20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/238


UREDBA (EU) br. 1296/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o Programu Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije i izmjeni Odluke br. 283/2010/EU o uspostavi Europskog mikrofinancijskog instrumenta za zapošljavanje i socijalnu uključenost - Progress

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 46. točku (d), članak 149., članak 153. stavak 2. točku (a) i članak 175. treći stavak,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

u skladu s Komunikacijom Komisije „Proračun za strategiju Europa 2020” od 29. lipnja 2011., u kojoj se preporučuje racionalizacija i pojednostavljenje financijskih instrumenata Unije te njihova veća usmjerenost na dodanu vrijednost za Uniju, kao i na učinke i rezultate, ovom se Uredbom uspostavlja Program za zapošljavanje i socijalne inovacije ("Program") Europske unije kako bi se osigurao nastavak i razvoj aktivnosti koje se provode na temelju Odluke br. 1672/2006/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 24. listopada 2006. (4), Uredbe (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (5), Provedbene odluke Komisije 2012/733/EU (6) i Odluke br. 283/2010/EU Europskog parlamenta i Vijeća koja je uspostavila Europski mikrofinancijski instrument za zapošljavanje i socijalnu uključenost (7) ("Instrument").

(2)

Europsko je vijeće 17. lipnja 2010. odobrilo prijedlog Komisije za strategiju Europa 2020. za zapošljavanje i pametan, održiv i uključiv rast („Europa 2020”), u kojoj je određeno pet glavnih ciljeva (uključujući one koji se odnose na zapošljavanje, borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti te na obrazovanje) te sedam vodećih inicijativa i koja predstavlja sveobuhvatan okvir politike za naredno desetljeće. Europsko vijeće zalagalo se za punu upotrebu odgovarajućih instrumenta i politika Unije s ciljem podupiranja ostvarivanja zajedničkih ciljeva te je pozvalo države članice na usklađenije djelovanje.

(3)

Vijeće je 21. listopada 2010. u skladu s člankom 148. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) usvojilo smjernice za politike zapošljavanja, koje zajedno s općim smjernicama ekonomskih politika država članica i Unije, usvojenima u skladu s člankom 121. UFEU-a, tvore integrirane smjernice strategije Europa 2020. Program bi trebao doprinijeti postizanju ciljeva strategije Europa 2020., posebno smanjenju siromaštva i ciljevima zapošljavanja navedenima u smjernicama za zapošljavanje. U tom smislu, Program treba poduprijeti provedbu vodećih inicijativa s posebnim naglaskom na Europsku platformu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, Program za nove vještine i radna mjesta, program „Mladi u pokretu”, kao i Paket za zapošljavanje mladih.

(4)

U vodećim inicijativama strategije Europa 2020., Europskoj platformi protiv siromaštva i socijalne isključenosti i Uniji inovacija, socijalne su inovacije identificirane kao moćno oruđe za suočavanje s društvenim izazovima koji nastaju zbog starenja stanovništva, siromaštva, nezaposlenosti, novih obrazaca rada i životnih stilova te očekivanja državljana u pogledu socijalne pravde, obrazovanja i zdravstva. Program također treba poduprijeti djelovanje za poboljšanje socijalnih inovacija kao odgovor na nedovoljno zadovoljene socijalne potrebe na području borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u smislu promicanja visoke razine kvalitetnog i održivog zapošljavanja, jamčenja primjerene socijalne zaštite koja djeluje protiv siromaštva, poboljšanja radnih uvjeta i pristupa ranjivih skupina osposobljavanju, uzimajući u obzir ulogu regionalnih i lokalnih tijela. Program također treba djelovati kao katalizator nadnacionalnih partnerstva i umrežavanja u javnom, privatnom i trećem sektoru te podupirati njihovo sudjelovanje u osmišljavanju i provedbi novih pristupa za sučeljavanje s hitnim socijalnim potrebama i izazovima.

(5)

Program posebno treba pomoći odrediti i analizirati broj inovativnih rješenja i povećati njihove praktične primjene eksperimentiranjem na području socijalne politike u cilju pružanja pomoći, prema potrebi, državama članicama da povećaju učinkovitost svojih tržišta rada i dodatno poboljšaju svoje politike socijalne zaštite i uključenosti. Eksperimentiranje u području socijalne politike je na projektno terensko ispitivanje socijalnih inovacija. Omogućava prikupljanje dokaza o izvedivosti socijalnih inovacija. Uspješne ideje trebale bi se moći provesti na većoj razini uz financijsku pomoć Europskog socijalnog fonda (ESF), kao i drugih izvora.

(6)

Otvorena metoda koordinacije koja je dokazala svoju fleksibilnost i operativnu učinkovitost na područjima zapošljavanja i socijalne politike treba se više upotrebljavati i treba imati koristi od aktivnosti koje su podržane u okviru Programa.

(7)

Napredak prema socijalno i okolišno održivom razvoju u Europi zahtijeva predviđanje i razvoj novih vještina i sposobnosti koje vode do poboljšanja uvjeta za stvaranje radnih mjesta, kvalitete zapošljavanja i radnih uvjeta kroz popratno obrazovanje, tržište rada i socijalnih politika u vezi s promjenom industrije i usluga. Program bi stoga trebao doprinjeti promicanju stvaranja kvalitetnih i održivih „zelenih” i „bijelih” radnih mjesta kao i onih u sektoru informacijskih tehnologija, ali i predviđati i razvijati nove vještine i sposobnosti za nova kvalitetna i održiva radna mjesta povezivanjem zapošljavanja i socijalnih politika s industrijskim i strukturnim politikama i podržavajući prijelaz prema gospodarstvu koje upotrebljava učinkovite resurse i ima nisku razinu emisija CO2. Program bi posebno trebao djelovati kao katalizator za istraživanje potencijala stvaranja radnih mjesta kroz ulaganje u okoliš i kroz društvena ulaganja u okviru javnog sektora te kroz lokalne i regionalne inicijative za zapošljavanje.

(8)

U okviru Programa bi se, gdje je relevantno, trebalo voditi računa o teritorijalnoj dimenziji nezaposlenosti, siromaštva i socijalnoj isključenosti i posebno o rastućim nejednakostima koje postoje unutar i između regija, među ruralnim područjima i gradovima te među gradovima.

(9)

Potrebno je osnažiti socijalne dimenzije unutarnjeg tržišta. S obzirom na potrebu za jačanjem povjerenja u unutarnje tržište i slobodno kretanje usluga jamčenjem poštovanja za prava radnika, potrebno je osigurati da je pravima radnika i poduzetnika na slobodu kretanja kroz cijelu Uniju priznat jednaki status.

(10)

U skladu sa strategijom Europa 2020., Program treba slijediti usklađeni pristup za promicanje kvalitetnog i održivog zapošljavanja, kao i za borbu i sprečavanje socijalne isključenosti i siromaštva uzimajući u obzir potrebu poštovanja jednakosti između žena i muškaraca. Provedba Programa treba biti racionalizirana i pojednostavljena u prvom redu uspostavom skupa odredaba koje, između ostalog, uključuju opće ciljeve te mjere nadzora i ocjenjivanja. Program se treba usredotočiti na projekte, neovisno o njihovoj veličini, s jasnom dodanom vrijednosti za Uniju. Kako bi se smanjio administrativni teret, Program treba podržavati stvaranje i razvoj mreža i partnerstva. Osim toga treba više koristiti pojednostavljene mogućnosti u pogledu troškova (jednokratni iznos i paušalno financiranje), u prvom redu za provedbu programa mobilnosti, istovremeno osiguravajući transparentnost postupaka. Program treba služiti kao sustav „sve na jednom mjestu” za pružatelje usluga mikrofinanciranja na razini Unije, osiguravajući financijska sredstva za mikrokredite i socijalno poduzetništvo, olakšavajući pristup posudbi i pružanju tehničke pomoći.

(11)

Uzimajući u obzir ograničena sredstva stavljena na raspolaganje namijenjena za Program te prethodnu dodjelu tih sredstava različitim osima, prioritet financiranja treba dati razvoju struktura s jasnim multiplikatorskim učinkom koje će koristiti budućim aktivnostima i inicijativama. Treba uvesti i prikladne mjere kako bi se zbjegla svaka mogućnost preklapanja ili dvostrukog financiranja s drugim fondovima ili programima, posebno s ESF-om.

(12)

Unija mora stvoriti pouzdanu analitičku bazu utemeljenu na dokazima kako bi poduprla oblikovanje politika na području zapošljavanja i socijalnih pitanja, dajući posebnu pažnju utjecaju financijske i ekonomske krize. Takvi dokazi dodaju vrijednost nacionalnom djelovanju jer osiguravaju europsku dimenziju i usporedbu za prikupljanje podataka, razvoj statističkog oruđa, metoda i zajedničkih pokazatelja kako bi se dobio cjelovit pregled stanja na području zapošljavanja, socijalne politike te radnih uvjeta u cijeloj Uniji te da bi se osiguralo kvalitetno ocjenjivanje djelotvornosti i učinkovitosti programâ i politika s ciljem, između ostalog, ostvarivanja ciljeva strategije Europa 2020.

(13)

Unija ima jedinstvenu ulogu uspostavljanja platforme za izmjenu politika i uzajamno učenje među državama koje sudjeluju u Programu na područjima zapošljavanja, socijalne zaštite i socijalne uključenosti, kao i socijalnog poduzetništva. Poznavanje politika koje se primjenjuju u drugim državama te njihovih rezultata, uključujući one postignute eksperimentiranjem na području socijalne politike na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, povećava mogućnosti dostupne tvorcima politika, što potiče razvoj novih politika.

(14)

Glavne su odlike socijalne politike EU-a osiguravanje minimalnih standarda i stalno poboljšavanje radnih uvjeta u Uniji. Unija ima važnu ulogu u osiguravanju prilagodbe zakonodavnog okvira evoluirajućim obrascima rada i novim zdravstvenim i sigurnosnim rizicima, uzimajući u obzir „dostojan rad” kao i načela „pametnog donošenja propisa”. Unija igra važnu ulogu u financiranju mjera za poboljšanje usklađenosti s ratificiranim radnim standardima Međunarodne organizacije rada (MOR) i pravilima Unije o zaštiti prava radnika. Ovo je osebno slučaj kod mjera za podizanje osvještenosti, (npr, socijalnom oznakom), kod širenja informacija i promicanja rasprave o ključnim izazovima i političkim pitanjima u vezi s radnim uvjetima, i među socijalnim partnerima i ostalim zainteresiranim stranama, kao i kod promicanja mjera za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života, iniciranja preventivnih aktivnosti te poticanja kulture prevencije na području zdravlja i sigurnosti na radu.

(15)

Socijalni partneri i organizacije civilnog društva imaju ključnu ulogu u promicanju kvalitetnog zapošljavanja i borbi protiv socijalne isključenosti i siromaštva, kao i protiv nezaposlenosti. Stoga socijalni partneri i civilno društvo trebaju prema potrebi biti uključeni u zajedničko učenje i u razvoj, provedbu i širenje novih politika. Komisija treba obavijestiti socijalne partnere Unije i organizacije civilnog društva te s njima razmijeniti stajališta o rezultatima provedbe Programa.

(16)

Unija je preuzela obvezu jačanja socijalne dimenzije globalizacije i borbe protiv socijalnog dampinga promicanjem dostojnih radnih standarda i radnih normi, ne samo u državama koje sudjeluju u Programu,već također na međunarodnoj razini, bilo izravno, u odnosu s trećim zemljama ili neizravno, u okviru suradnje s međunarodnim organizacijama. Sukladno tome moraju se razviti primjereni odnosi s trećim zemljama koje ne sudjeluju u Programu da bi se pomoglo ostvarenju ciljeva Programa, uzimajući u obzir sve važne sporazume između spomenutih zemalja i Europske unije. To može uključivati nazočnost predstavnika trećih zemalja prilikom događaja od zajedničkog interesa (konferencije, radionice i seminari) koji se održavaju u državama sudionicama u Programu. Osim toga treba razvijati suradnju s nadležnim međunarodnim organizacijama, posebno s Međunarodnom organizacijom rada (MOR) i ostalim relevantnim tijelima UN-a, Vijećem Europe i Organizacijom za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) kako bi se Program provodio tako da se poštuje uloga tih organizacija.

(17)

U skladu s člancima 45. i 46. UFEU-a, Uredbom (EU) br. 492/2011 utvrđuju se odredbe čija je namjena ostvarivanje slobode kretanja radnika na nediskriminirajućoj osnovi osiguravanjem bliske suradnje između središnjih služba za zapošljavanje država članica te država članica međusobno i Komisije. EURES koji je europska mreža službi za zapošljavanje treba promicati bolje funkcioniranje tržišta rada olakšavajući dobrovoljnu nadnacionalnu prekograničnu geografsku mobilnost radnika, ostvarujući veću transparentnost tržišta rada, osiguravajući popunjavanje radnih mjesta te prijavljivanje za posao te podupirući aktivnosti na područjima zapošljavanja, savjetodavnih službi i službi za usmjeravanje na nacionalnoj i prekograničnoj razini, s čim doprinosi ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020. Države članice bi prema potrebi trebalo potaknuti na uključivanje usluga EURES-a u sustavu „sve na jednom mjestu”.

(18)

Područje djelovanja EURES-a treba proširiti tako da uključuje razvijanje i podupiranje ciljnih programa mobilnosti nakon poziva na podnošenje prijedloga na razini Unije kako bi se popunila slobodna radna mjesta, ondje gdje je na tržištu rada utvrđen manjak kandidata. U skladu s člankom 47. UFEU-a, ti programi trebaju podržati olakšavanje dobrovoljne mobilnost mladih radnika unutar Unije. Ciljni programi mobilnosti, poput onih utemeljenih na pripremnoj aktivnosti „Vaš prvi EURES posao” trebaju olakšati pristup mladih mogućnostima zapošljavanja i preuzimanja posla u nekoj drugoj državi članici, a u isto vrijeme ohrabriti poslodavce na stvaranje radnih mjesta za mlade mobilne radnike. No programi mobilnosti ne bi trebali obeshrabriti Uniju i države članice u pomaganju mladima da pronađu posao u njihovoj matičnoj zemlji.

(19)

U brojnim graničnim područjima prekogranična partnerstva EURES-a igraju važnu ulogu u razvoju pravog europskog tržišta rada. Prekogranična partnerstva EURES-a uključuju barem dvije države članice ili državu članicu i drugu sudjelujuću državu. Zbog toga su neupitno horizontalna i imaju dodanu vrijednost Unije. Prekogranična partnerstva EURES-a stoga i dalje treba podržavati horizontanim aktivnostima Unije, uz mogućnost dopunjavanjanacionalnim sredstvima ili ESF-om.

(20)

Pri ocjenjivanju aktivnosti EURES-a treba uzeti u obzir kvalitativne i kvantitativne kriterije. Budući da slobodno radno mjesto u jednoj državi članici znači popunjeno radno mjesto u drugoj, i ovisno o promjenjivom stanju na tržištu rada i s njime povezanih obrazaca mobilnosti, ocjenjivanje se treba usredotočiti ne samo na slobodna ili popunjena radna mjesta u pojedinim državama članicama, već posebno na sveukupne brojke na razini Unije. Nadalje, treba imati na umu da savjetovanje ne rezultira nužno mjerljivom mobilnošću ili zapošljavanjem.

(21)

U strategiji Europa 2020., a posebno u smjernici 7. iz Odluke Vijeća 2010/707/EU (8), samozapošljavanje i poduzetništvo određeni su kao ključni za postizanje pametnog, održivog i uključivog rasta.

(22)

Nedovoljan pristup kreditima, kapital ili kvazikapital jedna je od glavnih prepreka u osnivanju poduzeća, što posebno vrijedi za ljude koji su najudaljeniji od tržišta rada. Treba povećati napore na razini Unije, kao i na razini država članica u tom području da bi se povećala ponuda mikrofinanciranja i pristup mikrofinanciranju kako bi se odgovorilo na potražnju onih s najvećim potrebama, pogotovo nezaposlenih, žena i ranjivih skupina, koji žele osnovati ili razviti mikropoduzeće, uključujući samozapošljavanjem, ali nemaju pristup kreditu. Pored toga, mikropoduzeća čine većinu novo-osnovanih tvrtki u Uniji. Stoga bi vrlo brzo mikrokrediti trebali moći osigurati način stvaranja dodane vrijednosti i postizanja konkretnih rezultata. Europski parlament i Vijeće su uspostavom instrumenta napravili prvi korak u tom smjeru. Aktivnosti komunikacije o mogućnostima mikrofinanciranja na razini Unije i država članica treba poboljšati kako bi doprijele do onih kojima je mikrofinanciranje potrebno.

(23)

Mikrofinanciranje i potpora socijalnom poduzetništvu trebaju doprijeti do potencijalnih korisnika i imati dugotrajni učinak. Trebaju doprinijeti visokoj razini kvalitetnog i održivog zapošljavanja te biti katalizator za politike na područjima gospodarskog i lokalnog razvoja. Kako bi se maksimalno povećale mogućnosti za stvaranje održivih poduzeća, aktivnosti koje uključuju mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo trebaju biti popraćene programima mentorstva i osposobljavanja te svim relevantnim informacijama koje se redovito ažuriraju i koje predmetni davatelj sredstava treba učiniti dostupmnim javnosti. U tu je svrhu, posebno putem ESF-a, neophodno pružiti odgovarajuće financiranje,.

(24)

Kako bi mikrofinanciranje na mladom mikrofinancijskom tržištu u Uniji bilo dostupnije, potrebno je ojačati institucionalni kapacitet organa mikrofinanciranja, pogotovo nebankarskih institucija za mikrofinanciranje, u skladu s Komunikacijom Komisije od 13. studenoga 2007. pod naslovom „Europska inicijativa za razvoj mikrokredita kao potpore rastu i zapošljavanju” i Izvješćem Komisije od 25. srpnja 2008. pod naslovom"Promicanje inovativnosti žena i ženskog poduzetništva".

(25)

Socijalna ekonomija i socijalno poduzetništvo sastavni su dio pluralističkog socijalnog tržišnog gospodarstva u Europi i imaju važnu ulogu u osiguravanju veće socijalne konvergencije u Europi. Temelje se na načelima solidarnosti i odgovornosti, primata individualnog i socijalnog cilja nad kapitalom, promicanja društvene odgovornosti, socijalne kohezije i socijalne uključenosti. Socijalna poduzeća mogu pokretati društvene promjene nudeći inovativna rješenja i promičući uključivo tržište rada i socijalnih usluga dostupno svima. Time značajno doprinose ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020. kao i.Program treba poboljšati pristup socijalnih poduzeća različitim vrstama financiranja pomoću odgovarajućih instrumenata kako bi odgovorio njihovim posebnim financijskim potrebama tijekom cijelog vremena njihovog postojanja.

(26)

Da bi se iskoristila iskustva subjekata poput grupe Europske investicijske banke, mjere koje uključuju mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo Komisija treba provoditi neizravno tj. provedbu proračuna treba povjeriti tim subjektima skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (9) ("Financijska uredba"). Upotrebom sredstava Unije pojačava se učinak financijske poluge međunarodnih financijskih institucija i drugih ulagača, stvara se sinergija između djelovanja država članica i Unije i sjedinjuju se pristupi. Na taj se način posebnim rizičnim skupinama i mladima pospješuje pristup sredstvima, kao i doseg mikrofinanciranja do tih skupina. Pristup financiranju za mikropoduzeća, uključujući samostalne poduzetnike i socijalna poduzeća, također se pospješuje. Doprinos Unije na taj način pomaže razvoju rastućeg sektora socijalnog poduzetništva i mirofinancijskog tržišta u Uniji te potiče prekogranične aktivnosti. Djelovanja Unije trebaju biti komplementarna s upotrebom financijskih instrumenata za mikrofinanciranje od strane država članica i socijalno poduzetništvo. Tijela kojima je povjerena provedba aktivnosti trebala bi osigurati dodanu vrijednost i izbjeći dvostruko financiranje kroz resurse Unije.

(27)

U skladu sa strategijom Europa 2020., Program treba doprinijeti rješavanju rastućeg problema nezaposlenosti mladih. Mladima stoga treba pružiti budućnost i perspektivu odigravanja ključne uloge u razvoju društva i gospodarstva Europe, što je vrlo važno u razdoblju krize.

(28)

Program također treba istaknuti posebnu ulogu i važnost malih poduzetnika što se tiče osposobljavanja, stručnog znanja i tradicionalnog iskustva, kao i osigurati mladima pristup mikrofinanciranju. Program treba olakšati razmjenu najboljih praksi između država članica i drugih zemalja koje sudjeluju u Programu, u svim ovim područjima.

(29)

Aktivnosti Programa trbaju podržavati države članice i sudionike tržišta rada u primjeni Preporuke Vijeća od 22. travnja 2013. (10) o uspostavi Garancije za mlade. Prema preporuci Garancije za mlade, svim mladima ispod 25 godina trebala bi se pružiti kvalitetna ponuda posla, stalnog obrazovanja, naukovanje ili stažiranje u roku od četiri mjeseca od trenutka kad su postali nezaposleni ili su napustili formalno obrazovanje. Program treba olakšati razmjenu najboljih praksi između država članica i drugih zemalja koje sudjeluju u Programu u tom području.

(30)

Na temelju članka 3. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članka 8. UFEU-a, potrebno je osigurati da Program u svim svojim osima i aktivnostima doprinese promicanju jednakosti između žena i muškaraca, uključujući načelom jednakosti spolova i, prema potrebi, posebnim aktivnostima promicanja zapošljavanja žena i socijalne uključenosti.U skladu s člankom 10. UFEU-a, Program treba osigurati da se provedbom njegovih prioriteta doprinese borbi protiv diskriminacije na osnovi spola, rase ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije. Treba provoditi nadzor i ocjenjivanje kako bi se procijenio način na koji se Programom, u okviru njegovih aktivnosti, rješavaju pitanja iz područja antidiskriminacije.

(31)

Program Progress za razdoblje od 2007. do 2013. uključuje poglavlja naslovljena „Antidiskriminacija i raznolikosti” te „Jednakost između žena i muškaraca” koja će se nastaviti i dodatno razviti u okviru Programa za prava, jednakost i građanstvo za razdoblje od 2014. do 2020. Međutim, od najveće je moguće važnosti ostaviti snažan naglasak na pitanjima jednakosti spolova i antidiskriminacije u svim relevantnim inicijativama i aktivnostima uključenim u Program, posebno u područjima poboljšavanja sudjelovanja žena u radnoj snazi, radnih uvjeta i promicanja bolje ravnoteže između profesionalnog i privatnog života.

(32)

Prema članku 9. UFEU-a i ciljevima strategije Europa 2020., Program treba doprinijeti osiguravanju visoke razine kvalitetnog i održivog zapošljavanja, jamčenju primjerene socijalne zaštite i borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti te uzeti u obzir zahtjeve povezane s visokom razinomzaštite zdravlja ljudi.

(33)

Ovaj bi program trebao nadopuniti ostale programe Unije, istovremeno utvrđujući da svaki instrument funkcionira sukladno vlastitim, specifičnim procedurama. Stoga isti prihvatljivi troškovi ne bi trebali rezultirati dvostrukim financiranjem. S ciljem postizanja dodane vrijednosti i značajnog utjecaja financiranja Unije, trebalo bi razviti bliske sinergije između Programa, drugih programa Unije i strukturnih fondova, posebno ESF-a i Inicijative za zapošljavanje mladih. Program treba dopuniti druge programe i inicijative Unije koje su usredotočene na borbu protiv nezaposlenosti mladih.

(34)

Program treba provesti tako da nadležnim vlastimasvake države članice olakša sudjelovanje u postizanju ciljeva Programa.

(35)

Kako bi se osigurala učinkovitija komunicija sa širom javnosti te veća sinergija između komunikacijskih aktivnosti poduzetih na inicijativu Komisije, sredstva dodijeljena za aktivnosti informiranja i komunikacije u skladu s ovim Programom trebala bi također doprinijeti institucionalnoj komunikaciji koja se odnosi na političke prioritete Unije povezane s općim ciljevima ovog Programa te koja o njima informira.

(36)

Ovom se Uredbom utvrđuje iznos financijske omotnice za čitavo razdoblje trajanja Programa,koji, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma [od 2. prosinca 2013.] između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (11), predstavlja iznos prioritetnog referentnog okvira za Europski parlament i Vijeće u godišnjem proračunskom postupku.

(37)

Financijski interes Europske unije tijekom cijelog ciklusa troškova treba zaštititi proporcionalnim mjerama, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, pogrešno isplaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, kazne u skladu s Financijskom uredbom.

(38)

Kako bi se osiguralo da je Program dovoljno fleksibilan i da može odgovoriti na promjenjive potrebe i odgovarajuće političke prioritete tijekom njegova trajanja, ovlast za donošenje akata u pogledu preraspodjele fondova između različitih osi i pojedinačnim tematskim odjeljcima unutar osi Programa u skladu s člankom 290. UFEU-a treba delegirati Komisiji. Prilikom pripreme i sastavljanja delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istovremen, prvodoban i prikladan prijenos relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(39)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi se trebale dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(40)

Budući da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve ove Odluke ali ih se zbog njihova opsega i učinka može lakše ostvariti na razini Unije, Unija može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je određeno u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti iz tog članka ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

1.   Ovom se Uredbom uspostavlja Program Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije („Program”), čija je namjena doprinijeti provedbi strategije Europa 2020., uključujući njezine glavne ciljeve, integrirane smjernice i vodeće inicijative osiguravanjem financijske potpore za ostvarivanje ciljeva Unije, u smislu promicanja visoke razine kvalitetnog i održivog zapošljavanja, jamčenja primjerene i dostojne socijalne zaštite, borbe protiv socijalne isključenosti i siromaštva te poboljšanja radnih uvjeta.

2.   Program traje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

1.

„socijalno poduzeće” znači poduzetnik, bez obzira na pravni oblik, koji:

(a)

sukladno Statutima ili bilo kojem drugom pravnom aktu kojim se osniva, kao glavni cilj ima postizanje mjerljivih i pozitivnih društvenih učinaka ispred stvaranja dobiti za svoje vlasnike, članove i dioničarei koji:

i.

pruža usluge ili dobra koja ostvaruju društveni prinos i/ili

ii.

koristi metodu proizvodnje dobara ili usluga koja sadrži njegov društveni cilj;

(b)

prihode koristi kao prvo i osnovno za postizanje svojih primarnih ciljeva i posluje u skladu s unaprijed određenim postupcima i pravilima za raspodjelu prihoda dioničarima i vlasnicima kako bi se osiguralo da bilo kakva raspodjela ne dovodi u pitanje primarne ciljeve; i

(c)

njime se upravlja poduzetnički, odgovorno i transparentno, u prvom redu uključivanjem radnika, klijenata i dionika povezanih s njegovom poslovnom djelatnošću;

2.

„mikrokredit” je zajam do iznosa od 25 000 EUR.

3.

„mikropoduzeće” je poduzeće koje ima manje od deset zaposlenih, uključujući samozaposlene osobe, i čiji godišnji promet ili ukupna godišnja bilanca ne prelazi 2 milijuna EUR, u skladu s Preporukom Komisije 2003/361/EZ (13).

4.

„mikrofinanciranje” uključuje jamstva, mikrokredite, vlasnički kapital i kvazi vlasnički kapital, koji su odobreni osobama i mikropoduzećima koji imaju poteškoće doći do kredita,

5.

„socijalne inovacije” su inovacije koje su socijalne i u svojoj konačnosti i svojim sredstvima te koje se posebno odnose na razvoj i provedbu novih ideja (s obzirom na proizvode, usluge i modele) koje istovremeno ispunjavaju društvene potrebe i stvaraju nove veze ili suradnje od kojih korist ima društvo i koje povećavaju njegovu sposobnost djelovanja;

6.

„eksperimentiranje na području socijalne politike” znači intervencije politike koje nude inovativna rješenja za društvene potrebe, koje se provode u malim razmjerima i u uvjetima koji omogućuju mjerenje njihovog utjecajaprije nego se ponove na većoj razini ako se rezultati pokažu uvjerljivima.

Članak 3.

Struktura programa

1.   Program se sastoji od tri sljedeće osi koje se nadopunjuju:

(a)

osi Progress, kojom se podupire razvoj, provedba, praćenje i ocjenjivanje instrumenata i politika Unije iz članka 1. i predmetnog prava Unije, i kojom se promiče oblikovanje politika i inovacija temeljenih na dokazima, socijalna inovacija i društveni napredak, u suradnji sa socijalnim partnerima, organizacijama civilnog društva i javnim i privatnim tijelima;

(b)

osi EURES, kojom se podupiru aktivnosti u okviru EURES-a, konkretno specijalizirane službe koje određuju države Europskoga gospodarskog područja i Švicarska Konfederacija, zajedno sa socijalnim partnerima, drugim posrednicima pri zapošljavanju te ostalim zainteresiranim stranama, kako bi se razvila razmjena i širenje informacija te ostali oblici suradnje, poput prekograničnog partnerstva, kojima se promiče poštena dobrovoljna geografska mobilnost radnika te doprinosi visokoj razini kvalitetnog i održivog zapošljavanja,

(c)

osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo, koja promiče pristup financiranju i povećava mogućnost financiranja za pravne i fizičke osobe kao što je navedeno u članku 26.

2.   Zajedničke odredbe iz ove glave primjenjuju se na sve tri osi navedene u točkama (a), (b) i (c) stavka 1., uz posebne odredbe glave II.

Članak 4.

Opći ciljevi Programa

1.   Program nastoji ostvariti sljedeće opće ciljeve:

(a)

pojačati odgovornost među tvorcima politika na svim razinama i ostvariti konkretne, koordinirane i inovativne aktivnosti na razini Unije i država članica u skladu s ciljevima Unije u područjima određenima člankom 1., u uskoj suradnji sa socijalnim partnerima kao i s organizacijama civilnog društva i javnim i privatnim tijelima;

(b)

podupirati razvoj primjerenih, dostupnih i učinkovitih sustava socijalne zaštite i tržišta rada te olakšavati političke reforme u područjima određenima člankom 1., posebno promicanjem dostojnih poslova i uvjeta rada, kulture prevencije u području zdravlja i sigurnosti na radu, zdravije ravnoteže između profesionalnog i privatnog života, dobrog upravljanja za društvene ciljeve, uključujući konvergenciju, kao i uzajamno učenje i socijalne inovacije;

(c)

osigurati djelotvorne primjene prava Unije u područjima određenima člankom 1. i, prema potrebi, doprinijeti modernizaciji prava Unije u skladu s dostojnim uvjetima rada i uzimajući u obzir načela pametnog donošenja propisa;

(d)

promicati dobrovoljnu geografsku mobilnost radnika na pravičnoj osnovi i povećati mogućnosti za zapošljavanje razvojem visokokvalitetnih i uključivih tržištâ rada u Uniji, koja su otvorena i dostupna svima, a istovremeno poštuju prava radnika u Uniji, uključujući slobodu kretanja;

(e)

promicati zapošljavanje i socijalnu uključenost povećanjem raspoloživosti i dostupnosti mikrofinanciranja za ranjive skupine ljudi koji žele osnovati mikropoduzeće kao i za postojeća mikropoduzeća te povećanjem dostupnosti financijskih sredstava za socijalna poduzeća

2.   U ostvarivanju tih ciljeva, kroz sve osi i aktivnosti, Program nastoji:

(a)

posvetiti posebnu pozornost ranjivmh skupinama, kao što su mladi;

(b)

promicati jednakost između žena i muškaraca, uključujući putem jednakosti rodno osviještene politike i, prema potrebi, osiguravanja jednakosti spolova pri donošenju proračuna;

(c)

boriti se protiv diskriminacije na osnovi spola, rase ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije;

(d)

pri defniranju i provedbi politika i aktivnosti Unije, promicati visoku razinu kvalitetnog i održivog zapošljavanja, jamčiti primjerenu i dostojnu socijalnu zaštitu, boriti se protiv dugoročne nezaposlenosti i protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

Članak 5.

Proračun

1.   Financijska omotnica za provedbu Programa u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. iznosi 919 469 000 EUR u tekućim cijenama.

2.   Sljedeći okvirni postoci dodjeljuju se osima iz članka 3. stavka 1.:

(a)

61 % za osProgress;

(b)

18 % za osEURES;

(c)

21 % za osMikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo.

3.   Komisija može iskoristiti do 2 % financijske omotnice iz stavka 1. za financiranje rashoda poslovanja kao podršku za provedbu Programa.

4.   Komisija može iskoristiti financijsku omotnicu iz stavka 1. za financiranje tehničke i/ili administrativne pomoći, pogotovo kad je riječ o reviziji, eksternaliziranju prijevoda, sastancima stručnjaka te aktivnostima informiranja i komunikacije, od kojih će koristi imati i Komisija i korisnici sredstava.

5.   Godišnja odobrena sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće unutar ograničenja višegodišnjeg financijskog okvira.

Članak 6.

Zajedničko djelovanje

Djelovanja u okviru Programa mogu se provoditi zajedno s drugim instrumentima Unije pod uvjetom da ispunjavaju ciljeve Programa i ostalih relevantnih instrumenata.

Članak 7.

Dosljednost i komplementarnost

1.   Komisija, u suradnji s državama članicama, osigurava dosljednost i komplementarnost aktivnosti koje se provode u okviru Programa s ostalim mjerama Unije poput europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) kao što je navedeno u Zajedničkom strateškom okviru iz Uredbe (EU) br. 1303/2013. (14) te posebno u okviru ESF-a.

2.   Program nadopunjuje druge programe Unije, ne dovodeći u pitanje specifične postupke tih programa. Jednaki prihvatljivi troškovi neće rezultirati dvsotrukim financiranjem, a između Programa, drugih programa Unije i ESIF-ova, posebno ESF-a, razvijaju se bliske sinergije.

3.   Aktivnosti koje su podržane Programom u skladu su sa zakonodavstvom Unije i nacionalnim zakonodavstvom, kao i s propisima o državnoj potpori i temeljnim konvencijama MOR-a.

4.   Dosljednost i komplementarnost osigurane su i mjerama uske suradnje s lokalnim i regionalnim tijelima.

Članak 8.

Suradnja s nadležnim tijelima

Komisija uspostavlja potrebne veze s Odborom za zapošljavanje, Odborom za socijalnu zaštitu, Savjetodavnim odborom za sigurnost i zdravlje na radu, skupinom glavnih direktora za industrijske odnose i Savjetodavnim odborom za slobodu kretanja radnika kako i osigurala da su redovno i na odgovarajući način obavješteni o napretku u provedbi Programa. Komisija također obaviještava druge odbore koji se bave politikama, instrumentima i aktivnostima važnima za Program.

Članak 9.

Širenje rezultata i komunikacija

1.   Komisija obavješćuje zainteresirane strane Unije, uključujući socijalne partnere i organizacije civilnog društva, o rezultatima primjene Programa te ih poziva na razmjenu mišljenja o provedbi Programa.

2.   Rezultati mjera provedenih u okviru Programa redovito se proslijeđuju i priopćavaju na prikladan način Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija, kao i socijalnim partnerima i javnosti da bi se do najveće mjere povećao njihov učinak, održivost i dodana vrijednost za Uniju.

3.   Aktivnosti komunikacije pridonose horizontalnoj komunikaciji o političkim prioritetima Unijeu mjeri u kojoj su povezane s općim ciljevima ove Uredbe i informiraju javnost o tim prioritetima.

Članak 10.

Financijske odredbe

1.   Komisija upravlja Programom u skladu s Financijskom uredbom.

2.   Sporazumom o bespovratnim sredstvima određuje se koji se dio financijskog doprinosa Unije temelji na povratu stvarnih prihvatljivih troškova, a koji na fiksnim stopama, ljestvici jediničnih troškova ili paušalnim iznosima.

Članak 11.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće preventivne mjere kojima osigurava da su, prilikom provedbe mjera financiranih u okviru ovog Programa, financijski interesi Unije zaštićeni od prijevara, korupcije i ostalih nezakonitih aktivnosti učinkovitim provjerama, te povrat sredstava, ako se otkriju nepravilnosti, u prvom redu kompenzacijom pogrešno isplaćenih iznosa te, prema potrebi, nametanjem djelotvornih, razmjernih i odvraćajućih kazni, u skladu s člankom 325. UFEU-a, Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 (15) te Financijskom uredbom.

2.   Komisija ili njezini predstavnici te Europski revizorski sud ovlašteni su za provođenje revizija, na temelju dokumenata i provjera na licu mjesta, svih korisnika bespovratnih sredstava, izvođača, podizvođača koji su primali sredstva Unije u okviru Programa.

3.   Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) ovlašten je za provođenje istraga, uključujući provjere na licu mjesta i inspekcije u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (16) i Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (17) kako bi se utvrdili slučajevi prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti koja utječe na financijske interese Unije povezane s ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom koji je financiran u okviru Programa.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., ugovori, sporazumi o bespovratnim sredstvima i odluke o bespovratnim sredstvima proizišli iz provedbe ovog Programa sadrže odredbe kojima se izričito ovlašćuje Komisiju, Europski revizorski sud i OLAF za provođenje revizija i istraga iz tih stavaka, u skladu s njihovim nadležnostima.

Članak 12.

Praćenje

Zbog redovnog praćenja Programa i uvođenja potrebnih promjena u području njegove politike i prioriteta u financiranju, Komisija sastavlja početna kvalitativna i kvantitativna izvješća o praćenju koja se odnose na prvu godinu, a slijede ih tri uzastopna dvogodišnja izvješća koja se šalju Europskom parlamentu i Vijeću.Izvješća se također prosljeđuju na znanje Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija. Izvješća obuhvaćaju rezultate Programa i podatke o tome koliki se prostor u okviru aktivnosti Programa posvetio pitanjima načela jednakosti između žena i muškaraca i antidiskriminacije, uključujući pitanju dostupnosti. Ta su izvješća dostupna javnosti kako bi se povećala transparentnost Programa.

Članak 13.

Evaluacija

1.   Srednjoročna evaluacija Programa provodi se do 1. srpnja 2017. godine kako bi se, kvalitativno i kvantitativno, izmjerio napredak u ostvarivanju njegovih ciljeva, razmotrio socijalni okoliš unutar Unije i sve velike promjene uvedene zakonodavstvom Unije, odredilo jesu li njegova sredstva učinkovito korištena te vrednovalo njegovu dodanu vrijednost za Uniju. Rezultati srednjoročnoe evaluacije podnose se Europskom parlamentu i Vijeću.

2.   Ako se evaluacijom iz stavka 1. ovog članka ili bilo kojim od evaluacija provedenih u skladu s člankom 19. Odluke br. 1672/2006/EZ ili člankom 9. Odluke br. 283/2010/EU ili utvrde ozbiljni nedostaci Programa, Komisija, prema potrebi, podnosi prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću, uključujući prikladne izmjene Programa koje u obzir uzimaju rezultate evaluacije.

3.   Prije podnošenja svakog prijedloga o produženju Programa nakon 2020., Komisija Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija predstavlja ocjenu prednosti i slabosti Programa u razdoblju 2014. – 2020.

4.   Komisija prije 31. prosinca 2022. provodi naknadnu evaluaciju učinka i dodane vrijednosti Programa za Uniju te izvješće s ocjenom prosljeđuje Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija. Izvješće je dostupno javnosti.

GLAVA II.

POSEBNE ODREDBE ZA OSI PROGRAMA

POGLAVLJE I.

Os Progress

Članak 14.

Tematski odjeljci i financiranje

1.   Osi Progress podržane su aktivnosti iz jednog ili više tematskih odjeljaka navedenih u točkama (a), (b) i (c). Tijekom cijelog trajanja Programa, indikativnaraščlamba navedena u članku 5. stavku 2. točki (a) dodijeljenih sredstava među različitim odjeljcima slijedi sljedeće minimalne postotke:

(a)

zapošljavanje, posebno za borbu protiv nezaposlenosti mladih: 20 %;

(b)

socijalna zaštita. socijalna uključenost i smanjenje i sprečavanje siromaštva: 50 %;

(c)

radni uvjeti, 10 %.

Bilo kakav ostatak pridodaje se jednom ili više tematskih odjeljaka iz točaka (a), (b) ili (c) ili njihovoj kombinaciji.

2.   Od ukupne dodjele sredstava osi Progress i unutar različitih tematskih odjeljaka, 15 % – 20 % dodjeljuje se promicanju socijalnog eksperimentiranja kao metode testiranja i ocjenjivanja inovativnih rješenja s ciljem njihovog jačanja.

Članak 15.

Posebni ciljevi

Osim općih ciljeva određenih člankom 4. posebni su ciljevi osi Progress:

(a)

razvijati i širiti usporedivo analitičko znanje visoke kvalitete kako bi se osiguralo da se politike Unije u područjima navedenima u članku 1. temelje na pouzdanim dokazima te da odgovaraju potrebama, izazovima i uvjetima u pojedinačnim državama članicama i drugim zemljama koje sudjeluju u Programu;

(b)

olakšati učinkovito i uključivo širenje informacija, zajedničko učenje i dijalog o politikama na područjima iz članka 1. na razini Unije te na nacionalnoj i međunarodnoj razini kako bi se državama članicama i drugim zemljama koje sudjeluju u Programu pomoglo u razvoju njihovih politika te državama članicama u provedbi prava Unije;

(c)

osigurati financijsku potporu za testiranje inovacija u području socijalne politike i tržišta rada i, prema potrebi, ojačati kapacitete glavnih aktera za oblikovanje i provedbu eksperimentiranja na području socijalne politike te omogućiti pristup potrebnom znanju i stručnosti;

(d)

osiguravati financijsku potporu organizacijama u Uniji i nacionalnim organizacijama da se ojača njihov kapacitet za razvoj, promicati i podupirati provedbu instrumenata i politika Unije kao što je navedeno u članku 1. te mjerodavnog prava Unije.

Članak 16.

Vrste aktivnosti

U okviru osi Progress mogu se financirati sljedeće vrste aktivnosti:

1.

Analitičke aktivnosti:

(a)

prikupljanje podataka i statistike, uzimajući u obzir kvalitativne i kvantitativne kriterije, kao i razvoj zajedničkih metodologija, klasifikacija, mikrosimulacija, pokazatelja i referentnih vrijednost, prema potrebi raščlanjenih prema spolu i dobnoj skupini;

(b)

istraživanja, studije, analize i izvješća, uključujući i ona nastala u okviru financiranja mreža stručnjaka te razvoj stručnosti u području tematskih odjeljaka;

(c)

kvalitativne i kvantitativne evaluacije i ocjene učinka koje vrše javna i privatna tijela;

(d)

praćenje i ocjena prijenosa i primjene prava Unije;

(e)

priprema i provedba eksperimentiranja u području socijalne politike kao metode za testiranje i ocjenjivanje inovativnih rješenja s ciljem njihova jačanja;

(f)

širenje rezultata tih analitičkih aktivnosti.

2.

Zajedničko učenje, podizanje razine osviještenosti i širenje informacija:

(a)

razmjena i širenje dobre prakse, inovativnih pristupa i iskustava, stručnih mišljenja, usporedbi s najboljom praksom te zajedničkog učenja na europskoj razini;

(b)

događaji, konferencije i seminari koje organizira Predsjedništvo Vijeća;

(c)

izobrazba pravnih i političkih stručnjaka;

(d)

oblikovanje i objava priručnika, izvješća i obrazovnih materijala i mjera povezanih s informiranjem, komunikacijom i medijskom pokrivenosšću inicijativa koje podržava Program;

(e)

aktivnosti informiranja i komunikacije;

(f)

razvoj i održavanje sustava informiranja s ciljem razmjene i širenja informacija o politici i zakonodavstvu Unije, i o tržištu rada.

3.

Potpora s obzirom na:

(a)

troškove djelovanja glavnih mreža na razini Unije, čije su aktivnosti povezane s ciljevima osi Progress i koje doprinose ostvarivanju istih;

(b)

izgradnja kapaciteta nacionalnih uprava i specijaliziranih službi odgovornih za promicanje geografske mobilnosti, koje su imenovale države članice te pružatelji mikrokreditiranja;

(c)

organiziranje radnih skupina nacionalnih dužnosnika za nadziranje provedbe prava Unije;

(d)

umrežavanje i suradnja među specijaliziranim tijelima i drugim relevantnim zainteresiranim stranama, nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima te službama za zapošljavanje na europskoj razini;

(e)

financiranje opservatorija na europskoj razini, uključujući o ključnim tematskim odjeljcima;

(f)

razmjena osoblja između državnih uprava.

Članak 17.

Sufinanciranja Unije

Kad se aktivnosti u okviru osi Progress financiraju nakon poziva na dostavu prijedloga, mogu primiti sufinanciranje Unije koje ne prelazi, prema općem pravilu, 80 % ukupnog prihvatljivog troška. Svaka financijska potpora iznad te gornje granice dodjeljuje se u opravdanim iznimnim okolnostima.

Članak 18.

Sudjelovanje

1.   U okviru osi Progress mogu sudjelovati:

(a)

države članice;

(b)

države EGP-a, u skladu sa Sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru i države članice EFTA-e;

(c)

zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje, u skladu s općim načelima i uvjetima utvrđenima u okviru sporazumâ koji su s njima sklopljeni o njihovom sudjelovanju u programima Unije.

2.   Os Progress otvorena je za sva javna i/ili privatna tijela, aktere i institucije, a posebno za:

(a)

nacionalna, regionalna i lokalna tijela;

(b)

službe za zapošljavanje;

(c)

specijalizirana tijela određena pravom Unije;

(d)

socijalni partneri;

(e)

nevladine udruge;

(f)

visokoškolske institucije i instituti za istraživanja;

(g)

stručnjaci za evaluaciju i ocjenu učinaka;

(h)

nacionalni zavodi za statistiku;

(i)

mediji.

3.   Komisija može surađivati s međunarodnim organizacijama, posebno s Vijećem Europe, Organizacijom za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Međunarodnom organizacijom rada (MOR) s drugim tijelima UN-a te sa Svjetskom bankom.

4.   Komisija može surađivati s trećim zemljama koje ne sudjeluju u Programu. Predstavnici tih trećih zemalja mogu sudjelovati u događajima od zajedničkog interesa (poput konferencija, radionica i seminara) koji se odvijaju u zemljama koje sudjeluju u Programu, a trošak njihova sudjelovanja može se pokriti iz Programa.

POGLAVLJE II.

Os EURES

Članak 19.

Tematski odjeljci i financiranje

Osi EURES podržane su aktivnostiu jednoj ili više od tematskih odjeljaka navedenih u točkama (a), (b) i (c). Tijekom cijelog trajanja Programa, indikativna raščlamba navedena u članku 5. stavku 2. točki (a) dodijeljenih sredstava među različitim odjeljcima slijedi sljedeće minimalne postotke:

(a)

transparentnost slobodnih radnih mjesta, molbi za posao te svih povezanih informacija za kandidate i poslodavce: 32 %;

(b)

razvijati službe za pronalaženje i zapošljavanje radnika uravnotežavanjem ponude i potražnje radnih mjesta na razini Unije, posebno ciljanim programima mobilnosti: 30 %;

(c)

prekogranična partnerstva: 18 %.

Bilo kakav ostatak pridodaje se jednom ili više tematskih odjeljaka iz točaka (a), (b) ili (c) ili njihovoj kombinaciji.

Članak 20.

Posebni ciljevi

Osim općih ciljeva određenih člankom 4. posebni su ciljevi osi EURES:

(a)

osigurati transparentnost slobodnih radnih mjesta i molbi za posao te odgovarajućih informacija i savjeta, kao i svih povezanih informacija poput onih koje se tiču životnih i radnih uvjeta za potencijalne kandidate i poslodavce. To se postiže njihovom razmjenom i širenjem na nadnacionalnoj, međuregionalnoj i prekograničnoj razini uz pomoć standardnih oblika interoperabilnosti za ponudu i potražnju radnih mjesta, kao i drugim odgovarajućim mjerama poput individualnog savjetovanja i mentorstva, posebno za nekvalificirane radnike.

(b)

podržati pružanje usluga EURES-a za pronalaženje te kvalitetno i održivo zapošljavanje radnika uravnotežavanjem ponude i potražnje radnih mjesta; podržavanje usluga EURES-a proširuje se na različite faze zapošljavanja, od pripremne faze zapošljavanja do pomoći nakon zapošljavanja, s ciljem uspješnog integriranja kandidata na tržište rada; takve usluge za podršku mogu uključivati ciljne programe mobilnosti za popunjavanje slobodnih radnih mjesta u određenom sektoru, zanimanju, državi ili skupini država ili za specifičnu skupinu radnika, kao što su mladi ljudi sa sklonostima mobilnosti, kad je utvrđena jasna gospodarska potreba.

Članak 21.

Vrste aktivnosti

Iz osi EURES mogu se financirati aktivnosti za promicanje doborovoljne mobilnosti pojedinaca unutar Unije, na pravičnoj ossnovi, i za uklanjanje prepreka mobilnosti, a posebno:

(a)

na zahtjev teritorijalnih službi odgovornih za granična područja, razvoj i aktivnosti prekograničnih partnerstva EURES-a;

(b)

pružanje informacija, savjetovanja, usluga posredovanja i zapošljavanja za prekogranične radnike;

(c)

razvoj višejezičnih digitalnih platformi za uravnotežavanje ponude i potražnje radnih mjesta;

(d)

razvoj ciljnih programa mobilnosti, nakon poziva na dostavu prijedloga, za popunjavanje radnih mjesta gdje je na tržištu utvrđen manjak kandidata i/ili za pomoć radnicima koji su skloni mobilnosti i kad je utvrđena jasna ekonomska potreba;

(e)

zajedničko učenje između sudionika EURES-a i osposobljavanja savjetnika EURES-a, uključujući savjetnike prekograničnog partnerstva EURES-a;

(f)

aktivnosti informiranja i komunikacije s ciljem podizanja svijesti o prednostima geografske i profesionalne mobilnosti općenito te o aktivnostima i uslugama u okviru EURES-a.

Članak 22.

Sufinanciranj Unije

Kad se aktivnosti u okviru osi EURES financiraju nakon poziva na dostavu prijedloga, mogu primiti sufinanciranje Unije koje ne prelazi, prema općem pravilu, 95 % ukupnog prihvatljivog troška. Svaka financijska potpora iznad te gornje granice dodjeljuje se samo u opravdanim iznimnim okolnostima.

Članak 23.

Praćenje obrazaca mobilnosti

Kako bi se ustanovili i spriječili negativni učinci do kojih dolazi u vezi s geografskom mobilnošću unutar Unije, Komisija zajedno s državama članicama, u skladu s člankom 12. Uredbe (EU) br. 492/2011 redovito prati pritok i obrasce mobilnosti.

Članak 24.

Sudjelovanje

1.   U okviru osi EURES mogu sudjelovati:

(a)

države članice;

(b)

države EGP-a u skladu sa Sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarska Konfederacija u skladu sa Sporazumom između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Švicarske Konfederacije, s druge strane, o slobodnom kretanju osoba (18).

2.   Os EURES otvorena je za sva tijela, aktere i institucije, koje imenuje država članica ili Komisija, koje zadovoljavaju uvjete za sudjelovanje u EURES-u, kako je utvrđeno u provedbenoj Odluci Komisije br. 2012/733/EU. Među ta se tijela, aktere i institucije posebno ubrajaju:

(a)

nacionalna, regionalna i lokalna tijela;

(b)

službe za zapošljavanje;

(c)

organizacije socijalnih partnera i druge zainteresirane strane.

POGLAVLJE III.

Os Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo

Članak 25.

Tematski dijelovi i financiranje

Osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo podržane su aktivnosti iz jednog ili više tematskih odjeljaka navedenih u točkama (a) i (b). Tijekom cijelog trajanja Programa, indikativna raščlamba navedena u članku 5. stavku 2. točki (c) dodijeljenih sredstava među različitim odjeljcima slijedi sljedeće minimalne postotke:

(a)

mikrofinanciranje za ranjive skupine i mikropoduzeća: 45 %;

(b)

socijalno poduzetništvo: 45 %.

Bilo kakav ostatak pridodaje se tematskim odjeljcima iz točaka (a) ili (b) ili njihovoj kombinaciji.

Članak 26.

Posebni ciljevi

Osim općih ciljeva određenih člankom 4. posebni su ciljevi osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo:

(a)

povećati dostupnost i raspoloživost mikrofinanciranja za:

i.

ranjive osobe koje su ostale bez posla, prijeti im opasnost od gubitka istog ili im je teško ući ili ponovno ući na tržište rada, osobe kojima prijeti opasnost od socijalne isključenosti ili koje su socijalno isključene te su u nepovoljnom položaju s obzirom na pristup konvencionalnom kreditnom tržištu i koje žele osnovati ili razviti vlastita mikropoduzeća;

ii.

mikropoduzeća u početnoj fazi i u fazi razvoja, posebno mikropoduzeća koja zapošljavaju osobe kao što je navedeno u točki (i);

(b)

ojačati institucionalni kapacitet pružatelja usluga mikrokreditiranja;

(c)

podržati razvoj tržišta socijalnog ulaganja i olakšati pristup financiranju za socijalna poduzeća omogućavanjem kapitalnih ili kvazikapitalnih ulaganja, instrumenata zajmova ili bespovratnih sredstava u iznosu do 500 000 EUR za socijalna poduzeća koja ili imaju godišnji promet koji ne prelazi 30 milijuna EUR ili čija ukupna godišnja bilanca ne prelazi 30 milijuna EUR, a koja nisu subjekti za zajednička ulaganja.

Kako bi se osigurala komplemetarnost, Komisija i države članice, svaka na svom području nadležnosti, usklađuju te aktivnosti s onima poduzetima u okviru kohezijske politike i nacionalnih politika.

Članak 27.

Vrste aktivnosti

Podrška mikrofinanciranju i socijalnim poduzećima, uključujući izgradnju institucionalne sposobnosti, posebno financijskim instrumentimapredviđenima u glavi VIII. prvog dijela Financijske uredbe i bespovratnim sredstvima može se pružiti u okviru osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo.

Članak 28.

Sudjelovanje

1.   U okviru osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo mogu sudjelovati javna i privatna tijela na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini u zemljama navedenima u članku 18. stavku 1. pružajući u njima:

(a)

mikrofinanciranje za osobe i mikropoduzeća; i/ili

(b)

financiranje za socijalna poduzeća.

2.   Komisija osigurava da je os dostupna, bez diskriminacije, svim javnim i privatnim tijelima u državama članicama.

3.   S ciljem okretanja krajnjim korisnicima i stvaranja konkurentnih, održivih mikropoduzeća, javna i privatna tijela koja obavljaju aktivnosti iz stavka 1. točke (a) blisko surađuju s organizacijama, uključujući organizacije civilnog društva, koje zastupaju interese krajnjih korisnika mikrokredita te s organizacijama, pogotovo onima koje se podupiru iz Europskog socijalnog fonda (ESF), za osiguravanje mentorskih programa i programa strukovne izobrazbe za takve krajnje korisnike. U tom se kontekstu osigurava dostatno praćenje korisnika i prije i nakon stvaranja mikropoduzeća.

4.   Javna i privatna tijela koja provode aktivnosti iz stavka 1. točke (a) pridržavaju se visokih standarda upravljanja, vođenja i zaštite potrošača u skladu s načelima Europskog etičkog kodeksa za pružanje usluga mikrokreditiranja te pokušavaju spriječiti da se osobe i poduzeća previše zaduže, na primjer zbog odobrenih zajmova po visokim kamatnim stopama ili pod uvjetima koji vrlo lako mogu dovesti do njihove nesolventnosti.

Članak 29.

Financijski doprinos

Osim u slučaju zajedničkih djelovanja sredstva dodijeljena osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo pokrivaju ukupni trošak mjera provedenih uz pomoć financijskih instrumenata, uključujući obaveze plaćanja financijskim posrednicima, poput gubitka od jamstava, naknada za upravljanje za subjekte koji upravljaju doprinosima Unije ili bilo kojih drugih prihvatljivih troškova.

Članak 30.

Upravljanje

1.   Kako bi se proveli instrumenti i dodijelila bespovratna sredstva iz članka 27., Komisija može sklopiti sporazume sa subjektima navedenima u članku 139. stavku 4. Financijske uredbe, pogotovo s Europskom investicijskom bankom i Europskim investicijskim fondom. Tim se sporazumima utvrđuju detaljne odredbe o provođenju zadaća povjerenih tim subjektima, uključujući odredbe u kojima je istaknuta potreba za osiguravanjem dodatnosti i usklađivanja s postojećim financijskim instrumentima Unije i nacionalnim financijskim instrumentima te za ravnomjernom raspodjelom sredstava između država članica i ostalih država sudionica. Financijski instrumenti izglave VIII. prvog dijela Financijske uredbe mogu se osigurati namjenskim investicijskim fondovima, koji se mogu financirati iz proračuna Programa, od strane drugih ulagača ili iz oba izvora.

2.   Namjenski investicijski fondovi nevedeni u 1. stavku mogu između ostalog osigurati zajmove, vlasnički kapital i instrumente dijeljenja rizika za posrednike ili izravno financiranje za socijalna poduzeća ili oboje. Vlasnički se kapital može osigurati u obliku otvorenih sudjelovanja u kapitalu, neaktivnim udjelima, dioničarskim zajmovima i kombinacijama različitih vrsta sudjelovanja u kapitalu danih ulagačima.

3.   Uvjeti, poput kamatnih stopa, za mikrokredite izravno ili neizravno podržani u okviru ove osi odražavaju korist podrške te se opravdavaju u odnosu na temeljne rizike i realne troškove financiranja povezanih s kreditom.

4.   U skladu s člankom 140. stavkom 6. Financijske uredbe, godišnje otplate koje proizlaze iz određenog financijskog instrumenta dodjeljuju se tom financijskom instrumentu do 1. siječnja 2024., dok prihodi ulaze u opći proračun Unije nakon odbijanja troškova upravljanja i naknada. U slučaju financijskih instrumenata koji su uspostavljeni u višegodišnjem okviru za razdoblje 2007.-2013. godišnje otplate i i prihodi proizašli iz operacija započetih u prethodnom razdoblju dodjeljuju se financijskom instrumentu tekućeg razdoblja.

5.   Nakon isteka sporazuma sklopljenih sa subjektima navedenima u stavku 1. ili nakon isteka investicijskog razdoblja specijaliziranog ulagačkog fonda, iznos duga prema Uniji uplaćuje se u opći proračun Unije.

6.   Subjekti navedeni u stavku 1. ovog članka i, prema potrebi, upravitelji fondovima sklapaju pisane sporazume s javnim i privatnim tijelima spomenutima u članku 28. Tim se sporazumima određuje obaveza javnim i privatnim pružateljima da sredstva raspoloživa u okviru osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo koriste u skladu s ciljevima iz članka 26. te da osiguraju informacije za sastavljanje okvirnih godišnjih izvješća o provedbi iz članka 31.

Članak 31.

Izvješća o provedbi

1.   Subjekti iz članka 30. stavka 1. i, prema potrebi, upravitelji fondova Komisiji šalju godišnja izvješća o provedbi, u kojima navode djelatnosti za koje je odobrena potpora, njihovu financijsku provedbu i raspodjelu te dostupnost sredstava i ulaganja po sektoru, geografskom području i vrsti korisnika. Ta izvješća također sadrže odobrene ili odbijene molbe u odnosu na svaki posebni cilj, ugovore sklopljene između relevantnih javnih i privatnih tijela, financirane aktivnosti i njihove rezultate, uključujući i njihov socijalni učinak, stvaranje radnih mjesta te održivost potpore dodijeljene poduzećima. Komisija kao informaciju šalje ta izvješća Europskom parlamentu.

2.   Informacije iz tih godišnjih izvješća o provedbi unose se u dvogodišnja izvješća o praćenju iz članka 12. Ta izvješća o praćenju uključuju godišnja izvješća iz članka 8. stavka 2. Odluke br. 283/2010/EU, detaljne informacije o aktivnostima komunikacije i informacije o usklađenosti s drugim instrumentima Unije, posebno ESF-om.

GLAVA III.

PROGRAMI RADA I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 32.

Programi rada

Komisija donosi provedbene akte koji sadrže program rada za tri osi. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 36. stavka 3.

Prema potrebi, programi rada odnose se na trogodišnje razdoblje isadrži opis aktivnosti koje treba financirati, postupak odabira aktivnosti koje Unija podupire, geografsku pokrivenost, ciljnu skupinu i indikativnni rok provedbe. Programi rada također navode naznaku iznosa dodijeljenog svakom posebnom cilju i odražavaju preraspodjelu sredstava u skladu s člankom 33. Programi rada pojačavaju usklađenost Programa navodeći veze između tri osi.

Članak 33.

Ponovna dodjela sredstava prema osima i prema pojedinačnim tematskim odjeljcima unutar osi

Komisija ima ovlasti donositi delegirane akte u skladu s člankom 34. za ponovnu dodjelu sredstava među osima i prema pojedinačnim tematskim odjeljcima unutar svake osi koji za više od 5 % i do najviše 10 % prelaze okvirni iznos određen za svaki pojedinačni slučaj i kada tako zahtijevaju promjene u socio-ekonomskom kontekstu ili zaključci srednjoročne evaluacije iz članka 13. stavka 1. Ponovna dodjela sredstava tematskim dijelovima unutar svake osi odražava se u programima rada navedenima u članku 32.

Članak 34.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast usvajanja delegiranih akata dodijeljena Komisiji podliježe uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2.   Ovlast donošenja delegiranih akata navedenih u članku 33. dodjeljuje se Komisiji za razdoblje od sedam godina počevši od 1. siječnja 2014.

3.   Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 33. Odlukom o opozivu prestaje delegiranje ovlasti navedene u toj odluci. Opoziv proizvodi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen u skladu s člankom 33. stupa na snagu samo ako se tome izričito ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca po obavješćivanju Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako su, prije isteka tog roka, i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da se neće protiviti. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 35.

Dodatne provedbene mjere

Mjere potrebne za provedbu Programa, poput kriterija za ocjenjivanje Programa, uključujući one koji se odnose na ekonomičnost i mjere za širenje i prijenos rezultata usvojene su u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 36. stavka 2.

Članak 36.

Postupak u odboru

1.   Komisiji pomaže odbor. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 37.

Prijelazne mjere

Aktivnosti iz članaka 4., 5. i 6. Odluke br. 1672/2006/EZ koje su započete prije 1. siječnja 2014. i dalje su regulirane tom Odlukom. U odnosu na te aktivnosti, Komisiji u radu pomaže odbor naveden u članku 36. ove Uredbe.

Članak 38.

Evaluacija

1.   Završna evaluacija iz članka 13. stavka 4. sadrži završnu evaluaciju iz članka 9. Odluke br. 283/2010/EU.

2.   Komisija provodi posebnu završnu evaluaciju osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo najkasnije jednu godinu nakon isteka sporazuma sa subjektima.

Članak 39.

Izmjene Odluke br. 283/2010/EU

Odluka br. 283/2010/EU mijenja se kako slijedi:

(1)

U članku 5. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Nakon isteka trajanja instrumenta iznos duga prema Uniji, u skladu s Uredbom (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o Programu Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije, dostupan je za mikrofinanciranje i potporu socijalnih poduzeća (19).

(19)  SL L 347, 20.12.2013, str. 238.”;"

(2)

U članku 8., brišu su stavci 3. i 4.

Članak 40.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 143, 22.5.2012., str. 88.

(2)  SL C 225, 27.7.2012., str. 167.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 21. studenoga 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu)

(4)  Odluka br. 1672/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 2006. o uspostavljanju Programa zajednice za zapošljavanje i socijalnu uključenost - PROGRESS (SL L 315, 15.11.2006., str. 1.)

(5)  Uredba (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća of 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji (SL L 141, 27.5.2011., str. 1.)

(6)  Provedbena odluka Komisije 2012/733/EU od 26. studenoga 2012. o provedbi Uredbe (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s popunjavanjem radnih mjesta i prijava za posao te ponovnu uspostavu EURES-a (SL L 328, 28.11.2012., str. 21.)

(7)  Odluka br. 283/2010/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. ožujka 2010. o uspostavi Europskog mikrofinancijskog instrumenta za zapošljavanje i socijalnu uključenost - Progress (SL L 87, 7.4.2010., str. 1.)

(8)  Odluka Vijeća 2010/707/EU od 21. listopada 2010. o smjernicama za politike zapošljavanja u državama članicama (SL L 308, 24.11.2010., str. 46.).

(9)  Uredba (EU, EURATOM) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(10)  Preporuka Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi Jamstava za mlade (SL C 120, 26.4.2013., str. 1.).

(11)  SL C 373, 20.12.2013, str. 1.

(12)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(13)  Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikro, malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

(14)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo, obuhvaćenima Zajedničkim strateškim okvirom, o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu (Vidi stranicu 320 ovog Službenog lista).

(15)  Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (SL L 312, 23.12.1995., str. 1.).

(16)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(17)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i pregledima na licu mjesta koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).

(18)  SL L 114, 30.4.2002., str. 6.