM, vrijednost AUM-a pomični je prosjek mjesečne vrijednosti ukupne imovine pod upravljanjem, mjerene na zadnji radni dan za svaki od prethodnih 15 mjeseci pretvorenih u funkcionalnu valutu subjekata u to vrijeme, pri čemu se isključuju vrijednosti za zadnja tri mjeseca.

Vrijednost AUM-a aritmetička je sredina vrijednosti za preostalih 12 mjeseci.

Vrijednost faktora K-AUM izračunava se prvog radnog dana svakog mjeseca.

2. Ako investicijsko društvo službeno delegira upravljanje imovinom nekom drugom financijskom subjektu, ta se imovina uključuje u ukupni iznos AUM-a koji se mjeri u skladu sa stavkom 1.

Ako drugi financijski subjekt službeno delegira upravljanje imovinom investicijskom društvu, ta se imovina isključuje iz ukupnog iznosa imovine pod upravljanjem koja se mjeri u skladu sa stavkom 1.

Ako investicijsko društvo upravlja imovinom kraće od 15 mjeseci ili ako je to činilo tijekom duljeg razdoblja kao malo i nepovezano investicijsko društvo i sada prelazi prag za AUM, za izračun vrijednosti faktora K-AUM primjenjuje povijesne podatke AUM-a za razdoblje navedeno u stavku 1. čim ti podaci postanu dostupni Povijesne podatke koji nedostaju nadležno tijelo može zamijeniti regulatornim odredbama na temelju poslovnih planova investicijskih društava podnesenih u skladu s člankom 7. Direktive 2014/65/EU.

Članak 18.

Mjerenje vrijednosti CMH-a radi izračuna vrijednosti faktora K-CMH

1. U svrhu izračuna vrijednosti faktora K-CMH, vrijednost CMH-a pomični je prosjek vrijednosti ukupnih novčanih sredstava klijenta koja se drže, mjereno na kraju svakog radnog dana za proteklih devet mjeseci, pri čemu se isključuju vrijednosti za tri posljednja mjeseca.

Vrijednost CMH-a aritmetička je sredina dnevnih vrijednosti tijekom preostalih šest mjeseci.

Vrijednost faktora K-CMH izračunava se prvog radnog dana svakog mjeseca.

2. Ako investicijsko društvo drži novčana sredstva klijenta manje od devet mjeseci, za izračun vrijednosti faktora K-CMH primjenjuje povijesne podatke CMH-a za razdoblje navedeno u stavku 1. čim ti podaci postanu dostupni.

Povijesne podatke koji nedostaju nadležno tijelo može zamijeniti regulatornim odredbama na temelju poslovnih planova investicijskih društava podnesenih u skladu s člankom 7. Direktive 2014/65/EU.

Članak 19.

Mjerenje vrijednosti ASA-e radi izračuna vrijednosti faktora K-ASA

1. U svrhu izračuna vrijednosti faktora K-ASA, vrijednost ASA-e pomični je prosjek vrijednosti ukupne imovine koja se dnevno pohranjuje i administrira, mjereno na kraju svakog radnog dana u proteklih devet mjeseci, pri čemu se isključuju vrijednosti za zadnja tri mjeseca.

Vrijednost ASA-e aritmetička je sredina dnevnih vrijednosti tijekom preostalih šest mjeseci.

Vrijednost faktora K-ASA izračunava se prvog radnog dana svakog mjeseca.

2. Ako investicijsko društvo službeno delegira zadaće pohrane i administriranja imovine drugom financijskom subjektu ili ako je drugi financijski subjekt službeno delegirao takve zadaće investicijskom društvu, ta se imovina uključuje u ukupan iznos ASA-e koji se mjeri u skladu sa stavkom 1.

3. Ako investicijsko društvo obavlja pohranu i administriranje imovine u razdoblju manjem od šest mjeseci, za izračun faktora K-ASA upotrebljava povijesne podatke za ASA-u za razdoblje navedeno u stavku 1. čim ti podaci postanu dostupni. Povijesne podatke koji nedostaju nadležno tijelo može zamijeniti regulatornim odredbama na temelju poslovnih planova investicijskih društava podnesenih u skladu s člankom 7. Direktive 2014/65/EU.

Članak 20.

Mjerenje vrijednosti COH-a radi izračuna vrijednosti faktora K-COH

1. U svrhu izračuna vrijednosti faktora K-COH, vrijednost COH-a pomični je prosjek vrijednosti ukupnih obrađenih naloga klijenta, mjereno tijekom svakog radnog dana u proteklih šest mjeseci, pri čemu se isključuju vrijednosti za zadnja tri mjeseca.

Vrijednost COH-a aritmetička je sredina dnevnih vrijednosti tijekom preostala tri mjeseca.

Vrijednost faktora K-COH izračunava se prvog radnog dana svakog mjeseca.

2. Vrijednost COH-a mjeri se kao zbroj apsolutne vrijednosti transakcija kupnje i apsolutne vrijednosti transakcija prodaje, za novčane transakcije i izvedenice, u skladu sa sljedećim:

(a)	ako je riječ o novčanim transakcijama, vrijednost je iznos koji je uplaćen ili primljen za svaku transakciju;

(b)	ako je riječ o izvedenicama, vrijednost trgovanja zamišljeni je iznos ugovora.

Zamišljeni iznos kamatnih izvedenica usklađuje se za preostalo razdoblje do dospijeća (u godinama) tih ugovora. Zamišljeni iznos množi se s trajanjem iz sljedeće formule:

trajanje = preostalo razdoblje do dospijeća (u godinama) / 10

Ne dovodeći u pitanje peti podstavak, u vrijednost COH-a uključene su izvršene transakcije investicijskog društva koje pruža usluge upravljanja portfeljem za račun investicijskih fondova.

U vrijednost COH-a uključene su transakcije proizašle iz investicijskog savjetovanja u odnosu na koje investicijsko društvo ne izračunava faktor K-AUM.

Iz vrijednosti COH-a isključene su transakcije koje je provelo investicijsko društvo i koje proizlaze iz održavanja investicijskog portfelja klijenta ako investicijsko društvo već izračunava vrijednost faktora K-AUM u odnosu na ulaganja tog klijenta ili ako se ta aktivnost odnosi na delegiranje upravljanja imovinom investicijskom društvu koje ne doprinosi AUM-u tog investicijskog društva u skladu s člankom 17. stavkom 2.

U vrijednost COH-a nisu uključene transakcije koje investicijsko društvo u svoje ime izvrši za svoj račun ili za račun klijenta.

Iz mjerenja COH-a investicijska društva mogu isključiti svaki nalog koji nije izvršen, ako je razlog takvom neizvršenju klijentovo pravodobno otkazivanje naloga.

3. Ako investicijsko društvo obrađuje naloge klijenta kraće od šest mjeseci ili ako je to činilo tijekom duljeg razdoblja kao malo i nepovezano investicijsko društvo, za izračun vrijednosti faktora K-COH primjenjuje povijesne podatke COH-a za razdoblje navedeno u stavku 1. čim ti podaci postanu dostupni. Povijesne podatkovne točke koje nedostaju nadležno tijelo može zamijeniti regulatornim odredbama na temelju poslovnih planova investicijskog društva podnesenih u skladu s člankom 7. Direktive 2014/65/EU.

POGLAVLJE 3.

Faktori K za rizik za tržište (RtM)

Članak 21.

Zahtjev za faktore K RtM

1. Vrijednost zahtjeva za faktore K RtM za pozicije iz knjige trgovanja investicijskog društva koje za vlastiti račun trguje bilo u svoje ime ili za račun klijenta, jednaka je vrijednosti faktora K-NPR izračunanoj u skladu s člankom 22. ili vrijednosti faktora K-CMG izračunanoj u skladu s člankom 23.

2. Investicijska društva upravljaju svojom knjigom trgovanja u skladu s dijelom trećim glavom I. poglavljem 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.

3. Zahtjev za faktore K RtM primjenjuje se na sve pozicije iz knjige trgovanja koje posebice uključuju pozicije u dužničkim instrumentima (uključujući sekuritizacijske instrumente), vlasničke instrumente, subjekte za zajednička ulaganja, devize i zlato te robu (uključujući emisijske jedinice).

4. Za potrebe izračuna zahtjeva za faktor K RtM investicijsko društvo trebalo bi uključiti pozicije koje nisu pozicije iz knjige trgovanja ako one dovode do valutnog rizika ili robnog rizika.

Članak 22.

Izračun faktora K-NPR

Za potrebe izračuna faktora K-NPR, kapitalni zahtjev za pozicije iz knjige trgovanja investicijskog društva koje za vlastiti račun trguje bilo u svoje ime ili za račun klijenta, izračunava se primjenom jednog od sljedećih pristupa:

(a)	standardiziranog pristupa iz dijela trećeg glave IV. poglavlja 2., 3. i 4. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)	alternativnog standardiziranog pristupa utvrđenoga u dijelu trećem glavi IV. poglavlju 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)	alternativnog pristupa internih modela utvrđenoga u dijelu trećem glavi IV. poglavlju 1.b Uredbe (EU) br. 575/2013.

Članak 23.

Izračun faktora K-CMG

1. Za potrebe članka 21. nadležno tijelo dopušta investicijskom društvu da izračuna faktor K‐CMG za sve pozicije na koje se primjenjuje poravnanje ili na osnovi portfelja ako se na cijeli portfelj primjenjuje poravnanje ili pokrivenost maržom, pod sljedećim uvjetima:

(a)	investicijsko društvo nije član grupe koja obuhvaća kreditnu instituciju;

(b)

poravnanje i namira tih transakcija obavljaju se pod odgovornošću člana sustava poravnavanja kvalificirane središnje druge ugovorne strane i taj član sustava poravnavanja je kreditna institucija ili investicijsko društvo iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe, a transakcije se poravnavaju centralno posredstvom kvalificirane središnje druge ugovorne strane ili se u protivnom namiruju na temelju isporuke po plaćanju pod odgovornošću tog člana sustava poravnavanja;

(c)	izračun ukupne marže koju član sustava poravnavanja zahtijeva temelji se na modelu marže člana sustava poravnavanja;

(d)

investicijsko društvo dokazalo je nadležnom tijelu da je izbor izračuna RtM-a s pomoću faktora K-CMG opravdan na temelju određenih kriterija, koji mogu uključivati prirodu glavnih aktivnosti investicijskog društva koje su uglavnom aktivnosti trgovanja na koje se primjenjuje poravnanje i pokrivenost maržom pod odgovornošću člana sustava poravnavanja te činjenica da druge aktivnosti koje obavlja investicijsko društvo nisu značajne u odnosu na te glavne aktivnosti; i

(e)	Nadležno tijelo procijenilo je da portfelji na koje se primjenjuje faktor K-CMG nisu izabrani s ciljem uključivanja u regulatornu arbitražu kapitalnih zahtjeva na nerazmjeran ili bonitetno neprihvatljiv način.

Za potrebe prvog podstavka točke (c), nadležno tijelo provodi redovitu procjenu da bi potvrdilo da model marže vodi do zahtjeva za utvrđivanje marže kojima se odražavaju rizična obilježja proizvoda kojima investicijska društva trguju i uzima se u obzir vremenski razmak između prikupljanja marže, tržišne likvidnosti i mogućnosti promjena tijekom trajanja transakcije.

Zahtjevi za utvrđivanje marže moraju biti dostatni za pokriće gubitaka koji mogu nastati iz najmanje 99 % kretanja izloženosti tijekom određenog razdoblja, s razdobljem držanja od barem dva radna dana. Modeli marže koje taj član sustava poravnavanja primjenjuje za maržni poziv iz prvog podstavka točke (c) uvijek je osmišljen tako da se njime postigne razina boniteta slična onoj koja se zahtijeva odredbama u vezi sa zahtjevima za utvrđivanje marže u članku 41. Uredbe (EU) br. 648/2012;

2. Vrijednost faktora K-CMG treći je najveći iznos ukupne marže koju je član sustava poravnavanja dnevno zahtijevao od investicijskog društva u prethodna tri mjeseca pomnožen s faktorom 1,3.

3. EBA, uz savjetovanje s ESMA-om, sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje izračun ukupne marže koja se zahtijeva i metoda izračuna faktora K‐CMG iz stavka 2., posebno ako se faktor K-CMG primjenjuje na razini portfelja, te uvjeta za ispunjenje odredaba u stavku 1. točki (e).

EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do 26. prosinca 2020.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

POGLAVLJE 4.

Faktori K RtF

Članak 24.

Zahtjev za faktore K RtF

Zahtjev za faktore K RtF utvrđuje se s pomoću sljedeće formule:

K-TCD +K-DTF + K-CON

pri čemu:

vrijednost faktora K-TCD jednaka je iznosu izračunanom u skladu s člankom 26.;

vrijednost faktora K-DTF jednaka je vrijednosti faktora DTF koja se mjeri u skladu s člankom 33. i množi s odgovarajućim koeficijentom iz članka 15. stavka 2. i

vrijednost faktora K-CON jednaka je iznosu izračunanom u skladu s člankom 39.

Vrijednosti faktora K-TCD i K-CON temelje se na transakcijama koje su evidentirane u knjizi trgovanja investicijskog društva koje za vlastiti račun trguje bilo u svoje ime ili za račun klijenta.

Vrijednost faktora K-DTF temelji se na transakcijama koje su evidentirane u knjizi trgovanja investicijskog društva koje za vlastiti račun trguje bilo u svoje ime ili za račun klijenta, i transakcijama koje investicijsko društvo zaključi tijekom izvršavanja naloga u svoje ime i za račun klijenata.

Odjeljak 1.

Nastanak statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u trgovanju

Članak 25.

Područje primjene

1. Ovaj se odjeljak primjenjuje na sljedeće ugovore i transakcije:

(a)

ugovore o izvedenicama navedene u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 575/2013, osim sljedećeg:

ugovora o izvedenicama koji se izravno ili neizravno poravnavaju posredstvom središnje druge ugovorne strane ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

—

pozicije i imovina investicijskog društva koje se odnose na te ugovore razlikuju se i odvojene su, i na razini člana sustava poravnavanja i na razini središnje druge ugovorne strane, od pozicija i imovine člana sustava poravnavanja i drugih klijenata tog člana sustava poravnavanja, a zbog tog razlikovanja i te odvojenosti te pozicije i ta imovina ne ulaze u stečajnu masu u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili insolventnosti člana sustava poravnavanja, jednog ili više njegovih drugih klijenata;

—

zakoni, propisi, pravila i ugovori koji se primjenjuju na člana sustava poravnavanja ili ga obvezuju, osiguravaju da se u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili insolventnosti izvornog člana sustava poravnavanja, klijentove pozicije koje se odnose na te ugovore te odgovarajući kolateral prenesu na drugog člana sustava poravnavanja u odgovarajućem razdoblju marže za rizik;

—	investicijsko je društvo ishodilo neovisno i obrazloženo pravno mišljenje u pisanom obliku u kojem se zaključuje da u slučaju spora investicijsko društvo ne snosi gubitke nastale zbog insolventnosti njegova člana sustava poravnavanja ili klijenata njegova člana sustava poravnavanja;

ii.	ugovora o izvedenicama kojima se trguje na mjestu trgovanja;

iii.	ugovora o izvedenicama koje se drže radi zaštite od rizika pozicije investicijskog društva koja proizlazi iz aktivnosti koje nisu iz knjige trgovanja;

(b)	transakcije s dugim rokom namire;

(c)	repo transakcije;

(d)	transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane;

(e)	maržne kredite;

(f)	svaku drugu vrstu SFT-a;

(g)	kredite i zajmove iz točke 2. odjeljka B Priloga I. Direktivi 2014/65/EU, ako investicijsko društvo obavlja trgovanje u ime klijenta ili zaprima i prenosi nalog bez izvršavanja.

Za potrebe prvog podstavka točke (a) podtočke i. smatra se da ugovori o izvedenicama koji su izravno ili neizravno poravnani posredstvom kvalificirane druge ugovorne strane ispunjavaju uvjete navedene u toj točki.

2. Transakcije sa sljedećim vrstama drugih ugovornih strana isključene su iz izračuna faktora K-TCD:

(a)	središnjim državama i središnjim bankama, ako bi se odnosnim izloženostima dodijelio ponder rizika od 0 % u skladu s člankom 114. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)	multilateralnim razvojnim bankama navedenima u članku 117. stavku 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)	međunarodnim organizacijama iz članka 118. Uredbe (EU) br. 575/2013.

3. Uz prethodno odobrenje nadležnog tijela iz opsega izračuna faktora K-TCD investicijska društva mogu isključiti transakcije s drugom ugovornom stranom koja je matično društvo, njegovo društvo kći, društvo kći njegova matičnog društva ili društvo povezano odnosom u smislu članka 22. stavka 7. Direktive 2013/34/EU. Nadležna tijela daju odobrenje ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	druga ugovorna strana jest kreditna institucija, investicijsko društvo ili financijska institucija, na koje se primjenjuju odgovarajući bonitetni zahtjevi;

(b)

druga ugovorna strana uključena je u istu bonitetnu konsolidaciju kao i investicijsko društvo u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 ili člankom 7. ove Uredbe, ili se nad drugom ugovornom stranom i investicijskim društvom provodi nadzor u pogledu usklađenosti s kriterijem kapitala grupe u skladu s člankom 8. ove Uredbe.

(c)	druga ugovorna strana podliježe istim postupcima ocjene, mjerenja i kontrole rizika kao i investicijsko društvo;

(d)	druga ugovorna strana ima poslovni nastan u istoj državi članici kao i investicijsko društvo;

(e)	nema postojeće ili predviđene značajne praktična ili pravne prepreka za promptni prijenos regulatornog kapitala ili otplatu obveza druge ugovorne strane prema investicijskom društvu.

4. Odstupajući od ovog odjeljka, investicijsko društvo može, uz prethodno odobrenje nadležnog tijela, izračunati vrijednost izloženosti ugovora o izvedenicama navedenih u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 575/2013, a za transakcije iz stavka 1. točaka od (b) do (f) ovog članka primjenom jedne od metoda navedenih u dijelu trećem glavi II. poglavlju 6. odjeljku 3., 4. ili 5. Uredbe (EU) br. 575/2013 te izračunati povezani kapitalni zahtjev tako da vrijednosti izloženosti pomnoži s faktorom rizika utvrđenim za pojedinu vrstu druge ugovorne strane kako je određen u tablici 2. u članku 26. ove Uredbe.

Investicijska društva koja su obuhvaćena nadzorom na konsolidiranoj osnovi u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 mogu izračunati povezani kapitalni zahtjev tako da iznose izloženosti ponderirane rizikom, koji se izračunavaju u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2. odjeljkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, pomnože s 8 %.

5. Prilikom primjene odstupanja iz ovog članka stavka 4. investicijska društva primjenjuju i faktor prilagodbe kreditnom vrednovanju (CVA) tako da kapitalni zahtjev, izračunan u skladu s ovim člankom stavkom 2., pomnože s CVA-om izračunanim u skladu s člankom 32.

Umjesto primjene multiplikatora faktora CVA investicijska društva obuhvaćena nadzorom na konsolidiranoj osnovi u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 mogu izračunati kapitalni zahtjev za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju u skladu s dijelom trećim glavom VI. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Članak 26.

Izračun faktora K-TCD

Za potrebe izračuna faktora K-TCD kapitalni zahtjev određuje se s pomoću sljedeće formule:

kapitalni zahtjev = α • EV • RF • CVA

pri čemu je:

α = 1,2;

EV = vrijednost izloženosti izračunana u skladu s člankom 27.;

RF = faktor rizika utvrđen za pojedinu vrstu druge ugovorne strane kako je određen u tablici 2.; i

CVA = prilagodba kreditnom vrednovanju izračunana u skladu s člankom 32.

Tablica 2.

Vrsta druge ugovorne strane	Faktor rizika
Središnje države, središnje banke i subjekti javnog sektora	1,6 %
Kreditne institucije i investicijska društva	1,6 %
Ostale druge ugovorne strane	8 %

Članak 27.

Izračun vrijednosti izloženosti

Vrijednost izloženosti izračunava se primjenom sljedeće formule:

vrijednost izloženosti = maks. (0; RC + PFE - C)

pri čemu je:

RC = trošak zamjene, kako je utvrđen u članku 28.

PFE = potencijalna buduća izloženost, kako je utvrđena u članku 29. i

C = kolateral, kako je utvrđen u članku 30.

Trošak zamjene (RC) i kolateral (C) primjenjuju se na sve transakcije iz članka 25.

Potencijalna buduća izloženost (PFE) primjenjuje se samo na ugovore o izvedenicama.

Investicijsko društvo može izračunati vrijednost jedne izloženosti na razini netiranja za sve transakcije obuhvaćene sporazumom o netiranju ako su ispunjeni uvjeti iz članka 31. Ako bilo koji od tih uvjeta nije ispunjen, investicijsko društvo tretira svaku transakciju kao zaseban skup za netiranje.

Članak 28.

Trošak zamjene

Trošak zamjene iz članka 27. utvrđuje se kako slijedi:

(a)	za ugovore o izvedenicama trošak zamjene utvrđuje se kao CMV;

(b)	za transakcije s dugim rokom namire trošak zamjene utvrđuje se kao iznos novčane namire koji je investicijskom društvu obveza ili koje ono potražuje prilikom namire; potraživanje se tretira kao pozitivan iznos, a obveza kao negativan iznos;

(c)

za repo transakcije i transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane trošak zamjene utvrđuje se kao iznos novčanih sredstava danih ili uzetih u zajam; novčana sredstva koja je investicijsko društvo dalo u zajam tretiraju se kao pozitivan iznos, a novčana sredstva koja je investicijsko društvo uzelo u zajam tretiraju se kao negativan iznos;

(d)	za transakcije financiranja vrijednosnih papira u kojima su obje strane transakcije vrijednosni papiri trošak zamjene utvrđuje se CMV-om vrijednosnog papira koji je investicijsko društvo dalo u zajam; CMV se povećava primjenom odgovarajućeg korektivnog faktora iz tablice 4. članka 30.;

(e)	za maržne kredite te kredite i zajmove iz članka 25. stavka 1. točke (g) trošak zamjene utvrđuje se knjigovodstvenom vrijednosti imovine u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom.

Članak 29.

Potencijalna buduća izloženost

1. Potencijalna buduća izloženost (PFE) iz članka 27. izračunava se za svaku izvedenicu kao umnožak:

(a)	efektivnog zamišljenog (EN) iznosa transakcije koji se utvrđuje u skladu s ovim člankom stavcima od 2. do 6.; i

(b)	faktora nadzora (SF) koji se utvrđuje u skladu s ovim člankom stavkom 7.

2. Efektivni zamišljeni (EN) iznos umnožak je zamišljenog iznosa koji se izračunava u skladu sa stavkom 3., njegova trajanja koje se izračunava u skladu sa stavkom 4. i njegove nadzorne delte koji se izračunava u skladu sa stavkom 6.

3. Osim ako je jasno naveden i fiksan do dospijeća, zamišljeni iznos utvrđuje se kako slijedi:

(a)

za ugovore o deviznim izvedenicama zamišljeni iznos definira se kao zamišljeni iznos devizne strane ugovora, konvertiran u nacionalnu valutu; ako su obje strane devizne izvedenice nominirane u valutama koje nisu nacionalne valute, zamišljeni iznos svake strane konvertira se u nacionalnu valutu i zamišljeni je iznos strana veće vrijednosti u nacionalnoj valuti;

(b)	za ugovore o vlasničkim i robnim izvedenicama, emisijske jedinice stakleničkih plinova i njihove izvedenice zamišljeni iznos definira se kao umnožak tržišne cijene instrumenta i broja jedinica kojima se trguje;

(c)	za transakcije s višestrukim isplatama koje ovise o stanju, uključujući digitalne opcije ili terminske ugovore s unaprijed definiranom dobiti, investicijsko društvo izračunava zamišljeni iznos za svako stanje i primjenjuje najveći dobiveni rezultat izračuna;

(d)	ako je zamišljeni iznos formula tržišnih vrijednosti, investicijsko društvo radi utvrđivanja zamišljenog iznosa trgovanja unosi CMV-jeve;

(e)	za zamjene s promjenjivim zamišljenim iznosom, kao što su zamjene zamišljenog iznosa glavnice koji se s vremenom smanjuje ili povećava, investicijska društva na preostalo razdoblje trajanja zamjene primjenjuju prosječni zamišljeni iznos kao zamišljeni iznos trgovanja;

(f)	zamjene s ugrađenom financijskom polugom konvertiraju se u zamišljeni iznos istovrijedne zamjene bez financijske poluge, odnosno, dok se sve stope u zamjeni množe s nekim faktorom, u svrhu utvrđivanja zamišljenog iznosa navedeni se zamišljeni iznos množi s faktorom za kamatne stope;

(g)	za ugovore o izvedenicama s višestrukim zamjenama valute glavnice, zamišljeni iznos utvrđuje se tako da se zamišljeni iznos pomnoži s brojem zamjena valute glavnice u ugovoru o izvedenici.

4. Zamišljeni iznos ugovora o kamatnim stopama i ugovora o kreditnim izvedenicama za preostalo razdoblje do dospijeća (u godinama) tih ugovora usklađuje se prema trajanju koje se utvrđuje s pomoću sljedeće formule:

trajanje = (1 – istek (-0,05 •* razdoblje do dospijeća)) / 0,05;

Za ugovore o izvedenicama koji nisu ugovori o kamatnim stopama i ugovori o kreditnim izvedenicama trajanje je 1.

5. Dospijeće ugovora znači krajnji datum do kojeg ugovor može biti izvršen.

Ako se u izvedenici navodi vrijednost neke druge kamatne stope ili kreditnog instrumenta, razdoblje se utvrđuje na temelju odnosnog instrumenta.

Ako je riječ o opcijama, dospijeće znači krajnji datum izvršenja ugovora kako je naveden u ugovoru.

Ako je riječ o ugovoru o izvedenicama koji je strukturiran tako da se preostali iznos izloženosti namiruje na određene datume i uvjeti ponovno utvrđuju tako da fer vrijednost ugovora iznosi nula, preostalo razdoblje do dospijeća jednako je razdoblju do sljedećeg datuma ponovnog utvrđivanja uvjeta.

6. Investicijsko društvo može sâmo izračunati nadzornu deltu za opcije i opcije na zamjenu primjenom odgovarajućeg modela, uz odobrenje nadležnih tijela. U tom se modelu procjenjuje stopa promjene vrijednosti opcije u odnosu na manje promjene tržišne vrijednosti odnosnog instrumenta. Za transakcije koje nisu opcije i opcije na zamjenu ili za koje su nadležna tijela odobrila model delta je 1.

7. Faktor nadzora (SF) za svaku kategoriju imovine utvrđuje se u skladu sa sljedećom tablicom:

Tablica 3.

Kategorija imovine	Faktor nadzora
Kamatna stopa	0,5 %
Strana valuta	4 %
Kredit	1 %
Vlasnički instrument, jedan subjekt	32 %
Vlasnički instrument, indeks	20 %
Roba i emisijske jedinice stakleničkih plinova	18 %
Drugo	32 %

8. Potencijalna buduća izloženost skupa za netiranje zbroj je potencijalne buduće izloženosti svih transakcija uključenih u skup za netiranje pomnožen s:

(a)	0,42, za skupove za netiranje transakcija s financijskim i nefinancijskim drugim ugovornim stranama za koje se kolateral razmjenjuje dvostrano s drugom ugovornom stranom, ako je to potrebno, u skladu s uvjetima utvrđenima u članku 11. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(b)	1, za druge skupove za netiranje.

Članak 30.

Kolateral

1. Na sav kolateral i u dvostranim i u poravnanim transakcijama iz članka 25. primjenjuju se korektivni faktori u skladu sa sljedećom tablicom:

Tablica 4.

Kategorija imovine		Korektivni faktor, repo transakcije	Korektivni faktor, druge transakcije
Dužnički vrijednosni papiri koje izdaju središnje države ili središnje banke	≤ 1 godina	0,707 %	1 %
	> 1 godina ≤ 5 godina	2,121 %	3 %
	> 5 godina	4,243 %	6 %
Izdanja dužničkih vrijednosnih papira drugih subjekata	≤ 1 godina	1,414 %	2 %
	> 1 godina ≤ 5 godina	4,243 %	6 %
	> 5 godina	8,485 %	12 %
Sekuritizacijske pozicije	≤ 1 godina	2,828 %	4 %
	> 1 godina ≤ 5 godina	8,485 %	12 %
	> 5 godina	16,970 %	24 %
Listani vlasnički i konvertibilni instrumenti		14,143 %	20 %
Drugi vrijednosni papiri i druga roba		17,678 %	25 %
Zlato		10,607 %	15 %
Novčana sredstva		0 %	0 %

Za potrebe tablice 4. sekuritizacijske pozicije ne uključuju resekuritizacijske pozicije.

Nadležna tijela mogu mijenjati korektivni faktor za neke vrste robe za koje postoje različite razine volatilnosti cijena. Ona o takvim odlukama obavješćuju EBA-u navodeći razloge za promjene.

2. Vrijednost kolaterala određuje se kako slijedi:

(a)	za potrebe članka 25. stavka 1. točaka (a), (e) i (g) iznosom kolaterala koje je investicijsko društvo primilo od svojih drugih ugovornih strana umanjenim u skladu s tablicom 4.; i

(b)	za transakcije iz članka 25. stavka 1. točaka (b), (c), (d) i (f) zbrojem CMV-a strane vrijednosnog papira i neto iznosa kolaterala koje je investicijsko društvo primilo ili dalo.

Za transakcije financiranja vrijednosnih papira u kojima su obje strane transakcije vrijednosni papiri kolateral se utvrđuje putem CMV-a vrijednosnog papira koji je investicijsko društvo uzelo u zajam.

Ako investicijsko društvo kupuje ili daje u zajam vrijednosni papir, CMV vrijednosnog papira tretira se kao negativan iznos i umanjuje se primjenom korektivnog faktora iz tablice 4. na veći negativni iznos. Ako investicijsko društvo prodaje ili uzima u zajam vrijednosni papir, CMV vrijednosnog papira tretira se kao pozitivan iznos i umanjuje se primjenom korektivnog faktora iz tablice 4.

Ako su sporazumom o netiranju obuhvaćene različite vrste transakcija, podložno uvjetima utvrđenima u članku 31., primjenjivi korektivni faktori za „druge transakcije” iz tablice 4. primjenjuju se na odgovarajuće iznose izračunane u skladu s prvim podstavkom točkama (a) i (b) na osnovi izdavatelja u svakoj kategoriji imovine.

3. Ako između transakcije i primljenog ili danog kolaterala postoji valutna neusklađenost, primjenjuje se dodatni korektivni faktor za valutnu neusklađenost od 8 %.

Članak 31.

Netiranje

Za potrebe ovog odjeljka investicijsko društvo može, prvo, potpuno usklađene ugovore koji su obuhvaćeni sporazumom o netiranju tretirati kao jedan ugovor sa zamišljenom glavnicom koja je jednaka neto primicima, drugo, netirati druge transakcije koje su predmet ugovora o obnovi na temelju kojega se sve obveze između investicijskog društva i njegovih drugih ugovornih strana automatski prebijaju tako da ugovor o obnovi pravno zamjenjuje jedinstveni neto iznos ranijih bruto obveza te, treće, netirati ostale transakcije ako investicijsko društvo osigura ispunjavanje sljedećih uvjeta:

(a)

ugovor o netiranju s drugom ugovornom stranom ili drugi sporazum kojim se stvara jedinstvena pravna obveza obuhvaća sve uključene transakcije, tako da bi investicijsko društvo moglo potraživati ili biti dužno platiti samo neto zbroj pozitivnih i negativnih tržišnih vrijednosti uključenih pojedinačnih transakcija ako druga ugovorna strana ne ispuni svoje obveze zbog nečega od sljedećeg:

i.	nastanka statusa neispunjavanja obveza;

ii.

stečaja;

iii.	likvidacije; ili

iv.	sličnih okolnosti;

(b)

ugovor o netiranju ne sadržava odredbu kojom se, u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane, drugoj ugovornoj strani koja nije u statusu neispunjavanja obveza dopušta izvršenje samo ograničenih plaćanja prema ugovornoj strani koja je u statusu neispunjavanja obveza, ili se uopće ne dopuštaju plaćanja, čak i kada je ugovorna strana koja je u statusu neispunjavanja obveza neto vjerovnik;

(c)

investicijsko je društvo ishodilo neovisno i obrazloženo pravno mišljenje u pisanom obliku o tome da bi u slučaju osporavanja sporazuma o netiranju, potraživanja i obveze investicijskog društva bile jednake onima iz točke (a) u okviru sljedećeg pravnog sustava:

i.	prava države u kojoj je osnovana druga ugovorna strana;

ii.	prava države u kojoj se nalazi podružnica ako je uključena strana podružnica druge ugovorne strane;

iii.	prava kojim se uređuju pojedinačne transakcije uključene u sporazum o netiranju; ili

iv.	prava kojim se uređuje svaki ugovor ili sporazum potreban za provedbu netiranja.

Članak 32.

Prilagodba kreditnom vrednovanju

Za potrebe ovog odjeljka CVA znači prilagodbu vrijednosti portfelja transakcija s drugom ugovornom stranom vrednovanog po srednjoj tržišnoj vrijednosti koja odražava CMV kreditnog rizika druge ugovorne strane za investicijsko društvo, ali ne odražava CMV kreditnog rizika investicijskog društva za drugu ugovornu stranu.

CVA jest 1,5 za sve transakcije osim sljedećih transakcija, za koje je CVA 1:

(a)

transakcije s nefinancijskim drugim ugovornim stranama kako su definirane u članku 2. točki 9. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili s nefinancijskim drugim ugovornim stranama s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, ako te transakcije ne premašuju prag poravnanja kako je utvrđen u članku 10. stavcima 3. i 4. te Uredbe;

(b)	unutargrupne transakcije kako je predviđeno u članku 3. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(c)	transakcije s dugim rokom namire;

(d)	SFT-ovi, uključujući maržne kredite, osim ako nadležno tijelo odredi da su izloženosti CVA riziku investicijskih društava koje proizlaze iz tih transakcija značajne; i

(e)	krediti i zajmovi iz članka 25. stavka 1. točke (g).

Odjeljak 2.

Dnevni promet trgovanja

Članak 33.

Mjerenje vrijednosti faktora DTF radi izračuna vrijednosti faktora K-DTF

1. U svrhu izračuna vrijednosti faktora K-DTF, vrijednost faktora DTF pomični je prosjek vrijednosti ukupnog dnevnog prometa trgovanja, mjereno tijekom svakog radnog dana u prethodnih devet mjeseci, pri čemu se isključuju vrijednosti za zadnja tri mjeseca.

Vrijednost faktora DTF aritmetička je sredina dnevno izmjerenih vrijednosti tijekom preostalih šest mjeseci.

Vrijednost faktora K-DTF izračunava se prvog radnog dana svakog mjeseca.

2. Vrijednost faktora DTF mjeri se kao zbroj apsolutne vrijednosti transakcija kupnje i apsolutne vrijednosti transakcija prodaje, novčanih i izvedenicama, u skladu sa sljedećim:

(a)	ako je riječ o novčanim transakcijama, vrijednost je iznos koji je uplaćen ili primljen za svaku transakciju;

(b)	ako je riječ o izvedenicama, vrijednost trgovanja zamišljeni je iznos ugovora.

Zamišljeni iznos kamatnih izvedenica usklađuje se za preostalo razdoblje do dospijeća (u godinama) tih ugovora. Zamišljeni iznos množi se s trajanjem iz sljedeće formule:

trajanje = preostalo razdoblje do dospijeća (u godinama) / 10

3. U vrijednost DTF nisu uključene transakcije koje je investicijsko društvo izvršilo u svrhu pružanja usluga upravljanja portfeljem za račun investicijskih fondova.

U vrijednost DTF uključene su transakcije koje je investicijsko društvo u svoje ime izvršilo za svoj račun ili za račun klijenta.

4. Investicijsko društvo koje je imalo dnevni promet trgovanja manje od devet mjeseci upotrebljava povijesne podatke DTF-a za razdoblje navedeno u stavku 1. kako bi izračunalo K-DTF čim ti podaci postanu dostupni. Povijesne podatkovne točke koje nedostaju nadležno tijelo može zamijeniti regulatornim odredbama na temelju poslovnih planova investicijskih društava podnesenih u skladu s člankom 7. Direktive 2014/65/EU.

POGLAVLJE 5.

Ciljevi iz područja okoliša i socijalni ciljevi

Članak 34.

Bonitetni tretman imovine izložene aktivnostima povezanima s ciljevima iz područja okoliša ili socijalnim ciljevima

1. EBA, nakon savjetovanja s Europskim odborom za sistemske rizike i na temelju dostupnih podataka i nalaza Komisijine stručne skupine na visokoj razini za održivo financiranje, procjenjuje bi li poseban bonitetni tretman imovine izložene aktivnostima znatno povezanima s ciljevima iz područja okoliša ili socijalnim ciljevima, u obliku prilagođenih faktora K ili prilagođenih koeficijenata faktora K, bio opravdan s bonitetnog stajališta. EBA posebno procjenjuje sljedeće stavke:

(a)	metodološke opcije za procjenu izloženosti kategorija imovine aktivnostima znatno povezanima s ciljevima iz područja okoliša ili socijalnim ciljevima;

(b)	poseban profil rizičnosti imovine izložene aktivnostima znatno povezanima s ciljevima iz područja okoliša ili socijalnim ciljevima;

(c)	rizik povezan s amortizacijom imovine zbog regulatornih promjena, kao što je ublažavanje klimatskih promjena;

(d)	moguće učinke posebnog bonitetnog tretmana imovine izložene aktivnostima znatno povezanima s ciljevima iz područja okoliša ili socijalnim ciljevima na financijsku stabilnost.

2. EBA o svojim nalazima podnosi izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji, do 26. prosinca 2021.

3. Komisija na temelju izvješća iz stavka 2., prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću.

DIO ČETVRTI

KONCENTRACIJSKI RIZIK

Članak 35.

Obveza praćenja

1. Investicijska društva prate i kontroliraju svoj koncentracijski rizik u skladu s ovim dijelom s pomoću odgovarajućih administrativnih i računovodstvenih postupaka i snažnih mehanizama unutarnje kontrole.

2. Za potrebe ovog dijela pojmovi „kreditna institucija” i „investicijsko društvo” obuhvaćaju privatna i javna društva, uključujući podružnice tih društava, pod uvjetom da bi ta društva, da imaju poslovni nastan u Uniji, bila kreditne institucije ili investicijska društva kako su definirani u ovoj Uredbi te pod uvjetom da su ta društva dobila odobrenje za rad u trećoj zemlji koja primjenjuje bonitetne nadzorne i regulatorne zahtjeve koji su barem istovrijedni onima koji se primjenjuju u Uniji.

Članak 36.

Izračun vrijednosti izloženosti

1. Investicijska društva koja ne ispunjavaju uvjete, određene u članku 12. stavku 1., koji su potrebni da bi ih se smatralo malim i nepovezanim investicijskim društvima za potrebe ovog dijela izračunava vrijednost izloženosti u pogledu jednog klijenta ili grupe povezanih klijenata zbrajanjem sljedećih stavki:

(a)	pozitivnog viška dugih pozicija investicijskog društva nad njezinim kratkim pozicijama u svim financijskim instrumentima knjige trgovanja koje je izdao dotični klijent, pri čemu se neto pozicija za svaki instrument izračunava u skladu s odredbama iz članka 22. točaka (a), (b) i (c);

(b)	vrijednost izloženosti ugovora i transakcija iz članka 25. stavka 1. s dotičnim klijentom izračunava se na način naveden u članku 27.

Za potrebe prvog podstavka točke (a), investicijsko društvo koje za potrebe zahtjeva za faktor K RtM-a izračunava kapitalni zahtjev za pozicije iz knjige trgovanja u skladu s pristupom utvrđenim u članku 23. izračunava neto poziciju u svrhu koncentracijskog rizika tih pozicija u skladu s odredbama iz članka 22. točke (a).

Za potrebe ovog stavka prvog podstavka točke (b), investicijsko društvo koje za potrebe faktora K-TCD izračunava kapitalne zahtjeve primjenom metoda iz članka 25. stavka 4. ove Uredbe. izračunava vrijednost izloženosti ugovora i transakcija iz članka 25. stavka 1. ove Uredbe primjenom metoda navedenih u dijelu trećem glavi II. poglavlju 6. odjeljku 3., 4. ili 5. Uredbe (EU) br. 575/2013.

2. Vrijednost izloženosti u pogledu grupe povezanih klijenata izračunava se zbrajanjem svih izloženosti prema pojedinačnim klijentima iz grupe, koje se tretiraju kao jedna izloženost.

3. Pri izračunu vrijednosti izloženosti u pogledu jednog klijenta ili grupe povezanih klijenata investicijsko društvo poduzima sve odgovarajuće korake kako bi utvrdilo odnosnu imovinu u relevantnim transakcijama i drugu ugovornu stranu u odnosnim izloženostima.

Članak 37.

Ograničenja u pogledu koncentracijskog rizika i prekoračenje vrijednosti izloženosti

1. Ograničenje za investicijsko društvo u pogledu koncentracijskog rizika vrijednosti izloženosti u pogledu pojedinačnog klijenta ili grupe povezanih klijenata iznosi 25 % njegova regulatornog kapitala.

Ako je taj pojedinačni klijent kreditna institucija ili investicijsko društvo ili ako grupa povezanih klijenata uključuje jednu ili više kreditnih institucija ili investicijskih društava, ograničenje u pogledu koncentracijskog rizika jest 25 % regulatornog kapitala investicijskog društva ili 150 milijuna EUR, ovisno o tome koji je iznos veći, pod uvjetom da za zbroj vrijednosti izloženosti u pogledu svih povezanih klijenata koji nisu kreditne institucije ili investicijska društva, ograničenje u pogledu koncentracijskog rizika ne prelazi 25 % regulatornog kapitala investicijskog društva.

Ako je iznos od 150 milijuna EUR veći od 25 % regulatornog kapitala investicijskog društva, ograničenje u pogledu koncentracijskog rizika ne prelazi 100 % regulatornog kapitala investicijskog društva.

2. Ako su ograničenja iz stavka 1. prekoračena, investicijsko društvo ispunjava obvezu obavješćivanja navedenu u članku 38. i ispunjava kapitalni zahtjev za prekoračenje vrijednosti izloženosti u skladu s člankom 39.

Investicijska društva izračunavaju prekoračenja vrijednosti izloženosti u pogledu pojedinačnog klijenta ili grupe povezanih klijenata u skladu sa sljedećom formulom:

prekoračenje vrijednosti izloženosti = EV – L

pri čemu je:

EV = vrijednost izloženosti izračunana na način naveden u članku 36.; i

L = ograničenje u pogledu koncentracijskog rizika kako je utvrđeno u ovom članku stavku 1.

3. Vrijednost izloženosti u pogledu pojedinačnog klijenta ili grupe povezanih klijenata ne prelazi:

(a)	500 % regulatornog kapitala investicijskog društva ako je od prekoračenja prošlo deset ili manje dana;

(b)	ukupno 600 % regulatornog kapitala investicijskog društva ako je prekoračenje trajalo duže od deset dana.

Članak 38.

Obveza obavješćivanja

1. Ako su ograničenja iz članka 37. prekoračena, investicijsko društvo bez odgode obavješćuje nadležna tijela o iznosu prekoračenja i nazivu pojedinačnog klijenta na koji se prekoračenje odnosi te, ako je to primjenjivo, o nazivu grupe povezanih osoba na koje se prekoračenje odnosi.

2. Nadležna tijela mogu investicijskom društvu odobriti ograničeno razdoblje za poštovanje ograničenja iz članka 37.

Članak 39.

Izračun faktora K-CON

1. Kapitalni zahtjev K-CON ukupan je iznos kapitalnog zahtjeva izračunanog za svakog klijenta ili grupu povezanih klijenata kao kapitalni zahtjev odgovarajućeg retka u stupcu 1. tablice 6. koji predstavlja dio ukupnog pojedinačnog prekoračenja pomnožen s:

(a)	200% ako prekoračenje nije trajalo više od 10 dana;

(b)	odgovarajućim faktorom iz stupca 2. tablice 6. nakon razdoblja od deset dana od datuma nastanka prekoračenja, raspodjelom svakog dijela prekoračenja u odgovarajuće retke u stupcu 1. tablice 6.

2. Kapitalni zahtjev prekoračenja iz stavka 1. izračunava se u skladu sa sljedećom formulom:

pri čemu je:

OFRE = kapitalni zahtjev za prekoračenje;

OFR = kapitalni zahtjev izloženosti prema pojedinačnom klijentu ili grupama povezanih klijenata, izračunan zbrajanjem svih kapitalnih zahtjeva izloženosti prema pojedinačnim klijentima iz grupe, koje se tretiraju kao jedna izloženost;

EV = vrijednost izloženosti izračunana na način naveden u članku 36.;

EVE = prekoračenje vrijednosti izloženosti izračunano na način naveden u članku 37. stavku 2.

U svrhu izračuna faktora K-CON kapitalni zahtjevi izloženosti koje proizlaze iz pozitivnog viška dugih pozicija investicijskog društva nad njezinim kratkim pozicijama u svim financijskim instrumentima knjige trgovanja koje je izdao dotični klijent, pri čemu se neto pozicija za svaki instrument izračunava u skladu s odredbama iz članka 22. točaka (a) (b) i (c), uključuju samo zahtjeve za specifični rizik.

Investicijsko društvo koje u svrhe zahtjeva za faktor K RtM-a izračunava kapitalni zahtjev za pozicije iz knjige trgovanja u skladu s pristupom utvrđenim u članku 23. izračunava kapitalni zahtjev izloženosti u svrhu koncentracijskog rizika tih pozicija u skladu s odredbama iz članka 22. točke (a).

Tablica 6.

Stupac 1.: Prekoračenje vrijednosti izloženosti kao postotak regulatornog kapitala	Stupac 2.: Faktori
Do 40 %	200 %
Od 40 % do 60 %	300 %
Od 60 % do 80 %	400 %
Od 80 % do 100 %	500 %
Od 100 % do 250 %	600 %
Više od 250 %	900 %

Članak 40.

Postupci kojima se sprečava izbjegavanje kapitalnog zahtjeva K-CON u investicijskim društvima

1. Investicijska društva ne prenose privremeno izloženosti koje prelaze ograničenje iz članka 37. stavka 1. na drugo društvo, ni unutar iste grupe ni izvan nje, niti stupaju u fiktivne transakcije radi zatvaranja izloženosti tijekom desetodnevnog razdoblja iz članka 39. ni kreiraju nove izloženosti.

2. Investicijska društva imaju sustave kojima se osigurava trenutačno obavješćivanje nadležnih tijela o svakom prijenosu kako je navedeno u stavku 1.

Članak 41.

Isključenja

1. Sljedeće se izloženosti izuzimaju od zahtjeva navedenih u članku 37.:

(a)	izloženosti koje se u potpunosti oduzimaju od regulatornog kapitala investicijskog društva;

(b)	izloženosti koje nastaju u uobičajenoj namiri platnih usluga, transakcijama u stranoj valuti, transakcijama s vrijednosnim papirima i pri pružanju usluga prijenosa novčanih sredstava;

(c)

izloženosti koje čine potraživanja od:

središnjih država, središnjih banaka, subjekata javnog sektora, međunarodnih organizacija ili multilateralnih razvojnih banaka te izloženosti za koje te osobe jamče ili im se mogu pripisati, pri čemu se tim izloženostima dodjeljuje ponder rizika od 0 % u skladu s člancima od 114. do 118. Uredbe (EU) br. 575/2013;

ii.	jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave zemalja koje su članice Europskoga gospodarskog prostora;

iii.	središnjih drugih ugovornih strana i uplata u jamstveni fond središnjih drugih ugovornih strana.

2. Nadležna tijela mogu, u cijelosti ili djelomično, iz primjene članka 37. izuzeti sljedeće izloženosti:

(a)	pokrivene obveznice;

(b)

izloženosti investicijskog društva prema njegovom matičnom društvu, prema drugim društvima kćerima tog matičnog društva ili prema vlastitim društvima kćerima, ako su ta društva pod nadzorom na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 7. ove Uredbe ili Uredbom (EU) br. 575/2013, pod nadzorom za usklađenost s kriterijem kapitala grupe u skladu s člankom 8. ove Uredbe ili pod nadzorom u skladu s istovrijednim standardima koji su na snazi u trećoj zemlji, te ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

i.	nema postojeće ili predviđene značajne, praktične ili pravne prepreke za matično društvo u vezi s promptnim prijenosom kapitala ili otplatom obveza i

ii.	subjekt financijskog sektora obuhvaćen je postupcima procjene rizika, mjerenja i kontrole koje provodi matično društvo;

Članak 42.

Izuzeće za trgovce robom i emisijskim jedinicama

1. Odredbe iz ovog dijela ne primjenjuju se na trgovce robom i emisijskim jedinicama ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)	druga ugovorna strana jest nefinancijska druga ugovorna strana;

(b)	obje druge ugovorne strane podliježu odgovarajućoj centraliziranoj procjeni rizika te postupcima mjerenja i kontrole rizika;

(c)	transakcija se može ocijeniti kao transakcija koja smanjuje rizike izravno povezane s komercijalnim aktivnostima ili aktivnostima financiranja riznice nefinancijske druge ugovorne strane ili te grupe.

2. Investicijska društva obavješćuju nadležno tijelo prije primjene izuzeća iz stavka 1.

DIO PETI

LIKVIDNOST

Članak 43.

Zahtjev za likvidnost

1. Investicijska društva drže iznos likvidne imovine jednak najmanje trećini iznosa zahtjeva za fiksne opće troškove izračunanog u skladu s člankom 13. stavkom 1.

Odstupajući od ovog stavka prvog podstavka nadležna tijela mogu izuzeti investicijska društva koja ispunjavaju uvjete, određene u članku 12. stavku 1., koji su potrebni da bi ih se smatralo malim i nepovezanim investicijskim društvima od primjene prvog podstavka ovog stavka i o tome na odgovarajući način obavješćuju EBA-u.

Za potrebe prvog podstavka likvidna imovina jest bilo što od sljedećeg, bez ograničenja u vezi s njezinim sastavom:

(a)	imovina iz članaka od 10. do 13. Delegirane uredbe (EU) 2015/61, podložno istim uvjetima u pogledu kriterija za priznavanje i istim primjenjivim korektivnim faktorima kao što su oni navedeni u tim člancima;

(b)

imovina iz članka 15. Delegirane uredbe (EU) 2015/61, do apsolutnog iznosa od 50 milijuna EUR ili jednakog iznosa u domaćoj valuti, podložno istim uvjetima u pogledu kriterija za priznavanje, uz iznimku praga u iznosu od 500 milijuna EUR iz članka 15. stavka 1. te uredbe, te istim primjenjivim korektivnim faktorima kao što su oni navedeni u tom članku;

(c)

financijski instrumenti koji nisu obuhvaćeni ovim podstavkom točkama (a) i (b) kojima se trguje na mjestu trgovanja za koje postoji likvidno tržište kako je definirano u članku 2. stavku 1. točki 17. Uredbe (EU) br. 600/2014 i u člancima od 1. do 5. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2017/567 (26), podložno korektivnom faktoru od 55 %;

(d)	neopterećeni kratkoročni depoziti u kreditnoj instituciji.

2. Novčana sredstva, kratkoročni depoziti i financijski instrumenti koji pripadaju klijentima, čak i ako se drže u ime investicijskog društva ne tretiraju se kao likvidna imovina za potrebe stavka 1.

3. Za potrebe ovog članka stavka 1. investicijska društva koja ispunjavaju uvjete, određene u članku 12. stavku 1. ove Uredbe, koji su potrebni da bi ih se smatralo malim i nepovezanim investicijskim društvima i investicijska društva koja ne ispunjavaju uvjete, određene u članku 12. stavku 1. ove Uredbe, koji su potrebni da bi ih se smatralo malim i nepovezanim investicijskim društvima ali koja ne obavljaju ni jednu od aktivnosti iz odjeljka A točaka 3. i 6. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU mogu u svoju likvidnu imovinu uključiti i potraživanja od kupaca te naknade ili provizije koji dospijevaju u roku od 30 dana ako ta potraživanja ispunjavaju sljedeće uvjete:

(a)	čine najviše jednu trećinu minimalnih likvidnosnih zahtjeva navedenih u ovom članku stavku 1.;

(b)	ne ubrajaju se u dodatne likvidnosne zahtjeve nadležnog tijela u pogledu rizika specifičnih za društvo u skladu s člankom 39. stavkom 2. točkom (k) Direktive (EU) 2019/2034;

(c)	podliježu korektivnom faktoru od 50 %.

4. Za potrebe stavka 1. drugog podstavka EBA uz savjetovanje s ESMA-om izdaje smjernice u kojima se pobliže određuju kriteriji koje nadležna tijela mogu uzeti u obzir prilikom izuzimanja investicijskih društava koja ispunjavaju uvjete, određene u članku 12. stavku 1., koji su potrebni da bi ih se smatralo malim i nepovezanim investicijskim društvima iz likvidnosnih zahtjeva.

Članak 44.

Privremeno smanjenje likvidnosnog zahtjeva

1. Investicijska društva mogu u iznimnim okolnostima i nakon odobrenja nadležnog tijela smanjiti iznos likvidne imovine koju drže.

2. U roku od 30 dana od prvobitnog smanjenja ponovno se uspostavlja usklađenost s likvidnosnim zahtjevom iz članka 43. stavka 1.

Članak 45.

Jamstva klijentima

Investicijska društva povećavaju svoju likvidnu imovinu za 1,6 % ukupnog iznosa jamstava danih klijentima.

DIO ŠESTI

OBJAVA INFORMACIJA INVESTICIJSKIH DRUŠTAVA

Članak 46.

Područje primjene

1. Investicijska društva koja ne ispunjavaju uvjete, određene u članku 12. stavku 1., koji su potrebni da bi ih se smatralo malim i nepovezanim investicijskim društvima javno objavljuju informacije navedene u ovom dijelu na dan objave svojih godišnjih financijskih izvještaja.

2. Investicijska društva koja ispunjavaju uvjete, određene u članku 12. stavku 1., koji su potrebni da bi ih se smatralo malim i nepovezanim investicijskim društvima i koja izdaju instrumente dodatnog osnovnog kapitala javno objavljuju informacije iz članaka 47., 49. i 50. na dan objave svojih godišnjih financijskih izvještaja.

3. Ako investicijsko društvo više ne ispunjava sve uvjete, određene u članku 12. stavku 1., koji su potrebni da bi ga se smatralo malim i nepovezanim investicijskim društvom, ono javno objavljuje informacije navedene u ovom dijelu od financijske godine koja slijedi nakon financijske godine u kojoj je ono prestalo ispunjavati te uvjete.

4. Investicijska društva mogu odrediti odgovarajući medij i lokaciju radi učinkovitog ispunjavanja zahtjeva za objavu iz stavaka 1. i 2. Sve informacije objavljuju se na jednom mediju ili lokaciji ako je moguće. Ako se iste ili slične informacije objave na dva ili više medija, na svakom se mediju navodi upućivanje na istovjetnu informaciju na drugom mediju.

Članak 47.

Ciljevi i politike upravljanja rizikom

Investicijska društva objavljuju svoje ciljeve i politike upravljanja rizikom za svaku pojedinu kategoriju rizika iz dijela trećeg, četvrtog i petog u skladu s člankom 46., uključujući sažetak strategija i postupaka upravljanja tim rizicima i kratku izjavu o rizicima koju je odobrilo upravljačko tijelo investicijskog društva kojom se sažeto opisuje ukupni profil rizičnosti investicijskog društva povezan s poslovnom strategijom.

Članak 48.

Upravljanje

Investicijska društva u skladu s člankom 46. objavljuju sljedeće informacije o sustavima internog upravljanja:

(a)	broj direktorskih mjesta na kojima se nalaze članovi upravljačkoga tijela;

(b)	politiku raznovrsnosti pri odabiru članova upravljačkog tijela, njezinu svrhu i sve relevantne ciljeve te opseg ostvarenja svrhe i ciljeva te politike;

(c)	je li investicijsko društvo uspostavilo zaseban odbor za rizik te koliko je puta godišnje odbor za rizike zasjedao.

Članak 49.

Regulatorni kapital

1. Investicijska društva u skladu s člankom 46. objavljuju sljedeće informacije o svojem regulatornom kapitalu:

(a)	potpuno usklađenje stavki redovnog osnovnog kapitala, stavki dodatnog osnovnog kapitala, stavki dopunskog kapitala te primjenjivih filtara i odbitaka koji se primjenjuju na regulatorni kapital investicijskog društva i bilance u revidiranim financijskim izvještajima investicijskog društva;

(b)	opis glavnih značajki instrumenata redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala koje je izdalo investicijsko društvo;

(c)	opis svih ograničenja koja se primjenjuju na izračun regulatornog kapitala u skladu s ovom Uredbom te instrumenata i odbitaka na koje se ta ograničenja primjenjuju.

2. EBA uz savjetovanje s ESMA-om sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju obrasci za objavu u skladu sa stavkom 1. točkama (a), (b) i (c).

EBA taj nacrt provedbenih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do 26. lipnja 2021.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 50.

Kapitalni zahtjevi

Investicijska društva u skladu s člankom 46. ove Uredbe objavljuju sljedeće informacije o svojoj usklađenosti sa zahtjevima utvrđenima u članku 11. stavku 1. ove Uredbe i u članku 24. Direktive (EU) 2019/2034:

(a)	sažeti prikaz pristupa investicijskog društva procjeni adekvatnosti njezina internog kapitala za potporu tekućim i budućim aktivnostima;

(b)	na zahtjev nadležnog tijela, rezultat postupka procjene adekvatnosti internog kapitala investicijskog društva, uključujući sastav dodatnog regulatornog kapitala na temelju postupka nadzorne provjere iz članka 39. stavka 2. točke (a) Direktive (EU) 2019/2034;

(c)	kapitalne zahtjeve za faktor K izračunane, u skladu s člankom 15. ove Uredbe, u agregiranom obliku za RtM, RtF i RtC, na temelju zbroja primjenjivih faktora K; i

(d)	zahtjev za fiksne opće troškove utvrđen u skladu s člankom 13. ove Uredbe.

Članak 51.

Politika i praksa u pogledu primitaka

Investicijska društva u skladu s člankom 46. objavljuju sljedeće informacije o politici i praksama primitaka, uključujući aspekte koji se odnose na rodnu neutralnost i razlike u plaći između spolova, za one kategorije zaposlenika čije profesionalne aktivnosti značajno utječu na profil rizičnosti investicijskog društva:

(a)	najvažnije značajke sustava primitaka, uključujući razinu varijabilnih primitaka i kriterije za dodjelu varijabilnih primitaka, informacije o politici isplate u instrumentima, politici odgode i kriterijima za prijenos prava iz primitaka;

(b)	omjere između fiksnih i varijabilnih primitaka određene u skladu s člankom 30. stavkom 2. Direktive (EU) 2019/2034;

(c)

ukupne kvantitativne informacije o primicima raščlanjene na više rukovodstvo i zaposlenike čiji postupci značajno utječu na profil rizičnosti investicijskog društva, u kojima se navodi sljedeće:

i.	iznosi primitaka dodijeljenih u financijskoj godini, podijeljeno na fiksne primitke s opisom fiksnih komponenti i varijabilne primitke te broj korisnika;

ii.	iznosi i oblici dodijeljenih varijabilnih primitaka, podijeljeno na novčana sredstva, dionice, instrumente povezane s dionicama i drugo, odvojeno za dio plaćen unaprijed i za odgođeni dio;

iii.	iznosi odgođenih primitaka dodijeljenih za uspješnost u prethodnim razdobljima, podijeljeno na iznos za koji se pravo iz primitaka prenosi u financijskoj godini i iznos za koji se pravo iz primitaka prenosi u narednim godinama;

iv.	iznosi odgođenih primitaka za koje se pravo prenosi u financijskoj godini koji su isplaćeni tijekom financijske godine, umanjeni na temelju usklađivanja s uspješnošću;

v.	zajamčeni varijabilni primici dodijeljeni tijekom financijske godine i broj korisnika tih dodijeljenih primitaka;

vi.	otpremnine dodijeljene u prethodnim razdobljima koje su isplaćene tijekom financijske godine;

vii.	broj otpremnina dodijeljenih tijekom financijske godine, podijeljeno na otpremnine unaprijed isplaćene i odgođene otpremnine, broj korisnika tih isplata i najveća isplata koja je dodijeljena jednoj osobi;

(d)	informacije o tome koristi li se investicijsko društvo izuzećem utvrđenim člankom 32. stavkom 4. Direktive (EU) 2019/2034.

Za potrebe prvog podstavka točke (d) investicijska društva koja se koriste tim izuzećem navode je li ono odobreno na temelju članka 32. stavka 4. točke (a) ili (b) Direktive (EU) 2019/2034 ili na temelju obje navedene točke. Navode i na koja načela primitaka primjenjuju izuzeća, broj zaposlenika koji se koriste izuzećem i njihove ukupne primitke, podijeljeno na fiksne i varijabilne primitke.

Ovim se člankom ne dovode u pitanje odredbe iz Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (27).

Članak 52.

Investicijska politika

1. Države članice osiguravaju da investicijska društva koja ne ispunjavaju kriterije iz članka 32. stavka 4. točke (a) Direktive (EU) 2019/2034 objavljuju, u skladu s člankom 46. ove Uredbe, sljedeće:

(a)	udio glasačkih prava koje izravno ili neizravno drži investicijsko društvo, raščlanjen prema državi članici i sektoru;

(b)	potpuni opis načina glasovanja na glavnim skupštinama društava čije se dionice drže u skladu sa stavkom 2., opis glasovanja i omjer prijedloga koje je administrativno ili upravljačko tijelo društva podnijelo, a investicijsko društvo odobrilo; i

(c)	objašnjenje upotrebe zastupničkih savjetodavnih društava;

(d)	smjernice za glasovanje u vezi s društvima čije se dionice drže u skladu sa stavkom 2.

Zahtjev u pogledu objave iz prvog stavka točke (b) ne primjenjuje se ako se ugovornim aranžmanima svih dioničara koje investicijsko društvo predstavlja na skupštini dioničara investicijskom društvu ne daje odobrenje da glasuje u njihovo ime osim ako su dioničari nakon primitka dnevnog reda skupštine dali izričite naloge za glasovanje.

2. Investicijsko društvo iz stavka 1. ispunjava uvjete iz tog stavka samo u odnosu na svako društvo čije su dionice uvrštene za trgovanje na uređenom tržištu i samo u pogledu dionica s pravom glasa, pri čemu udio glasačkih prava koje investicijsko društvo izravno ili neizravno drži premašuje prag od 5 % svih dionica s pravom glasa koje je izdalo društvo. Glasačka prava izračunavaju se na temelju svih dionica s pravom glasa čak i ako je ostvarivanje tih glasačkih prava suspendirano.

3. EBA uz savjetovanje s ESMA-om sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju obrasci za objavu u skladu sa stavkom 1.

EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do 26. lipnja 2021.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 53.

Okolišni, društveni i upravljački rizici

Od 26. prosinca 2022., investicijska društva koja ne ispunjavaju uvjete iz članka 32. stavka 4. Direktive (EU) 2019/2034 objavljuju informacije o okolišnim, društvenim i upravljačkim rizicima, uključujući fizičke rizike i rizike tranzicije, kako je definirano u izvješću iz članka 35. Direktive (EU) 2019/2034.

Informacije iz prvog podstavka objavljuju se jednom u prvoj godini objave, a zatim dvaput godišnje.

DIO SEDMI

IZVJEŠĆIVANJE INVESTICIJSKIH DRUŠTAVA

Članak 54.

Zahtjevi za izvješćivanje

1. Investicijska društva na tromjesečnoj osnovi nadležna tijela izvješćuju o svim sljedećim informacijama:

(a)	razini i sastavu regulatornog kapitala;

(b)	kapitalnim zahtjevima;

(c)	izračunima kapitalnog zahtjeva;

(d)	razini aktivnosti u pogledu uvjeta utvrđenih u članku 12. stavku 1., uključujući bilancu i raščlambu prihoda po investicijskim uslugama i primjenjivom faktoru K;

(e)	koncentracijskom riziku;

(f)	likvidnosnim zahtjevima.

Odstupajući od prvog podstavka, društva koja ispunjavaju uvjete, određene u članku 12. stavku 1., koji su potrebni da bi ih se smatralo malim i nepovezanim investicijskim društvima. takva izvješća podnose jedanput godišnje.

2. Informacije navedene u stavku 1. točki (e) uključuju sljedeće razine rizika i dostavljaju se nadležnim tijelima najmanje jedanput godišnje:

(a)	razina koncentracijskog rizika povezanog s neispunjavanjem obveza drugih ugovornih strana i s pozicijama iz knjige trgovanja, po pojedinačnim drugim ugovornim stranama i na agregiranoj osnovi;

(b)	razina koncentracijskog rizika u pogledu kreditnih institucija, investicijskih društava i drugih subjekata kod kojih se drže novčana sredstva klijenta;

(c)	razina koncentracijskog rizika u pogledu kreditnih institucija, investicijskih društava i drugih subjekata kod kojih su deponirani vrijednosni papiri klijenta;

(d)	razina koncentracijskog rizika u pogledu kreditnih institucija kod kojih je deponirana vlastita novčana sredstva investicijskog društva;

(e)	razina koncentracijskog rizika koja proizlazi iz dobiti;

(f)	razina koncentracijskog rizika kako je opisana u točkama od (a) do (e) izračunana uzimajući u obzir imovinu i izvanbilančne stavke koje nisu evidentirane u knjizi trgovanja uz izloženosti koje proizlaze iz pozicija iz knjige trgovanja.

Za potrebe ovog stavka, pojmovi „kreditna institucija” i „investicijsko društvo” obuhvaćaju privatna i javna društva, uključujući podružnice tih društava, pod uvjetom da bi ta društva, da imaju poslovni nastan u Uniji, bila kreditne institucije ili investicijska društva kako su definirani u ovoj Uredbi te pod uvjetom da su ta društva dobila odobrenje za rad u trećoj zemlji koja primjenjuje bonitetne nadzorne i regulatorne zahtjeve koji su barem istovrijedni onima koji se primjenjuju u Uniji.

Odstupajući od ovog članka stavka 1. investicijsko društvo koje ispunjava uvjete, određene u članku 12. stavku 1., koji su potrebni da bi ga se smatralo malim i nepovezanim investicijskim društvom nije obvezno dostavljati informacije iz ovog članka stavka 1. točke (e) i, ako je izuzeće odobreno u skladu s člankom 43. stavkom 1. drugim podstavkom, ovog članka stavka 1. točke (f).

3. Za potrebe izvještajnih zahtjeva iz ovog članka, EBA uz savjetovanje s ESMA-om sastavlja nacrte provedbenih tehničkih standarda kako bi se pobliže odredili:

(a)

formati;

(b)	datumi izvješćivanja, definicije i pripadajuće upute u kojima se opisuje upotreba tih formata.

Nacrti provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka moraju biti kratki, razmjerni prirodi, opsegu i složenosti aktivnosti investicijskih društava, pri čemu se uzima u obzir razlika u razini detaljnosti informacija koje podnosi investicijsko društvo koje ispunjava uvjete, određene u članku 12. stavku 1., koji su potrebni da bi ga se smatralo malim i nepovezanim investicijskim društvom.

EBA sastavlja nacrte provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka do 26. prosinca 2020.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz ovog stavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 55.

Izvještajni zahtjevi za određena investicijska društva, između ostalog za potrebe pragova iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe i članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Investicijska društva koja obavljaju aktivnosti iz točaka 3. i 6. odjeljka A Priloga I. Direktivi 2014/65/EU provjeravaju vrijednost svoje ukupne imovine jedanput mjesečno i te informacije tromjesečno dostavljaju nadležnom tijelu ako ukupna vrijednost konsolidirane imovine investicijskog društva iznosi ili premašuje 5 milijardi EUR, izračunana kao prosjek u prethodnih 12 mjeseci. Nadležno tijelo o tome obavješćuje EBA-u.

2. Ako je investicijsko društvo iz stavka 1. dio grupe u kojoj je jedno ili više društava investicijsko društvo koje obavlja aktivnosti iz točaka 3. i 6. odjeljka A Priloga I. Direktivi 2014/65/EU, sva takva investicijska društva u grupi provjeravaju vrijednost svoje ukupne imovine jedanput mjesečno ako ukupna vrijednost konsolidirane imovine grupe iznosi ili premašuje 5 milijardi EUR, izračunana kao prosjek u prethodnih 12 mjeseci. Takva investicijska društva međusobno se jedanput mjesečno obavješćuju o svojoj ukupnoj imovini i izvješćuju odgovarajuća nadležna tijela na tromjesečnoj osnovi o svojoj konsolidiranoj ukupnoj imovini. Nadležna tijela o tome obavješćuju EBA-u.

3. Ako prosječna mjesečna ukupna imovina investicijskih društava iz stavaka 1. i 2. dosegne bilo koji od pragova iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe ili iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013, izračunana kao prosjek u prethodnih 12 mjeseci, EBA o tome obavješćuje ta investicijska društva i nadležna tijela, među ostalim i tijela nadležna za izdavanje odobrenja za rad u skladu s člankom 8.a Direktive 2013/36/EU.

4. Ako se preispitivanjem na temelju članka 36. Direktive (EU) 2019/2034 utvrdi da investicijsko društvo iz ovog članka stavka 1. može predstavljati sistemski rizik iz članka 23. Uredbe (EU) br. 1093/2010, nadležna tijela bez odgode obavješćuju EBA-u o rezultatima tog preispitivanja.

5. EBA, uz savjetovanje s ESMA-om, sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje obveza dostave informacija relevantnim nadležnim tijelima iz stavaka 1. i 2. kako bi se omogućilo učinkovito praćenje pragova iz članka 8.a stavka 1. točaka (a) i (b) Direktive 2013/36/EU.

EBA taj nacrt tehničkih standarda dostavlja Komisiji do 26. prosinca 2020.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

DIO OSMI

DELEGIRANI AKTI

Članak 56.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 4. stavka 2. dodjeljuje se Komisiji za razdoblje od pet godina počevši od 25. prosinca 2019.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 4. stavka 2. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6. Delegirani akt donesen na temelju članka 4. stavka 2. i stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

DIO DEVETI

PRIJELAZNE ODREDBE, IZVJEŠĆA, PREISPITIVANJA I IZMJENE

GLAVA I.

PRIJELAZNE ODREDBE

Članak 57.

Prijelazne odredbe

1. Članci od 43. do 51. primjenjuju se na trgovce robom i emisijskim jedinicama od 26. lipnja 2026.

2. Do 26. lipnja 2026. ili datuma primjene na kreditne institucije alternativnog standardiziranog pristupa utvrđenoga u dijelu trećem glavi IV. poglavlju 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013 i alternativnog pristupa internih modela utvrđenoga u dijelu trećem glavi IV. poglavlju 1.b Uredbe (EU) br. 575/2013, ovisno o tomu što nastupi kasnije, investicijsko društvo za potrebe izračuna faktora K-NPR primjenjuje zahtjeve iz dijela trećeg glave IV. Uredbe (EU) br. 575/2013, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/630.

3. Odstupajući od članka 11. stavka 1. točaka (a) i (c) investicijska društva mogu primijeniti niže kapitalne zahtjeve za razdoblje od pet godina od 26. lipnja 2021., u iznosu koji je:

(a)

dvostruko veći od odgovarajućeg kapitalnog zahtjeva na temelju dijela trećeg glave I. poglavlja 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, podložno članku 93. stavku 1. te uredbe, u pogledu zahtjeva za inicijalni kapital iz glave IV. Direktive 2013/36/EU, kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2019/878, koji bi se primjenjivao kada bi društvo i dalje podlijegalo kapitalnim zahtjevima iz te Uredbe, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/630; ili

(b)	dvostruko veći od primjenjivog zahtjeva za fiksne opće troškove iz članka 13. ove Uredbe, ako investicijsko društvo nije postojalo prije ili na dan 26. lipnja 2021.

4. Odstupajući od članka 11. stavka 1. točke (b) investicijska društva mogu primijeniti niže kapitalne zahtjeve za razdoblje od pet godina od 26. lipnja 2021. kako slijedi:

(a)

investicijska društva na koja se prije 26. lipnja 2021. primjenjivao samo zahtjev za inicijalni kapital, mogu ograničiti svoje kapitalne zahtjeve na iznos dvostruko veći od primjenjivog zahtjeva za inicijalni kapital iz glave IV. Direktive 2013/36/EU, kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2019/878, uz iznimku članka 31. stavka 1. točaka (b) i (c) odnosno članka 31. stavka 2. točaka (b) i (c) te direktive;

(b)

investicijska društva koja su postojala prije 26. lipnja 2021. mogu ograničiti svoje zahtjeve za trajni minimalni kapital na one predviđene u članku 93. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/876, u pogledu zahtjeva za inicijalni kapital iz glave IV. Direktive 2013/36/EU, kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2019/878, koji bi se primjenjivali kada bi društvo i dalje podlijegalo toj uredbi, podložno godišnjem povećanju iznosa tih zahtjeva od najmanje 5 000 EUR tijekom tog petogodišnjeg razdoblja;

(c)

investicijska društva koja su postojala prije 26. lipnja 2021., koja nemaju odobrenje za pružanje pomoćnih usluga navedenih u odjeljku B točki 1. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU, koja pružaju samo jednu ili više investicijskih usluga i aktivnosti navedenih u odjeljku A točkama 1., 2., 4. i 5. Priloga I. toj direktivi, kojima nije dopušteno držati novčana sredstva klijenata ili vrijednosne papire koji pripadaju njihovim klijentima, a koja stoga ni u jednom trenutku ne smiju stupiti u dužnički odnos s tim klijentima, mogu ograničiti svoje zahtjeve za trajni minimalni kapital na najmanje 50 000 EUR, podložno godišnjem povećanju od najmanje 5 000 EUR tijekom tog petogodišnjeg razdoblja.

5. Odstupanja navedena u stavku 4. prestaju se primjenjivati ako se investicijskom društvu produlji odobrenje za rad na dan ili nakon 26. lipnja 2021. tako da je potreban viši iznos početnog kapitala u skladu s člankom 9. Direktive (EU) 2019/2034.

6. Odstupajući od članka 11. investicijska društva koja su postojala prije 25. prosinca 2019. i koja trguju za vlastiti račun na tržištima financijskih budućnosnica ili opcija ili drugih izvedenica te na gotovinskim tržištima, isključivo radi zaštite pozicija na tržištima izvedenica, ili trguju za račune drugih članova tih tržišta i za koje jamče članovi sustava poravnavanja istih tržišta, ako odgovornost za osiguranje provedbe ugovora koje sklapaju takva investicijska društva preuzimaju članovi sustava poravnavanja istih tržišta, mogu ograničiti svoje kapitalne zahtjeve za razdoblje od pet godina od 26. lipnja 2021. na najmanje 250 000 EUR, podložno godišnjem povećanju od najmanje 100 000 EUR tijekom tog petogodišnjeg razdoblja.

Bez obzira na to koristi li se investicijsko društvo iz ovog stavka odstupanjem iz prvog podstavka, stavak 4. točka (a) ne primjenjuju se na takvo investicijsko društvo.

Članak 58.

Odstupanje za društva iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013

Investicijska društva koja na dan 25. prosinca 2019. ispunjavaju uvjete iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013, a još uvijek nisu dobila odobrenje za rad kao kreditne institucije u skladu s člankom 8. Direktive 2013/36/EU i dalje podliježu Uredbi (EU) br. 575/2013 i Direktivi 2013/36/EU.

Članak 59.

Odstupanje za investicijska društva iz članka 1. stavka 2.

Na investicijsko društvo koje na dan 25. prosinca 2019. ispunjava uvjete navedene u članku 1. stavku 2. ove Uredbe nastavlja se primjenjivati Uredba (EU) br. 575/2013 i Direktiva 2013/36/EU.

GLAVA II.

IZVJEŠĆA I PREISPITIVANJA

Članak 60.

Klauzula o preispitivanju

1. Do 26. lipnja 2024. Komisija, nakon savjetovanja s EBA-om i ESMA-om, provodi preispitivanje i podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, kojem se, prema potrebi, prilaže zakonodavni prijedlog, barem o sljedećem:

(a)	uvjetima na temelju kojih se investicijska društva smatraju malim i nepovezanim investicijskim društvima u skladu s člankom 12.;

(b)	metodama za mjerenje faktorâ K iz dijela trećeg glave II., uključujući investicijsko savjetovanje u okviru AUM-a, i članka 39.;

(c)	koeficijentima iz članka 15. stavka 2.;

(d)	metodama za izračun faktora K-CMG, razini kapitalnih zahtjeva koja proizlazi iz faktora K-CMG u usporedbi faktorom K-NPR i kalibraciji faktora množenja navedenog u članku 23.;

(e)	odredbama navedenima u člancima 43., 44. i 45., a posebno prihvatljivosti za likvidnosni zahtjev likvidne imovine u članku 43. stavku 1. točkama (a), (b) i (c);

(f)	odredbama iz dijela trećeg glave II. poglavlja 4. odjeljka 1.;

(g)	primjeni dijela trećeg na trgovce robom i emisijskim jedinicama;

(h)	izmjeni definicije kreditne institucije u Uredbi (EU) br. 575/2013 zbog članka 62. stavka 3. točke (a) ove Uredbe i mogućih neželjenih negativnih posljedica;

(i)	odredbama navedenima u člancima 47. i 48. Uredbe (EU) br. 600/2014 i njihovim usklađivanjem s usklađenim okvirom za istovjetnost u financijskim uslugama;

(j)	pragovima navedenima u članku 12. stavku 1.;

(k)	primjeni standarda iz dijela trećeg glave IV. poglavlja 1.a i 1.b Uredbe (EU) br. 575/2013 na investicijska društva;

(l)	metodi mjerenja vrijednosti izvedenice iz članka 20. stavka 2. točke (b) i članka 33. stavka 2. točke (b) te primjerenosti uvođenja alternativnog mjerila i/ili kalibracije;

(m)

odredbama iz dijela drugog, posebno u vezi s dopuštenjem da se dodatni instrumenti ili sredstva smatraju regulatornim kapitalom na temelju članka 9. stavka 4. i mogućnosti davanja takvog dopuštenja investicijskim društvima koja ispunjavaju uvjete, određene u članku 12. stavku 1. koji su potrebni da bi ih se smatralo malim i nepovezanim investicijskim društvima;

(n)	uvjetima da investicijska društva primijene zahtjeve iz Uredbe (EU) br. 575/2013 u skladu s člankom 1. stavkom 2. ove Uredbe;

(o)	odredbi iz članka 1. stavka 5.;

(p)	relevantnosti primjene zahtjeva za objavu navedenih u članku 52. ove Uredbe za druge sektore, uključujući investicijska društva iz članka 1. stavaka 2. i 5. ove Uredbe i kreditne institucije kako su definirane u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013.

2. Do 31. prosinca 2021. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće, kojem se prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog, o potrebama za sredstvima koje proizlaze iz preuzimanja novih ovlasti i zadaća ESMA-e u skladu s člankom 64. ove Uredbe, uključujući mogućnost da ESMA društvima iz trećih zemalja koje je ESMA registrirala naplaćuje naknade za registraciju u skladu s člankom 46. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 600/2014.

GLAVA III.

IZMJENE DRUGIH UREDABA

Članak 61.

Izmjena Uredbe (EU) br. 1093/2010

U članku 4. točki 2. Uredbe (EU) br. 1093/2010 dodaje se sljedeća točka:

„viii.

s obzirom na Uredbu (EU) 2019/2033 Europskog parlamenta i Vijeća (*1) i Direktivu (EU) 2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća (*2), nadležna tijela kako su definirana u članku 3. stavku 1. točki 5. te direktive.

Članak 62.

Izmjene Uredbe (EU) br. 575/2013

Uredba (EU) br. 575/2013 mijenja se kako slijedi:

1.	naslov se zamjenjuje sljedećim: „Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012”;

u članku 2. dodaje se sljedeći stavak:

„5. Pri primjeni odredaba iz članka 1. stavka 2. i članka 1. stavka 5. Uredbe (EU) 2019/2033 Europskog parlamenta i Vijeća (*3) u vezi s investicijskim društvima iz tih stavaka, nadležna tijela kako su definirana u članku 3. stavku 1. točki 5. Direktive (EU) 2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća (*4) tretiraju ta investicijska društva kao da su ona „institucije” u okviru ove Uredbe.

(*3) Uredba (EU) 2019/2033 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o bonitetnim zahtjevima za investicijska društva i o izmjeni uredaba (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 575/2013, (EU) br. 600/2014 i (EU) br. 806/2014 (SL L 314, 5.12.2019., str. 1.)."

(*4) Direktiva (EU) 2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o bonitetnom nadzoru nad investicijskim društvima i o izmjeni direktiva 2002/87/EZ, 2009/65/EZ, 2011/61/EU, 2013/36/EU, 2014/59/EU i 2014/65/EU (SL L 314, 5.12.2019., str. 64.).”."

članak 4. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.

„kreditna institucija” znači društvo čija je djelatnost bilo što od sljedećeg:

(a)	primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti te odobravanje kredita, za vlastiti račun;

(b)

obavljanje bilo koje od aktivnosti navedenih u Prilogu I. odjeljku A točkama 3. i 6. Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*5) ako se primjenjuje jedno od sljedećeg, a društvo nije trgovac robom i emisijskim jedinicama, ni subjekt za zajednička ulaganja ni društvo za osiguranje:

i.	ukupna vrijednost konsolidirane imovine društva iznosi ili premašuje 30 milijardi EUR;

ii.

ukupna vrijednost imovine društva manja je od 30 milijardi EUR, a društvo je dio grupe u kojoj ukupna vrijednost konsolidirane imovine svih društava u toj grupi koja pojedinačno imaju ukupnu imovinu manju od 30 milijardi EUR i koja obavljaju bilo koju od aktivnosti navedenih u odjeljku A točkama 3. i 6. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU iznosi ili premašuje 30 milijardi EUR; ili

iii.

ukupna vrijednost imovine društva manja je od 30 milijardi EUR, a društvo je dio grupe u kojoj ukupna vrijednost konsolidirane imovine svih društava u grupi koja obavljaju bilo koju od aktivnosti navedenih u odjeljku A točkama 3. i 6. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU iznosi ili premašuje 30 milijardi EUR, ako konsolidirajuće nadzorno tijelo uz savjetovanje s kolegijem nadzornih tijela tako odluči kako bi odgovorilo na potencijalne rizike zaobilaženja pravila i potencijalne rizike za financijsku stabilnost Unije;

za potrebe točke (b) podtočaka ii. i iii., ako je društvo dio grupe iz treće zemlje, ukupna imovina svake podružnice grupe iz treće zemlje koja je dobila odobrenje za rad u Uniji uključena je u kombiniranu ukupnu vrijednost imovine svih društava u grupi;

(*5) Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).”;"

(b)

točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.	„investicijsko društvo” znači investicijsko društvo kako je definirano člankom 4. stavkom 1. točkom 1. Direktive 2014/65/EU, koje je dobilo odobrenje za rad na temelju te direktive, isključujući kreditne institucije;”;

(c)

točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.	„institucija” znači kreditna institucija koja je dobila odobrenje za rad na temelju članka 8. Direktive 2013/36/EU ili društvo iz njezina članka 8.a stavka 3.;”;

(d)	točka 4. briše se;

(e)

točka 26. zamjenjuje se sljedećim:

„26.

„financijska institucija” znači društvo koje nije institucija i koje nije samo industrijski holding, čija je osnovna djelatnost stjecanje udjela ili obavljanje jedne ili više djelatnosti navedenih u točkama od 2. do 12. i točki 15. Priloga I. Direktivi 2013/36/EU, uključujući investicijsko društvo, financijski holding, mješoviti financijski holding, investicijski holding, instituciju za platni promet u smislu Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća (*6) i društvo za upravljanje imovinom, ali isključujući osigurateljne holdinge i mješovite osigurateljne holdinge kako su definirani u članku 212. stavku 1. točkama (f) i (g) Direktive 2009/138/EZ;

(*6) Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., str. 35.).”;"

(f)

točka 29.a zamjenjuje se sljedećim:

„29.a

„matično investicijsko društvo u državi članici” znači matično društvo u državi članici koje je investicijsko društvo;”;

(g)

točka 29.b zamjenjuje se sljedećim:

„29.b

„matično investicijsko društvo unutar EU-a” znači matično društvo iz EU-a koje je investicijsko društvo;”;

(h)

točka 51. zamjenjuje se sljedećim:

„51.	„inicijalni kapital” znači iznosi i vrste regulatornog kapitala iz članka 12. Direktive 2013/36/EU;”;

(i)

točka 60. zamjenjuje se sljedećim:

„60.

„instrument koji se može smatrati gotovinom” znači certifikat o depozitu, obveznica, uključujući pokrivenu obveznicu ili bilo koji drugi nepodređeni instrument koji je izdala institucija ili investicijsko društvo, za koji je instituciji ili investicijskom društvu već u cijelosti plaćeno i koji institucija ili investicijsko društvo treba bezuvjetno iskupiti po njegovoj nominalnoj vrijednosti;”;

(j)

u točki 72. podtočka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	uređeno je tržište ili tržište treće zemlje koje se smatra istovrijednim uređenom tržištu u skladu s postupkom iz članka 25. stavka 4. točke (a) Direktive 2014/65/EU;”;

(k)

dodaje se sljedeća točka:

„150.

„trgovac robom i emisijskim jedinicama” znači društvo čija je osnovna djelatnost isključivo pružanje investicijskih usluga ili obavljanje aktivnosti povezanih s robnim izvedenicama ili ugovorima o robnim izvedenicama iz točaka 5., 6., 7., 9. i 10., izvedenicama emisijskih jedinica iz točke 4. ili emisijskim jedinicama iz točke 11. odjeljka C Priloga I. Direktivi 2014/65/EU;”;

članak 6. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Institucije ispunjavaju obveze propisane u dijelu šestom i u članku 430. stavku 1. točki (d) ove Uredbe na pojedinačnoj osnovi.

Sljedeće institucije ne moraju ispunjavati uvjete iz članka 413. stavka 1. ni zahtjeve o povezanom likvidnosnom izvješćivanju iz dijela sedmog A ove Uredbe:

(a)	institucije kojima je izdano odobrenje i u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(b)	institucije kojima je izdano odobrenje i u skladu s člankom 16. i člankom 54. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (*7), pod uvjetom da ne izvršavaju nikakve znatne promjene dospijeća; i

(c)

institucije koje su imenovane u skladu s člankom 54. stavkom 2. točkom (b) Uredbe (EU) br. 909/2014, pod uvjetom da:

i.	su njihove aktivnosti ograničene na pružanje bankarskih usluga, kako su navedene u odjeljku C Priloga toj Uredbi, središnjim depozitorijima vrijednosnih papira kojima je izdano odobrenje u skladu s člankom 16. te Uredbe; i

ii.	ne izvršavaju nikakve znatne promjene dospijeća.

(*7) Uredba (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL L 257, 28.8.2014., str. 1.).”;"

(b)

stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5. Institucije za koje su nadležna tijela primijenila odstupanje navedeno u članku 7. stavcima 1. ili 3. ove Uredbe i institucije kojima je ujedno izdano odobrenje i u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 648/2012 nisu dužne na pojedinačnoj osnovi ispunjavati obveze propisane u dijelu sedmom i povezane zahtjeve u vezi s izvješćivanjem o omjeru financijske poluge utvrđene u dijelu sedmom A ove Uredbe.”;

sljedeći članak umeće se u dio prvi glavu II. poglavlje 2. odjeljak 1.:

„Članak 10.a

Primjena bonitetnih zahtjeva na konsolidiranoj osnovi ako su investicijska društva matična društva

Za potrebe primjene ovog poglavlja investicijska društva smatraju se matičnim financijskim holdinzima u državi članici ili matičnim financijskim holdinzima iz Unije ako su takva investicijska društva matična društva institucije ili investicijskog društva na koje se primjenjuje ova Uredba iz članka 1. stavka 2. ili članka 1. stavka 5. Uredbe (EU) 2019/2033”;

u članku 11. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Matične institucije iz EU-a ispunjavaju uvjete iz dijela šestog i članka 430. stavka 1. točke (d) ove Uredbe na osnovi svojeg konsolidiranog položaja ako grupu čini jedna ili više kreditnih institucija ili investicijskih društava koja imaju odobrenje za pružanje investicijskih usluga i aktivnosti navedenih u točkama 3. i 6. odjeljka A Priloga I. Direktivi 2014/65/EU.

Ako je izuzeće odobreno na temelju članka 8. stavaka od 1. do 5., institucije i, ako je primjenjivo, financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi koji su dio likvidnosne podgrupe ispunjavaju uvjete iz dijela šestog i članka 430. stavka 1. točke (d) ove Uredbe na konsolidiranoj osnovi ili na potkonsolidiranoj osnovi likvidnosne podgrupe.”;

7.	članci 15., 16. i 17. brišu se;

u članku 81. stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

društvo kći jedno je od sljedećega:

i.	institucija;

ii.	društvo koje prema mjerodavnom nacionalnom pravu podliježe zahtjevima iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU;

iii.	financijski holding posrednik ili mješoviti financijski holding posrednik koji podliježe zahtjevima iz ove Uredbe na potkonsolidiranoj osnovi, ili financijski holding posrednik koji podliježe zahtjevima Uredbe 2019/2033 na konsolidiranoj osnovi;

iv.	investicijsko društvo;

financijski holding posrednik u trećoj zemlji pod uvjetom da se na taj financijskog holding posrednika primjenjuju bonitetni zahtjevi jednako strogi kao oni koji se primjenjuju na kreditne institucije te treće zemlje i pod uvjetom da je Komisija donijela odluku u skladu s člankom 107. stavkom 4. kojom je odredila da su ti bonitetni zahtjevi barem istovrijedni zahtjevima iz ove Uredbe;”;

u članku 82. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

društvo kći jedno je od sljedećega:

i.	institucija;

ii.	društvo koje prema mjerodavnom nacionalnom pravu podliježe zahtjevima iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU;

iii.	financijski holding posrednik ili mješoviti financijski holding posrednik koji podliježe zahtjevima iz ove Uredbe na potkonsolidiranoj osnovi, ili financijski holding posrednik koji podliježe zahtjevima iz Uredbe 2019/2033 na konsolidiranoj osnovi;

iv.	investicijsko društvo;

financijski holding posrednik u trećoj zemlji pod uvjetom da se na tog financijskog holding posrednika primjenjuju isti bonitetni zahtjevi kao i na kreditne institucije te treće zemlje i pod uvjetom da je Komisija donijela odluku u skladu s člankom 107. stavkom 4. kojom je odredila da su ti bonitetni zahtjevi barem istovjetni zahtjevima iz ove Uredbe;”;

10.

članak 84. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Institucije određuju iznos manjinskih udjela društva kćeri koji je uključen u konsolidirani redovni osnovni kapital tako da se od manjinskih udjela tog društva oduzme umnožak iznosa iz točke (a) i postotka iz točke (b) kako slijedi:

(a)

redovni osnovni kapital društva kćeri umanjen za niži iznos od sljedećega:

iznos redovnog osnovnog kapitala društva kćeri koji je potreban za ispunjavanje sljedećeg:

—

zbroja zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (a) ove Uredbe, zahtjevâ iz članaka 458. i 459. ove Uredbe, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU, zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke 6. te direktive, zahtjeva iz članka 500. ove Uredbe i svih dodatnih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispuniti redovnim osnovnim kapitalom,

—

ako je društvo kći investicijsko društvo, zbroja zahtjeva navedenih u članku 11. Uredbe (EU) 2019/2033, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 39. stavka 2. točke (a) Direktive (EU) 2019/2034 i svih dodatnih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispuniti redovnim osnovnim kapitalom;

ii.

iznos konsolidiranog redovnog osnovnog kapitala koji se odnosi na to društvo kći koji je potreban, na konsolidiranoj osnovi, za ispunjavanje zbroja zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (a) ove Uredbe, zahtjevâ iz članaka 458. i 459. ove Uredbe, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU, zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke 6. te direktive, zahtjevâ iz članka 500. ove Uredbe i svih dodatnih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispuniti redovnim osnovnim kapitalom.

(b)	manjinski udjeli društva kćeri izraženi kao postotak svih instrumenata redovnog osnovnog kapitala tog društva uvećani za povezane račune premija na dionice, zadržanu dobit i ostale rezerve.”;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Ako nadležno tijelo primijeni odstupanje u vezi s primjenom bonitetnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi, kako je to propisano u članku 7. ove Uredbe ili, ovisno o slučaju, kako je navedeno u članku 6. Uredbe (EU) 2019/2033, manjinski udio u društvima kćerima na koji se primjenjuje izuzeće ne priznaje se u regulatorni kapital na potkonsolidiranoj ili konsolidiranoj razini, kako je primjenjivo.”;

11.

članak 85. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Institucije određuju iznos kvalificiranog osnovnog kapitala društva kćeri koji je uključen u konsolidirani regulatorni kapital tako da se od kvalificiranog osnovnog kapitala tog društva oduzme umnožak iznosa iz točke (a) i postotka iz točke (b) kako slijedi:

(a)

osnovni kapital društva kćeri umanjen za niže od sljedećega:

iznos osnovnog kapitala društva kćeri koji je potreban za ispunjavanje sljedećeg:

—

zbroja zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (b) ove Uredbe, zahtjevâ iz članaka 458. i 459. ove Uredbe, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU, zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke 6. te direktive 2013/36/EU, zahtjevâ iz članka 500. ove Uredbe i svih dodatnih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispuniti osnovnim kapitalom,

—

ii.

iznos konsolidiranog osnovnog kapitala koji se odnosi na društvo kćer koji je potreban, na konsolidiranoj osnovi, za ispunjavanje zbroja zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (b) ove Uredbe, zahtjevâ iz članaka 458. i 459. ove Uredbe, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. te direktive 2013/36/EU, zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke 6. te direktive, zahtjevâ iz članka 500. ove Uredbe i svih dodatnih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispuniti osnovnim kapitalom;

(b)	kvalificirani osnovni kapital društva kćeri izražen kao postotak svih instrumenata osnovnog kapitala tog društva uvećan za povezane račune premija na dionice, zadržanu dobit i ostale rezerve.”;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Ako nadležno tijelo primijeni odstupanje u vezi s primjenom bonitetnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi, kako je to propisano u članku 7. ove Uredbe ili, ovisno o slučaju, kako je navedeno u članku 6. Uredbe (EU) 2019/2033, instrumenti osnovnog kapitala u društvima kćerima na koje se primjenjuje izuzeće ne priznaju se kao regulatorni kapital na potkonsolidiranoj ili konsolidiranoj razini, kako je primjenjivo.”;

12.

članak 87. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Institucije određuju iznos kvalificiranog regulatornog kapitala društva kćeri koji je uključen u konsolidirani regulatorni kapital tako da se od kvalificiranog regulatornog kapitala tog društva oduzme umnožak iznosa iz točke (a) i postotka iz točke (b) kako slijedi:

(a)

regulatorni kapital društva kćeri umanjen za niže od sljedećega:

iznos regulatornog kapitala društva kćeri koji je potreban za ispunjavanje sljedećeg:

—

zbroja zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (c) ove Uredbe, zahtjevâ iz članaka 458. i 459. ove Uredbe, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU, zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke 6. te direktive, zahtjevâ iz članka 500. ove Uredbe i svih dodatnih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama,

—	ako je društvo kći investicijsko društvo, zbroja zahtjeva navedenog u članku 11. Uredbe (EU) 2019/2033, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 39. stavka 2. točke (a) Direktive (EU) 2019/2034 i svih dodatnih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama;

ii.

iznos regulatornog kapitala koji se odnosi na društvo kćer koji je potreban, na konsolidiranoj osnovi, za ispunjavanje zbroja zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (c) ove Uredbe, zahtjevâ iz članaka 458. i 459. ove Uredbe, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU, zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke 6. te direktive, zahtjevâ iz članka 500. ove Uredbe i dodatnog lokalnog nadzornog kapitalnog zahtjeva u trećim zemljama;

(b)	kvalificirani regulatorni kapital društva izražen kao postotak svih instrumenata regulatornog kapitala društva kćeri koji su uključeni u stavke redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala i povezanih računa premija na dionice, zadržane dobiti i ostalih rezervi. ”;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Ako nadležno tijelo primijeni odstupanje u vezi s primjenom bonitetnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi, kako je to utvrđeno u članku 7. ove Uredbe ili, ovisno o slučaju, kako je utvrđeno u članku 6. Uredbe (EU) 2019/2033, instrumenti regulatornog kapitala u društvima kćerima na koje se primjenjuje izuzeće ne priznaju se kao regulatorni kapital na potkonsolidiranoj ili konsolidiranoj razini, kako je primjenjivo.”;

13.

članak 93. mijenja se kako slijedi:

(a)	stavak 3. briše se;

(b)

stavci 4., 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:

„4. Ako kontrolu nad institucijom koja ulazi u kategoriju iz stavka 2. preuzme fizička ili pravna osoba osim osobe koja je prethodno kontrolirala instituciju, iznos regulatornog kapitala te institucije mora doseći iznos zahtijevanog inicijalnog kapitala.

5. U slučaju spajanja dviju ili više institucija koje ulaze u kategoriju iz stavka 2., iznos regulatornog kapitala institucije koja nastaje spajanjem ne smije pasti ispod ukupnog regulatornog kapitala spojenih institucija u vrijeme spajanja, sve dok se ne dosegne iznos zahtijevanog inicijalnog kapitala.

6. Ako nadležna tijela smatraju da je nužno ispuniti zahtjev iz stavka 1. da bi se osigurala solventnost institucije, odredbe iz stavaka 2., 4. i 5. ne primjenjuju se.”;

14.	u dijelu trećem glavi I. u poglavlju I. odjeljak 2. (članci od 95. do 98.) briše se s učinkom od 26. lipnja 2026.;

15.

u članku 119. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5. Izloženosti prema financijskim institucijama koja imaju odobrenje za rad i pod nadzorom su nadležnih tijela te podliježu bonitetnim zahtjevima koji su u smislu robusnosti usporedivi s onima koji se primjenjuju na institucije, tretiraju se kao izloženosti prema institucijama.

Za potrebe ovog stavka bonitetni zahtjevi utvrđeni u Uredbi (EU) 2019/2033 u smislu robusnosti smatraju se usporedivima s onima koji se primjenjuju na institucije.”;

16.

u članku 162. stavku 3. drugom podstavku točka (a) mijenja se kako slijedi:

„(a)	izloženosti prema institucijama ili investicijskim društvima koje proizlaze iz namire deviznih obveza;”;

17.

članak 197. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)	dužnički vrijednosni papiri institucija ili investicijskih društava koji imaju kreditnu procjenu VIPKR-a za koju je EBA utvrdila da pripada najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema institucijama u skladu s poglavljem 2.;”;

(b)	u stavku 4. uvodni tekst zamjenjuje se sljedećim:: „4. Institucija može dužničke vrijednosne papire drugih institucija ili investicijskih društava koji nemaju kreditnu procjenu VIPKR-a upotrebljavati kao priznati kolateral ako ti dužnički vrijednosni papiri ispunjavaju sve sljedeće kriterije:”;

18.

u članku 200. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)	instrumente izdane od treće institucije ili investicijskog društva koje će na zahtjev otkupiti ta institucija ili to investicijsko društvo.”;

19.

u članku 202. uvodni tekst zamjenjuje se sljedećim:

„Institucije mogu smatrati institucije, investicijska društva, društva za osiguranje i reosiguranje te agencije za kreditiranje izvoza priznatim pružateljima nematerijalne kreditne zaštite na koje se može primijeniti tretman iz članka 153. stavka 3. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:”;

20.

u članku 224. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6. Za dužničke vrijednosne papire kojima nije dodijeljen rejting, a izdaju ih institucije ili investicijska društva te udovoljavaju kriterijima za priznavanje iz članka 197. stavka 4., primjenjuju se korektivni faktori za vrijednosne papire institucija ili trgovačkih društava koji imaju vanjsku kreditnu procjenu koja je povezana s 2. ili 3. stupnjem kreditne kvalitete.”;

21.

u članku 227. stavku 3. umeće se sljedeća točka:

„(ba)

investicijska društva;”;

22.

u članku 243. stavku 1. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„U slučaju potraživanja od kupaca, prvi podstavak točka (b) ne primjenjuje se ako je kreditni rizik tih potraživanja od kupaca potpuno pokriven prihvatljivom kreditnom zaštitom u skladu s poglavljem 4., pod uvjetom da je pružatelj zaštite u tom slučaju institucija, investicijsko društvo, društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje.”;

23.

u članku 382. stavku 4. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

unutargrupne transakcije kako su utvrđene u članku 3. Uredbe (EU) br. 648/2012, osim ako države članice donesu nacionalne propise kojima se zahtijeva strukturno odvajanje unutar bankarske grupacije, u kojem slučaju nadležna tijela mogu zahtijevati da unutargrupne transakcije između strukturno odvojenih subjekata budu uključene u kapitalne zahtjeve;”;

24.	članak 388. briše se.

25.

u članku 395. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Izloženost institucije prema jednom klijentu ili grupi povezanih klijenata ne smije prelaziti 25 % njezina osnovnog kapitala, nakon primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika u skladu s člancima od 399. do 403. Ako je taj klijent institucija ili investicijsko društvo ili ako grupa povezanih klijenata uključuje jednu ili više institucija ili investicijskih društava, ta izloženost ne prelazi 25 % osnovnog kapitala institucije ili 150 milijuna EUR, ovisno o tome koji je iznos veći, pod uvjetom da zbroj vrijednosti izloženosti, nakon primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika u skladu s člancima od 399. do 403., prema svim povezanim klijentima koji nisu institucije ne prelazi 25 % osnovnog kapitala institucije.”;

26.

članak 402. stavak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	druga ugovorna strana je institucija ili investicijsko društvo;”;

(b)

točka (e) zamjenjuje se sljedećim:

„(e)	institucija izvješćuje nadležna tijela u skladu s člankom 394. o ukupnom iznosu izloženosti prema svim ostalim institucijama ili investicijskim društvima s kojima se postupa u skladu s ovim stavkom.”;

27.	u članku 412. stavak 4.a zamjenjuje se sljedećim: „4.a Delegirani akt iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se na institucije.”;

28.

u članku 422. stavku 8. točki (a) podtočka i. zamjenjuje se sljedećim:

„i.	matična institucija ili društvo kći institucije ili matično investicijsko društvo ili investicijsko društvo kći institucije, ili drugo društvo kći iste matične institucije ili matičnog investicijskog društva;”;

29.	u članku 428.a točka (d) briše se;

30.

u članku 430.b stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Od datuma početka primjene delegiranog akta iz članka 461.a, kreditne institucije koje ne ispunjavaju uvjete iz članka 94. stavka 1. ni uvjete iz članka 325.a stavka 1., za sve svoje pozicije iz knjige trgovanja i iz knjige pozicija kojima se ne trguje podložne valutnom riziku ili robnom riziku, izvješćuju o rezultatima izračuna na temelju primjene alternativnoga standardiziranog pristupa iz dijela trećeg glave IV. poglavlja 1.a na istoj osnovi na kojoj takve institucije izvješćuju o obvezama iz članka 92. stavka 3. točke (b) podtočke i. i točke (c).”;

31.	u članku 456. stavku 1. točke (f) i (g) brišu se;

32.

članak 493. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Do 26. lipnja 2021., odredbe o velikim izloženostima iz članaka od 387. do 403. ove Uredbe ne primjenjuju se na investicijska društva čija je osnovna djelatnost isključivo pružanje investicijskih usluga ili obavljanje investicijskih aktivnosti povezanih s financijskim instrumentima iz odjeljka C točaka 5., 6.,7., 9., 10. i 11. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU te na koje se Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (*8) nije primjenjivala 31. prosinca 2006.

(*8) Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (SL L 145, 30.4.2004., str. 1.).”;"

(b)	stavak 2. briše se;

33.

u članku 498. stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Do 26. lipnja 2021. odredbe o kapitalnim zahtjevima iz ove Uredbe ne primjenjuju se na investicijska društva čija je osnovna djelatnost isključivo pružanje investicijskih usluga ili obavljanje investicijskih aktivnosti povezanih s financijskim instrumentima iz odjeljka C točaka 5., 6.,7., 9., 10. i 11. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU te na koje se Direktiva 2004/39/EZ nije primjenjivala 31. prosinca 2006.”;

34.	u članku 508. stavci 2. i 3. brišu se;

35.

u Prilogu I., u točki 1. podtočka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)	indosamenti mjenica na kojima nije navedena druga institucija ili investicijsko društvo;”;

36.

Prilog III. mijenja se kako slijedi:

(a)

u točki 3. podtočka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	nisu obveze institucije ili investicijskog društva ni njihovih povezanih subjekata.”;

(b)

u točki 5. podtočka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	nisu obveze institucije ili investicijskog društva ni njihovih povezanih subjekata.”;

(c)

u točki 6. podtočka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	ne predstavljaju potraživanja od SSPN-a, institucije ili investicijskog društva ni njihovih povezanih subjekata;”;

(d)

točka 7. zamjenjuje se sljedećim:

„7.

Prenosivi vrijednosni papiri osim onih iz točaka od 3. do 6. koji ispunjavaju uvjete za 50 % ili bolji ponder rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2. ili se interno ocjenjuju kao vrijednosni papiri jednake kreditne kvalitete i ne predstavljaju potraživanje od SSPN-a, institucije ili investicijskog društva ni njihovih povezanih subjekata.”;

(e)

točka 11. zamjenjuje se sljedećim:

„11.	Redovne dionice kojima se trguje na burzi i čije se poravnanje izvodi centralno i koje su sastavni dio glavnog burzovnog indeksa, nominirane u domaćoj valuti države članice, a nije ih izdala institucija ili investicijsko društvo ni neki od njihovih povezanih subjekata.”.

Članak 63.

Izmjene Uredbe (EU) br. 600/2014

Uredba (EU) br. 600/2014 mijenja se kako slijedi:

1.	u članku 1. umeće se sljedeći stavak: „4.a Glava VII. poglavlje 1. ove Uredbe primjenjuje se i na društva iz trećih zemalja koja pružaju investicijske usluge ili obavljaju investicijske aktivnosti na području Unije.”;

2.	naslov glave III. zamjenjuje se sljedećim: „ZAHTJEVI TRANSPARENTNOSTI ZA SISTEMATSKE INTERNALIZATORE I INVESTICIJSKA DRUŠTVA KOJI TRGUJU IZVAN UREĐENOG TRŽIŠTA I REŽIM POMAKA CIJENA ZA SISTEMATSKE INTERNALIZATORE”;

umeće se sljedeći članak:

„Članak 17.a

Pomaci cijene

Ponude sistematskih internalizatora, poboljšanja cijena tih ponuda i cijene izvršenja usklađeni su s pomacima cijene utvrđenima u skladu s člankom 49. Direktive 2014/65/EU.

Primjena pomaka cijene ne sprječava sistemske internalizatore da upare naloge koji prelaze uobičajenu veličinu u središnjoj vrijednosti u aktualnoj ponudi za kupnju i prodaju.”;

članak 46. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 2. dodaje se sljedeća točka:

„(d)	društvo je uspostavilo potrebne aranžmane i postupke za izvješćivanje o informacijama iz stavka 6.a.”;

(b)

u stavku 4., peti podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Države članice mogu dopustiti društvima iz treće zemlje pružanje investicijskih usluga ili obavljanje investicijskih aktivnosti zajedno s pomoćnim uslugama kvalificiranim nalogodavateljima i profesionalnim klijentima u smislu odjeljka I. Priloga II. Direktivi 2014/65/EU na njihovim državnim područjima u skladu s nacionalnim sustavom ako nije donesena odluka Komisije u skladu s člankom 47. stavkom 1. ili ako je takva odluka donesena, ali više nije na snazi ili ne obuhvaća dotične usluge ili aktivnosti.”;

(c)

u stavku 5. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Države članice osiguravaju da se ovaj članak ne primjenjuje na pružanje investicijskih usluga ili aktivnosti od strane društva iz treće zemlje, kada kvalificirani nalogodavatelj ili profesionalni klijent u smislu odjeljka I. Priloga II. Direktivi 2014/65/EU koji imaju poslovni nastan ili koji se nalaze u Uniji, isključivo na svoju inicijativu zatraži pružanje takve usluge ili aktivnosti od strane društva iz treće zemlje uključujući odnos koji je u posebnoj vezi s pružanjem te usluge ili aktivnosti. Ne dovodeći u pitanje unutargrupne odnose, ako društvo iz treće zemlje, među ostalim posredstvom subjekta koji djeluje u njegovo ime ili koji je u bliskoj vezi s takvim društvom iz treće zemlje ili bilo koje druge osobe koja djeluje u ime tog subjekta, vrbuje klijente ili potencijalne klijente u Uniji, to se ne smatra pružanjem usluga isključivo na inicijativu klijenta. Inicijativa tih klijenata ne daje društvu iz treće zemlje pravo da tome pojedincu nudi nove kategorije investicijskih proizvoda ili usluga.”;

(d)

umeću se sljedeći stavci:

„6.a

Društva iz trećih zemalja koja pružaju usluge ili obavljaju aktivnosti u skladu s ovim člankom jedanput godišnje obavješćuju ESMA-u o sljedećem:

(a)	vrsti i opsegu usluga i aktivnosti tih poduzeća u Uniji, uključujući zemljopisnu raspodjelu po državama članicama;

(b)	za društva koja obavljaju aktivnosti iz Odjeljka A točke 3. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU, njihovoj mjesečnoj minimalnoj, prosječnoj i maksimalnoj izloženosti drugim ugovornim stranama u EU-u;

(c)	za društva koja obavljaju usluge iz Odjeljka A točke 6. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU, ukupnoj vrijednosti financijskih instrumenata koje su pružile druge ugovorne strane iz EU-a za koje je u prethodnih 12 mjeseci provedena ponuda odnosno prodaja uz obvezu otkupa;

(d)	prometu i agregiranoj vrijednosti imovine koja odgovara uslugama i aktivnostima iz točke (a);

(e)	jesu li poduzete mjere za zaštitu ulagatelja te njihov detaljan opis;

(f)	politici i mjerama upravljanja rizicima koje društvo primjenjuje pri pružanju usluga i obavljanju aktivnosti iz točke (a);

(g)	sustavima upravljanja, uključujući nositelje ključnih funkcija za aktivnosti društva u Uniji;

(h)	svim drugim informacijama koje ESMA-i ili nadležnim tijelima omogućuju izvršavanje njihovih zadataka u skladu s ovom Uredbom;

ESMA dostavlja informacije dobivene u skladu s ovim stavkom nadležnim tijelima država članica u kojima društvo iz treće zemlje pruža investicijske usluge ili obavlja investicijske aktivnosti u skladu s ovim člankom.

Ako je to potrebno za izvršavanje zadaća ESMA-e ili nadležnih tijela u skladu s ovom Uredbom, ESMA može, među ostalim na zahtjev nadležnog tijela država članica u kojima društvo iz treće zemlje pruža investicijske usluge ili obavlja investicijske aktivnosti u skladu s ovim člankom, zatražiti od društava iz treće zemlje koja pružaju usluge ili obavljaju investicijske aktivnosti u skladu s ovim člankom da dostave sve dodatne informacije u vezi sa svojim poslovanjem.

6.b

Ako društvo iz treće zemlje pruža usluge ili obavlja aktivnosti u skladu s ovim člankom, ono na raspolaganju ESMA-i pet godina drži sve podatke koji se odnose na sve naloge i sve transakcije financijskim instrumentima u Uniji koje je ono provelo, za vlastiti račun ili za račun klijenta.

Na zahtjev nadležnog tijela države članice u kojoj društvo iz treće zemlje pruža investicijske usluge ili obavlja investicijske aktivnosti u skladu s ovim člankom, ESMA pristupa relevantnim podacima koji su joj na raspolaganju u skladu s prvim podstavkom i te podatke stavlja na raspolaganje nadležnom tijelu koje ih je zatražilo.

6.c

Ako društvo iz treće zemlje ne surađuje u istrazi ili neposrednom nadzoru provedenom u skladu s člankom 47. stavkom 2., ili ako ne ispunjava pravodobno i na odgovarajući način zahtjev ESMA-e u skladu sa stavkom 6.a ili 6.b ovog članka, ESMA može povući njegovu registraciju ili privremeno zabraniti ili ograničiti njegove aktivnosti u skladu s člankom 49.”;

(e)

stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„7. ESMA uz savjetovanje s EBA-om sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju informacije koje društvo iz treće zemlje koje podnosi zahtjev mora dostaviti u zahtjevu za registraciju iz stavka 4. i informacije koje treba dostaviti u skladu sa stavkom 6.a.

ESMA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do 26. rujna 2021.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.”;

(f)

dodaje se sljedeći stavak:

„8. ESMA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje format u kojem se moraju dostaviti zahtjev za registraciju iz stavka 4. i informacije iz stavka 6.a.

ESMA taj nacrt provedbenih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do 26. rujna 2021.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.”;

članak 47. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Komisija može donijeti odluku u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 51. stavka 2. u vezi s trećom zemljom u kojoj se navodi da pravni i nadzorni aranžmani te treće zemlje osiguravaju sve navedeno u nastavku:

(a)

društva kojima je izdano odobrenje za rad u toj trećoj zemlji ispunjavaju pravno obvezujuće bonitetne i organizacijske zahtjeve te zahtjeve u pogledu poslovnog ponašanja koji imaju učinke jednakovrijedne učincima zahtjevâ iz ove Uredbe, Uredbe (EU) br. 575/2013 i Uredbe (EU) 2019/2033 Europskog parlamenta i Vijeća (*9), Direktive 2013/36/EU, i Direktive 2014/65/EU i Direktive (EU) 2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća (*10), te provedbenih mjera donesenih na temelju tih zakonodavnih akata;

(b)	društva kojima je izdano odobrenje za rad u toj trećoj zemlji podliježu učinkovitom nadzoru i provedbi kojima se osigurava ispunjavanje primjenjivih pravno obvezujućih bonitetnih i organizacijskih zahtjeva te zahtjeva u pogledu poslovnog ponašanja; i

(c)	pravni okvir te treće zemlje osigurava učinkovit jednakovrijedan sustav za priznavanje investicijskih društava kojima je izdano odobrenje za rad u skladu s pravnim sustavima trećih zemalja.

Ako postoji vjerojatnost da su vrsta i opseg usluga koje društva iz trećih zemalja pružaju i aktivnosti koje obavljaju u Uniji nakon donošenja odluke iz prvog podstavka od sistemske važnosti za Uniju, za pravno obvezujuće bonitetne i organizacijske zahtjeve te zahtjeve u pogledu poslovnog ponašanja iz prvog podstavka može se smatrati da imaju učinke jednakovrijedne učincima zahtjeva iz akata navedenih u tom podstavku tek nakon detaljne i granularne procjene. U tu svrhu Komisija procjenjuje i uzima u obzir i nadzornu usklađenost između dotične treće zemlje i Unije.

1.a Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 50. radi dopune ove Uredbe pobliže određujući okolnosti u kojima je vjerojatno da će vrsta i opseg usluga koje društva iz trećih zemalja pružaju i aktivnosti koje obavljaju u Uniji nakon donošenja odluke o jednakovrijednosti iz stavka 1. biti od sistemske važnosti za Uniju.

Ako je vjerojatno da će vrsta i opseg usluga koje društva iz trećih zemalja pružaju i aktivnosti koje obavljaju biti od sistemske važnosti za Uniju, Komisija može odlukama o jednakovrijednosti dodati posebne operativne uvjete da bi se osiguralo da ESMA i nacionalna nadležna tijela imaju potrebne alate za sprječavanje regulatorne arbitraže i praćenje aktivnosti investicijskih društava iz treće zemlje registriranih u skladu s člankom 46. stavkom 2. u odnosu na usluge koje pružaju i aktivnosti koje obavljaju u Uniji, na način da osiguraju da ta društva ispunjavaju:

(a)	zahtjeve koji imaju učinak jednakovrijedan zahtjevima iz članaka 20. i 21.;

(b)	izvještajne zahtjeve koji imaju učinak jednakovrijedan zahtjevima iz članka 26., ako se takve informacije ne mogu dobiti izravno i na kontinuiranoj osnovi putem memoranduma o razumijevanju s nadležnim tijelom treće zemlje;

(c)	zahtjeve koji imaju učinak jednakovrijedan obvezama trgovanja iz članaka 23. i 28., ako je primjenjivo.

Pri donošenju odluke iz stavka 1. ovog članka Komisija uzima u obzir je li treća zemlja utvrđena kao nekooperativna jurisdikcija u porezne svrhe u okviru relevantne politike Unije ili kao visokorizična treća zemlja u skladu s člankom 9. stavkom 2. Direktive (EU) 2015/849.

1.b Može se smatrati da bonitetni okvir i okvir organizacije i poslovnog ponašanja treće zemlje ima jednakovrijedan učinak ako taj okvir zadovoljava sljedeće uvjete:

(a)	društva koja pružaju investicijske usluge ili obavljaju investicijske aktivnosti u toj trećoj zemlji podliježu odobrenju za rad te kontinuiranom djelotvornom nadzoru i provedbi;

(b)

društva koja pružaju investicijske usluge ili obavljaju investicijske aktivnosti u toj trećoj zemlji podliježu dostatnim kapitalnim zahtjevima te osobito društva koja pružaju usluge ili obavljaju aktivnosti iz točaka 3. ili 6. odjeljka A Priloga I. Direktivi 2014/65/EU podliježu kapitalnim zahtjevima usporedivima onima koji bi se primjenjivali da imaju poslovni nastan u Uniji;

(c)	društva koja pružaju investicijske usluge ili obavljaju investicijske aktivnosti u tim trećim zemljama podliježu odgovarajućim zahtjevima koji se primjenjuju na dioničare i članove njihova upravljačkog tijela;

(d)	društva koja pružaju investicijske usluge ili obavljaju investicijske aktivnosti podliježu zahtjevima u pogledu odgovarajućeg poslovnog ponašanja i organizacije;

(e)	transparentnost i integritet tržišta osigurani su sprečavanjem zloupotrebe tržišta u obliku trgovanja na temelju povlaštenih informacija i manipuliranja tržištem.

Za potrebe stavka 1.a ovog članka, prilikom procjene istovjetnosti pravila treće zemlje u vezi s obvezama trgovanja iz članaka 23. i 28., Komisija procjenjuje i jesu li pravnim okvirom treće zemlje predviđeni kriteriji za utvrđivanje mjestâ trgovanja kao prikladnih za usklađivanje s obvezama trgovanja koji imaju sličan učinak kao oni iz ove Uredbe ili Direktive 2014/65/EU.

(*9) Uredba (EU) 2019/2033 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o bonitetnim zahtjevima za investicijska društva i o izmjeni uredaba (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 575/2013, (EU) br. 600/2014 i (EU) br. 806/2014 (SL L 314, 5.12.2019., str. 1.)."

(*10) Direktiva (EU) 2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o bonitetnom nadzoru nad investicijskim društvima i o izmjeni direktiva 2002/87/EZ, 2009/65/EZ, 2011/61/EU, 2013/36/EU, 2014/59/EU i 2014/65/EU (SL L 314, 5.12.2019., str. 64.).”."

(b)

stavak 2. mijenja se kako slijedi:

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

mehanizam razmjene informacija između ESMA-e i relevantnih nadležnih tijela dotične treće zemlje, uključujući pristup svim informacijama u vezi s društvima koja nisu iz Unije, a imaju odobrenje za rad u trećim zemljama, koje zatraži ESMA i, prema potrebi, načinima na koji ESMA dalje dijeli takve informacije s nadležnim tijelima država članica;”;

ii.

točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

postupke koji se odnose na koordinaciju nadzornih aktivnosti, uključujući istrage i neposredne nadzore koje ESMA može provoditi, u suradnji s nadležnim tijelima država članica u kojima društvo iz treće zemlje provodi investicijske usluge ili obavlja investicijske aktivnosti u skladu s člankom 46., ako je to potrebno za izvršavanje zadaća ESMA-e ili nadležnih tijela u skladu s ovom Uredbom, nakon što je o tome propisno obaviješteno nadležno tijelo treće zemlje.”;

iii.

dodaje se sljedeća točka:

„(d)	postupke koji se odnose na zahtjev za informacije na temelju članka 46. stavaka 6.a i 6.b koji ESMA može podnijeti društvu iz treće zemlje registriranom u skladu s člankom 46. stavkom 2.”;

(c)

dodaju se sljedeći stavci:

„5. ESMA prati regulatorna i nadzorna kretanja, provedbene prakse i druga relevantna tržišna kretanja u trećim zemljama za koje je Komisija na temelju stavka 1. donijela odluke o jednakovrijednosti kako bi provjerila jesu li i dalje ispunjeni uvjeti na temelju kojih su donesene te odluke. ESMA jedanput godišnje podnosi Komisiji povjerljivo izvješće o svojim nalazima. Ako to smatra prikladnim, ESMA se može savjetovati s EBA-om u vezi s izvješćem.

U izvješću se odražavaju i trendovi utvrđeni na temelju prikupljenih podataka u skladu s člankom 46. stavkom 6.a, posebno u odnosu na društva koja pružaju usluge ili obavljaju aktivnosti iz točaka 3. i 6. odjeljka A Priloga I. Direktivi 2014/65/EU.

6. Komisija na temelju izvješća iz stavka 5. najmanje jedanput godišnje podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. Izvješće uključuje popis odluka o jednakovrijednosti koje je Komisija donijela ili povukla u izvještajnoj godini, kao i sve mjere koje je ESMA poduzela na temelju članka 49., te se u njemu pruža obrazloženje tih odluka i mjera.

Izvješće Komisije uključuje informacije o praćenju regulatornih i nadzornih kretanja, prakse izricanja nadzornih mjera i druga relevantna tržišna kretanja u trećim zemljama za koje su donesene odluke o jednakovrijednosti. U njemu se ujedno razmatra kako se općenito razvijalo prekogranično pružanje investicijskih usluga društava iz trećih zemalja, posebno u odnosu na usluge i aktivnosti iz točaka 3. i 6. odjeljka A Priloga I. Direktivi 2014/65/EU. Izvješće pravodobno uključuje i informacije o kontinuiranim procjenama jednakovrijednosti koje Komisija provodi u odnosu na neku treću zemlju.”;

članak 49. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 49.

Mjere koje treba poduzimati ESMA

1. ESMA može društvu iz treće zemlje privremeno zabraniti ili ograničiti pružanje investicijskih usluga ili obavljanje investicijskih aktivnosti s pomoćnim aktivnostima ili bez njih u skladu s člankom 46. stavkom 1. ako to društvo iz treće zemlje ne poštuje bilo koju zabranu ili ograničenje koje su nametnuli ESMA ili EBA u skladu s člancima 40. i 41. ili nadležno tijelo u skladu s člankom 42., ili ne ispuni pravodobno i na odgovarajući način zahtjev ESMA-e u skladu s člankom 46. stavcima 6.a i 6.b, ili ako društvo iz treće zemlje ne surađuje u istrazi ili neposrednom nadzoru koji se provodi u skladu s člankom 47. stavkom 2.

2. Ne dovodeći u pitanje stavak 1. ESMA oduzima registraciju društvu iz treće zemlje iz registra uspostavljenog u skladu s člankom 48. ako je ESMA nadležnom tijelu treće zemlje skrenula pozornost na taj predmet, a to nadležno tijelo nije poduzelo odgovarajuće mjere potrebne za zaštitu ulagatelja ili urednog funkcioniranja tržištâ u Uniji, ili nije dokazalo da je dotično društvo iz treće zemlje usklađeno sa zahtjevima koji se na njega primjenjuju u trećoj zemlji ili s uvjetima pod kojima je odluka u skladu s člankom 47. stavkom 1. donesena, te se primjenjuje jedno od sljedećeg:

(a)

ESMA na osnovi dokumentiranih dokaza, među ostalim godišnjih informacija predviđenih u skladu s člankom 46. stavkom 6.a, ima dobro utemeljene razloge vjerovati da društvo iz treće zemlje prilikom pružanja investicijskih usluga i aktivnosti u Uniji djeluje na način koji očito šteti interesima ulagatelja ili urednom funkcioniranju tržišta;

(b)

ESMA na osnovi dokumentiranih dokaza, među ostalim godišnjih informacija predviđenih u skladu s člankom 46. stavkom 6.a, ima dobro utemeljene razloge vjerovati da društvo iz treće zemlje prilikom pružanja investicijskih usluga i aktivnosti u Uniji djeluje na način koji ozbiljno krši odredbe koje su na njega primjenjive u trećoj zemlji i na temelju kojih je Komisija donijela odluku u skladu s člankom 47. stavkom 1.

3. ESMA pravodobno vrijeme obavješćuje nadležno tijelo iz treće zemlje o namjeri poduzimanja mjera u skladu sa stavcima 1. ili 2.

Pri odabiru odgovarajuće mjere za poduzimanje u skladu s ovim člankom ESMA u obzir uzima prirodu i ozbiljnost rizika koji nastaje ulagateljima i urednom funkcioniranju tržištâ u Uniji, vodeći računa o sljedećim kriterijima:

(a)	trajanju i učestalosti nastanka rizika;

(b)	jesu li rizikom otkrivene ozbiljne ili sistemske slabosti u procedurama društava iz treće zemlje;

(c)	je li rizik prouzročio ili olakšao financijsko kazneno djelo ili se na neki drugi način može povezati s takvim djelom;

(d)	je li rizik nastao namjerno ili je uzrokovan nemarom.

ESMA bez odgode obavješćuje Komisiju i dotičnu treću zemlju o svakoj mjeri donesenoj u skladu sa stavkom 1. ili 2. te svoju odluku objavljuje na svojim internetskim stranicama.

Komisija procjenjuje nastavljaju li u odnosu na dotičnu treću zemlju važiti uvjeti pod kojima je donesena odluka u skladu s člankom 47. stavkom 1.”;

7.	u članku 52. dodaje se sljedeći stavak: „13. Do 31. prosinca 2020., ESMA procjenjuje kadrovske potrebe i potrebe za sredstvima koje proizlaze iz preuzimanja njezinih ovlasti i zadaća u skladu s člankom 64. Uredbe (EU) 2019/2033 i podnosi izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji.”;

u članku 54. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Društva iz trećih zemalja mogu nastaviti pružati usluge i aktivnosti u državama članicama u skladu s njihovim nacionalnim režimima do tri godine nakon što Komisija donese odluku u vezi s relevantnom trećom zemljom u skladu s člankom 47. Usluge i aktivnosti koje nisu obuhvaćene tom odlukom mogu se nastaviti pružati u skladu s nacionalnim režimom.”.

Članak 64.

Izmjena Uredbe (EU) br. 806/2014

U članku 12.a Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (28) dodaje se sljedeći stavak:

„3. U skladu s člankom 65. Uredbe (EU) 2019/2033 Europskog parlamenta i Vijeća (*11) upućivanja na članak 92. Uredbe (EU) br. 575/2013 u ovoj Uredbi u odnosu na kapitalne zahtjeve na individualnoj osnovi investicijskih društava iz članka 2. točke (c) ove Uredbe, a koja nisu investicijska društva iz članka 1. stavaka 2. ili 5. Uredbe (EU) 2019/2033, tumače se kako slijedi:

(a)	upućivanja na članak 92. stavak 1. točku (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 u odnosu na zahtjev u pogledu stope ukupnog kapitala u ovoj Uredbi upućuju na članak 11. stavak 1. Uredbe (EU) 2019/2033;

(b)	upućivanja na članak 92. stavak 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 u odnosu na ukupni iznos izloženosti riziku u ovoj Uredbi upućuju na primjenjivi zahtjev iz članka 11. stavka 1. Uredbe (EU) 2019/2033 pomnožen s 12,5.

U skladu s člankom 65. Direktive (EU) 2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća (*12), upućivanja na članak 104.a Direktive 2013/36/EU u ovoj Uredbi u odnosu na dodatne kapitalne zahtjeve investicijskih društava iz članka 2. točke (c) ove Uredbe, a koja nisu investicijska društva iz članka 1. stavka 2. ili članka 1. stavka 5. Uredbe (EU) 2019/2033, tumače se kao upućivanja na članak 40. Direktive (EU) 2019/2034.

DIO DESETI

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 65.

Upućivanja na Uredbu (EU) br. 575/2013 u drugim pravnim aktima Unije

Za potrebe bonitetnih zahtjeva za investicijska društva, upućivanja na Uredbu (EU) br. 575/2013 u drugim aktima Unije smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.

Članak 66.

Stupanje na snagu i datum početka primjene

1. Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2. Primjenjuje se od 26. lipnja 2021.

3. Neovisno o stavku 2.:

(a)	članak 63. točke 2. i 3. počinju se primjenjivati od 26. ožujka 2020.;

(b)	članak 62. točka 30. počinje se primjenjivati od 25. prosinca 2019.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 27. studenoga 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

D. M. SASSOLI

Za Vijeće

Predsjednica

T. TUPPURAINEN

(1) SL C 378, 19.10.2018., str. 5.

(2) SL C 262, 25.7.2018., str. 35.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 16. travnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 8. studenoga 2019.

(4) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(5) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

(6) Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL EU L 173 12.6.2014., str. 349.).

(7) Direktiva (EU)2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o bonitetnom nadzoru nad investicijskim društvima i o izmjeni direktiva 2002/87/EZ, 2009/65/EZ, 2011/61/EU, 2013/36/EU, 2014/59/EU i 2014/65/EU (vidjeti stranicu 64 ovoga Službenog lista).

(8) Uredba (EU) 2019/876 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu omjera financijske poluge, omjera neto stabilnih izvora financiranja, zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama, izloženosti prema subjektima za zajednička ulaganja, velikih izloženosti, zahtjeva za izvješćivanje i objavu, i Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 150, 7.6.2019., str. 1.).

(9) Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/61 оd 10. listopada 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija (SL L 11, 17.1.2015., str. 1.).

(10) Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

(11) Uredba (EU) 2019/630 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu minimalnog pokrića gubitka za neprihodujuće izloženosti (SL L 111, 25.4.2019., str. 4.).

(12) Direktiva (EU) 2018/878 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Direktive 2013/36/EU u pogledu izuzetih subjekata, financijskih holdinga, mješovitih financijskih holdinga, primitaka, nadzornih mjera i ovlasti te mjera za očuvanje kapitala (SL L 150, 7.6.2019., str. 253.).

(13) Uredba (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 173, 12.6.2014., str. 84.).

(14) Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).

(15) Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.).

(16) SL L 123, 12.5.2016., str.1.

(17) Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.).

(18) Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., str. 35.).

(19) Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).

(20) Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).

(21) Uredba (EU) 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira i ponovne uporabe te o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 337, 23.12.2015., str. 1.).

(22) Direktiva 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu i o izmjeni direktiva Vijeća 73/239/EEZ, 79/267/EEZ, 92/49/EEZ, 92/96/EEZ, 93/6/EEZ i 93/22/EEZ i direktiva 98/78/EZ i 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 35, 11.2.2003., str.1.).

(23) Delegirana direktiva Komisije (EU) 2017/593 оd 7. travnja 2016. o dopuni Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi sa zaštitom financijskih instrumenata i novčanih sredstava koja pripadaju klijentima, obvezama upravljanja proizvodima i pravilima koja se primjenjuju na davanje ili primanje naknada, provizija ili novčanih ili nenovčanih koristi (SL L 87, 31.3.2017., str. 500.).

(24) Direktiva Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (SL L 372, 31.12.1986., str. 1.).

(25) Delegirana uredba Komisije (EU) 2017/578 оd 13. lipnja 2016. o dopuni Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća o tržištu financijskih instrumenata u pogledu regulatornih tehničkih standarda o utvrđivanju zahtjeva za ugovore o održavanju tržišta i sustave održavanja tržišta (SL L 87, 31.3.2017., str. 183.).

(26) Delegirana uredba Komisije (EU) 2017/567 оd 18. svibnja 2016. o dopuni Uredbe (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu definicija, transparentnosti, kompresije portfelja te nadzornih mjera za intervenciju u području proizvoda i pozicija (SL L 87, 31.3.2017., str. 90.).

(27) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(28) Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.).